O 
oj 
 

ss^sšssssss^^ X\W ..\\v

            J 
            I
            R
            P
 

s%   V//A

i
 Naslov izvorn ika
THE FAMOUS FIVE
Five get into Trouble

Copyright © Darell Waters Ltd.

Illustrations copyright © 1974 Hodder and Stoughton

P R IJ A T E L J A
na tragu I!I -\ 
i
zločina
n

 Ilustracije BETTY i
MAXEY
%\
S engleskoga prevela ZALOŽBA MLADINSKA KNJIGA
GORDANA V. POPOVIĆ
LJUBLJANA - ZAGREB
 

i
i
CIP - katalogizacija v knjigi
 Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana
820 (02.053.2)-311.2
BLYTON, Enid

i
 Na tragu zločina / Enid Blyton ; [ilustracije Betty Maxey ;
s engleskoga prevela Gordana V. Popović]. - Ljubljana ; Zagreb :
Mladinska knjiga, 1990. - (Pet prijatelja)
Prevod dela: Five get into trouble
Petorka planira ljetovanje
20772608
VA
 —Zaista, Quentine, s tobom se veoma teško o nečemu

P
dogovoriti! — teta će Fanny svome suprugu.
Četvoro je djece sjedjelo za stolom i doručkovalo sluša-
 jući s velikim zanimanjem. Što je opet uradio stric Quentin?
Julian je namignuo Dicku, a Anne je gurnula George ispod
stola. Hoće li stric Quentin planuti, kao što se ponekad do-
godi?
Stric Quentin držao je u ruci pismo koje mu je supruga
upravo predala, nakon što ga je pročitala. Pismo je bilo uz-
rok nevolji. Stric Quentin se namrgodio — i odlučio da ne
 plane. Naprotiv, progovorio je veoma blago:
 —Pa, Fanny, draga — kako možeš očekivati da zapamtim
kada točno djeci počinju praznici i da li će biti kod nas ili
kod tvoje sestre? Znaš da se bavim znanstvenim radom — i
u ovom trenutku nečim veoma važnim.  Ja ne mogu pamtiti
i
kada djeci prestaje škola ili kada im počinje!
 —Mogao si mene pitati — teta će Fanny očajno. — Doi
sta, Quentine, zar si zaboravio da smo razgovarali o tome

li
kako će Julian, Dick i Anne biti kod nas za uskršnje praz
nike, kada svi toliko uživaju u Kirrinu i moru u to doba go
dine? Rekao si da će se tvoj znasntveni skup održati nakon
 praznika, a ne na njihovoj polovici!

I

a im je tako kasno završila! — stric će Quen-
m mogao znati.
ilL.  
 
 
 
li znaš da Uskrs ove godine pada kasno, pa i  
avršava — teta će Fanny uz uzdah.
može na to misliti — reče George. — Što se
o? Želi li otac otići usred praznika, ili se radi
om?  
o — reče teta Fanny i ponovo uze pismo. —   —Nije potrebno — javi se George. — Mogli bismo
za dva dana — a ja ga svakako moram pratiti.
 mogu ostaviti same, bez ikoga u kući. Da Jo-
sna, sve bi bilo u redu — ali ona će se vratiti  
li dva.
ila kuharica. Sva su je djeca jako voljela i bilo
e nisu zatekli u kući kad su stigli da tu pro-
. to dopustiti. Stoga promislite!
 —Možemo se sami brinuti o sebi — reče Dick. — 
je sasvim dobra mala kuharica.
 —I ja mogu pomoći — umiješa se George. Pravo
ime bilo Georgina, ali svi su joj se obraćali sa George
zina se majka nasmiješi.
 —O, George — prošli put kad si kuhala jaje, vo
posve isparila! Ne vjerujem da bi djeca bila oduševljen
jim kuhanjem.
 —Naprosto sam zaboravila da je jaje bilo u lonči
pravdala se George. — Pošla sam po sat da izmjerim vri
kuhanja, i usput se sjetila da Timmy nije dobio jelo i.
 —Da, sve to znamo — majka će uz smijeh. — Tim
dobio jelo, a otac je morao otići bez doručka!
 —Vau! — javi se Timmy ispod stola čim je čuo
ime. Liznuo je Georgeino stopalo tek da bi je podsje
je tamo.
 —No, vratimo se našoj temi — stric će Quentin n
ljivo. — Moram prisustvovati tom skupu, to je sigurno.
ram tamo pročitati neke zanimljive zabilješke. Ti ne
poći sa mnom, Fanny — možeš ostati i paziti na djec
riti nešto što već davno želimo, ali mislili smo to od
za ljetne praznike. — O, da — spremno će Anne. — 
bismo! Hajde da to uradimo!
 —Da, i ja bih to volio — priklopi Dick.
 —Pa, dobro, o čemu se radi? — upita teta Fanny.
sve sam neupućena. Ako je riječ o nečemu opasnom,
 —Jesmo li mi ikad  učinili nešto opasno? — vikne
ge-

 — Mnogo puta  —  reče majka. — Dobro, kakav vam  je
 plan?
 —Ništa naročito — javi se Julian. — Radi se tek o tome
da su slučajno svi naši bicikli u savršenom stanju, a sjećaš
 
 
se, teto Fanny, da si nam za Božić poklonila dva mala šato
ra. Zato smo pomislili da bi moglo biti veoma zabavno otići
na biciklima, ponijeti šatore i malko istražiti okolinu.
 —Krasno je vrijeme, moglo bi nam biti izvrsno — pri
klopi Dick. — Uostalom, teto Fanny, valjda si i pretpostavila
da ćemo se šatorima i služiti! Eto nam prilike!  
 —Pretpostavila sam da ćete se njima služiti u vrtu ili na
 plaži — reče teta Fanny. — Kad ste prošli put išli na logo
rovanje, s vama je bio gospodin Luffy koji vas je čuvao. Ne  
sviđa mi se pomisao da odete sami sa šatorima.
 —O, Fanny, kad Julian ne bi bio u stanju brinuti o djeci,
 
 bio bi on prilično slab primjerak svoje vrste — reče njezin
suprug nestrpljivo. — Pusti ih neka idu! Kladim se da se na
Juliana možemo osloniti da će djecu dovesti zdravu i čitavu.
 —Hvala, striče! — reče Julian koji nije bio naučen na
 pohvale strica Quentina. Pogledao je u djecu i nasmiješio se.
 — Naravno da se lako nositi s tom družinom — iako je Anne
kojiput  veoma teška!
Anne uvrijeđeno zine. Bila je ona najmanja i jedina s ko-
 jom je bilo doista lako izaći na kraj. Vidjela je Julianov smi-
 ješak — naravno, podbadao je. Nasmiješila mu se. — Obe
čajem da sa mnom neće biti teškoća — reče bezazleno stricu
Quentinu.  
On se činio iznenađen. — Pa, moram reći da sam mislio
kako je jedino George teška... — počeo je i zastao kad je
ugledao Fannyno upozoravajuće mrštenje. George  jeste  bila
 
teška, ali neće biti ništa lakša budu li je na to upozoravali!
8
 —Quentine, nikad ne shvaćaš kad se Julian šali, zar ne?
— reče Fanny. — Pa, ako doista misliš da Julian može preu
zeti taj zadatak — i da ih možemo pustiti na putovanje na
biciklima, s tim novim šatorima...
i
 —Brzo! Znači, sve je dogovoreno! — vikne George i sta
de od veselja gurkati Dicka po leđima. — Krećemo sutra.
i
Ponijet ćemo...
 —GEORGE! Nema potrebe da toliko vičeš i lupaš — 
upozori je majka. — Znaš da otac to ne voli — a, eto, uz i
bunila si i Timmya. Lezi, Timmy — evo, juri po blagavaonici
kao mahnit!
Stric Quentin ustane. Nije volio da se obrok pretvori u
pakao. Gotovo je bio pao preko uzbuđena Timmya i presre-
tan je nestao iz kuhinje. Kakvo je to bilo domaćinstvo kad
bi se kod njih našlo četvoro djece i pas! i
 —O, teto Fanny, zar zaista smijemo sutra krenuti? — 
upita Anne sjajnih očiju. —  Zaista je lijepo vrijeme za tra    /
/f       
vanj, toplo je kao u srpnju. Gotovo nam i ne treba deblja
odjeća. I
VA
 —Pa, ako tako misliš, ne možete otići — odlučno će teta  // \ 
Fanny. — Danju može biti sunčano i toplo — ali u travnju
nikad nije sigurno da će isto vrijeme potrajati dva dana. Na 6:
i
rednoga dana može lijevati, a dan iza toga sniježiti! Dat ću
vam novaca, Juliane, da u slučaju lošeg vremena prespavate
u hotelu. VA
Četvoro djece spremno zaključi da vrijeme nikad neće
biti tako loše!
 —Neće li biti zabavno? — upita Dick. — Sami ćemo ku
povati hranu i jesti gdje poželimo. Svake večeri izabrat ćemo
mjesto gdje ćemo spavati i tamo postaviti šatore. A, ako je
i
mjesečina i ako to poželimo, možemo se voziti i noću!
 

 —Oho! Voziti se na biciklima po mjesečini! Nikad to

nisam radila — reče Anne. — Mora da je fantastično!
 —Pa, dobro je da ste se dosjetili nečega što želite raditi
dok mi budemo odsutni — reče teta Fanny. — Bože dragi,
toliko sam godina u braku s Ouentinom i još je u stanju bez
mog znanja napraviti takvu zbrku! Dobro, dobro, prihvatimo
se posla i promislimo što sve trebate ponijeti.
Sve je iznenada postalo veoma uzbudljivo. Četvoro je  
djece pojurilo u svoje sobe da naprave krevete i počiste ih,
vičući koliko ih je grlo nosilo.
manje mjesta, haračeći po ostavi i birajući hranu koju će po-
nijeti, tražeći geografske karte koje bi im mogle zatrebati.
Timmy je znao da nekamo odlaze i, dakako, bio siguran
I
da će i on poći, te je stoga bio uzbuđen poput njih, lajao je i
i mahao repom i cijelog se dana svima saplitao o noge. Ali,
nitko nije mario. Timmy je bio jedan od njih, jedan član pe-
torke, kadar da učini gotovo sve izuzev da govori — i bilo  A
je posve nezamislivo otići nekamo a ne povesti dobroga sta-
rog Timmya.
 —Nadam se da će vas Timmy moći pratiti na dugotraj ■ y  >

 —Tko bi pomislio da sutra krećemo sami na put! — us- nim vožnjama? — upita teta Fanny Juliana.
klikne Dick bacajući na hrpu plahte i pokrivače.
 —Dick! Ja ću ti pospremiti krevet — vikne Anne zgra
 —Pobogu, hoće! — uzvrati Julian. — Njemu nije važno
koliko daleko idemo. Nadam se da se nećeš brinuti za nas, I
teta Fanny. Znaš kakav je Timmy čuvar.
nuta njegovom žurbom. — Ne možeš tako složiti krevet!
 —O, mogu\ — vikne Dick. — Počekaj i vidjet ćeš! A,  —Da, znam — reče teta. — Ne bih vas pustila na takvo i
osim toga, tako spremam i Julianov krevet a ti se čisti odav  putovanje mirna srca kada ne bih znala da je Timmy s vama!
de i izvoli spremati svoj — istegni svaki ugao, gladi jastuk,
On je ravan bilo kome odraslome kada treba brinuti o va i 
ma!
ravnaj plahte — čini štogod hoćeš sa svojim krevetom, ali  —Vau, vau! — potvrdi Timmy. George se nasmijala. — 
meni prepusti moj! Pričekaj dok budemo na putovanju s bi Timmy kaže da je ravan dvoma odraslima, majko! — kazala
ciklima — tada nećeš brinuti o krevetima — naprosto ćeš  je, a Timmy udari svojim velikim repom po podu.
smotati vreću za spavanje i gotovo!  —Vau, vau, vau\ —  pridoda. A to je značilo: — Ne dvo
Dovršio je svoj krevet, navlačeći nagrbljeni pokrivač i ma, tromal 
gurnuvši pidžamu ispod jastuka. Anne se nasmijala i pošla
složiti svoj krevet. I ona je bila uzbuđena. Nadolazeći dani
obećavali su da će biti obasjani suncem, puni nepoznatih
mjesta, neobičnih šuma, velikih i malih brežuljaka, piknika
uz cestu, vožnje na biciklima po mjesečini — je li Dick to
mislio ozbiljno? Kako čarobno!
Cijeloga dana svi su bili jako zaposleni, slažući u naprt-
njače potrebne stvari, presavijajući šatore kako bi zauzeli što

Sami na putu
a svi su bili spremni. Sve je bilo uredno
 na bicikle, izuzev naprtnjača koje je svat-  
a. U košarama je bilo raznovrsne hrane
 budu pojeli, Julian će kupiti što im bude
 su kočnice u redu? — upita stric Quen-
n mora pokazati neko zanimanje za do
 se kako je i  sam, kao dječak, imao bicikl
su nikad bile u redu.
ntine, naravno da su u redu — uvjeri ga
 ni pomišljali krenuti na biciklima kad
spravne. Prometni zakon na autoputu vr  koja je vijorila na vjetru. Svi su nosili kratke hlačice i tan
 se mi strogo pridržavamo propisa.
ic Quentin nije nikad čuo za »Prometni
jatno i nije. Živio je on u vlastitom svije-
rojeva i dijagrama — i čeznuo je da mu
ljudno je pričekao da djeca dovrše pos-
da budu posve spremna za odlazak.  
eto Fanny! Bojim se da ti nećemo moći
 ni vi nećete moći javiti gdje ste odsjeli.  
se provedite — poželio im je Julian.
ajko! Ne brini za nas — divno ćemo se
je George.  
 —Doviđenja, teto Fanny; doviđenja striče Quentine!
 —Zbogom, striče! Teta Fanny, krećemo!
I tako su krenuli, vozeći se puteljkom niz livadu koja
vodila od Vile Kirrin. Teta i stric stajali su na vrtnim vrati
i čekali dok društvance, okupano suncem, nije zamaknulo
ugao. Timmy je trčao pokraj Georgina bicikla, na svojim d
gim, snažnim nogama, preplavljen radošću pri pomisli na
ista dugu trku.
 —Eto, krenuli smo — reče Julian kad su zašli za ugao
—Kakva sreća što smo krenuli sami na put! Dobri stari stri
Quentin! Drago mi je da je napravio zbrku.
 —Za prvi dan nećemo prevaliti previše kilometara
uvijek se poslije ukočim — reče Anne.
 —Nećemo — umiri je Dick. — Kadgod osjetiš da s
umorna, samo reci — nije važno gdje ćemo stati!
Prijepodne je bilo veoma toplo. Djeca su nosila džempe
i skinula ih, uguravši ih u košare. George je više no ik 
nalikovala na dječaka, sa svojom kratkom kovrčavom koso
majice, izuzev Juliana koji je bio u trapericama. Zavrnuo
rukave majice, pa tako učiniše i ostali.
Grabili su kilometar za kilometrom, uživajući u suncu
vjetru. Timmy je neumorno kaskao uz njih, crvena isplaž
nog jezika. Trčao bi po dijelu puta obraslu travom, kad
je bilo. Doista je bio mudar pas!
Zaustavili su se kod seoceta Manlington Tovey. U nje
je bio samo jedan dućan, no tu je bilo svega što se mog
zamisliti — ili se barem tako činilo!
 —Nadam se da prodaju sok od đumbira! — reče Julian
—Jezik mi se ovjesio, poput Timmveva!
 

