Fizičko značenje E=mc 2

Glenn Borchardt
Progressive Science Institute, PO Box 5335, Berkeley, CA 94705
e-mail gborchardt@gmail.com

Mnogi popularni izvještaji tvrde da E = mc 2 opisuje pretvorbu materije u "čistu energiju", koja se često
tumači kao neka vrsta kretanja bez materije. Danas se o "tamnoj energiji" i "tamnoj materiji" govori kao da su
dvije različite "stvari". Neki čak pretpostavljaju da je svemir bio ispunjen čistom energijom prije nego što je
postao ispunjen materijom. Ova otuđenost između materije i kretanja ( odvojivost ) uobičajena je u popularnoj
kulturi i u pozadini je regresije 20. stoljeća od realizma do idealizma u modernoj fizici. Neće biti temeljne promjene
u modernoj fizici sve dok se ne pridržavamo suprotne pretpostavke, NEODVOJIVOSTI (Kao što ne može
postojati kretanje bez materije, tako ne može postojati ni materija bez gibanja). Bez njega je nemoguće objasniti
fizičko značenje jednadžbe. Kao i sve jednadžbe koje uključuju aspekte stvarnosti, E=mc 2 jednostavno se odnosi na
transformaciju jedne vrste materije u kretanju u drugu vrstu materije u kretanju i/ili transformaciju jedne vrste gibanja
materije u drugu vrstu gibanja materije. Eksperimentalni uspjeh jednadžbe doveo je do sve veće objektivizacije
energije. Međutim, budući da je riječ o pojmu gibanja materije poput zamaha i sile, energija niti postoji, niti se
kreće. To je jednostavno ideja, koncept, matematički opis gibanja materije. Materija ne "sadrži" energiju, jer
samo materija može "sadržati" druge stvari u pokretu. Energija je jednostavno matematički pojam neophodan
za opisivanje i povezivanje različitih oblika gibanja materije. Spekulativna ilustracija koja uključuje anihilaciju
elektron-pozitron pokazuje kako se čini da se materija (elektroni i pozitroni) pretvaraju u kretanje (EM zračenje)
bez narušavanja NEODVOJIVOSTI. U biti, E=mc 2 opisuje pretvorbu unutarnje materije u kretanju u vanjsku
materiju u kretanju, i zam. obrnuto .

4. NEODVOJIVOST - Kao što ne može postojati kretanje bez

Uvod
Iako je Einsteinova popularizacija E=mc 2 učinila to najpoznatijom
jednadžbom u povijesti, malo ljudi razumije što ona zapravo znači u
fizikalnom smislu. Mnogi popularni prikazi tvrde da jednadžba opisuje
pretvorbu materije u energiju, koja se često tumači kao neka vrsta
kretanja bez materije [1]. Danas imamo dojam da su "tamna energija" i
"tamna materija" dvije različite "stvari". Neki čak pretpostavljaju da je
svemir bio ispunjen čistom energijom prije nego što je postao ispunjen
materijom: "vrući gusti čvor energije izbio je prema van, zgusnuo se u
materiju..." [2]. Postoji mnogo eksperimentalnih dokaza da je jednadžba
točna i da je u nuklearnim reakcijama mala količina mase koja nedostaje
povezana s pojavom velike količine energije. Ali znači li to stvarno da su
masa i energija isto? U ovom radu pokazujem da nisu. Potrebno je samo
primijeniti zdrav razum na ovu jednu jednadžbu da bi se došlo do njenog
"fizičkog značenja", koje je ovdje definirano kao "što se s čime događa".
Ovaj pristup ima široke implikacije za razumijevanje mjesta relativnosti u
povijesti.
Povijest
Ideja koja stoji iza jednadžbe ima dugu povijest, počevši od
Heraklita 535. pr. Kr., Demokrita 460. pr. Kr., Aristotela 384. pr. Kr. i
Lukrecija 99. pr. Kr. Newtonov rad i kasniji razvoj klasične mehanike
implicirali su da su materija i gibanje materije na neki način povezani.
