Glavni izbornik









Traži Kreni

 Stvori račun
 Prijavi se
Osobni alati



[sakrij]

Od 21. ožujka do 31. svibnja sudjelujte u projektu CEE Proljeće 2023.

Sadržaj
 sakrij


Početak


Povijest


Podjela
Sadržaj cjeline Podjela
o
Putničke žičare


Osobne žičare s voznim užetom


Žičara s dva užeta za povratni pogon


Žičara s jednim užetom za kružni pogon
 
Žičare s krutom ili prirodnom voznom stazom

o
Teretne žičare


Teretne žičare s voznim užetom


Žičara s jednim užetom


Žičara s dva užeta


Žičare u Hrvatskoj


Izvori


Vanjske poveznice

Žičara
27 jezika

 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
 Vidi povijest
Pomagala














Putnička žičara u La Grave, Francuska.

Skica putničke žičare: 1. usidrenje nosećega užeta, 2. kabina, 3. međustup, 4. naprava za natezanje nosećega
užeta, 5. naprava za natezanje vučnoga užeta.

Žičara u Zell am See u austrijskim Alpama.

Stup teretne žičare s voznim užetom: 1. oslonac nosivog užeta, 2. nosivo uže, 3. viseći vagonet, 4. nosivi kotač
vučnog užeta.
Vučnica: 1. vijčana spajalica, 2. vučno uže, 3. bubanj s oprugom za namatanje zahvatnog užeta, 4. zahvatno
uže, 5. vučno sidro.

Žičara je vrsta specijalne željeznice, prijevozni sustav u kojem

se vozila (kabine ili sjedala za putnike, platforme ili košare za teret) kreću prisilno
vođena duž trase određene čeličnim užetom razapetim među stupovima.[1]
Usavršavanje čeličnih užeta omogućilo je na prijelazu u naše stoljeće i razvitak žičara.
Žičare su se razvile kao prenosila stalne (kontinuirane) i povremene dobave, za prijenos
na udaljenosti od nekoliko stotina metara pa do nekoliko desetaka kilometara. Žičare
služe za prijenos materijala i ljudi kad treba premostiti duboke udoline ili svladati veće
visinske prenose ili vuku teret u vagonima, visećim vagonetima, kabinama, stolicama,
vučnim sidrima ili diskovima.
Najvažniju skupinu čine žičare s voznim užetom i s visećim vagonetima ili kabinama
koje se kreću po napetomu nosivom užetu. Drugu skupinu čine žičare različitih oblika s
krutim ili prirodnim voznim stazama. Prema načinu pogona razlikuju se žičare s kružnim
pogonom i žičare s povratnim pogonom, s obzirom na vrstu tereta razlikuju se teretne i
osobne žičare, a s obzirom na broj užeta s jedne strane pruge razlikuju se žičare s
jednim užetom i žičare s dva užeta.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]
Prvi prikazi jednostavnih postrojenja sličnih današnjim teretnim žičarama nalaze se
na kineskim crtežima iz doba 400. do 250. pr. Kr. Od tada se takva postrojenja za
prijenos robe preko rijeka i kanjona s pomoću užeta od konoplje s ovješenim košarama
pojavljuju u Japanu i Indiji, a poslije i u Europi, ponajprije pri gradnji utvrda.
Konstruiranjem čeličnog užeta 1834. i početkom njegove tvorničke proizvodnje otvoren
je put gradnji suvremenih teretnih te napose putničkih žičara, pa je tako prva privatna
žičara s kabinom za dvije osobe i ručnim pogonom izgrađena 1866. kraj Schaffhausena,
dok je prva žičara s kabinom za javni putnički prijevoz izgrađena 1908.
kraj Bolzana (Južni Tirol); iste godine gostioničar Robert Winterhalder postavio je u
Schollachu (Schwarzwald, Njemačka) vučnicu s nisko vođenim užetom, a prva vučnica
suvremene izvedbe s visoko vođenim vučnim užetom postavljena je u Davosu 1933.
Prva žičara sa sjedalicama izvedena je 1935. u mjestu Sun Valley (Idaho, SAD).
Sredinim 20. stoljeća ubrzano su se počele graditi turističke i sportske žičare, pa se do
danas njihov broj povećao gotovo pedeset puta (na primjer u Francuskoj ih ima više od
4 000, dok su zemlje s više od 3 000 žičara SAD, Austrija, Japan i Italija). Najviša
postaja putničke žičare nalazi se u Venezueli, na 4 765 m, a teretne u Čileu, na 5 900
m. Premda gradnja žičara podliježe vrlo strogim propisima, ipak se događaju
povremene nesreće zbog iznimnih vremenskih uvjeta u planinskim područjima, ili
zbog umora materijala na osjetljivim mjestima zahvata kabine ili sjedalice s užetom.
Tako se između 1960. i 2008. diljem svijeta dogodilo tridesetak većih nesreća, u kojima
je poginulo više od 250 putnika.