11
U maloj prodavaonici prodavala se limunada, oranžada,
sok od grejpa i od đumbira. Doista je bilo teško izabrati. Tu
se prodavao i sladoled i djeca su uskoro sjedila pijući mješa-
vinu soka od đumbira i limete i jela izvanredni sladoled.
 —Timmv mora dobiti sladoled — reče George. — Tako
ga voli. Zar ne, Timmv?
 —Vau! — odgovori Timmv i proguta svoj sladoled u dva
klokotava zalogaja.
 —Žali bože sladoleda koji se kupuje Timmyu — reče
Anne. — Jedva ga stigne okusiti, tako ga brzo smaže. Ne,
Timmv, silazi. Završit ću svoj sladoled i neću ti dati ni da
lizneš!
Timmv ode i uze piti vodu iz plitice koju mu je pripre- VA
mila prodavačica. Pio je i pio, a potom se dahćući ispružio
na tlu. ■VA
Djeca su kupila po bocu soka od đumbira za svakoga i i
krenula dalje. Pit će sok uz ručak. Već su s radošću pomiš-
ljala na sendviče umotane u uredne zavežljaje.
Anne ugleda nekoliko krava što su pasle na livadi pokraj
koje su prošli: — Mora da je strašno biti krava i ne jesti
ništa drugo izuzev bezukusne trave — obratila se George. — 
i
Zamisli što krave propuštaju — nikad ne okuse sendvič s ja-
 jima i salatom, nikad ne jedu čokoladnu tortu, nikad ne oku-
se kuhano jaje — a ne mogu čak ni ispiti čašu soku od
dumbira! Uboge krave!
George se nasmijala: — Zaista razmišljaš o glupim stva- li
rima, Anne — reče. — Sada si me navela da još više poželim
objed — kad spominješ sendviče s jajima i sok od đumbira!
Znam da nam je majka priredila sendviče s jajima — i sa
sardinama.
i

 —Ne valja — umiješa se Dick vodeći ih uz malu uzvisinu  
dok mu se bicikl opasno zanosio — ne valja — nećemo više
moći napraviti ni metra nastavite li vi, djevojčice, cijelo vri
 jeme torokati o hrani. Juliane, što misliš o ručku?
Bio je to lijepi piknik na uzvisini brežuljka. Oko njih su
svuda uokolo rasli jaglaci, a odnekamo je dopirao slatki mi-
ris skrivenih ljubičica. Drozd je mahnito pjevao na lijeski,
dok bi se dvije zebe svaki put upozoravajući oglasile kad bi
on zastao.
 —Glazba i dekor odgovaraju — reče Julian pokazavši ru
kom ptice i jaglace. — Veoma lijepo. Samo čekamo kono
 bara da donese jelovnik!  
Zec je pretrčao pokraj njih, znatiželjno naćuljenih ušiju.
 — A, eno konobara! — Julian će spremno. — Što nam danas
nudiš, konobare Kuniću? Finu zečju paštetu?
Zec odjuri koliko su ga noge nosile. Uspaničio se zbog
toga što je u blizini namirisao Timmva. Djeca su se nasmi-
 jala, jer se činilo da ga je otjeralo spominjanje zečje paštete.
Timmy je zurio u zeca u bijegu, ali nije se ni pomaknuo da
ga goni.
 —Pa dobro,  Timmy\ To je prvi put da si pustio zeca da  
ode svojom voljom — reče Dick. —  Mora da ti je vruće i da
si premoren. Ima li za njega kakve hrane, George?
 —Naravno — reče George. — Sama sam mu pripremila
sendviče.
I doista jest! Kod mesara je kupila mljeveno meso i pri-
redila mu dvanaest uredno izrezanih i umotanih sendviča.
Ostali se nasmijaše. George nikad nije teško padalo da
 brine o Timmvu. On je proždirao svoje sendviče poput vuka,
i snažno udarao repom po vlažnu tlu. Sjedili su i radosno
16
jeli, savršeno sretni da su zajedno u prirodi i da jedu izvrsni
i
objed.
I
Anne krikne: — George, pogledaj što radiš! Jedeš Tim-
myev sendvič!
 —Fuj! — reče George. — Mislila sam daje suviše žesto
ka okusa. Mora da sam Timmvu dala jedan od svojih, a ja
uzela jedan od njegovih. Oprosti, Time!
 —Vau! — Tim će uljudno te prihvati još jedan svoj send
vič.
\ 
 —Po brzini kojom ih guta čini se da mu je svejedno ima
li ih dvadeset ili pedeset — primijeti Julian. — Dosad je sve
pojeo, zar ne? Pa, ostali pripazite — navalit će na naše. Aha
glazba je iznova zasvirala!
Svi slušahu drozda. — Pazi kako ideš — pjevao je. — Pazi
kako ideš, daj, daj, daj!
 —Zvuči kao proglas Sigurnosne službe — reče Dick te
sjedne položivši glavu na jastuk od mahovine. — U redu pti '/A
co — druškane — pazit ćemo kako hodamo — ali sada ćemo
malko zadrijemati, pa stoga utišaj svoj orkestar!
 —  Prava je stvar malko se odmoriti — Julian će zijeva
jući. — Prevalili smo dobar komad puta. Ne smijemo se pre-
moriti za prvi dan. Makni noge s mene, Timmy — strašno
t
si težak sa svim tim sendvičima u sebi.
Timmy se pomaknuo. Pošao je do George i izvalio se po-
kraj nje ližući joj lice. Ona ga odgurne:
 — Nemoj toliko lizati — reče mu pospano. — Čuvaj nas
kao pravi pas i pazi da nitko ne dođe i ukrade nam bicikle.
Timmy je, dakako, znao što znači »čuvaj«. Sjeo je kad je
čuo tu riječ i pažljivo razgledao uokolo, istodobno njuška-
 jući. Ima li koga? Nema. Cak ni daška, zvuka ili mirisa neke
strane osobe. Timmy ponovo legne s jednim naćuljenim
11
 

uhom i tek malo otvorenim jednim okom. George je uvijek  Sve je to zvučalo doista dobro. George se ćutjela kao da
mislila kako je izvanredno da on spava s jednim usnulim i
 jednim budnim uhom i okom. Upravo je to htjela reći Dicku
 bi još mogla voziti kilometrima ako je na kraju puta čeka
mogućnost da zapliva u jezeru.
1
i Julianu kad je vidjela da duboko spavaju.
Zaspala je i ona. Nitko ih nije smetao. Mali je crvendać
 — Smislio si krasan plan — reče odobravajući. — Doista
izvanredan. Mislim da bismo cijelog putovanja morali noći- I
ispitujući poskakivao pokraj njih i, glave nagnute ustranu, vati u blizini jezera — tako bismo se uvijek predvečer i uju
razmišljao bi li bilo pametno čupnuti koju dlaku iz Timmye- tro mogli okupati!
va repa za svijanje novoga gnijezda. Pukotina Timmveva  — Vau! — složi se Timmy trčeći pokraj Georgeina bici
 budna oka malko se proširi — Bog pomogao crvendaću po- kl a. - V au !
kuša li zbijati bilo kakvu šalu s Timmvem!  — I Timmy se slaže — George će uza smijeh. — Ali, o,
Crvendać odletje. Drozd još malko zapjeva; zec se iznova Bože, bojim se da nije ponio svoj ručnik za kupanje!
 pomoli. Timmyeve se oči širom otvore. Zec šmugne. Timmy
tiho 7axt7\. Je li bio budan ili je spavao? Zec nije namjera-
vao čekati da se uvjeri!
i
Bilo je pola četiri kad su se djeca, jedno za drugim, pro-
 budila. Julian pogleda na sat. — Gotovo je vrijeme za užinu!
 — reče i Anne tiho zacvili:
 — O, ne — pa tek smo ručali, i još sam strašno sita!
Julian se nasmije: — U redu je, Anne. Uzimat ćemo
obroke povodeći se za svojim trbusima, a ne za satom. Dođi,
ustani! U protivnome, otići ćemo bez tebe.
Izveli su bicikle iz uzvisine obrasle u jaglace i ponovno li
ih zajahali. Godio im je povjetarac na licima. Anne zastenja:
 —O, Bože, već se osjećam malo ukočena. Hoćemo li
 prevaliti još mnogo kilometara, Ju?
 —Ne, ne mnogo — reče Julian. — Mislio sam da užina-
mo na nekome mjestu koje budemo odabrali — i potom
obavimo kupovinu za večeru i sutra za doručak — a tada
 potražimo lijepo mjestašce gdje ćemo postaviti šatore. Na
karti sam vidio malo jezero, pa sam pomislio da bismo se
mogli okupati, ako ga nađemo.
1Q
i

rasan dan — i noć
rovela lijepu večer. Užinali su oko pola šest,
što im je trebalo za večeru i doručak nared-
že pecivo, paštetu od sardela, veliku okruglu
ade u kartonskoj kutiji, naranče, limete, buj-
o sendviča sa šunkom — zaista lijep izbor.
 se da nećemo sve pojesti za večeru; tada
ostalo za doručak — reče George spremajući
 košaru. — Silazi, Timmy. Ovi sendviči nisu
 sam ti božanstvenu veliku kost —  ta će te
 
 mu je dati kad legnemo spavati — reče An-
vu buku, krčkajući i grickajući. Neću moći
as ništa neće omesti u spavanju — reče Dick.
 bih prespavao i potres! Već s uživanjem po
u za spavanje.
 noćas ne bismo trebali postavljati šatore —  Stigli su do jezera u pola osam. Mjesto je bilo lijep
eći savršeno bistro nebo. — Pitat ću nekoga
ognoza u šest sati. Doista, stvarno mislim da
sto trebali uvući u vreće za spavanje, a da
 u krov.
obno! — usklikne Anne. — Rado bih ležala
e.
Prognoza je bila dobra: »Lijepo, vedro i toplo.«
 —Dobro — reče Julian. — To će nam uštedjeti mn
truda — čak ne moramo ni razmotati šatore. Dođite, je
li sve uzeli? Čini li se nekome da bismo trebali nabavit
hrane?
Košare bijahu pune. Nitko nije mislio da bi još ne
njih stalo.
 —Stalo bi još mnogo toga kad bi Timmy nosio svoj
sti — priklopi Anne. — Polovica moje košare natovare
njegovim golemim kostima. Zašto ne smisliš nešto kak 
Tim sam nosio svoje kosti, George? Sigurna sam da je
dovoljno mudar.
 —Da, dovoljno je mudar — reče George. — Ali je
više pohlepan, Anne. Znaš i sama. Kad bi morao nositi s
hranu, naprosto bi zastao i cijelu je pojeo. Izgleda da
mogu jesti bilo što u bilo koje vrijeme.
 —Blago njima — zavidno će Dick. — Kad bih bar 
ja to mogao. Ali, naprosto se moram odmoriti između o
ka!
 —A sada, prema jezeru — predloži Julian savijajući
tu koju je upravo proučavao. — Udaljeno je svega des
kilometara. Ime mu je Zelena bara, ali izgleda veće od
Prijalo bi mi kupanje. Vruće mi je i osjećam se ljeplji
strane se nalazila mala koliba koja je, očevidno, ljeti s
kupačima za presvlačenje. Sada je bila zaključana, a n
zorima su bile navučene zavjese.
 —Mislim da smijemo skočiti u vodu? — Dick će s
njičavo. — Valjda nas neće optužiti za narušavanje posj
zar ne?

 — Neće. Nigdje ne piše da je to privatni posjed — umiri
ga Julian. — Znaš, voda neće biti jako topla, jer je tek po
lovica travnja! Ali, napokon, naviknuli smo na hladno kupa  
nje ujutro; nadam se da je sunce ublažilo hladnoću jezera.
Dođite, navucimo kupaće gaćice.  
Presvukli su se iza grmlja i potrčali do jezera. Voda je
zaista bila veoma hladna. Anne je skočila i istrčala; to joj je
dostajalo.
George se pridružila dječacima u plivanju i svi su izišli
 blistajući i smijući se. — Brrr, bilo je hladno! — prizna Dick.
 
 — Dođite, dobro se istrčimo. Pogledajte Anne, već je odje-  
vena. Timmy, gdje si? Tebi ne smeta hladna voda, zar ne?
Svi su kao sumanuti pojurili niz malu stazu uza Zelenu
 baru. Anne je spremila večeru. Sunce je zašlo i, unatoč tome  
što je večer bila blaga, nestalo je zanosne topline dana. An-
ne je bila zadovoljna da je ponijela džemper.  
 — Dobra stara Anne — reče Dick kad su joj se napokon
svi pridružili, odjeveni i s navučenim džemperima. — Gle
dajte, pripremila je hranu. Prava mala domaćica, zar ne, An
ne? Kladim se da bi Anne, kad bismo se ovdje zadržali dulje
od jednoga dana, smislila neku vrstu ostave i pripremila
mjesto za pranje svega što je potrebno i pronašla gdje da
drži krpe za prašinu i metlu!  
 — Brbljaš gluposti, Dick — reče Anne. — Morao bi biti
zadovoljan da se volim vrtjeti uokolo i spremati za vama. O,
Timmy\ Prase! Gubi se! Pogledajte ga, stresao se i prosuo
milijune i milijune kapljica vode po hrani. Morala si ga osu
šiti, George. Znaš kako se istresa nakon kupanja.
 — Oprosti! — ispriča se George. — Time, reci da ti je
žao. Zašto si uvijek u svemu tako  siloviti Kad bih se ja tako
stresla, uši i prsti bi mi odletjeli u zrak!
i
Bilo je ugodno jesti pri večernjoj svjetlosti i promatrati
kako se na nebu pomaljaju prve zvijezde. Djeca i Timmy bi- I
\
jahu umorni ali sretni. Bio je to početak putovanja — a po-
čeci su uvijek divni — a pred njima su se dani nizali u
beskraj i nekako su bili uvjereni da će baš svaki dan biti
sunčan! I
Uvukli su se u vreće za spavanje čim su povečerali. Slo-
žili su ih jednu uz drugu u nizu, da bi, ako žele, mogli ne-
smetano razgovarati. Timmva je to dovelo u napast. Svečano
je šetao preko tijela prijatelja a pozdravljali su ga krikovi i i
prijetnje:
 —Timmy! Kako se usuđuješ? Pa i ja sam obilno večerao!
 —TIMMY! Zvijeri! Odjednom si stao sa svim svojim ša i
pama na mene!
 —George, zaista moraš zabraniti Timmyu da ovako seta
po nama! Jedino se nadam da to neće potrajati cijele noći.
Timmy je izgledao začuđen galamom. Smjestio se pokraj
George, nakon uzaludnih pokušaja da se uvuče u njezinu
vreću za spavanje. George okrene glavu da bi se izbavila
njegova lizanja.
 —O, Timmy, volim te, ali rado bih kad mi ne bi toliko
močio lice. Juliane, pogledaj onu veličanstvenu zvijezdu — 
poput male okrugle svjetiljke. Što je to?
 —Zapravo, to i nije zvijezda — to je planeta Venera — 
Julian će sneno. — Ali, zove se i zvijezda Večernjica. Čudno
da to ne znaš, George. Zar tebe ništa ne uče u školi?
George pokuša gurnuti Juliana kroz svoju vreću za spa-
vanje, ali nije uspjela. Odustala je i zijevnula tako glasno da
su i ostali stali zijevati.
Anne je prva zaspala. Bila je ona najmanja i više se umo-
rila od duge šetnje i vožnje nego ostali, iako je, uz njih, sve
 

la. Ne trepćući, George je cijelu minutu gle-  — Ja neću — reče Anne. — Bilo bi mi prehladno.
  zvijezdu i tada iznenada zaspala. Julian i se da ni George ne namjerava krenuti. Pođite sami, dj
lo tiho razgovarali. Timmy je bio posve mi- Priredit ću vam doručak kad se vratite. Žao mi je da
ga kilometri i kilometri trčanja.  biti ništa toploga za piće — ali nismo ponijeli ni čaj
itko se nije ni pomaknuo, čak ni Timmy. Ni- nešto slično.
a skupine zečeva koji su se igrali u blizini. Julian i Dick pođoše do Zelene bare, još pospana
ulio uho kad je nedaleko huknula sova. Nije da. Anne iziđe iz vreće za spavanje i brzo se odjene.
mu je šišmiš proletio iznad glave. čila je poći do jezera sa spužvom i ručnikom i razbu
e odmah probudio da se probudila George i trljanjem s hladnom vodom. George je ostala u vreći.
Dva dječaka gotovo su stigla do jezera. Već su ga
menu, ustao bi i lizao je, nježno cvileći! Ge- rala između stabala, blistava, smaragdnozelene boje.
noću bila središte njegova svijeta.
an bio lijep i blistav. Bilo je ugodno probu-
toplinu sunca na obrazima i čuti drozda kako
 grlo nosi. — Možda je to onaj isti drozd — 
o. — I on kaže: »Pazi kako hodaš, daj, daj,
o što je govorio onaj drugi.
no sjedne. Pitala se da li da odmah počne s
doručka ili će se ostali najprije okupati.
sjeo Julian i zijevnuo, do pojasa se izvukavši
anje. Nasmiješio se Anne.
kazao je. — Jesi li dobro spavala? Jutros se
.
ilično ukočena — reče Anne. — Ali uskoro
 George, jesi li budna?
o promrmlja i još se dublje ušuška u vreću.
gladio šapom i zacvilio. Želio je da ustane i

my — George će iz dubine svoje vreće. — 

kupati — reče Julian. — Ide li još netko?


Iznenada, ugledaše bicikl naslonjen na deblo. Gledali su
ga iznenađeni. Nije bio njihov. Mora da pripada nekome
drugom.
Potom začuju pljuskanje vode u jezeru i požure do njega.
Je li se to netko kupao?
U jezeru je plivao dječak, plava mu je kosa bila mokra i
sjajna na jutarnjem suncu. Plivao je snažnim zamasima, os-
tavljajući za sobom duboke brazde. Iznenada ugleda Dicka
i Juliana te zapliva prema njima.
 —Zdravo — pozdravi ih izlazeći iz vode. — I vi ste došli
 plivati? Lijepo je ovo moje jezerce, zar ne?
 —Što hoćeš time reći? Zar je to doista tvoje jezerce? —  spužvu i ručnik i promatrala ih. Tko je bio treći dječak?
upita Julian.
 —Pa, pripada mom ocu Thurlowu Kentu — reče dječak.
I Julian i Dick su čuli za Thurlowa Kenta, jednog od naj-
 bogatijih ljudi u kraju. Julian se sumnjičavo zagleda u dje-
čaka:
 —Ako je privatno jezero, nećemo ga koristiti — reče.
 —O, samo izvolite! — dovikne im dječak i zapljusne ih
hladnom vodom. — Utrkujmo se do druge obale!  
I tri dječaka krenuše presijecajući zelenu vodu snažnim
 preplanulim rukama. Kakav krasan početak sunčana dana!
i
a \
Richard
Anne se začudila kad je u Zelenoj bari ugledala tri dje-
čaka umjesto dvojice. Zastala je pokraj vode, držeći u ruci
Dječaci su se vratili do strane jezera gdje je ona stajala.
Stidljivo je gledala nepoznata dječaka. Nije bio mnogo stariji
od nje i bio je niži od Dicka i Juliana, ali čvrste građe i na-
smijanih plavih očiju koje su joj se svidjele. Mokru je kosu
zabacio prema natrag.
 — Je li to vaša sestra? — upitao je Juliana i Dicka. — 
Zdravo!
 — Zdravo — otpozdravi Anne i nasmiješi se. — Kako ti
je ime?
 — Richard. Richard Kent. A tebi?
 — Anne — odgovori Anne. — Mi putujemo biciklima.
Dječaci nisu imali vremena da se predstave. Još su bili
i
zadihani od plivanja.
 —Ja sam Julian, a ovo je Dick, moj brat — reče Julian
dahćući. — Slušaj, nadam se da nismo nedopušteno na tvo-
i
me tlu i jezeru?
Richard se nasmije. — Pa, zapravo jeste. Ali, dajem vam
dopuštenje! Možete posuditi moju zemlju i moje jezero na I
koliko vam drago vremena!