Hegelova izreka (Kao što ne može postojati kretanje bez materije, tako ne
može postojati niti materija bez gibanja) bila je temelj klasičnog
mehanizma [3]. Preston, Poincaré, De Pretto i mnogi drugi bili su važni u
razvoju jednadžbe. Konkretno, Hasenöhrl je 1904. objavio rad s vrlo
sličnom jednadžbom, m = (8/3)E/c 2 koja je ubrzo ispravljena na m =
(4/3)E/c 2 1905. [4]. Rad je čak imao vrlo sličan naslov "O zračenju
pokretnih tijela" i bio je objavljen u the isti časopis kao Einsteinova više
poznati 1905. godine papir, "O elektrodinamici pokretnih tijela" [5]. Iako
je jednadžba ispravno generalizirana na E = mc 2 /(1-v 2 /c 2 ) 1/2 ,
upotrijebit ću uobičajeni slučaj u kojem je v = 0.
Pretpostavke
Za ovaj rad, poseban ću naglasak staviti na tri od deset
pretpostavki znanosti [6]:
materije, tako ne može postojati ni materija bez pokret.
5. OČUVANJE-Materija i kretanje materije niti se mogu stvoriti niti
uništeno.
8. BESKONAČNOST-Svemir je beskonačan, kako u
mikroskopskom tako iu makroskopskom smjeru.
Pretpostavke 4 i 5 mogu se činiti prilično očiglednima, iako su
snažni protuotrovi gore spomenutim nečuvenijim tvrdnjama. Pomalo je
ironično da je vrlo nekonvencionalna pretpostavka 8 neophodna za
vraćanje materijalizma u fiziku. Ipak, bez njega bi fizičko značenje E = mc
2 ostalo nedostupno.
Jezik kao ključ stvarnosti
Svi se jezici temelje na imenicama i glagolima, odnosno na stvarima
i njihovim kretanjima. “Fizičko značenje” koje tražimo u našem
svakodnevnom životu nije ništa drugo nego ono apstraktno
formalizirano kao “materija” i “kretanje”. Konceptualizacija je, ipak,
donekle teška, pa se čini potrebnim mali osvrt. Moja upotreba ta dva
izraza je kao slijedi:
“Materija” je apstrakcija za “sve stvari”. Stvari imaju duljinu, dah i
širinu; oni postoje i nalaze se u odnosu na druge stvari. Ne postoji takva
stvar kao što je "materija" sama po sebi , kao što ne postoji takva stvar kao
što je "voće" per se . Imamo samo konkretne primjere pojedinačnih stvari,
kao što imamo samo konkretne primjere voća, poput jabuka ili naranči. Iz
BESKONAČNOSTI shvaćamo da svaki xyz dio svemira sadrži materiju,
stvari koje uvijek sadrže druge stvari, ad infinitum . Drugim riječima,
pretpostavljamo da ne postoje dijelovi bez dijelova. Prazan prostor i
čvrsta materija su ideje. Stvarnost postoji u kontinuumu između njih.
Daljnje implikacije su da prazan prostor pozitivca ne može postojati i da
je nepostojanje nemoguće.
"Kretanje" je apstrakcija za ono što stvari rade. Gibanje ne postoji,
ono se događa. U mojoj upotrebi, "kretanje" je skraćenica za "kretanje
materije". Ipak, ne postoji nikakva “veza” između materije i gibanja, jer se
taj pojam daje samo materiji. Opet, kretanje je ono što materija čini.
Strogo govoreći, kretanje nije "dio" svemira. Ova jednostavna koncepcija
materije i gibanja izgubila je naklonost jer su idealisti tražili relativnost
kao dokaz svog stajališta. Također je ironično da ovaj pogled na
NEODVOJIVOST zapravo zahtijeva da materiju i kretanje shvatimo kao
dvije odvojene kategorije. Volim razmišljati o njima na ovaj način : ja f ja c
an pu t ja t ja n moj p o c k et, ja t ja s m a t te r ; ja f ja ne mogu , _ _ ja t ja s
m o c i o n . Dakle , noge se sastoje od materije, ali trčanje ne; čestice su
materija, valovi su pokret.
