RAZVOJ DRAME KROZ POVIJEST

- Naziv: grč. dram – raditi, djelovati Nedoličn

- U početku se smatrala nečasnim zanimanjem – iz riječi drom (lopov) a radnja
- Osobitosti drame:
o Namijenjena izvođenju na pozornici
o Dramski likovi (protagonisti i antagonisti)
o Dramski sukob
o Dramska napetost
o Dijalozi i monolozi
- Nastanak drame vezan uz grčku tragediju ---> najveći grčki tragičari: Eshil, Sofoklo i Euripid
(oko 500. pr. Kr.)
- Prvi elementi dramske umjetnosti – u doba prvih sumnji u Boga i čovjeka (8. i 7. st.)
- Tragedija, komedija (nastale na temelju mitskih obreda u grčkoj književnosti)

bavi se problematikom ljudske sudbine kojom ne možemo upravljati

uspijeva upozoriti na činjenicu da određeni tipovi ljudi i gotovo svi ljudski napori, ako se
sagledaju sa stajališta koje je u potpunosti neuobičajeno, zapravo bivaju smiješni ---> jedan
od načina da prevladamo životne nedaće i tegobe

- Drama u užem smislu – ozbiljno dramsko djelo koje problematizira neki događaj ili
društvenu pojavu
- Drama kao scensko djelo (nastalo prema dramskom tekstu):
o Dramaturg – bira drame i prilagođava dramski tekst scenskoj izvedbi
o Redatelj
o Glumci
o Scenograf
o Kostimograf
o Majstor svjetla
o Inspicijent – nabavlja stvari potrebne za predstavu, upravlja statistima i daje znak
kad trebaju izaći na pozornicu
o Autor scenske glazbe
- Uvjeti za nastanak drame:
1. Postojanje urbane sredine (gradovi države)
2. Postojanje profanih (ovozemaljskih) zakona
3. Postojanje mita – na grčkoj sceni „dobri“ junaci su se uvijek ulazili s desne
strane pozornice (prokletstvo lijeve strane ---> Kronos škropi oca kamenim
srpom i lijevom rukom baca dio očeva tijela među Heraklove stube)
4. Postojanje pisane književnosti i apstraktnog sustava mišljenja
- Atenska kazališta:
o Predstave bile sastavni dio rituala ili sportskih natjecanja – u čast Atene i Dioniza
o Dionizije (svečanosti u čast boga Dioniza) – održavale su se u ožujku i travnju, trajale
punih 6 dana, prekinuti svi poslovi i obveze

kazališni događaj (sudjelovala tri prethodno odabrana dramatičara) – publika, kor,

glumci i žiri (deset osoba, nasumce odabranih)
ANTIKA

Grčka tragedija

- Nastala iz ditiramba (pjesma u čast boga Dioniza) ---> članovi kora su se počeli maskirati u
satire (iz satire nastaje tragedija)
- Tespis (prvi poznati grčki dramatičar) 543.g. – uvodi prvog glumca ---> Tespisova kola (scenu
postavio na drvenim kolima)
- Grčko kazalište – teatron (gledalište), orkestra (prostor u kojem se glumilo) i skena (najprije
šator u kojem su se glumci presvlačili, a kasnije pozadina pred kojom se glumilo)

- Eshil (525. pr. Kr. – 455. pr. Kr.)

o Uveo drugog glumca
o Kor samo pjevao
o Povećao dijalog na račun korskih dijelova
o Utemeljio grčku tragediju kao zasebnu književnu vrstu iznimnog značenja i važnosti
o Okovani Prometej – Prometej je simbol ljudske potrage za znanjem
- Sofoklo (496. pr. Kr. – 406. pr. Kr.)
o Uvodi trećeg glumca
o Povećava broj koreuta s 12 na 15
o Kor vodio čitatelja kroz tragediju objašnjavajući radnju
o Usavršio grčku tragediju u detaljima obrade i u naglašavanju ljudskih karaktera i
slobodnih odluka u tematici zacrtanoj mitovima
o Kralj Edip, Antigona i Edip na Kolonu (tri tematski povezane tragedije koje se temelje
na prokletstvu Lajeva roda)
o Kralj Edip – tema: pojedinca i njegova sudbina (kralj Edip uporno pokušava izbjeći
sudbinu – tragičan lik)
o Antigona – tema: sukob pojedinca i vlasti (univerzalne moralne vrijednosti – vlast)
- Euripid (oko 480. pr. Kr. – 406. pr. Kr.)
o Scenski filozof
o Smanjio broj korskih pjesama
o Pjevane dijelovi preuzeli glumci
o Likovi okarakterizirani i unutarnjim dvojbama
o Pojavljuju se i ljudi iz puka
o Elektra – pojavljuju se likovi velikih tragičnih junakinja (psihološki ocrtanih ženskih
likova)

