U domeni obrade signala i komunikacija često se koriste riječi "šum" i "izobličenje".

Neželjeni signal ili

smetnje nazivaju se šumom i mogu ometati informacije koje se prenose ili primaju. Električne
smetnje, toplinska agitacija elektrona, abnormalnosti u prijenosnom mediju i drugi razlozi mogu
doprinijeti buci. Na kvalitetu signala može utjecati šum, koji također može uzrokovati pogreške u
prijenosu ili otežati razumijevanje informacija. Izobličenje signala je promjena ili degradacija izvornog
oblika signala. Prijenos signala može biti izobličen iz više razloga, uključujući prigušenje, odbijanje ili
pomak u frekvencijskom spektru. Gubitak informacija ili promjena u sadržaju ili obliku signala može
biti posljedica izobličenja. Izraz "iskrivljenje" opisuje promjenu zvuka ili slike iz izvornog izvora u
kontekstu audio i video prijenosa. Pozadinski šum, prekomjerno pojačanje ili slabljenje zvuka,
nedostajući pikseli i izobličenje slike samo su neki od primjera izobličenja. Za smanjenje šuma i
izobličenja u prijenosu signala koriste se različite tehnike obrade signala i strategije kompenzacije.
Mogu se koristiti tehnike poput filtriranja, kompresije, ekvalizacije ili kodiranja s ciljem ispravljanja
pogrešaka, ovisno o konkretnoj situaciji i vrsti signala. Cilj je smanjiti utjecaj buke i izobličenja te
povećati kalibar primljenih informacija.

Metode smanjenja šuma uključuju različite tehnike filtriranja, kodiranja i greškovno ispravljanje. Evo
nekoliko uobičajenih metoda koje se koriste:

1. Filtriranje:

 Linearno filtriranje: Koristi se za uklanjanje šuma iz signala primjenom različitih vrsta

filtara kao što su niskopropusni, visokopropusni ili srednjepropusni filtri.

 Adaptivno filtriranje: Ova tehnika prilagođava filter ovisno o svojstvima signala i

šuma, te se koristi za smanjenje adaptivnog šuma koji se mijenja tijekom vremena.

2. Kodiranje:

 Kompresija: Korištenje tehnika kompresije podataka za smanjenje količine podataka i

uklanjanje suvišnih informacija koje mogu sadržavati šum.

 Wavelet transformacija: Ova tehnika transformira signal u frekvencijski domen

koristeći wavelet transformaciju, što omogućuje uklanjanje šuma pri određenim
frekvencijama.

3. Greškovno ispravljanje:

 Kodiranje s namjerom korekcije grešaka: Korištenje posebnih kodova kako bi se

omogućilo otkrivanje i ispravljanje grešaka prilikom prijenosa podataka. To se često
koristi u digitalnim komunikacijama kako bi se povećala otpornost na šum i izgubljene
podatke.

Važno je napomenuti da odabir metode smanjenja šuma ovisi o specifičnim uvjetima, vrsti signala i
željenim ciljevima. Također, kombinacija više metoda može se koristiti za postizanje boljih rezultata u
smanjenju šuma i poboljšanju kvalitete signala.

Različiti čimbenici, kao što su šum, smetnje, slabljenje signala i nepovoljni učinci medija prijenosa,
mogu uzrokovati izobličenja u komunikacijskom kanalu. Evo nekoliko strategija za uklanjanje
iskrivljene komunikacije:

Korištenje pojačivača signala: Ako je izobličenje uzrokovano slabljenjem signala tijekom prijenosa,
gubitak se može nadoknaditi i snaga signala vratiti pomoću pojačivača signala.
Izjednačavanje: Izjednačavanje se koristi za nadoknadu nepovoljnih karakteristika prijenosnog medija
kao što su slabljenje signala ili promjene u frekvencijskom odzivu. Kako bi se signal vratio u izvorni
oblik, ekvilizacija mijenja amplitudu i fazu signala.

Interpolacija: Interpolacija se koristi za rekonstrukciju komponenti signala koje su izgubljene ili

degradirane. Ova metoda procjenjuje i vraća izgubljene dijelove pomoću podataka iz okolnih dijelova
signala.

Ispravljanje pogrešaka: Korištenje kodiranja za ispravljanje pogrešaka omogućuje prepoznavanje i

popravljanje pogrešaka u prijenosu. Ova metoda traži i rješava probleme slanjem dodatnih
informacija (kodnih riječi) zajedno sa samim podacima.

