UVOD

Ključna komponenta procesa prijenosa informacija između izvora i odredišta je

komunikacijski kanal. Razumijevanje komunikacijskih kanala i njihovih značajki
bitno je za uspješan prijenos podataka u svijetu u kojem je komunikacija sveprisutna.
Komunikacijski kanal može biti stvarni medij, poput žičane ili bežične veze, ili može
biti apstraktna ideja koja označava put kojim se podaci prenose.
Komunikacijski kanal omogućuje prijenos kontinuirano promjenjivih analognih
signala u kontekstu kontinuiranog vremena. Ovisno o vrsti komunikacije koja se
odvija, ti signali mogu biti električni, zvučni ili optički. Signal može naići na brojne
poteškoće u komunikacijskom kanalu, uključujući šum, izobličenje i gubitke, što
može narušiti kvalitetu prijenosa.

Signal može naići na brojne poteškoće u komunikacijskom kanalu, uključujući šum,

izobličenje i gubitke, što može narušiti kvalitetu prijenosa.
Optimiziranje izvedbe kanala zahtijeva temeljito razumijevanje teorije informacija
koja upravlja prijenosom podataka i fizičkog modela komunikacijskog kanala.
Osnovni pojmovi koji se koriste u kontekstu komunikacijskih kanala kontinuiranog
vremena su multipleksiranje, analogno-digitalna pretvorba, modulacija signala i
tehnike smanjenja šuma.

Svrha ovog seminara je ponuditi temeljito razumijevanje komunikacijskog kanala

kontinuiranog vremena, istražiti njegove karakteristike, poteškoće i metode za
poboljšanje kvalitete prijenosa. Za inženjere i stručnjake u području telekomunikacija
ovo je pitanje iznimno važno jer omogućuje poznavanje temeljna načela i tehnike koje
stoje iza besprijekornog prijenosa podataka u neprekidnom vremenu.
Svrha ovog seminara je ponuditi temeljito razumijevanje komunikacijskog kanala
kontinuiranog vremena, istražiti njegove karakteristike, poteškoće i metode za
poboljšanje kvalitete prijenosa.
2. FIZIČKI MODEL KOMUNIKACIJSKOG KANALA

Slika: Model komunikacijskog sustava.

Blok dijagram koji prikazuje temeljne komponente komunikacijskog kanala i

postupak prijenosa informacija uključen je u fizički model kanala. Blok dijagram
komunikacijskog kanala ima tri primarne komponente — odašiljač, kanal i prijamnik
— opisuju arhitekturu komunikacijskog kanala.

2.1. Odašiljač

Odašiljač služi kao mjesto otvaranja kanala za komunikaciju. Prima signal koji želimo
poslati i priprema ga za prolazak kroz kanal. Odašiljač može izvršiti brojne zadatke,
uključujući kodiranje, modulaciju i pojačanje signala, kako bi se prilagodio potrebama
kanala i poboljšao prijenos.

2.2. Kanal

Kanal je fizički medij ili put kojim signal putuje dok putuje od odašiljača do
prijamnika. Može se koristiti ili žičani put (poput bakra ili optičkih vlakana) ili
bežični kanal (poput radiovalova ili mikrovalova). Na kvalitetu prijenosa signala
mogu utjecati različita izobličenja, gubici i šum koji se mogu javiti na kanalima.
2.2.1. Šum i ulazni signal

Šum i ulazni signal: Informacija koju želimo poslati putem komunikacijskog kanala je
ulazni signal. To može biti analogni signal koji se neprestano mijenja tijekom
vremena. Taj signal može biti u obliku zvuka, videa, podataka ili drugih vrsta
informacija.

Međutim, tijekom prijenosa signala preko kanala dolazi do šuma. Neželjene smetnje
ili dodatni signali koji se javljaju tijekom prijenosa nazivaju se šumom. Za to mogu
biti krive elektromagnetske smetnje, toplinske fluktuacije ili drugi vanjski čimbenici.
Izvorni signal može biti izobličen šumom, što otežava njegovu ispravnu interpretaciju
na prijemniku.
Značajke kanala s kontinuiranim vremenom: Prijenos i prijam signala kanala opisuju
se karakteristikama kanala s kontinuiranim vremenom. Vremenska konstanta i
frekvencijski odziv dvije su bitne značajke.

2.3. Prijemnik

Prijemnik služi kao konačno odredište komunikacijskog kanala. Izvorni ulazni signal
se obnavlja korištenjem raznih procesa nakon što uređaj primi signal koji je prošao
kanalom. Za vraćanje izvornih informacija, prijamnik može provesti postupke poput
demodulacije, filtriranja, dekodiranja i pojačanja signala.

2.3.1. Frekvencijski odziv

Koristeći izraz "frekvencijski odziv", možemo opisati kako kanal reagira na različite
frekvencije signala. Frekvencijska karakteristika ili amplitudno-frekvencijska
karakteristika može se koristiti za ilustraciju ovoga. Za kanale su moguće različite
širine pojasa i pojasevi s povećanom ili smanjenom širinom pojasa.
2.3.2 Vremenska komstanta
Vremenska konstanta: Brzina kojom kanal odašilje signal naziva se vremenskom
konstantom kanala. Može se koristiti za procjenu koliko brzo signal može proći kroz
kanal ili koliko brzo kanal može promijeniti svoja svojstva. Vremenska konstanta
može utjecati na brzinu prijenosa podataka i odabir odgovarajuće tehnike modulacije i
demodulacije.
Inženjeri i stručnjaci mogu primijeniti odgovarajuće postupke i taktike za povećanje
kvalitete i pouzdanosti prijenosa razumijevanjem ograničenja i poteškoća s kojima se
susreću pri kontinuiranoj isporuci podataka tako što su svjesni ovih karakteristika
kanala.