 —O, hvala — reče Anne. — Pretpostavljam da je to vla
sništvo tvoga oca? Nigdje ne piše »Privatni posjed« ili nešto
 
slično, pa nismo znali. Hoćeš li doći s nama doručkovati?
Ako se presvučeš s dječacima, oni će te dovesti do mjesta  
gdje smo prošle noći logorovali.
Istrljala je ruke i lice spužvom koju je namočila u jezer-
skoj vodi, i slušala kako dječaci brbljaju iza grma gdje su se  
 presvlačili. Potom je požurila do mjesta gdje su prespavali
u želji da složi vreće i uredno posluži doručak. Ali, George
 je još duboko spavala u svojoj vreći i vidio se samo vršak  ih ovako ostavljao.
glave prekriven kratkim kovrčama, što je činilo da je nali-
kovala na dječaka.
 —George! Probudi se. Netko nam dolazi na doručak —  charda i upravo je doručkovala. On se dovezao na biciklu.
reče Anne gurkajući je.
George je grubo odgurne, ne vjerujući joj. Bila je to var-  
ka kako bi je namamila da joj pomogne oko doručka! Anne
 je ostavi. U redu, neka je nađe kako spava u vreći, ako tako
želi. Stala je razmatati hranu i uredno je slagati. Kako su
 pametno uradili da su kupili dvije dodatne boce soka od li-
mete. Sada mogu jednu ponuditi Richardu.
Stigoše tri dječaka, mokre kose slijepljene uz glavu. Ri-
chard ugleda George u vreći, a Timmy mu priđe da ga upoz-
na. Pomilovao je Timmva koji ga je njuškao s velikim  
zanimanjem.
 —Tko to tamo spava? — upita Richard.
 —George — reče Anne. — Previše je pospana da bi usta
la! Hajdemo, doručak je spreman. Hoćemo li najprije jesti
 peciva, paštetu od sardela i salatu? A ima i soka od limete.
George je čula Richardov glas kako razgovara s ostalima
i začudila se. Tko je to? Sjela je, zatreptala, kose raščupane
i kratke. Richard je doista povjerovao da je dječak. Izgledala i
I
je tako, a i ime joj je bilo George!
 —Dobro jutro, George — kazao je. — Nadam se da ne
jedem tvoj dio doručka.
 —Tko si ti? — upita George. Dječaci joj objasniše.
 —Živim na oko pet kilometara odavde — reče dječak. 7/
\
— Jutros sam došao biciklom ovamo da se okupam. Stvarno,
sjetio sam se, bit će bolje da doguram svoj bicikl ovamo ka
ko bih ga imao na oku. Već su mi dva ukrali zato što sam
i
On otrča po svoj bicikl. George iskoristi priliku da se iz- P
vuče iz vreće za spavanje i brzo odjene. Vratila se prije Ri-
 —Sve je u redu — reče i spusti ga pokraj sebe. — Ne \
bih htio da moram ocu reći kako je ovaj nestao poput osta
lih. Prilično je gnjevan.
 —I moj je otac pomalo gnjevan.
 —Tuče li te? — upita Richard dajući Timmvu lijepi ko
madić peciva s ribljom paštetom.
 —Naravno da ne — odgovori George. — Samo se naljuti,
i to je sve.
 —Moj se naljuti, razgnjevi i plane, a ako ga netko uvri
jedi ili mu učini nažao, ponaša se poput slona — nikad ne
zaboravlja — reče Richard. — Tako je u životu stekao mno
go neprijatelja. Ponekad su mu čak prijetili i životom, pa je
morao unajmiti osobnog čuvara.
Sve je to zvučalo krajnje uzbudljivo. Dick je gotovo po-
želio da i on ima takva oca. Bilo bi zgodno pripovijedati dje-
čacima u školi o očevu »tjelesnom čuvaru«.
 —Kako izgledaju njegovi tjelesni čuvari? — Anne će ve
oma znatiželjno.
 

 —O, različiti su. Ali svi su visoki, kršni momci — izgle

daju poput lupeža, a možda to i jesu — objasni Richard uži
vajući u zanimanju djece. — Jedan kojega je imao prošle
godine bio je strašan — imao je najdeblje usne koje možete
zamisliti i tako veliki nos te biste, gledajući ga iz profila, po
mislili da je, šale radi, stavio umjetni.
 —Pobogu! — usklikne Anne. — Zvuči strašno. Je li još
radi za tvog oca? 1
 —Ne. Učinio je nešto što je oca naljutilo — i on ga je
nakon poštene svađe najurio — govorio je Richard. — S njim
 je bilo gotovo. A to je dobro. Mrzio sam ga. Običavao je
strašno udarati pse.
 —O! Kakva zvijer! — George će užasnuta. Obgrli rukom
Timmva kao da se boji da bi i njega netko mogao udarati.
Julian i Dick su se pitali treba li u sve to vjerovati. Zak-
ljučili su da su Richardove priče dobrano pretjerane i slušali
su ih zabavljajući se, ali ne s takvim užasom kao djevojčice
koje su povjerovale svakoj njegovoj riječi.
 —Gdje je sada tvoj otac? — upita Anne. — Ima li i sada
 posebnog tjelesnog čuvara?
 —Sigurno! Ovog je tjedna u Americi, ali uskoro će do
letjeti kući, zajedno sa svojim čuvarem — reče Richard ot-
 pijajući preostali sok od limete. — Hmmm, fino je. Stvarno  —Koga? Gdje? — upita Anne gledajući okolo kao da će
ste sretni da su vas pustili da sami putujete na biciklima —  se odnekud iznenadno pomoliti neki golemi lupež.
i da spavate gdje poželite. Mene majka nikad ne bi pustila  —Pa, pretpostavlja se da je on moj učitelj za vrijeme
 — uvijek se boji da će mi se nešto dogoditi.  praznika — reče Richard škakljajući Timmva po ušima. — 
 —Možda bi i ti trebao imati osobnog čuvara — pod Ime mu je Lomax i prilično je jeziv. Očekuje da ga obavi
 jestim o svakom svom izlasku — kao da sam dijete, poput
smješljivo predloži Julian. Anne.
 —Brzo bih ja njemu pobjegao — reče Richard. — Ustva Anne se uvrijedila. — Ja nikome ne moram govoriti kad
ri, ja i imam neku vrstu čuvara. izlazim — kazala je.

 —Zapravo, i mi ne bismo smjeli otići ovako sami da
Timmy nije s nama — prizna Dick. — On je bolji od bilo
kojeg razbijačkog tjelesnog čuvara ili kućnog učitelja za vri
 jeme praznika. Čudim se da  ti nemaš psa.
 —O, imam ih približno pet — Richard će neodređeno.
 
 
 —Kako se zovu? — George će u nevjerici.
 —Pa... Bunter, Biskvit, Bones i, hmmm, Bonzo — Ri
chard će uza smijeh.
 —Glupava imena — George će prezrivo. — Smiješno je
 psu nadjenuti ime  Biskvit. Mora da si ćaknut.
 —Ušuti! — s iznenadnim će prezirom Richard. — Ne
 podnosim da mi se kaže da sam ćaknut.
 —E, pa od mene ćeš to morati podnijeti — reče George.
 —  Zaista mislim da je ćaknuto nadjenuti lijepu, pristojnu psu
ime Biskviti  
 —Potući ću se s tobom — Richard će iznenađujući osta
le, te ustane. — Dođi, ustaj!
George skoči na noge. Julian ispruži ruku i povuče je do-
lje.
 —Ništa od toga — reče on Richardu. — Stidi se.
 —Zašto? — ispali Richard, a lice mu je postalo grimizno.
Očevidno, dijelio je sa svojim ocem gnjevnu ćud!
 —Pa, zato što nećeš tući djevojčicu — Julian će prezrivo.
 —Ili možda hoćeš? Ispravi me ako sam pogriješio.  
Richard je zapanjeno zurio u njega. — Djevojčicu? Na
ravno da se ne tučem s djevojčicama. Nijedan pristojan dje
čak ne udara djevojčice — ali želio sam se tući s ovim
dječakom — kako mu je ono ime — George?
 Na njegovo veliko iznenađenje Julian, Dick i Anne pra-
snuše u smijeh. Timmy divlje zalaje, radostan što se skončala
kavga. Jedino je George gledala poprijeko i ljutito.
 —Što je sada? — Richard će napadački. — Čemu se smi
jete?
 —Richarde, George nije dječak — ona je djevojčica — 
objasni Dick najposlije. — Pobogu, ona je bila spremna da
i
i
prihvati izazov i tuče se s tobom — dva bijesna mala fokste-
rijera se počupala!
Richard zine od čuda, još zapanjeniji. Pocrvenje više no
ikad. Tupo je zurio u George.
 —Jesi li ti stvarno djevojčica? — pitao je. — Ponašaš se
sasvim kao dječak — a tako i izgledaš. Oprosti, George. Je
li ti George pravo ime?
 —Nije, Georgina — reče George ublaživši se malo Ri-
chardovom nespretnom isprikom, a i zadovoljna što je pov
jerovao da je ona dječak. Tako je sil no željela da bude
dječak, a ne djevojčica.
 —Dobro da se  nismo potukli — reće Richard žarko. — 
Potukao bih te načisto!
 —Ali, ja nemam ništa protiv — reče George iznova se
razjarivši. Julian je gurne ustranu.
 —A sada oboje prestanite i ne ponašajte se kao budale.
Gdje je karta? Vrijeme je da je malko proučimo i odlučimo
kamo danas idemo — kako ćemo daleko voziti i gdje ćemo
prespavati.
Srećom, George i Richard dragovoljno odustaše od dalje
rasprave. Uskoro je šest glava — zajedno s Timmyevom — 
 bilo nagnuto nad kartu. Julian je odlučio:
 —Ići ćemo do šume Middlecombe — vidiš, ovdje je na
karti. To je odlučeno — bit će to lijepa vožnja!
Možda će biti lijepa vožnja — ali bit će to i mnogo više
od vožnje!

7777////////    7/77////////A
 
 
V će stati da kupe hranu za objed i unatoč tome što je put do
Šest umjesto pet
 
 —Slušajte — počne Richard nakon što su sve spremili,
ukopali smeće i pregledali da nekome nije pukla guma. —   —Skinut ćemo ti malo sala — reče Dick. — Znaš, ne
Slušajte, imam tetu koja živi u smjeru u kojem je ova šuma
 — ako bih otišao do majke i pitao mogu li poći s vama, biste
li pristali? Usput bih mogao posjetiti tetu.
Julian se sumnjičavo zagleda u Richarda. Nije bio sigu-
ran hoće li on zaista pitati za dopuštenje.
 —Pa, ako to ne potraje predugo — reče — mi, naravno,
nemamo ništa protiv da pođeš s nama. Možemo te ostaviti
kod tvoje tete.
 —Idem odmah pitati majku — Richard će orno te potrči
 prema biciklu. — Srest ćemo se kod Crockerova ugla — vi  
diš, tu, na karti, jer se tada neću morati vraćati ovamo — a
 blizu je moje kuće.
 —U redu — složi se Julian. — Moram namjestiti kočni
ce, a to će mi uzeti desetak minuta. Imaš vremena da odeš  
kući i pitaš za dopuštenje i da nam se kasnije pridružiš. Če  
kat ćemo te; u svakom slučaju čekat ćemo deset minuta na
Crockerovom uglu. Ako dotad ne dođeš, znat ćemo da te  
majka nije pustila. Reci majci da ćemo te mi odvesti do tete.  
Uzbuđena izgleda Richard pojuri na svom biciklu. Anne
nastavi čistiti, a George joj je pomagala. Timmv se svakome
 pleo pod noge, njuškajući za pokojom mrvicom hrane.  
 —Svatko bi pomislio da umire od gladi! — reče Anne.
fl
Ii
— A doručkovao je mnogo više od mene. Timmv! Ako mi
ponovno prođeš između nogu, svezat ću te!
Uz Dickovu pomoć, Julian je namjestio kočnice. Za pet-
naestak minuta bili su spremni za pokret. Isplanirali su gdje
šume Middlecombe bio dulji od onoga koji su prevalili dan
ranije, toga su se dana bolje nosili s kilometrima. Timmv ih
je spremno pratio. Bio je on velik pas i uživao je u svakoj
vježbi za koju bi se ukazala prilika.
i
volimo debele pse. Gegaju se i zapuhuju.
 —Dick! Timmy nikad nije bio debeo! — reče George
uvrijeđeno, no zastane vidjevši da se Dick smije. Kao i obič
no, šalio se. George se ljutila na sebe. Zašto ga uvijek uzima
ozbiljno kad se šali u vezi s Timmvem? Prijateljski ga gume.
Svi su uzjahali bicikle. Timmv je zadovoljno trčao ispred
svih. Došli su do neke livade i nastavili s vožnjom izbjega-
vajući grabe. Stigli su do ceste. Nije to bila glavna cesta, jer 
njih djeca nisu voljela; bilo je na njima previše prometa i
prašine. Sviđali su im se sjenoviti puteljci ili seoski putovi,
gdje bi naišli samo na seoska kola i farmerske automobile.
 —Pazite da ne previdimo Crokerov ugao — reče Julian.
— Tu bi negdje morao biti, ako je suditi po karti. George,
budeš li upadala u ovakve grabe, past ćeš s bicikla.
 —U redu, znam to! — uzvrati George. — Upala sam u
I
!
jednu samo zato što mi se Timmv našao ispred kotača. Jurio
je za zecom ili slično. Timmv! Ne zaostaj, glupane.
Timmv ih je radosno sustigao. Trčanje mu je godilo, ali
tolike je mirise valjalo propustiti! Bilo je to nedopustivo raz-
bacivanje mirisa, mislio je Timmv.

Stigli su do Crokerova ugla prije no što su mislili. Na
 putokazu je bilo ispisano ime, i tamo je, naslonivši se sjedio
Richard na svom biciklu, ozareno im se smiješeći.
 —Bio si doista brz; u tako kratko vrijeme ići do kuće i
stićo ovamo! — reče Julian. — Što je kazala tvoja majka?
 —Nije imala ništa protiv kad je čula da sam s vama  — 
reče Richard. Mogu prenoćiti kod tete, tako je rekla.
 —Nisi ponio pidžamu ili ostalo što će ti trebati? — upita
Dick.
 
 —Imam sve kod tete — objasni Richard. — Požurimo —  nekim vunastim oblačkom.
 bit će izvanredno cijeli dan provesti sam s vama — bez go
spodina Lomaxa koji mi dosađuje s ovim i s onim. Dođite!
Svi su nastavili s vožnjom. Richard je nastojao da ih troje
vozi usporedno, ali ga je Julian upozorio da to biciklistima
nije dopušteno. — Nema veze! — otpjeva Richard sjajno ra-
spoložen. — Tko bi nas ovdje mogao zaustaviti?  
 —  Ja ću te zaustaviti — reče Julian i Richard se u hipu
 prestane smijati. Julian je znao djelovati vrlo strogo, kad je
to htio. Dick je namignuo George i ona mu je uzvratila.
Oboje su došli do zaključka da je Richard vrlo razmažen i  
tvrdoglav. Ali, sa starim Julianom to mu neće proći!
 
Zaustavili su se u jedanaest sati da pojedu sladoled i po-
 piju sok. Izgledalo je da Richard ima mnogo novaca. Navalio
 je da svima, pa i Timmyu, plati sladoled.
Ponovo su kupili hranu za objed — svjež kruh, domaći
maslac, meki sir, svježu salatu, rotkvice i svježanj mlada lu-
ka. Richard je kupio veličanstvenu čokoladnu tortu koju je
ugledao u nekoj vrsnoj slastičarnici.
 —Pobogu! Mora da ga je to stajalo para! — reče Anne.
 — Kako ćemo je nositi?
 —Vau! — javi se čežnjivo Timmy.
 — Ti je sigurno nećeš nositi — reče mu Anne. — O, Bo
že, mislim da ćemo je morati presjeći napola, kako bi je
dvoje nosilo. Tako je velika!
 Nastavili su s vožnjom i stigli u pravi seoski krajolik, s
i
rijetkim i udaljenim selima. Tu i tamo, na brežuljcima se na-
lazila poneka farma, s kravama, ovcama i živadi. Bijaše to i
umirujuć i ubav prizor, sa suncem koje je sve obasjavalo i s
plavim travanjskim nebom ponad glava tek istočkanim po- i
i
 —Divno je — usklikne Richard. — Slušajte, zar se Tim-
my nikad ne umori? Dahće kao da će ispustiti dušu.
 —Točno. Mislim da bismo morali pronaći mjesto za ru
čak. — Julian će pogledavši na sat. — Jutros smo prevalili
 / ' 
dobar dio puta. Dakako, veći je dio vodio nizbrdo. Danas i\
poslijepodne vjerojatno ćemo biti sporiji, jer stižemo u bre
žuljkasti kraj.
 Našli su mjesto pogodno za piknik. Izabrali su sunčanu  A >
stranu živice odakle se vidjela mala dolina što se sterala is-
pod njihovih nogu. Oko njih su pasle ovce i janjad. Janjad
I
je bila veoma znatiželjna, a jedno je janje došlo do Anne i
zablejalo.
 —Hoćeš li komadić kruha? — upitala je Anne i pružila
ga janjetu. Timmy je uvrijeđeno motrio prizor. Davati hranu
tim glupavim stvorenjima! Malko je zarežao, a George ga je
ušutkala.
Uskoro se sva janjad okupila oko njih, nimalo se ne pla-
" 
šeći, a jedno je janje čak pokušalo položiti prednju nožicu
na Georgino rame! To Timmy nije mogao otrpjeti! Tako je
iznenadno i bijesno zalajao, da se sva janjad hitro razbježala.

