Professional Documents
Culture Documents
Prostori:
Prva replika (ko i šta govori)
Motivi:
Analiza likova:
Važne napomene:
Ukratko prepričavanje/narativ:
Dom Bernarde Albe
– Federiko Garsija Lork
Prostori: Bela soba u Bernardinom domu; Debeli zidovi... (opis na fotki; prostor se ne menja tokom
radnje)
Prva replika: Služavka: Ova zvona mi probiše uši– iz crkve se čuju zvona sa opela Bernardinog muža
Narativ/prepričavanje: Prvi čin: Umro Bernardin muž, samo ga je Magdalena volela (svog oca).
Ponsija (stara služavka) i Služavka konstatuju kako ih užasno Berdnarda tretira, spremaju kuću za
dolazak gostiju. Dolaze žene iz kraja u posetu nakon sahrane Bernardinog muža. Ogovaraju, traže
tračeve svuda gde pođu, Bernarda ih mrzi zbog toga (iako je i sama takva). Dolazi Prosjakinja sa
detetom, Bernarda i žene (u poseti nakon opela) konstatuju da su siromasi kao životinje, da su
stvoreni drugačije nego one. Žene i Bernarda ćaskaju, a čim ona okrene glavu one je ogovaraju kako
je zla zmijurina. Žene odlaze; Bernarda ćerkama zapoveda još veću ograničenost kretanja – sad su u
žalosti i niko ne sme da izlazi ili komunicira sa bilo kim; naređuje im da vezu. (Igla i konac su za ženu.
Bič i mazga za muškarce). Ponsija ispostavlja Bernardi izveštaj o novim tračevima koje je čula. Sestre
1
ostaju same, konstatuju (Magdalena prenosi šta se priča po selu) da će Pepe Romano uzeti
Angustiju za ženu, jer će njoj otići najveći deo očevog nasleđa. Adela se smorila najstrašnjije.
Drugi čin: Angustija izvezla tri prostirke, jedva čeka da ode iz tog pakla. Nastaje tenzija među
sestrama – Adela je zaljubljena u Pepea ali to ne otkriva javno (kasnije saznajemo da je i Martirio u
njega zaljubljena, doduše neuzvraćeno). Pepe i Angustija se od sinoć nalaze da ćaskaju na njenom
prozoru, preko rešetke, i Ponsija je to skontala (s tim što ona čuje da on odlazi u 4 ujutru, a Angustija
kaže da odlazi u 1 – kasnije skapiramo da on do 1 malo ćaska sa Angustijom i onda ode kod Adele).
Adela je sve očajnija, samo leži u svojoj sobi. Ponsija ju je provalila i Adela odlučuje da se zauzme za
sebe i da se bori i sa njom i sa sestrama i sa majkom. Sestre i služavke slušaju pesmu žeteoka i
maštaju o njima, iako znaju da Bernarda nikad ne bi dozvolila radnicima da isprose njene ćerke.
Angustiji nestaje iz sobe Pepeova slika, Ponsija je nađe kod Martirio i Bernarda je izudara. Adela se
naslađuje. Bernarda (u razgovoru sa Ponsijom) odlučuje da otera Pepea. Ponsija prenosi da je neka
žena iz kraja rodila dete van braka, pa ga je udavila i zatrpala da se ne sazna, ali su ga našli psi i
doneli ga na njen prag i sad selo vodi inkviziciju na nju. Bernarda smatra da treba da je kamenuju,
Adela se hvata za stomak i zapomaže da to ne urade.
Treći čin: Bernarda, ćerke i Prudensija (prijateljica) večeraju. U susednoj sobi Marija Hosera udara u
zid, Bernarda se pred gošćom pravi da je to ždrebe i kaže služavkama da ga puste u dvorište.
Napolju pomračina i magla, ništa se ne vidi. Ponsija i Služavka komentarišu da je stvar krenula da se
zahuktava i da su ćerke spremne na svašta, pogotovo Adela i Martirio. Izlazi Marija Hosera i recituje
svom jagnjetu. Adela i Martirio se otvoreno sukobljavaju, Martirio je ubeđuje da ostavi Pepea jer je
zaručen za Angustiju, ali Adela ne planira da odustane šta god bile posledice, ona je njegova makar
se on oženio njenom sestrom; Martirio priznaje da ga i ona voli. Adela hoće da izađe da se vidi s
Pepeom, Bernarda joj staje na put – Adela otima majci štap i slama ga preko kolena (kaže ovo radim
sa štapom nasilnice). Bernarda uzima pušku i izleće napolje, čuje se pucanj, Martirio slaže da je
Pepe mrtav i Adela se zaključava u sobu. Martirio priznaje ostalima da je Pepe odjurio na konju. Čuje
se još jedan pucanj iz sobe. Upadaju u Adelinu sobu – ubila se. Bernarda naređuje da se prave da je
umrla nevina, i naređuje ćerkama da ne plaču.
Motivi: zvona, crkva, ogovaranje, mišljenje sredine, manastir (kuća puna neudatih sestara), puška,
vezene plahte...
Analiza likova: Ponsija (60) je već 30 godina sa Bernardom i ona je jedina koja se usuđuje da joj
protivureči i da joj skrene pažnju kad nešto ide po zlu. U praksi joj Bernarda ovo dozvoljava, ali je
konstantno ponižava, podseća na to da je ona rodom posluga i da joj čini uslugu što joj dozvoljava
da služi u tako dobroj kući. Ponsija je u ovom odnosu ponizna i slaže se sa svim što Bernarda kaže, i
zna kako da nađe način da joj se obrati. Ponsijin odnos prema braku je zanimljiv – ona pristaje na sve
tradicionalne patrijarhalne postulate (navikni se da će 15 dana nakon venčanja muž da se zasiti i da
napusti postelju da bi blejao u kafani), ali je istovremeno i jaka i ne dozvoljava da je muž (pokojni)
1
Ključan lik ali se ne pojavljuje na sceni, samo čujemo topot ili riku njegovog konja (tj likovi čuju pa prepričaju).
Opisan kao lep i ugledan mladić.
maltretira, već i sama preuzima silu i bije ga kad joj nešto nije po volji. Ona razume da ljudi imaju
svoje potrebe, pa je svojevremeno platila sinu seansu sa lokalnom seks radnicom.
2
Bernarda (60) drži svoju majku, Mariju Hosefu (80), zaključanu u odvojenu prostoriju, pošto je
dementna pa da narod ne sazna, pukla bi bruka. Marija Hosefa malo malo pa uspe da pobegne
služavkama i onda je vidimo na sceni kako recituje svom jagnjetu (bebi Bernardi) o tome kako je voli
i kako je štiti (pretpostavljam jer joj se život uništio što joj je ćerka monstrum). Kad baš krene da
luduje izbace je u dvorište ili joj daju malo mesa za pse. Bernarda čuva svoje ćerke pod ključem, kao
i majku, i zavodi red – sada nakon muževljeve smrti više nego ikada. Sve radi tako da se zataška od
javnosti, to je jedina motivacija (kad joj se na kraju najmlađa ćerka ubije njen jedini komentar je da
3
će svima reći da je umrla nevina ). Ne dozvoljava ćerkama da plaču kada im umre otac ili sestra, ako
ćeš da plačeš – zatvori se u sobu.
