Professional Documents
Culture Documents
SMPC 515 01 01337 20 001
SMPC 515 01 01337 20 001
1. IME LEKA
INN: simvastatin/fenofibrat
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film tableta
4. KLINIČKI PODACI
Lek Treakol je indikovan kao dodatna terapija dijeti i fizičkoj aktivnosti kod odraslih pacijenata sa visokim
kardiovaskularnim rizikom i mešovitom dislipidemijom za smanjenje koncentracije triglicerida i povećanje
koncentracije HDL holesterola, a kada je koncentracija LDL holesterola dobro kontrolisana odgovarajućom
dozom simvastatina u monoterapiji.
1 od 22
Doziranje
Preporučena doza je jedna tableta dnevno, odgovarakuće jačine. Potrebno je izbegavati sok od grejpfruta
(videti odeljak 4.5).
Odgovor na terapiju potrebno je pratiti određivanjem koncentracije lipida u serumu (ukupni holesterol (TC),
LDL holesterol, trigliceridi (TG)).
Lek Treakol se uz oprez primenjuje kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega kod kojih je
procenjena brzina glomerularne filtracije od 60 do 89 mL/min/1,73 m2 (videti odeljak 4.4).
Pedijatrijska populacija:
Lek Treakol je kontraindikovan kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina (videti odeljak 4.3).
Način primene:
Jednu film tabletu treba progutati celu sa čašom vode. Tablete ne smeju da se drobe ili žvaću. Lek se može
uzeti sa ili bez hrane (videti odeljak 5.2).
4.3. Kontraindikacije
2 od 22
Treakol, 40 mg/145 mg, film tablete:
Istovremena primena elbasvira ili grazoprevira (videti odeljak 4.5)
Paralelna upotreba amjodarona, verapamila, amlodipina ili diltiazema (videti odeljak 4.5).
Mišići
Pri upotrebi hipolipemika kao što su fibrati i statini opisana je toksičnost skeletne muskulature, uključujući
retke slučajeve rabdomiolize, sa ili bez bubrežne insuficijencije. Rizik od nastanka miopatije kao posledica
primene statina i fibrata povezan je sa dozom pojedinačne komponente i sa vrstom fibrata.
Pacijenti koji su nosioci alela SLCO1B1 (gena c.521T>C) koji kodira manje aktivan OATP1B1 protein
imaju povećanu sistemsku izloženost simvastatinu i povećan rizik od miopatija. Rizik od miopatije povezane
sa velikim dozama (80 mg) simvastatina je uopšteno otprilike 1%, bez genetskog testiranja. Na osnovu
rezultata ispitivanja SEARCH, nosioci homozigotnog C alela (poznatog i kao CC) lečenih sa 80 mg imaju
rizik za pojavu miopatija u toku jedne godine 15%, dok je rizik nosioca heterozigotnog C alela (CT) 1,5%.
Odgovarajući rizik kod pacijenata sa najčešćim genotipom (TT) je 0,3% (videti odeljak 5.2).
Simvastatin je supstrat efluksnog transportnog proteina koji uzrokuje rezistenciju raka dojke na terapiju (eng.
breast cancer resistance protein, BCRP). Istovremena primena lekova koji su BCRP inhibitori (npr. elbasvir
i grazoprevir) može dovesti do povećanja koncentracije simvastatina u plazmi i povećanog rizika od
miopatije; zbog toga treba razmotriti dozu simvastatina prilikom propisivanja leka. Istovremena primena
elbasvira i grazoprevira sa simvastatinom nije ispitana; međutim, doza simvastatina ne treba da prelazi 20
mg dnevno kod pacijenata koji primaju istovremenu terapiju sa lekovima koji sadrže elbasvir ili grazoprevir
(videti odeljak 4.5).
Rizik od miopatije povećan je pri povećanim vrednostima inhibitorne aktivnosti HMG CoA reduktaze u
plazmi (povećane koncentracije simvastatina i simvastatinske kiseline u plazmi), što može, delimično, biti
posledica interakcije sa lekovima koji ometaju metabolizam simvastatina i/ili puteve transporta (videti
odeljak 4.5).
3 od 22
odeljak 4.5). Kod pacijenata kod kojih se smatra da je sistemska primena fusidinske kiseline neophodna,
mora se obustaviti primena statina tokom terapije fusidinskom kiselinom. Pacijenta treba posavetovati da
odmah potraži medicinsku pomoć u slučaju da primeti simptome mišićne slabosti, bola ili osetljivosti mišića.
Terapija statinima može se ponovo nastaviti sedam dana nakon primene poslednje doze fusidinske kiseline.
U izuzetnim okolnostima, kada je potrebna produžena primena fusidinske kiseline npr. kod lečenja teških
infekcija, istovremena primena leka Treakol i fusidinske kiseline treba da se razmatra od slučaja do slučaja i
pod strogim medicinskim nadzorom.
Potreban je oprez kod predisponiranih pacijenata za pojavu rabdomiolize. U cilju utvrđivanja referentne
vrednosti potrebno je na početku terapije određivanje vrednosti kreatin-kinaze u sledećim situacijama:
stariji pacijenti ≥ 65 godina
žene
insuficijencija bubrega
nekontrolisan hipotiroidizam
hipoalbuminemija
nasledni mišićni poremećaji u ličnoj ili porodičnoj anamnezi
ranija pojava mišićne toksičnosti tokom upotrebe statina ili fibrata
prekomeran unos alkohola
U ovim situacijama potrebno je razmotriti odnos potencijalne koristi i rizika i preporučuje se kliničko
praćenje pacijenta.
U cilju utvrđivanja referentene vrednosti na početku terapije, potrebno je određivanje vrednosti kreatin-
kinaze i preporučuje se kliničko praćenje pacijenta.
Ukoliko je pacijent ranije imao neko oboljenje mišića kao posledicu primene fibrata ili statina, terapiju
drugim lekovima iz iste grupe treba započeti uz oprez. Ako je vrednost kreatin-kinaze znatno povećana pre
početka terapije (> 5 x gornja granica fiziološke vrednosti) ne sme se započeti sa terapijom.
