Kako je posvećena glinska pravoslavna crkva

 Igor Mrkalj; Portal Novosti   Banija   23 septembar 2021   2089

"Ova crkva nije prkos-crkva. Ona je plod ljubavi i odanosti svojoj vjeri i Crkvi. U ovoj
crkvi propovedaće se najsvetija načela nauke Hristove: ljubav, mir i dobra volja
među ljudima, među braćom, među svim narodima svijeta, djeci istog Oca
nebeskog", rekao je episkop Simeon na posvećenju nove glinske crkve 21. rujna
1963.

GLINA - Svečano posvećenje nove pravoslavne crkve u Glini na praznik Male Gospojine 21.
rujna 1963., jedan je od najvažnijih događaja u dugoj povijesti eparhije gornjokarlovačke
Srpske pravoslavne crkve i pravoslavnih vjernika parohije glinske. Bio je to svečani čin koji je
privukao značajnu pažnju organa vlasti i partijskih struktura na lokalnom, republičkom i
državnom nivou tadašnje SFR Jugoslavije.

Pa ipak, ovaj članak neće se baviti pitanjem zašto tadašnje vlasti nisu dozvolile da se nova crkva
podigne na mjestu stare i porušene crkve, u kojoj je 1941. počinjen ustaški zločin, niti
problemima koji su pratili izgradnju nove crkve od 1958. do 1963., već onim pitanjima na koje
akademska literatura još nije dala odgovor: kako je izgledala sama svečanost u Glini tog 21.
rujna 1963. i tko su bili najznačajniji učesnici.
 Posvećenje hrama u Glini

Prema izvještaju Vesnika, organa glavnog saveza pravoslavnog sveštenstva SFR Jugoslavije,
proslava posvećenja crkve počela je u petak 20. rujna svečanim dolaskom gornjokarlovačkog
episkopa Simeona, koga su na glinskoj željezničkoj stanici dočekali sveštenici i predstavnici
mjesnih vlasti sa sekretarom Republičke komisije za vjerska pitanja. Zatim je u crkvi, pred
ikonostasom, u prisustvu mnogih pravoslavnih sveštenika te mnogobrojnih vjernika iz Gline i
bliže okoline, Simeon održao bdenije i kraću propovijed o značenju predstojećeg posvećenja
crkve i zaželio dobrodošlicu svim gostima sa strane, a naročito iseljenicima iz Amerike i Kanade,
čijim je novčanim prilozima izgrađena nova pravoslavna crkva u Glini.

Episkop Simeon pozdravlja goste na ručku nakon posvećenja hrama

U toku noći i ranim jutarnjim satima 21. rujna stizale su grupe vjernika iz svih krajeva zemlje:
Beograda, Novog Sada, Sarajeva, Zagreba, Varaždina, Karlovca, Siska i Petrinje. Prema grubim
procjenama, na vrhuncu svečanosti bilo je između šest i sedam tisuća ljudi, tako da je već od
jutra crkva bila dupkom ispunjena, kao i porta te dio ulice pred njom. Točno u 9 sati pošla je iz
parohijskog doma svečana povorka sa čtecima i protođakonima na čelu, brojnim sveštenicima i
episkopom Simeonom koga su pratile dve crkvene kume – predstavnice iseljenika iz Amerike i
Kanade.

Posvećenje kamena temeljca nove crkve u Glini 1962.

Uz zvuke zvona i pjesmu, ušlo se u crkvu gdje je odmah počeo obred posvećenja koji se završio
ophodom oko hrama. Čitav ovaj obred, kao i arhijerejska liturgija, snimljeni su na filmsku vrpcu.
Kod arhijerejske liturgije asistirali su prote Ratko Jelić iz Zagreba, Lazo Radovanović iz Rijeke,
Boško Bogunović iz Siska, Svetozar Lotina iz Dubice, Vladimir Bubalo iz Beograda i jerej Jovan
Nikolić iz Varaždina sa protođakonima Čedomirom Draškovićem i Vukašinom Stepanovićem iz
Beograda. Obredu posvećenja i liturgiji prisustvovali su i četvorica rimokatoličkih svećenika, koji
su s velikim zanimanjem pratili obred. Na liturgiji je pjevao veliki sastav mješovitog katedralnog
pravoslavnog hora iz Zagreba. Nedugo zatim, episkop Simeon održao je opširnu besedu, koju su
prisutni nestrpljivo očekivali i potom oduševljeno pozdravili.
 Posvećenje zvona nove crkve u Glini 1963.

U toku dana stizale su telegrafske poruke i čestitke episkopu Simeonu, crkvenoj opštini u Glini i
glinskom parohu Nikoli Dikliću, kako od pojedinaca, tako i od ustanova iz zemlje i inozemstva.
Na kraju liturgije, episkop Simeon pročitao je tekst telegrama Njegove Svetosti Patrijarha g.
Germana, koji glasi: "Dušom i srcem molitveno učestvujemo sa Vama i svima našim vernima
prisutnim na osvećenju crkve u Glini i molimo se Bogu za pokoj duša onih u čije je ime spomen-
crkva podignuta. Vašem Preosveštenstvu srdačno čestita slavlje a svima učesnicima šalje
Patrijarški blagoslov i pozdrav, Patrijarh srpski German".