Jezik, naravno, nije nepogrešiv. Opisi materije lako i ispravno
poprimaju nominativni oblik. Kretanje je, međutim, a
imenica koja opisuje radnju. Stoga radnju neizbježno objektiviziramo
jednostavno govoreći o njoj kao o imenici. Obično kažemo da imamo
“stvari” za obaviti kada zapravo mislimo da ćemo sudjelovati u raznim
aktivnostima. U znanosti se obično pozivamo na "pojavljivanje" raznih
primjeraka, a kada se uzorci stvarno ne "pojavljuju", oni "postoje". Ovi se
primjeri mogu činiti pukim prigovaranjem, ali oni su simptomi problema
koji leži u korijenu nesporazuma oko Einsteinove jednadžbe. Činjenica da
se iz popularne kulture proširila na znanstvenu kulturu samo pokazuje
koliko su te dvije kulture međusobno povezane su.
Termini kretanja tvari
Fizici su zajednički brojni pojmovi kretanja materije, koje definiram
kao matematičke formule koje množe mjerenja materije puta mjerenja
gibanja. Kroz uobičajenu upotrebu u matematici imamo tendenciju
zaboraviti da pojmovi materija-kretanje nisu niti materija niti gibanje. Oni
su ideje ili koncepti. Moramo ih tretirati drugačije od pojmova koji se
odnose na materiju i gibanje direktno.
Stoga je zamah, P = mv, iznimno koristan izraz materija-kretanje
koji u biti opisuje kinematiku Newtonovog prvog zakona gibanja. Ali kao
i svi pojmovi materija-kretanje, predstavlja neke konceptualne poteškoće.
Zamah je jednostavno jedan od načina za opisivanje materije u kretanju.
Međutim, kao i svim pojmovima materija-kretanje, momentu nedostaje
strogost: ponekad se može smatrati materijom, a drugi put kretanjem.
Zamah ne postoji, jer to nije materija; ne događa se, jer nije niti gibanje.
Izraz materija-kretanje je poput opisa psa koji trči; to nije pas koji trči.
Materija, s druge strane, postoji. Mogu tražiti materiju i donijeti vam
njezin primjer, ali nikada vam neću moći dati primjer zamah.
Sila, F = ma, još je jedan važan pojam kretanja tvari. To de- s c r i
biti s th e dinamike _ _ _ _ _ od Novosti _ _ _ _ _ _ S e n d _ L zakon od
pokret , _ _ _ _ _ k o j e _ c o i n c i- jasno opisuje kauzalnost, proces kojim
na putanju jedne stvari utječe druga. Sila opet ne postoji, niti se pojavljuje.
Kada govorimo o četiri "sile", zapravo mislimo na kretanje materije koje
proizvodi fenomene. Ipak, čak iu predrelativističkim danima 19. stoljeća ,
kada su pojmovi materija i gibanje bili uobičajeni, sila je imala tendenciju
da prevlada. F ili i n t a n c e , B u c h ne r 's _ voljela bih _ _ _ p o pu l ar
b o u redu “ Nasilno _ _ _ a n d Ma t e r ” _ _ [ 7] je trebao biti temeljniji i
pravilniji naslov "Gretanje i materija " ili “ Ma t ter _ a n d Pokret , ” _ _ _ _
l i k e M a x mi l ' s _ b o u redu [ 8 ] .
Netko može pisati knjige o energiji, a da zapravo ne zna što je to [1,
9]. Opet, to je zato što je energija termin za kretanje materije koji se toliko
često koristi da su čak i fizičari skloni vjerovati da energija zapravo
"postoji" ili se stvarno "događa". Poput drugih pojmova materija-kretanje,
energiji nedostaje strogost koju obično povezujemo s matematikom. U
jednom trenutku može imati konotaciju materije, au drugom može imati
konotaciju kretanja. Često se “pohranjena” ili “potencijalna” energija
smatra materijom, dok se “kinetička energija” (KE) smatra gibanjem. Ali
kao što je spomenuto, energija je samo koncept ili ideja kao što je
Feynman aludirao dok se trudio objasniti očuvanje energija:
Postoji činjenica, ili ako hoćete, zakon koji upravlja prirodnim
pojavama koje su do danas poznate. Ne postoji poznata
iznimka od ovog zakona; točno je, koliko znamo. Zakon se
zove očuvanje energije; navodi da postoji određena količina,
koju nazivamo energija, koja se ne mijenja u mnogostrukim
promjenama kroz koje prolazi priroda. To je nadasve
apstraktna ideja, jer je to matematički princip; kaže da postoji
numerička količina, koja se ne mijenja kada se nešto dogodi. To
nije opis mehanizma ili bilo što konkretno; samo je čudna
činjenica da možemo izračunati neki broj, a kad završimo
gledanje prirode kako prolazi kroz svoje trikove i ponovno
izračunamo broj, isti je [10].