Ako se sumnja na miopatiju usled bilo kog drugog razloga, terapiju treba obustaviti.
Terapiju lekom Treakol treba privremeno prekinuti, nekoliko dana pre zakazanih većih elektivnih hirurških
intervencija i kod svih većih medicinskih ili hirurških stanja.
Preporučuje se praćenje vrednosti transaminaza pre početka terapije, svaka 3 meseca u toku prvih 12 meseci
lečenja, a potom periodično. Potreban je oprez kod pacijenata kod kojih se javilo povećanje vrednosti
transaminaza i lečenje treba obustaviti ako su vrednosti aspartat aminotransferaze (AST tj. SGOT) i alanin
aminotransferaze (ALT tj. SGPT) 3 puta više od gornje granice fizioloških vrednosti.
4 od 22
Ako se pojave simptomi koji ukazuju na hepatitis (npr. žutica, pruritus) i dijagnoza se potvrdi laboratorijskim
ispitivanjem, terapiju lekom Treakol treba prekinuti.
Lek Treakol treba koristiti sa oprezom kod pacijenata koji unose značajne količine alkohola.
Pankreatitis
Pankreatitis je opisan kod pacijenata koji su uzimali fenofibrat (videti odeljak 4.3 i 4.8). Ova pojava može
predstavljati znak nedostatka efikasnosti kod pacijenata sa teškom hipertrigliceridemijom, indukovano
povećanje vrednosti enzima pankreasa ili sekundarnu pojavu posredovanu formiranjem peska ili kamena u
bilijarnom traktu, koja dovodi do opstrukcije zajedničkog bilijarnog kanala.
Funkcija bubrega
Lek Treakol je kontraindikovan kod umerenog do teške insuficijencije bubrega (videti odeljak 4.3).
Lek Treakol treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa blagom insuficijencijom bubrega kod kojih je
ustanovljena brzina glomerularne filtracije od 60 do 89 mL/min/1,73 m2 (videti odeljak 4.2).
Reverzibilno povećanje vrednosti kreatinina u serumu opisano je kod pacijenata koji su primali fenofibrat
kao monoterapiju ili kao kombinovanu terapiju sa statinima. Povećanje vrednostikreatinina u serumu je
uopšteno bilo stabilno u toku vremena, bez dokaza za dalje povećanje vrednosti u toku dugotrajne primene i
koje je imalo tendenciju povratka na početne vrednosti nakon prekida terapije.
Tokom kliničkih ispitivanja, kod 10% pacijenata vrednosti kreatinina bile su povećane u odnosu na početne
za više od 30 mikromola/L kod istovremene primene fenofibrata i simvastatina, u odnosu na 4,4 %
pacijenata koji su primali statin kao monoterapiju. 0,3% pacijenata koji su primali kombinovanu terapiju
imalo je klinički značajan porast vrednosti kreatinina > 200 mikromola/L.
Terapiju treba prekinuti u slučaju da vrednosti kreatinina budu 50% iznad gornje granice fizioloških
vrednosti. Preporučuje se praćenje vrednosti kreatinina tokom prva 3 meseca od uvođenja terapije, a potom
periodično.
Dijabetes melitus
Postoje neki dokazi koji ukazuju da statini kao grupa lekova povećavaju koncentraciju šećera u krvi i da kod
nekih pacijenata sa visokim rizikom za nastanak dijabetesa mogu dovesti do hiperglikemije koja zahteva
odgovarajuće lečenje. Ovaj rizik, međutim, može da se prevaziđe smanjenjem vaskularnog rizika primenom
statina pa to ne bi trebao da bude razlog za prestanak terapije statinom. Pacijente kod kojih postoji rizik
(koncentracija glukoze na tašte od 5,6 do 6,9 mmol/L, BMI>30 kg/m2, povećani trigliceridi, hipertenzija)
treba pratiti klinički i biohemijski u skladu sa nacionalnim vodičima.
Vensko-tromboembolijski događaji
U FIELD studiji zabeležen je statistički značajan porast pojave plućne embolije (0,7% u placebo grupi u
odnosu na 1,1% u fenofibrat grupi; p=0,022) i porast tromboze dubokih vena bez statističkog značaja
(placebo 1,0% (48/4900) pacijenata nasuprot fenofibrata 1,4% (67/4895); p=0,074). Povećan rizik od pojave
venskih trombotičkih događaja može se dovesti u vezu sa povećanom koncentracijom homocisteina, faktora
rizika za trombozu i drugim neidentifikovanim faktorima. Klinički značaj još uvek nije jasan. Zbog toga je
neophodan oprez kod pacijenata sa anamnezom plućne embolije.
5 od 22
Pomoćne supstance
Treakol, 20 mg/145 mg, film tablete:
Treakol, 40 mg/145 mg, film tablete:
Lek sadrži laktozu, pacijenti sa retkim naslednim oboljenjima intolerancije na galaktozu, nedostatkom
laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smeju koristiti ovaj lek.
Lek sadrži saharozu, pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu, glukozno-
galaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharaze-izomaltaze ne smeju koristiti ovaj lek.
Lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. suštinski je bez natrijuma.
Lek sadrži sojin lečitin. Ako je pacijent alergičan na kikiriki, kikirikijevo ulje ili sojin lečitin, ne sme koristiti
ovaj lek.
Snažni inhibitori citohroma P450 3A4 povećavaju rizik od miopatija i rabdomiolize povećanjem
koncentracije HMG-CoA reduktaze u plazmi tokom primene simvastatina. Ovi inhibitori uključuju
itrakonazol, ketokonazol, posakonazol, eritromicin, klaritromicin, telitromicin, inhibitore HIV proteaze (npr.
nelfinavir) i nefazodon.
Pročitajte informacije o propisivanju svih istovremeno korišćenih lekova kako biste dobili informacije o
njihovim mogućim interakcijama sa simvastatinom i/ili potencijalom za uticaj na enzime ili transportere i
moguća prilagođavanja doze i režima doziranja.
