Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet u Osijeku
Studijska grupa: Pedagogija i povijest
Kolegij: Povijest plovidbe

Portugalska prekomorska putovanja u 15. i 16. stoljeću

Seminarski rad

Mentor: asist. Ivan Fremec Student: Fran Puljić

Osijek, svibanj 2023. godine

SAŽETAK

Ovaj seminarski rad baviti će se tematikom portugalskih prekomorskih putovanja, tj.

otkrivanja Novog svijeta. Rad će obuhvatiti razdoblje kraja 15. i početka 16. stoljeća. Slavni
moreplovci su obilježili ovo razdoblje, točnije njihova geografska otkrića. Neki od
moreplovaca koji su obilježili portugalsku povijest su Henrik Pomorac, Bartolomeu Diaz,
Vasco da Gama i Pedro Alvares Cabral. Navedena četvorka zaslužna je za otkrivanje
geografskih cjelina koje će kasnije u budućnosti postati svjetske i trgovačke sile. Svojom
plovidbom otkrili su područja kao što su Brazil, Indija i veliki dio afričke obale uz brojna
otočja kao što su npr. Azori. Sva ta kolonijalna slava i uspjesi neće vječno trajati jer će smrću
kralja Sebastiana Portugal biti prisiljen ući u uniju sa Španjolskom iz koje će izaći, ali nikada
neće vratiti svoj status koji je imao u 15. i 16. stoljeću. Danas je Portugal samo mala državica
koja nema nikakav značajniji utjecaj u svijetu.

ključne riječi: prekomorska putovanja, Portugal, moreplovci, unija, 15. i 16. stoljeće
SADRŽAJ

UVOD....................................................................................................................................................4
SLAVNI MOREPLOVCI....................................................................................................................5
HENRIK POMORAC........................................................................................................................................................... 5
BARTOLOMEU DIAZ........................................................................................................................................................ 5
VASCO DA GAMA............................................................................................................................................................. 6
PEDRO ALVARES CABRAL.............................................................................................................................................6

PORTUGAL U 15. I 16. STOLJEĆU.................................................................................................7

PORTUGAL I AFRIČKA OBALA......................................................................................................................................7
PORTUGALSKA INDIJA................................................................................................................................................... 8
PORTUGALSKI BRAZIL..................................................................................................................................................10

POPIS NAJBITNIJIH DOGAĐAJA IZ 15. I 16. STOLJEĆA.......................................................12

STAGNACIJA I POSLJEDICE........................................................................................................13
ZAKLJUČAK.....................................................................................................................................14
POPIS LITERATURE.......................................................................................................................15
UVOD

Portugal je mala država na Iberskom poluotoku koja ima jedinu kopnenu granicu sa
Španjolskom. Sa površinom matičnog kopna koje je veliko kao dvije Hrvatske i sa oko devet
milijuna stanovnika nema nekakav veliki utjecaj u svijetu danas, ali u povijesti je bilo
drugačije. Portugal je jedna od najvećih kolonijalnih sila koja je ikada postojala, a za sve su
zaslužni njihovi moreplovci i otkrivanja novih teritorija iskorištavanjem pomorskih puteva.
Stoga će ovaj seminarski rad prikazati povijest Portugala u doba velikih geografskih otkrića iz
15. i 16. stoljeća, gdje je zapravo došlo do otkrivanja Novog svijeta i širenja europskog,
točnije, portugalskog utjecaja po cijelom svijetu.
SLAVNI MOREPLOVCI1

