Gospoda Glembajevi

Gospoda Glembajevi drama je u tri čina hrvatskog književnika 20. stoljeća, Miroslava
Krleže. Ciklus o Glembajevima središnje je mjesto cijela Krležina književnog opusa. Pisan
između 1926. i 1930. godine taj ciklus od jedanaest novela i tri drame velika je obiteljska
saga. Trilogija o Glembajevima svojevrsna je psihološko-sociološko studija raspada i
degeneracije jedne zagrebačke patricijske obitelji. Obiteljski odnosi imaju značajnu ulogu u
oblikovanju identiteta Leone Glembaya. Leoneov odnos s roditeljima, Ignjatom Glembay i
barunicom Castelli, kao i njegova borba da pronađe svoje mjesto u društvu, pridonose
njegovom složenom i konfliktnom osjećaju sebe.

Leone je slikar i doktor filozofije, on je tragalac za istinom i potpuni stranac u

vlastitom domu kojemu se vratio nakon jedanaest godina izbivanja. Leone je skeptičan
spram svog talenta, razdražljiv i nezadovoljan sobom i svojom okolinom.

Od malena od Leonea se očekuje da se prilagodi očekivanjima svojeg oca da održava status i

ugled obitelji. Međutim, njegova želja za karijerom u umjetnosti stvara napetost između
njega i njegove obitelji. Leone i njegov odnos oduvijek su imali komplicirani odnos. Ignjat
Glembay je problematičan čovjek kojeg progoni njegova prošlost i bori se s vlastitim
identitetom. On je odvojen od Leonea i često je zaokupljen vlastitim problemima, što dovodi
do nedostatka emocionalne povezanosti između njih dvoje. U prvom polaznom tekstu može
se iščitati kako Leone i njegov otac nisu u dobrim odnosima. Leone se smatra odbačenim i
bezvrijednim u očima svoje obitelji. Leone: „I ja znam da bi ti bio mnogo više volio da sam ja
umro umjesto njega! Za Ivana ste govorili da će biti austrijski Rockefeller! A mene ste slali u
sanatorije!“.

Leone je odvojen od svoje obitelji. On Glembaje vidi kao ubojice i prevarante te se boji da to
Glembajevsko neće prevladati u njemu. Njegova borba protiv Glembaja u samome sebi,
zapravo je borba protiv vlastitog biološkog nasljeđa, protiv glembajevske krvi u sebi. Leone:
„Ja jedanaest godina nisam dolazio u ovu kuću od straha pred zločinom, a kad sam se ipak
jednog dana pojavio ovdje, namirisao sam odmah krv“. Leone se osjeća kao autsajder u
vlastitoj obitelji. Zbog straha da nad njim ne prevlada ono Glembajevsko u njemu Leone se
sve više odvaja od svoje obitelji. Leone se poziva na majčinu krv, na ono danijelijevsko u
njemu. Smatra se intelektualcom koji je drugačiji od ostalih Glembaja, no na kraju prevlada
glembajevska krv. Leone iako je pametan i drag vidi se kako u njemu prevladava biološki
nagon Glembaja. Njegova dvoličnost i licemjernost su odraz na ono Glembajevsko u njemu.

Leoneovi obiteljski odnosi imaju dubok utjecaj na oblikovanje njegovog identiteta.

Njegova borba da pomiri svoje umjetničke strasti s očekivanjima njegove obitelji, kao i
njegovi odnosi s problematičnim ocem doprinose njegovom složenom i višestrukom
identitetu.
Lara Križanić, 4.c