Drugim riječima, očuvanje energije zapravo je očuvanje ideje. Nije
ni čudo što se u najboljem slučaju smatra dvosmislenim [11]. F e ynm a n '
s “ str a ng e činjenica ” _ _ _ i n v o l v i n g th e “ tr i č k s _ od n a tu r e” ja
s ne t _ str a n g e svejedno , jednom kada se shvati da to jednostavno
uključuje očuvanje materije i kretanje materije prema gore spomenutoj
Petoj pretpostavci znanosti . Očuvanje gibanja počelo je s Aristotelom,
koji je smatrao
“ kretanja neba da budu vječno postojana,” postajući sve niža - k o - e r t h
s i t h Des c a r te s _ [ 1 2 ] . Novi t o n ' s F r s t _ zakon , od tečaj , _ _ _ _
to je jednostavno ponovna izjava koja implicira da bez nekog vanjskog
utjecaja , kretanje od a n o b jekt w a s p e r p et u al . L a v o i s i e r ‟ s
raditi , _ _ _ od naravno , _ _ _ w as u potpunosti ovisi o Očuvanju
materije . Težina atoma željeza plus težina atoma kisika bila je ista prije i
poslije oksidacije. Naravno, da bi do reakcije uopće došlo, nešto se mora
"promijeniti" (tj. mora uključiti kretanje materije). Iako se materija i
kretanje u stvarnosti nikad nisu mogli "kombinirati", bilo je lako spojiti
oba fenomena korištenjem gore spomenutih termina materija-kretanje.
Najprikladniji od svih bio je skraćeni oblik izračunat kao "energija".
Što nije u redu s terminima materija-kretanje? Ništa, sve dok mi:
1) Imajte na umu da su to pojmovi ili apstrakcije, 2) izbjegavajte
objektivizirati kretanje koje nastoje opisati i 3) izbjegavajte
deobjektivizirati materiju koju žele opisati. Tako materija postoji i
kretanje se događa; predstavljaju stvarnost. Zamah, sila i energija niti
postoje niti se događaju; y _ r e p r e s ent i d e a l i ty . The fizička fizika _
_ _ _ m e a n i n g od E i nst e i n ' s jednadžba _ _ _ _ _ _ c a n- biti
nepoznat kad god brkamo stvarnost i idealnost, bolest uobičajena za
regresiju fizike 20. stoljeća [13] . Zapravo, princip koji stoji iza očuvanja
energije može se procijeniti u smislu materije i gibanja sama.
