MORFOLOGIJA

Imenice
Rod imenica
Kod nekih imenica može se pojaviti dvojba o tome kojega su roda.

NE DA

Taj je kino lijep. To je kino lijepo.

To je auto brzo. Taj je auto brz.

Nad morem je bio veliki Nad morem je bila velika hrid.

hrid.

Imali su novi splav. Imali su novu splav.

Neke su imenice u množini dvorodne. Dobro je i: To su bili njegovi kolege. i: To su bile njegove
kolege.

Imenica bol ženskoga roda označuje psihičku, a imenica bol muškoga roda tjelesnu

patnju: šutke je trpio strašne bolove., ali Razdirale su je ljubavne boli.

Sklonidba imenica na -lac  i -lak

Pri sklonidbi imenica koje završavaju na -lac dolazi do zamjene l/o i nepostojanoga a te u
vokativu do palatalizacije. One se sklanjaju prema ovome uzorku:

jednina množina

N ronilac ronioci

G ronioca ronilaca

D roniocu roniocima

A ronioca ronioce

V ronioče ronioci

L roniocu roniocima
 I roniocem roniocima

Isto vrijedi i za imenice na -lak, pa se one sklanjaju prema ovome uzorku:

jednina množina

N zaselak zaseoci

G zaseoka zaselaka

D zaseoku zaseocima

A zaselak zaseoke

V zaseoče zaseoci

L zaseoku zaseocima

I zaseokom zaseocima

NE DA

Ugledao je ronilca. Ugledao je ronioca.

Ronilci su ronili cijelu noć. Ronioci su ronili cijelu noć.

On je dobar ronioc. On je dobar ronilac.

Zaselci su raštrkani po Zaseoci su raštrkani po brdima.

brdima.

O odnosu imenica na -oc, -lac, -telj vidi u poglavlju Imenice na -telj/-lac.

Sklonidba imenica na -i  i -io

Kod imenica muškoga roda koje u izgovoru završavaju na -i ili na samoglasničku skupinu -io, u
sklonidbi se umeće j. O umetanju glasa jvidi u poglavlju Glas j.

NE DA

Slušao je to na radiu. Slušao je to na radiju.

Dao je knjigu Mariu. Dao je knjigu Mariju.

 Vidio je Harrya Pottera. Vidio je Harryja Pottera.
Vidio je Harry Pottera.

Čitao je djela Luigia Pirandella. Čitao je djela Luigija Pirandella.

Čitao je djela Luigi Pirandella.

Ne sviđa mu se lik Charlesa Bovarya. Ne sviđa mu se lik Charlesa Bovaryja.

Ne sviđa mu se lik Charles Bovarya.

Uvijek, kao što pokazuju primjeri u tablici, treba sklanjati i ime i prezime. Više o tome vidi u
poglavlju Sročnost i upravljanje.

Sklonidba imenica koje završavaju na nepčanik

Ako imenica završava na nepčanik (š, č, ć, đ, dž, ž, lj, nj, j), u instrumentalu je nastavak -em, a
ako završava na nenepčanik, nastavak je -om, npr. medij – medijem, čitatelj – čitateljem,
ali kruh – kruhom, most – mostom. Vokativ imenica koje završavaju na nenepčanik ima
nastavak -e, a imenica koje završavaju na nepčanik nastavak -u. Nastavak za dugu množina
imenica koje završavaju na nepčanik je -evi, a na nenepčanik -ovi.

NE DA

Otišao je u mirovinu sa stažom od 40 godina. Otišao je u mirovinu sa stažem od

40 godina.

Stajao je pod križom. Stajao je pod križem.

Kutevi sobe bili su prašni. Kutovi sobe bili su prašni.

Svi putevi vode u Rim. Svi putovi vode u Rim.

Kojim ćemo putem* krenuti? Kojim ćemo putom krenuti?

* Putom je instrumental imenice put. Putem je prijedlog (Zaposlio se putem natječaja.) i prilog

(Dogovorit ćemo se putem.)