HENRIK POMORAC

Jedan od prvih moreplovaca koji je ostavio značajan trag u otkrivanju Novog svijeta. Svojim
otkrićima tijekom života postaje zaslužan za utemeljenje portugalskog kolonijalnog položaja
u svijetu. Henrik je bio osnivač prve osnovne škole za navigaciju koju je financijski pomagao
Red Kristov. „Godine 1418. krenuli su prvi brodovi koje je opremio. Iduće godine njegovi
brodovi stigli su do Madeire, zatim do Kanarskih otoka i Azora, a 1432. godine oplovili su
rtove Bojador i Non, koji su ranije smatrani nepremostivim granicama. Portugalci su na ovom
otočju u početku trgovali vinom i šećernom repom, a kada su ti proizvodi postali veliki
portugalski izvor prihoda, uskoro su i kolonizirali otočje.“ Upravo je rt Bojador bio velika
prepreka u portugalskoj ekspanziji. Razlog tomu jest mornarska priča o tome da tko god
oplovi oko rta će biti osuđen na vječno prokletstvo. Henrik se u svom pohodu na Afriku
nastojao boriti protiv Muslimana i njihovog utjecaja na afričkoj obali. Nakon Henrikove smrti
Portugal je imao snažnu mornaricu, a uz nju i niz morskih uporišta u istočnom Atlantiku gdje
zavladao plovidbenim putevima koji su vodili prema obali Gvineje.

BARTOLOMEU DIAZ

Bartolomeu Diaz bio je jedan od najznačajnijih portugalskih moreplovaca kojemu je

najpoznatiji pothvat bio oplovljavanje rta Dobre Nade. Portugalska vlast mu je dala tri broda
sa namjerom da krene prema jugu i da otkrije kraljevstvo Ogane. Na svojem putu zbog oluja
je želio pronaći put ka otvorenom moru pa je ploveći naišao na zaljev Algoa. Nakon što je
naišao na zaljev bio je uvjeren da je pronašao najjužniju točku Afrike, ali je nastavio do ušća
velike rijeke koju je nazvao Rio do Infante. Kasnije je pronašao krajnju točku Afrike koju je
nazvao Olujnim rtom, ali je kasnije portugalski vladar naziv promijenio u rt Dobre Nade.
Diazova otkrića su zasigurno bila revolucionarna, no on ipak nije ispunio cilj a to je doći u
Indiju.

1
Maja Abičić, „Portugalska prekomorska putovanja u 15. i 16. stoljeću“, str. 17-23, diplomski rad, Osijek
2015.
VASCO DA GAMA

Vasco da Gama je čovjek koji je prvi otplovio do Indije. „Krenuvši iz Lisabona s četiri broda
18. srpnja 1497. godine oplovio afričku obalu. Doplovio je do velikih swahilijskih trgovišta u
Kilwi, Mombasi i Malindiju, i uz pomoć jednog arapskog kormilara, Ibna Magida, prešao
Indijski ocean i ušao u luku Calicut“ Vasco da Gama je krenuo u novu ekspediciju 1502.
godine. Na toj ekspediciji se pokazala njegova okrutnost i surovost prema nekršćanskom
stanovništvu. „Kada je zaplijenio neku islamsku trgovačku flotu od 24 broda, dao je nakon
pljačke posadi odrezati ruke, uši i nosove, i kako bi spriječio da se možda sami oslobode, dao
im je kijačama izbiti zube. Onda je 800 osakaćenih zarobljenika dao poslagati na brodove,
podigao jedra i zapalivši brodove usmjerio ih prema obali. Nekog je brahmanskog posrednika,
odsjekavši mu ruke i zamotavši ih u zamotak, poslao kralju poručivši mu neka ih pripremi kao
curry i pojede.“ Iako je bio surov, da Gama je donio jednu dobru stvar, a to je
međukontinentalna trgovačka i kulturna povezanost.

