METODE SEPARACIJE (rastavljanje smjesa)

1. Pokus: Kromatografija na stupcu

Pribor: 2x uske čaše, 2x epruvete, stalak za epruvete, Petrijeva zdjelica,
školska kreda, papir
Kemikalije: vodena otopina kadmijeva nitrata, vodena otopina
olovova(II) nitrata, vodena otopina natrijeva sulfida
Opis pokusa:
Na kredu i papir smo stavili markerima točkice različitih boja i stavili ih u
čašu s alkoholom. Nakon kratkog vremena bila je uočljiva promjena.
U čašu smo ulili jednako količinu kadmijeva nitrata i otopine olovova
(II) nitrata. Zatim u nju stavili kredu i prekrili sve to drugom čađom.
Nakon oko 10 minuta izvadili smo kredu iz smjese i položili na Petrijevu
zdjelicu, pa lagano navlažili otopinom natrijevog sulfida i čekali
promjene.

Slika 1 rezultat Slika 2 rezultat

Rezultati: Na kredi i papiru se nakon kratkog vremena točkice proširile u crte
jednakih duljina.
Na kredi bez točkica smo uočili da je promijenila boju zbog ionske izmjene od koje
se dobivaju sulfidi kadmija i olova
Zaključak: Kromatografija uključuje kretanje ispitivane smjese, otopljene u
"mobilnoj fazi", kroz "stacionarnu fazu". Time se dijelovi smjese razdvajaju i
izoliraju za daljnu analizu

2. Pokus: Destilacija
Pribor: tikvica za destilaciju, Erlenmayerova tikvica, kamenčići za vrenje, plamenik,
2x kleme sa držačem, klema s koloturom, azbestna mrežica, termometar,
Liebigovo hladilo
Kemikalije: Vodena otopina modre galice
Opis: Nakon postavljanja pribora započinjemo pomoću plamenika zagrijavati
tikvicu s vodenom otopinom modre galice. Nakon nekog vremena vode će početi
isparavati, kodenzirati i sakupljati u Erlenmayerovoj tikvici u obliku destilata.

Slika 3 aparatura za destilaciju

Rezultati: Grijanjem tikvice ona se zamagli zbog vode nastale zagrijavanjem
okolnog zraka. Pri tome se događa kemijska reakcija kisika i metana čime nastaje
ugljikov dioksid i voda. Voda prolazi kroz Liebigovo hladilo u plinovitom
agregatnom stanju i izlazi iz njega u Erlenmayerovu tikvicu u obliku destilata.
Zaključak: Destilacija radi na principu različitih vrelišta pri čemu će jedna tvar prva
ispariti i na taj se način odvojiti od početne smjese.

3. Pokus: Ekstrakcija
Pribor: lijevak za odlijevanje, čaša, stativ s metalnim prstenom
Kemikalije: Jodna voda, tetraklormetan
Opis: U lijevak za odlijevanje ulijemo do četvrtine volumena jodnu vodu i do tri
četvrtine tetraklormetan. Zatvaramo lijevak i mućkamo. Nakon izmućkivanja
opažamo da se smjesa razdijelila na dva dijela. Pritom otvaramo čep s lijevka i
odvajamo donji sloj njegovim ulijevanjem u čašu. Taj postupak ponavljamo
nekoliko puta.

Slika 4 različite topljivosti Slika 5 rezultat pokusa

Rezultati: Nakon mućkanja smjesa se jasno razdvojila na dva dijela. Tijekom

ponavljanja pokusa važno je pažljivo odvajanje dijelove smjese za što precizniji
krajnji rezultat.
Zaključak: Ekstrakcija radi na principu različitih topljivosti tvari. Tvari u smjesi su
međusobno topljive jedna u drugoj, ali se ne miješaju pa se lagano mogu odvojiti.

4. Pokus: Razdvajanje tvari sublimacijom

Pribor: čaša od 100 mL, porculanska zdjelica, tronožac s azbestnom mrežicom,
plamenik, vata, spatula, Petrijeva zdjelica, povećalo
Kemikalije: natrijev klorid, elementarni jod
Opis: U čašu smo stavili jod i natrijev klorid. Zatim je stavili na tronožac s
azbestnom mrežicom i poklopili ju porculanskom zdjelicom u kojoj je hladna voda.
Čašu smo zagrijavali i čekali rezultate.
Slika 6 kristalići joda Slika 7 Aparatura za sublimaciju

Rezultati: Nakon zagrijavanja čaše stvorila se ljubičasta para, zapravo jod u

plinovitom agregatnom stanju. Nakon prestanka zagrijavanja para je polagano
nestajala i nakon nestanka sve pare na zdjelici su se pojavili kristalići joda.
Zaključak: Sublimacija radi na principu različitih vrelišta pri čemu jedna tvar u
smjesi prva sublimira te se odvaja od druge tvari.

5. Pokus: Razdvajanje smjesa taloženjem i filtracijom

Pribor: 3x čaše, stakleni lijevak i stakleni štapić, stalak s metalnim prstenom, filtar-
papir, boca štrcaljka s destiliranom vodom, Petrijeva zdjelica, predmetno staklo,
kapaljka, pinceta
Kemikalije: vodena otopina olovova (II) nitrata, vodena otopina natrijeva sulfata
Opis: U jednu čašu smo ulili vodenu otopinu olovova (II) nitrata, a u drugu vodenu
otopinu natrijeva sulfata. Zatim smo u prvu čašu lagano sipali tvar iz druge čaše i
miješali dok nije nastao talog. Nakon toga smo postavili aparaturu za filtraciju te u
lijevak stavili filtar-papir. U lijevak smo izlijevali smjesu iz prve čaše pomoću
staklenog štapića. Za kraj smo, kako bi pokupili sav talog, isprali čašu destiliranom
vodom.
Slika 8 aparatura za filtraciju Slika 9 i 10 filtracija

Rezultati: Miješanjem Natrijevog sulfata i vodene otopine olovova (II) nitrata

nastaje talog olovov (II) suflat. Nakon što smo ga izlili na filtar-papir otopina je
prošlo kroz papir, a talog je ostao na njemu. Na taj smo odvojili otopinu od talog i
na kraju ostali s dvije različite tvari.
Zaključak: Filtriranje i taloženje radi na principu veličine čestica. One veće ostaju
na filtar papiru kao talog, a manje prolaze kroz njega.