GMAR Vinkovci

Trg bana Josipa Šokčevića 1, Vinkovci

seminarski rad

EUTANAZIJA

28. studenog 2022.

Mentorica: Josipa Schweizer Matić

Učenici: Marina Andabak, Monika Grbavac, Pavao Knez,

Klara Papić, Gabriel Šimunović, 3.e
 1. UVOD

Eutanazija je završavanje ljudskog života na bezbolan način s ciljem skraćivanja patnje. Pojam
eutanazije potječe još iz stare Grčke i razlikuje se od današnjeg shvaćanja. Postoji više vrsta
eutanazije, a dijele se prema namjeri i s obzirom na pristanak. U većini država je eutanazija
zakonom zabranjena, no naravno postoje i izuzetci. Također, i različite vjere različito gledaju na
čin eutanazije.
 2. OPĆENITO O EUTANAZIJI

Pojam eutanazija dolazi od grčke riječi euthanasia što znači lijepa smrt. Definiramo ju kao
bezbolnu smrt odnosno namjerno skraćivanje ljudskoga života kako bi se neizlječivom bolesniku
skratile patnje. Naziv euthanasia prvi je uporabio Francis Bacon. Rječnik katoličke teologije
općenitije definira eutanaziju kao direktno ubojstvo čovjeka s njegovim ili bez njegovog
pristanka s ciljem da mu se skrate bolovi ili da mu se dokrajči život jer se zbog drugih razloga
smatra nedostojnim života. Eutanaziju mogu izvršiti ne samo liječnici već i druge osobe, nad
bolesnim pacijentima. Vrši se na razne načine, velikim dozama narkotika, anestetika, otrova i
raznim drugim medicinskim i nemedicinskim sredstvima. Medicina definira eutanaziju kao
umjetno izazivanje „blage smrti” kod neizlječivih bolesnika, namjerno skraćivanje života, da bi
se bolesniku skratile patnje. Ta se eutanazija naziva pozitivna eutanazija. Pravna znanost
eutanaziju naziva ubojstvom. Pravni sustavi pristupaju problemu eutanazije na tri načina: a)
većina pravnih sustava ne vodi računa o posebnoj naravi eutanazije pa takvo usmrćenje kažnjava
kao i bilo koje drugo ubojstvo, b) neki pravni sustavi prihvaćaju eutanaziju i ne kažnjavaju onoga
tko pomaže drugom umrijeti (Nizozemska, dijelovi Australije), c) neki pak pravni sustavi
ubojstvo na zahtjev tretiraju kao poseban oblik ubojstva koji se blaže kažnjava (Hrvatska,
Njemačka, Austrija i dr.). Raspravljanje o eutanaziji stalno je prisutno u sredstvima javnog
priopćavanja. Ljudi se opredjeljuju za i protiv eutanazije. U veterini, eutanazija je usmrćivanje
životinje (bezbolno ili uz minimalnu bol) ako ona pati od neizlječive bolesti ili ako joj se ne
može lijekovima osigurati život bez jake boli. Eutanazija se koristi i pri usmrćivanju životinja
zbog zaštite zdravlja ljudi i drugih životinja, zbog nepopravljive agresivnosti i u nekim
slučajevima propisanima veterinarskim zakonodavstvom. Procjenu o opravdanosti i dopustivosti
eutanazije donosi veterinar. U RH Zakon o dobrobiti životinja, Kodeks veterinarske etike i
veterinarsko zakonodavstvo određuju razlikovanje eutanazije od klanja životinja koje se koriste
za hranu ili proizvode. Izbor sredstva za eutanaziju obavlja veterinar u skladu s vrstom,
pasminom i dobi životinje. Za usmrćivanje pokusnih životinja također postoje propisane metode,
uz obvezu svladavanja vještina za njihovo provođenje kako bi se osiguralo usmrćivanje životinje
uz minimalnu bol.
 3. POVIJEST EUTANAZIJE