Podjela[uredi | uredi kôd]
Žičare se primjenjuje u turizmu, sportu i javnom prometu za prijevoz osoba (putničke
žičare), te u industriji, šumarstvu, rudarstvu i građevinarstvu za
prijevoz materijala (teretne žičare), osobito na mjestima gdje treba
pojednostavniti promet, svladati velike terenske prepreke i visinske razlike. Između
čeličnih, betonskih ili drvenih stupova, koji nadvisuju prepreke i svladavaju uzbrdice,
razapeto je jedno čelično uže ili više užadi. Prema načinu povlačenja vozila razlikuju se
žičare s dva užeta, kod kojih se vozila kreću po nosećem užetu razapetu među
stupovima, a vuče ih drugo, pogonsko uže, te žičare s jednim užetom, koje je istodobno
pogonsko i noseće. U krajnjim točkama žičare nalaze se postaje za ukrcaj i iskrcaj
tereta ili putnika, pogonsko postrojenje, sustav za zatezanje užadi i drugo. Prema
načinu odvijanja prometa razlikuju se žičare s kružnim (usmjerenim) pogonom (promet
se odvija po užetu uvijek u istom smjeru) i žičare s povratnim (izmjeničnim) pogonom.
Kružni je pogon s jednim užetom i omogućava istodobno prometovanje više košara,
kabina i drugog, koje kruže oko obiju postaja, ili se po potrebi u jednoj od njih isključuju i
poslije ponovno uključuju u promet. Kod povratnoga pogona jedna se kabina (ili više
njih međusobno povezanih) giba vučena (ili spuštana) pogonskim užetom po istom
nosećem užetu u jednom smjeru, zatim u povratnom smjeru. Najčešće su tada na istim
stupovima postavljena dva međusobno usporedna noseća užeta, svako sa svojom
kabinom. Dok se jedna kabina uzdiže, druga se po svojem užetu spušta, i obratno, što
daje bolju uravnoteženost i smanjuje opterećenje pogonskoga sustava. Pogonski je
stroj najčešće istosmjerni elektromotor (jedan ili više njih) smješten u jednoj od postaja
(obično gornjoj), koji preko spojke pokreće kotač s pogonskim užetom. Ako u mreži
nestane električne struje, elektromotor se napaja strujom iz autonomnoga
strujnog agregata, a po potrebi se u pogon uključuje i rezervni Dieselov motor. Postoje i
žičare s pogonom na samoj kabini, no rijetko su u uporabi. Takva je na primjer bila
putnička žičara Josefsbergseilbahn kraj Merana (Južni Tirol), koja je prometovala od
1979, do 1990., a za teretni je prijevoz u Švicarskoj patentirana žičara Lasso Mule s
pogonom iznad noseće platforme za terete do 250 kg i nagibe od 45°.
Putničke žičare[uredi | uredi kôd]
Putničke žičare najčešće služe za prijevoz skijaša i turista u više gorske predjele, ali
postoje i njihove gradske izvedbe. Putnici se prevoze u kabinama ili na sjedalicama, ili
ih žičara vuče u stojećem stavu po zasniježenoj voznoj stazi (vučnice):