PEDRO ALVARES CABRAL

„Pedro Alvares Cabral rođen je oko 1467. godine, a umro 1520. godine. Potjecao je iz
portugalske plemićke obitelji. Nakon prvog putovanja Vasca da Game u Indiju, portugalski
kralj Manuel I. mu je povjerio zapovijedanje velikom flotom od ukupno 13 brodova sa 1200
ljudi“ Cabral je najznačajniji po tome što je navodno otkrio Brazil. Nazvao ga je Terra della
Vella Cruz (Otok Pravog Križa). Brazil je ime dobio po velikom broju drva koja su zatečena
od strane moreplovaca, a iz tih drva se mogla dobiti i crvena boja. Tamo su zatekli ljude koji
su živjeli u lovo-sakupljačkim društvima bez ikakve infrastrukture i razvijene društvene
hijerarhije.
PORTUGAL U 15. I 16. STOLJEĆU

Krajem 1498. ili početkom 1499. Kristofor Kolumbo pisao je španjolskoj vlasti o
njegovom planu za prekomorsku ekspediciju za koju je htio da upravo Španjolska vlast bude
sponzor, točnije Isabella I. Kastiljska i Ferdinand II. Aragonski. Njegova želja bila opisati
rezultate njegovog trećeg velikog prekomorskog putovanja u Novi svijet. Španjolska nije
podržavala Kolumba, no zato jest Portugal. Portugal je bio spreman podržati Kolumbova
putovanja, a Kolumbo je to želio iskoristiti kao okidač koji će natjerati Španjolsku vlast da se
više založi i uključi u njegove projekte. Jednu stvar Kolumbo nije znao, a to je da u trenutku
dok je pisao Španjolskoj vlasti o njegovim ambicijama već Bartolomeu Diaz oplovio Rt
Dobre Nade i krenuo prema Aziji.2

PORTUGAL I AFRIČKA OBALA

Navode se dva glavna razloga za koloniziranje područja afričke obale, a to su potraga

za novim resursima i spajanje sa kršćanskim domorodačkim stanovništvom u borbi protiv
Islama, no ipak cilj Portugala nije bilo isključivo fokusiran samo na otkrivanje novih područja
i morskih puteva, već izravan sukob sa Muslimana iz Sj. Afrike koji su držali određenu vrstu
monopola na tom području. Ukratko rečeno, Portugal je želio pokoriti Muslimane i obogatiti
se nad onime što su oni stvorili.3

Svaki pokušaj da se dosegne obala Afrike zahtijevao je odobrenje i novčanu pomoć vlasti.
Nije samo novčana pomoć bila dovoljna. Pomoć je dolazila u obliku brodova, ljudstva i
dakako novca. Ključna je bila i dobra organizacija puta u smislu trajanja njegove duljine i
opskrbe brodova sa resursima koji su bili potrebni da se preživi. Najbitnija osoba koja se
spominje u ekspedicijama iz 15. st. jest princ Henrik, treći sin vladara Ivana I.. Nazivan još i
„Henrik Pomorac“, sudjelovao je u tri značajnije pomorske ekspedicije: Ceuta 1415., Tanger
1437. i Alcecer-Ceguer 1458.. Henrik se danas smatra kao osoba koja je igrala glavnu ulogu u
početcima „Razdoblja otkrića“ kada je Europa tek počinjala dobivati oblik kontinenta koji će
voditi glavnu riječ u svijetu, ali Henrik je bio konzervativna osoba i njegov glavni cilj je bio
istrijebiti i razoriti Muslimane. Stoga se ne može reći da je ostavio dobar primjer ostalim,
budućim moreplovcima. Pred kraj Henrikova života je njegov program širenja i istraživanja

2
Ronald S. Love, „Maritime exploration in the age of discovery, 1415-1800“ Greenwood Guides to Historic
Events, 1500–1900, Linda S. Frey and Marsha L. Frey, Series Editors, London
3
Ronald S. Love, str.11
novih područja rapidno porastao. Njegov glavni cilj jest da uvijek može pronaći zalihe zlata
kako bi obogatio i osnažio portugalsko kraljevstvo, a i iskoristio to sve za vlastiti profit.4