 —O, ne budi tako ljubomoran, Timmy — reče George.
 —Evo ti sendvič i lijepo se ponašaj. Ustrašio si janjad i više
se neće vratiti.
Svi su jeli i pili sok od limete i dumbira. Sunce je bilo
veoma toplo. Uskoro će svi biti preplanuli — a bio je tek  »Great« moglo pomisliti da je veliko mjesto, bilo je veoma
travanj. Kakva divota! Julian je dokono premišljao o tome
da ih doista prati sreća s vremenom. — Bilo bi strašno cijeli
dan voziti bicikl dok pljušti kiša.
Djeca su iznova odrijemala na poslijepodnevnom suncu,
i Richard također — a mala se janjad okupljala sve bliže i
 bliže. Jedno je stalo na Juliana i on se u skoku probudio: —  služivši čaj petoro čile djece — ali nije marila! Dala se na
Timmy! — počeo je — nastaviš li ovako skakati po meni, ja
ću...
Ali to nije bio Timmy, bilo je to janje! Julian se sam sebi
nasmijao. Sjedio je nekoliko minuta i promatrao mala bijela
stvorenja kako se igraju gurajući neku staru košaru za perad,
a potom je ponovno legao.
 —Jesmo li već blizu kuće tvoje tete? — upita Julian Ri-
charda kada su se ponovno uspeli na bicikle.
 —Ako smo blizu Great Giddingsa, onda ćemo brzo stići
 —reče Richard vozeći bicikl bez držanja volana i gotovo
uletjevši u neki jarak. — Nisam ga vidio na karti.
Julian se pokuša prisjetiti. — Da, morali bismo stići u
Great Giddings negdje u vrijeme užine — oko pet sati. Ako
hoćeš, ostavit ćemo te da užinaš kod svoje tete.
 —O, ne hvala — požuri Richard. — Mnogo bih radije
užinao s vama. Kada bih barem mogao s vama nastaviti! Ali,
to možda i nije nemoguće?! Mogli biste telefonirati mojoj
majci.
 —Ne budi blesav — reče mu Julian. — Užinaj s nama,
a onda idi teti kao što je dogovoreno, jasno? Kakve su to
gluposti?
Stigli su u Great Giddings u pola šest. Iako bi se po imenu VA VA
\
maleno. Nalazila se tamo jedna mala čajana s natpisom
»Domaći kolači i marmelada«, te oni uđoše da tamo užina- v\
Žena koja je vodila čajanu bila je krupna, srdačna duša
koja je voljela djecu. Znala je da neće mnogo zaraditi po-
i
■A
 posao i poslužila ih s tri velika tanjura s kriškama kruha s
maslacem, iznijela je marmeladu od marelica, malina i ku-
 pina te raznovrsne domaće uštipke od kojih su djeci zaslinila
usta.
Dobro je poznavala Richarda, jer je gdjekad dolazio u i)
čajanu sa svojom tetom.
 —Pretpostavljam da ćeš ovdje prenoćiti? — kazala je Ri-
chardu, a on potvrdno kimne, usta punih kolača sa đumbi-
rom. Užina je bila izvrsna. Anne se osjećala tako sitom te
 je bila uvjerena da neće moći večerati! Čak se činilo da je
i Timmy udovoljio svome nevjerojatnom teku.
 —Mislim da bismo vam morali platiti dvostruku cijenu
i 
za tako izdašnu užinu — reče Julian, ali žena nije htjela ni
da čuje. Ne, ne — bilo joj je drago da su toliko uživali u
njezinim kolačima; dvostruka cijena ne dolazi u obzir!
 —Neki su ljudi tako  strašno dragi i velikodušni — reče
Anne dok su se uspinjali na bicikle da nastave s vožnjom.
 — Naprosto ne možeš odoljeti da ti se ne svide. Nadam se
da ću i ja znati praviti takve kolače kad odrastem.

 —Ako tako bude, Julian i ja ćemo živjeti s tobom i neće
nam pasti napamet da se oženimo — Dick će spremno, a
ostali se nasmijaše.
 —A sada do Richardove tetke — reče Julian. — Znaš li
gdje se nalazi njena kuća, Richarde?
 —Da, eno je — reče Richard i odveze se do vrtnih vrata.
 — Pa, mnogo hvala na društvu. Nadam se da ću vas uskoro
 ponovo vidjeti! Imam osjećaj da hoću! Zdravo!
Odvezao se niz puteljak i nestao. — Kakav iznenadni
oproštaj! — George će zapanjeno. — Nije li malko neobičan!
 
 
I
i
 Neobični događaji
i
Sva su djeca mislila kako je pomalo neobično što je Ri-
chard tako iznenada nestao uz tako ravnodušan pozdrav. Ju-
lian se pitao je li ga trebao dopratiti do vrata i uvjeriti se
da je sve u redu.
 —Ne budi glup, Juliane — Dick će prezrivo. Što bi mu i
se moglo dogoditi od vrtnih do ulaznih vrata?
 —Ništa, dakako. Ali, ja naprosto ne vjerujem tom mlad
cu — prizna Julian. — Da ti kažem po istini, ne vjerujem ni
da je doista otišao pitati majku da mu dopusti da pođe s
nama.
 —I ja tako mislim — složi se Anne. — Prebrzo je stigao
do Crokerova ugla, zar ne? Trebao je prijeći popriličan put,
pronaći majku, razgovarati s njom...
 —Da. Gotovo bih bio spreman otići do tetine kuće da
vidim je li ga ona očekivala — reče Julian. Ali, kad je bolje
promislio, nije pošao. Osjećao bi se glupo ako bi naišao na
tetu s Richardom i sve bi bilo kako treba — pomislila bi da
njega i djecu treba pozvati da uđu u kuću.
I tako, raspravivši o tome, nakon nekoliko minuta djeca
nastave s vožnjom. Željela su da što prije stignu do šume
Middlecombe, jer između Great Giddinga i Middlecombea
nije bilo sela, pa će, kad stignu do šume, morati potražiti
neku farmu gdje bi mogli kupiti jelo za večeru i za doručak.
 /M

 Nisu uspjeli obaviti kupovinu u Great Giddingsu, jer su toga
dana dućani radili kraće, a nisu željeli moliti gospođu koja  
 je držala čajanu da im ona proda hranu. Činilo im se da su
i tako kod nje pretjerali s jelom!
Stigli su u šumu Middlecombe i našli veoma lijepo mje-
sto za logorovanje. Smjestili su se u uskoj dolinici obrasloj
 jaglacima i ljubicama, savršeno skrovito mjesto, skriveno od  
neželjenih pogleda i zacijelo nepoznato čak i skitnicama.
 — Čarobno je — usklikne Anne. — Mora da smo na ki  
lometre daleko od bilo kakva nastanjenog mjesta. No, na
dam se da ćemo pronaći nekakvu farmu gdje će nam prodati
hranu! Znam da smo sada siti, ali ćemo ogladnjeti!
 — Dođavola, izgleda da mi je pukla guma — reče Dick 
gledajući stražnji kotač. Ne mogu poći tražiti farmu dok je
ne popravim.  
 — U redu — reče Julian. — Ni Anne ne mora poći. Iz  
gleda malo umorno. Ići ćemo George i ja. Nećemo uzeti bi
cikle. Lakše je hodati kroz šumu. Možda se zadržimo i čitav
sat, ali, ne brinite. Timmy će znati put natrag i nećemo se
izgubiti!
Julian i George krenuše, a Timmy ih je slijedio. Timmy
 je također bio umoran, ali nizašto ne bi ostao s Anne i Dic-
kom. Morao je ići sa svojom voljenom George! Anne je paž-
ljivo sakrila svoj bicikl u grmlje. Mogla bi naići neka skitnica
i uzeti ga, nikad se ne zna! Kad je Timmy bio ovdje, to nije
 bilo važno, jer bi on zarežao da se na kilometar uokolo po-
 javi skitnica. Dick je rekao da će odmah popraviti bicikl.
Pronašao je rupicu kroz koju je prošao mali čavao.  
Anne je sjedjela pokraj Dicka i promatrala što radi. Bilo
 joj je drago da počine. Pitala se jesu li ostali već pronašli
farmu.
Dick je strpljivo popravljao gumu. Prošlo je tako nekih
pola sata, kad su začuli nekakve zvukove.
i
Dick podigne glavu i osluhne: — Čuješ li nešto? — upita
Anne. Ona mu kimne.
 — Da. Netko viče. Pitam se zašto!
Oboje su slušali. Tada su se jasno razabrali krikovi: — U
pomoć, Juliane! Gdje si? U pomoć!
Skočili su na noge. Tko je zvao Juliana u pomoć? To nije
bio Georgin glas. Krikovi su ojačali i prešli u uspaničeni va-
 — JULIANE! Dick!
 — Pa, mora da je to Richard — Dick će unezvjereno. — 
Što, za miloga Boga, hoće? Što se dogodilo?
i
Anne je problijedila. Nije voljela iznenadne događaje po- 7 / 
put ovog. — Hoćemo li, hoćemo li ga potražiti? — upitala  A
je-
U blizini se začulo praskanje, kao kad se netko probija
kroz šiblje. Među stablima je bilo prilično mračno, te Dick 
i Anne isprva nisu dobro vidjeli. Dick je glasno viknuo: li
 — Hej! Jesi li to ti Richarde? Ovdje smo!
Praskanje se podvostručilo: — Dolazim! — vrištao je Ri-
chard. — Čekajte me! Čekajte me!
Pričekali su ga. Uskoro su među stablima ugledali Ri-
i 
chardov posrtavi hod. Žurio je koliko je mogao. — Što se
dogodilo?
Richard je teturao prema njima. — Love me — dahtao
je. — Morate me spasiti. Trebam Timmya. On će ih ugristi.
 — Tko te goni? — Dick će zapanjeno.
 — Gdje je Timmy? Gdje je Julian? — vikao je Richard
očajnički zvjerajući uokolo.
 A1
 

VA

 —Otišli su do neke farme da nabave hranu — objasni li

Dick. — Brzo će se vratiti, Richarde. Što se dogodilo? Jesi
li sumanut? Izgledaš strašno.
Dječak se nije obazirao na pitanja. — Kamo je otišao Ju-
lian? Trebam Timmva. Reci, kojim su putem krenuli? Uh-
vatit će me!
 —Uputili su se onamo — reče Dick pokazujući Richardu
stazu. — Vidiš tragove njihovih nogu. Richarde, štogod je...
Ali, Richard je otišao! Pojurio je niza stazu koliko su ga
noge nosile i vikao iz sveg glasa. — Juliane! Timmy!
Anne i Dick se začuđeno zgledaše. Što se dogodilo Ri-
chardu? Zašto nije kod svoje tete? Mora da je sišao s uma!
 —Nema smisla da krenemo za njim — reče Dick. — Iz
gubit ćemo se i nećemo ponovno pronaći ovo mjesto — a
drugi će se mimoići s nama, poći nas tražiti i zalutati! Što
se dogodilo Richardu?
 —Stalno je ponavljao da ga netko goni — da ga oni go
ne! — kazala je Anne. — Kao da je malo ćaknut.
 —Načisto je lud! — reče Dick. — Lud, mahnit, šašav!
Dobrano će prestraviti Juliana i George ako ovako bane
 pred njih — ako ih uopće nađe! Da stvar bu de gora, neće
ih ni pronaći.
 —Popet ću se na ovo stablo i pogledati da li se vidi Ri
chard ili ostali — reče Anne.
Zbunjen, Dick se vrati do svog bicikla. Anne se popela Dick je upravo dovršavao popravak gume kad je začuo
na drvo. Dobro se penjala i uskoro je bila na vrhu. Pomno druge glasove u šumi. Je li se to vraća onaj glupavi Richard?
 je motrila krajolik. S jedne su se strane sterala polja, a s Osluhnuo je.
druge se pružale šume. Gledala je oranice koje su se smra- Buka se približavala. Nije to bio praskavi šum kakav je
čivale, pokušavajući razabrati nalazi li se u blizini neka far-  proizvodio Richard. Bio je to pritajen zvuk što ga proizvode
ma. Ali nije ugledala neku kuću. ljudi koji se postupno primiču. Dicku se to nije previše svid-

:«s-f*-
o dolazi? Ili možda —  što dolazi? Je ti to neka divlja
možda par jazavaca? Dječak je slušao.
upi tišina. Više nije bilo pokreta. Nikakva šuškanja.
e uobrazio? Volio bi da su i ostali bili s njim. Bilo
o stajati u šumi koja se smračuje, čekati i motriti.
  sam sebi da je sve umislio. Mislio je kako bi bilo
a upali svjetiljku na biciklu i da će svjetlost raspršiti
  sumanute misli! Pipanjem je tražio po upravljaču.
je svjetlo i umirujući sjaj rasprostro je krug svjetla u
  se upravo spremao pozvati Anne i reći joj za svoj
ožni strah kad se buka iznova javila! Ovaj put nije
mnje. Blistava se svjetlost iznenadno upali među
 i obasja Dicka. Zatreptao je.
, tu si, dakle, nevoljo jedna! — reče oštri glas i netko
skoraknu u dolinu. Druga ga je osoba pratila.
to želite reći? — Dick će zapanjeno. Zbog blistava
oje ga je zasljepljivalo, nije vidio lica ljudi.
rčimo za tobom kilometrima, zar ne? A ti si mislio  
am pobjeći. Ali smo te ipak ščepali.
e razumijem vas — Dick će smiono. — Tko ste vi?
obro ti znaš tko smo — reče glas. — Nisi li ti trčao
im si ugledao Rookva? On je krenuo u potjeru jed
em, a mi drugim — i brzo smo te uhvatili, zar ne?
 ljepotane, pođi s nama!
 je to Dicku objasnilo tek jednu stvar — da su ljudi
a Richardom iz nekog razloga — a sada misle da je
ard!
 nisam dječak kojeg tražite — rekao je. — Imat ćete
a dotaknete li  me\
ako ti je onda ime? — upita prvi čovjek.
Dick im reče.
 —Aha, znači ti si Dick — a nije li Dick kr 
chard? Nećeš nas prevariti s takvim glupostima
čovjek. — Ti si Richard kojega tražimo. Richa
sno?
 —  Nisam Richard Kent! — vikne Dick kad j
ko ga muškarac grabi za ruku. — Da me niste n
Vidjet ćete što će se desiti kad policija za to sa
 —  Neće saznati — rekoše muškarci. — Ništ
Dođi — ne opiri se i ne viči jer ćeš požaliti. D
te ide kad stignemo na Sovino brdo!
Anne je posve skamenjena sjedjela gore na
se mogla pomaknuti niti govoriti. Pokušala je u
ku nešto viknuti, ali grlo joj nije ispustilo zvuka.
ljena da sjedi i gleda kako joj dva nepozn
odvode brata. Od straha je umalo pala sa sta
Dicka kako viče i zapomaže dok su ga ljudi od
je slušala zvuk praskanja žbunja.
Počela je plakati. Nije se usudila sići, jer s
te se bojala da će izgubiti ravnotežu i pasti.
Mora pričekati da se vrate Julian i George.
ne vrate? Ako su i oni uhvaćeni? Cijele će noći
na stablu. Anne je jecala na vrhu drveta, čvrsto
deblo.
 Na nebu su se pomolile zvijezde i vidjela je
svijetlu.
A tada do nje dopriješe zvuči koračaja i glas
se na drvetu. Tko je to ovaj put? O, da su b
George i Timmy; daj bože da su Julian, Georg

Richardova čudna priča
Julian i George uspjeli su pronaći farmersku kuću skri-
venu u udolini. Kako su se približavali, tri su psa sve jače
lajala. Timmy je režao i nakostriješila mu se dlaka na vratu.
George je rukom držala njegovu ogrlicu.
 —Neću dolaziti bliže s Timmvem — kazala je. — Ne že
lim da tri psa navale na njega!
Tako je Julian sam krenuo prema kući. Psi su nadigli to-
liku dreku i izgledali tako bijesni da se zaustavio u dvorištu.
 Nije se nimalo bojao pasa, ali ovi su doista neugodno izgle-
dali, naročito jedan krupni mješanac koji je vrlo prijeteći po-
kazivao zube.
Javio se neki glas. — Čisti se! Ne želimo ovdje strance.
Kad oni dođu, nestaju nam kokoši i jaja!
 —Dobra večer — poželi im Julian. Nas četvoro djece lo-
gorujemo noćas u šumi. Možete li nam prodati nešto hrane?
Platit ćemo.
 Nastupi stanka. Na prozoru se pomoli glava čovjeka koji
 je vikao i sada se očigledno obraćao nekome u kući.
Ponovno se pojavio. — Rekao sam vam, ne družimo se
sa strancima i nikad ni nismo. Imamo jedino crnoga kruha
i maslaca, a možemo vam dati i nekoliko kuhanih jaja, mli-
 jeka i nešto šunke. To je sve.
 — To nam odgovara — vikne Julian veselo. — Upravo
i
smo to i željeli. Mogu li doći i uzeti hranu?
 — Ne, osim ako ne želite da vas psi rastrgaju — dovikne
mu glas. — Čekajte tamo. Ja ću vam donijeti kad jaja budu i
kuhana.
 — Kvragu! — opsuje Julian kad se vraćao do George. — 
To znači da ovdje moramo čekati. Kakav neugodan tip!
Mjesto ne ostavlja naročiti dojam, zar ne?
George se s njim složila. Bilo je loše održavano, štagalj
se raspadao a rdavi poljoprivredni strojevi bili razbacani u
visokoj travi. Tri su psa neprestano lajala i zavijala, ali se
i
nisu približavala. George je i nadalje čvrsto držala Timmva.
On se cijeli nakostriješio! i
 — Kakvo samotno mjesto za život! — primijeti Julian. — 
Mislim da na kilometre uokolo nema nijedne kuće. Ni tele
i
fon. Pitam se što bi uradili kad bi netko obolio ili doživio
neki udes pa bi mu trebala pomoć?
 — Nadam se da će požuriti s tom hranom — reče Geor 
ge, postajući nestrpljiva. — Uskoro će se smračiti. Postajem
i gladna.
Konačno je netko teturavo krenuo prema njima. Bijaše
to bradat čovjek, poguren i star, s dugom masnom kosom i
izrazito hramajući. Lice mu je bilo mrgodno i ružno. Nije se
svidio ni George ni Julianu.
 — Izvolite — kazao je, tjerajući pse iza sebe: — Vratite
se! Udario je najbližega i on se povukao cvileći od boli.
 — O, nemojte! — kazala je George.
 — To je moj pas, zar ne? — čovjek će gnjevno. — Bavite
se svojim poslom! — Potom udari drugog psa i mrko pogle
da George.
 