 viseće žičare su žičare kod koje su vozila ovješena o jedno ili više užadi. Pojam
viseće žičare neovisan je o načinu pomicanja užadi, funkcije užadi, načina
priključivanja vozila na uže i vrsti vozila, a prema tipu vozila dijeli se na kabinske
žičare i sjedežnice. Viseća žičara dijeli se na žičare s povratnim tokom i žičare s
kružnim tokom. Žičara s kružnim tokom je žičara kod koje se vozila kreću na način
da se pomiču uvijek u istom smjeru duž svoje trase. Pričvršćivanje vozila na uže
može se izvesti pomoću trajnih ili odvojivih stezaljki. Žičara s povratnim tokom je
žičara kod koje se vozila između postaja kreću na način da se pomiču naprijed i
nazad. Ove su žičare obično opremljene s dva zatvorena vozila ili grupama vozila
trajno spojenih za vučno uže;
o kabinske žičare za četiri do nekoliko desetaka putnika po kabini kružnoga
su toka s jednim užetom, a putnici ulaze u kabinu i izlaze iz nje u vožnji ili
 se kabine kratkotrajno iskapčaju iz prometa; brzine takvih žičara jesu oko
10 m/s (36 km/h);
o gondolske žičare s velikim kabinama, za više od sto putnika
(takozvane gondole), povratnoga su pogona s nosećim i vučnim užetom;
o žičare sa sjedalicama (takozvane sjedežnice) za jednoga ili više putnika
(2, 3, 4, 6 ili 8) imaju kružni tok, s jednim su užetom, a putnici na
postajama sjedaju i silaze sa sjedalica u vožnji pri brzinama do 2 m/s;
sjedalice sjedežnica za više putnika i s većom brzinom (oko 5 m/s) na
postajama se radi lakšeg izlaska i ulaska putnika kratkotrajno iskapčaju
iz pogona;
 uspinjače su žičara kod koje se vozila vuku pomoću jednog ili više užeta po posebno
uređenoj trasi, a vozila se kreću na kotačima različitih izvedbi koja su prilagođena
trasi;
 vučnice su žičare koja vuče u pravilu skijaše koristeći vučne uređaje po vučnoj trasi.
Pričvršćivanje vučnice na uže može se izvesti pomoću trajnih ili odvojivih stezaljki.
Vučnice se dijele na fiksne vučnice koje su trajno postavljene na nekoj lokaciji ili
privremeno postavljene vučnice s nisko vođenim užetom. Vučnice se grade s
kružnim pogonom i jednim užetom, na koje su izravno pričvršćeni rukohvati za
skijaše (vučnice s nisko vođenim užetom), ili je za uže pričvršćena užad na
krajevima koje se nalaze sidra ili tanjurići za vuču skijaša (vučnice s visoko vođenim
užetom).
Osobne žičare s voznim užetom[uredi | uredi kôd]
Osobne žičare s voznim užetom mogu se razvrstati prema istim osobinama kao i
teretne žičare. Žičara s dva užeta za kružni pogon imaju kabine za 4 osobe. Kabine se
na ulazu u stanicu, odnosno na izlazu iz stanice automatski otkapčaju, odnosno
prikapčaju na vučno uže. U staničnim prostorijama kabine se kreću vođene ručno po
zakretnoj tračnici. Brzina vučnog užeta iznosi do 3,5 m/s.
Skica žičare s 2 užeta za kružni pogon: 1. i 2. nosiva užeta, 3. zakretna tračnica, 4. usidrenje nosivog užeta, 5.
natezni uređaj nosivog užeta, 6. pogon, 7. natezni uređaj vučnog užeta, 8. mjesto prikapčanja, 9. vučno uže,
10. stup žičare, 11. oslonac nosivog užeta, 12. nosivi kotač vučnog užeta.

Žičara s dva užeta za povratni pogon [uredi | uredi kôd]

Žičara s dva užeta za povratni pogon imaju kabine za 20 do 80 osoba, brzina im je od 5
do 6 m/s (najviše 10 m/s), a dobava od 400 do 500 osoba na sat. Ukupna duljina takvih
žičara iznosi od 1 do 4 km. Na krajnjim točkama žičare nalaze se stanice. Žičare za
povratni pogon ubrajaju se među prenosila povremene dobave.

Skica žičare s 2 užeta za povratni pogon: 1. uteg nateznog uređaja vučnog užeta, 2. uteg nosivog užeta,
3. stup, 4. vučno uže, 5. pogon, 6. usidrenje nosivog užeta, 7. kabina.

Žičara s jednim užetom za kružni pogon [uredi | uredi kôd]

Žičara s jednim užetom za kružni pogon ima stolice čvrsto spojene s beskonačnim
vučnim užetom. Da bi se omogućilo sjedanje u sjedalice i silazak s njih za vrijeme
vožnje, brzina im nije veća od 1,6 do 1,8 m/s.
Skica žičare s jednim nateznim užetom za kružni pogon: 1. natezni uređaj, 2. stup, 3. sjedalica, 4. nosivo i
vučno uže.

Žičare s krutom ili prirodnom voznom stazom[uredi | uredi kôd]