Stara Grčka literatura nam kaže da se pojam eutanazije shvaćao kao želja za brzom i bezbolnom
smrti, za razliku od kasnijeg shvaćanja eutanazije kao namjernog čina ubojstva kojim nastupa
prijevremena smrt. Pojam eutanazija prvi put se spominje u kazališnom djelu Mrav grčkog
komediografa Posidiopa oko tri stoljeća prije Krista. Nešto kasnije, filozof Ciceron uvodi pojam
eutanazije u rimski svijet. On taj pojam shvaća kao izraz za časnu i dostojanstvenu smrt.
Suprotno izvornom značenju, eutanazija se počela definirati kao „samilosno ubijanje onoga koji
trpi, smatra se da trpi ili se pretpostavlja da će u budućnosti trpjeti na nepodnošljiv način“.
Hipokratova zakletva iz 4. st. pr. Kr. svjedoči da je među ljudima toga vremena bila prisutna
praksa usmrćivanja ljudi. O praksi ubijanja ljudi govori redak koji između ostalog sadrži izjavu
da „neće dati smrtonosni otrov onome tko ga zatraži“. Ciceronovo stajalište i Hipokratova
zakletva govore u prilog činjenici da su se stanovnici grčko-rimskog svijeta oštro protivili svim
oblicima eutanazije.

Pojam eutanazije u srednjem vijeku ostaje nepoznanicom sve do djela Novum organum, 1620.
godine, Francisa Bacona u kojem izričito spominje taj pojam. Thomas More u djelu Utopia ne
spominje izričito pojam eutanazije, ali izriče ideju da će teški bolesnik koji je na teret i sebi i
drugima u dobroj nadi osloboditi sama sebe muke ili dopustiti drugome da to učini, ali samo uz
odobrenje svećenika i vlasti. Bacon službu liječnika ne vidi samo kao „čuvara zdravlja“, već
smatra da liječnik osim ublažavanja boli, mora olakšati umiranje. S Baconom pojam eutanazije
ulazi u javnu raspravu i društvene dijaloge koji traju i danas.

Godine 1895. A. Jost objavio je djelo Pravo na smrt u kojem izražava stav da vrijednost ljudskog
života može postati negativna. Jedini pravi kriteriji u prosudbi vrijednosti ljudskoga života prema
ovom autoru imaju troškovi liječenja. Početkom 20. st. počinju se pojavljivati prijedlozi
ozakonjenja eutanazije. Države poput Njemačke i Belgije pokušale su donijeti zakone o
eutanaziji, ali isti su odbijeni od nadležnih zakonskih institucija. Autori Karl Binding i Alfred
Hoche objavljuju 1920. godine djelo Dopuštanje uništenja životno nevrijednog života u kojem
propagiraju ideju da postoje životi koji nisu vrijedni življenja poput duševnih i neizlječivih
bolesnika i koje treba eliminirati. Autori drže da je uništenje života koji nije vrijedan življenja
iscjeliteljski postupak koji je moralno dopušten i u skladu sa medicinskom etikom. Ovakvi nazori
otvorili su put nacističkim idejama o likvidiranju ljudskih života.

