Poslednji Han

Originalna predstava inspirisana "Zarqa'a Al-Yamamom"

(Dva čina, 18 scena)
Medjunarodni pozorisni festival, Ako 2022
Acre International Fringe Theatre Festival 2022
Autori:
Kaid Abu Latif, Ilan Popko
Reditelj:
Ilan Popko

Uz učešće: Ali Abu Ghanem, Selam Abu Alki’an, Kaid Abu Latif | Asistent
režije: Hassan Abu Shanta | Umjetnički savjetnici i voditelji produkcije:
Mar’ai Elkitnani, Daniel Alter | Originalna muzika: Marina Toshich-Cohen
| Scenografija i kostimografija: Gil Becher | Dizajn rasvjete: Amitai Milo,
Amer Alzamli | Digitalni mediji: Ayoub Abu Mde’em | Pozorišna
produkcija Alyamama - Umjetnička radionica društvenog centra

Al Yamama Theatre – Umjetnička radionica pri Kulturnom centru grada

Rahata
Predstava u dva čina | Oko sedamdeset minuta

likovi
Selam: Rakan Alwarak Abu Dahab
Ali: Najm Sab'aoui
Kaid: Sa'ad Tuhla

ČIN I
Scena I
Selam: Nemam vremena za sutra / hodam / žurim / trčim / penjem se /
silazim / vrištim / lajem / urlam / vičem / kukam / ubrzavam / usporavam /
padam / klizim / grčim se / hodam / letim / vidim / ne vidim / posrćem /
žutim / zelenim / plavim / pucam / plačem / žedan sam/ umaram se /
gladan sam / padam / ustajem / trčim / zaboravljam / vidim / ne vidim /
sećam se / čujem / vidim / haluciniram / šapućem / vrištim / ne mogu /
stenjem /poludim / gubim se / smanjujem se / pojačavam / padam /
ustajem / slećem / krvarim / i padam u nesvijest.
Vazduh, voda, vjetar, rat…

Selam (udara radio) To je to, nema više nikoga…

(Kaid ulazi sa koferom punim hrane)

Kaid: Dobro, vidim da si već ovdje. Mislim da smo donijeli sve ili barem
ono što je bilo moguće donijeti. (raspakuje stvari) Vidim da si uspio
donijeti još nešto (raspakuje torbu). Šta je ovo? Šta si donjeo? Rekao
sam ti da doneseš hranu! Opet ti i tvoje knjige! Knjige si donjeo?

Selam: Znate li šta bi Albert Bandura rekao o ljudima poput vas?

"Postignuća se ocjenjuju prema dobro definiranim kriterijima, pa ste ti i
slicni tebi skloni oslanjati se na druge da saznaju kako to to radi."

Kaid: Kako? Šta? Šta bulazniš? Ništa te ne razumijem!

Selam: Bandura dodaje i kaže, da ako se ispune određeni uslovi okoline,

najvelikodušniji i naj obrazovani ljudi mogu počiniti djela apsolutne
okrutnosti…

Kaid: Slušaj me pažljivo! Jedina "Bandura" koju znam je rijec "paradajz"

na arapskom. A Jevreji taj paradajz nisu dovoljno zalijevali pa se smanjio
kao kliker. Onda su rekli da je to genijalan izum, dali mu žensko ime,
Šeri i sada ga prodaju za skupe pare!

(Kaid se vraća na sređivanje i organizaciju, Selam u medjuvremenu

čita...)

Kaid: Šta je ovo? Još jedna Bandura?

Selam: Ne, to je Alhemičar, Paola Koelja. Pustinja je hirovita dama i

ponekad izluđuje muškarce. Znaš li ko je Alhemičar?

Kaid: Ma, nemam pojma šta je alhemičar! Mozeš li od tog Alhemije, da

mi napraviš "mansaf" jelo od maslinovog ulja i timijana?
Selam: (Ide do radija, pokušava da proveri šta se dešava) To je to, sami
smo. Pasji grip je ubio sve! Gdje je Hadž Jusuf? Zar nije trebao doći s
tobom?

Kaid:Da,da... Vidio sam ga usput...

Selam: Dobro, onda dolazi?

Kaid: Nisam baš siguran da dolazi...