Jednosložne i dvosložne imenice muškoga roda koje u slogu ispred nastavka imaju
samoglasnik e (i završavaju na nepčanik), npr. hmelj,Beč, padež, imaju vokativ na -u i
instrumental na -om. Takav instrumental imaju i posuđenice bendžo i gaučo. Višesložne
imenice koje završavaju na nepčanik, a ispred nastavka imaju samoglasnik e, imaju promjenu
imenica s osnovom na nepčanik (palatal), npr. učitelj – učiteljem.

NE DA
 Postignut je dogovor s Bečem. Postignut je dogovor s Bečom.

Slaže se s odgovarajućim s Slaže se s odgovarajućim padežom.

padežem.

Sklonidba imenica na -ist

Imenice koje završavaju na -ist sklanjaju se ovako:

jednina množina

N realist realisti

G realista realista

D realistu realistima

A realista realiste

V realiste realisti

L realistu realistima

I realistom realistima

NE DA

Pročitao sam roman toga realiste. Pročitao sam roman toga realista.

Uplašio je biciklistu. Uplašio je biciklista.

O odnosu imenica na -ist i -ista vidi u poglavlju Imenice na -ist/-ista.

Sklonidba imenica s proširenom osnovom

Ako imenice mogu imati i sklonidbu s proširenom i sklonidbu s neproširenom osnovom, treba
ih sklanjati s neproširenom osnovom.

NE DA

Pile se izleglo iz Pile se izleglo iz jaja.

jajeta.

Susreo je Mileta. Susreo je Milu.

Sklonidba imenice kći
Imenica kći sklanja se ovako:

jednina množina

N kći* kćeri

G kćeri kćeri

D kćeri kćerima

A kćer kćeri

V kćeri kćeri

L kćeri kćerima

I kćeri kćerima

* Imenica kćerka ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Ne pripada mu ni imenica kćer;

oblik kćer akuzativ je imenice kći.

NE DA

To je njegova kćer. To je njegova kći.

Vidio je njegovu kći. Vidio je njegovu kćer.

Protiv nje bila je i njegova kćerka. Protiv nje bila je i njegova kći.

Sklonidba imenice mati
Imenica mati sklanja se ovako:

jednina množina

N mati* matere

G matere matera

D materi materama

A mater matere
 V mati matere

L materi materama

I matero materama
m

* Imenica mater ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Oblik mater akuzativ je

imenice mati.

NE DA

Ugledao sam njegovu mati. Ugledao sam njegovu mater.

Dao je to njegovoj mati. Dao je to njegovoj materi.

To mu je matera. To mu je mati.

To mu je mater. To mu je mati.

Sklonidba imena
Imena Ante, Drago, Juraj, Marko, Mile i Pavao sklanjaju se ovako:

N Ante Drago Juraj Marko Mile Pavao

G Ante Drage Jurja Marka Mile Pavla

D Anti Dragi Jurju Marku Mili Pavlu

A Antu Dragu Jurja Marka Milu Pavla

V Ante Drago Jurju Marko Mile Pavle

L Anti Dragi Jurju Marku Mili Pavlu

I Antom Dragom Jurje Markom Milom Pavlom

m

Sve se sastavnice (i ime i prezime) muške imenske formule sklanjaju. U hrvatskome se

standardnom jeziku ne sklanjaju prezimena ženskih osoba osim prezimena na a. Ne sklanjaju se
ni strana ženska imena koja ne završavaju na -a, npr. Beatrice, Ines, Iris, Marie, Nives,Phoebe.
Prezimena ženskih osoba na -a mogu se, ali se ne moraju sklanjati, pa je točno i gospođi
Rukavini i gospođi Rukavina.
 NE DA

Vidio je Mileta. Vidio je Milu.

Čita roman Mira Čita roman Mire Gavrana.

Gavrana.

Dao sam knjigu Marki. Dao sam knjigu Marku.

To je djelo Iva Vojnovića. To je djelo Ive Vojnovića.

Dao sam to Ineski. Dao sam to Ines.

Vidio je to od Đorđea. Vidio je to od Đorđa.

Dao je to Phoebei. Dao je to Phoebe.

Vidio je Eugèna. Vidio je Eugènea.

Susreo je Beatriceu. Susreo je Beatrice.

Uplašio se Kokoa. Uplašio se Koka.