Danazol
Rizik od miopatije i rabdomiolize povećan je pri istovremenoj primeni danazola sa simvastatinom. Doza
simvastatina ne sme preći 10 mg na dan kod pacijenata koji uzimaju danazol. Zbog toga je istovremena
primena leka Treakol sa danazolom kontraindikovana (videti odeljak 4.3).
Ciklosporin
Rizik od miopatije/rabdomiolize povećan je pri istovremenoj primeni ciklosporina sa simvastatinom. Iako
mehanizam nije potpuno razjašnjen, pokazano je da ciklosporin povećava izloženost (PIK) simvastatinskoj
kiselini u plazmi, što je verovatno delom i zbog inhibicije CYP 3A4 i OATP-1B1 transportera. Doza
6 od 22
simvastatina ne sme preći 10 mg na dan kod pacijenata koji uzimaju ciklosporin. Zbog toga je istovremena
primena leka Treakol sa ciklosporinom kontraindikovana (videti odeljak 4.3).
U kliničkim ispitivanjima miopatija je opisana kod 6% pacijenata koji su uzimali 80 mg simvastatina zajedno
sa amjodaronom naspram 0,4% pacijenata koji su uzimali 80 mg simvastatina na dan.
Istovremena primena amlodipina i simvastatina dovodi do 1,6 puta većeg izlaganja simvastatinskoj kiselini.
Istovremena primena diltiazema i simvastatina dovodi do 2,7 puta većeg izlaganja simvastatinskoj kiselini za
koje se pretpostavlja da je zbog inhibicije CYP 3A4.
Istovremena primena verapamila i simvastatina rezultuje 2,3 puta većem izlaganju simvastatinskoj kiselini u
plazmi, verovatno zbog inhibicije CYP 3A4.
Zbog svega navedenog lek Treakol se ne sme primenjivati u dozi većoj od 145 mg/20 mg na dan kod
pacijenata koji uzimaju amjodaron, amlodipin, diltiazam ili verapamil.
Inhibitori proteina koji uzrokuju rezistenciju karcinoma dojke na terapiju (engl. Inhibitors of Breast Cancer
Resistant Protein, BCRP)
Istovremena primena lekova koji su inhibitori BCRP, uključujući lekove koji sadrže elbasvir ili grazoprevir,
može dovesti do povećanja koncentracije simvastatina u plazmi i povećanog rizika od miopatije (videti
odeljke 4.2 i 4.4).
Lekari koji razmatraju kombinovanu terapiju lekom Treakol i niacinom (nikotinskom kiselinom) u dozi koja
menja vrednosti lipida (≥ 1 g/dan) ili medicinskog proizvoda koji sadrži niacin treba pažljivo da procene
odnos potencijalne koristi i rizike i da pažljivo prate pacijenta na pojavu znakova i simptoma mišićnog bola,
osetljivosti ili slabosti, naročito u toku prvih meseci terapije ili kada je doza bilo kog leka povećana.
Fusidinska kiselina
Rizik od nastanka miopatije uključujući rabdomiolizu može biti povećan istovremenom primenom fusidinske
kiseline sa statinima. Istovremena primena ovih lekova može dovesti do povećanje koncentracije oba leka u
plazmi. Mehanizam ove interakcije (da li je farmakodinamički, farmakokinetički ili oba) još uvek je
nepoznat. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize (uključujući smrtne ishode) kod pacijenata koji su primali
ovu kombinaciju lekova.
Kada je primena fusidinske kiseline neophodna, mora se obustaviti primena leka Treakol tokom terapije
fusidinskom kiselinom (videti odeljak 4.4).
7 od 22
Sok od grejpfruta
Sok od grejpfruta inhibira aktivnost CYP 3A4. Istovremeni unos velikih količina (preko 1 litra dnevno) soka
od grejpfruta i simvastatina doveo je do 7 puta većeg izlaganja simvastatinskoj kiselini u plazmi. Unos 240
mL soka od grejpfruta ujutro i simvastatina uveče doveo je do 1,9 puta većeg izlaganja simvastatinskoj
kiselini u plazmi. Unos soka od grejpfruta tokom terapije lekom Treakol treba izbegavati.
Kolhicin
Postoje opisani slučajevi miopatije i rabdomiolize pri istovremenoj primeni kolhicina i simvastatina kod
pacijenata sa insuficijencijom bubrega. Zbog toga se preporučuje pažljivo kliničko praćenje pacijenata koji
uzimaju kolhicin i lek Treakol.
Antagonisti vitamina K
Fenofibrat i simvastatin pojačavaju dejstvo antagonista vitamina K i mogu povećati rizik od krvarenja.
Preporučuje se da se doze antikoagulanasa za oralnu primenu smanje za jednu trećinu na početku lečenja, a
potom ukoliko je potrebno da se postepeno prilagođavaju na osnovu praćenja INR vrednosti. Potrebno je
odrediti INR pre započinjanja terapije lekom Treakol, a zatim dovoljno često tokom početnog perioda
lečenja, kako bi se izbeglo da dođe do značajnih razlika u INR. Kada se INR ustali, praćenje INR vrednosti
može da se vrši prema uobičajenoj učestalosti za pacijente koji koriste koagulanse za oralnu primenu. Na isti
način je potrebno postupiti (praćenje INR), ako se doza leka Treakol menja ili se prekida terapija. Lečenje
lekom Traekol nije povezano sa krvarenjem kod pacijenata koji nisu uzimali antikoagulanse.
Glitazoni
Postoje slučajevi reverzibilnog paradoksalnog smanjenja koncentracije HDL holesterola opisani prilikom
istovremene primene fenofibrata i glitazona. Zbog toga se preporučuje praćenje koncentracije HDL
holesterola ukoliko se lek Treakol istovremeno primenjuje sa glitazonom ili ako je koncentracija HDL
holesterola isuviše smanjena prekinuti terapiju sa jednim od ova dva leka.