PORTUGALSKA INDIJA

„Jedan od glavnih razloga širenja portugalske trgovine i naposljetku samog teritorija

zapravo je bilo pronalaženje puta za Indiju. Zahvaljujući kralju Ivanu II. Savršenom (1485.-
1495.) koji je nakon Henrika Pomorca ponovno oživio slanje ekspedicija u istraživanje
nepoznatog područja, ubrzo je 1484. Diego Cao otkrio ušće Konga, a nakon što je tehnika
gradnje brodova još unaprijeđena (brodovi od 100 tona) Bartolomeu Diaz je 1487. oplovio rt
Dobre Nade, čime je zadnja prepreka u pronalaženju puta za Indiju bila prijeđena.“
Bartolomeu Diaz je imao specifičan način obilježavanja njegovih novootkrivenih mjesta. On
bi ih obilježio tako što bi podignuo stup koji je na sebi imao križ i portugalski grb koji su
predstavljali kršćanstvo i kraljevinu Portugal, te na neki način otpor Islamu. Većina imena
rtova i mjesta koje je imenovao Diaz su sadržali svoja imena i dan danas.5

Bartolomeu Diaz je nakon svojih uspješnih ekspedicija dobio nasljednika koji će prema
nekima postići još veći doprinos u istraživanju ovoga područja, a to je Vasco da Gama.
Portugalska vlast, točnije Manuel I., postavio je na čelo morskih ekspedicija Vasca de Gamu
u namjeri da se otkrije put koji bi doveo do Indije. „Naime, Vasco da Gama je bio u jako
dobrim odnosima s kraljem, međutim, jako je dobro znao da u novoj zemlji on može biti ili
trgovac ili osvajač. Velika je ekspedicija krenula na put 25. ožujka 1497., nakon oplovljavanja
rta Dobre Nade kada je ekspedicija pristala u jednoj luci u današnjem Mozambiku. Vasco da
Gama se suočio s pobunom na svom brodu, koju je uspio suzbiti. Njegov je dolazak u Indiju
od strane domaćeg stanovništva dobro primljen, ali i tada se na početku uvidjela konkurencija
muslimanskih trgovaca koji će se kasnije grčevito boriti da istjeraju Portugalce s tih
prostora.“6

Na drugom putovanju prema Indiji biva otkriven Brazil. Otkrio ga je moreplovac pod imenom
Pedro Cabral. On se nije zaustavio u Brazilu već je nastavio put dalje dok nije stigao u Indiju
te tamo postavio manju posadu u lokalnoj utvrdi. Još jedna prednost koja se spominje jest
vojno iskustvo Portugalaca koji su svojim osvajanjima u Africi stvorili jednu od najjačih
vojski u Europi, te samim time nisu imali problema sa novačenjem lokalnog indijskog

4
Ronald S. Love, str.12/13
5
Dubravko Aladić, „Portugalski rani kolonijalizam“, str. 15-20, časopis „Essehist“, Osijek 2012.
6
D. Aladić, str.17
stanovništva u svoje jedinice. Za Portugal je sve funkcioniralo kako je trebalo. Događali su se
sitni sukobi sa muslimanskim snagama, no to nije omelo Portugal da uspostavi trgovinu i svoj
monopol u Indiji. „Međutim, ubrzo izbija sukob između lokalnih vladara i novih portugalskih
gospodara. Kada se Francisco de Almeida 1505. proglasio potkraljem Indije, to je izazvalo
žestoki napad mornarice muslimanskih trgovaca i pridružene mornarice mamelučkog Egipta7,
iako su muslimanski protivnici bili u prvoj bitci daleko nadmoćniji i pobijedili, u presudnoj su
bitci kod grada Diu (Indija) 1509. izgubili, čime je uspostavljena nova portugalska kolonija.
Ubrzo nakon toga novi potkralj Alfonso de Albuquerque 1510. osvaja Gou8 i proglašava je
glavnim gradom Portugalske Indije. Koliko je trgovina bila velika i što je sve nosila sa sobom,
svjedoči nam činjenica da je 1543. Goa imala oko 200 000 stanovnika. Sve od kraja
upravljanja Albuquerquea Indijom do 1571., Portugalska je Indija, a posebno Goa kao grad,
procvjetala. Osim što su podizane nove palače, crkve, brojne nastambe, sudovi, Goa je 1534.
uzdignuta na stupanj biskupije, čime je dobila svojevrsno priznanje od strane Papinske Države
o jakoj vjerskoj zajednici na tom području. Goa je počela brzo i nazadovati, jer već 1570.
cijeli grad zahvaća zarazna bolest koja je usmrtila više od trećine stanovništva, a sljedeće je
godine vladar Bijapurskog sultanata Idal kan opsjeo grad, no nije ga uspio osvojiti. Nakon
nekog vremena se stanovništvo grada uspjelo oporaviti, ali nakon španjolskog preuzimanja
vlasti u Portugalu cijela je kolonija u Indiji počela lagano uzmicati pred engleskim i
nizozemskim kolonijalistima“9