Magdalena (30) je sestra koja se najviše izdvaja, i ona se jedina suprotstavlja poretku stvari (osim
Adele koja to radi afektivno i nepromišljeno). Ona je volela oca – onesvestila se na njegovoj sahrani.
Ona jedina prihvata činjenicu da se nikad neće udati i gleda kako da pomogne Adeli, najmlađoj, koja
jedina još uvek ima šanse da se uda i ode iz te kuće. Jedina nije ljubomorna na ostale sestre.
Angustija (39) je najstarija ćerka i ona nasleđuje sve od oca, zbog čega se za nju i javlja prosac. Ona
je tu priliku čekala ceo život i ne planira da se propusti zbog bilo koga. Bolesna je i stara.
Martirio (24) je imala jednog prosca (Enrike Umanas) koga je volela, ali ga je Bernarda oterala jer mu
je otac bio sluga, a ne dolazi u obzir da se ona orodi sa poslugom.
Amelija(27) – ne ističe se ni po čemu, jedna od sestara.
Važne napomene: Albe žive u selu, u kom su dobrostojeće, ali za njih nema mnogo prosaca jer su
ćerke uglavnom ružne i bolešljive. Čak i oni udvarači koji se pojave budu oterani jer Bernarda smatra
da niko nije dovoljno dobar za njene ćerke. Ćerke žele da se udaju da bi pobegle iz tog doma gde ih
majka maltretira, ali su svesne da ni bračni život nije idealan (pogotovo jer je brak ugovoren i ko zna
kakav je taj muž kog ne biraš) – jedna njihova rođaka se tako udala i sad joj muž ne da da izađe iz
kuće.
Amelija: Najgora je kazna roditi se ženom. Magdalena: Ništa nam ne pripada, čak ni oči. (nakon što
setno slušaju pesmu žeteoka koji prolaze u daljini)
2
Čak i Marija Hosefa želi da se uda, sva se nakinđuri kad čuje da dolazi prosac. Isto kao i Bernardine ćerke, ona
od braka očekuje izbavljenje iz te kuće.
3
Što verovatno nije, jer se noćima viđala sa Pepeom Romanom i sama priznaje da je bila u njegovom zagrljaju.
Šest lica traži pisca– Luiđi Pirandelo
Prostori: prostor je sve vreme pozornica, s tim što se menja scenografija i svetlo; u početku je
postavka radna, sa nekoliko stolica i stolova i šaptačeva školjka a kasnije se menja tako da se
prilagođava scenama koje su Lica doživela i koje sada rekreiraju (Očeva kuća, soba u kući Madam
Pače, bašta sa šumom i ribnjakom)
Prva replika: Majsor scene: Hej, šta radiš? – pita Tehničara, koji zakucava deo scenografije a proba
samo što nije počela.
Narativ/prepričavanje: Na sceni u pozorištu je u toku proba direktora drame (reditelja) i njegovih
glumaca i glumica; standardne situacije tipa prva glumica kasni. Imaju probu za Pirandelov komad
4
Igra uloga . Pre nego što proba počne glumci sviraju klavir i plešu na sceni. Počinje proba, Sufler
redom čita tekst i Direktor na licu mesta donosi odluke o režiji (vrlo površno, samo izvršavajući ono
što didaskalije propisuju). Ulazi Vratar i najavljuje dolazak Šest Lica. U didaskalijama je naznačeno da
njih treba u inscenaciji obeležiti drugačije u odnosu na likove Glumaca, za početak razmeštajem
(sede jedni naspram drugih), a onda i kostimom i, što ističe kao potencijalno najbolje rešenje,
maskama koje obeležavaju njihovo osnovno osećanje (Otac-griža savesti, Pastorka-osveta,
Majka-patnja, itd). Direktor se u početku protivi tome da bilo ko prekida njegovu probu, ali Lica su
uporna da pronađu pisca koji će zabeležiti njihovu ličnu i porodičnu tragediju. Vremenom Direktor
pristane, nakon što shvati da je njihova priča autentična i intrigantna i da je plodna za pozorišno
prikazivanje. Ukratko priča Lica: Majka i Otac su se rastali tako što je Otac pogurao (Majka kaže
primorao, on kaže da je on to uradio primarno zbog nje) da bude sa drugim čovekom; onda je ona sa
tim čovekom otišla u drugu zemlju, a njihovog jedinog zajedničkog Sina je Otac dao dojilji i posle
živeo s njim ali su bili otuđeni jer je on već odrastao. Majka je sa tim drugim čovekom imala troje
dece: Pastorku, Devojčicu i Dečaka. Kada je Pastorka bila mala Otac je skapirao da je usamljen pa je
odlazio da proganja P. dok se vraća iz škole i jednom prilikom joj poklonio veliki damski šešir. Ona je
taj Drugi čovek umro i Majka i deca su bili primorani da se vrate u prvobitnu državu i da se ona
zaposli. Ona se zaposlila kao švalja kod Madam Pače, za koju se ispostavilo da je vlasnica javne kuće i
da je pikirala Pastorku, a Majku zaposlila kao švalju samo kao paravan. Otac je jednog dana bio
usamljen i otišao je u tu javnu kuću, i tu došao baš kod Pastorke, koja je još nosila šešir i crninu
nakon očeve smrti, a on joj je rekao hajde da skineš tu haljinicu droljo mala (parafraziram). Majka se
sa decom u određenom trenutku vratila kod Oca, ali je Sin pravio problem. Iz cele toksične situacije
izlaze Devojčica, koja se udavila u ribnjaku u bašti, i Dečak koji to gleda iza drveta i puca u sebe iz
pištolja.
Lica tokom trajanja drame u prvom delu pričaju uvod u svoju porodičnu istoriju, a u drugom delu
(nakon što tehničar greškom ugasi svetla i Direktor proglasi pauzu) rekreiraju scene, sa završnicom
gde se ne zna da li Dečak i Devojčica zapravo umiru ili ne, da li je sve bila iluzija ili stvarnost, nakon
čega se Direktor zablažnjava, traži električaru da pogasi svetla, on ih pogasi sva, Direktor kaže ostavi
mi bar jednu sijalicu da vidim kuda idem, zatim se pali jedan zeleni reflektor koji baca senke Lica na
platno, svih sem Devojčice i Dečaka, i oni, jedno po jedno, napuštaju pozorište i poslednji se čuje
kikot Pastorke iz foajea.
Motivi/teme: Teme su integrisane u radnju, odnosno kroz na koji se Lica i Direktor postavljaju prema
drami koji zajedno pokušavaju da naprave je zapravo preispitan niz aristotelovskih i drugih postulata
pozorišta. Na samom početku se pokreće pitanje istinitosti/verovatnosti. Drama koju su Lica
doživela nema potrebe da bude verovatna, jer je već istinita. Ona je za njih jedina realnost, što je
čini istinitijom nego realnost ljudi (u ovom slučaju Glumaca), koji se svakodnevno menjaju i svaki
sledeći dan jučerašnja perspektiva (odnosno realnost) može da nam se čini smešna. Suprotno tome,
realnost Lica je zacrtana, ovekovečena i nepromenljiva, što je čini stvarnijom. Pokreće se i pitanje
mimezisa i glumačke interpretacije – Lica poštuju rad Glumaca ali glumci nikad neće biti oni, već će
ih samo igrati. Preispituje se i prostor – Lica sve vreme pružaju otpor kada se gradi neka scena koju
su proživeli jer se Direktor vodi logikom da je dovoljno da neki predmet markira predmet iz drame,
ne mora da bude identičan, što Lica ne mogu da prihvate jer to, opet, nije deo njihove realnosti. Sa
4
Direktorova opaska da im iz Francuske ne dolaze dobre komedije pa su spali na to da igraju Pirandela.
druge strane, preispituje se i aristotelovski prostor: da li mogu prostor sobe i prostor bašte da se
prikažu istovremeno ili prostor mora da bude jedinstven, pa se radnja prilagođava tom postulatu i
priča se menja tako da su se dva toka desila na jednom mestu.