Rifampicin
S obzirom na to da je rifampicin snažni induktor CYP 3A4 koji učestvuje u metabolizmu simvastatina, kod
pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji rifampicinom (npr. terapija tuberkuloze) može doći do smanjenja
efikasnosti simvastatina. Kod zdravih dobrovoljaca, izlaganje simvastatinskoj kiselini u plazmi smanjeno je
za 93% pri istovremenoj primeni sa rifampicinom.
Fenofibrat i simvastatin nisu inhibitori CYP 2D6, CYP 2E1, ili CYP 1A2. Fenofibrat je blagi do umereni
inhibitor CYP 2C9 i slab inhibitor CYP 2C19 i CYP2A6.
Pacijenti koji istovremeno uzimaju lek Treakol i lekove koji se metabolišu putem CYP 2C19, CYP 2A6 i
naročito CYP 2C9 sa uskim terapijskim indeksom treba pažljivo pratiti i preporučuje se prilagođavanje doze,
ako je neophodno.
U jednoj studiji je PIK simvastatinske kiseline (SVA), glavnog aktivnog metabolita simvastatina, smanjen za
42% (90% CI 24%-56%) kada je pojedinačna doza od 40 mg simvastatina kombinovana sa ponovljenom
primenom 160 mg fenofibrata. U drugoj studiji [Bergman et al, 2004] ponovljena istovremena primena 80
mg simvastatina i 160 mg fenofibrata dovela je od smanjenja vrednosti PIK simvastatinske kiseline za 36%
(90% CI 30%-42%). U većoj studiji je opisano smanjenje vrednosti PIK simvastatinske kiseline od 21%
(90% CI 14%-27%) nakon ponovljene istovremene primene 40 mg simvastatina i 145 mg fenofibrata uveče.
Ovo se nije značajnije razlikovalo od smanjenja vrednosti PIK simvastatinske kiseline za 29% (90% CI 22%-
8 od 22
35%) opisanog pri primeni lekova u razmaku od 12 sati: 40 mg simvastatina uveče i 145 mg fenofibrata
ujutru.
Tačan mehanizam interakcije nije poznat. U dostupnim kliničkim podacima ne smatra se da se značajno
razlikuje uticaj na smanjenje koncentracije LDL holesterola u odnosu na monoterapiju simvastatinom kada
je kontrolisan LDL holesterol na početku terapije.
Ponovljena primena simvastatina od 40 mg ili 80 mg, najvećih registrovanih doza, nije imala uticaja na
koncentraciju fenofibrata u plazmi u stanju ravnoteže.
Preporuke za propisivanje lekova koji interaguju sa lekom Treakol date su u pregledu u tabeli 1. (videti
odeljke 4.2 i 4.3).
9 od 22
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Treakol
S obzirom na to da je simvastatin kontraindikovan tokom trudnoće (videti u nastavku), lek Treakol je
kontraindikovan tokom trudnoće (videti odeljak 4.3).
Fenofibrat
Nema odgovarajućih podataka o primeni fenofibrata tokom trudnoće. Ispitivanja na životinjama pokazala su
embriotoksične uticaje pri rasponu doza koje izazivaju toksičnost za majku (videti odeljak 5.3). Mogući rizik
za ljude nije poznatt. Zbog toga, fenofibrat treba primenjivati tokom trudnoće samo nakon pažljive procene
odnosta koristi i rizika.
Simvastatin
Simvastain je kontraindikovan tokom trudnoće. Nije utvrđena bezbednost primene kod trudnica. Lečenje
majke simvastatinom može kod fetusa smanjiti koncentraciju mevalonata, prekursora u biosintezi
holesterola. Zbog toga se simvastatin ne sme primenjivati kod žena koje su trudne, pokušavaju da zatrudne
ili misle da su trudne. Terapija simvastatinom mora se obustaviti tokom trudnoće ili dok se ne ustanovi da
žena nije trudna.
Dojenje
Nije poznato da li se fenofibrat, simvastatin i/ili njegovi metaboliti izlučuju u majčino mleko. Leka Treakol
je kontraindikovana tokom dojenja (videti odeljak 4.3).
Plodnost
Reverzibilni uticaji na plodnost opisani su kod životinja (videti odeljak 5.3).
Nema kliničkih podataka o uticaju leka Treakol na plodnost.
Fenofibrat, nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Vrtoglavica je bila opisana u postmarketinškoj primeni simvastatina. Ova neželjena reakcija treba da se uzme
u obzir prilikom upravljanja vozilom i rukovanjem mašinama tokom terapije lekom Treakol.
Učestalost neželjenih reakcija prijavljenih kod pacijenata pri istovremenoj primeni fenofibrata i simvastatina
navedena je u nastavku u tabeli prema klasi sistema organa i učestalosti.
Neželjene reakcije na lek Treakol su u skladu sa poznatim neželjenim reakcijama na dve aktivne supstance:
fenofibrat i simvastatin.
10 od 22
Učestalost neželjenih reakcija navedena je prema sledećem: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10),
povremeno (≥1/1000 do <1/100); retko (≥1/10000 do <1/1000); veoma retko (<1/10000) i nepoznate
učestalosti (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Tabela 2. Neželjene reakcije primećene pri istovremenoj primeni fenofibrata i simvastatina (lek Treakol)
Klasa sistema organa Neželjena reakcija Učestalost
Infekcije i infestacije Infekcije gornjeg respiratornog trakta, Često
gastroenteritis
Poremećaji krvi i limfnog Povećanje broja trombocita Često
sistema
Hepatobilijarni poremećaji Povećanje vrednosti enzima alanin- Često
aminotransferaze
Poremećaji kože i potkožnog Dermatitis i ekcem Povremeno
tkiva
Ispitivanja Povećanje koncentracije kreatinina u krvi (videti Veoma često
odeljke 4.3 i 4.4)
11 od 22
Tromboembolizam (pulućna
Vaskularni
embolija, tromboza dubokih Povremeno
poremećaji
vena)*
Respiratorni,
torakalni i
Intersticijalna bolest pluća Nepoznato
medijastinalni
poremećaji
Gastrointestinalni znaci i
simptomi (abdominalni bol,
Često
Gastrointestinalni mučnina, povraćanje, dijareja,
poremećaji nadimanje)
Pankreatitis* Povremeno
Opstipacija, dispepsija Retko
Povećane vrednosti
transaminaza Često
Holelitijaza Povremeno
Komplikacije holelitijaze (npr.