Sklonidba pokrata
Pokrate se u hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju. Između obličnoga nastavka i pokrate
piše se spojnica: NA DNK, G DNK-a, DL DNK-u, I DNK-om. Pokrate su muškoga roda osim
pokrata na -A koje se čitaju kao jedna riječ (npr. INA, HINA). Te su pokrate ženskoga roda.
Pokrate na -A koje se čitaju slovkajući, npr. PA [pe a], PSA [pe es a] muškoga su roda. Pokrate
na -A ženskoga roda katkad se pišu kao riječi, pa se onda tako i sklanjaju, npr. Ina, Hina, G Ine,
Hine, DL Ini, Hini, A Inu, Hinu, I Inom, Hinom.

NE DA

Došao je sa studentom FF. Došao je sa studentom FF-a.

Došao je sa studentom FFa.

U tijeku su pregovori s EU. U tijeku su pregovori s EU-om.

U tijeku su pregovori s EUom.

O uporabi spojnice vidi u poglavlju Crtica i spojnica.

Dativ i lokativ imenica na -ka, -ga i -ha

Mnoge imenice ženskoga roda koje završavaju na -ka, -ga i -ha nemaju sibilariziranu osnovu. To
su npr.
imenice alga, baka, četka, deka,duga, juha, kocka, kuka, lutka, motka, muha, patka, pjega, 
psiha, sfinga, spletka, točka, utjeha, vaga, zaliha. Sibilarizacija se ne provodi u osobnim
imenima poput Branka, Luka, Milka, Zdenka te u imenima stanovnica mjesta i država
poput Nizozemka, Osječanka, Splićanka,Zagrepčanka. Sibilarizacija se ne provodi ni u
imenicama muškoga roda e-sklonidbe: striko – striki, zeko – zeki.

NE DA

To se obrađuje u drugoj To se obrađuje u drugoj točki.

točci.

Obradovala se Dubravci. Obradovala se Dubravki.

Dao je to jednoj Zagrepčanci. Dao je to jednoj Zagrepčanki.

Pridjevi
Sklonidba odnosnih pridjeva
Odnosni se pridjevi (pridjevi na -ski, -ni, -ji) sklanjaju kao određeni pridjevi (po pridjevnoj
sklonidbi):

jednina množina

N književni susret književni susreti

G književnog(a) susreta književnih susreta

D književnom(u) susretu književnim susretima

A književni susret književne susrete

L književnom(e) susretu književnim susretima

I književnim susretom književnim susretima

NE DA

Bio je na književnu seminaru. Bio je na književnom(e) seminaru.

Obradovao se božićnu daru. Obradovao se božićnom(u) daru.

 Bio je uznemiren zbog sutrašnja Bio je uznemiren zbog sutrašnjeg(a) događaja.
događaja.

Radovao se tomu dalmatinsku običaju. Radovao se tomu dalmatinskom(u) običaju.

Sklonidba komparativa i superlativa

Komparativi i superlativi sklanjaju se kao određeni pridjevi (po pridjevnoj sklonidbi):

NE DA

Nikad nije vidio žuća cvijeta. Nikad nije vidio žućeg(a) cvijeta.

Bio je to poklon za najljepša Bio je to poklon za najljepšeg(a) mladića.

mladića.

Sklonidba posvojnih pridjeva

Posvojni se pridjevi (pridjevi na -ov, -ev, -in) sklanjaju kao neodređeni pridjevi (po imeničkoj
sklonidbi):

jednina množina

N Shakespeareov sonet Shakespeareovi soneti

G Shakespeareova soneta Shakespeareovih soneta

D Shakespeareovu sonetu Shakespeareovim sonetima

A Shakespeareov sonet Shakespeareove sonete

L Shakespeareovu sonetu Shakespeareovim sonetima

I Shakespeareovim sonetom Shakespeareovim sonetima

NE DA

Leone je lik u Krležinome romanu. Leone je lik u Krležinu romanu.

Želio je doći do Goriotovog(a) novca. Želio je doći do Goriotova novca.

Srednji rod jednine pridjeva sav

Srednji rod jednine pridjeva sav glasi sve, a ne svo, kako se često upotrebljava u razgovornome
stilu.

jednina množina

N sve sva

G sveg(a) svih

D svem(u) svim

A sve sva

L svem(u) svim

I svim svim

NE DA

Svo je vrijeme čitao. Sve je vrijeme čitao.