Žičare s krutom ili prirodnom voznom stazom imaju samo vučno uže, a umjesto nosivog
užeta teret nosi kruta ili prirodna vozna staza, kao na primjer tračnice slične
željezničkim (uspinjače) ili zemljište pokriveno snijegom (vučnice). Beskonačno vučno
uže vučnice postavljeno je iznad zemlje na stupovima. Skijaš s prikopčanim skijama
stoji na snijegu i vučno ga uže pomoću zahvatnog užeta vuče uzbrdo.
Teretne žičare[uredi | uredi kôd]
Teretne žičare mogu služiti za prijevoz sipkoga materijala (zemlja, pijesak, kamen) s
mjesta iskopa do mjesta preradbe ili pretovara u područjima gdje je prijevoz drugim
sredstvima otežan. Obično su to žičare kružnoga toka s jednim nosećim i jednim vučnim
užetom, s prijevoznom moći 30 do 300 t/h. Za komadni prijenos ili transport (na primjer
prijenos trupaca) koriste se kružne žičare s jednim užetom (nosećim i vučnim) za koje
su pričvršćene hvataljke ili košare za teret. U šumarstvu su to često privremeno
postavljene prenosive žičare s Dieselovim pogonskim motorom, a prijevozna im je moć
do 30 t/h.
Teretne žičare s voznim užetom[uredi | uredi kôd]
Teretne žičare s voznim užetom služe uglavnom za prijenos sipkih materijala, a samo
se rijetko upotrebljavaju i za komadnu robu. Često povezuju mjesto iskopa sipkog
materijala s mjestom njegove prerade ili mjestom pretovara na neka druga prenosna
sredstva. Žičare s voznim užetom u prvom se redu primjenjuju tamo gdje zbog
konfiguracije i nosivosti zemljišta nema potrebnih uvjeta za upotrebu nekih drugih
prenosnih sredstava. Skup teretne žičare s voznim užetom prikazan je na slici.
Žičara s jednim užetom[uredi | uredi kôd]
Žičara s jednim užetom ima beskonačno uže koje kruži, a služi kao nosivi i vučni dio za
viseće vagonete. Vagoneti su za uže trajno pričvršćeni ili se u stanicama, na krajevima
žičare, prikapčaju ili otkapčaju od užeta. Žičare s jednim užetom često se postavljaju
kao privremene (provizorne), na primjer prenosive žičare za izvlačenje debala iz šume,
a dobava im iznosi do t/h.
Žičara s dva užeta[uredi | uredi kôd]
Žičara s dva užeta imaju na svakoj strani pruge po jedno nosivo uže što služi kao vozna
pruga za viseće vagonete koje pokreće beskonačno vučno uže. Nosivo je uže na
jednom kraju usidreno, a na drugome opterećeno utegom za natezanje. Takve žičare
mogu biti izgrađene za kružni ili povratni pogon. Žičare se s povratnim pogonom grade
samo za kratke udaljenosti (do 3 km), jer na svakom kraju vučnog užeta može biti
pričvršćen samo jedan vagonet. Teretne žičare s kružnim pogonom imaju dobavu od 50
do 300 t/h, a pri tom je korisna masa po vagonetu od 0,3 do 2 t. Ukupna duljina teretne
žičare s kružnim pogonom iznosi od 0,3 do 40 km, brzina je vučnog užeta od 1 do 3
m/s, a razmak visećih vagoneta od 40 do 100 m.

Žičare u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj, osim vučnica, postoji više žičara sa sjedalicama na Medvednici, Platku
i Bjelolasici. Iz Zagreba je na vrh Medvednice prometovala Žičara Sljeme, prvotno
puštena u promet 1963., a zatvorena 2007. zbog kvara na elektromotoru i neisplativosti
saniranja. Žičara je imala 90 putničkih kabina za četiri osobe. Svladavala je udaljenost
od 4 017 metara, te visinsku razliku od 670 metara, pa se svrstavala u najduže žičare te
vrste u Europi. Bila je postavljena na 13 stupova visokih 7 do 14 metara; najveći raspon
između stupova bio je 606 metara, a najveća visina kabine od tla 65 metara. Nosiva
užad bila je promjera 36 mm, a jedno beskonačno vučno uže promjera 26 mm. Dva
pogonska elektromotora, svaki po 92 kW, bila su smještena u gornjoj postaji. Brzina
vožnje bila je 3 m/s, a vožnja je trajala 23 minute.
Žičara Sljeme ponovno je otvorena 23. veljače 2022.
Najmodernija je kabinska Žičara Dubrovnik, izgrađena 1969., a potpuno obnovljena
2010; njezine dvije kabine, kapaciteta po 30 putnika, u mimosmjernom kretanju
svladavaju udaljenost od 778 m za manje od 4 minute, omogućujući turistima posjet
vidikovcu na vrhu brda Srđ.

Izvori[uredi | uredi kôd]
 1. ↑ žičara, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
www.enciklopedija.hr, 2019.
2. ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prenosila i dizala), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod
Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Na Zajedničkom poslužitelju postoje
datoteke vezane uz: Žičara

 Žičara Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK

Kategorija: 
 Žičare
 Ova stranica posljednji je put uređivana 3. ožujka 2023. u 20:27.
 Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se
primjenjivati i dodatni uvjeti. Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.
 Zaštita privatnosti

 Impresum

 Odricanje od odgovornosti

 Prikaz za mobilne uređaje

 Razvojni programeri

 Statistika

 Izjava o kolačićima

Ograničenje širine teksta