Selam: Kako to misliš? Pa vidio si ga usput!!

Kaid: Vidio sam i njega i još tuce drugih leševa na putu...

Selame: Hadž Jusuf!!!?!!

Kaid: Čak ni psi odbijaju da jedu njegovo meso...

Selam: Hadž Jusuf... Pa bio je zdrav, juče sam razgovarao s njim...

Otišao je da zaključa džamiju pobjede i rekao je da će doći!

Kaid: Rek`o, pa porek`o...

Selam: Ali ti si bio s njim! Ovaj pseći grip će nas sve istrijebiti!

Scena II

Kaid: Ko bi vjerovao? Hadž Jusuf! Ako postoji neko koga je Allah trebao
zaštititi, to je Hadž Jusuf, tom čovjeku je vjera bila cijeli njegov svijet! On
je cijeli svoj život posvetio Allahu! Obećao je proroku Muhamedu pet
namaza dnevno i obećanje održao... Ušao bi u džamiju, uzeo abdest,
dva namaza kasnije, ljudi završavaju namaz, selam alejkum desno,
selam alejkum lijevo, selam alejkum vrata i selam…

A znaš li ti ko je Cvika Jevrej zvani klima uredjaj?

Selam: Molim?

Kaid: Cvika, klima uredjaj, onaj što je ugradio klima uređaje u džamije u
Meki i Medini, u džamiji proroka i u Vrtovima Bahaja u Haifi. Hadž Jusuf
je insistirao da baš on i postavi klima uređaje u našu džamiju. Kada je
bilo vrijeme za molitvu, mogao se čuti cvrčak, muha u letu, mogli su se
čuti ljudi kako suzbijaju kašalj zbog Hadž Jusufa. Radije bi se ugušili
nego zakašljali pored njega...

Selam: Ya Salam...(uzvik čudženja) Iz poštovanja prema Hadž Jusufu?

Kaid: Ma jok bolan, iz straha od Hadž Jusufa!

Kaid: Hadž Jusuf je prostr`o serdžadu, ma u sekundi, jedva da je

trepnuo, kad, vidi on, Cvika Jevrej klanja sedždu kao sufijski vjernik i
moli se sa tako velikom pobožnošću da je stigao do Khushoua 'a.
Rečeno je da je samo Maulana Jalaluddin Rumi molio na ovaj način!

Selam: Iz poštovanja prema Hadž Jusufu?

Kaid: Ma jok bolan, iz straha od Hadž Jusufa!

U svakom slučaju, džamija o kojoj govorim je džamija A-Sayida Fatima
A-Zahra'a, sagradio ju je njegov otac sa svojih osam prstiju.

Selam: Kako sa osam?

Kaid: Izgubio je dva tokom izgradnje.

Dao mu je ključeve od stare džamije koja se zove džamija pobjede, pa
prije nego što je zatvorio oči i vratio dušu Stvoritelju, zakleo ga je da se
glas molitve zauvijek čuje. Predao je ključeve džamije i vratio svoje
ključeve. Hadž Jusufa ste mogli naći bilo u džamiji ili u teretani. On je
odlično spojio zdravlje tijela i duha, molitvu i rad. Nije morao da ide na
munaru da bi pozvao vjernike, stajao je na ulazu u džamiju i izgovorio
dvije riječi "vrijeme namaza", glasom koji je bio diblji i od Mrtvog mora.
Nije bilo nijedne osobe koja je čula poziv i nije ušla u džamiju...

Selam: Iz poštovanja?
Kaid: Ma jok, iz straha. U svakom slučaju, ispričat ću ti priču zašto se
Džamija pobjede zove džamija pobjede.

Selam: Zašto?