Hepatobilijarni
holecistitis, holangitis, bilijarne Nepoznato
poremećaji
kolike)
Povećane vrednosti gama-
Retko
glutamil transferaze
Hepatitis/žutica
Veoma retko
Oštećenje funkcije jetre
Teške reakcije kože (na primer
multiformni eritem, Stevens-
Nepoznato
Jonhson-ov sindrom, toksična
epidermalna nekroliza)
Preosetljivost kože (npr. osip,
Povremeno
Poremećaji kože i pruritus, urtikarija)
potkožnog tkiva Alopecija Retko
Reakcije fotosenzitivnosti Retko
Sindrom
Retko
hipersenzitivnosti ***
Lihenoidne reakcije na
Veoma retko
koži uzrokovane lekom
Poremećaji mišića (npr.
mijalgija, miozitis, grčevi i Povremeno
slabost u mišićima)
Rabdomioliza sa ili bez
Poremećaji insuficijencije bubrega (videti Retko
mišićno-koštanog odeljak 4.4)
sistema i vezivnog Miopatija** Retko
tkiva Tendinopatija
Imunološki posredovana
Nepoznato
nekrotizirajuća miopatija
(videti odeljak 4.4)
Ruptura mišića Veoma retko
Poremećaji Seksualna disfunkcija Povremeno
reproduktivnog Erektilna disfunkcija Nepoznato
sistema i dojki Ginekomastija Veoma retko
Opšti poremećaji i
reakcije na mestu Astenija Retko
primene
12 od 22
Povećanje koncentracije
homocisteina u krvi (videti Veoma često
odeljak 4.4)*****
Povećanje koncentracije uree u Retko
krvi
Povećanje vrednosti Retko
alkalne fosfataze u krvi
Ispitivanja
Povećanje vrednosti Retko
kreatin fosfokinaze u krvi
Povećanje koncentracije
glikolizovanog Nepoznato
hemoglobina
Povećanje koncentracije
Nepoznato
glukoze u krvi
Tromboembolizam
*U FIELD studiji je primećen statistički značajan porast incidence plućne embolije (0,7% u placebo grupi
[32/4900 pacijenata] u odnosu 1,1% u grupi [53/4895 pacijenata] koja je primala fenofibrat; p = 0,022) i
porast tromboze dubokih vena bez statističkog značaja (placebo: 1,0% [48/4900 pacijenata] u odnosu na
grupu koja je primala fenofibrat: 1,4% [67/4895 pacijenata]; p = 0,074).
Miopatija
**U kliničkom ispitivanju miopatija se češće javljala kod pacijenata kjoi su uzimali 80 mg simvastatina na
dan u poređenju sa pacijentima koji su uzimali 20 mg na dan (1,0% u odnosu na 0,02%).
Sindrom hipersenzitivnosti
***Retko je prijavljivan očigledan sindrom hipersenzitivnosti sa nekim od sledećih osobina: angioedem,
sindrom sličan lupusu, reumatska polimijalgija, dermatomiozitis, vaskulitis, tromocitopenija, eozinofilija,
povećanje sedimentacije eritrocita, artritis, artralgija, urtikarija, fotosenzitivnost, povišena telesna
temperatura, crvenilo lica, dispneja i slabost.
Dijabetes melitus
**** Dijabetes melitus: pacijente sa rizikom (koncentracija glukoze na tašte od 5,6 do 6,9 mmol/L, BMI>30
kg/m2, povećana koncentracija triglicerida, hipertenzija) treba pratiti klinički i biohemijski u skladu sa
nacionalnim vodičima.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava
kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
13 od 22
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
4.9. Predoziranje
Treakol
Ne postoji specifičan antidot. Ako se sumnja na predoziranje, pacijenta lečiti simptomatski i preduzeti
odgovarajuće potporne mere.
Fenofibrat
Opisani su sporadični slučajevi predoziranja fenofibratom. U većini slučajeva nije bilo simptoma
predoziranja.
Fenofibrat se ne može eliminisati hemodijalizom.
Simvastatin
Prijavljeno je nekoliko slučajeva predoziranja simvastatinom. Maksimalna uneta doza bila je 3,6 g (grama).
Svi pacijenti su se oporavili bez posledica. Ne postoji specifična terapija u slučaju predoziranja pa je
potrebno primeniti simptomatsku terapiju i preduzeti odgovarajuće potporne mere.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
Mehanizam dejstva
Fenofibrat
Fenofibrat je derivat fibrinske kiseline, čiji su uticaji izmene lipidnog statusa kod ljudi posredovani
aktivacijom peroksizomalnog proliferativnog aktivirajućeg receptora tipa alfa (engl. Peroxisome Proliferator
Activated Receptor type alpha, PPARalfa).
Aktivacijom PPARalfa, fenofibrat aktivira sintezu lipoprotein lipaze i smanjuje produkciju apolipoproteina
CIII. Aktivacija PPARalfa takođe indukuje i porast sinteze apolipoproteina AI i AII.
Simvastatin
Simvastatin je inaktivni lakton koji se hidrolizuje u jetri do odgovarajućeg aktivnog oblika beta-hidroksi
kiseline koja je snažan inhibitor HMG-CoA reduktaze (3-hidroksi-3-metil-glutaril CoA reduktaze). Ovaj
enzim katalizuje konverziju HMG-CoA do mevalonata, reakciju koja predstavlja rani i korak koji ograničava
brzinu biosinteze holesterola.
Lek Treakol
Lek Treakol sadrži fenofibrat i simvastatin, koji imaju različite mehanizme dejstva, kao što je prethodno
opisano.
