Kritički osvrt na novelu i film Breza

Književno djelo Breza koje je napisao Slavko Kolar mi se dojmilo kao i film Breza koji je režirao Ante
Babaja. Film i novela su sami po sebi dosta slični, ali ima nekih trenutaka u knjizi koji su izostavljeni u
filmu ili dodani.

Primjetila sam da u filmu ima dosta rečenica koje su iste kao i u knjizi što mi se svidjelo i napravilo film
zanimljivijim, jer sam odmah znala na kojem sam djelu filma i šta će se zatim desiti. U noveli se više
spominjala Janičina žudnja i čežnja da vidi Marka dok se to u filmu nije toliko isticalo. Mogu reći da mi je
novelu Breza, bilo zanimljivije čitati i da mi je se više svidjela, ali film mi se isto svidio na svoj način iako
ističe raličite osobe, događaje ili stvari. Novela naravno ima više detalja nego film što je razumljivo, ali i
film ima isto dosta detalja za koje nisam mislila da će se prikazati. Primjer škrtosti je Markovo
razmišljanje o ne zvanju doktora usred Janičine bolesti. Previše se dvoumio na početku dal da zove ili ne
zove doktora i na kraju je to dovelo do Janičine smrti. Marko je sumnjao da joj doktor može pomoći i da
će na kraju uzalud samo potrošiti novce. Pomirio se s tim da Janica treba umrijeti, ali je opet razmišljao
kako će morati platiti trošak za sprovod. Umjesto doktora oni su odlučili pozvati ženu u nadi da će ona
skinuti uroke s Janice i oslobodit ju bolesti što na kraju nije uspjelo. U knjizi se spominje kako je Marko
volio Janicu, ali nije previše mario dok je bila bolesna nego je tek poslije kada je bilo kasno, shvatio da
mu nedostaje. Više se obazirao na izradu sklopke nego na svoju ženu koja ga je zvala da ga vidi posljednji
put, ali on se nije pojavio, a kada je došao već je bilo kasno.

Dok je Janica bila bolesna Marko je više mario da ona umre prije ili poslije Žugečićeva vjenčanja tako da
neumre na taj dan, jer onda nebi mogao otići na to vjenčanje.

Kada je Janica umrla odahnuo je, ali se ipak malo više dvoumio za odlazak na vjenčanje na koje je na
kraju otišao. Breza koju je ugledao ga je podsjećala na njegovu ženu pa ju je na ostavio u nadi da će ga to
drvo zauvijek podjećati na nju.