Odnos glumaca i publike se okreće i ovog puta glumci sede i gledaju predstavu koju im priređuju Lica
(dok sve to gleda prava publika kad se postavlja ovaj komad u pozorištu).
Svim licima je izrazito važno da se priča ispriča onako kako su je oni doživeli (Rašomon efekat), i oni
su svi izrazito ganuti svojom pričom (Pastorka činjenicom da je njeno telo uprljano, Majka sudbinom
svoje dece, Otac svojom krivicom koju pokušava da opravda).
Pitanje identiteta: konglomerat. Otac iznosi da je čovek sačinjen od nekoliko identiteta ili uloga koje
igra u kontekstu odnosa prema nekom drugom. On jeste otac, ali je u nekom trenutku bio i usamljeni
muškarac kome treba žensko prisustvo i nežnost, i smatra da mu ne treba suditi zbog tih sat
vremena slabosti, i da on za Pastorku nikada nije trebalo da bude to, ali se greškom tako ispostavilo.
Analiza likova: Otac se nameće kao neko ko ih je sve okupio i nagovorio da dođu tu i ispričaju svoju
priču. On je standardni sredovečni čovek, koji je i saosećajan i sebičan na momente (uslovno rečeno
čovek po sredini). Pastorka je najekspresivniji lik, često se dešava da više ili nekontrolisano prasne u
smeh; nepristojna je ali neposredna i iskrena. Odnosi se zaštitnički prema Devojčici i Dečaku, a Sina
mrzi. Majka je uništena patnjom zbog svoje dece i sudbine, nju jedva nateraju da ispriča ili odigra
svoj deo priče. Ona događaje koje rekreiraju emocionalno proživljava u realtime-u. Sin pruža otpor,
odbija da učestvuje u inscenaciji drame, ali kad želi da ode iz pozorišta ostaje kao prikovan, kao da
mu neka sila ne dozvoljava da ode. Besan je na Oca što je sjebao celu porodicu, na porodicu što su
mu se iznenada uvalila u život i kuću, i istraumiran jer je video utopljenu Devojčicu i Dečaka kako
puca sebi u glavu. Devojčica i Dečak ništa ne progovaraju tokom celog trajanja drame. Kada im
zatreba Madam Pače (debela rospija sa španskim akcentom) summonuju je kao demona i ona se
samo pojavi.
*Posetioci kuće - malograđani (u prvom činu Setovi prijatelji, sad Bordenovi, Hils i doktor Blejk) su
malograđanski tipovi - hor koji predstavlja grad kao ljudsku pozadinu drame Manonovih
prva scena drugog dela: malograđanski hor (navedeni gore) komentarišu kako su Kristina i Lavinija
podnele Ezrinu smrt - Kristina skrhana, niko nije očekivao da će je toliko pogoditi; Lavinija hladna, ali
sigurno krije osećajnost; komentarišu kako je trebalo da izlože Ezru u većnici, da svi dođu na veliki
svečani pogreb
*I Orin (kao Brant) je maštao o ostrvima u Južnom moru i kako je tamo sam sa Kristinom (majkom)
Orinu se, kad je ubijao u ratu, činilo kao da uvek ubija istu osobu, i kao da je ta osoba zapravo on
(posle su ga progonila lica tih koje je ubio, pa bi u njima video svoje i Ezrino lice); kasnije kad upuca
Branta i u njegovom licu vidi dokaz te teorije
Razgovor Branta i pijanog mornara koji peva ‘Šenando’ (koji je u prethodnom delu pevao batler Set)
Lavinija Orinu dokazuje da je Kristina ubila Ezru kroz scenu mišolovku: na grudi Ezrinog leša stavi
kutijicu od otrova (koju je uspela da uzme jer se Kristina posle ubistva onesvestila) i pustila Orina da
gleda Kristininu reakciju kad to ugleda
Kristinin najveći strah je da će ostariti i poružneti
Lavinija na momente govori vojnički, zapovedajući, kao svoj otac (sličnost sa Hedom Gabler)
Kad shvati da je oterala majku u smrt nekoliko put ponavlja da je to pravda, očeva pravda, kako bi
ubedila sebe da je pravilno postupila
Prostori: Prvi čin – deo parka na Sorinovom imanju, pregrađen pozornicom napravljenom na brzinu
za amatersku predstavu; drugi čin – teren za kroket, u dubini kuća sa velikom terasom, podne
vrućina; treći čim – trpezarija u kući Sorina, kofer i kutije za šešire, vidi se da se vrše pripreme za
put; četvrti čin – jedan od salona u kući Sorina, koju je Konstantin Trepljev pretvorio u radni kabinet,
sumrak;
Prva replika (dijalog između Maše i Medvedenka): Medvedenko pita Mašu zašto uvek nosi crninu,
ona kaže da je to crnina za njenim životom; on se pita zašto kad je on mnogo siromašniji od nje
Likovi: Arkadina je (saznajemo od njenog sina, Trepljeva (25)) sujetna, mrzi kad je bilo ko drugi u
centru pažnje, pogotovo druge, mlade glumice; takođe je i sujeverna, škrta – ima 70k u banci a ako
joj tražiš nešto ona počne da plače; ona se zabavlja sa Trigorinom, piscem (za koga njen sin Trepljev
kaže da lepo piše ali ni blizu kao Tolstoj ili Zola); Nina je mlada devojka, talentovana glumica, živi u
selu i ima strogog oca koji je nakon majčine smrti svu imovinu zaveštao drugoj ženi; na nju se loži
Trepljev, i ona kinda na njega, ali ne kapira njegove drame, dosadne su joj; nju zanima slava, divi se
poznatim ljudima (Arkadinoj i Trigorinu), zavidi im; Dorn, lekar, šmeker, dok je bio mlađi bio još veći
šmeker, voli da filozofira i citira stihove pesama; Maša je depresivna, nema volju da živi, loži se na
Trepljeva ali neuzvraćeno, nju neuzvraćeno voli učitelj Medvedenko; ona pije rakiju i šmrče burmut,
uvek nosi crninu; ona obožava njegova dela i kako se on ozari kada ih recituje; Sorin (60) (Arkadinin
brat, Trepljevljev ujak) je 28 godina služio u sudskoj struci i sad je došao trenutak da i on malo živi i
iskusi različite stvari; Medvedenko je učitelj, zaljubljen u Mašu; nakon što se njih dvoje venčaju ona
ga tretira kao poslednje govno, a on je nepodnošljivo ponizan
Motivi/teme: Trepljev smatra da su pozorištu potrebne nove forme, da je savremeno pozorište
šablonsko i trivijalno; muči ga što mu je majka poznata glumica i druži se sa pozorišnim veličinama,
a on je niko, dropout; smatra da pozorište ne treba da prikazuje život onakvim kakav jeste, već
onakvim kakav treba da bude; sukob između njegovog pristupa i pristupa Arkadine, njegove majke,
koja se zalaže za ljutu klasiku i smatra da su to što on piše budalaštine; mnogi likovi se dosađuju na
selu i čeznu za gradom; život pisca (govori Trigorin) je konstantno proždiranje sopstvenog života i
skladištenje zapleta, opisa i fraza jer će sigurno zatrebati, kao i stalno osećanje da mora još da se