s hranom? — upita Julian pružajući ruku u

ije no što se zametne kavga između Timmva
George, povuci se s Timmvem. Razjaruje

 je to drago — reče George. — Psi razjaruju

vukla s Timmvem, a on je stajao dlake usmje-

no režeći.
eo hranu koja je bila nehatno umotana u neki
Hvala — rekao je. — Koliko stoji?
 — starac će na iznenađenje djece.
je? — Julian će. Na brzinu je pogledao hranu.
 za nju dvadeset i pet penija, ali ne vrijedi ni
otovo i nema.
m pet funti — čovjek će mrgodno. Julian ga
a da je lud!«, pomisli. Vrati hranu ružnome
 —E, pa ovdje više nećemo doći! — reče George bij
e natrag — kazao je. — Nemam pet funti da zbog starčeva ponašanja. — Stari je izvan sebe od bije
ogu potrošiti najviše dvadeset i pet penija.  —Da. Ni hrana nije naročita — reče Julian. — Ali
sve što imamo za večeras!
gurne hranu i bez riječi ispruži drugu ruku. Slijedili su Timmva putem prema šumi. Bilo im je
 po džepovima i izvukao dvadeset i pet peni- da je s njima, jer bi se, u protivnome, lako izgubili. Ali
e u prljavu starčevu ruku i pitao se zašto je,
  najprije tražio tako pretjeran iznos. Čovjek  my je znao put. Kada bi jednom nekuda prošao, uvij
žep. se znao vratiti. Sada je trčao, njuškajući mjestimice,
e! — iznenada će gnjevno. — Ne želim da meno zastajkujući i čekajući da ga ostali stignu.
ze stranci i da nas okradaju. Poslat ću pse na Tada se ukočio i tiho zarežao. Mora da je netko dol
ednom pojavite!  Netko  jest  dolazio! Bio je to Richard koji ih je poš
renuo da pode gotovo se strašeći da bi čovjek  tražiti. Još je vikao i cvilio, a buka koju je nadizao
 pse. Starac je pak ostao u polutami i dalje doprla do Timmveva osjetljiva uha. Uskoro su je čul
 i Juliana dok su ovi žurili iz dvorišta farme. lian i George te su zastali čekajući.

gdje si? Gdje je Timmy? Trebam Timmva!
ažem vam; progone me.
las nalikuje na Richardov — Julian će zapa
pobogu, radi ovdje? I zašto tako viče? Dođi,  
onaći. Nešto se dogodilo. Nadam se da je s
e sve u redu.
  uza stazu koliko su brže mogli u sumraku.
li Richarda koji je sada prestao vikati, ali je,
ći, jecao.
? Što se dogodilo? — vikne Julian. Richard
emu i objesi mu se o vrat. Timmy mu se nije
 je iznenađeno gledao. George ga je zabezek  rovanju — Richard će slabašnim glasom. — Nikad nisa
 tami sumraka. Što se, pobogu, dogodilo?
, Juliane! Ukočio sam se od straha — stenjao
njajući se na Julianovu ruku.
— reče Julian mirnim glasom što je djelovalo
Kladim se da si napravio neku glupu zbrku.  
o? Zar tete nema kod kuće, ili nešto slično?
o za nama?  
 kod kuće — Richard će smirenije. — Ona...
l  — Julian će začuđeno. — Ali, zar to tvoja
 
la kad je kazala da možeš...?
tao majku za dopuštenje — vikne Richard. —  som.
i vratio kući kad ste mislili da sam otišao!
se biciklom dovezao do Crokerova ugla i ta  
 Znaš, želio sam poći s vama — a znao sam
e bi pustila.
govoreno prilično hvalisavo. Julian se nalju-
 
kazao je. — Kako si mogao tako lagati?
 —Nisam znao da tete neće biti kod kuće — objasn
chard, a njegove je samouvjerenosti namah nestalo či
čuo Julianov prezriv glas. — Mislio sam da će biti kod
— i nadao sam se da ću telefonirati majci i reći joj da
s vama pošao na izlet. Tada sam mislio da ću vas s bicik 
dostići — i — i...
 —I reći nam da tete nema kod kuće i pitati nas m
li produžiti s nama? — dovrši Julian i nadalje ljut. — 
nižavajući i glupi plan. Bio bih te odmah poslao odak 
došao, to si mogao znati.
 —Da, znam. Ali, mogao sam prenoćiti s vama na l
ko nešto doživio. Ja...
 —Sada me zanima zašto si se uplašio kad si dotrčao
mo vičući i plačući — Julian će nestrpljivo.
 —O, Juliane, bilo je strašno — reče Richard i izne
ponovo zgrabi Juliana za ruku. — Znaš — vozio sam se
zom do vrata moje tete — i produžio prema livadi — kr 
putem prema šumi Middlecombe, kad se pokraj mene
stavio neki automobil. Vidio sam tko je u kolima!
 —Pa dobro, tko1? — Julian će osjećajući da bi mogao
bro protresti Richarda.
 —Bio je — bio je Rooky! — reče Richard drhtavim
 —Tko je on? — upita Julian i uputi George nestr 
pogled. Zar Richard nije u stanju ispripovijediti sve
treba?
 —Ne sjećaš se? Govorio sam ti o njemu. To je on
s debelim usnama i golemim nosom koji je prošle go
bio tjelesni čuvar moga oca — a on mu je otkazao — 
Richard. — On se zakleo da će se osvetiti mome ocu
 

meni također, jer sam ga tužio ocu i zbog toga je dobio ot-
kaz. Zato sam se stravično ustrašio kad sam ga ugledao u
i konačno sam vas pronašao. Nikad u životu nisam bio toliko
sretan.
I
automobilu! Bijaše to veoma neobična pripovijest — ali Julian je jed- P
P
 —  Jasno — Julian će shvaćajući. — I što se dalje dogodi va zastao da o njoj promisli. Sinula mu je zastrašujuća po-
misao. Što je bilo s Anne i Dickom? Što se s njima dogodilo

li
lo?
 —Rooky me prepoznao, okrenuo kola i počeo me slije ako su iznenada ljudi naišli na njih?
diti — reče Richard te se stade ponovno tresti pri pomisli  — Brzo — reče George. — Moramo se vratiti ostalima!
na zastrašujuću vožnju biciklom. — Vozio sam što sam brže Požurite!
mogao — i, kad sam stigao do šume Middlecomb, skrenuo
sam na stazu nadajući se da automobil neće krenuti za
mnom. Naravno, to i nije mogao, ali su ljudi iskočili iz kola
 — bila su trojica, drugu dvojicu ne poznajem — trčali su za
'//A
mnom. Ja sam vozio i vozio i potom se zabio u neko drvo
i pao. Bacio sam bicikl u grmlje i potrčao u gusto šiblje da
se sakrijem.
 —Nastavi — Julian će nakon Richardove stanke. — Što
se dalje dogodilo?
Ljudi su se razdvojili — Rooky se uputio na jednu stranu,

i
a ona su dvojica krenula drugim putem. Čekao sam dok ni-
sam pomislio da su otišli, išuljao se i pojurio stazom nada-
 jući se da ću vas ugledati. Trebao sam Timmva, shvaćaš,
mislio sam da će on napasti ljude.
Timmy zareži. Sigurno bi ih bio napao!
 —Dvojica mora da su se sakrila, čekajući da nastavim — 
 proslijedi Richard. — Čim sam počeo trčati, požurili su za
mnom. Uspio sam ih zavarati — skretao sam i skrivao se, 7/\
skretao ustranu i skrivao se — i tada sam nabasao na Dicka!
On je popravljao gumu na biciklu. Ali vi niste bili s njim — 
a trebao sam tebe i Timmva — znao sam da će me ljudi
uskoro uhvatiti, znaš, pa sam nastavio trčati dalje i dalje — 

 
 
to je najbolje uraditi
z mračnu šumu, Julian i George žurili su ko-
 Timmy je žurio, znajući da neka briga mori
lje. Richard ih je pratio, iznova tiho plačući.
rašno uplašio.
u stigli do uske dolinice gdje su naumili pro-
je posve tamno. Julian glasno vikne:
ne! Gdje ste?
igla do mjesta gdje je sakrila svoj bicikl. Pi-  
šla svjetiljku i upalila je. Osvijetlila je cijelu  
ajao Dickov bicikl, s alatom za rjopravak ra-
ali Dick i Anne nisu bili tamo! Sto se dogo-
vikne Julian uspaničeno. — Dick! Dođite!  
rha drveta, začu sićušan drhtavi glas:
e, o, Juliane! Ovdje sam!
e! — vikne Julian, a srce mu zakuca s olak   pokraj nje i cijelo vrijeme joj lizaše ruku. To je doist
e, gdje si?
tablu — dovikne mu Anne jačim glasom. —  nevolji. Anne se mnogo bolje osjećala s Julianovom r
sam se bila preplašila, da se nisam usudila
a da ne padnem. Dick...
ick? — upita Julian.
Jecaj dopre do djece. — Stigla su dva strašna mušk 
— i odvela ga. Mislili su da je on Richard!
Annein se glas prometne u jecaj. Julian shvati da se
popeti na stablo i pomoći joj da siđe k njima i umi
Obrati se George:
 — Osvijetli svjetiljkom stablo. Idem po Anne.
George bez riječi usmjeri snop svjetlosti na stablo. J
se uspinjao poput mačke. Stigao je do Anne koja se i n
snažno propijala uz deblo.
 —Anne, pomoći ću ti da se spustiš. Dođi, nećeš p
Odmah sam ispod tebe. Stavit ću ti nogu na pravu gra
Anne je jedva dočekala da joj on pomogne. Bilo j
hladno i bila je tužna i tako je čeznula da bude s osta
Polako je silazila, uz Julianovu pomoć, te su tako sti
zemlje.
Zagrlila ga je, a on privinu na grudi svoju malu ses
— Sve je u redu, Anne. S tobom sam. A ovdje je i Ge
— i stari Timmy.
 —Tko je tamo'] —  upita Anne iznenadno ugledavš
chardov lik u sjeni.
 —To je Richard. Loše je postupio — Julian će tmu
— Sve se dogodilo zbog njega i njegovog glupog ponaš
A sada — reci nam polako i podrobno sve o Dicku i o
dvojici, Anne.
Anne im ispripovijedi, ne propustivši ništa. Timmy
umirujuće! Timmy je uvijek znao kad bi se netko na
 
oko vrata i s Timmyevim milovanjem!
 —Posve je jasno što se dogodilo — reče Julian k 
Anne završila svoju zastrašujuću pripovijest. — Onaj R 

 je prepoznao Richarda te su on i druga dvojica krenuli za
njim, smatrajući to pravom prilikom da ga otmu i tako izrav-
naju račune s njegovim ocem. Jedino je Rooky poznavao
dječaka, a on nije bio blizu kad su uhvatili Dicka. Uhvatili
su ga ona  druga dvojica — a oni nisu znali da to nije bio
Richard — i, naravno, kad su čuli da mu je ime Dick, odmah
su zaključili da je to Richard — jer Dick je skraćenica za
Richard.
 —Ali, Dick im je rekao da on nije Richard Kent — Anne
će žarko.
 —Naravno, ali oni su mislili da on ne govori istinu —  da sve bude u redu. Sada se ljuti na tebe, ali će ti brzo opro
objasni Julian. Zato su ga i odveli. Kako si rekla da je ime
mjesta kamo su pošli?
 —Zvučilo je poput Sovina Vrha — reče Anne. — Juliane,
da li bismo mogli otići tamo? Ako kažemo ljudima da je  
dječak Dick a ne Richard, ljudi će ga pustiti, zar ne?  
 —O, da — reče Julian. — U svakom slučaju, čin onaj
Rooky ugleda dječaka, shvatit će pogrešku. Mislim da će
nam odmah izručiti staroga Dicka.
Iz sjene u blizini začuje se glas: — A što će biti  sa
mnom? Hoćete li mene najprije odvesti kući? Ja ne bih že-
lio ponovno naletjeti na Rookva.
 —Budi uvjeren da neću gubiti vrijeme da  tebe  pratim
kući. — Julian će hladno. — Da nije bilo tebe i tvoje buda
laštine, ne bismo zapali u nepriliku. Moraš poći s nama. Naj
 prije ćemo pronaći Dicka.
 —Ali, ja  ne mogu poći s vama — bojim se Rookva! —  tad bila veoma tiha. Voljela je Dicka i bila za nj veoma za
cvilio je Richard.  
 —Dobro, onda ostani ovdje — Julian će odlučivši da Ri
charda dobrano kazni.
To je bilo još gore. Richard je glasno tulio: — Ne ostav-
ljajte me ovdje! Nemojte!
 —Slušaj, ako pođeš s nama, usput te uvijek možemo os
taviti negdje u blizini kuće — ili na policijskoj stanici — oda
kle će te nekako odvesti do kuće — Julian će očajno. — 
Dovoljno si star da brineš o sebi. Dozlogrdio si mi.
Anne je požalila Richarda, iako je on bio uzrok nevolji
u kojoj su se našli. Dobro je znala kakav je strašan osjećaj
grdni strah. Ispružila je ruku i blago ga dodirnula.
 —Richarde! Ne budi mala beba. Julian će se pobrinuti
stiti.
 —Ne budi tako sigurna u to — Julian će Anne gradeći
se ljućim no što je ustinu bio. — Richard je zaslužio dobre
batine. U njega se ne može imati povjerenja, spreman je
prevariti i savršena je bebica!
 —Pruži mi još jednu priliku — gotovo je plakao ubogi
Richard kojemu se još nitko nije ovako obraćao. Pokušao je
zamrziti Juliana zbog takva govora — ali, koliko god bilo
čudno, to nije mogao. Samo ga je još više poštovao i divio
mu se.
Julian nije više ništa rekao Richardu. Zaista je mislio da
do dječaka ne dopiru riječi. Njegovo im je prisustvo bilo na
teret. Od njega neće biti nikakve pomoći — naprosto na te-
ret!
 —Što ćemo uraditi, Juliane? — upita George koja je do
brinuta. Gdje je Sovin Vrh? Kako da ga nađu usred noći? I
što će uraditi oni strašni ljudi? Kako će se ponašati prema
Julianu kada bude zatražio da smjesta vrate Dicka? Julian
 

 je bio neustrašiv i nije okolišao — ali zbog toga neće ljudima i
 biti nimalo draži. i
 —Pa, dobro — što ćemo uraditi? — ponovio je Julian i
 potom ušutio.
 —Ne bi bilo dobro da se vratimo do one farme i upita
mo za pomoć, zar ne? — George će nakon stanke.
 —Ne, nipošto — spremno će Julian. — Onaj starac ni
kome ne bi pomogao! A nemaju ni telefona, koliko smo vid
 jeli. Ne, nema koristi da idemo do farme. Kakva šteta!
 —Gdje je karta? — upita George, jer se iznenada nečega
dosjetila.
 —Što misliš, hoće li na njoj biti označen Sovin Vrh? i
 —Neće, ako je to naziv kuće — reče Julian. — Na karti i
i
su naznačena samo imena mjesta. Trebala bi vraški velika
karta da se naznače imena svih kuća.
 —Pa, bez obzira — pogledajmo kartu da vidimo ima li i
u blizini kakva farma ili selo — predloži George koja je osje v A
ćala da nešto moraju uraditi, pa makar to bilo samo gledanje \ 
karte. Julian izvuče kartu i razvije ju. On i djevojčice na-
gnuše se nad nju pri svjetlosti svjetiljke s bicikla, a Richard
se navirivao preko njihovih ramena. Čak je i Timmy poku
šao nešto vidjeti, gurajući glavu između njihovih ruku.
 —Makni se, Time — reče Julian. — Pogledajte, mi smo  —Sovino brdo — pročita Julian. — Da, znam na što mi
ovdje — šuma Middlecomb — vidite? Poštenja mi, doista sliš Anne. — Ako je kuća sagrađena na brežuljku, mogla bi
smo na osami! Na kilometre nema nijednog sela! se zvati Sovin Vrh, prema nazivu brežuljka. Čak i više — 
Zaista, nije bilo označeno nijedno selo. Krajolik su činili kuća;erf naznačena na tome mjestu! Nije napisano ime, da
 brežuljci i šumarci, tu i tamo prošarani potokom i ponegdje kako. Mogla bi to biti farmerska kuća, neka starina — ili
seoskim puteljkom — ali nikakva sela, crkve, pa čak ni mo- neko veće zdanje.
sta.  —Mislim da je vrlo vjerojatno upravo to Sovin Vrh — 
Anne iznenada usklikne i pokaže na neki brežuljak na reče George. — Kladim se da je upravo to ta kuća. Uzmimo
karti. — Pogledajte kako se zove ovaj brežuljak!  bicikle i krenimo.
  V' 
fin
 

