Lorena Smajović, 2.

Razvoj latinice

Latinica je naziv za latinično pismo kojim su se služili stari Rimljani te pisma izvedena iz njega, a
danas je najproširenije pismo u svijetu. Za razvoj latinice vrlo su značajna bila ranija pisma poput
lineara A i B te feničkog i grčkog alfabeta. Linear A crtoliko je pismo iz polovice 2. tisućljeća pr.
Kr., kojim se pisao nepoznati predgrčki jezik na Kreti. Uz kretske hijeroglife jedno je od dva
nedešifrirana pisma s toga područja. Pismo ima na stotine znakova, za koje se pretpostavlja da
predstavljaju slogovne, ideografske i semantičke vrijednosti na način sličan linearu B, no zbog
kratkoće zapisa i jednoličnosti sadržaja do danas nije moguće ništa pouzdano reći o značenju
znakova lineara A. S druge strane, linear B nešto je mlađe slogovno pismo koje potiče iz
razdoblja približno od 1420. do 1180. g. pr. Kr., a koristilo se za zapisivanje mikenskog grčkog
jezika. Za razliku od lineara A, linear B dešifriran je 1952. g. od strane Michaela Ventrisa i Johna
Chadwicka. Pismo ima 91 znak i 150 logograma, iste vrste i postanja kao i linear A. Također, iz
otprilike druge polovice 2. tisućljeća pr. Kr. potječe i fenički alfabet, pismo staro najmanje 3500
godina kojim su se služili Feničani. Ono nema znakove za samoglasnike, već sadrži 22 slova,
među kojima svaki znak predstavlja jedan suglasnik, a samoglasnici su izgovarani prema smislu.
Prvobitno, sva su slova bila urezivana u kamen, a većina ih je bila poprječna i uspravna. Feničani
su pisali s desna na lijevo, ali ponekad i s lijeva na desno. Također, neka su slova imala različite
pojave (npr. slovo tav je moglo biti napisano kao + ili x). Feničko pismo pronađeno je na mnogo
arheoloških nalazišta oko Sredozemlja gdje su Feničani imali svoje kolonije, primjerice u Biblosu
(današnjem Libanonu) i Kartagi (današnjem Tunis). Najveće značenje feničkog alfabeta za razvoj
latinice jest u tome što su mnogi narodi na temelju njega razvili svoja pisma, a među njima su i
Grci. Oni su oko 7./8. st. pr. Kr. iz feničkog alfabeta razvili svoj vlastiti, grčki alfabet. Od Feničana
su preuzeli kompletno pismo (22 znaka) te ga, uvodeći samoglasnike, prilagodili grčkom
glasovnom sustavu. Grčki je alfabet jedan od ključnih elemenata u nastajanju latinice. Naime,
oko 8. st. pr. Kr. u dodir s grčkim alfabetom su, tijekom grčke kolonizacije južne Italije, došli
Etruščani. Oni su ga u tom procesu preuzeli i preoblikovali, prilagođavajući ga tako svom
neindoeuropskom jeziku. Zatim su novonastalo etruščansko pismo preuzeli stanovnici Lacija,
koji su živjeli na etruščanskim temeljima i služili se latinskim jezikom. Oni su, preuzevši 21 slovo
od Etruščana i kasnije još 2 od Grka, stvorili pismo koje nam je od tada poznato kao latinica. U
rimskom je razdoblju i tijekom srednjeg vijeka ona imala 23 slova, a s vremenom, kako se
prostorno širila, nastale su različite varijacije toga pisma. Jedno od njih u tim se razdobljima
počelo koristiti i na tlu Hrvatske, a od njega se razvio i oblik latinice koji danas koristimo.