Eutanazija ili ubojstvo iz milosra je postupak kojim se svjesno i namjerno usmruje neizljeivo bolesna osoba u situaciji kada je njezina kvaliteta ivota pala ispod ljudske razine. Postoje dvije podjele eutanazije: prva je na dobrovoljnu i nedobrovoljnu, a druga na pasivnu i aktivnu. Podjela eutanazije na dobrovoljnu i nedobrovoljnu zasniva se na pristanku bolesne osobe na eutanaziju. Ukoliko osoba svjesno pristane na eutanaziju ona se smatra dobrovoljnom, a ukoliko netko drugi donese odluku o eutanaziranju bolesne osobe, npr. osoba se nalazi u nepovratnom stanju vegetiranja te nema nikakve anse za oporavak, tada eutanazija se smatra nedobrovoljnom. Kod pasivne eutanazije osoba se usmruje nelijeenjem, npr. iskljuenjem aparata za odravanje ivota, dok je aktivna eutanazija postupak izravnog usmrivanja osobe, npr. davanjem smrtonosne injekcije. Najvea moralna pitanja javljaju se kod nedobrovoljne, odnosno pasivne eutanazije. Glavni argument koji ide u prilog eutanaziji je pitanje vezano uz kvalitetu ivota. Naime, svaki ljudski ivot ima odreenu kvalitetu, ovjek u svom ivotu osjea, stjee neka nova iskustva, razmilja, dok ovjek u trajnom vegetirajuem stanju ne moe. Osoba koju na ivotu odravaju aparati te koja je u potpunosti nesvjesna svoje okoline i svog ivota, zapravo i nema neku kvalitetu ivota, stoga zagovornici eutanazije smatraju da bi bilo najhumanije usmrtiti tu osobu. Drugi argument koji ide u prilog eutanaziji je taj da osobe koje boluju od teke, smrtonosne bolesti imaju znatno naruenu kvalitetu ivota, npr. svakodnevno trpe jake bolove. Zagovornici eutanazije smatraju da svaka osoba ima pravo odluivati o svom ivotu te da ga, ukoliko ga smatra nekvalitetnim, ima pravo prekinuti u bilo kojem trenutku. Ovakvo razmiljanje se naziva jo i ljudskim pravom na odluivanje trenutka smrti. Eutanaziji se najvie protivi Crkva. Crkva smatra da je svaki ivot Boji dar te da se ljudi moraju prema njemu odnositi kao prema daru, tj. trebaju ga potivati i biti zahvalni na njemu, a ne ga olako odbacivati. Ljudi koji se protive eutanaziji smatraju da je svaki ljudski ivot vrijedan sam po sebi te da ovjek mora uiniti sve kako bi ga sauvao. Ono to ide u prilog njihovoj tezi je to to postoje sluajevi u kojima se osoba probudila iz vegetacije nakon dugo godina. Oni se boje i mogunosti zlouporabe eutanazije ukoliko se ona dozvoli. Naime, moglo bi se dogoditi da nasljednici nekog bogatog ovjeka odobre njegovu eutanaziju samo kako bi se domogli njegovog novca, a moda bi postojale anse za njegov oporavak. Kod nedobrovoljne eutanazije je vrlo teko odluiti o eljama osobe, poto ona nije svjesna svijeta oko sebe te se ne moe izjasniti eli li eutanaziju ili ne. U tim sluajevima osoba koja odluuje u njezino ime donosi odluku po svom vienju kvalitete ivota, koje se moe u potpunosti razlikovati od osobe u vegetativnom stanju. Osobno se zalaem za eutanaziju zato jer smatram da svaka osoba ima pravo odluivati o svom ivotu te da, ako smatra da njezin ivot nema zadovoljavajuu kvalitetu, ima pravo prekinuti ga u bilo kojem trenutku. Mislim da ako za osobu u vegetativnom stanju ne postoje nikakve anse za oporavak, nema smisla drati na aparatima jer se time samo produuje agonija obitelji, a toj osobi odravanje na ivotu ionako ne znai puno. ak i da se probudi iz kome, kvaliteta ivota te osobe bila bi znatno smanjena jer bi osoba izgubila pet, deset ili vie godina ivota te bi se kao takva teko ponovno uklopila u drutvo.