Richardov duboki uzdah privuče im pažnju. — Dobro,  je Dickovu biciklu i vidio da je skinuta svjetiljka. Naravno,
što je sada s tobom? — upita Julian. Dick ju je skinuo. Potražio ju je i našao kako leži na zemlji.
 —Ništa, gladan sam, to je sve — reče Richard. Dicku je ispala, a pri padu se pokrenuo prekidač. Kad ga je
Ostali iznenada shvatiše da su i oni veoma gladni. Za- Dick okrenuo, svjetiljka se upalila. Dobro!
 pravo, strašno gladni! Prošlo je mnogo vremena od užine!
Julian se sjetio na hranu koju je George ponijela s farme. što prije pronaći put do Sovina Vrha.  
 — Sada dođite — Julian će uzimajući svoj bicikl. Moramo
i
i
Da li da jedu odmah, ili negdje na putu za Sovin Vrh?
 —Bolje da jedemo na putu — predloži Julian. — Svaka
minuta može biti za Dicka dragocjena.
 —Pitam se što će uraditi s njim, kad Rooky vidi da to
nisam ja, da to nije dječak kojega trebaju — iznenada će Ri
chard.
 —Mislim da će ga osloboditi — javi se George. — Zli
kovci poput njih mogli bi pustiti dječaka negdje u osamljenu
kraju ne trepnuvši ni okom zbog brige hoće li dječak pro
naći put kući ili neće. Doista moramo saznati što se dogo
dilo — je li u Sovinu Vrhu, je li oslobođen i slično.
 —Ne mogu poći s vama — iznenada zacvili Richard. i

 /i/' 
 —Zašto? — upita Julian.
 —Zato što nemam bicikla — bolno će Richard. — Sjećaš
se, bacio sam ga u grmlje — i sam Bog zna gdje je. Nikad
ga neću pronaći.
 —Može uzeti Dickov — predloži Anne. — Eno ga, tamo
 — a guma je popravljena. 7
'' 

Julian je potajno poželio da ga  mogu ostaviti. Richard je

 prije predstavljao nepriliku negoli korist!
 —Dobro, uzmi Dickov bicikl — kazao je. — Ali nikakva k 
 blesava ponašanja s njime — nikakve vožnje bez ruku ili
drugih dječačkih štosova. To je Dickov bicikl, a ne tvoj.
Richard je šutio. Julian bi ga uvijek dobrano oprao. Znao
 je da je to i zaslužio — ali nije bilo nimalo ugodno. Prišao
i
V/A

Pustolovina na mjesečini
 
Četvoro djece pažljivo je vozilo neravnom šumskom sta-
zom. Bilo im je drago kad su stigli do livade. Julian je zastao
na trenutak da provjeri gdje su.  
 —Sudeći prema karti, morali bismo krenuti ovdje nade
sno — potom nalijevo, na križanju, nešto niže; zatim obići
 brežuljak putem u njegovu podnožju — i tada voziti još pri
 bližno četiri kilometra dok ne stignemo u podnožje Sovina
Vrha.
 —Ako nekoga sretnemo, mogli bismo se raspitati za So-
vin Vrh — Anne će puna nade.
 —Nikoga nećemo sresti noću u tom kraju! — razuvjeri
 je Julian. — Ponajprije stoga što smo daleko od bilo kojeg
sela, pa na kilometre nema ni farmera, ni redara, ni putnika!
 Ne možemo se nadati da ćemo nekoga sresti.
 Na nebu se pomolio mjesec i ono se razbistrilo dok su
vozili niz livadu. Uskoro je bilo vidljivo gotovo kao da je
dan!
 —Možemo ugasiti svjetiljke i štedjeti baterije — predloži
Julian. — Sasvim se dobro vidi, sada kad smo izišli iz šume
i kad je mjesečina. Sve djeluje prilično nadnaravno, zar ne?
 —Uvijek sam mislila da je svjetlost mjesečine neobična,
 jer iako sve tako jasno obasjava, ništa nema svoju  boju — 
reče Anne. I ona ugasi svjetiljku. Potom pogleda dolje, na
Timmva.
 —Ugasi i ti svoje svjetiljke u glavi, Timmy — kazala je,
a Richard se iznenada zahihota. Julian se nasmiješio. Bilo
mu je drago da je Anne ponovno radosna.  A
 —Timmveve su oči doista poput svjetiljki, zar ne — reče VA
Richard. — Slušaj, što je s onom hranom, Juliane?
 —Imaš pravo — reče Julian i gurnu ruku u košaru. Ali,
bilo je vrlo teško na taj način pronaći jelo i dodavati ga osta
lima.
 —Bit će bolje da se ipak zaustavimo na nekoliko minuta
— reče konačno. — Već mi je, čini mi se, palo jedno tvrdo
kuhano jaje! Dođite — naslonimo bicikle na tri minute uz VA
rub puta i pojedimo tek toliko da utažimo glad. VA
Richard je bio veoma zadovoljan time. Djevojčice su bile
toliko gladne te se i njima prijedlog učinio izvrsnim. Skliz-
nule su s bicikla na putu obasjanom mjesečinom i pošle do
šumarka sa strane. Bila je to borova šumica i tlo je bilo po-
kriveno suhim smeđim iglicama.
 — Prigrizimo ovdje nakratko — predloži Julian. — Gle
dajte, što je ono preko puta?
Svi su pogledali. — Neka ruševna koliba ili slično — reče
George i priđe da vidi izbliza. — Da — neka stara urušena
 brvnara. Ostao je samo dio zida. Prilično jezivo mjestašce.
Djeca su se uputila do borove šumice. Julian je podijelio I
hranu. Timmy je također dobio svoj dio, ali ne onoliko ko-
liko bi želio! Sjedjeli su među sjenama borova i jeli što su
 brže mogli.
 — Slušajte, čuje li još netko ono što ja čujem? — upita
Julian dižući glavu. — Poput zvuka automobila!
 _
i

Svi su osluhnuli. Julian je bio u pravu. Automobil je tiho
drndao krajolikom! Doista su imali sreće!
 — Kad bi samo prošao ovim putem! — usklikne Julian.
 — Mogli bismo ga zaustaviti i zamoliti za pomoć. Barem bi
nas mogao odvesti do obližnje policijske stanice!  
Ostavili su hranu u šumarku i pošli do ceste. Nisu se vid-
 jela svjetla automobila, ali se i dalje čuo zvuk motora.
 — Veoma tih motor — reče Julian. — Možda su to neka
snažna kola. Isključili su prednja svjetla zbog mjesečine.
 — Približavaju se — reče George. — Spuštaju se ovom
dolinom. Da, tako je!
Tako je i bilo. Zvuk motora se sve više približavao. Dje-
ca su bila spremna da iskoče na cestu i zaustave automobil.
A tada, iznenada zvuk motora utihne. Mjesec je sjajio na
velikim duguljastim kolima koja su se zaustavila nešto niže
u dolini. Nisu imala nikakva, čak ni mala svjetla. Julian is-
 pruži ruku kako bi spriječio ostale da ne potrče na cestu i
 počnu vikati.
 — Čekajte — reče. — Nešto je ovdje čudno!
Djeca su čekala držeći se u sjeni. Automobil se zaustavio
nedaleko od srušene brvnare. S jedne su se strane otvorila
vrata. Iz automobila iziđe muškarac i potrči u sjenu živice.  
Činilo se da nosi neki omot.
Čuo se tihi zvižduk. Uzvratio mu je huk sove. »Signal od-
govora!«, pomisli Julian strašno znatiželjan da sazna o čemu
se radi. »Pitam se što se to zbiva?«
 — Budite posve tihi — šapnuo je ostalima. — George,
 pazi na Timmva. Ne dopusti da reži.
Ali, Timmy je znao kada treba šutjeti. Nije čak ni zacvi-  
lio. Stajao je poput kipa, naćuljenih ušiju, motreći dolinu.
i
 Neko se vrijeme ništa nije zbilo. Julian se veoma pola-
gano došuljao iza drugog drveta, odakle je imao bolji po-
gled.
Vidio je srušenu brvnaru, te kako se iza stabala kolibi
primiče neka sjena. Vidio je nekog čovjeka kako čeka. — 
Vjerojatno čovjek iz automobila. Tko je to bio? Što, zaboga,
rade u to doba noći?
Konačno se čovjek iza drveća primaknuo onome koji je
izišao iz automobila. Na brzinu su izmijenili nekoliko riječi,
ali Julian nije čuo što su govorili. Bio je uvjeren da muškarci
nemaju pojma o tome da se on i ostala djeca nalaze u bli-
zini. Pažljivo se došuljao do sljedećeg stabla i virio iz sjene,
nastojeći da vidi što se dešava.
 — Požuri — čuo je kad je rekao jedan od dvojice. — Ne
donosi svoje stvari u automobil. Spusti ih u bunar. i
Julian nije mogao točno vidjeti što čovjek radi, ali činilo
se da se preodijeva. Da, stavlja drugu odjeću, možda onu
koju mu je čovjek donio u smotuljku iz automobila. Julia-
nova je znatiželja rasla. Kakva čudna pojava! Tko je bio drugi
i 
čovjek? Izbjeglica? Uhoda?
Čovjek koji se preodjenuo sada je kupio svoju razbacanu
odjeću i vratio se iza brvnare. Došao je praznih ruku i sli-
jedio prvog čovjeka do automobila koji ih je čekao na livadi.
Čak i prije no što su se zatvorila vrata motor se upalio i
kola su krenula! Prošla su pokraj borova šumarka odakle su
ih djeca promatrala i svu su ustuknuli pri njihovu prolazu. i
Julian se pridružio ostalima. — Pa, što mislite o svemu
ovome? — pitao je. — Čudna posla, zar ne? Vidio sam da
se čovjek preodijevao — tko bi ga znao zašto. Ostavio je od-
jeću iza brvnare — u bunaru, mislim da sam ih čuo kad su
se dogovarali. Hoćete li da pogledamo?
4\
 

 —Da, hajdemo — George će zapanjeno. — Slušajte, jeste
li vidjeli registraciju automobila? Ja sam jedino uspjela za
 pamtiti slova — KMF.
 —A ja sam vidjela broj — reče Anne. — 102. I bio je to
crni bentlv.
 —Da. Crni bentlv, KMF 102 — potvrdi Richard. — Neka
me objese ako ovi nisu bili pri nekom mračnom poslu!
Djeca se uputiše do urušene brvnare i probijahu se kroz
 
gusti korov i grmlje do prostora iza nje. Tamo se nalazio
urušeni bunar, s kojeg je dobrano otpala žbuka.
Bio je pokriven starim drvenim poklopcem. Julian ga je
 pomaknuo. Još je bio težak, iako izjeden vremenom. Virnuo
 je u bunar, ali se dolje ništa nije vidjelo. Bio je predubok  nije bilo. Jedva je dostajalo za ostale i pojeli su svaku mrvi-
 —Srećom po nas da nisu znali — reče Julian. — Sigurno
ne bi time nimalo bili zadovoljni! A sada, dođite — izgubili
smo dovoljno vremena. Vratimo se do mjesta gdje nam je
hrana. Nadam se da Timmy nije sve pojeo. Ostavili smo je
na zemlji.
Timmy nije dotaknuo ni mrvice. Strpljivo je sjedio pokraj
hrane, tek bi je povremeno ponjušio. Sav taj kruh, šunka i
jaja čekali su ovdje, a nikoga nije bilo da to pojede! i
 —Dobar pas! — pohvali ga George. — U tebe se doista
može imati povjerenja. Za nagradu ćeš dobiti veliki komad
kruha i šunke.
Timmy je to progutao jednim zalogajem i više za njega

1
da bi se pri svjetlosti svjetiljke od bicikla vidjelo dno. cu. Ustali su nakon nekoliko minuta i krenuli prema bicikli-
 — Ovdje se ne vidi bogznašto — reče Julian vraćajući po ma.
klopac na mjesto. — Pretpostavljam da je svoju odjeću bacio  —A sada iznova prema Sovinu Brdu — reče Julian. — I
unutra. Pitam se zašto ju je promijenio. nadajmo se da danas više nećemo doživjeti nekakve čudne V/
i  

doživljaje. Bilo nam je sasvim dovoljno.

 —Misliš li da bi mogao biti neki odbjegli zatvorenik? — 
Anne će iznenada. — Ako je pobjegao, mora promijeniti za
tvorsko odijelo, zar ne? To je najvažnije što mora uraditi. li
Ima li u blizini kakav zatvor?
To nitko nije znao. — Ne sjećam se da sam ga primijetio
na karti — reče Julian. — Ne, ne znam zašto, ali ne mislim
da je taj čovjek bio odbjegli zatvorenik — prije neka uhoda

 / / \
koju su dovezli u taj pusti kraj i snabdjeli odjećom — ili pak 
vojni bjegunac. To je najvjerojatnije!
 —Pa, štogod bio, ne sviđa mi se i drago mi je da je au
tomobil otišao odvodeći zatvorenika, uhodu ili bjegunca,
tkogod taj bio — reče Anne. — Kako je neobično da smo
se upravo tu našli kad se to događalo! Ljudi ne bi ni u snu
 pomislili da ih sasvim izbliza promatra četvoro djece i pas.
cc\ 

Sovin Vrh na Sovinu brdu
Djeca su krenula vozeći brzo na blistavoj mjesečini. Čak 
i kad je mjesec zamaknuo za oblak, bilo je dovoljno svijetlo
 
da voze bez svjetiljki. Vozili su do mjesta koje im se činilo
kilometrima udaljeno, kad su stigli do strmoga brežuljka.
 —Je li to Sovino brdo? — upita Anne kad su sišli s bi
cikla i krenuli pješice. Bilo je odviše strmo za vožnju.
 —Da — reče Julian. — Barem tako mislim — ukoliko
nismo krenuli u posve krivom smjeru. Ali mislim da nismo.  
Pitanje je sada — hoćemo li na vrhu naći Sovin Vrh ili ne
ćemo? I kako ćemo znati da to  jest Sovin Vrh?
 — Mogli bismo pozvoniti i pitati — predloži Anne.
Julian se nasmije. To je bilo tako slično Anne. — Možda
ćemo to i morati uraditi! — kazao je. — Ali prije ćemo mal-
ko izvidjeti okolicu.
Djeca su gurala bicikle uz visoki brijeg. Put je s obje stra-
ne bio oivičen živicom iza koje su se sterala polja. Na njima
nije bilo životinja koje bi djeca vidjela — ni konja, ni ovaca,
ni krava.
 — Pogledajte! — Anne će iznenada. — Vidim kuću —  Djeca su se uspela iz jarka zajedno s Timmvem i sa bicikli-
ako ništa, sigurna sam da vidim dimnjake!
Svi su pogledali u smjeru u kojem je pokazala. Da — to
su doista bili dimnjaci — visoki dimnjaci od opeke koji su
djelovali drevno.  
I
i
 —Izgleda poput elizabetinskog zamka, s takvim oblikom
dimnjaka — reče Julian. Zastao je i dobro pogledao. — Mo
ra da je veliko zdanje. Doskora ćemo doći do puteljka koji
vodi do ulaza. i
Djeca su nastavila gurati bicikle. Postupno se ukazala ku-
ća. Nalikovala je na zamak i na mjesečini se činila stara i
doista veličanstvena.
 A
 —Eno vrata — Julian će zahvalno. Bio se umorio gura
jući bicikl uz brdo. — Zatvorena su. Nadam se da nisu zak 
ljučana!
I
Kad su se približili velikim vratima od kovana željeza,
ona se stadoše polagano otvarati. Djeca zastadoše iznena-
đena. Zašto su se otvarala? Ne radi njih, to je bilo sigurno!
Potom se u daljini čula buka automobila. Naravno, zbog
njega su se otvarala vrata. No automobil se nije penjao uz
brdo, već je dolazio s unutrašnje strane vrata.
 —Brzo, sakrijte se — reče Julian. — Još ne želim da nas
vide.
Djeca su čučala u jarku, zajedno sa svojim biciklima, kad
su kola polagano promilila kroz otvorena vrata. Julian
usklikne i gurne George.
 —Jesi li vidjela? Ponovno crni bentlv KMF 102!
 —Kako tajanstveno! — George će iznenađena. — Što ra
di jureći tako noću po kraju i skupljajući zalutale ljude? I
dovodi ih ovamo. Pitam se je li to uopće Sovin Vrh?
Automobil je prošao mimo njih i nestao za okuku brda.
ma.
 —Krenimo oprezno prema vratima — predloži Julian. — 
Još su otvorena. Čudno kako su se otvorila kad se automobil
približio. Nisam nikoga vidio u njihovoj blizini!
71

Djeca hrabro koraknuše kroz otvorena vrata.
 —Pogledajte! — reče Julian pokazujući na golemi stup
od opeke za koji su bila pričvršćena vrata. Svi pogledaše i
uskliknuše kad su ugledala pločicu s imenom koja je tamo  
svijetlila.
 —Znači, nakon svega, ipak je to Sovin Vrh!
 —Ime je ispisano slovima od mjedi — Sovin Vrh! Našli
smo ga!
 —Dođite — reče Julian gurajući bicikl kroz ulaz. — Ući
ćemo i pronjuškati. Možda ćemo imati sreće i tu negdje pro  
naći Dicka.
Svi su prošli kroz vrata — a tada Anne ustrašeno zgrabi
Juliana za ruku. Bez riječi mu pokaza iza sebe.
Vrata su se ponovno zatvarala! A tamo nije bilo nikoga
tko bi ih zatvarao. Sama su se zatvarala tiho i glatko. Bilo
 je u tome nečega veoma zagonetnog.  
 