Farmakodinamsko dejstvo
Fenofibrat
Ispitivanja sprovedena sa fenofibratom na frakcijama lipoproteina pokazuju smanjenje koncentracije LDL i
VLDL holesterola (VLDL-C). Koncentracija HDL holesterola često je povećana. Koncentracije LDL i
VLDL triglicerida su smanjene. Ukupan uticaj je smanjenje odnosa lipoproteina male i veoma male gustine u
odnosu na lipoproteine velike gustine.
14 od 22
Fenofibrat ima i urikozurični uticaj, koji dovodi do smanjenja koncentracije mokraćne kiseline za približno
25%.
Simvastatin
Pokazano je da simvastatin smanjuje i normalne i povišene koncentracije LDL holesterola. LDL se formira
iz lipoproteina veoma male gustine (VLDL) i kataboliše se u najvećoj meri preko LDL receptora visokog
afiniteta. Mehanizam kojim simvastatin smanjuje koncentraciju LDL može da uključi i smanjenje
koncentracije VLDL holesterola i indukciju LDL receptora, čime se smanjuje sinteza i povećava katabolizam
LDL holesterola. Apolipoprotein B takođe se značajno smanjuje tokom terapije simvastatinom. Pored toga,
simvastatin umereno povećava koncentraciju HDL holesterola i smanjuje koncentraciju triglicerida (TG) u
plazmi. Kao rezultat navedenih promena dolazi do smanjenja odnosa TC i HDL holesterola, kao i odnosa
LDL i HDL holesterola.
Lek Treakol
Navedeni uticaji simvastatina i fenofibrata su komplementarni.
U 12. nedelji i u 24. nedelji kombinacija fenofibrata 145 mg i simvastatina 40 mg (F145/S40) bila je
superiornija od simvastatina 40 mg (S40) u smanjenju TG i povećanju HDL-C.
15 od 22
Kombinacija F145/S40 bila je superiornija od S40 u smanjenju koncentracije LDL holesterola samo u 24.
nedelji. Smanjenje koncentracije LDL holesterola u 12. nedelji od 1,2% bilo je bez statističkog značaja, da bi
do nedelje 24 došlo do statistički značajnog smanjenja od 7,2%.
Promene vrednosti TG, LDL-C i HDL-C u odnosu na početne, izražena u procentima, nakon
nedelje 12 i 24
Kompletna analiza uzorka ispitanika
Lipidni parameter Feno 145 + Simva Simva 40 Poređenje p-vrednost
(mmol/L) 40 (N=221) (N=219) terapija*
Nakon 12 nedelja % promene srednje vrednosti (SD)
TG -27,18(36,18) -0,74 (39,54) -28,19 <0,001
(-32,91; -23,13)
LDL-C -6,34 (23,53) -5,21 (22,01) -1.24 0,539
(-5,22; 2,7)
HDL-C 5,77 (15,97) -0,75 (12,98) 6,46 <0,001
(3,83; 9,09)
Nakon 24 nedelja % promene srednje vrednosti (SD)
TG -22,66 (43,87) 1,81 (36,64) -27,56 <0,001
(-32,90; -21,80)
LDL-C -3,98 (24,16) 3,07 (30,01) -7,21 0,005
(-12,20; -2,21)
HDL-C 5,08 (16,10) 0,62 (13,21) 4,65 0,001
(1,88; 7,42)
* Poređenje terapija sastoji se od razlike između LS–srednje vrednosti za fenofibrat 145 + simvastatin 40 i
simvastatin 40 kao i odgovarajućeg 95% CI. LS (srednja vrednost najmanjih kvadrata, eng. less square
mean)
Rezultati bioloških parametara od značaja u 24. nedelji prikazani u sledećoj tabeli. F145/S40 pokazao je
statistički značajnu superiornost kod svih parametara, osim kod povećanja ApoA1.
ANCOVA (analiza kovarijanse) promene verednosti TC, ne-HDL-C, ApoAI, ApoB, ApoB/ApoAI i
fibrinogena, u odnosu na početne, izražena u procentima, nakon 24 nedelje – Kompletna analiza uzorka
ispitanika
Parametar Terapijska N Srednja vrednost (SD) Poređenje terapija* p-vrednost
grupa
TC (mmol/L) Feno 145 +
Simva 40 213 -4,95 (18.59)
203 -6,76 (-10,31; -3,20) <0,001
Simva 40 1,69 (20.45)
Ne-HDL-C (engl. Feno 145 +
non-high-density Simva 40 213 -7,62 (23,94)
lipoprotein 203 -10,33 (-14,94; -5,72) <0,001
cholesterol, ne- Simva 40 2,52 (26,42)
HDL-C)
(mmol/L)
Apo AI (g/L) Feno 145 +
Simva 40 204 5,79 (15,96)
2,34 (-0,32; 4,99) 0,084
Simva 40 194 4,02 (13,37)
Apo B (g/L) Feno 145 +
Simva 40 204 -2,95 (21,88)
-9,26 (-13,70; -4,82) <0,001
Simva 40 194 6,04 (26,29)
Apo B/Apo AI Feno 145 +
Simva 40 204 -4,93 (41,66)
16 od 22
-8,29 (-15,18; -1,39) 0,019
Simva 40 194 3,08 (26,85)
Fibrinogen* (g/L) Feno 145 +
Simva 40 202 -29 (0,04)
-0,30 (-0,41; -0,19) <0,001
Simva 40 192 0,01 (0,05)
* Poređenje terapija sastoji se od razlike između LS - srednje vrednosti za eenofibrat 145 mg + simvastatin
40 mg i simvastatin 40 mg, kao i odgovarajućeg 95% CI. LS (srednja vrednost najmanjih kvadrata), SD
(standardna devijacija)
Nakon prvih 12 nedelja terapije, kombinacija fenofibrat 145 mg i simvastatin 20 mg bila je superiornija od
simvastatina 40 mg u smanjenju TG i povećanju HDL-C, ali nisu ispunjeni kriterijumi neinferiornosti za
LDL-C. Kombinacija fenofibrata 145 mg i simvastatina 20 mg pokazala je statistički značajnu superiornost
na porast apoA1 i smanjenje fibrinogena u odnosu na simvastatin 40 mg.