U Engleskoj je 1925. godine osnovano društvo The Euthanasia Society koje postoji i danas pod
nazivom Exit. U Sjedinjenim Američkim Državama Charles Potter, protestantski pastor, osniva
društvo Euthanasia Society of America. Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, 1952. upućen je
zahtjev za priznanje i dopuštanje eutanazije UN-u. U američkom časopisu The Humanist 1974.
objavljen je Proglas o eutanaziji koji eutanaziju proglašava etičnim činom, dok trpljenje smatra
uzaludnim i nemoralnim. Vrhovni sud američke savezne države New Jersey donio je 1976.
godine odluku kojom se liječnicima dozvoljava da pacijentima u komi isključe respiratore
ukoliko im prijeti nedolično umiranje, a već sljedeće godine nekoliko američkih saveznih država
prihvatilo je prijedlog zakona o „pravu na umiranje. Već 1994. godine zabilježen je slučaj
psihijatra koji je eutanazirao ženu koja je patila od depresije. Nizozemski psihijatar nije
proglašen krivim iako je prekršio odrednice zakona donesenog 1993. godine. Ubrzo se diljem
svijeta pojavljuju razne udruge koje propagiraju legalizaciju eutanazije. Među najpoznatijim
udrugama je američka udruga Hemlock koju je osnovao Dereck Humphry, autor knjige
Posljednji izlaz u kojoj donosi savjete za počinjenje samoubojstva. Jedna od glavnih teza autora
jest da je zadatak liječnika izvršiti eutanaziju onda kada pacijent to zatraži. Prvi eutanazirani
pacijent bio je Bob Dent, patio je od tumora prostate. Nizozemska je prva država koja je
službeno legalizirala eutanaziju 2001. godine. Belgijski senat iste je godine odobrio eutanaziju
uz uvjet da se radi o zahtjevu punoljetne osobe koja boluje od neizlječive bolesti.

Eutanazija se danas često predstavlja kao čin humanosti prema onima koji pate. Takvo milosrđe,
papa Ivan Pavao II. proglašava lažnim sažaljenjem. Školski rječnik hrvatskoga jezika eutanaziju
definira kao okončavanje života s ciljem otklona patnje kod neizlječivih i teško bolesnih
pacijenata. Kriterije za eutanaziju razvio je filozof James Rachels. Potrebno je ispuniti nekoliko
uvjeta prema kojima možemo utvrditi da se radi o eutanaziji. Prvenstveno se mora raditi o tzv.
ubojstvu iz milosrđa osobe koja trpi jake bolove. Danas je zauzimanje za eutanaziju veoma
rašireno, tako da je čak i osnovana tzv. Crkva eutanazije, udruženje koje se zalaže za
samoubojstvo, pobačaj, kanibalizam i sodomiju, a glavno mu je moto: “Spasite planet, ubijte
sebe!” a “Crkva”, naravno, nema apsolutno nikakve veze s Katoličkom Crkvom.
 4. VRSTE EUTANAZIJE

Eutanazija ima više načina podjele. Glavne podjele su na izravnu ili aktivnu te na neizravnu,
odnosno pasivnu eutanaziju. Također imamo podjelu na dobrovoljnu, nedobrovoljnu eutanaziju i
eutanaziju protiv volje.

Izravna ili aktivna eutanazija je čin kojim se izravno usmrćuje osoba nekim sredstvom, na
primjer injekcijom ili tabletom. To je prijevremena i bezbolna smrt. Vrši se kod osoba koje su
već započele proces umiranja, kako bi umrle “dostojanstveno”. Aktivna eutanazija je poznata u
Austriji i Švicarskoj.
Za razliku od nje kod neizravne ili pasivne eutanazije se namjerno prekida briga i liječnička
pomoć te zahvati koji su potrebni za produžavanje života. Zbog toga dolazi do ranije smrti, no
isto kao kod aktivne eutanazije, smanjuju se bolovi.

Druga je podjela s obzirom na pristanak. Dobrovoljna eutanazija je ona kod koje imamo zahtjev
ili informirani pristanak pacijenta, koji može donijeti kompetentnu odluku, na istu.
Nedobrovoljna je slučaj kada pacijent nije u stanju donijeti kompetentnu odluku, pa se vrši bez
njegovog pristanka. To su na primjer novorođenčad, osobe u komi i slično, a u tom slučaju
odluku donose obitelj, supružnik ili najbliža rodbina. Eutanazija protiv volje, odnosno prinudna
eutanazija je ona koja je počinjena uz primjenu sile, prijevare ili na neki drugi način. To je
situacija u kojoj se pacijent protivi vršenju eutanazije.