piše, da čeka sledeća novela, i sledeća, i sledeća... komplimenti i slava su samo obmana koja kratko
traje; kad zamisli čitaoca ili publiku, uvek su neprijateljski nastrojeni – svi kažu za njega da piše
darovito i simpatično, ali ni približno dobro kao Turgenjev ili Tolstoj – i to će slušati do kraja života;
Trepljev ima malo Edipov kompleks, a posebno je ljubomoran na Trigorina koji ne samo da je majčin
ljubavnik, nego je i uspešan pisac, što bi Trepljev voleo da bude; Sorin – čovek koji je hteo (kaže za
sebe) da bude književnik, da se oženi, da živi u gradu – ništa se nije obistinilo, a pri kraju života je
Narativ/prepričavanje: prvi čin: Medvedenko se udvara Maši, ona je dirnuta ali ne može da uzvrati;
zapara u vazduhu, noćas će biti oluje; Čekaju početak Tepljevljeve predstave; zatim ona počinje (u
njoj igra Nina), Trepljev je prekine i besno ode; Nina mora da ode jer je čeka otac; nikom nije jasan
komad, Dornu se dopao, bodri Trepljeva da samo tako i nastavi – važno je baviti se apstraktnim
idejama; Trepljev ga ne sluša, odlazi za Ninom da je vidi; Maša ga svuda traži, on je odjebe; Maša se
žali doktoru Dornu – ona voli Kostju (Trepljeva)
drugi čin: Arkadina govori kako je mlađa od Maše jer vodi računa o sebi; svi nagovaraju Sorina da se
leči i ostavi duvan i vino; Šamrajev odbija da ustupi konje Arkadinoj da se odveze u Moskvu, ona
besno ode u kuću i plače – svi idu za njom da je ubede da ostane; Polina (Šamrajevljeva žena) moli
doktora Dorna da je povede sa sobom, da ne kriju svoju ljubav više, ali i sama kaže da verovatno nije
jedina i da mu samo dosađuje tim zahtevima; Trepljev donosi Nini mrtvog galeba, kaže da ga je
upucao kao što će i sebe uskoro – ljut je i razočaran u nju što je postala hladna prema njemu od
kako mu je propao komad, njoj ništa nije jasno; Nina se divi Trigorinu što je slavan pisac, on joj
dekontruiše kako njegova slava i posao izgledaju – nije tako dobro kako se njoj čini; ona bi sve
žrtvovala za slavu; Nina prilazi rampi i posle kraćeg razmišljanja kaže San!
treći čin: između drugog i trećeg čina je Trepljev pokušao da se ubije i sad se pojavljuje sa zavojem
na glavi; Maša i Trigorin piju zajedno, ona je odlučila da se uda za Medvedenka da pokuša da
zaboravi na Trepljeva; pozdravljaju se; Nina poklanja Trigorinu medaljon na kom je ugravirano
njegovo ime, ime jednog njegovog dela, stranica i red na kome piše Ako ti kadgod zatreba moj život,
dođi i uzmi ga; Arkadina previja Trepljevljevu glavu, oni se svađaju jer on mrzi Trigorina – ona ga
vređa da je netalentovan pa je zato ljubomoran... Trigorin moli Arkadinu da ostanu još jedan dan da
bi mogao da iskusi mladalačku ljubav sa Ninom – Arkadina odbija, baca mu se pred noge i očajnički
govori o njegovim vrlinama, kako ga voli i kako je u potpunosti njen – on pristaje na sve što ona kaže
– ona se, čim ga ubedi, vraća u ležeran mod; Arkadina, Sorin i Trigorin odlaze u Moskvu (svi pomažu
Arkadinoj da se obuče i da joj ponesu stvari, ona im daje napojnicu od jedne rublje da podele na njih
troje); Trigorin se vraća po štap i sreće Ninu, koja je odlučila def. da ode u glumice te i ona dolazi u
Moskvu – srešće se opet njih dvoje (dogovaraju se i u kom tačno hotelu); zagrle se, dug poljubac;
Konstantin Trepljev ostaje da živi na selu
između III i IV čina prolaze dve godine
četvrti čin: Medvedenko ubeđuje Mašu da se vrati kući, njihovom detetu koje je već treću noć bez
majke; ona odbija, kaže da je dosadan i da će prespavati tu (kod oca i majke – Šamrajeva i Poline,
koji održavaju Sorinovo domaćinstvo valjda); Trepljev je u međuvremenu napravio karijeru kao pisac,
sad mu šalju novac iz časopisa; Polina komentariše da je Maša i dalje nesrećno zaljubljena u njega,
Maša kaže da će sve zaboraviti kad joj muža premeste u drugi srez; Medvedenko i Dorn doguraju
Sorina na fotelji u prostoriju, Sorin kapira da je ozbiljno bolestan pošto su svi došli, stižu i Arkadina i
Trigorin; Trepljev prepričava šta se desilo sa Ninom Zarečnom: bila je onomad pobegla od kuće,
živela s Trigorinom, dobila dete koje je umrlo, Trigorin se od nje ohladio; glumila je po provincijama,
ali grubo, bez ukusa (Trepljev ju je u početku svuda pratio); posle mu je slala pisma, pametno
napisana ali je on osećao da je duboko nesrećna, potpisivala se kao galeb; a sada je ponovo tu, u
selu/gradu, živi u gostionici, u sobama za prenoćište; Trigorin donosi vesti da se o Trepljevu raspituju
u Moskvi i Petersburgu (posebno jer izdaje pod pseudonimom) – donosi mu i novine u kojim je
izašao njegov tekst (Trepljev primećuje da ih nije ni otvorio na toj stranici, a da je svoj tekst
pročitao); Arkadina, Dorn i Maša igraju tombole, Trepljev bojkotuje, svira u susednoj sobi klavir (to
radi kad mu je teško); u novinama ga mnogo grde, kaže Šamrajev; Dorn i dalje veruje u Trepljeva i
njegovu umetničku viziju; ARKADINA JOŠ NIJE ČITALA TEKSTOVE SVOG SINA; Šamrajev kaže
Trigorinu da je kod njega ostao preparirani galeb koga je Trepljev ubio a Trigorin tražio Š. da mu
preparira, T. se pravi da se ne seća; Trigorin pobeđuje u tomboli; Trepljev kontemplira o pisanju:
dugo je zagovarao nove forme, a sad razmišlja da je možda poenta da čovek piše ne razmišljajući o
formi, već onako kako mu reči slobodno teku iz duše;
dolazi Nina
, priča kako je galeb, kako je glumica, kako je slično galebu kojeg je Trepljev upucao, nju
uništio Trigorin – došao je neki čovek, video i prosto iz dosade upropastio (za šta je Trigorin još
tad konstatovao da je dobar siže za malu priču); misli joj se gube, nepovezane rečenice; shvatila je
da u njihovom poslu (bilo da je pisanje ili gluma) nije važna slava, već da čovek zna da podnosi
patnju, da ume da nosi svoj krst i da veruje; ona idalje voli Trigorina, možda i više nego pre; citira
Turgenjevljevu dramu sa početka, naglo ga zagrli i otrči kroz staklena vrata; Trepljev cepa svoje
rukopise i odlazi u desnu sobu; ostali se vraćaju tu, čuju pucanj, Dorn ode i vidi da je eksplodirala
bočica sa etrom (a ustvari se Trepljev upucao), sklanja Trigorina sa strane i tiho mu kaže da se
Trepljev ubio i da treba da sklone Arkadinu odatle nekako.