Kaid: Bila jednom dvojica braće, Hadž Abu Jusuf i njegov brat Hadž Abu
Zaki. Bila je noć, na ulici ni žive duše . Kažu da te noći ni mjesec nije
izašao, šakali su ćutali, sove mirovale, ni jedan cvrčak nije cvrkutao.
Hadž Jusuf se zavio u crnu pelerinu, i čekao kao vuk koji vreba plijen,
dan, dva dana, tri dana, sat, dva sata, sve do jutarnje molitve, kada je
znao da će njegov brat Hadž Abu Zaki doći na namaz... Ali, brat mu se
nije pojavio... Nije došao ni sutradan. Hadž Jusuf nije ni jeo ni pio. Kažu
da je imao neki poseban mač...I onda, baš prije izlaska sunca, pojavi se
brat mu, Abu Zaki.
Bacio se na svog brata Hadž Abu Zakija, kotrljali su se i kotrljali kao dva
lava koji se bore na život i smrt, a onda je Hadž Jusufov mač je probio
srce njegovog brata... I to je bila pobjeda.

Selam: Ali zašto su se svađali?

Kaid: E, to niko ne zna... Dodaj mi grašak..

Selam: Ma, zašto su je nazvali Džamija pobjede?

Kaid: E svaka ti čast pametnjakovicu! Koliko čovjek može biti izolovan od

svog okruženja. Znaš nekakvog Kafku, znaš Ničea, a ne znate priču o
džamiji! Nema djeteta u mahali koje ne zna ovu priču!

Scena III

Selam: Ti to zoveš pobjedom? Znaš li šta bi Artur Šopenhauer rekao o

tome?

Kaid: Šop šta? Je l` to neki supermarket? Ja znam jedan dobar

supermarket u ulici Ibn Gvirol u Tel Avivu. Radno vrijeme 24 sata!

Selam: Šopenhauer je njemački filozof. On kaže ovako: "U svim

stvarima postoji volja koja se zove volja za životom. To se manifestuje
fizički u tome što iskorištavamo jedni druge i psihički u tome što stalno
jurimo za novim ciljevima i nikada nismo zadovoljni. Vjerujemo da će
stvari biti bolje kada postignemo sljedeći cilj, ali,to nije tako. Filozof se
pitao kako se osloboditi tog začaranog kruga. U početku je mislio da nas
ljepota moze osloboditi patnje… Da li te je ikada toliko zaokupirala neka
pjesma, film, serija ili knjiga, da si prestao razmišljati o svojim ciljevima,
brigama i razočarenjima...? Razumiješ? Samo, problem je u tome, što
ovaj efekat prebrzo prolazi čak i za one tanane duše koje su
najosjetljivije na umjetnost u svim njenim oblicima. Došao je do zaključka
da ne možemo prestati da jurimo ciljeve. Njegovo rješenje za ovo bio je
intelekt. Intelekt je prvobitno stvoren da bi služio volji za životom, ali on
tvrdi da bi dovoljno jak intelekt mogao biti oslobođen ove potčinjenosti.
Od trenutka kada se čovek oslobodi toga, može započeti asketski,
apstinentni život, tokom kojeg se čisti od svih postojećih želja, a ti si tu
sa mnom, dobar ovaj grašak...

Scena IV

Kaid: Hej, hej, hej! Šopenhauer, Horkhajmer, Adorno, Maks Veber, ciljevi,
intelekt, efekat, potčinjavanje, asketizam, alhemičar, Bandura, Kafka,
realizam, formalizam, postmodernizam, sukobi, dileme. Baš me peglaš!

Selam: Ti, divljače jedan!

Kaid: Velike riječi! Svaka čast! Možda neko jednom napiše nešto iz
stvarnog života. Napiši mi ko je Beduin! Neka u toj knjizi bude pijeska,
puno pijeska. Neka bude pustinja, i neka u njoj bude šator i bunar. Znaš
šta? I ovnovi i ovce, deve i konji. A, napiši o i ženi, po mogućnosti sa
maramom. Dozvoljeno je imati četiri žene… I stavi ubistvo, ubistvo i čast.
Znaš šta? Zaboravi čast…

Scena V

Selam: (Piše na majici)

čovjek je čovjek, bez obzira ko je. Šta je početak i suština čovjeka? Da li
je to trenutak njegovog rođenja? Da li je to trenutak njegovog buđenja?
da li je to trenutak odvajanja od pupčane vrpce? Ili postoje hiljade
početaka za čovjeka, od kojih svaki određuje svoj početak i njegovu
suštinu?