Ovo su glavne podjele eutanazije, no postoji još mnogo vrsta.

Eugenička eutanazija ide za bezbolnim usmrćenjem osoba kako bi se poboljšala rasa. Njome se
koristio Hitler koji je htio ukloniti sve koji nisu arijska rasa.
Ekonomska želi bezbolno ukloniti osobe koje su ekonomski nekorisne ili štetne. Na primjer
invalide, duševne bolesnike i stare osobe.
Oporučna eutanazija je slučaj kada osoba unaprijed izjavi da se odriče liječenja ukoliko je
sigurno da ono neće dati nikakve pozitivne rezultate.
Kriminalnoj je cilj ukloniti osobe koje su opasne i nepoželjne u društvu. Primjer bi bila smrtna
kazna.
U eksperimentalnoj eutanaziji dolazi do ubijanja ljudi tijekom provedbe pokusa ili istraživanja.
Solidarna eutanazija je bezbolno ubijanje jedne ili više osoba kako bi se spasili drugi, brojniji
životi.

5. POJAM EUTANAZIJE U DRUGIM DRŽAVAMA

Raznolikost pristupa eutanaziji i drugačija shvaćanja obuhvaća praksa Europskog suda za ljudska
prava. Zanimljivi su slučajevi Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Ada Rossi i drugi.
Slučaj Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Podnositeljica zahtjeva bila je gospođa Diane Pretty. Zahtjev je podnijela protiv vlade
Ujedinjenog Kraljevstva. Četrdesetogodišnja podnositeljica zahtjeva patila je od bolesti motornih
neurona, degenerativne bolesti kod koje, za daljnji razvoj u smislu pogoršanja, ne postoji
preventivan tretman. Bolest je povezana s progresivnim odumiranjem mišića što rezultira
slabošću u rukama, nogama te slabošću mišića čija je funkcija kontrola disanja. Smrt je
neizbježna posljedica jer osoba koja obolijeva od ove bolesti s vremenom ne može više disati,
pričati, žvakati. Gospođa je željela kontrolirati kako će i kada umrijeti kako bi si skratila patnje.
U Engleskom pravu samoubojstvo nije regulirano kao kazneno djelo, no sudjelovanje u
samoubojstvu je zabranjeno i kažnjava se. Gospođa Pretty htjela je da joj njen muž B. Pretty
pomogne u samoubojstvu. Odbijen je zahtjev za oslobođenje gospodina Pretty od kaznenog
progona u slučaju ako joj pomogne u samoubojstvu. Nezadovoljna ishodom, izjavila je kako
smatra da su joj povrijeđena prava.
Hrvatska zasada još nije legalizirala eutanaziju, iako ima dosta upita treba li se legalizirati ili ne.
Kako stvari stoje, izgleda da do legalizacije neće doći jer bi se time prekršilo 50% do 75%
zakona o ljudskim pravima. Mnogi na te izjave reagiraju argumentima da je ljudsko pravo da
osoba sama odabere što želi učiniti sa svojim životom i slično. Hrvatska je sklopila razne
ugovore sa Europskom Unijom i UN-om koji utječu na pojam samoubojstva i potpomognutog
samoubojstva.
„Tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja zbog njegovog teškog
zdravstvenog stanja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”. Dakle, eutanazija se
poistovjećuje s kaznenim djelom usmrćenja na zahtjev jer se primjenjuje u odnosu na teško
bolesne osobe, iz suosjećanja, uz njihov prethodni izričiti i ozbiljan zahtjev.
Na drugoj strani svijeta, Kina raspravlja o legalizaciji eutanazije ili potpomognute smrti već neko
vrijeme. Eutanazija je ilegalna u Kini. Trenutačno gotovo sve zemlje koje omogućuju eutanaziju
uključujući Nizozemsku, Belgiju, Švicarsku i Kanadu, također posjeduju visoko razvijena
gospodarstva i snažne sustave socijalne skrbi. Kineski medicinski sustav ne ovisi o tim
standardima. Mnogi Kinezi, učenjaci i članovi javnosti se brinu da će, ako se eutanazija
legalizira u zemlji, pacijenti osjećati pritisak da se podvrgnu proceduri iz financijskih razloga,
kao što je nemogućnost da priušte svoje medicinske račune.
Zanimljiva je i Švicarska koja je vjerojatno prva zemlja koja je pristupila na ovakav način
odnosu na potpomognutu smrt. Švicarska dopušta liječnički potpomognuto samoubojstvo bez
zahtjeva za minimalnu dob, dijagnozu ili simptome raznih bolesti, rakova... Međutim,
potpomognuto samoubojstvo smatra se ilegalnim ako su poticaji "sebični". Na primjer, ako netko
tko pomaže nastradalima ne želi teret brige za bolesnu osobu. Prema podatcima iz 2018. godine,
221 osoba putovala je u švicarsku kliniku Dignitas za potpomognuto samoubojstvo. Od njih 87
je bilo iz Njemačke, 31 iz Francuske i 24 iz Ujedinjenog Kraljevstva. Prema znanstvenom
istraživanju, svakih osam dana jedna osoba iz Ujedinjenog Kraljevstva putuje do klinike kako bi
se nad njima izvršila eutanazija. Oko 1,5% švicarskih smrti rezultat je potpomognutog
samoubojstva.