 
 
 
 
 
 — Tko ih je zatvorio? — šapne Anne uplašeno.
 — Mora da to radi neka naprava — šaptom joj objasni
Julian. — Možda se njome upravlja iz kuće. Vratimo se i
pogledajmo postoji li i tu naprava kojom se upravlja vratima.
Ostavili su bicikle postrani od puteljka i vratili se do vra-
ta. Julian je tražio ručicu ili kvaku kojom bi se mogla otvo-  ¥ 
riti. Ali, nije bilo ničega.
Gurnuo je vrata. Nisu se ni pomaknula. Nisu se mogla
otvoriti. Bila su zatvorena i zaključana pomoću nekakve na-
prave i ništa i nitko ih nije mogao otvoriti izuzev pomoću
te posebne naprave.
 — Kvragu! — opsuje Julian, a zvučao je toliko ljutito da
su ga ostala djeca iznenađeno pogledala.
 — Što je? — upita George.,
i
 — Što, zar ti nije jasno? Mi smo unutra zaključani! Ako
je Dick uopće ovdje, onda smo u jednakoj mjeri zatvorenici.
Ne možemo izići kroz vrata — a pogledaš li uokolo, vidjet
ćeš da je imanje okruženo visokim zidom — i kladim se da  f A
je zid svuda uokolo. Ne možemo izići čak i kad bismo to
htjeli.
Djeca su se zamišljeno vratila do svojih bicikla. — Bit će
bolje da ih odgurnemo do stabala i tamo ostavimo — reče
Julian. — Sada su nam na smetnji. Ostavit ćemo ih i tiho
pronjuškati oko kuće. Nadam se da nema pasa.
Ostavili su bicikle, dobro skrivene između drveća, sa
strane širokog puteljka. Staza uopće nije bila održavana. Bila
je obrasla mahovinom i gusto zarasla u korov. Bila je gola
samo na mjestima gdje su prolazili kotači automobila.
P
i!
 — Hoćemo li krenuti puteljkom ili ćemo ići sa strane?
— upitala je George.

 —Držimo se sa strane — reče Julian. — Budemo li išli
 prilaznim putem, lako bi nas netko na mjesečini mogao vid
 jeti.  
Tako su išli sa strane, u sjeni stabala. Slijedili su zavoje
 prilaznog puteljka sve dok se nije ukazala kuća.
Zaista je bila velika. Bila je sagrađena u obliju slova E,
s time da je mala povlaka u sredini nedostajala — Q. Spri-
 jeda je bilo dvorište, zaraslo u korov. Nizak zid, otprilike do
koljena, opasivao je dvorište.  
U prostoriji na gornjem katu bilo je svjetlo. Inače je sve
ostalo s ove strane kuće bilo u mraku.
 —Hajde da je tiho obiđemo — predloži Julian tiho. —  lian. — Možda je oduvijek bilo skrovište sovuljaga.
Bože, što je to?
Zagonetan i jeziv vrisak učinio je da su svi uspaničeno
skočili. Anne prestravljeno zgrabi Julianovu ruku.
Zastali su i osluškivali.
 Nešto se tiho spuštalo i dotaknulo Georgeinu kosu. Go-
tovo je kriknula — ali prije no što je uspjela, prolomi se još
 jednom onaj strašni vrisak te ona ispruži ruku da umiri Tim-
mya, koji je bio zapanjen i uplašen.
 —Što je to, Ju? — šapnula je George. — Nešto je do
taknulo. Prije no što sam mogla provjeriti što je, nestalo je.  
 —Slušaj — nije to ništa — šapne joj Julian. — Bila je to  
samo sova — sovuljaga!
 —Za miloga Boga, tako je — dahćući će George s veli
kim olakšanjem. — Kakva sam glupača da se toga nisam sje
tila. To je kukuvija koja je pošla u lov. Anne, jesi li se
uplašila?
 —Pa, mislim da jesam! — prizna Anne ispuštajući Julia
novu ruku.
 —I ja također — reče Richard dok su mu zubi još cvo-
kotali od straha. — Skoro sam potrčao glavom bez obzira! I  ZA
bih da mi noge nisu otkazale poslušnost — ali bile su kao
urasle u zemlju!
Sova se ponovno oglasi, nešto dalje, a druga joj odgovori.
Krikne i treća, i noć je uistinu postala jezovita sa svim tim
nezemaljskim kricima.
 —Draže su mi obične sove koje se glasaju hu — huuuu
— reče George. — Taj je zvuk ugodan. Ali ovaj vrisak je
strašan.
 —Nije čudno da se mjesto zove Sovino brdo — reče Ju
Četvoro djece i Timmy stadoše tiho obilaziti kuću, držeći
se u sjeni što su više mogli. Na stražnjoj strani sve je bilo u
mraku izuzev dva duga prozora. Bijahu to pomični prozori
i 
i preko njih bijahu navučene zavjese. Julian pokuša nešto
vidjeti kroz pukotinu.
Pronađe mjesto na kojem dvije zavjese nisu bile sasvim
navučene jedna do druge. Nasloni oko na pukotinu i pogle-
da unutra.
 —To je kuhinja — objasni ostalima. — Golema prostorija
— osvijetljena velikom petrolejskom svjetiljkom. Ostali dio
prostora je u sjeni. Na kraju je golemo ognjište s nekoliko
zapaljenih cjepanica.
 —Ima li koga unutra? — upita George pokušavajući i
sama virnuti kroz pukotinu. Julian se skloni ustranu kako bi
i ona mogla vidjeti.
 —Nikoga, koliko ja vidim — kazao je. George se oteo
usklik dok je gledala, i Julian je gurne ustranu da vidi što
se zbiva.

Ugledao je čovjeka koji je ušao u kuhinju — neobičan
čova patuljasta rasta s grbom na leđima te se činilo da mu
zanosi glavu ustranu. Lice mu je bilo veoma zloćudno. Iza  
njega ulazila je žena — sićušna i zapuštena, oličenje jada.
Muškarac se stušti u stolicu i stane puniti lulu. Žena uze
čajnik s vatre i ode ga napuniti s toplom vodom u kutu.  
»Mora da je kuharica«, pomisli Julian. »Kako bijedno iz-
gleda! Pitam se tko je mušarac — vjerojatno kućno potrkalo.
Kako mu je zločesto lice!«
Žena je plašljivo govorila muškarcu u stolici. Julian, da-
kako, nije mogao s druge strane prozora razabrati njene ri-
 ječi. Muškarac joj je odgovarao grubo, udarajući pri govoru
rukom po naslonjaču.
Izgledalo je da ga žena nešto moli. Muškarac se razgnje-
vi, uze žarač i njime priprijeti ženi. Julian je užasnut proma-
trao. Uboga žena! Ne čudi što izgleda tako bijedno ako joj
se takve stvari stalno dešavaju.
Pa ipak, muškarac se nije poslužio žaračem, već je samo
njime bijesno mahao, uskoro ga vratio na mjesto i ponovno
sjeo na stolicu. Žena više nije govorila, već je nastavila pu-  
niti boce. Julian se pitao kome su bile namijenjene.
Ispričao je ostalima što je vidio. Nije im se nimalo svid-
 jelo. Ako se ljudi u kuhinji tako ponašaju, kakvi će biti oni
u ostalim dijelovima kuće?
Djeca napustiše kuhinjski prozor i nastaviše obilaziti ku-
ću. Došli su do sobe u prizemlju koja je bila osvijetljena.
 No, na njoj su zavjese bile dokraja navučene i nije bilo pu-
kotine kroz koju se moglo virnuti unutra.
Potom ugledaše još jednu sobu na katu koja je bila os-
vijetljena. Možda je Dick u njoj? Možda je zaključan na ta-
vanu i posve sam? Kako su željeli da to saznaju!
 
Da li da bace kamen? Pitali su se ima li smisla pokušati.
Činilo se da nema načina da uđu u kuću. Prednja su vrata
bila dobro i sigurno zatvorena. Postojala su i postrana vrata,
no i ona su bila čvrsto zatvorena i zaključana, kad su djeca
probala ući. Činilo se da nijedan prozor nije otvoren.
 —Mislim da ću baciti kamen — Julian će najposlije. — 
Uvjeren sam da je Dick gore, ako su ga ovdje doveli — i
ako si ti sigurna da si čula kad je čovjek spomenuo »Sovin
Vrh«, jesi li Anne?
 —Posve sam sigurna — reče Anne. — Baci kamen, Ju-
liane. Tako sam zabrinuta za sirotog Dicka.
Julian potraži na tlu oveći kamen. Pronađe jedan među
mahovinom koje je bilo posvuda. Zanjiše ga u ruci i hitne,
ali je pao upravo ispod prozora. Julian nađe drugi. Baci ga
te on, uz oštar prasak, udari o staklo prozora. Netko se od-
mah pokaza na oknu.
Je li to bio Dick? Svi su napregnuli oči da vide, ali je
prozor bio previsok. Julian baci drugi kamen te i njime po-
godi prozor.
 —Mislim da to jest Dick — reče Anne. — O, Bože, ne,
to nije on. Da li ti vidiš, Juliane?
Ali je osoba na prozoru, tkogod to bio, iščezla. Djeca se
osjete malko nelagodno. Što ako to nije bio Dick? Ako je
to bio netko tko je sada otišao da  njih potraži?
 —Maknimo se s ovog dijela kuće — šapne Julian. — Za-
obidimo je i pođimo s druge strane.
Djeca tiho zađoše za ugao zdanja — kad Richard izne-
nada uhvati Juliana za ruku: — Gledaj! — kazao je. — Ovdje
je prozor otvoren! Da uđemo?
 

U stupici
Julian je gledao u dvokrilni prozor. Obasjavala ga je mje-
sečina. Zacijelo nije bio dokraja zatvoren. »Kako to nismo
 primijetili kad smo ranije tuda prošli?« pitao se. Malo se
skanjivao. Da pokušaju ući ili ne? Ne bi li bilo bolje poku-
cati na stražnja vrata i upitati onu ženu jadna izgleda to što
ih zanima.
S druge strane, tamo je bio i onaj grbavac zloćudna iz-
gleda. Julianu se on nije nimalo sviđao. Ne — na kraju kra-
 jeva, možda će biti bolje da se ušuljaju kroz prozor, vide je
li Dick gore, oslobode ga i potom svi pobjegnu kroz isti pro-
zor. Nitko ne bi ni znao. Ptičica je odletjela i sve bi bilo u Glas se iznenadno razgnjevi: — Kako se  usuđujete upa-
redu. dati ovamo? Predat ću vas policiji.
Julian priđe prozoru. Podigne nogu i zajaši ga. Pruži ru- Timmy je vani bijesno režao. Skočio je prema prozoru i
ku Anne: — Dođi, dat ću ti ruku — reče i povuče je prema gotovo uspio ući. Čovjek odmah shvati što se zbiva i pođe
sebi. Potom je spusti na pod s druge strane.  prema prozoru. Zatvori ga uz tresak. Sada Timmy više nije
Zatim se popne George, pa Richard. George se upravo mogao ući!
 bila nagnula da ohrabri Timmva kako bi i on skočio, kad se  —Pustite moga psa da uđe! — George će ljutito i glu
nešto dogodi! Snažna svjetlost džepne svjetiljke obasja sobu  pavo pokuša otvoriti prozor. Čovjek je snažno udari svjetilj
i zaslijepi četvoro djece! Stajali su tamo, trepćući, u panici. kom te ona vikne od bola.
Što je to bilo?  —To se događa dječacima koji postupaju protivno mojim
Tada Anne prepozna glas jednog od muškarca koji su željama — reče čovjek, dok je uboga George gladila svoju
uhvatili Dicka: — Vidi, vidi — gomila malih provalnika!  pocrvenjelu ruku.

 — Slušajte — krene Julian gnjevno — što to radite? Mi
nismo provalnici — i, da stvar bude bolja, bili smo veoma  
radosni kad biste nas predali policiji!
 — A, biste, zar ne? — reče čovjek. Potom se uputi do
vrata prostorije i vikne gromoglasno: — Aggie! AGGIE! Od  
mah donesi ovamo svjetiljku.
Začuo se povik odgovora iz kuhinje i odmah se dolje, u
hodniku, ukaza blistava svjetlost. Postajala je sve jača te uđe
žena bijedna izgleda s petrolejskom lampom. Zapanjeno je
gledala djecu. Činilo se da je htjela nešto zaustiti kad je  
muškarac grubo odgurne.
 — Gubi se. I drži usta zatvorena. Čuješ li me?
Žena skoči van poput ustrašene kokoške. Muškarac se
zagleda u djecu pri svjetlosti svjetiljke. U odaji je bilo tek  Julian se skanjivao. Bio je siguran da je Dick u kući. Ako
nešto namještaja i činila se nekom vrstom dnevne sobe.  
 — Znači, vi nemate ništa protiv da vas predamo policiji?
 — reče čovjek. — Vrlo zanimljivo. Mislite da će oni odobriti
to što ste provalili u moju kuću?
 — Kažem vam, nismo provalili — Julian će naumivši po
svaku cijenu razjasniti o čemu se radi. — Došli smo ovamo
 jer ima razloga da vjerujemo da ste negdje u kući zaključali
mog brata — a to je čista greška. Odveli ste krivog dječaka.
Richardu se to nije nimalo svidjelo. Strahovito se bojao  
da ne zaključaju njega umjesto Dicka! Sklanjao se iza ostalih
koliko je mogao.
Muškarac je oštro motrio Juliana. Izgledalo je da razmiš-
lja. — Nema ovdje nikakvog dječaka — reče najposlije. —  to razlog zbog kojega čovjek želi da prenoće. Naravno —
Zaista ne znam o čemu govoriš. Valjda ne misliš da šećem  
krajem, skupljam dječake i zatvaram ih, zar ne?
 — Ne znam što radite — reče Julian. — Sve što znam je
sljedeće: uhvatili ste mog brata Dicka, večeras u Middle-
combu, misleći da je on Richard Kent — ali nije; to je moj
brat Dick. I, ako ga odmah ne oslobodite, reći ćemo policiji
ono što znamo.
 — O, mili Bože, pa kako sve to znate? — upita čovjek.
—Jeste li bili tamo kad je uhvaćen, kao što vi kažete?
 — Jedno od nas je bilo — Julian će kratko. — Na stablu
iznad vas. Zato znamo.
 Nastupi tišina. Čovjek uze cigaretu i zapali je. — Pa, po-
sve ste u krivu — reče. — Ovdje nemamo nikakvog dječaka
—zatvorenika. Smiješna pomisao. Slušajte, jako je kasno — 
želite li dolje prenoćiti i krenuti sutradan ujutro? Nije mi
do toga da šaljem gomilu djece u mrklu noć. Ovdje nema
telefona; u protivnome, nazvao bih vaše roditelje.
pristane da prenoće, mogao bi provjeriti je li Dick doista u
kući ili nije. Bilo je sasvim jasno da ljudi ne žele da u to
uvlače policiju. Nešto je u Sovinu Vrhu bilo tajanstveno i
nečisto.
 — Ostat ćemo — reče najposlije. — Naši su roditelji od
sutni — neće biti zabrinuti.
 Na trenutak je zaboravio na Richarda. Njegovi će se ro-
ditelji zacijelo  brinuti! No, ništa se nije moglo učiniti. Prva
je stvar bila pronaći Dicka. Ovi bi ljudi doista bili sumanuti
kad bi ga držali zatvorenikom i nakon što su saznali da to
nije pravi dječak. Možda Rooky, zlikovac koji je poznavao
Richarda, još nije stigao, pa nije ni vidio Dicka? Mora da je
 
pričekat će dok Rokky stigne — i kad Rooky kaže: »Ne, to
nije dječak koji nam treba!«, tada će pustiti Dicka. Morat
će!
Čovjek ponovno pozove Aggie. Odmah je došla.
...... —-.,......   81

 — Djeca su se izgubila — reče joj. — Rekao sam im da
ovdje mogu prenoćiti. Priredi jednu od soba — samo stavi  
slamarice i plahte — to je sve. Daj im nešto hrane ako žele.
Aggie je očevidno bila strašno iznenađena. Julian je do-
 bro vidio kako ona nije naučena da je čovjek pažljiv spram
izgubljene djece. Viknuo je na nju:
 — Slušaj, nećemo sada gubiti vrijeme. Primi se posla. Po
vedi djecu sa sobom.
Aggie kimne djeci. George joj uzvrati naklon. — A što
će biti s mojim psom? — upitala je. — Ostao je vani i cvili.
 Ne mogu ići spavati bez njega.
 — Morat ćeš — čovjek će strogo. — Nipošto ne želim da  
 boravi u kući i tu je kraj razgovora.
 — Napast će svakoga koga susretne — reče George.
 — Nikoga neće susresti — reče čovjek. — Usput, kako
ste uspjeli ući kroz vrata?
 — Neki je automobil upravo izlazio kad smo mi stigli, pa
smo šmugnuli prije no što su se zatvorila — objasni Julian.
 — Kako se vrata zatvaraju? Pomoću neke naprave?
 — Gledaj svoja posla — reče muškarac i uputi se hodni
kom u suprotnom pravcu.
 — Ugodan, ljubazan čovjek — Julian će George.
 — O, krasna priroda! — uzvrati George. Žena je izne
nađeno zurila u oboje. Izgledalo je da nije razumjela da su
mislili suprotno od onoga što su kazali! Povela ih je niza
stube.
Ušla je u veliku prostoriju sa sagom na podu, malim kre-
vetom u kutu i jednom ili dvije stolice. Drugog namještaja
nije bilo.
 — Donijet ću vam madrace i raspremiti ih — kazala je.
 — Pomoći ću vam — ponudi se Julian misleći da će to
1
biti dobra prilika da malko razgleda kuću.
 — U redu — reče žena. — Vi ostali ostanite ovdje.
Otišla je s Julianom. Pošli su do ormara i žena dohvati
dva velika madraca. Julian joj pomogne. Činila se prilično
ganutom njegovom pomoći.
 — Pa, hvala ti — kazala je. — Prilično su teški.
 — Ne očekujete baš često da djeca kod vas prespavaju, » / 
zar ne? — upita Julian.
 — Pa, neobično je da ste stigli upravo nakon... — zausti
žena. Potom zastane, ugrize se za usnu, tjeskobno zagleda
jući na obje strane hodnika.
 — Upravo nakon čega? — upita Julian. — Hoćete reći,
upravo nakon što je stigao još jedan dječak?
 — Psst! — žena će nasmrt uplašena. — Kako uopće znaš
I
za to? Nisi to smio reći. Gospodin Perton bi me živu odrao
kad bi znao da si to rekao. Bio bi siguran da sam ti ja ka
zala. Zaboravi na to.
 — Taj je dječak zaključan negdje na tavanu, zar ne? — 
reče Julian pomažući ženi da prenese jedan od madraca do
velike spavaonice. Posve uspaničena, ispustila je kraj koji je
držala.
 — Slušaj! Želiš li me dovesti u strašnu nepriliku — i vas Ši
također? Hoćeš li da gospodin Perton kaže starome Hun-
chyu da vas išiba? Ne znaš ti tog čovjeka! Zao je.
 — Kada se vraća Rooky? — upita Julian nagnuvši se pre
ma začuđenoj ženi, nadajući se da će je od jednog priznanja
navesti na drugo. No to je za nju bilo previše. Stajala je is
 pred Juliana, dok su joj se koljena tresla, buljeći u njega kao
da ne vjeruje vlastitim ušima.
.. _ 83
 