Osim svog novca koji je imao nije imao ništa. Osim sveg novca koji je imao nije imao ništa.

Stupnjevanje pridjeva
Pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan nemaju komparativ i superlativ.

NE DA

najminimalniji problemi minimalni problemi

najoptimalnije rješenje optimalno rješenje

najmaksimalniji pristup maksimalan pristup

Pridjevni i zamjenični navesci

Navesci su neobvezatni nastavci u genitivu, dativu i lokativu pridjeva i zamjenica muškoga i
srednjega roda, npr. u genitivu lijepoganavezak je završno a, tj. taj pridjev može glasiti
i lijepog i lijepoga (u dativu može glasiti lijepomu i lijepom, u lokativu lijepome i lijepom). Važno
je da osoba koja piše odluči hoće li zamjenice i pridjeve navezivati te da ih navezuje ili ne
navezuje (ovisno o svojoj odluci) dosljedno.
Dakle, kad pridjev ili zamjenica stoje sami, tj. kad nisu u pridjevnome ili zamjeničnome nizu,
možemo odabrati hoćemo li ih navezivati imajući na umu da je navezivanje oznaka biranijega
stila.

Međutim, ipak postoje neka pravila za navezivanje kojih se treba pridržavati. To su ova pravila:

1. Ako odlučimo navezivati pridjeve i zamjenice, treba ih navezivati tako da se u genitivu dodaje
navezak -a (lijepoga), u dativu navezak -u(lijepomu), u lokativu navezak -e (lijepome).

2. Ako se u nizu nalaze dva pridjeva ili više njih, navezuje se prvi, a ostali se ne navezuju
(npr. Upoznao je dobroga skromnog dječaka.).

3. Navezuje se pridjev koji je bez imenice (učitelj engleskoga).

Zamjenice
Sklonidba osobnih zamjenica
Tri su lika akuzativa muškoga roda zamjenice on – njega, ga i nj. Prvi je naglašen, a druga su
dva nenaglašena. Lik ga upotrebljava se samo bez prijedloga, a lik nj samo uz prijedloge. Dobro
je stoga upotrebljavati lik nj uz prijedloge po, u, za, na, kroz, pred, uz itd. Tada prijedlozi koji
završavaju na suglasnik dobivaju navezak a, npr. kroza nj. Prijedlog se nikad ne piše sastavljeno
sa zamjenicom.

NE DA

Sjeo je nanj. Sjeo je na nj.

Došao je samnom. Došao je sa mnom.

O tome više vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje – Zamjenice.

Sklonidba posvojnih zamjenica za 3. lice

Posvojne zamjenice za 3. lice (njegov, njezin i njihov) sklanjaju se kao posvojni pridjevi, tj. po
imeničkoj sklonidbi.

N njegov njezin* njihov

G njegova njezina njihova

D njegovu njezinu njihovu

A njegova (živo) njezina (živo) njihova (živo)

njegov (neživo) njezin njihov (neživo)
 (neživo)

L njegovu njezinu njihovu

I njegovim njezinim njihovim

*U biranijemu stilu bolje je upotrebljavati zamjenicu njezin nego zamjenicu njen.

Ostale se posvojne zamjenice sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi.

NE DA

Dao je njegovomu bratu. Dao je njegovu bratu.

Boji se njezinoga brata. Boji se njezina brata.

Razgovarali smo o njihovome prijatelju. Razgovarali smo o njihovu prijatelju.

Akuzativ zamjenice koji
U hrvatskome jeziku kategorija živosti odražava se u akuzativu pridjeva i zamjenica koje se
sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi. Kod većine se pridjeva i zamjenica ne griješi, npr.: Vidio sam
lijepog(a) dječaka., Imao sam dobrog(a) prijatelja., ali: Vidio sam lijep stol., Imao sam dobar
sat.

Kategorija živosti odražava se i u akuzativu zamjenice koji i zamjeničkih pridjeva kakav, takav.

Za živo u akuzativu treba upotrebljavati oblike kojeg(a), kakvog(a)/kakva i takvog(a)/takva, a
za neživo koji, kakav i takav.

živo neživo

Momak kojega je upoznala. Sat koji je dobila.