Napomene: u četvrtom činu se čuje melanholični valcer iz druge sobe – kao u Hedi Gabler
Prostori: I čin: park, vidi se deo kuće s terasom, u aleji ispod starog jablana postavljen sto za čaj; II
čin: trpezarija u kući Serebrjakova, noć, čuje se kako u parku lupa noćni čuvar; III čin: salon u kući
Serebrjakova; IV čin: soba Ivana Petroviča (Vojnickog – ujka Vanje)
Likovi su jako samosvesni i samokritični
Njihova kuća (koja je zapravo kao neka vikendica) ima 26 soba??!
Dadilja ima majčinski odnos prema svima
Svi (Serebrjakov, Vojnicki-Vanja i lekar Astrov) kukaju kako su stari
Sonja je tužna jer je ružna
Serebrjakov ima giht i u penziji je; ranije su Sonja i Vanja rintali na imanju da bi njemu slali novac za
akademsku karijeru
Astrov sadi šume (u III činu ima scena gde on Jeleni pokazuje karte sa info o tome kako izumiru
šume i životinjske vrste, pa priča o tome da je tome uzrok ljudska inertnost, neprosvećenost i borba
za preživljavanje); veruje da se treba cimati da bi buduće generacije uživale u plodovima rada
sadašnjih ljudi (kao ? u tri sestre)
Treći čin- septembar; salon
Jelena Andrejevna umire od dosade (Sonja konstatuje da je uticala i na ostale da se ulenje)
Sonja voli Astrova već 6 godina, a on kaže da ne bi nikoga mogao da voli, ali mu je Jelena lepa
Jelena je obrazovana i načitana, školovana na konzervatorijumu
Jelena uzela da ispituje Astrova da l’ voli Sonju, Astrov krenuo njoj da se nabacuje, utom ulazi
Vojnicki-vanja sa buketom ruža i zatiče ih zagrljene
Serebrjakov predlaže da prodaju imanje (koje zakonski pripada Sonji jer ga je deda kupio majci u
miraz, tako što se Vanja odrekao svog nasledstva u sestrinu korist + radio 10 godina da se otplati
dug-kredit za to imanje)
*Telegin je Slavica Hinić (osim toga je propali spahija koga zovu Oblanda jer je rošav)
Vanja sve saspe Serebrjakovu u lice
Sonja se zauzima za njega (i sebe)
Vanja puca iz revolvera na S. i promaši
IV čin- Vanjina radna soba i kanc imanja; pored je mali sto za Astrova sa priborom za slikanje
Jelena i S. odlaze u Harkov da žive, dadilja i Telegin konstatuju da sad mogu da žive kao pre, kao sav
normalan svet
Prostori: prvi čin: soba koja se i sad naziva dečja; sviće, maj je ali je u vrtu hladno, jutarnji mraz,
prozori u sobi su zatvoreni: drugi čin: polje, stara napuštena kapela, bunar i stara klupa; vidi se put
ka imanju Gajeva; vedro vreme, zalazak sunca; Epihodov svira na gitari; treći čin: salon odvojen
svodom od sale, gornji luster, čuje se iz predsoblja jevrejski okrekstsr (koji se čuje i u drugom činu);
četvrti čin: dekor iz prvog čina; nema ni zavesa na prozorima ni slika, ostalo malo nameštaja u
ćošku za prodaju; oseća se praznina; naslagani koferi, sanduci; oktobar
Prvi čin
Prostor: soba koja se i sad naziva dečja; sviće, maj je ali je u vrtu hladno, jutarnji mraz, prozori u sobi
su zatvoreni
Dunjaša sa svećom i Lopahin s knjigom u ruci
Prva replika
: Lopahin (trgovac): ‘Stigao je voz, hvala bogu’, dolaze ljubov, gajev i anja iz pariza
*Lopahinu je otac bio seljak, a on je sad bogat i obučen kicoški, ali se u duši idalje oseća kao seljak,
čita knjigu i ništa ne razume
Epihodov (poslovođa) donosi cveće da se stavi u trpezariju; zaprosio je Dunjašu (ona priča)
Dolaze Ljubov Andrejevna, Anja (17, ćerka) i Gajev (brat)
*Varja (posvojkinja) je već bila tu sa poslugom; ona bi najviše volela da zbrinu Anju, da je udaju za
bogatog čoveka, pa da ona ode u manastir, zamonaši se i uživa u pobožnosti
Dosta Anjinih replika se ne nadovezuje na replike drugih likova, ne sluša ih, samo tera svoje
Prodali su neku vilu, u avgustu prodaju i ovo imanje, a Ljubov i njena posluga bacaju pare na skupe
obroke i ogromne bakšiše
Trofimov, student, je bivši učitelj Griše, pokojnog sina Ljubov Andrejevne
Drugi čin:
Prostor: polje, stara napuštena kapela, bunar i stara klupa; vidi se put ja imanju Gajeva; vedro
vreme, zalazak sunca; Epihodov svira na gitari
Šarlota je siroče, ne zna svoje poreklo; dok su joj roditelji bili živi išla je sa njihovim putujućim
pozorištem i izvodila salto mortale
Gospodin i gospođa smit komentarišu ručak, on samo pukne jezikom svaki put umesto svoje replike
Meri (služavka) bila na dejtu pa prepričava
Gosti gosp i gđa Martin pričaju o tome odakle se znaju ali se ne sećaju (a u braku su) - otuđenost
Svi govore robotizovano i pevajući
Svi
Gđa Martin priča neverovatnu priču kako se neki čovek na ulici sagao da veže pertle
Nekoliko puta zvone vrata ali nema nikoga
Poslednji put gospodin smit otvori i ispred vrata je vatrogasni kapetan
Pokušavaju da utvrde ko je zvonio ko je otvorio itd
V. u očajanju traži neki požar da ugasi
V im priča anegdote i basne, Gđa Smit i gdja martin malo malo pa ga poljube
Svi redom pričaju anegdote/basne
V. priča besmisleni priču o nečijem rodoslovu
Gđa Smit: svaki put kad se čovek dokopa popa, on se zakopa
U nedogled multiplikovanje imena i motiva u govoru
Vatrogasac je u ljubavi sa Meri, ostali se zgražavaju jer je ona služavka
Meri im recituje pesmu o vatri
A ćelava pevačica? Još uvek se češlja
Mnogo aliteracija i asonanci (usled mnogo povanjlanja)
Svi besni urlaju u glas
Pada zavesa, diže se i ide sve isto kao na početku samo umesto Smitovih Martinovi
Baal Bertold Breht
💛
ljubavnika milionerke, robijaša i podvodača, misle da je zbog kelnerice ubio najboljeg prijatelja; i oni
traže rakiju i žene; Baal rizikuje da ga uhvate time što staricama odnosi drva
BARAKA U ŠUMI
Noć. Vetar. Baal na prljavom krevetu. Ljudi se kartaju i piju
Ljudi komentarišu Baala kako je propao, ugojio se, piša po sebi
On ih moli da ostanu još pola sata da ne umre sam, oni mu se smeju u facu, jedan ga čak i pljune
Kroz odškrinuta vrata se vidi plavo nebo
Baal na samrti doziva majku, Ekarta i sebe; pokušava da se dovuče do vrata i izađe napolje
ZORA U SUMI
Drvoseče konstatuju da se Baal već sigurno ohladio (raduju se jer im više neće piti rakiju i krasti
jaja); jedan od njih prenosi Baalove poslednje reči: ‘Još slušam kišu’
Majka hrabrost
– Bertold Breht
Lica:
Majka Hrabrost
Ajlif
Švajcarko – njeni sinovi
Katrin – njena ćerka
Vrbovnik
Narednik
Kuvar – Lula, kurvar
Komandant, švaleriše se sa Ivetom
Magacioner
Iveta, kurva
Sveštenik
Čovek sa zavojem
Pukovnik
Pisar
Vojnik
Mladi vojnik
Stariji vojnik
Prvi vojnik
Drugi vojnik
Starica
Mladić
Zastavnik
Seljak
Seljanka
Kad je krenuo napad MH zaboravila da skloni zastavu koju nosi već 20 godina
Prepričavanje:
I scena: Proleće 1624. Komandant Oksenšterna vrbuje u Dalarni trupe za vojni pohod na Poljsku,
kantinerka Ana Firling, poznata po imenu Majka Hrabrost, gubi jednog od svojih sinova.