Scena VI NE TREBA PREVOD - TEKST NA BOSANSKOM JEZIKU

Mak Dizdar
Putevi (isječci)
Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ideš prema meni. I u jurišu
Smijući se i plačući
Pred sobom
Sve čistiš
I ništiš
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš
Istinski put
Do mene
Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
(A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteški
I
Dugi)
Ti poznaješ samo one puteve
Što prolaze
Od srca
I
Oka
Kameni Spavač
Mak Dizdar
2
Ali to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka
Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene
Veoma sigurna i česna
Ona
Što dolazi
S lijeva
Ili
Zdesna
Zavaravaš se stalno da do mene treba ići
Smjerovima sličnim
Sa sjevera
Ili
Juga
Ti si nakanio da me po svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš istinski put
Do mene
(Shvatam te:
Čovjek si u u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranični
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jučer
Do dalekog sjutra
Misleći
O tebi
Ali to nije sve))

Scena VII

Selam: Reci mi, zar nisi sanjao da sviraš arapsku lutnju?

Kaid: E, lutnja! Ispricaću ti o najskupljoj kafi na svetu...

Selam: Šta?
Kaid: Sa 18 godina odlučio sam slijediti svoj san i srce. Htio sam da
sviram arapsku lutnju. Otišao sam kod oca i rekao mu da želim da
nadjem posao. Bacio bi torbu nakon škole i brzo otrčao do prodavnice.
Tovario sam, dizao, hamalio od jutra do mraka. Radio sam i za vrijeme
odmora. To je trajalo osam mjeseci zaredom, svaki dan, svaki uboga
dan. Moj otac, koji je tada bio mlad, sanjao je da će doći dan kada će
njegov najstariji sin naslijediti porodicni posao. Ja nisam najstariji... Ali
posljednje što je mog starijeg brata zanimalo bio je rad u očevom
zanatu. On se otrgao i slijedio svoj san.

Selam: Evo čoveka koji je sledio svoj san! Šta je bio njegov san?

Kaid: Njemaca, plavuša...

Selam: Pa šta je uradio?

Kaid: Pa, oženio je...

Selam: Šta?

Kaid: Oženio se bogatom Njemicom. Šta još treba čovjeku? Hljeba i

igara.

Selam: A šta je sa lutnjom?

Kaid: Nakon osam mjeseci uzeo sam sav novac i prijavio se na

Jerusalimsku muzičku akademiju. Došao sam kod oca koji je -
ispostavilo se - imao velike planove za mene. Došao sam kući i rekao
mu: Tata, kupio sam lutnju, koštala me je 50 hiljada, Hana Nahat,
original. Otac me je pogledao i rekao: "Uđi u džip i ponesi sa sobom tog
Hanu Nahata. Vozili smo se, bila je noć, i nakon nekog vremena, stigli
smo da porodične radionice. Rekao mi je: "Vidiš? Tvoj djed je cijeli život
radio na tome da sa deset prstiju i pet hiljada šekela podigne posao, da
ja imam krov ne od sukna, nego od betona, da svaki dan imam "mansaf"
a ne jogurt sa crnim kruhom. I uzeo si 50 hiljada šekela i kupio veslo za
čamac? A kada vas djeca pitaju šta ima za ručak, šta ćete im reći?
Mocart, sa notama Betovena!"
Uzeo je lutnju, bacio je u vatru, uzeo džezvu, nasuo dva fildžana, dao
mi ključeve od radionice i rekao mi je: "Bolje da dođeš u pet i pedeset
devet, jer u šest dolazim provjeriti. To je bila skupa, najskuplja kafa na
svijetu. Najskuplja i najgorča na svijetu... Skuhana na najskupljem
drvetu, bila je to najgorča kafa...

Selam: Čovek treba da slijedi svoje snove. Čovek treba da sledi svoje
srce...

Scena VIII

Kaid: Ko je srce u te dirn`o, pa si sada ti nemirno... (Počinju da plešu,

LOVE STORY u etno adaptaciji, plešu), a šta za tebe znači ime Ibtisam
(arapsko žensko ime)? Reci mi kako si ti sljedio svoje srce?
Selam: Ibtisam, život moj...

Scena IX

Selam: Ljubav je moguća i za mlade i za stare...