To je momak kakvoga/kakva je To je sat kakav je željela.

željela.

Takvoga/Takva momka teško je naći. Takav sat teško je naći.

Često se griješi tako da se za neživo upotrebljava akuzativ riječi koji i kakav za živo.

NE DA

To je primjer kojega je trebala slijediti. To je primjer koji je trebala slijediti.

 Čin na kojega se odvažio bio je Čin na koji se odvažio bio je besmislen.
besmislen.

Živjela je život kakvoga je željela. Živjela je život kakav je željela.

Neodređene zamjenice
Neodređene zamjenice nitko, gdjetko, koješta itd. nastaju dodavanjem riječi ili predmetaka
koji upitno značenje pretvaraju u neodređeno. Uz neke predmetke stoji oblik -šta (ništa). Likovi
bez t (niko, svako, iko, neko) ne pripadaju standardnomu jeziku.

NE DA

Niko ne zna što će biti. Nitko ne zna što će biti.

Svako je dobrodošao u njegovoj Svatko je dobrodošao u njegovoj kući.

kući.

Neko je došao. Netko je došao.

U skupini koju čine prijedlog i neodređena zamjenica koja počinje

negacijom ni- (nitko, ništa, nikakav, ničiji, nijedan...) prijedlog dolazi između niječnoga i
ostaloga dijela zamjenice, a svi se dijelovi pišu kao zasebne riječi (tj. nesastavljeno):

NE DA

Ne svađam se s nikim. Ne svađam se ni s kim.

Ne žalim za ničim. Ne žalim ni za čim.

Za ništa na svijetu to ne bih Ni za što na svijetu to ne bih učinio.

učinio.

Prijedlog bez ne umeće se u neodređenu zamjenicu: Ostao je bez ičega.

Upitne i odnosne zamjenice tko  i što

U hrvatskome standardnom jeziku upitna i odnosna zamjenica glasi što, a ne šta.

NE DA

šta si rekao? što si rekao?

Ne znam šta radi. Ne znam što

 radi.

Treba razlikovati oblike zamjenica tko i koji. Oblici zamjenice tko su: G koga, D komu, A koga,

L komu, I kim, a oblici zamjenice koji su: Gkojega, D kojemu, A koji/kojemu, L kojemu, I kojim.

NE DA

Bio je to momak koga je upoznao na balu. Bio je to momak kojeg(a) je upoznao na balu.

Teško je reći komu su se posjetitelju više Teško je reći kojem(u) su se posjetitelju više
obradovali. obradovali.

Brojevi
U hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju se svi redni brojevi i broj jedan. U njegovim
biranijim stilovima sklanjaju se i brojevi dva, tri ičetiri.

N dva dječaka tri dječaka četiri dječaka

G dvaju dječaka triju dječaka četiriju dječaka

D dvama dječacima trima dječacima četirima dječacima

A dva dječaka tri dječaka četiri dječaka

V dva dječaka tri dječaka četiri dječaka

L dvama dječacima trima dječacima četirima dječacima

I dvama dječacima trima dječacima četirima dječacima

Dvije te tri i četiri uz imenicu ženskoga roda sklanjaju se ovako:

N dvije djevojčice tri djevojčice četiri djevojčice

G dviju djevojčica triju djevojčica četiriju djevojčica

D dvjema djevojčicama trima djevojčicama četirima djevojčicama

A dvije djevojčice tri djevojčice četiri djevojčice

V dvije djevojčice tri djevojčice četiri djevojčice

 L dvjema djevojčicama trima djevojčicama četirima djevojčicama

I dvjema djevojčicama trima djevojčicama četirima djevojčicama

NE DA

Razgovarao je s dvama prijateljicama. Razgovarao je s dvjema prijateljicama.

Radovao se društvu dvaju djevojaka. Radovao se društvu dviju djevojaka.

Manje ili okrugle brojeve u tekstu treba ispisivati:

NE DA

šalje mu 100 šalje mu sto pozdrava.

pozdrava.

Dao mu je 3 ulaznice. Dao mu je tri ulaznice.

