Mihail Jurjevič Ljermontov ruski je pjesnik, pripovjedač i romanopisac; uz Puškina,

najveći predstavnik ruskog romantizma. Najpoznatije djelo je Junak našeg doba. To

je prvi ruski roman u prozi a ujedno je i psihološki roman koji je postavio temelje
kasnijim ruskim remek-djelima 19.st, primjerice Dostojevskog.
Roman se sastoji od 5 relativno samostalnih pripovjednih cjelina (Bela, Maksim
Maksimič, Tamanj, Kneginjica Meri i Fatalist) povezanih kavkaskim pejzažom i
glavnim junakom Pečorinom. Roman je nastajao u više faza odnosno cjeline su
izlazile postepeno u časopisu a 1840.je konačno objavljen cijeli roman. U svakoj od
njih na poseban se način razotkriva karakter glavnog junaka, carskoga časnika i
plemića Grigorija Aleksandroviča Pečorina. Pripovjedne cjeline nisu poredane
kronološki nego se pisac koristi digresijom i vraća u prošlost pa Pečorina
upoznajemo postupno. Iako ima mnogo elemenata romantizma kao sto je rascjepkanost
fabule, Junak našeg doba jeedno je od prvih djela ruske realističke proze. Vidimo
to i po psihološkoj analizi koji ne uzvisuje nego prikazuje realno bez ikakvog
pretjerivanja i njegove mane te kritikom društva koja je bitna osobina realističkog
pripovjedanja.U prvoj pripovjednoj cjelini priča o ljubavi civiliziranog
Europljanina prema divljoj kćeri prirode preuzeta je od Puškinog a Bela je
najromantičniji lik u romanu. Njezina čista ljubav za prevrtljiva Pečorina odvest
će je u propast jer on njezinu agoniju i smrt proživljava gotovo bez imalo
osjećaja. Iduća je pripovjedna cjelina Maksim Maksimič koji je tipični lik ruskog
čovjeka iz puka . On je protuteža hladnom Pečorinu spram koga osjeća očinsku
naklonost. Drugi dio je Pečorinov dnevnik sastavljen od 3 preostale cjeline. Tamanj
ima jednostavnu fabulu, ali osjeća dojam zagonetnosti a Kneginjica Meri najduža je
pripovjedna cjelina.
Ljermontov prikazuje Pečorina očima raznih pripovjedača i u raznim sredinama, te u
emocionalnim odnosima s različitim ženama koje on svojom površnošću unesrećuje ali
i on sam razotkriva sebe u svom dnevniku.