- Cilj grčke tragedije = katarza (pročišćenje osjećaja)

- Dijelovi: prolog (najava dramske teme), parod (ulazna pjesma kora), epizodij (dijaloški dio
između korskih pjesama), stasim (stajaća pjesma kora, izvodila se između pojedinih
epizodija), egsod (izlazna pjesma kora na kraju tragedije)
- Tragični junak – središnji lik tragedije, koji stradava ne zbog vlastite krivnje, nego zbog
sudbine koja mu je donijela nesreću (bez krivice kriv)
- Tragični sukob – sukob tragičnog junaka s ostalim likovima koji imaju različita uvjerenja od
njegovih
- Tragična krivnja – krivica zbog koje tragični junak trpi
- Tragični završetak – krajnji rasplet tragedije u kojemu junak teško stradava: ubijaju ga ili se
pak sam ubija, biva prognan i sl.
- Deus ex Machina – spuštanjem božanstva na scenu razrješavao se dramski zaplet ---> izraz
se danas rabi za bilo koje nelogično i neopravdano rješenje neke dramske radnje
- Uzvišeni stil
 Rimska književnost

- Quid pro quo – postupak koji se odnosi na situaciju u kojoj jedan od likova misli o jednoj
stvari, a drugi, držeći da govore o istome, zapravo govori o posve drugome (zaplet se temelji
na zabuni glede predmeta razgovora)
- Komedija palijata – rimska komedija nastala prema grčkim uzorima ---> prema Plautu
nazvan plautovska komedija
o Naglašena komika situacije
o Komika povezana s jezičnim šalama, dosjetkama, aluzijama i podrugljivim
karakterizacijama
o Tipični likovi
o Jezik puka i običnih rimskih građana
- Škrtac – komedija karaktera

SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽENOST (5.- 15. st.)

- Kršćanstvo, latinski jezik i feudalizam

- Izraziti protivnici bilo kakvog oblika kazališta i glume
- Dramske izvedbe – pojaviti će se u okviru crkve tijekom bogoslužja prigodom Božića i Uskrsa
- Liturgijske drame
o Prva nastala u 9. st. ---> prikazivala dolazak triju Marija na Kristov grob
- U početku odvijale samo unutar crkve – kasnije na trgovima ispred crkva (javljaju se svjetovni
motivi)
- Adam de la Hale: Igra o Robinu i Marion – najstariji pokušaj svjetske drame u europskoj
dramaturgiji
- Mirakuli (13. st.)
o Jean Bodel: Igra o svetom Nikoli
o Na kraju mirakula se obično pojavljivala Majka Božja da učini čudo i prekine zločine,
ubojstva, nasilja i slično
- Misteriji (15.-16.st.)
o Okupljao veliki broj ljudi
o Scena – od nekoliko dijelova, bila je simultana, a svaki dio je uređivao jedan obrtnički
ceh
o Trajali cijeli dan
- Moraliteti (15.-16.st.)
o Pohvalno govorili o ljudskim vrlinama, a osuđivali su mane
- Farsa (francuska srednjovjekovna komedija) – zaplet temeljen na nesporazumu se razvija na
temu ljudskih slabosti i nastranosti
- Čakavska prikazanja: Muke svete Margarite – razvila su se iz dijaloških pjesama koje su bile
dramatizirane (crkvene drame), tematika: život Kristov, muku, smrt i uskrsnuće

RENESANSA (15./16. st.)

- Odmjernost, jasnoća i pregledna kompozicija

- Izvodila se u dvorovima i kazalištima
- Teme prema antičkim uzorima
- Počinje se pisati na narodnim jezicima
 - Komedija dell'arte (komedija umijeća) – tipizirani likovi
- Komedija erudita (učena komedija)
- Niccolo Machiavelli: Mandragola
- William Shakesepare (1564. – 1616.): glumac i dramatičar
o Dva razdoblja:
1. Komedije s plautovskim elementima, tragedije i povijesne drame
2. Lirske drame (naglašena emocionalna strana likova – idealizirani)
 Romeo i Julija
 San Ivanjske noći
Velike komedije (različiti tipovi ljudi)

