Usporedna raščlamba dvaju tekstova

Ljubav i osjećaji su teme koje su uvijek bile prisutne u književnosti, a njihova

tematika se mijenja s vremenom. Antuna Branka Šimića "Ljubav" i Antuna Gustava
Matoša "Utjeha kose". Ove pjesme su dijelom književnog stvaralaštva dvaju različitih
autora koji stvaraju u različitim vremenskim razdobljima.
Antun Branko Šimić je poznat po svojem romantičnom i ljubavnom stilu pisanja,
dok je Antun Gustav Matoš poznat po svom pesimističnom i filozofskom pristupu
životu. "Ljubav" Šimića prikazuje žudnju i strast prema ljubavnici, dok "Utjeha kose"
Matoša prikazuje tugu i žalost zbog gubitka voljene osobe. Struktura oba teksta se
razlikuje. "Ljubav" Šimića sadrži četverostih , dok "Utjeha kose" Matoša sadrži jednu
prozu koja govori o sanjanju voljene osobe. Oblik "Ljubav" je klasičan i jednostavan,
dok je "Utjeha kose" složeniji i sadrži filozofske i metaforičke elemente. Pjesnički jezik
oba teksta također se razlikuje. "Ljubav" Šimića koristi jednostavne i direktne riječi,
dok "Utjeha kose" Matoša koristi složene i značajne riječi. Stilska izražajna sredstva
su primjetna u oba teksta, ali su u "Ljubav" Šimića prisutna zbog naglašavanja strasti,
dok su u "Utjeha kose" Matoša prisutna zbog opisivanja tuge i žalosti. Šimićev tekst
"Ljubav" sadrži opipljivu atmosferu i ljubavnu poeziju, s jasno izraženim osjećajima i
emocijama. Pjesma se kreće od opisa spavaće sobe do apela prema voljenoj osobi, uz
neprekidno zaigranost između dva tijela. Riječi "Moje tijelo ispruženo podno tvojih
nogu" sugeriraju na istinsku i potpunu zaljubljenost, dok riječi "Moje ruke svijaju se
žude mole" ukazuju na želju i nadanje. Naprotiv, Matošev tekst "Utjeha kose" sadrži
mračniju atmosferu i težnju prema iskonskoj traumi. Pjesma se kreće od snova o
mrtvoj voljenoj osobi do sumnje u vlastiti život, a kroz tekst se osjeti tjeskoba i
nespokojstvo. Riječi "U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne" sugeriraju na kobnu
situaciju, dok riječi "Samo kosa tvoja još je bila živa" ukazuju na jedino preostalo živo
tijelo voljene osobe.
"Ljubav" i "Utjeha kose" daju različite slike ljubavi. U Šimićevom tekstu, ljubav se
prikazuje kao snažna, strastvena i fizička, dok je u Matoševom tekstu ljubav prikazana
kao tuga i sjećanje na nekoga tko više nije živ. Oba teksta se bave temom ljubavi, ali
svaki na svoj način. Matošev tekst je dublji i filozofski, dok Šimićev tekst odiše
romantikom i živahnošću.