6. POGLED NA EUTANAZIJU OD STRANE AKTUALNIH RELGIJA

Većina vjera, odnosno religija, eutanaziju smatra kao negativno rješenje problema. Bog je taj
koji daruje pojedinca životom i onaj koji ga oduzima. Kršćani smatraju kako nas je Bog stvorio
na vlastitu sliku, što ne znači da smo mi izgledom jednaki Njemu, već je svatko od nas poseban
te je podaren posebnim prednostima i manama. Smatraju kako je Bog jedini sudac između života
i smrti. Stoga izvršiti eutanaziju znači oduzeti dar Božji. Vjeruju kako svatko ima svoj put i taj
put prolaze kroz život te je Bog onaj koji će odrediti kad je njihov kraj.
Katolička Crkva smatra kako je bilo koji oblik eutanazije direktno ubojstvo čovjeka bilo s
njegovim ili bez njegova pristanka s namjerom da mu se skrate bolovi ili završi život. Ona od
početka postojanja drži stav da je eutanazija nemoralan čin. Stav protivljenja Katoličke Crkve
jasno je izražen u Evangelium Vitaeu koji je predstavio papa Ivan Pavao II. 1995. godine. On
kaže: „Eutanazija kršenje božjih zakona, jer je to namjerno i moralno neprihvatljivo ubijanje
ljudskog bića“. No, Crkva smatra moralno prihvatljivim odbijanje izvanrednih i agresivnih
medicinskih sredstava za očuvanje života. Odbijanje takvog tretmana nije eutanazija, već
ispravno prihvaćanje ljudskog stanja pred smrt.
Protestantska Crkva ne podržava eutanaziju vjerujući kako je moralno pogrešno uzimati ljudski
život lijekovima za ublažavanje patnje uzrokovane neizlječivom bolešću. Razumiju da se
odgovorni zdravstveni djelatnici bore odabrati manje zlo u teškim situacijama kada bol postane
toliko neizdrživa da se život ne može razlikovati od mučenja.
Položaj judaizma jako je sličan kršćanskom pogledu. Osuđuju svaki čin koji skraćuje život i
opravdava ubojstvo osobe koja bi svejedno umrla od bolesti. Ljudski život percipiraju svetim i
kao takvog treba se čuvati unatoč svim preprekama koje stoje ispred pojedinca. Međutim,
liječnici nemaju dužnost učiniti život osobe u patnji dužim koristeći razna medicinska sredstva.
Dakle, ako je nešto zapreka prirodnom procesu smrti i pacijent je živ samo zahvaljujući tome,
prema židovskom zakonu dopušteno je ukloniti zapreku.
Islam smatra kako je ljudski život sam po sebi vrijednost koju treba bezuvjetno poštivati. On uči
da nijedan život nije bezvrijedan. Opravdanje oduzimanja života radi izbjegavanja patnje nije
prihvatljivo. Allah je rekao: „Moj rob je požurio da na sebe ubije smrt pa sam mu zabranio
