Gospoda Glembajevi su prvi dio dramske trilogije o Glembajevima koju je

napisao Miroslav Krleža. Pisao je djela u svim književnim rodovima: lirici

(Pjesme, Lirika), epici (Hrvatski bog Mars, Povratak Filipa Latinovića), drami
(Ciklus o Glembajevima, Kraljevo) i diskurzivnim oblicma (različite kritike i
eseji). Gospodu Glembajeve svrstavamo u psihološku dramu i kao temeljni
element drame možemo izdvojiti sukob, koji se u ovom djelu osvrće na obitelj i
nesrazmjer u njihovim odnosima.
Radnja se temelji na svađi odnosno sukobima između članova obitelji Glembaj.
Likovi imaju razne karakteristike kao što su: nemoral, intelekt, emocionalnost,
voljni i afektni životi likova. Prvi čin nam priča o povratku Leonea Glembaja
nakon 11 godina. Dolazi na proslavu obiteljske tvrtke Glembay LTD, i susreće sa
ljudima prema kojima osjeća mržnju i prezir. Djetinjstvo koje je imao Leone
ostavilo je na njega dubok trag kao samoubojstvo majke i brata. Smatra da su u
njegovoj obitelji samo kriminalci,ubojice, prevaranti koji žele moć i novac.
Polazni tekst zbiva se u drugom činu gdje možemo vidjeti razgovor između oca i
sina pun bijesa i gnjeva. Leone je imao nade da se povratkom možda nešto
promijenilo kod obitelji no to ubrzo pada u vodu. “Ja sam jedanaest godina
odsutan i, vidiš, ja se više ne osjećam ovdje, kako da kažem: kod kuće!”. Što je
večer odmicala moglo se uvidjeti da, i Leone ima Glembajevsku krv. On sam
postaje ubojica. Razočaravaši samog sebe dogodilo se ono što je uvijek poricao
dokazao je da je, i on Glembaj iako je to uvijek nijekao i tvrdio suprotno. Tragična
sudbina jedan je od glavnih motiva razdoblja moderne u kojoj je Krleža pisao što
se vidi u mnoštvu njegovih romana imaju tužan i obeshrabrujuć završetak. Jedina
osoba koja je godila Leoneu bila je udovica Angelika žena njegovog pokojnog
brata. Zbog koje je na posljetku i počinio ubojstvo i ubio barunicu Castelli.
Barunicu i oca je krivio za smrt svoje majke koju Ignjat nije volio kao ni njega.
Stari Glembaj vjeruje barunici i ne vjeruje optužbama koje iznosi Leone.
Nijekanje toga Leone mu govori kako je i njega godinama unazad zavela barunica,
što Glembaj ne može podnijeti potuče se sa sinom. Na što Ignjatu pozli i
doživljava infarkt te umire.
U romanu možemo vidjeti kako se pravo lice uvijek pokaže koliko god
poricali i trudili se. Traume utječu na psihičko i fizičko zdravlje kakve god one
bile, svatko ima svoju tamnu stranu. Možemo vidjeti mnogo ubojstva,
samoubojstva i bezćutnih, hladnokrvnih ljudi kojima je status u društvu i moć
bitnija od sudbine drugih ljudi.