I moja osećanja su lepršava kao oblak
Takvu si nevjerovatno lijepa!
Tvoja ljepota je kriva...
Uzmi moja osećanja, idi i radi sa njima kako hoćeš...
Ti si samo žena, a koža ti je kao perje bijelog goluba...
Mekana i bijela kao mlijeko,
Zamutila si mi pamet,
Oh, glas ti je ljepši od slavuja
A tijelo isklesano iz mermera
Blistaš, kao sunce, rasplamsavajući moje želje.
A kad padne noć, osvetljavaš njenu tminu.
Obrazi su ti rumeni i slatka si kao med
Biseri ti se smiješe na grudima.
Podižeš obrve...
I zauzimaš pozu za borbu...
Čak i tvoj bijes me ošamućuje...
Oh moja, želim ti da živiš vječno,
Avaj, volio bih da te nikad nisam vidio tako blizu
Čak me i izdaleka boliš...
Molim se Bogu da mi je podari
Gospode, podari je meni, Salamu
Ona je moja sudbina, o, kada bi bila moja supruga...
Ljubavnica koju ću probuditi iz sna

Kaid: Jesi li slijedio svoje srce?

Selam: Otišao sam kod majke i rekao joj da sam pronašla ljubav svog
života. Pitala me ko je to. Prošaptao sam: Ibtisam. Majka me je
pogledala, uzdahnula i rekla: :”Sine moj, jesi li odlučio da ubiješ oca?
Hajdemo zajedno pa ćeš mu sam reći…”

Kaid: Sa ili bez ljubavi, čovjek treba da jede. Gladan sam, grašak,
grašak, samo grašak. Gdje je otvarač? Nisi donio otvarač?

Selam: Ne

Kaid: Naravno! Gdje da misliš o otvaraču pored tih knjižurina?! Gladan

sam!

Selam: Ali jeo si! Vidio sam te!

Kaid: Ovo je hrana. Ovo je duhovna hrana!

Selam: Šta?

Kaid: Ovo je kolačić koji mi je tetka dala prije nego što je umrla. Svako
treba da se sjeća svog porijekla... To je uspomena, a ne hrana. Nosim
ovaj kolačić godinama...

Selam: Ali obećao si da ćemo sve podijeliti.

Kaid: Ovo je uspomena, ne može se dijeliti!)Selam, dok gleda (Kaida, ne

prestaje da mu piše po košulji)

Scena X

Kaid: Šta radiš?

Selam: Pišem, punim, utičem na protok energije i na svoju fizičku i
mentalnu svest.
Kaid: Stvarno?! šta pišeš?

Selam: Saosećanje, ljubav, zdravlje, radost

Kaid: Piši: "hrana".

Selam: Jesi li upoznat s eksperimentom Masarua Emota s rižom? (Uzme

dvije tegle riže) Na jednoj ću napisati pozitivne riječi, a na drugoj ću
napisati negativne riječi. Svako jutro želim da blagoslovimo prvu teglicu,
a proklinjemo onu drugu.

Kaid: Nemam problema sa psovkama! Mogao bih napisati knjigu o

kletvama.

Selam: Za tri dana vidjet ćeš nevjerovatan rezultat.

Kaid: Riža? Ovo mi se sviđa

Selam ide na spavanje

ČIN II

Scena XI

Kaid: Riža je Riža! Pozitivana, negativana, Riža je dobar izvor

magnezijuma, fosfora, selena, vitamina B6, snižava nivo holesterola i
smanjuje rizik od raka, ali bez mesa, Riža, gladan sam, tako sam
gladan, da mi je malo mesa...

Kaid puže na sve četiri, dodiruje Salemovu ruku. Kaid ide po so, stavlja
so na Salemovu ruku, Selam se budi od ugriza))

Selam:Šta to radiš? Hoćeš li me pojesti?

Scena XII
Kaid: Ne, naravno da ne! Ja to nikad ne bih uradio. Samo sam htio
testirati eksperiment s rižom. Za mene si više od brata, ne samo od
brata, kao sestra si mi! Sestra za koju vrijedi ubiti. Kunem se životom
svojih roditelja, životima svih svojih rođaka i svih onih koje smo sahranili
u zadnjih godinu dana (sa kamenom u ruci) neću te dirati dok si živ!

