Professional Documents
Culture Documents
Rat I Mir
Rat I Mir
79 jezika
Stranica
Razgovor
Čitaj
Uredi
Uredi kôd
Vidi povijest
Pomagala
Rat i mir
Država Rusija
Jezik ruski, francuski
Vrsta djela roman
Rod drama
(stil, žanr) filozofski
ratni
roman struje svijesti
Datum (godina) 1869.
izdanja
Broj stranica 1.545
Radnja[uredi | uredi kôd]
Prva knjiga[uredi | uredi kôd]
Bitka za Borodino
»Pjera je to čudno i čarobno osjećanje obuzelo prvi put u Slobodskom dvorcu kada je iznenada osjetio
da i bogatstvo, i vlast, i život, sve ono što ljudi s toliko truda stječu i čuvaju - da sve to, ako što i vrijedi,
vrijedi samo zbog onog užitka s kojim čovjek može sve to odbaciti.«
Napoleon već smišlja planove kako će se milostivo ponašati s Moskovljanima,
smatrajući da će Rusija izgubiti rat čim zauzme Moskvu. Helena se pak spetljala s
nekim imućnim "mladim stranim princom" te prelazi na katoličku vjeru. Kada Pjer pročita
njeno pismo, smrkne mu se te nestaje iz svoje kuće. Teška srca, Kutuzov naređuje
evakuaciju grada. Rostovljevi 1. rujna 1812. napuštaju Moskvu te velikodušno ostavljaju
vrijedne stvari kako bi ustupili kola ranjenicima, ne znajući da je među njima i Andrej. Iz
kočije, Nataša primijeti Pjera na ulici, koji ostaje kako bi izvršio atentat na Napoleona.
Rastopčin naređuje puštanje zarobljenika iz zatvora, izuzev izdajice Vereščagina kojeg
predaje ljutitoj rulji koja ga ubija.
Dne 14. rujna, Napoleon ulazi u Moskvu te ostaje zapanjen kada umjesto 300.000
stanovnika nailazi na prazan grad sa samo par tisuća ljudi. Smiješta se u Kremlj.
Francuske jedinice pljačkaju kuće a onda izbija požar, vjerojatno nemarom kada su se
vojnici htjeli ugrijati. Pjer spasi život francuskom vojniku Ramballu te popriča s njim na
francuskom. Rostovljevi prespavaju u Mitiščima te vide rumenilo požara u Moskvi.
Nataša saznaje da je Andrej među ranjenicima te ga moli za oprost. On ju i dalje voli.
Pjer, lutajući ulicama, spasi život djevojčici od požara te ju krene voditi natrag njenoj
obitelji. Kada primijeti francuskog vojnika kako želi opljačkati lijepu Armenku,
intervenira, ali ga uhiti vojska.
Četvrta knjiga[uredi | uredi kôd]
Nikolaj putuje u Voronež kako bi kupio konje za diviziju, te tamo pleše kod gubernatora i
upoznaje lijepe djevojke.
Pjer je ratni zarobljenik ali odbija reći svoje pravo prezime. Kako bi ga prestrašili, vojnici
ga vode da gleda strijeljanje zarobljenika na Djevojačkom polju. U zatvoru, Pjer
upoznaje prostodušnog Platona Karatajeva s kojim osjeti neku bliskost i unutarnji mir.
»I u dubini je duše osjećao da se spas od tog očaja i od tih sumnji nalazi u njemu samu. Ali je sad
osjećao da nije kriv što se svijet pred njegovim očima srušio i što su ostale samo bezvrijedne ruševine.
Osjećao je da nije u njegovoj moći da povrati vjeru u život.«
Marja putuje u Jaroslavlj gdje se nalaze Rostovljevi. Tamo Nataša njeguje bolesnog
Andreja. Nakon nekog vremena, ovaj umire od posljedica ranjavanja.