„Društvo u Portugalskoj Indiji, prvenstveno Goi, u početku je bilo obasuto luksuzom i

rasipnošću za više slojeve društva. Sav su rad obavljali robovi i bilo je razvijeno razmišljanje
da je zapravo obrt osramotio čovjeka. Također je položaj žena u toj koloniji bio težak jer su
radovi u kući i oko kuće uništili status žene koji je imala kod Hindusa. Jedini dijelovi društva
koji su imali normalne životne uvjete bili su Crkva, vojska, vladini činovnici i gusari.“
Razvijeno je bilo i kockanje, a kolonijalisti su čak i omalovažavali novopridošle vojnike koji
su pošteno obavljali svoju dužnost bez da su uopće bili plaćeni. Uglavnom su novopridošli
vojnici umirali od gladi kao rezultat bahatosti njihovih nadležnih. Međutim neki vojnici su
kako bi se spasili od smrti prešli u kriminal, točnije, počeli su prosjačiti i raditi kao plaćeni
ubojice, a velik broj vojnika je prešao u hinduske i muslimanske države gdje su onda preuzeli
njihovu religiju i kulturu.10
7
Mameluci – egipatski narod pretežno turskog, ali i čerkeskoga, grčkog i slavenskoga podrijetla, koji su nakon
duge vojne pripreme i podučavanja u islamskoj vjeri postajali pripadnici elitnih vojnih postrojba perzijskih i
egipatskih vladara
8
Goa – glavni i jedan od najznačajnijih portugalskih gradova na indijskom tlu u kolonijalnom razdoblju
9
D. Aladić, str.17
10
D. Aladić, str.18
PORTUGALSKI BRAZIL

Nakon završetka epizode sa Indijom i Vasco da Gamom, već spomenuta druga

ekspedicija je čekala znak da može krenuti na put prema Indiji. Drugu ekspediciju predvodio
je spomenuti Pedro Cabral. Njegovo otkrivanje Brazila bilo je spontano jer je zbog jakih
vjetrova i struja skrenuo s puta i otkrio potpuno novo kopno, točnije obalu današnjeg Brazila.
Kratko vrijeme su se zadržali Cabral i njegova posada na obali, veći dio je otišao za Indiju jer
je to bio primarni cilj i zahtjev vlasti, dok je manji dio posade ostao i vratio se da obavijesti
kralja o novootkrivenom kopnu. Posada koja se vraćala prema Lisabonu nosila je dva pisma.
U tim pismima detaljno je opisano otkriće Brazila, a jedno od pisama koje je napisao Pedro
Vaz de Caminha se smatrao kao glavni dokument o početcima brazilske povijesti. Kristofor
Kolumbo je radio sličnu stvar gdje je u pismima opisivao zemljopis i način života Amerike
prije dolaska Europljana.11