ulazak u Džennet“. Muslimani vjeruju kako će prihvaćanje i podnošenje neizbježne boli biti
njihova zasluga u onom pravom životu. No, islamski kodeks medicinske etike kaže da je
uzaludno različitim sredstvima održavati pacijenta u vegetativnom stanju te da liječnik želi
održati proces života, a ne proces umiranja. Dakle, liječnici mogu prestati pokušavati produžiti
život u slučajevima kada nema nade u izlječenje. IMANA (Islamsko medicinsko udruženje
Amerike) kaže da je dopušteno isključivanje aparata za održavanje života za pacijente za koje se
smatra da su u trajnom vegetativnom stanju, jer sve mehaničke postupke održavanja života
smatraju privremenim mjerama.
Budisti gledaju eutanaziju na dva načina. Misle kako osoba koja želi izvršiti dobrovoljnu
eutanaziju ima loše stanje uma i dopustila je da fizička patnja uzrokuje duševnu patnju. Stoga
dotična osoba treba primijeniti meditaciju i pravilnu uporabu lijekova protiv bolova kako bi
postigla stanje u kojem ne trpi duševnu bol, te da više ne razmišlja o eutanaziji. Smrt smatraju
prijelazom u novi život. Preminula osoba će se ponovno roditi, a kvaliteta njihovog novog života
će biti rezultat njihove karme. Ne zna se kakav će biti sljedeći život. Može imati više patnje nego
prošli, pa samo skraćivanje trenutnog života znači raniji dolazak u još veću patnju. No, ako
redovnici počine samoubojstvo, ono se ne gleda kao loša stvar. Sam Buda je u dva slučaja
pokazao toleranciju prema samoubojstvu redovnika. Redovnici su samoubojstvo koristili kao
političko oružje tijekom rata u Vijetnamu. Dakle, stanje uma osobe u trenutku smrti je važno.
Njihove misli trebaju biti nesebične i prosvijetljene, bez ljutnje, mržnje ili straha. Takvo stanje
uma imaju redovnici, što sugerira da je samoubojstvo (pa tako i eutanazija) odobreno samo za
ljude koji su postigli prosvjetljenje.

7. ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu smo obradili temu eutanazije, odnosno potpomognutog

samoubojstva. Većina aktualnih religija i državnih ustava smatra eutanaziju nemoralnim činom,
dok pojedini u svojem vjerovanju imaju iznimke koje omogućuju određenu vrstu eutanazije u
specifičnim situacijama. Ima više vrsta eutanazije te su neke od njih prihvatljive u pojedinim
državama i religijama. Također, gospodarski razvijenije države, poput Kanade, Švicarske i Kine,
podržavaju eutanaziju ako su namjere nesebične.