Glagoli
Infinitiv
Infinitiv je neodređeni glagolski oblik, npr. ići, peći, pjevati, trčati. Završno se i u infinitivu ne
smije izostavljati osim u futuru I., u kojemu se glagol htjeti, tj. njegovi
oblici ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će, nalazi iza infinitiva. Vidi poglavlje Futur I.

NE DA

Volio je pjevat i plesat. Volio je pjevati i plesati.

Završno se i u infinitivu ne smije izostavljat. Završno se i u infinitivu ne smije izostavljati.

Prezent
Prezent se tvori tako da se na prezentsku osnovu glagola dodaju nastavci. U nekim je
dijalektima hrvatskoga jezika nastavak za prvo lice prezenta -an, -in, -en ili -jen. U
standardnome jeziku nastavak je za prvo lice prezenta jednine -am, -im, -em ili -jem.

NE DA

Plešen kad san sretan. Plešem kad sam sretan.

 Volin svoju domovinu. Volim svoju domovinu.

šaljen pismo majci. šaljem pismo majci.

Perfekt
Perfekt je opće prošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga
glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. O tome na što treba obratiti pozornost pri uporabi
glagolskoga pridjeva radnoga vidi u poglavlju Glagolski pridjev radni.

U 3. se licu jednine povratnih glagola enklitika je izostavlja, a u ostalim se licima ne izostavlja.

NE DA

Ona se je smijala. Ona se smijala.

On me volio. On me je volio.

Futur I.
Futur I. tvori se od nenaglašenih oblika pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva glagola. Kad je u
rečenici infinitiv ispred oblika glagola htjeti, ne izgovara se i ne piše završno infinitivno i,
npr.: pjevat ću, radit ću. To vrijedi samo za glagole čiji infinitiv završava na -ti, a ne vrijedi za
glagole čiji infinitiv završava na -ći. Kad infinitiv dolazi iza glagola htjeti, završno i ostaje.

NE DA

Ja ću radit. Ja ću raditi.

Raditi ću. Radit ću.

Ić ću. Ići ću.

Futur II.
Futur II. upotrebljava se u rečenicama u kojima su dvije radnje koje se odvijaju u budućnosti za
označivanje predbuduće radnje, tj. one radnje koja je preduvjet drugoj, koja se mora dogoditi
da bi se mogla ostvariti ona druga, a koja se označuje futurom I.

NE DA

Ako će raditi, javit će mu. Ako bude radio, javit će mu.

 Kad će htjeti, naći će se. Kad bude htio/htjela, naći će se.

Ako se predbuduća radnja označuje glagolom biti, umjesto futura II. može se upotrijebiti i
prezent:

NE

Ako će biti dobro, doći će., Ako bude bio dobro, doći će.

Ispričat će joj sve kad će biti sami., Ispričat će joj sve kad budu bili sami.

Glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka:
-o/-ao, -la, -lo; -li, -le, -la.

jednina množina

muški rod volio, htio, visio voljeli, htjeli, visjeli

ženski rod voljela, htjela, visjela voljele, htjele, visjele

srednji rod voljelo, htjelo, visjelo voljela, htjela, visjela

NE DA

Htjeo je doći u školu. Htio je doći u školu.

Mislija je o svojoj majci. Mislio je o svojoj majci.

Čita je sve što je moga nabaviti. Čitao je sve što je mogao nabaviti.

Čito je sve što je mogo nabaviti.

Željeo joj je pomoći. Želio joj je pomoći.

Voljeo ju je. Volio ju je.

Volila ga je. Voljela ga je.

Zavidile su joj. Zavidjele su joj.

Nije dobila sve što je želila. Nije dobila sve što je željela.
Glagolski pridjev trpni
Neki glagoli, poput glagola dati, donijeti, dovesti, iznijeti, izračunati, izvesti, udati itd. imaju
više pridjeva trpnih. U paru ili nizu trpnih pridjeva jednoga glagola prednost se uvijek daje
jednomu.

NE DA

dat dan

donijet, donešen donesen

dovežen dovezen

iznijet, iznešen iznesen

izračunat izračunan

izvežen izvezen

udata udana

Glagolski prilozi
Glagolski prilog sadašnji tvori se od nesvršenoga glagola, a glagolski prilog prošli od svršenoga
glagola.