„Nakon gotovo 20 godina od otkrića Brazila, portugalska je prisutnost bila povremena s

prekidima i ograničena samo na izvoz sirovina. U svojim nastojanjima da se oslobodi stranih
utjecaja u Brazilu, portugalski je kralj odlučio 1532. poslati ekspediciju na čelu s kapetanom
Martinom Alfonsom de Sousom u namjeri da prema kraljevoj naredbi preraspodjeli teritorij
Brazila na kapetanije, što se i dogodilo te je 12 dvorjana i istaknutih vojnih lica dobilo svoju
kapetaniju, titulu donatarija i čin kapetana, odnosno zapovjednika kapetanije.“ Kapetanije su
imale svoju svrhu. Njihova svrha bila je veće naseljavanje kapetanija, ekonomski razvoj i
zaštita od neprijateljskih snaga. Kapetanije ipak nisu ispunile očekivano jer je problem bio u
tome što određena područja nisu nikad bila naseljena, „a drugi dijelovi su životarili zbog

ratovanja sa urođenicima i unutarnjih razmirica“. „Neuspjeh sustava kapetanija naveo je

portugalskog kralja Ivana III. da 1549. pošalje zapovjednika Tomea de Sousu u Brazil kao
prvog guvernera te kolonije, a on je bio izabran na to mjesto prvenstveno zbog toga što se
istaknuo u ekspedicijama u Sjevernoj Africi i Indiji.“ Tome de Sousa je prvi guverner Brazila
koji je upravljao do 1553. godine. Zapamćen je po unapređivanju kolonije i obalne zaštite,
posjećivao je kapetanije i rješavao njihove probleme, domorodci su uspješno došli u doticaj sa
portugalskom kulturom. Svojim trudom unaprijedio je Brazil, no nije bio uspješan kao njegov
nasljednik koji je ujedno bio treći guverner Brazila. Njegovo ime je Meme de Sa. Meme je

11
D. Aladić, str.18/19
uspio u potpunosti uspostaviti portugalsku vlast u Brazilu. Podupirao je isusovačko
pokrštavanje domorodaca, te je ratovao protiv onih domorodaca koji su mu se suprotstavili.
Meme de Sa je dolazio i u sukob sa Francuzima zbog kolonije Fort Coligny. Uspješno je
porazio Francuze i u godini svoje smrti (1572.) ostavio je koloniju u velikom bogatstvu.
Brazil je u njegovo doba postao jedan od glavnih proizvođača šećera i šećerne trske. „Nakom
smrti velikog upravitelja Meme de Sa, portugalska je vlada odlučila upravu u brazilskoj
koloniji podijeliti na dva dijela, odnosno dvije uprave jedinice gdje bi sjedište jedne upravne
jedinice bio grad Salvador, a druga novosnovani Rio de Janeiro, čime je dan mnogo veći
pluralitet brazilskoj kolonijalnoj upravi nego što je to bio slučaj prije.“12

POPIS NAJBITNIJIH DOGAĐAJA IZ 15. I 16. STOLJEĆA13

1415. Portugalske snage zauzimaju Ceutu.

12
D. Aladić, str.19
13
Ronald S. Love, u predgovoru
1419. Princ Henrik Pomorac postaje guverner Algarvea i podiže dvor Sagres
1420. Portugalska putovanja u zapadnu Afriku započela su pod Henrikovim sponzorstvom.
Portugalci počinju naseljavati Madeiru.
1432. Portugalci ponovno otkrivaju Azore.
1434. Portugalski pomorci prvi put obilaze rt Bojador.
1439. Portugalci počinju naseljavati Azore.
1445. Portugalski pomorci su uočili Senegal i Cape Verde.
1458. Portugalska ekspedicija za zauzimanje Alcacer-Ceguera; Henrik pomorac sudjeluje.
1460. Henrik Pomorac umire. Portugalski pomorci stigli do Sierra Leona.
1462. Portugalski pomorci uplovili u Gvinejski zaljev.
1487. Bartolomeu Diaz kreće na svoje putovanje u južnu Afriku.
1488. Diaz se vraća u Portugal s viješću o otkriću rta Dobre Nade.
1492. Kolumbo kreće na svoje prvo transatlantsko putovanje
1494. Ugovor u Tordesillasu, potpisan je između Španjolske i Portugala.
1498. Da Gama stiže do Calicuta u Indiji.
1500. Pedro Alvares Cabral odlazi u Indiju; uočava istočnu obalu Brazila.
1509. Portugalci porazili muslimansku flotu kod Diua.