Crkveni odbor u Glini

Episkop je zatim blagoslovio koljivo i prerezao slavski kolač sa crkvenim kumama, Danicom
Gvoić iz Clevelanda (SAD) i Milicom Čelar iz Hamiltona (Kanada), koje su predvodile grupu od
139 iseljenika i zastupale iseljenički Odbor za podizanje crkve u Glini. Obje su dale najveći prilog
u novcu, a također donijele i mnoge darove za crkvu. Odmah nakon toga održan je nad
sarkofagom parastos "izginuloj braći i umrlim priložnicima". Istog dana, u popodnevnim satima,
obavljeno je i krštenje mnoge djece.

Proto Nikola Diklić

Toga dana episkop Simeon bio je domaćin na svečanom ručku, koji je priređen u bivšem
Sokolskom domu, sada domu DTO "Partizan" za sve iseljenike i goste, kao i sveštenstvo, te
predstavnike vlasti i društvenih organizacija. U toku ručka, episkop je održao govor u kome je,
između ostalih, pozdravio prisutne: Draginju Metikoš, predsjednicu Skupštine općine Glina, Iliju
Nedića iz Republičke komisije za vjerska pitanja iz Zagreba, Stanka Jednaka, predsjednika
Crkvene opštine Glina, Milana Nožinića, književnika i predsjednika Glavnog odbora Srpskog
kulturnog društva "Prosvjeta", kao i druge predstavnike društveno-političkih organizacija.
Episkop je zatim pozdravio i izrazio zadovoljstvo što ovdje vidi i Franca Žužeka iz Slovenije, koji
je počasni gost ove proslave. U pozdravnoj riječi, episkop je oslovio i prisutnog američkog
konzula iz Zagreba Johna Chestera, koji je također prisustvovao ovoj proslavi.
 Ploča u crkvi

Episkopu Simeonu prvi je odgovorio predstavnik iseljenika i jedan od inicijatora sakupljanja

priloga za crkvu u Glini, Marko Čelar iz Kanade. On je izrazio radost zbog izgradnje nove crkve i
rekao da se iseljenici s područja Banije i Korduna ovim činom odužuju milim pokojnicima i
manifestiraju privrženost Starom kraju.
 Zahvala donatorima

S velikim odobravanjem pozdravljen je govor Franca Žužeka iz Slovenije, koji je od 1927. do

1955. bio župnik u Glini „i u onim strašnim danima 1941. godine spasao mnoge od ustaškog
pokolja.“ Prvoborac Milan Despot govorio je „o zajedničkoj borbi Srba i rodoljubivih Hrvata u
Glini protiv ustaša“, te o poslijeratnim naporima da se obnovi život i izgrade porušena ognjišta.
Američki konzul John Chester pozdravio je na srpsko-hrvatskom jeziku episkopa Simeona i
izrazio zadovoljstvo da iseljenici, sada građani SAD-a, održavaju tako prisne veze sa zavičajem.
Također je govorio župnik u Glini Franjo Jurak, koji je istakao u svom govoru radost svojih
vjernika i svoju da se u Glini opet čuju zvona pravoslavne crkve.
 Gradio je neimar Jovan Zagorac Dalmatinac

Na kraju ovog svečanog banketa prisutne je pozdravio kraćim govorom i paroh Nikola Diklić iz
Gline. Istoga dana, episkop Simeon proizveo je u čin protojereja paroha Nikolu i istakao njegove
velike zasluge u izgradnji novog glinskog hrama. Proto Diklić se zahvalio episkopu i pozvao svoje
parohijane da ga i dalje podržavaju u radu za dobro Crkve i njene misije. Proslava je
nastavljena i idućeg dana, kada je završeno narodno slavlje i kada su gosti - učesnici napustili
Glinu.
 Završena crkva u Glini

Novopodignuta spomen-crkva Rođenja presvete Bogorodice u Glini izgrađena je u srpsko-

vizantijskom stilu, zvonik je visok 20 metara i na njemu su tri zvona izlivena u bronci, ukupne
težine 1200 kg. Projekte za hram, ikonostas i crkveni namještaj izradio je poznati stručnjak za
sakralnu umjetnost i arhitekturu prof. dr. Dragomir Tadić. Ikonostas je uobličio u duborezu inž.
Petar Zarić, dok je ikone i freske izradio akademski slikar Milovan Arsić. Prema projektu,
građevinske radove izvodio je majstor zidar Jovan Zagorac, Dalmatinac. Lamperiju i sav
namještaj u crkvi izradio je majstor Stojan Sužnjević iz Gline.

Nije nevažno spomenuti da je već u kolovozu 1964. episkop Simeon žestoko kritiziran u srpskoj
emigraciji što u svom govoru prilikom posvećenja nove glinske crkve ni jednom riječju nije
spomenuo ustaške zločine nad Srbima u Glini 1941. Stoga vrijedi ponoviti što je episkop
Simeon, između ostalog, tada rekao: "Ova crkva nije prkos-crkva. Ona je plod ljubavi i odanosti
svojoj vjeri i Crkvi. U ovoj crkvi propovedaće se najsvetija načela nauke Hristove: ljubav, mir i
dobra volja među ljudima, među braćom, među svim narodima svijeta, djeci istog Oca
nebeskog. … U njoj ćemo se moliti Bogu za sve vas, za domove vaše, za djecu vašu, za
napredak i blagostanje otadžbine naše i za dobro svih ljudi u cijelom ovom svijetu Božjem", pri
čemu je episkop posebno govorio o potrebi trpeljivosti i ljepoti raznolikosti kod ljudi, naroda i
vjera.

Izvor i fotografije: Igor Mrkalj; Portal Novosti