Višestruki pristup: Tehnike višestrukog pristupa, kao što su CDMA (višestruki pristup s kodnom
podjelom) ili TDMA (višestruki pristup s vremenskom podjelom), mogu se koristiti za odvajanje
korisničkih signala i smanjenje smetnji u slučaju da je izobličenje izazvano međusobnim smetnjama
između više korisnika na zajedničkom komunikacijskom kanalu.

Ključno je zapamtiti da odabir najboljeg pristupa za uklanjanje izobličenja ovisi o pojedinostima

komunikacijskog kanala, kao i o potrebama i ograničenjima sustava. Kako bi prijenos podataka bio što
kvalitetniji i pouzdaniji, često se kombiniraju različiti pristupi.

Korištenjem tehnike multipleksiranja, mnogi signali ili dijelovi podataka mogu se više puta prenijeti
preko jednog komunikacijskog kanala. Optimiziranje prijenosa podataka i maksimiziranje korištenja
kanala dva su cilja multipleksiranja.

Višestruki signali ili dijelovi podataka spajaju se tijekom multipleksiranja kako bi se stvorio jedan
kompozitni signal koji se šalje putem zajedničkog kanala. Ova metoda bolje iskorištava prijenosni
prostor dopuštajući dijeljenje resursa kanala između nekoliko korisnika ili komunikacijskih tokova.

Postoje brojne tehnike multipleksiranja, uključujući:

Multipleksiranje s vremenskim dijeljenjem (TDM): Ova tehnika dijeli multipleksirane signale u

vremenske odsječke. Signali se mogu preklapati u vremenskoj domeni budući da je svakom od njih
dodijeljen definirani vremenski odsječak za prijenos tijekom.

Frequency Division Multiplexing (FDM): Ova tehnika dijeli multipleksirane signale u različite
frekvencijske pojaseve. Budući da se svaki signal odašilje na različitoj frekvenciji, signali se mogu
razlikovati na prijemnom kraju prema frekvenciji.

Multipleksiranje valne duljine (WDM): Ova tehnika šalje brojne signale preko optičkog kanala koristeći
različite valne duljine svjetlosti. Budući da svaki prijenos emitira svjetlost različite valne duljine, signali
se na prijemnom kraju mogu razlikovati prema valnoj duljini.

Code Division brojne pristup (CDMA): Ova tehnika omogućuje brojne korisničke prijenose signala
korištenjem različitih kodova. Razdvajanje signala na prijemnoj strani omogućeno je pojedinačnim
jedinstvenim kodovima koje svaki korisnik koristi.

Kontinuirano vremensko multipleksiranje (CTM), koje se ponekad naziva i CTM, koristi se u različitim
aplikacijama komunikacijskih kanala. Evo nekoliko primjera multipleksiranja koji se koriste u kanalima
za kontinuiranu komunikaciju:
Multipleksiranje je tehnika koja se koristi u telefonskim mrežama za spajanje nekoliko telefonskih
razgovora u jedan komunikacijski kanal. Višestruke analogne telefonske linije integrirane su u jedan
digitalni signal i šalju se preko mreže pomoću tehnologije TDM (time division multiplexing).

Televizijske i televizijske mreže: FDM (frekventno multipleksiranje) koristi se u televizijskim i

televizijskim mrežama za kombiniranje različitih vizualnih i audio kanala u jedan zajednički signal.
Zbog činjenice da se svaki kanal emitira na različitoj frekvenciji, prijemnik može razlikovati i dekodirati
traženi kanal.

WDM (multipleksiranje valnih duljina) često se koristi u satelitskoj komunikaciji za emitiranje nekoliko
signala na različitim svjetlosnim valnim duljinama istovremeno korištenjem optičkih veza. Kao
rezultat, kapacitet prijenosa podataka satelitskog sustava može se povećati.

Bežične komunikacijske mreže: CDMA (Coding several Access) često se koristi u bežičnim
komunikacijskim mrežama kako bi se omogućilo da nekoliko korisnika istovremeno komunicira
podacima preko jednog kanala. Ova metoda omogućuje proširenje kapaciteta mreže i učinkovitije
dijeljenje frekvencijskog spektra.

Ovo je samo nekoliko od brojnih primjena za multipleksiranje u kontinuiranim komunikacijskim

mrežama. Različiti signali i podaci mogu se učinkovito i pouzdano prenositi zajedničkim
komunikacijskim kanalima kombiniranjem različitih tehnika multipleksiranja.