Suportivne studije
ACCORD ispitivanje (engl. The Action to Control Cardiovascular Risk in Diabetes, ACCORD) predstavlja
randomizovanu, placebo kontrolisanu studiju, koja je uključivala 5518 pacijenata sa dijabetes melitusom tipa
2, koji su lečeni fenofibratom uz simvastatin. Terapija fenofibratom uz simvastatin nije pokazala značajne
razlike u poređenju sa monoterapijom simvastatinom u pogledu kombinovanog primarnog ishoda koji
obuhvata infarkt miokarda bez smrtnog ishoda, moždani udar bez smrtnog ishoda i kardiovaskularnu smrt
(hazard ratio [HR] 0,92; 95% CI 0,79-1,08; p=0,32; apsolutno smanjenje rizika: 0,74%). U unapred
određenoj podgrupi pacijenata sa dislipidemijom, definisanoj kao pacijenti u trećini sa najnižim vrednostima
HDL holesterola (≤34 mg/dL ili 0,88 mmol/L) i trećini sa najvišim vrednostima triglicerida (≥204 mg/dL ili
2,3 mmol/L) na početku studije, kombinovana terapija fenofibratom i simvastatinom pokazala je relativno
smanjenje od 31% u poređenju sa monoterapijom simvastatinom u pogledu kombinovanog primarnog ishoda
(hazard ratio [HR] 0,69; 95% CI 0,49-0,97; p=0,03; apsolutno smanjenje rizika: 4,95%). Još jedna analiza
unapred definisanih podgrupa pokazala je statistički značajn uticaj pola pacijenta na ishod lečenja (p=0,01),
17 od 22
ukazujući na moguću korist kombinovane terapije kod muškaraca (p=0,037), ali i mogućnost povećanog
rizika u pogledu primarnih ishoda kod žena kod kojih se primenjuje kombinovana terapija, u poređenju sa
monoterapijom simvastatinom (p=0,069). Ovo nije uočeno kod ranije pomenute podgrupe pacijenata sa
dislipidemijom, ali nisu uočeni ni jasni dokazi o koristi kombinovane terapije kod žena sa dislipidemijom, a
mogući štetan uticaj u ovoj podgrupi ne može se isključiti.
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za lekove izuzela je od obaveze podnošenja rezultata studija sa ovim lekom za sve
podgrupe pedijatrijske populacije sa mešovitom dislipidemijom (videti odeljak 4.2 za informacije o primeni
u pedijatrijskoj populaciji).
Geometrijska sredina maksimalne vrednosti u plazmi (Cmax) inaktivnog simvastatina bila je 2,7
nanograma/mL za fiksnu kombinaciju leka Treakol, 20 mg/145 mg i 3,9 nanograma/mL kod istovremeno
primenjenih pojedinačnih tableta fenofibrata 145 mg i simvastatina 20 mg, kako je korišćeno u kliničkom
programu.
Odnos geometrijske sredine i 90% CI u poređenju plazma izloženosti (PIK i PIK(0-t)) za simvastatin nakon
primene tablete fiksne kombinacije leka Treakol, 20 mg/145 mg i nakon istovremene primene pojedinačnih
tableta fenofibrata 145 mg i simvastatina 20 mg, kako je korišćeno u kliničkom programu, bili su unutar
intervala bioekvivalencije od 80-125%.
Resorpcija
Maksimalna koncentracija u plazmi (Cmax) fenofibrata postiže se od 2 do 4 sata nakon oralne primene.
Koncentracije leka u plazmi stabilne su kod svih pojedinaca tokom kontinuirane terapije.
Nasuprot ranijim formulacijama fenofibrata, maksimalna koncentracija u plazmi i ukupna izloženost uz ovu
formulaciju nezavisne su od unosa hrane.
Ispitivan je uticaj hrane tokom primene ove formulacije fenofibrata 145 mg kod zdravih ispitanika muškog i
ženskog pola, natašte i pri unosu hrane sa visokim vrednostima masti. Studija je pokazala da hrana ne utiče
izloženost fenofibrinskoj kiselini (PIK i Cmax).
Kinetičke studije nakon primene pojedinačne doze i kontinuirane primene pokazale su da nema akumulacije
leka.
18 od 22
Simvastatin kao inaktivni lakton, brzo hidrolizuje in vivo u odgovarajuću beta-hidroksi kiselinu,
snažniinhibitor HMG-CoA reduktaze. Hidroliza se odvija uglavnom u jetri, dok je hidroliza u humanoj
plazmi veoma spora.
Simvastatin se dobro resorbuje i podleže intenzivnom metabolizmu prvog prolaza kroz jetru. Ekstrakcija u
jetri zavisi od hepatičnog protoka krvi. Jetra je primarno mesto dejstva aktivnog metabolita. Raspoloživost
beta-hidroksikiseline u sistemskoj cirkulaciji nakon oralne doze simvastatina manja je od 5% doze leka.
Maksimalna koncentracija u plazmi aktivnog inhibitora dostiže se 1-2 sata nakon primene simvastatina.
Istovremena primene hrane ne utiče na resorpciju.
Farmakokinetika pojedinačne i ponovljenih doza simvastatina pokazuje da nema akumulacije leka nakon
ponovljenog doziranja.
Distribucija
Fenofibrinska kiselina se snažno vezuje za albumine plazme (više od 99%).
Simvastatin i njegovi aktivni metaboliti se vezuju za proteine plazme >95%.
Biotransformacija i eliminacija
Nakon oralne primene, fenofibrat se brzo hidrolizuje esterazama u aktivni metabolit fenofibrinsku kiselinu.
Fenofibrat se ne može detektovati u plazmi u neizmenjenom obliku. Fenofibrat nije supstrat enzima CYP
3A4. Mikrozomalni enzimi jetre nisu uključeni u metabolizam.