Narednik: Oseća se to da ovde odviše dugo nije bilo ratova. Otkuda bi onda i bilo morala, ja se
pitam? Mir, to ti je teški krkljanac. Tek rat vaspostavi red. Čovečanstvo odviše prolista za mirnih
vremena. Razbacuje se ljudima i stokom kao da su bez vrednosti. Svako ti tu jede šta mu duša zaželi.
Drama počinje scenom vrbovnika i komandanta. Hoće da nađu još vojnika za rat. Zaustavljaju Majku
Hrabrost, i traže njene sinove da se pridruže. Ona im govori kako nisu sposobni za rat, jedan je
mnogo glup, a drugi je lakomislen. To je ona scena kada je pitaju za ime, a ona govori kako ne moraju
da svi imaju isto ime. Takođe, ona im na neki način predviđa budućnost. Stavlja na papire crne
krstove i meša ih sa blanko paprima i daje ima da izvlače. Svi izvlače crne krstove osim nje. Već se
najavljuje sudbina njene dece u ratu. Ironično je što je ona najavlje, koja živi od rata i koja ratom
hoće da prehrani i sačuva svoju decu. Na kraju scene, Ajlif uslobno rečeno, beži sa komandantom i
vrbovnikom u rat. Švajcarko ostaje, ali želi i on da krene sa njima.
Narednik: KO hoće s ratom da trguje, mora njemu nešto da žrtvuje.
II scena: Godine 1625 i 1626 vukla se Majka Hrabrost u koloni sa švedskom vojskom kroz Poljsku.
Pred tvrđavom Valhof sretne se sa svojim sinom. Srećna prodaje kopuna. Veliki dani hrabrog sina.
III scena: Nakon tri godine Majka Hrabrost dopada zarobljeništva sa delom Finskog puka. Ćerku
uspeva da izbavi, kao i kola ali joj njen čestiti sin gine.
Švajcarko je u ovoj sceni vojnni blagajnik. Bitno – majka mu govori da je previše glupa da bi mu palo
na pamet da pobegne sa novcem iz blagajne.
Majka Hrabrost i Iveta govore o Ivetinoj ,,bolesti'' (konatam jer je kurva, pa je svi izbegavaju).
Iveta priča o svojoj aferi sa kuvarom iz Flandrije (Piter Lula – Lamb). Tu peva pesmu o tome.
Dolaze Sveštenik i kuvar sa vestima od Ajlifa da mora ponovo u boj.
Kraljn je zaveo porez na so (momenat začudnosti?).
Protestanti napadaju, kuvar i sveštenik odlaze, kuvar zaboravi lulu (to je taj piter lula).
Dolazi Švajcarko sa pukovskom kasom. Hoće da stavi kasu u kola, ali mu Majka Hrabrost ne
dozvoljava.
Majka hrabrost govori kako porazi onih ,,gore'' i onih ,,dole'' nikako nisu isto, jer ovi poraz za elitu
može biti dobir za sirotinju.
Švajcrko hoće da se vrati do svog puka da odnese kasu da isplati vojnike.
Katrin je ukrala Ivetine crvene cipele (vidimo da žudi da bude žena i majka)
Švajcarko odlazi da sakrije kasu pored reke. Dolazi vojska da traži protivnike. Katrin polišava da
upozori Švajcarka ali on ništa ne primećuje. On odlazi, hvataju ga vojnici i vraćaju. Majla Hrabrost
negira da ga poznaje. Odvode Švajcarka. Majka Hrabrost pokušava da ga spase, hoće da proda svoja
kola Iveti, koja je pukovnikova ljubavnica i da otkupi svog sina. Na kraju se predomišlja i samo hoće
da da u zajam, onda se cenjka predugo i ubijaju Švajcarka. Donose ga ispred Majke Hrabrosti da je
pitaju da li ga zna. Ona samo odmahuje glavom (momenat začudnosti ili suzbijanje emocija da ih ne
bi sve pobili)
Ubeđuje vojnika da se pobuni, da nije dovoljno dugotrajno ljut, a onda i sama odustane od pobune
Majka Hrabrost hoće da se žali što su je optužli da je skrivala zarobljenika, jer su joj juzeli pare i
oštetili kola. Zanimljiv razgovor između nje i nekog vojnika koj je pokazao veliku hrabrost u ratu i koji
je došao da ubije komandanta, jer mu nije dao nagradu. Ona mu govori kako nije dovoljno ljut da bi
zaista učinio ono što je naumio, da nema dugotrajan bes. On u jednom trenutku seda, i ona ga
ismeva, jer vidi da je već na pola odustao. Posle toga peva pesmu o kapitulaciji:
Za proleća mojih mladih dana
Bila sam sebi ja važan soj.
Tražla sam uvek dlaku u jajetu
Prkosna bila,
Čovek sasvim svoj.
Al čvorak tek šane:
Čekni malo lane!
Ićićeš po taktu marša.
Polako, brzo, kako kad.
A sve bliže biće groba hlad.
Pevaćeš tim tankim glasom!
Eto ti sad!
Sve mi se zamrsi!
Moliš: Bože spasi!
Kad ono, vraga!
I leto jedno još nije prošlo,
A ja sam znala već svog boga.
V
Sveštenik traži platno da zavije stradalu seljačku porodicu - MH ne da, neće oficirske košulje na to
da protraće
Dve godne su prošle. Rat zahvata sve nove i nove krajeve na putu bez počinka. Mala kola Majke
Hrabrosti prevalila su Poljsku, Moravsku, Bavarsku, Italiju i opet Bavarsku. Godine 1631. Talsova
pobeda kod Megdebulga stajala je Majku Hrabrost 4 oficirske košulje.
