Korozija I postupci zaštite metala

Korozija je štetno i nepoželjno trošenje konstrukcijskog materijala uzrokovano fizičkim, fizičko-kemijskim i

kemijskim djelovanjem okoliša. Može biti kemijska i elektrokemijska.

Korozija može zahvatiti cijelu površinu metala ili samo neke dijelove.
Propadanje spomenika zbog kemijske korozije.
Korozija ili hrđa na obojenom liku od lijevanog željeza.

Korozija željeza
Elektrokemijska je korozija uzrokovana nastajanjem galvanskog članka pri dodiru dvaju metala i elektrolita.
Najčešći primjer elektrokemijske korozije u svakodnevnom životu je hrđanje željeza.
Hrđanje željeza zbog elektrokemijske korozije
Korozija željeznog lanca
Hrđa nastaje kada vlaga i zrak djeluju na nezaštićene metalne površine.
Korozija nije uvijek neželjena pojava. Na metalnim predmetima od primjerice aluminija, bakra i srebra,
oksidacijom (korozijom) nastaje zaštitini sloj koji štiti navedene predmete od propadanja.

Na bakrenim površinama tijekom vremena nastaje zaštitni površinski sloj plavozelenog bazičnog bakrova(II)
karbonata.

Ako bi se korozija podijelila na vrste tada bi se moglo reći da postoje:

• opća korozija koja zahvaća cijelu površinu metala. Ovakva vrste korozije materijal oštećuje jednako
na cijeloj površini. Opću koroziju poznajemo još i pod nazivom „hrdža“
• rupičasta korozija je takva vrsta korozije koja nastaje u malim jamicama na površini materijala koje
s vremenom prerastaju u veće rupe
• interkristalna korozija koja prodire u materijal te je samim time na površini gotovo nevidljiva
• selektivna korozija koja napada samo pojedine komponente složenog materijala. Ovakva vrste
korozije započinje na površini materijala nakon čega prodire prema njegovoj unutrašnjosti te
napada različitim brzinama.
• napetosna korozija je takva vrsta korozije koja nastaje pod uvjetima naprezanja materijala na vlak i
djelovanju agresivnog sredstva
Načini zaštite od korozije

Za zaštitu od korozije razvijene su brojne metode, a koje bismo mogli podijeliti na:

• zaštitu od korozije prevlakama – za ovakvu vrstu zaštite prvo što je potrebno jest odstraniti sve
nečistoće poput masti i korozije. Priprema površine se najčešće provodi brušenjem, četkanjem,
poliranjem, pjeskarenjem, odnosno sačmanjem. Što se tiče prevlaka koje se nanose na materijal
one mogu biti metalne, emajlirane odnosno one najpoznatije i najrasprostranjenije, boje i lakovi.

• elektrokemijsku zaštitu od korozije – elektrokemijska zaštita od korozije se provodi za one metale

koji nisu lako dostupni i ne mogu lako održavat. Elektrokemijska zaštita od korozije nalazi primjenu
u zaštiti naftovoda, brodova, rezervoara i drugih uređaja koji se koriste u industriji

Kako bi se spriječilo propadanje metalnih predmeta, postoje odgovarajuće metode zaštite od korozije.
Katodna zaštita jedan je od načina zaštite metalnih predmeta od korozije kojom se namjerno stvara
galvanski članak. Metal, pozitivnijeg redukcijskog potencijala, koji se želi zaštititi je katoda, a anoda je metal
elektronegativnijeg potencijala. Pri tome se anoda oksidira i na taj način štiti katodu. Na taj se način
zaštićuju čelični cjevovodi pod zemljom i manje pristupačne metalne konstrukcije.
Osim katodne zaštite postoji i anodna zaštita metala. Metal negativnijeg redukcijskog potencijala, željezo,
štiti se metalom elektropozitivnijeg redukcijskog potencijala, primjerice kositrom. Anodna zaštita
funkcionira dok se ne ošteti premaz kositra, tada počinje korozija željeza kao što je i prikazano na slici.

• konstrukcijske mjere – zaštita od korozije koja se odnosi na odabir onih materijala koji imaju
određena svojstva koja umanjuju vjerojatnost korodiranja

• zaštita promjenom okolnosti – ovakva vrsta zaštite od korozije provodi se promjenom činitelja koji
se nalaze u okolini, a sudjeluju u procesu oštećenja. Kod ovakve vrste zaštite treba spomenuti
inibitore korozije koji u malim dozama onemogućavaju korozijski proces

Cinčanje kao način zaštite od korozije

Galvanizacija je elektrolitički postupak nanošenja metalne prevlake na predmet koji se želi zaštititi od
korozije. Na ovaj se način najčešće nanosi cink na neki metalni predmet koji se želi zaštititi.
Pocinčana kanta za smeće

Jedan od najpoznatijih načina zaštite metala od korozije jest činčanje. Cinčanje nije ništa drugo nego
nanošenje tankog sloja cinka na materijal koji se želi zaštititi od korozivnog djelovanja.
Cinčanje je najzastupljeniji način zaštite metala. Postupak cinčanja se provodi uranjanjem metala u
rastopljeni cink, elektrokemijskim postupkom, štrcanjem cinka te difuzijom cinka.
Međutim, najčešće provođeni način cinčanja metala jest vruće cinčanje pri čemu se metal uranja u cink
temperature 450 °C. Ovo je ujedno i jedan od najstarijih načina zaštite metala vrlo isplativ i jednostavan.
Nakon cinčanja metal je zaštićen gotovo svoj cijeli životni vijek.
Pocinčani metal, čelik ili željezo ima zaštitni premaz cinka koji se nanosi radi sprječavanja hrđanja.
Čelik je legura željeza i male količine ugljika. Pocinčano željezo i čelik koriste se na mjestima gdje bi
izloženost zraku i vodenoj pari uzrokovala koroziju, koja bi na kraju uzrokovala propadanje metalnih
predmeta. Cinčana prevlaka tvori nepropusni zaštitni sloj cinkova karbonata koji spriječava koroziju.
Oštećenjem premaza stvoreni su uvjeti za korozivnu reakciju.Metoda zaštite metala mora biti ekonomična,
učinkovita i ekološki prihvatljiva, netoksična za ljude i okoliš. Danas su za mnoge postupke zaštite od
korozije doneseni zakoni koji zabranjuju uporabu toksičnih tvari i reguliraju emisiju otpadnih tvari iz tih
procesa. Primjerice, danas se sve više proizvode boje na bazi vode, a prestaju proizvoditi boje na bazi
lakohlapivih otapala.
Istraživanje zaštite metala ima najvažniju zadaću produžiti uporabni vijek metalnog proizvoda, a pritom
izbjeći nepovoljan utjecaj na okoliš.