Velike tragedije (prave studije čovjekove prirode, egzistencijalna odluka,

morali i ponašanja ljudi)

 Hamlet – monolozi se mogu shvatiti i izvan konteksta same

drame jer govore o općeljudskim temama (iznose se razmišljanja
o čovjeku i njegovim postupcima, o svijetu koji čovjeka okružuje,
o životu)
 Macbeth

Romance (tragično + komično)

o Ne poštuje Aristotelovo trojedinstvo (vrijem i mjesto radnje, jedinstvena dramska

radnja)
o Stvara u manirizmu (spajanje često protuslovnih elemenata) ---> najavljuje barok

HRVATSKA RENESANSA DRAMA

- Mavro Vetranović: Orfeo (prva hrvatska mitološka drama), Posvetilište Abramovo (dramsko
prikazanje)
- Hanibal Lucić: Robinja (prva hrvatska svjetovna drama) ---> odnos ropstvo-sloboda
- Džore Držić: Radmio i Ljubimir
- Pastorala – pastirska drama idiličnog ugođaja, likovi: vile, satiri i vilenjaci
- Farsa
- Dramsko prikazanje – postupno su se razvila iz crkvenih obreda i dijaloških pjesama, vezana
uz Isusa Krista te se pojavljuju motivi iz Biblije i legendi o svetcima
- Marin Držić (1508. – 1576.): najveći hrvatski komediograf
o Teme: trenutačno stanje Dubrovnika i problemi dubrovačkog društva
o Novela od Stanca
o Dundo Maroje (renesansni svjetonazor, ljudi nazbij i ljudi nahvao)
o Skup (prerada Aulularije – ismijavanje škrtosti)
o Pomet (izgubljena komedija)
o Hekuba (dvaput zabranjena – uveo političku dimenziju u tragediju (kritika
dubrovačke vlastele))

BAROK (kraj 16. st., 17. st.)

- Teme: čovjekova podvojenost između svjetovnosti i straha pred smrću

- U središtu zanimanja – mistično, iracionalno i tajanstevno
- Uzor = talijanski liberti
- Torquato Tasso: Amnita (pastirska drama)
- Tirso de Mlina: Seviljski varalica i kameni gost (uvodi lik Don Juana – zavodnika)
 - Lope de Vega: Ovčje vrelo
o Reforma drame: 3 čina, odbacivanje Aristotelova torjedinstva, komično + tragično,
podređivanje ukusu publike
- Pedro Calderon de la Barca: Život je San
o Lirske pjesme, drame i crkvena prikazanja
o Djela svjetovnog sadržaja, djela nabožnog sadržaja

HRVATSKI BAROK

- Ivan Gundulić: Prozerpina ugrabljena, Arijadna, Armida, Dijana (melodrame s mitološkim

motivima)
- Ivan Gundulić: Dubravka (pastorala)
- Junije Palmotić: Pavlimir (melodrama)
- Melodrama - književno-glazbena vrsta s patetičnim raspletom i sretnim završetkom

KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO (druga polovica 17. st., 18. st.)

- Prema uzoru na antičku književnost

- Razum i strah u sukobu
- Skladnost, primjerenost i doličnost
- Klasicistička tragedija: vrhunski žanr, najstroža pravila
o Aristotelovo trojedinstvo (jedinstvo mjesta, vremena i radnje)
o U stihu
o Uzvišen stil
o Plemeniti likovi
o 5 činova
o „dolična“ radnja

Pierre Corneille: Cid Jean Racine: Fedra

Aleksandrinac – dvanaesterac s cezurom iza 6. sloga, stalnim mjestom naglaska i parnom rimom

Skladna forma, 5 činova

Uzvišen i dostojanstven stil
Teme: povijesne, legendarne, mitološke
Poštuju se principi vjerodostojnosti, doličnosti i dosljednosti
Likovi: junaci, heroji (ljudi kakvi bi trebali biti) Likovi: ljudi s manama i strastima (ljudi kakvi
jesu)
Ne primjenjuje Aristotelovo pravilo o Primjenjuje Aristotelovo pravilo o trojedinstvu
trojedinstvu

- Klasicistička komedija: kritika društva i karaktera

o Moliere: Škrtac – društveni problemi 17. st., stil prilagođen djelu
- Građanska drama: približava se prosvjetiteljskoj i sentimentalnoj poetici

- Prosvjetiteljska komedija:
o Carlo Goldoni: Gostioničarka Mirandolina – reformirao talijansko glumište prema
klasicističkim načelima, ne smije se samo zabavljati nego i poučavati
- Prosvjetiteljska građanska tragedija:
o Tvorci: Denis Diderot i Lessing
 o Usponom građanskog sloja javlja se potreba da se problemi i sukobi koji se zbivaju u
građanskom društvu uobliče u ozbiljnoj dramskoj formi
o Pisana u prozi, likovi su predstavnici srednjih slojeva društva
- Tituš Brezovački: Matijaš grabancijaš dijak (pokladna igra u 3 čina) – preteča moderne
komedije, ukazivao na društvene mane i potrebu njihova otklanjanja

ROMANTIZAM (kraj 18. st.)