Vojnici se otimaju o njene košulje jer nemaju čime da plate. Godi seljačka kuća, u kojoj je još uvek
zarobljeno dete. Karin, iako joj majka brani, uskače u kuću i spašava dete.
VI
U bavarskoj sprovod za komandanta koji je zbog magle krenuo da se povlači u suprotnu stranu i
pogodio ga metak
MH: siromasi moraju biti hrabri
Po luli njenog dragog kuvara se vidi da je bio nasilnik
Sveštenik predlaže da se MH i on planiraju karaju u šatoru; ona odbija, jedina volja joj je da svojim
kolima prehrani sebe i svoju decu
Vraća se Katrin sa ranom preko čela i oka
MH proklinje rat
Pred gradom Ingolštat u Bavarskoj. Majka Hrabrost prisustvuje sprovodu palog carskog komandanta
Tilija. Vode se razgovori o ratnim junacima i trajanju rata. Sveštenik se žali da njegov talenat leži
neiskorišćen. Mutava Katrin dobija crvene cipele. Godina gospodnja 1632
Komandant je pao i govori se o miru. Pada kiša. Tu je i neki pisar. Katrin odlazi do grada po neke
stvari za Majku u pratnji pisara. Na putu nazad je napadaju vojnici koji pokušavaju da je opljačkaju.
Ne uspevaju, ali je ranjavaju na glavi i ona dobije ožiljak preko oka. Majka se vajka što sad definitivno
nikada neće naći muža a toliko voli decu. Ovde (mislim) saznajemo i zašto je nema – kada je bila
mala, neko joj je stavio nešto u usta i ona je to progutala i od tada ne govori. U ovom delu sveštenik
predlaže Majci Hrabrosti malo prisnije odnose, u prevodu da postanu ljubavnici, što ona odbija
(Brehtova kritka crkve?)
Majka Hrabrost: Siromasi moraju biti hrabri. Inače su izgubljeni. Već to što moraju da ustanu rano ili
da preoru njivu usred rata, što rađaju decu, pokazuje da imaju hrabrosti, jer deca im nemaju nikakvih
izgleda. Moraju jedan drugom da budu krvnici i jedan drugog da tamane. A kada hoće jedan drugom
da pogledaju u lice, i za to im je potrebna hrabrost. Trpe cara, trpe papu, i to dokazuje strahovitu
hrabrost jer ih to košta života. (kritika pasivnosti proletera – poređenje sa Cankarom?)
VII
Majka Hrabrost na vrhuncu svoje trgovačke karijere.
Umire švedski kralj, mir preti MH biznisu
Logor
Rat katolika i protestanata?
MH je Katrin obećala muža kad dođe mir, al’ K to više ne želi jer misli da je sad ružna zbog ožiljka na
licu
Kuvar i Sveštenik se svađaju oko MH; sveštenik ga moli da ga ne izgura odatle
Svi hoće da se uštekaju kod MH, dolazi i Iveta (kurva) koja je postala majorica i to udovica
Iveta rasvetljava istinu o Kuvaru: hiljadu žena je unesrećio i ostavio (njegovu je lulu čuvala i pušila
MH)
Kuvar lamentira nad tim kako je bilo za vreme rata
Dovode Ajlifa vezanog jer je upao u nečiju kuću (što je i do sad radio ali je sada mir), dovode ga kod
MH da se pozdravi pre nego što ga obese; u ratu su ga zbog toga (što je krao seljacima stoku) slavili
- sedeo je pored komandanta; odvode ga (ne vidi se s MH)
MH sva srećna javlja da je prestao mir i da je ponovo rat
Majka Hrabrost: Ne dozvoljavam da mi zgadite rat. Kažu da slabe proždire. Ali oni su izgubljeni i u
miru. Samo kada bi rat bolje hranio svoje ljude.
VIII
Iste godine gine švedski kralj Gustav Adolf u bici kod Licena. Mir preti da uništi poslove Majke
Hrabrosti. Njen sin počini jedno smelo delo više, i sramno okonča.
Majka Hrabrost, sveštenik i Katrin diskutuju o tome da li će ratu doći kraj. Sveštenik ubeđuje Majku
Hrabrost da rat nikada neće da se završi. Ipak, dolazi kuvar i govori im da je sklopljen mir. Dolazi i
Ivet, i Majka Hrabrost je moli da joj pomogne da odu do grada i da po što većoj ceni razdele robu
koju je dokupila. Iveta isto otkirva kako je kuvar u ratu bio veliki ženskaroš, i kako je Iveta bila
zaljubljena u njega. Ona hoće da ga ocrni pred Majkom. Sve vreme iščekuju Ajlifa da dođe iz rata.
Kada Majka Hrabrost ode u grad, dolaze vojnici koji dovode Ajlifa kao zarobljenika da vidi svoju
majku poslednji put pošto ga vode na vešala. Kako majka nije tu, oni nastavljaju. Ovde je bitna
njegova rečenica ,,Pa radio sam sve što sam radio i pre nego što je došao mir'' – u prevodu ono što
je hrabro delo u ratu, za vreme mira je gnusan zločin (opljačkao je neku seljačku kuću i pobio ih sve).
Ajlif hoće da se pozdravi sa Karin, ali ona kao da je čuje, jer se ne javlja. Kuvar i sveštenik odlučuju da
ne kažu Majci Hrabrost za njenog sina. Čuju se bubnjevi da naznače da je pogubljen, u trenutku kada
se ona vraća. Ona se vraća vesela jer su joj u gradu rekli da je rat ponovo počeo. Pita za Ajlifa, a oni
joj govore da je došao i morao brzo da ode i da će ih sustići uz put. Sveštenik odlazi u grad sa
Ajlifom, da mu se nađe u poslednjim časovima (iako on kaže kao će pokušati da ga izbavi).
IX
veliki verski rat već 16 godina; surova zima, nema posla
Kuvaru stiže pismo iz Utrehta - umrla mu je majka i nasledio je krčmu
Pesma o Solomonu - sve vrline čoveku dođu glave
Veliki verski rat sada već traje 16 godina. Nemačka je izgubila preko polovine svog stanovništva.
Strašna kuga mori sve što je pokolj poštedeo. U nekad cvetnom kraju hara glad, vuci lutaju
popaljenim gradovima. U jeden 1634 nalazimo Majku Hrabrost u nemačkom Filtergebrigu izvan
druma, kojim se kreću švedski pukovi. Zima je te godine došla rano i surova je. Poslovi idu slabo,
tako da je samo još preostalo prosjačenje. Kuvar dobija pismo iz Utrehta i biva otpušten.
Ovde se peva Solomon song, kuvar pokušava da ubedi Makju Hrabrost da pođe sa njim, ali da ostavi
ćerku iza sebe. Majka Hrabrost odbija. Boje se da neće moći više da žive od rata.
X
Seljani žrtvuju mladog seljaka zarad vola
Seljani se mole dok im pale selo
Katrin kreće da udara u doboš, vojnici i seljani pokušavaju da je zaustavljaju; pucaju u nju i prekidaju
je ali kasno - grad je već obavešten, čuje se zvonjava za uzbunu i kreće kontranapad
MH kraj K peva uspavanku; daje seljacima novac za pogreb i odlazi da nađe Ajlifa
Prolazi još jedan puk i MH polazi s njima
Tokom cele godine 1635 putuju Majka Hrabrost i njena ćerka Katrin drumovima srednje Nemačke za
razbijenim pukovima
XI
Januae 1636. Carske trupe ugrožavaju protestanstki grad Hale. I kamen je progovorio. Majka
Hrabrost gubi svoju ćerku i sama putuje dalje. Rat se još dugo ne završava.