Očuvanje materije i gibanja
Samo t bec a us e “e n e r g ija ” ja s a k o nv e n i ent k o n ce p t
ne s n ‟ t m e an t a ne moramo ga koristiti isključivo. Sve reakcije,
uključujući one koje se najčešće koriste za demonstraciju Einsteinove
jednadžbe, mogu se objasniti u terminima materije i gibanja stvar:
STARO: Očuvanje materije:
2H 2 + O2 ---> 2H 2 O (1)
2x2 g/mol + 2x16 g/mol = 2x18 g/mol = 36 g/mol NOVO:
Očuvanje materije i gibanja:
Sve kemijske i nuklearne reakcije popraćene su promjenom gibanja
(apsorbirano ili emitirano gibanje materije, konvencionalno označeno kao
"energija"):
C 3 H 8 + 5O 2 + gibanje ---> 4H 2 O + 3CO 2 + gibanje (2)
propan kisik v o d a za paljenje ugljikov dioksid
toplina
235 U
+ n + gibanje ---> 3n + 92 Kr + 141 Ba + KRETANJE (3)
uran neutron KE neutroni kripton barij KE + toplina
U reakciji 2, gibanje na strani reaktanta je ono koje je potrebno za
paljenje; kretanje na strani proizvoda uključuje kinetičko gibanje
proizvoda i vibracijsko gibanje koje se prenosi na okolinu kao toplina. U
reakciji 3, gibanje na strani reaktanta je ono koje je potrebno za pokretanje
fisije neutronskim bombardiranjem; kretanje na strani proizvoda
uključuje kinetičko gibanje proizvoda kao i vibracijsko gibanje okoline
(toplina). Najvažnije razmatranje je da je ukupna materija/kretanje na
svakoj strani sve tri jednadžbe ista. Međutim, promijenile su se i vrste
materije i vrste gibanja materije s obje strane reakcija. Reakcija 3 posebno
je poučna jer se unutarnje gibanje povezano s 3 vezana neutrona sada
pojavljuje kao vanjsko gibanje povezano s fisijskim produktima i
vibracijskim gibanjem okoline.
Vibracijsko kretanje okoline
Velik dio zabune oko jednadžbe uključuje tumačenje prijenosa
gibanja iz sustava u njegovu okolinu. V i r tu a l y _ al l i ll ustr a cije _ _ _
od t e _ e k v a c i j e _ v a l i d it y ja n v o l ve e l ekt r o m a g n e t n o
zračenje. Međutim, kada je Einstein prvi put odbacio postojanje etera,
teoretski je uklonio medij kojim bi se taj prijenos mogao dogoditi [5]. To je
od njega zahtijevalo usvajanje korpuskularne teorije svjetlosti,
ističući foton kao nositelja emitiranog gibanja. Budući da svjetlost jasno
uključuje valno gibanje, morao je fotonu dati svojstva slična valovima, što
je idealizacija koja je postala popularna u tumačenju kvantne mehanike.
Ipak, budući da je foton navodno tr av e ll e d na a ve l o c i t y od c , E i
n s te i n ‟ s vlastiti e k v a c i j e _ zamolio sam _ _ _ _ th at foton bi imao
beskonačnu masu. Foton je stoga trebalo smatrati bezmasenim, stvari
koja nije bila stvar, poput poslovičnog duha. Ova očita kontradikcija
preživjela je do danas, iako smeta samo onima koji traže pravo fizičko
značenje jednadžbe.
The samo put van od the kontradikcija je pronađeno u Einsteinova
promjena mišljenja u odnosu na eter: "Postoji težak razlog u korist etera.
Negirati eter znači u konačnici pretpostaviti da prazan prostor nema
nikakve fizičke kvalitete" [14].
“Pretvaranje” materije u kretanje :
spekulacija
Ono što ću predložiti doista je vrlo spekulativno. Ipak, sljedeći
fizikalni model ispunjava sve zahtjeve za očuvanje materije i gibanja, kao
i proračun energije preko E = mc 2 . Iako donekle maštovit, model ilustrira
opće načelo da se pod pravim uvjetima ono što obično smatramo
materijom može pojaviti kao kretanje materije. Prvo neke dodatne
pretpostavke:
1. Eter se sastoji od čestica etera koje se kreću u svim
smjerovima brzinom c [15].
2. Elektron je vrtlog u eteru koji se vrti u smjeru suprotnom
od kazaljke na satu, pri čemu brzina vrtnje također ima
brzinom c i translatornom brzinom manjom od c.
3. Pozitron je vrtlog u eteru koji se vrti u smjeru kazaljke na
satu, pri čemu brzina vrtnje također ima brzinu c i
translacijsku brzinu manju od c.
Dobro je poznato da se elektron-pozitronska anihilacija općenito
događa s proizvodnjom dvije gama zrake od 511 kev (koje se smatraju
fotonima bez mase). Za ovo ćemo smatrati da je elektron analogan vragu
prašine koji se vrti u smjeru suprotnom od kazaljke na satu u oluji
prašine (slika 1). Poput uragana na sjevernoj hemisferi, skreće ulijevo.