*navedeni događaji su iz seminarskog rada, previše detaljno je prikazivati sve događaje*

STAGNACIJA I POSLJEDICE

Carstvo je počelo propadati kada su se Nizozemci, Englezi i Francuzi uključili u

kolonijalnu i trgovačku igru. Počeli su okruživati i osvajati raštrkane portugalske trgovačke
postaje i teritorije, smanjujući njihovu moć. Obično se kaže da su Portugalci bili dobri u
pronalaženju stvari, ali užasni u njihovom zadržavanju. U bitci kod Alcácer-Quibira 1578.
godine, kada je Portugal pod kraljem Sebastianom pokušao osvojiti još jedan sjevernoafrički
grad, Sebastian pogiba. Zemlja je nakon toga ušla u uniju sa Španjolskom koja je trajala do
1640. godine, kada je Portugal ponovno stekao svoju neovisnost. To je pokrenulo misao
poznatu u Portugalu kao sebastijanizam, vjerovanje da će se kralj Sebastian jednog dana
probuditi i vratiti Portugalu njegovu bivšu slavu. I danas se koristi za predstavljanje nostalgije
koju Portugalci gaje zbog toga što su prije imali, a danas nemaju. Nakon toga, zemlja nikada
nije postala velika sila kakva je nekad bila. Izgubio je nekoliko kolonija (uključujući svoju
najveću, Brazil) i trgovačke putove. Došlo je i do uništenja glavnog grada Lisabona u potresu
1755. koji je također bio okupiran tijekom Napoleonovih ratova. Od tada nadalje, Portugal je
bio manja sila u Europi, imao je samo neke kolonije u Africi i Aziji i nikada nije postao
gospodarska sila.14

ZAKLJUČAK

Portugalska osvajanja utjecala su uvelike i budući razvitak svijeta. Iako danas mala
država, nekoć je Portugal bio veliki „igrač“ u svijetu. Iz svega rečenoga se da zaključiti da je
Portugal zaslužan za mnoge kulture koje dolaze iz dalekih i prastarih civilizacija za koje se

14
Goncalo Costa, „The Portuguese Colonial Empire“, Portugal.com 2021. , mr. izdanje
možda nikada ne bi čulo. Portugal je također širio i europski utjecaj, što je na koncu dovelo do
miješanja kultura i međukontinentalnom povezivanju svijeta, bilo to na trgovačko ili kulturnoj
razini. Portugal je danas samo mala državica, ali čiji se kolonijalni utjecaj i danas vidi.

POPIS LITERATURE

1) Maja Abičić, „Portugalska prekomorska putovanja u 15. i 16. stoljeću“, str. 17-23, diplomski rad,
Osijek 2015. (https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:750/preview)

2) Ronald S. Love, „Maritime exploration in the age of discovery, 1415-1800“ Greenwood Guides to
Historic Events, 1500–1900, Linda S. Frey and Marsha L. Frey, Series Editors, London ()
3) Dubravko Aladić, „Portugalski rani kolonijalizam“, str. 15-20, časopis „Essehist“, Osijek 2012.()
4) Goncalo Costa, „The Portuguese Colonial Empire“, Portugal.com 2021. , mr. izdanje
(https://www.portugal.com/history-and-culture/the-portuguese-colonial-empire/)