- Teme: ljubav, priroda, umjetnost

- Individualizacija likova, samosvjesni pojedinac
- Drama pisana za širu publiku (i za građanski stalež)
- Johann Wolfgang Goethe: Faust (dramski spjev)
- Friedrich Shiller: Razbojnici (romantičarska tragedija)

KASNI MODERNIZAM (1930.-1970.)

- Opreka avangardi
- Psihološka i filozofska analiza
- Drama: ili slijedi klasične uzore tradicionalne tragedije ili se okreće tehnici apsurda (pokušaji
da se opiše i prikaže na sceni besmislica života ograničenog navikama i konvencijama, života
ispunjenog nelagodom, strahovima i uzaludnim očekivanjem promjene za koju nitko ne zna
kakva bi zapravo trebala biti)
- Kazalište apsurda:
o Ideje nihilizma (besmislenost svijeta, ali uvijek postoji smisao)
o Likovi = karikature
o Nema osnovnih elemenata u razvoju drame
o Neodređenost vremena i psrostora
o Pitanje identiteta, komunikacije i otuđenosti
o Samuel Beckett: U očekivanju Godota – antidrama, tragična farsa (rabi tehniku
tradicionalne komedije, ali ima općenitost, veličinu i ambiciju koje pripadaju
tradicionalnoj tragediji) ---> crni humor
o Euegene Ionesco: Ćelava pjevačica – tragedija dehumanizacije čovjeka
o Eugene Ionesco: Stolice – antidrama, dijalog jeka (stara postaje slika staroga,
ponavlja sve njegove riječi), razmrvljen govor (stara postavlja samo dijelove staroga
govora) ---> gubi svoj identitet (u paru uvijek je jedan podređen i on gubi sebe)

POSTMODERNIZAM (druga polovica 20.st.)

- Zadržane neke ideje modernizma (usmjerenost prema individualcu i njegovom svijetu)

- Likovi: svojevoljno samokritični, životi produkti jasnih odabira
- Odlikuje se ironijom, kritiziranjem sebe i okoline
- Metatekst – dio teksta ili tekst koji se odnosi na kakav drugi tekst o kojem govori, a da ga
pritom nužno ne citira ---> pojam nastao radi opisa postmodernističke književnosti
- Intertekstualnost – označuje odnos među tekstovima
o L. Jenny – postupak remećenja reda, poretka te potječe iz stajališta da se književna
istina može prikazati tek iz više kutova
o R. Barthes – svaki tekst je intertekst (nalaze se elementi prijašnjih tekstova i kulture)
- Burleskna travestija – književni žanr kojim se izruguje neko drugo djelo ozbiljna sadržaja
time što mu se mijenja izraz i ono čini besmislenim
- Ivo Brešan: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
 - Citatnost - jasna intertekstualnost gdje je citatna relacija postala dominantom nekoga
teksta, umjetničkoga žanra, stila ili kulture u cjelini

MODERNISTIČKA DRAMA (druga polovica 19.st.)

- Henrik Ibsen: Nora

- Napuštaju se velike herojske tragike fabule u dramama
- građanstvo će zavladat dramskim pričama, iako će još neka dramska djela nositi oznake
romantičarske patetičnosti i besperspektivnosti.
- Moderna građanska tragedija/drama:
o Uzima teme iz suvremenog života i prikazuje obične ljude
o Likovi ne mogu razriješiti svoje međusobne sukobe i napetosti
o Psihologija karaktera
o Zamjenjivanje vanjskih sukoba unutarnjim sukobima u samome liku
o Prebacivanje težišta s analize društva na analizu lika
o Moderne teme – potraga za vlastitim identitetom, nemogućnost komunikacije
o Simbolični motivi
o Analitička dramska tehnika – pomoću retrospekcije se uvode događaji koji su se zbili
prije početka dramske radnje, a veoma su važni za radnju
o Dramski sukob – ljudski nagoni i strasti