Pozitron je sličan, ali se okreće u smjeru kazaljke na satu i skreće udesno.
I elektron i pozitron, naravno, smatraju se materijom. Imaju xyz
dimenzije, položaje i masu od oko 1/1836 atoma vodika. Budući da se
okreću jedan prema drugom, dva vraga prašine suprotnih vrtnji imaju
tendenciju sudaranja, pokazujući ono što se obično smatra
"privlačenjem". Oni se međusobno “uništavaju”, postajući nerazlučivi
dijelovi svoje okoline. Elektron-pozitronska anihilacija je slična, s
kinetičkom energijom izračunatom za skupinu eterskih čestica unutar
elektrona.
½mv 2 . Slično tome, kinetička energija izračunata za skupinu čestica etera
unutar pozitrona je ½mv 2 . Jednake i suprotne reakcije sraz- i n g t o
Novosti _ _ _ _ _ _ Th i r d L a w r e s u l t ja n th e t o t al energija _ _ _
mijenjati se _ _ _ od m v 2 . B e- budući da je brzina čestica etera c,
rezultirajuće povećanje gibanja čestica etera u okolini je ekvivalentno E =
mc 2 . Ovo proizvodi "udarni val" unutar etera koji se pojavljuje kao
elektromagnetski val, gibanje unutar eterskog medija koje ima
frekvenciju koja odgovara 511 kev. Galaksije suprotnog spina daju vidljiv
model razornog učinka sudara između dva vrtloga (slika 2).
Ova spekulacija zadovoljava dvije važne tvrdnje:
1. E = mc 2
2. OČUVANJE: Materija i kretanje materije ne mogu biti
stvoreni niti uništeno.
Materija u kretanju koja postoji kao eterični sastavni dio elektrona i
pozitrona pojavljuje se nakon "uništenja" kao materija u kretanju eteričnih
sastojaka okoline. Ono što smo nekada smatrali materijom (elektron i
pozitron) više ne postoji, njeni različiti eterični dijelovi raspršeni su po
njenom eterskom okruženju. Kao što je istaknuto za gore spomenute
kemijske reakcije, kretanje materije jedne vrste sada se pojavljuje kao
gibanje materije druge vrste. Iznad svega, “materija” unutar elektrona i
pozitrona ne nestaje u ništavilu, niti postaje beznačajna mo-
cija. Reakcija jednostavno opisuje, kao i uvijek, pretvorbu pokretne
materije jedne vrste u pokretnu materiju druge vrste. E = mc 2 dakle _ _ ja
s a r e s t a temen t od th e c l a ss i c al m e h a n i k a de s c r i biti d b y
N ewto n - ova tri zakona pokret.
Zaključci
Fizičko značenje pojavljuje se u obliku stvari i onoga što one čine.
Stvarnost se sastoji od dva široko definirana fenomena: materije i gibanja
materije. Velik dio fizike, međutim, uključuje ideje, koncepte i izračune
čije fizičko značenje ostaje nejasno bez provjere stvarnosti. Pretvorba
mase u energiju, na primjer, pojavljuje se kao gotovo mističan koncept
sve dok se ne pretpostavi teorijska nužnost etera kao što je Einstein
konačno zaključio 1920. Nagađam da se mjerljiva masa pojavljuje kada
linearno gibanje čestica etera postane vrtložno gibanje. Umjesto da putuju
u svim smjerovima brzinom c, čestice etera kruže oko središnje točke,
koja se može prevesti brzinom manjom od c, slično zrncima pijeska u
vragu prašine ili molekulama zraka u uraganu. Dakle, u elektron-
pozitronskoj anihilaciji, vrtlozi suprotnog spina koji imaju kinetičku
energiju ½mv 2 se sudaraju, stvarajući udarni val koji ima energiju mv 2 .
