Analiza slike

Djelom kojim ću se baviti u ovom tekstu jest Vincent van Goghova Lubanja kostura s
gorućom cigaretom. Format je pejzažni s dominantnim likom koji zauzima većinu prikaza i
koji je u kontrastu sa tamnoćom pozadine. Kompozicija je piramidalna, struktura lika je
nesimetrična većinski zbog okrenutosti lika na stranu, jer vidimo zbog specifičnosti prikaza
lika da on jest simetričan iz drugačije perspektive koju ne možemo vidjeti. Struktura lika je
oštra naglašujući osjećaj jeze u dijelu skupa s njegovom statičnošću u cijelosti osim u dijelu
upaljene cigarete čiji dim čini minimalnu dinamičnost. Oblici korišteni jesu u nekoj mjeri
ponavljajući no u detaljima pojedinačno posebni. Slika je otvorena jer vidimo da je lik
nedovršen, vidimo da se nastavlja izvan prikaza koji reže lik kod trupa. Kompozicija je oštra i
naglašene su linije izvan boja te to doprinosi težinu i tmurnosti ali i humoru s detaljem
upaljene cigarete koja spaja morbidnu i duhovitu stranu djela. Korištene su prirodne boje
predmeta koje su u tamnijem tonu zbog svjetline prikaza koji je kao u sjeni te se svijetlo ne
odbija od tamne, crne, pozadine. Boje su nezasićene te većinski akromatske s nijansama
svijetlog blijedog tona smeđe boje kako bi se dobila realističnija boja dijelova lika (kostiju).
Naglasak je na tamnim nijansama crne i sive koje stvaraju dubinu u liku i prazninu koja
proizlazi iz njega i šupljinu pozadine koja kao da ide u beskraj, ona daje osjećaj bez nade kao
da nema ničega osim monotonosti tamnoga i statičnosti, kao tračak svjetline i jedina
minimalna dinamičnost prikaz je gorućeg čika cigarete koja stvara jedinu radnju kojoj se
možemo okrenuti kao spasu u tjeskobnom okruženju koji je prikazan. Linije boja su oštre i
nisu pomiješane već nanesene jednim potezom, različite nijanse su pojedinačno preslagane
jednu na drugu nisu neprimjetno u tranziciji, izvor svijetla je od lijeve strane slike to vidimo
zbog tranzicije svijetlih dijelova s lijeve strane koji su intenzivniji nego oni s desne. Te boje
doprinose realističnosti prikaza koji zacijelo ima trodimenzionalan prikaz s dubinom koja je
naglašena. Lik je učinjen tako da ga gledamo izbliza iz perspektive kao da ga gledamo u oči
no okrenut je malo u strano kao da gleda u daljinu. Prvi plan je cigareta koja je zasigurno
bliža i fokus slike jer je na njoj najsvjetliji dio slike, drugi plan je kostur te treći tamna
dubinska pozadina. Osjećaj prostora dolazi najviše iz boja tj. Tmurnosti boja koje naglašavaju
svijetle u velikom kontrastu te u oštrim linijama koje jasno određuju dijelove početak i
završetak planova (pozadine i lika). Svjetlost koje naglašava lijevi dio lika do neke mjere
otkriva teksturu lika te otkriva detalje kao pukotine na lubanji i druge oštećene dijelove,
potezi kista nisu potpuno čisti te postoje mrljice u crnom dijelu pozadine. Bitne su sjene koje
produbljuju lik i stvaraju već spomenuti tjeskobni osjećaj. Prikaz lika je proporcionalan
veličinama stvari u stvarnom životu u usporedbi kostura i cigarete. No nemamo više
komponenata na dijelu za usporediti realne veličine. Tehnika je učinjena grubljim oštrijim
potezima kista na platno te naslagivanjem nijansi jednu na drugu s minimalnim miješanjem.
Također je bitno istaknuti odsutnost ornamenta, nema nikakvih manjih dijelova slike koju su
ukrašeni detaljima.