Lek se uglavnom izlučuje putem urina. Gotovo se sav lek eliminiše u toku 6 dana. Fenofibrat se uglavnom
izlučuje u obliku fenofibrinske kiseline i njenih glukuronskih konjugata. Kod starijih pacijenata ukupni
plazma klirens fenofibrinske kiseline nije izmenjen.
Kinetičke studije nakon pojedinačne doze i kontinuirane primene, pokazale su da se lek ne akumulira.
Fenofibrinska kiselina se ne eliminiše hemodijalizom.
Srednje poluvreme eliminacije u plazmi: poluvreme eliminacije fenofibrinske kiseline iz plazme je približno
20 sati.
Simvastatin je supstrat CYP 3A4 i efluksnog transportnog BCRP proteina. Hepatociti aktivnim prenosom
putem transportera OATP1B1 preuzimaju simvastatin. Glavni metaboliti simvastatina prisutni u plazmi kod
ljudi su beta-hidroksi kiselina i četiri dodatna aktivna metabolita. Nakon oralno primenjene doze
radioaktivno obeleženog simvastatina kod ljudi, 13% radioaktivnosti se ekskretovalo urinom, a 60%
fecesom, u toku 96 sati. Količina leka otkrivena u fecesu odgovara resorbovanom leku izlučenom putem
žuči, kao i neresorbovanom leku. Nakon intravenske primene metabolita, beta-hidroksi kiseline, poluvreme
eliminacije iznosi u proseku 1,9 sati. Prosečno se samo 0,3% intravenske doze leka izlučuje urinom kao
inhibitori.
Uticaji primene ponovljenih doza fenofibrata na farmakokinetiku pojedinačne ili ponovljenih doza
simvastatina ispitivan je u dve male studije (n=12), a zatim u većoj studiji (n=85) kod zdravih ispitanika.
U jednoj studiji je PIK simvastatinske kiseline (SVA), glavnog aktivnog metabolita simvastina, smanjen za
42% (90% CI 24%-56%) kada je pojedinačna doza od 40 mg simvastatina kombinovana sa ponovljenom
primenom fenofibrata 160 mg. U drugoj studiji [Bergman et al, 2004] ponovljena istovremena primena
simvastatina 80 mg i fenofibrata od 160 mg dovela je do smanjenja vrednosti PIK za SVA od 36% (90% CI
30%-42%). U većoj studiji, smanjenje od 21% (90% CI 14%-27%) PIK vrednosti za SVA zabeleženo je
nakon ponovljene istovremene primene simvastatina 40 mg i fenofibrata 145 mg uveče. Ovo se nije značajno
razlikovalo od smanjenja vrednosti PIK za SVA od 29% (90% CI 22%-35%) primećenog nakon primene u
razmaku od 12 sati: simvastatin 40 mg uveče i fenofibrat 145 mg ujutro.
19 od 22
Tačan mehanizam interakcije nije poznat. Na osnovu dostupnih kliničkih podataka ne smatra se da se uticaj
na smanjenje koncentracije LDL-C značajno razlikuje u odnosu na monoterapiju simvastatinom, kada je
koncentracija LDL-C kontrolisan pri započinjanju terapije.
Ponovna primena simvastatina 40 mg ili 80 mg, najveće odobrene doze, nije uticala na koncentraciju
fenofibrinske kiseline u plazmi u stanju ravnoteže.
Posebne populacije
Nosioci alela c.521T>C gena SLCO1B1 imaju manju aktivnost OATP1B1. Srednja izloženost (PIK)
glavnom aktivnom metabolitu, simvastatinskoj kiselini, iznosi 120% kod heterozigotnih nosioca (CT) C alela
i 221% kod homozigotnih nosioca (CC) u odnosu na pacijente koji imaju najčešći genotip (TT). C alel ima
učestalost od 18% u evropskoj populaciji. Kod pacijenata sa SLCO1B1 polimorfizmom postoji rizik od
povećane izloženosti simvastatinu, što može dovesti do povećanja rizika od rabdomiolize (videti odeljak
4.4).
Pretkliničke studije nisu sprovedene sa fiksnom kombinacijom doza supstanci leka Treakol.
Fenofibrat
U studijama akutne toksičnosti nisu zabeležene značajne informacije o specifičnoj toksičnosti fenofibrata.
Reverzibilni ulkusi i erozije gastrointestinalnog trakta zabeleženi su kod pasa kod kojih je tokom 3 meseca
izloženost bila približno 7 puta veća od kliničkih PIK vrednosti.
U studijama karcinogenosti na pacovima i miševima, primećeni su tumori jetre, što je pripisano proliferaciji
peroksizoma. Ove promene su specifične za glodare i nisu primećene kod drugih životinjskih vrsta. Ovo nije
relevantno za terapijsku primenu kod ljudi.
Studije na miševima, pacovima i kunićima nisu pokazale teratogene uticaje. Embriotoksični uticaji su
primećeni pri dozama koje su u rasponu koje izazivaju toksičnost za majku. Produženje gestacionog perioda
i poteškoće prilikom porođaja primećene su pri velikim dozama.
Uticaji fenofibrata na fertilitet u pretkliničkim studijama reproduktivne toksičnosti nisu uočeni. Međutim,
reverzibilna hipospermija, testikularna vakuolacija i nezrelost ovarijuma zabeleženi su u studiji toksičnosti
ponovljenih doza sa fenofibrinskom kiselinom kod mladih pasa.
Simvastatin
Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih farmakodinamskih studija, studija toksičnosti
ponovljenih doza, genotoksičnost i karcinogenog potencijala ne ukazuju na posebne rizike pri primeni leka
kod ljudi, izuzev onih koji se mogu očekivati kao posledica farmakološkog mehanizma dejstava. Pri
maksimalno podnošljivim dozama kod pacova i kunića, simvastatin nije doveo do malformacija fetusa, nije
uticao na plodnost, reproduktivnu funkciju ili neonatalni razvoj.
20 od 22
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.2. Inkompatibilnost
Nije primenljivo.
2 godine
21 od 22
6.6. Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa
važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Februar, 2021.
22 od 22