Budući da to uključuje čestice etera koje imaju brzinu c i prije i poslije
sudara, izmjerena masa m nestaje, a izmjerena energija mc 2 pojavljuje se
kao val u eteru koji se širi u svim smjerovima. Na dubljoj razini,
"nemjerljiva masa" i kretanje čestica etera ostaje nepromijenjeno.
Shvaćena na ovaj način, Einsteinova jednadžba može zadovoljiti
Očuvanje energije, ali samo Očuvanje materije i gibanja može joj dati
fizičko značenje.
Zahvale
Zahvaljujem Stevenu Bryantu na njegovim prijedlozima za
poboljšanje rukopisa.
Reference
[1] D. Bodanis, E=mc 2 : Biografija najpoznatije jednadžbe na
svijetu (New York: Walker & Company, 2000).
[2] MD Lemonick, “Prije velikog praska”, Discover Magazine
(2004.).
[3] GWF Hegel, Prirodno pravo: znanstveni načini tretiranja
prirodnog prava, njegovo mjesto u moralnoj filozofiji i
njegov odnos prema pozitivnim znanostima prava
(Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1802. [1975]).
[4] F. Hasenöhrl, “Zur Theorie Der Strahlung in Bewegten
Körpern”, Annalen der Physik 15 (1904): 344-70; F. Hasenöhrl,
“Zur Theorie Der Strahlung in Bewegten Körpern,
Berichtigung”, Annalen der Physik 16 (1905.): 589-92 (prikaz,
ostalo).
[5] A. Einstein, “Zur Elekrodynamik Bewegter Körper”, Annalen
der Physik 17 (1905.): 891-921 (prikaz, ostalo).
[6] G. Borchardt, Deset pretpostavki znanosti: prema novom
znanstvenom svjetonazoru (Lincoln, NE: iUniverse, 2004.); G.
Borchardt, “Deset pretpostavki znanosti i propast od
„ K o s mo g o n i ‟ ” , Pro e d i ng s _ od th e N a tu ra l F i l o z o f
i j a All i a n ce 1 , br. 1 (2004): 3-6; G. Borchardt, Znanstveni
svjetonazor: Onkraj Newtona i Einsteina (Lincoln, NE:
iUniverse, 2007.).
[7] L. Buchner, Sila i materija (New York: Truth Seeker, izdanje
15, 1884).
[8] JC Maxwell, Matter and Motion (New York: D. Van Nostrand,
1878).
[9] EJ Hoffman, Koncept energije (Ann Arbor, MI: Ann Arbor
Science Publishers, 1977).
[10] R. Feynman, RB Leighton i M. Sands, Feynmanova predavanja
o fizici, sv. 1, (Addison Wesley, 1964).
[11] MT Keeton, “Neke nejasnoće u teoriji očuvanja energije”,
Filozofija znanosti 8 , br. 3 (1941): 304-19 (prikaz, ostalo).
[12] S. Menn, “Descartes i neki prethodnici o božanskom očuvanju
gibanja”, Synthese 83 , br. 2 (1990): 215-38 (prikaz, ostalo).
[13] HH Lindner, “Izvan svijesti do kozmosa – s onu stranu
relativnosti i kvantne teorije do kozmičke teorije”, Eseji o fizici
15 , br. 1 (2002): 113-28 (prikaz, ostalo).
[14] A. Einstein, Osvrt na relativnost: 1. Eter i relativnost. 2.
Geometrija i iskustvo (London: Methuen, 1920).
[15] Ova je spekulacija izvedena korištenjem zraka kao analognog
modela. Brzina zvučnog vala u zraku je 343 m/s, dok je
prosječna translacijska brzina molekula zraka 500 m/s. Stoga bi
translacijske brzine čestica etera zapravo mogle biti veće od c.

Slika 1. Uragan koji rotira suprotno od kazaljke na satu na sjevernoj

hemisferi. Vragovi prašine na sjevernoj hemisferi mogu se okretati u
smjeru suprotnom ili u smjeru kazaljke na satu.

Slika 2. Sudar između galaksija NGC 2207 i IC 2163 suprotnog spina kao
vidljivi model za anihilaciju elektron-pozitron (NASA Hubble Heritage
Team STSci-PRC99-44).