Nasilje ne podrazumjeva samo fizičko povrjeđivanje.

Iako psihičko nasilje ne

ostavlja modrice i ožiljke, ono ostavlja posljedice na mentalno zdravlje .
Psihološko nasilje je više od jedne rasprave, ono se dešava duži vremenski
period tokom kojeg nasilnik kontoliše ženu i urušava njeno samopouzdanje,
mentalno zdravlje i proizvodi osećaj straha i nesigurnosti.
Anica Markovic , mlada, lijepa I siromasna zena, udala se za Andriju Zerekovica.
Andrija Zerekovic bio je bogat, uspjesan I ugledan trgovac. U pocetku brak je
bio krasan, kao I svaki drugi. Medjutim nakon nekog vremena Andrija Zerekovic
pokazuje svojee parvo lice. Hvalisav je I neprestano uzdize sebe govoreci o
njegovim poslovima i uspjesima . Vodi pasivan razgovor po citav dan. Bitno mu
je samo da je tu nejgova zena Anica koja ce slusati njegove price. On voli njeno
ćutanje, a ona prezire njegove price.
U cijeloj pripovjetci Anica ne razgovara sa muzem vec samo trpi njegovo
psihicko nasilje nad njom. Kako i ona samo kaze, najsrecnija je bila kad joj je
muz spavao, jer jesamo tad imala svoj mir. Stanje Anice Markovic Andric je
prikazao ovom recenicom:
„I kao ukleta, morala je da sluša ono što je prezirala, da gleda ono čega se
gadila i da trpi ono što je mrzela.“
Anica nije mogla vise izdrzati tako da je spakovala najpotrebnije stvari I
napustila ga. Niko od njenih poznanika I prijatelja nije se zapitao zasto ga je ona
napustila. Odma su je poceli osudjivati neznajuci kroz kakvo je psihcko
zlostavljanje Anica prolazila duze vrijeme.
Nije zlostavljanje samo fizičko nasilje. Zlostavljanje je i svakodnevno,
vređanje koje nije podnošljivije necije inteligencije. Nikoga ne treba osudjivati I
zlostavljati. Potrebno je saslusati neciju pricu prije nego sto nekog osudimo, jer
mozda bas mi mozemo shvatiti u kakvoj se situaciji ta osoba nalazi.. Ivo Andrić
je to učinio ovom pričom davne 1946. godine