Uglavnom se slažemo da je eutanazija opravdana u specifičnim situacijama, na primjer

eutanazija životinja ili kada je osoba u neizdrživim bolovima, a lijekovi nemaju učinka. No,
unatoč tome mislimo da je eutanazija nemoralni čin, zbog toga što se ono protivi našoj vjeri te jer
se njome uskraćuje pravo na život.
 8. LITERATURA

https://daily.jstor.org/history-euthanasia-movement/ (25.11.2022.)
https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/kbfst%3A120/datastream/PDF/view (25.11.2022.)
https://www.vjeraidjela.com/eutanazija-i-ucenje-katolicke-crkve/ (25.11.2022.)
https://hrcak.srce.hr/file/407524 (25.11.2022.)

https://danas.hr/svijet/eutanazija-svugdje-oko-nas-a-u-hrvatskoj-mislim-da-bi-svaki-covjek-morao-
imati-mogucnost-odluke-151a0772-b9f5-11ec-b278-0242ac120032 (25.11.2022)

https://www.bitno.net/vjera/pitajte-svecenika/prijetna-eutanazijom-realna/ (26.11.2022.)

https://zir.nsk.hr/islandora/object/kbfst:89/datastream/PDF/view (26.11.2022.)

https://repozitorij.djkbf.hr/islandora/object/djkbf%3A76/datastream/PDF/view (26.11.2022.)

https://hrcak.srce.hr/file/133073 (26.11.2022.)

https://www.exitinternational.net/story/bob-dent/ (25.11.2022.)

https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/kbfst%3A120/datastream/PDF/view
(25.11.2022.)

https://www.vjeraidjela.com/eutanazija-i-ucenje-katolicke-crkve/ (25.11.2022.)

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18670 (28.11.2022.)
https://hrcak.srce.hr/file/134522 (25.11.2022.)
https://www.bbc.co.uk/religion/religions/buddhism/buddhistethics/euthanasiasuicide.shtml
(25.11.2022.)
https://carnet-my.sharepoint.com/personal/snjezana_majdandzic-gladic_skole_hr/_layouts/15/
onedrive.aspx?id=%2Fpersonal%2Fsnjezana%5Fmajdandzic%2Dgladic%5Fskole%5Fhr
%2FDocuments%2F1%2E%20Pripreme%2F3%2E%20razred%2F28%2E%20Eutanazija
%2FKKC%20o%20eutanaziji%2Epdf&parent=%2Fpersonal%2Fsnjezana%5Fmajdandzic
%2Dgladic%5Fskole%5Fhr%2FDocuments%2F1%2E%20Pripreme%2F3%2E%20razred
%2F28%2E%20Eutanazija&ga=1 (25.11.2022.)
https://www.bbc.co.uk/religion/religions/christianity/christianethics/euthanasia_1.shtml
(25.11.2022.)
https://carnet-my.sharepoint.com/:p:/g/personal/snjezana_majdandzic-gladic_skole_hr/
EZidgcPSjb9FlCJgZXnLOfQB3Mb_zbHGFcuoQODjdxCY7g?e=lwVWDc (26.11.2022.)
https://www.bbc.co.uk/religion/religions/islam/islamethics/euthanasia.shtml (26.11.2022.)
https://www.vjeraidjela.com/eutanazija-i-ucenje-katolicke-crkve/ (26.11.2022.)
https://www.bbc.co.uk/religion/religions/judaism/jewishethics/euthanasia.shtml (26.11.2022.)
https://biblija-uci.com/eutanazijafilozofska-i-religijska-perspektiva/ (27.11.2022.)
https://www.bbc.co.uk/ethics/euthanasia/against/against_1.shtml (27.11.2022.)
https://sites.sju.edu/icb/religious-perspectives-on-euthanasia/ (27.11.2022.)
https://www.bbc.co.uk/ethics/euthanasia/religion/religion.shtml (27.11.2022.)
https://www.methodist.org.uk/about-us/the-methodist-church/views-of-the-church/euthanasia/
(27.11.2022.)
https://repository.pravri.uniri.hr/islandora/object/pravri%3A145/datastream/PDF/view
(27.12.2022.)
https://www.hindustantimes.com/world-news (27.12.2022.)
https://www.theweek.co.uk/102978/countries-where-euthanasia-is-legal (27.12.2022.)
https://www.vjeraidjela.com/eutanazija-i-ucenje-katolicke-crkve/ (27.12.2022.)