»Još jednom navali ono odande. Posljednji, nadčovječanski napor je uzaludan i oba se krila bešumno
otvaraju. Ono uđe, i ono je smrt. I knez Andrej umre. Ali u istom trenu kad umre, knez Andrej se sjeti da
spava i, u istom trenu kad umre, on se upe i probudi. "Tako je, to je bila smrt. Umro sam – probudio sam
se. Tako je, smrt je buđenje".«
Ruska je vojska planirala napad na Napoleonovog zapovjednika Murata u zoru 17.
listopada, ali je Kutuzov naišao na nespremnu vojsku u taboru: većina je spavala,
nijedan top nije bio napunjen, konji su bili neosedlani a generali nisu bili na svojem
mjestu. Glavna krivnja svaljena je na prvu osobu koja je naišla na feldmaršala,
pukovnika Ajhena.
Moskva se obnavlja – nakon tjedan dana, u gradu je već bilo 15.000 stanovnika, nakon
dva tjedna 25.000 a pred jesen 1813. je dosegnut broj koji premašuje stanovništvo prije
rata - a Pjer je ponovno našao duševni mir. Pošto je Helena umrla, on priznaje Marji da
je oduvijek potajno volio Natašu. Nakon nekoliko mjeseci tugovanja nad Andrejom,
Nataša također prizna da se zaljubila u Pjer. Njih dvoje stupaju u brak 1813. te dobivaju
četvero djece do 1820.: tri kćeri i jednog sina, Petju. Nikolaj je nakon rata bio u velikim
dugovima koje je nasljedio od oca. Međutim, oženio se za bogatu Marju te je tako uspio
srediti obiteljsko imovinsko stanje, te se preselio u Lise Gore.
»Jedino se stara grofica, koja je svojim materinskim osjećajem pojmila da su sve Natašine pobude
potjecale samo iz potrebe da ima obitelj, da ima muža (kao što je više ozbiljno nego u šali vikala u
Otradnome) – samo se mati čudila čemu se čude ljudi koji nisu shvaćali Natašu, i ponavljala kako je
uvijek znala da će Nataša biti uzorna žena i majka.«
Nataša napomene Pjeru da se jedino povremeno svađaju zbog njegovog čestog
putovanja u Petrograd kako bi otvorio i sudjelovao u nekom društvu. On joj ispriča kako
sve njegova misao u tome da ako se pokvareni ljudi udruže i postanu silu, onda se i
pošteni ljudi trebaju isto tako udružiti. Nataša mu ispriča kako je dadilja preuzela Petju a
on je zažmirio kao da se igra skrivača.
Epilog[uredi | uredi kôd]
Razmišljanja i filozofski stavovi o povijesti i slobodnoj volji, te kako oboje vodi neka
nepoznata sila.
»...i pokazuje cijelom svijetu što je bilo ono što su ljudi mislili da je snaga, dok ga je vodila nevidljiva
ruka. Pošto se drama svršila i glumac svukao, redatelj nam ga je pokazao. Pogledajte čemu ste vjerovali!
Evo ga! Uviđate li sad da vas nije pokretao on nego Ja!.«
Rasprava kako povijest zakazuje jer ne može obuhvatiti cijeli jedan narod kroz neko
razdoblje, te je stoga više samo povijest vladara, slikara i poznatih ličnosti a manje
jedna sveobuhvatna slika ljudskog stanja. Što su ljudi na nižem stupnju umnog razvitka
– kao što je dijete ili luđak – onda znajući uzroke njihovih djela može se primijetiti velik
dio nužnosti i tako malo slobode da se može predvidjeti njihov postupak, čim se zna
uzrok koji treba izazvati djelo.
«
Ja dižem ruku i spuštam je. Moj mi se čin čini slobodan; ali kad se pitam: jesam li mogao dići
ruku u svakom pravcu – uviđam da sam digao ruku u onom pravcu kojemu je za taj čin bilo
» najmanje zapreka, i u tijelima oko mene, i u građi moga tijela...Da bi moj čin bio slobodan,
prijeko je potrebno da ne naiđe ni na kakve zapreke. Da bismo zamislili čovjeka slobodna,
moramo ga zamisliti izvan prostora, što je očito nemoguće.
Svijest kaže da je ono samo i sve što postoji samo je ono, prema tome svijest obuhvaća
i prostor, te je i izvan uzroka svakom ispoljavanju svoga života. Knjiga završava
rečenicom da je nužno odreći se iluzije slobode koje smo svjesni, i priznati zavisnost
vanjskih faktora koju ne osjećamo.