Prezentacija:
Šta nije Brehtovski?
Predoređenje – sudbina
Predviđa stradanje – njena taktička greška
Likovi su fiksirani
Katarina je izdvojen lik, nema je posle neke nemile seksualne traume.
Šta je Brehtovski?
Fau efekat:
• pevanje uspavanke * Pričanje narednika sa Majkom o tome kog su joj porekla njena deca
(otkud smo svi Firling, samo ja sam Firling)
• scena kada se kuvar i majka cenkaju oko kokoške
• špijun ne može dobro da vidi
• prostituka, ona upravlja pukovnikom kao da ima autoritet
• songovi – pesma o kapitulaciji, Brehtovski, ali i antibrehtovski jer može da izazove emocije
• natpisi
• Glavna začudnost je ta da majka živi rat sa ciljem da spasi njenu decu, a rat njenu decu
odnosi
• Emotivost majke hrabrosti – sin joj je umro a ona odmahuje glavom * nije potpuni fau
efekat, jer može da se tumači kao da u sebi suzdržava osećanja da ne bi povredila svoju drugu decu,
a potpuni fau efekat bi bio da kada vidi sina mrtvog počne da peva.
• Verski rat
Svi likovi se mogu psihološki tumačiti, čak i Stanislavski metodom. Katrin ima najveći tragični
potencijal, ima traumu i zbog toga ima potrebu da bude bolja majka od svoje majke.
Ovaj komad se može posmatrati kao politički angažovani Brehtovski komad, što je neko bliže
tumačenje, ili sudbinsko tragični, tj tragedija... Ima elemente oba.
Crnina priliči Elektri - Judžin O’Nil
Opera za tri groša- Breht
Predigra
Vašar u sohou;
Prvi čin
Pičwm ima prosjačku firmu i u njoj kategorije prosjaka koji rade za njega (sa štakom, sa patrljkom,
itd)
Pičem angažuje Filča u svojoj prosjačkoj firmi (prvo mu dodeljuje tip/operemu prosjaka) u kojoj ima
preko 150 zaposlenih
Gđa pičem bi da uda ćerku poli za kapetana (vole se) ali se pičem protivi - to bi bilo loše za biznis jer
onda mušterije ne bi mogle da gledaju poline noge; pičem joj oktriva da je taj kapetan ustv maki nož
(otkrili su ga ožiljak na vratu i bele rukavice)
Prostor: konjušnica
Ljudi tu unose ukradene stvari i konjušnicu pretvaraju u luksuzni prostor; pripremaju prostor za
njihovu svadbu
Trojica svatova (razbojnika? Makovih prijatelja) pevaju song: svatovac za siromaške (o bračnom paru
koji su pljačkaš i seks radnica)
Poli izvodi song: Dženi Piratuša (o devojci koja pere sudove za užasno male pare, živi u ritama i
mašta da će doći ratni brod i pobiti sve za koje ona naredi (a naredila bi za sve redom)
Dolazi Šerif Braun, ali privatno (iako je Mak razbojnik oni su idalje prijatelji; a Mak mu ponekad i
pošalje deo onoga što ukrade)
Spušta se tabla na kojoj piše naziv songa i onda kreće Song o topovima (Mak ga najavljuje kao song,
samosvesno) o neka tri vojnika
Poli kroz song obaveštava roditelje da se udala (iako ranije to nikad nije planirala - jer se to ne sme):
odbijala je sve redom dobre i pristojne udvarače al’ baš za ovim joj srce zatreperi
Dolazi jedan prosjak-radnk i žali se na uslove rada; pregleda im sve redom kraste, fejk opekotine itd;
otpušta jednog što se ugojio
Song o tome kako je čovek sklon zlu
Maki nož se oprašta od svoje žene jer beži od njenog oca; beži u hajgetsku močvaru
Poli pokušava da ubedi Maka da beži, donela optužnicu kojoj nema kraja, prete mu vešanjem
Mak joj daje instrukcije kako da vodi biznis, a onda da sav novac odnese u banku a spisak saradnika
preda Šerifu Braunu; Maki prelazi u bankarski fah; obećava joj da će joj biti večno veran i odlazi
Mak peva song o Dženi, seks radnici koja je bila s njim i dok je bio niko; dolazi ona i dodaje da je on
nju zapravo podvodio i maltretirao, čak je bila i trudna ali je imala pobačaj
Ples
Dolazi gđa Pičem s policajcima i odvode Makhita; Jakov ništa ne izvaljuje jer je udubljen u čitanje
Maka dovode u ćeliju, šerifa Brauna grize savest (mak govori publici da je znao da će tako biti, žao
mu ga je)
Treći čin
Iste te noći priprema Pičem akciju da demonstriranjem bede omete krunidbenu povorku
Dolaze bludnice u kuću Pičema da traže pare za Maka
Pičem preokreće priču za Brauna: ova njegova grupa sprema za kraljicu bal pod maskama, a pravi
bednici će doći na hiljade; Mak je pravi razbojnik njega treba uhapsiti - Dženi provajduje adresu
Dženi sa verglom peva Song o Solomonu (Cezara upropasti hrabrost, Brehta radoznalost, a Makhita
čulnost)
Poli i Lusi se mire, Lusi prizna da je beba fejk, Poli joj prepušta Maka - začudno;
Gđa Pičem javlja da će Maka obesiti, donosi Poli crninu da se presvuče (*bili su u braku 8 dana)
PETAK UJUTRU PET SATI MAKIJA NOŽA KOJI JE OPET OTIŠAK BLUDNICAMA BLUDNICE SU PONOVO
IZDALE OVOG PUTA ĆE BITI OBEŠEN
Sav narod nižih slojeva će nagrnuti ka vestminsterskoj palati gde će on biti obešen i kraljica će
morati da prođe praznim ulicama
Mak se dogovara sa Jakovom i Matijom (ortacima) da podignu sve pare koje imaju i izbave ga
Braun donosi knjigu i ispostavlja Maku račun koliko mu duguje... Braun cmizdr
Mak kaže za sebe da je prestavnik klase osuđene na propast; šta su njegovi zločini u odnosu na ono
što rade banke, šta je ubistvo u odnosu na zapošljavanje
Kad se Makhit popne na vešala Pičem se obraća publici - da će sad zarad njih napraviti ustipak i M
neće biti onešen
Braun kao glasnik lrenosi da je kraljica, povodom svog krunisanja, naredila da kapetan Makhit bude
oslobođen, da mu se dodeljuje plemstvo, dvorac i doživotna godišnja renta od 10k funti (rex ex
machina)
1. Koji dramski pisac ima socijalni a koji filofofski pristup: Ćelava pevačica-Ežen Jonesko /
Čekajući Godoa-Semjuel Beket?
2. Dramska funkcija i metaforičko značenje prostora i vremena kod Čehova na primeru Tri
sestre. Generalno odnos Čehova prema prosoru i vremenu.
3. Motiv rada u Čehovljevim dramama na primeru drama Višnjik,Ujka Vanjai Tri sestre(izaberi
dve)