NE DA

pjevavš pjevajući
i

slavivši slaveći

Glagolskim prilozima prošlim (prilozima koji završavaju na -vši) izriče se radnja koja se zbila prije
druge radnje u rečenici, pa te priloge ne treba upotrebljavati kao da se njima izriče radnja koja
se zbiva istodobno s kojom drugom radnjom. Istodobnost radnja izriče se glagolskim prilozima
sadašnjim (prilozima koji završavaju na -ći).

NE DA

Čitavši roman, pisala sam Čitajući roman, pisala sam bilješke.

bilješke.
 Uživao je gledavši kroz prozor. Uživao je gledajući kroz prozor.

Radovali su se slavivši pobjedu. Radovali su se slaveći pobjedu.

Kondicional I.
Kondicional I. tvori se od aorista glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. Često se griješi tako
da se oblik bi upotrebljava u svim licima. Kondicional I. glagola raditi glasi:

jednina množina

1. l. ja bih radio/radila mi bismo radili/radile

2. l. ti bi radio/radila vi biste radili/radile

3. l. on bi radio / ona bi radila oni bi radili / one bi radile

NE DA

Mi bi vas rado posjetili. Rado bismo vas posjetili.

Došao bi nakon škole da vidim tko je tamo. Došao bih nakon škole da vidim tko je tamo.

Vi bi ste trebali biti zadovoljni tim rješenjem. Vi biste trebali biti zadovoljni tim rješenjem.

Povratni glagoli

Glagoli brinuti se, skrbiti se, kolebati se i koristiti se povratni su glagoli. U hrvatskome

standardnom jeziku ne smiju se upotrebljavati bezse. Glagol odmarati prijelazni je glagol samo
u ograničenome broju izraza u kojima dopuna označuje dio tijela: odmarati ruke/noge. Glagol
odmarati ne treba upotrebljavati kao prijelazni glagol kad subjekt radnju (odmaranje) vrši sam
na sebi.

NE DA

Poslije ručka je Poslije ručka se odmarao.

odmarao.

Brinuo je za svoju obitelj. Brinuo se za svoju obitelj.

Skrbio je za svoju obitelj. Skrbio se za svoju obitelj.

Bolesnik mora odmarati. Bolesnik se mora odmarati.

 Kolebaju što da učine. Kolebaju se što da učine.

Često se griješi tako da se glagol koristiti se upotrebljava bez se i s dopunom u akuzativu

umjesto u instrumentalu, npr.:

NE DA

Koristio je svoje prednosti. Koristio se svojim prednostima.

Ona je koristila sve dobivene podatke. Ona se koristila svim dobivenim podatcima.

Prilozi
Prilozi onak, tak, nekak, ovak, kak itd. ne pripadaju standardnomu jeziku. Umjesto njih treba
upotrijebiti priloge onako, tako, nekako, ovako, kako.

NE DA

onak, tak, nekak, ovak, onako, tako, nekako, ovako, kako

kak

Za označivanje cilja kretanja upotrebljava se prilog kamo, za označivanje smjera kretanja

prilog kuda, za označivanje mjesta na/u kojemu se što nalazi/zbiva/radi
prilog gdje. Prilog gdje ne treba upotrebljavati uz glagole kretanja nego samo uz glagole
mirovanja.

NE DA

Gdje si krenuo? U kino. Kamo si krenuo? U kino.

Gdje vodi ova ulica? Do kina. Kuda vodi ova ulica? Do kina.

Komparativ priloga rado jest radije, a ne rađe.

NE DA

Oni bi se rađe igrali nego učili. Oni bi se radije igrali nego učili.

Prilozi optimalno, minimalno i maksimalno te
pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan nemaju komparativ i superlativ.

NE DA
 Najminimalnije se trudio. Minimalno se trudio.

Postupili su najoptimalnije. Postupili su optimalno.

Čestice
Čestica kojom se izriče usporedba ili moguća nesigurnost u standardnome jeziku glasi kao, a
ne ko.

NE DA

On je brz ko On je brz kao

munja. munja.

On se ko ljuti. On se kao ljuti.

Čestica li piše se odvojeno od oblika glagola biti je: je li.

NE DA

Jeli to zaista istina? Je li to zaista istina?

Pitao se jeli mu se javila. Pitao se je li mu se javila.