Likovi[uredi | uredi kôd]
Prikaz četiriju najvažnijih obitelji u romanu
Bezuhovi[uredi | uredi kôd]
Kiril Vladimirovič Bezuhov - Pjerov imućni otac
Pjer Kirilovič Bezuhov - glavni protagonist romana
Helena Kuragina (Bezuhova) - Pjerova prva supruga
Nataša Rostova (Bezuhova) - Pjerova druga supruga
Rostovljevi[uredi | uredi kôd]
Ilja Andrejevič Rostov - otac
Natalija Rostova - njegova supruga
Vera Iljinična Rostova - najstarija kćerka
Nikolaj Iljič Rostov - stariji sin
Nataša Iljinična Rostov - mlađa kćerka, glavna junakinja romana
Petar (Petja) Iljič Rostov - najmlađe dijete
Sonja - usvojena
Bolkonski[uredi | uredi kôd]
Nikolaj Andrejevič Bolkonski - otac kneza Andreja
Andrej Nikolajevič Bolkonski - drugi glavni junak romana
Marja Nikolajevna Bolkonska - Andrejina sestra
Liza - Andrejina pokojna supruga, majka malog Nikolaja
Nikolaj Andrejevič Bolkonski - sin kneza Andreje, koji je dobio ime po djedu
Kuragini[uredi | uredi kôd]
Vasilije Kuragin - glava porodice
Helena Vasiljevna Kuragina - Pjerova prva supruga
Anatol Vasiljevič Kuragin - ženskar koji zavodi Natašu
Hipolit Vasiljevič Kuragin - drugi sin kneza Vasilija
Aljina Kuragina - supruga kneza Vasilija
Analiza i utjecaj[uredi | uredi kôd]
Rat i mir je ujedinio Tolstojeve postupke analitičara, psihologa, povjesničara - tema
čovjeka stopljenog s povijesti - i filozofa.[6][7] Autor se služio povijesnim izvorima - zbog
čega su opisi i strategija zaraćenih strana iznimno detaljni i uvjerljivi, gotovo
dokumentarni, a katkad iz perspektive jednog lika kako bi se činili što izvorniji - a opisuje
se razdoblje u kojem se stvarala ruska nacionalna svijest, te je spojio stvarne ličnosti -
Napoleon, Kutuzov - s fiktivnim likovima. Pojedini dijalozi francuskih zapovjednika
zapisani su u izvornom francuskom jeziku. Roman započinje konvencionalno da bi
završio filozofskim zaključkom o ulozi čovjeka u povijesti te zakonitosti nekih događaja. [6]
Tolstoj oblikuje i intimne ljudske osjećaje, a dva ženska lika - Nataša i Marja - su
posebno dobro profilirani. Društveni pomaci i promjene stavljeni su u priču kako bi
naglasili i mijene u privatnom životu protagonista Andreja, Pjera, Nataše i Marje
(religijske nedoumice, ljubavni problemi, samoaktualizacija...) dok su Kuragin, Berg i
Ana Pavlovna zaostali u ustaljenom licemjerju.[6] Rat je jedan od glavnih uzroka
drastičnih promjena glavnih likova.[8] Prema nekim mišljenjima, Tolstoj je stvorio novi tip
"velikog romana" koji je uvelike utjecao na druge književnike diljem svijeta, [6] roman
prostora i vremena (roman-epopeja) koji je totalitet osobnog i povijesnog. [7]
Roman je također domoljuban, slavi hrabrost plemstva, naglašava obiteljske vrijednosti,
pretpostavlja da se mora boriti kako bi se osigurao opstanak patrijarhalnoga statusa
quo u miru, te je također naveo kako bi pravednost i pravedni društveni sustav, sa svim
političkim značenjima povezanim uz njega, morali biti cilj "aktivne vrline" koja
nadahnjuje najbolje ljude u Rusiji. [1]
George Orwell, koji inače nije osobito uvažavao Tolstoja, je volio roman te izjavio da se
njegovi likovi doimaju toliko stvarnima da bi "vrlo rado neprekidno čitao o njihovim
dogodovštinama."[9]
Paul Vitanyi je usporedio Tolstojeva razmišljanja o utjecaju milijuna ljudi i slučajnih
interakcija na razvoj povijesti s pokušajem matematičkog analiziranja društva. [10]
Nastanak[uredi | uredi kôd]