Bez naslova, 2015.

, ulje na platnu, 91 x 148,5 cm, Jadranka Fatur

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: N.N

Slika prikazuje dječaka koji stoji na groblju. Kompozicijom dominiraju horizontale i vertikale koje imaju
određeni ritam i odnos. U prednjem planu slike je dječak i tri groba. Slikom horizontalno dominira zlatni
rez 1:2, u lijevoj trećini prikazan je prostor u udaljenijem planu, a u druge dvije trećine na desnoj strani
prostor u prvom planu koji završava živicom. Slikarica prikazuje prizor, dva detalja nam ostaju potpuno
skrivena, dječakove ruke koje možemo asocijativno zamisliti kako su sklopljene u molitvi, te put i drvored
koji nestaju iza živice. Geometrijskim oblicima grobova, betonskih ploča, staza suprotstavljaju se
vertikalni i relativno nepravilni oblici vegetacije koji su u daljini. Prostor prikazan na slici je otvoren i
njime dominira danje svijetlo koje baca određeni ton na sveprisutno. Na grobovima dolazi do
modifikacije lokalne boje ovisno o manje ili više svjetlosti i time se postiže trodimenzionalnost. Sve je
ravnomjerno osvijetljeno pošto nema umjetnog izvora svjetlosti već samo danje svijetlo. Ovisno o
položaju elemenata na slici, materijala koji su prikazani, planovima, elementi imaju sjene i različite
svjetline. Danje svjetlo je blijedo, tmurno, po ne postojećim snažnim kontrastima i sjenama vidimo da
nema sunca, oblačno je. Nebo je neizraženo, u slabim prijelazima blijede plave i žute boje. Žuta sugerira
svjetlost i sunce, ali plava i siva količinom dominiraju i sugeriraju oblake, tmurnost. Grobovi od
vapnenca, mramora i granita pobuđuju osjećaj težine, mase, tromosti i polegnutosti. Statični su i opisuju
svoju funkciju. Njihova svjetlina je u kontrastu s nadgrobnim pločama crne boje, one se vertikalno
nadovezuju na horizontalne grobove. Zbog kuta prikazivanja ploča čiji materijal može biti poliran i davati
odraz i odsjaj ploče na lijevoj strani su svjetlije od onih u prvom planu. Boja neba i grobova je u paru, kao
i svjetlina, jer lokalna boja materijala i svojstvo sjaja privlači i odbija svjetlost. Slične boje dominiraju u
istim planovima slike. Gradacija mrtve prirode se odvija unutar jedne skale. Gradacija boje žive prirode je
neujednačena. Lokalna boja se poštuje, u prednjem planu slike, dok drveće u drvoredu i u daljini se
udaljuju od lokalne boje. Sve u prednjem planu slike je opisano različitošću tonova i svjetline, a kako se
udaljavamo tako se spektar i jasnost smanjuju. Drveće u daljini je jednobojno i nejasno, nasuprot živice u
prednjem planu koja je dosta gradirana . Groblja su mirna i tiha mjesta, građena su planski i parcelirano.
Prisutnost i sinteza arhitektonski uređenih geometrijskih grobova i vegetacije podsjeća groblja na park.
Na slici pravilni ritam horizontala i vertikala je u kontrastu s prikazanim kadrom. Groblja izazivaju osjećaj
nemira, tuge, kaosa i potresenosti, ali i mirnoće i osamljenosti. Potiskivanje osjećaja koji su razlog
dolaska na takvo mjesto smiruje pravilni odnos elemenata groblja i vegetacije koja je nepravilno
isprepletena i prožima sklad.Dječakova majica je u sličnoj boji kao i kamenje groba, hlače su u paru s
tlom na kojem stoji, cipele s bojom nadgrobnih ploča, a lice ima tonove koji su slični onima na cvijeću u
pozadini. Vegetacija se u usporedbi sa svjetlinom grobova čini dosta tamna, međutim ako zanemarimo
utjecaj svjetline kamena, zelena postaje dosta svjetlija. Krošnje drvoreda su najtamnije boje iako nisu
najudaljenije. Iz kuta slikanja mi vidimo samo donje dijelove koji su u suprotnom smjeru od izvora
svjetlosti i zato je njihova sjena i tamnina naglašena. Tamnija nijansa pridodaje i mističnosti drvoreda jer
se ono nastavlja na put kojem ne vidimo nastavak i kraj jer ga sakriva živica.