Selam: Preklinjem te! Mi smo prijatelji!

Kaid: Što je prijateljstvo ako ne davanje?

Selam: Čekaj, čekaj!

Kaid: Zašto čekati? Bio sam spreman umrijeti za tebe. A ti, šta si ti
spreman učiniti?

(čuju se glasovi izvana)

Scena XIII

Ali: Ima li koga ovdje?

(Selam i Kaid se gledaju)

Kaid: Hrana!

Selam: Hrana!

Selam i Kaid: Hrana!

(Selam i Kaid stoje po strani)

Ali: Gdje je moja amajlija? Prokletstvo! Mora da je negdje ovdje.

Selam i Kaid prilaze Aliju, donose vreće i stavljaju je Aliju na glavu)

Ali: Pusti me! Što radiš? Ja sam, prorok Nadzm Sabai! Što želite od
mene?
Kaid: Veži mu ruke, brzo!

Selam: Zašto?

Kaid: Želiš li da predvidi tvoju smrt?

Selam: Šta?

Kaid: U sekundi će protrljati oči i reći "Yamma! Rakan Alwarak Abu

Dahab predaje svoju dušu", i ti više nećeš biti ovdje!

Selam: Je li ovo Nadzm Sabai kojeg zovu Derviš?

Kaid: Glavom i bradom! Samo nam je on trebao! Došao je smak svijeta!

Selam: Mislim da nije dobra ideja držati ga vezanog. Puštam ga.

(Selam pušta Alija)

Kaid: Samo da znaš, to je bila njegova ideja da te veže.

Selam: Šta? Nije bitno! Nismo znali da si to ti.

Kaid: Ima li ikoga živog tamo odakle dolaziš?

Ali: Nisam mogao vidjeti

Selam: Zašto?

Ali: Iskopali su mi oči.

Kaid: Da, to je stara priča...

Selam: Kakva priča?

Ali: U početku sam obilazio svijet i govorio istinu, nikad ništa osim istine.

Salam: Što je istina?

Ali: Apsolutna istina, konačna istina, smrt ili život, a većinom je to smrt.
Nije pod mojom kontrolom... Ja sam samo glasnik... Izbacili su me iz
grada.

Selam: Zašto?

Ali: Jer nitko nije bio voljan čuti poruku o psećoj gripi.

Selam: Je li oduvijek bilo tako? Da li si oduvijek imao dar proricanja?

Scena XIV

Ali: Moja majka je umrla na porođaju. Htjeli su da me sahrane sa njom...

Moja tetka Noel ih je zaustavila. Tako sam preživio. Još kao dijete znao
sam ko će i kada umrijeti. Moja tetka, koja je bila pametna žena,
ispričala je svim ženama o mojim sposobnostima i za nekoliko dana
kuća se napunila ljudima koji su hteli da znaju kakva im je sudbina. Niko
nije otišao sa osmjehom. Moj blagoslov je i moje prokletstvo. Ja mogu
vidjeti samo smrt, bez rođenja, bez vjenčanja, bez zaruka, bez suneta i
bez lutrije... Kada su ljudi prestali dolaziti, tetka bi me je uzela za ruku pa
bi nas dvoje obilazili cijeli grad. Oni hrabriji, koji su htjeli i bili spremni da
saznaju, zvali su nas unutra. Sve dok jednom nismo ušli kod Um
Noaman. Pitala je za svog sina...Donijela je nekakvu crvenu košulju, to
je zadnja boja koju sam vidio... Rekao sam istinu, a ona mi je iskopala
oči... U početku sam jedva izlazio iz kuće i nisam mogao disati. Prvi put,
kad sam izašao na ulicu, bio je potpuni mrak... Spotaknuo sam se o
kamen i pao. Povrijedio sam nos. Neko se nasmijao. Otišao sam na
kliniku. Spotaknuo sam se na prvoj stepenici. Pao sam i povrijedio nos i
drugi put. Dvije osobe su se nasmijale. Previli su mi nos. Izašao sam iz
ambulante, pao preko stepeništa i ponovo povrijedio nos. Dvoje ljudi koji
su se prije smijali, opet su se smijali. Vratio sam se unutra da zavijem
nos. Spotaknuo sam se o drugu stepenicu i pao. Povrijedio sam lakat.
Ljudi koji su se smijali dvaput, nasmijali su se i treći put. Drugi put su mi
previli nos i prvi put lakat. Izašao sam iz klinike i pazio da opet ne
padnem. Vratio sam se kući. Otišao sam u krevet da se odmorim i pazio
da ne udarim u stolicu. Ustao sam iz kreveta da stavim vodu za kafu i
spotakao se na stolicu. Pao sam i povrijedio butinu, šaku, lakat i nos.
Odšepao sam do klinike. Pazio sam da se ne spotaknem na
stepenicama. Nisam se spotaknuo. Bio sam veoma srećan i zabio se u
zid... Ljudi koji su se smijali četiri puta, nasmijali su se po peti put. Četvrti
put su mi previli nos, treći put lakat, drugi put ruku i prvi put butinu.
Napustio sam kliniku. Pazio sam da opet ne padnem na stepenicama.
Vratio sam se kući. Otišao sam u krevet da se odmorim. Pazio sam da
ne udarim u stolicu. Ustao sam da otvorim vrata frižidera i sagnuo se, ali
sam slučajno otvorio prozor. Pao sam na prikolicu kamiona u pokretu.
Kamion je vozio tri dana bez prestanka u potpunom mraku. Onog dana
kada sam pao, dvoje ljudi su se nasmijali. Jedan od njih je promrmljao
nešto na hebrejskom. Shvatio sam da sam stigao u Be'er ševu. U
bolnica "Soroka"! Hvala bogu! Doktor me je pitao na arapskom da li
govorim hebrejski. Odgovorio sam da. Rekao je dobro, ti ćeš biti
prevodilac.
(Ali trlja oči)

Scena XV

Ali: Ova muha ce se uskoro rastaviti sa dušom!

Salam ubija muhu.

Kaid: Opet ti i tvoje prokletstvo!

Ali: Nisam ništa uradio!

Kaid: Svi znamo tvoju priču...

Scena XVI

Ali: Sve što je moja tetka Noel ikada željela je da ima djecu, a njena
ljubomora na moju majku ju je izludila. Kada je čula da je moja majka
zatrudnila prije nje, a ona, starija sestra nije imala poroda, napravila je
amajliju od datule i njome je proklela moj život. Zakopala je tu amajliju
ovdje, u Hanu. Moram je naći!
Scena XVII

Kaid: Dobro, hoceš li da se kljanjaš sa mnom?

Selam: Ja se ne molim.

Ali: Ti se ne moliš?! A kada ustaneš ujutru, pa se klepiš u mali nožni prst

o sto, šta kažeš?

Selam: Šta da kažem? Ahh, dragi Bože!

Ali: Eto vidiš! I ti si vjernik! (Ali trlja oči) Neka se cvrčak odrekne duše!
To je izvan mojih moci!

Selam: Aj, slučajno sam ga zgazio! Cvrčak je mrtav!

Scena XVIII

Kaid prostire serdzadu, Ali mu se pridružuje.

U međuvremenu Salam nalazi datulu i jede je.

Selam: Želi li neko datulu?

(Ali skače, ustaje sa namaza)

Ali: Da li je ta datula bila zamotana u zapis?

(Kaid gleda Alija i Selam)

Selam: (trlja oči) Upali svjetlo! Neka neko upali svjetlo!

(Salam je našao prokletu amajliju i oslijepio.)

Kraj

Posljednji Han
1. Salamin monolog
2. Alijev monolog
3. Kaidov monolog
4. Marinin monolog
5. Eksperiment s rižom – Selam
6. Pisanje na odjeći – Selam
7. Al-Zahra’a Pobjednička džamija – Kaid
8. Bilo nas je troje – Kaid
9. Prava ljubav – Selam
10. Najskuplja violina na svijetu – Kaid
11. Molitva – Kaid
12. Kako pisati Beduin – Kaid
13. Kako sam oslijepio – Ali
14. Ali i amajlija od datule
15. Proročanstva
16. Jedu jedni druge
17. Dabkeh/Žrtvovanje duha u Salaminoj pjesmi
18. Nema vremena za sutra