 —Što ti znaš o Rookvu? — šaptala je. — Zar dolazi? riječ, prepustiti Rookvu! Zaista si strašljiva mala kukavica — 
 Nemoj mi reći da dolazi! zar nemaš nimalo hrabrosti?
 —Zašto? Ne volite ga? Što se dogo dilo? Recite mi.  — Sve se to dogodilo zbog tvojih glupih laži i prevara — 
Možda vam mogu pomoći. George će prilično bijesno. — Naše je putovanje pokvareno
 —Rooky je zao — reče žena. — Mislila sam da je u zat samo zbog tebe, Dick je zbog tebe zaključan, a ubogi Timmy
voru. Nemoj mi reći da je izašao! Nemoj mi reći da dolazi ostao sam vani.
ovamo! Richard je izgledao veoma zatečen. Povukao se u kut i
Bila je toliko ustrašena da više nije mogla prozboriti ni više nije rekao ni riječi. Bilo mu je jako teško. Nitko ga nije
riječi. Počela je plakati i Julian više nije imao srca da je kinji volio — nitko mu nije vjerovao — nitko se ne bi na nj oslo-
 pitanjima. U tišini joj je pomogao da prenese madrace u nio. Richard se oćutio veoma veoma malenim.
drugu prostoriju.
 —Donijet ću vam nešto hrane — reče uboga žena, jadno
šmrcajući. — Naći ćete pokrivače u onom ormaru u kutu,
ako želite leći.
 Nestala je. Julian šaptom ispripovijedi ostalima što je
saznao. — Pokušat ćemo pronaći Dicka čim se sve u kući
stiša — kazao je. — To je zla kuća — kuća tajni, čudnih do-
lazaka i odlazaka. Išuljat ću se kasnije iz sobe i vidjeti mogu
li nešto pronaći. Mislim da onaj čovjek — ime mu je gospo-
din Perton — doista čeka Rookva da potvrdi je li Dick Ri-

•i 
chard ili nije. Kad ustvrdi da nije, sigurno će ga osloboditi
 — i nas također.
 —A što će biti sa mnom'? — upita Richard. — Jednom
kad me ugleda, propao sam. Ja sam dječak kojega traži. On
mrzi mojega oca, a mrzi i mene. Otet će me, odvesti neka
mo i tražiti golemu otkupninu — samo da nas kazni!
 —Pa, moramo nešto poduzeti kako bismo spriječili da
te vidi — reče Julian. — Ali ne znam zašto bi te morao vid
 jeti — jedino Dicka želi vidjeti. Neće ga zanimati djeca za
koju misli da su Dickova braća i sestre! Za miloga Boga,
nemoj opet početi tuliti, jer ću te, u protivnome, na časnu
o c .„ .*.,...

Julianova traganja
Žena im je donijela hranu. Bio je to samo kruh s masla-
cem i marmeladom te nešto tople kave. Djeca nisu bila oso-  
 bito gladna, ali su bila žedna i rado su popila kavu.
George otvori prozor i tiho zovne Timmva: — Time! Ov-
dje je nešto za tebe!
Timmy je već stajao dolje, motreći i čekajući. Znao je
gdje je George. Cvilio je i zavijao neko vrijeme, ali se potom
stišao.
George je odlučila da ga na bilo koji način uvede u kuću.
Bacila mu je sav svoj kruh s marmeladom, mrvicu po mrvi-
cu, i slušala kako jede. Tako će Timmy barem znati da ona
misli na njega!
 —Slušajte — reče Julian dolazeći iz hodnika gdje je sta
 jao i osluškivao neko vrijeme. — Mislim da bi bilo dobro
kad bismo ugasili svjetiljku i smjestili se na madrace. No, ja
ću na svome složiti pokrivače u gomilu tako da izgleda kao
 
da spavam, pa ako netko ude, mislit će da ležim na madra
cu, a ja ću izići.
 —Kamo ćeš, Juliane? — upita ga Anne. — Nemoj nas
ostavljati!
 —Sakrit ću se u onaj ormar u hodniku — reče Julian. —  Djeca su očigledno spavala. Gospodin Perton tiho zatvori
Imam osjećaj da će dragi domaćin, gospodin Perton, doći da
nas zaključa — a ja nemam namjeru da zaključa i mene! Mi-
slim da će džepnom svjetiljkom osvijetliti sobu da provjeri
da svo četvoro spavamo na madracima i tada će tiho zak-
ljučati vrata. A ja ću ih ipak, kad iziđemo iz ormara u hod-
niku — moći ponovno otključati i tako nećemo biti zatvoreni
ci!
 — O, to je stvarno dobra ideja — reče Anne umatajući
se u pokrivač. — Bolje da sada ideš i zatvoriš se u ormar,
Juliane, prije no što nas preko noći zaključaju!
Julian ugasi svjetiljku. Na prstima se došulja do vrata i
otvori ih. Ostavi ih malko otvorena. Krene u hodnik i pipa-
jući stade tražiti ormar. A, evo ga. Povukao je ručicu i vrata
su se tiho otvorila. Ušuljao se unutra i ostavio krila sasvim
malo prislonjena kako bi mogao vidjeti ako se netko pojavi
na prostranom hodniku.
Čekao je približno dvadeset minuta. Ormar je odisao na
vlagu i bilo je dosadno čekati u njemu ne radeći ništa.
Tada, kroz pukotinu između krila, iznenada primijeti da
se približava neko svjetlo. O, netko stiže!
Virnuo je kroz pukotinu. Ugledao je gospodina Pertona
kako tiho dolazi hodnikom držeći malu uljanicu u ruci. Pri-
šao je vratima prostorije u kojoj su djeca spavala i lagano ih
gurnuo. Julian ga je promatrao jedva se usuđujući da diše.
Hoće li primijetiti da je na jednom krevetu tek gomila
pokrivača smotanih i pokrivenih drugim pokrivačem? Julian
se žarko nadao da neće. Tada bi svi njegovi planovi pali u
P
vodu.
Gospodin Perton je držao svjetiljku u ruci i oprezno pro- i
i
matrao prostoriju. Vidio je četiri obličja na madracima — 
četvoro djece — mislio je.
vrata i jednako ih tiho zaključa. Julian je ustrašeno gledao
87

hoće li ključ staviti u džep ili neće. Ne — nije! Ostavio ga  
 je u ključanici. O, dobro!
Muškarac se udaljio tiha koračaja. Nije pošao u prizem-
lje, već je nestao u nekoj prostoriji, niže u hodniku zdesna.
Julian je čuo kad su se vrata za njim zatvorila. Potom je čuo
 još jedan »klik«. Čovjek se očevidno zaključao u sobi. Mož-
da nije imao povjerenja u svoga drugara — gdjegod on bio
 — ili u Hunchva, ili u ženu.
Julian malko pričeka, a potom se išulja iz ormara. Pri-
krao se do sobe gospodina Pertona i pogledao kroz ključani-
cu da vidi je li soba u mraku ili nije. Bila je! Je li gospodin
Perton hrkao? Nije, koliko je Julian mogao čuti.
Julian, međutim, nije namjeravao čekati dok gospodin
Perton zaspi. Krenuo je tražiti Dicka i bio je prilično siguran
da je prvo mjesto na koje mu valja otići tavan!
»Kladim se da je gospodin bio gore kod Dicka kad je
čuo da sam bacio kamen u prozor«, mislio je Julian. »Potom
 je sišao dolje i otvorio prozor u prizemlju kako bi nas na-
mamio u stupicu — a mi smo ravno u nju i upali! Mora da
nas je čekao u prostoriji. Ne sviđa mi se gospodin Perton — 
 previše mu brzo sijevaju ideje!«
Dječak je bio na polovici stubišta koje je vodilo na tavan.
Išao je veoma polako i oprezno, bojeći se da stube ne za-
škripe. A one su škripale — i pri svakoj škripi ubogi se Ju-  
lian zaustavljao i osluškivao je li ga netko čuo!
 Na vrhu se nalazio dugi hodnik koji se pružao na oba
krila zdanja. Julian je stajao i skanjivao se kojim putem da
krene, u kojem je pravcu bila svjetlost na prozoru? Svakako  
 je bila negdje u prostoriji u koju se ulazi iz ovoga dugog
hodnika. On će zaredati po vratima i vidjeti kroz ključanice
f 
je li u kojoj prostoriji upaljena svjetlost, ili će pak ugledati
trag svjetlosti ispod vrata.
Vrata za vratima bila su pritvorena. Julian je svaka obi-
šao nailazeći na puste tamne tavanske prostorije ili pak na
komorice sa starim drangulijama. Tada je došao do vrata koja
su bila zatvorena. Virnuo je kroz ključanicu. Iz prostorije
nije dopirala svjetlost.
Julian tiho pokuca. Iznutra se odmah javi glas — Dickov
glas: — Tko je tamo?
 — Psst! To sam ja, Julian — šaptao je Julian. — Jesi li
dobro, Dick?
Začuo se štropot kreveta, a potom tabanje nogu o pod.
Dickov je glas dopirao kroz vrata, prigušen i oprezan:
 — Juliane, kako si dospio ovamo? Fantastično! Možeš li
otključati vrata i osloboditi me?
Julian je već pipajući tražio ključ — ali ga nije bilo. Ka-
kogod bilo, taj je ključ gospodin Perton uzeo!
 — Ne, nema ključa — reče. — Dick, što su ti uradili?
 — Ništa naročito. Odvukli su me do automobila i gurnuli
unutra — Dick će kroz vrata. — Čovjek po imenu Rooky
nije bio tamo. Ostali su ga neko vrijeme čekali i potom kre
nuli. Mislili su da je možda otišao kod nekoga koga su nam
jeravali posjet iti. Tako da ga nisam vid io. Dolazi sutra
ujutro. Kakav će udarac doživjeti kad shvati da ja nisam Ri-
chard!
i
 — I Richard je ovdje — šapne Julian. — Da barem nije
— jer, ako ga Rooky slučajno vidi, otet će ga, to je sigurno!
Jedino se nadam da će Rooky vidjeti jedino tebe — a kako
ostali muškarci misle da smo svi jedna obitelj, to će nas
možda pustiti. Jesu li te vozili ravno ovamo, Dick?
8Q

 — Da — potvrdi Dick. — Vrata su se otvorila sasvim ta
 janstveno, čim smo stigli do njih, ali nikoga nisam vidio. Od
vukli su me ovamo i zaključali. Jedan od muškaraca je došao
da mi kaže što će mi sve Rooky uraditi kad me ugleda — i
 potom je iznenada otišao i više se nije pojavio.
 — O, kladim se da je to bilo onda kad smo hitnuli kamen  
u prozor — Julian će spremno. — Jesi li čuo?
 — Jesam — dakle, to je udarac koji sam čuo! Čovjek koji
 je bio ovdje odmah je prišao prozoru — i mora da vas je
vidio. Dobro, a što je s tobom, Juliane? Kako si, zaboga, do
spio ovamo? Jesi li to stvarno ti? Pretpostavljam da sam čuo
Timmva kako cvili?
Julian mu ukratko ispriča sve što se zbilo otkad su on i
George sreli Richarda koji je plakao, do trenutka kad se do-
šunjao stubama da nađe Dicka.
 
Kad je završio s pripovijesti, nastupi tišina. Tada se kroz
 pukotinu začuje Dickov glas.
 — Nema smisla praviti neke planove, Juliane. Ako sve
krene kako treba, ujutro će nas osloboditi, kada Rooky bude  
otkrio da ja nisam dječak kojega on treba. Ako stvari krenu
 po zlu, barem ćemo biti zajedno i tada kovati planove. Pi
tam se što će misliti Richardova majka kad vidi da se dječak  šli u postelju. Pitao se gdje bi mogao biti drugi mušarac koji
noćas nije vratio kući.  
 — Možda će pomisliti da je otišao do svoje tetke — reče
Julian. — Mislim da je on veoma nepouzdana osoba. Kvragu
s njim! Zbog njega smo zapali u svu tu zbrku.
 — Mislim da će ljudi, sutra ujutro, kad otkriju da ti nisi
Richard, smisliti neku izmišljotinu zašto su te odveli — na
stavi Julian. — Možda će reći da si bacao kamenje na njihov
automobil ili nešto slično i da su te uhvatili — ili pak da su
te našli povrijeđena i doveli te ovamo da ti pomognu! Ka-
kogod bilo, štogod oni smislili, mi o tome nećemo mnogo
i
raspravljati. Mirno ćemo otići — a onda ćemo sami pokre- ^
nuti stvari! Ne znam što se ovdje dešava, ali tu nešto smrdi.
Policija bi trebala malko ovdje zaviriti, u to sam uvjeren.
 —Slušaj, ponovno se javlja Timmy — reče Dick. — Pret
postavljam da cvili za George. Bit će bolje da odeš, Juliane,
u slučaju da on probudi nekog od ljudi, pa da te nađu ovdje.
Laku noć. Strašno mi je drago da ste u blizini! Mnogo vam
hvala što ste došli i potražili me.
 —Laku noć — poželi mu Julian i vrati se niz hodnik,
kročeći preko mrlja mjesečine, uplašeno motreći tamne sje
ne u slučaju da ga tamo čeka gospodin Perton ili netko dru-
gi!
Ali nikoga nije bilo. Timmvev je cvilež utihnuo. U kući
je zavladala posvemašnja tišina. Julian siđe niza stube do ka-
ta na kojemu su djeca čvrsto spavala u spavaonici. Zastane
ispred vrata. Da li da se upusti u još neka istaživanja? Ovo
je doista bila prilika!
Odluči da hoće. Nadao se da gospodin Perton duboko
spava. Mislio je da su vjerojatno Hunchy i žena također po-
je Dicka doveo u Sovin Vrh. Uopće ga nije vidio. Možda je
otišao u crnom bentlvu što su ga vidjeli kad je prošao kroz
vrata.
Julian siđe u prizemlje. Sinula mu je divna namisao. Ne
 bi li mogao otvoriti ulazna vrata, dovesti ostale i osloboditi
ih? Sam nije mogao pobjeći, jer bi to značilo ostaviti Dicka.
Potom odustane od tog nauma. »Ne«, razmišljao je. »Po-
najprije, Anne i George bi odbile da odu bez mene — a čak 
i da pristanu da iziđu kroz vrata i krenu puteljkom prema
Q1

željeznim vratima, kako bi ih otvorile? Mora da se pokreću
s pomoću neke naprave kojom se upravlja iz kuće.
I tako se njegov divni naum srušio u ništa. Odlučio je
zaviriti u sve prostorije u prizemlju. Najprije je ušao u kuhi-
nju. Vatra je gotovo dogorjela. Mjesečina je prodirala kroz
 pukotine između zavjesa i osvjetljavala tamnu, tihu prosto-
riju. Hunchv i žena očevidno su se nekamo povukli.
U kuhinji nije bilo ničeg zanimljivog. Julian krene u pro-
storiju na suprotnoj strani. Bila je to blagavaonica, s dugim
uglačanim stolom, svijećnjacima na zidovima i kaminom s
ostacima dogorjele vatre. Ni tu nije bilo ničeg zanimljivog.
Dječak ude u sljedeću odaju. Je li to bila radna soba, ili
nešto slično? U njoj se na veliku stolu nalazio radioodaši-
ljač. Bio je tu i stalak s nekim neobičnim instrumentom sa
snažnom ručkom nalik na kotač. Julian se iznenada upitao
da li se s pomoću te naprave otvaraju vrata! Da — tome je
ona služila. Vidio je i pločicu pričvršćenu za nju. Lijeva vra-
ta. Desna vrata. Oba krila.
»To je to — naprava s pomoću koje se otvara bilo jedno,
 bilo oba krila vrata. Kad bih samo mogao izvući Dicka iz
one sobe, začas bismo se svi izbavili iz ovog mjesta«, pomisli
Julian. Okrenuo je ručicu — što će se zbiti?
 Neobična tajna
Začula se čudna zveka i cvilež kao da se neki snažni stroj
stavlja u pokret. Julian brzo vrati ručicu na mjesto. Ako pra-
vi takvu buku, on neće isprobavati snagu svoje ruke na otva-
ranju vrata! To bi moglo probuditi gospodina Pertona te bi
u trku dojurio iz svoje sobe!
»Veoma domišljato, štogod to bilo«, mislio je dječak pro-
učavajući napravu koliko je vidio pri mjesečini što je dopi-
rala kroz prozor. Iznova se ogledao po sobi. Začuo je neki
zvuk i ukočio se.
»To netko hrče«, pomislio je. »Bit će bolje da se više ne
vrtim ovuda! Gdje te osobe spavaju? Sigurno negdje u bli-
zini.«
Oprezno se na prstima došuljao do susjedne sobe i po-
gledao unutra. Bilo je to predvorje i tamo nije bilo nikoga.
S te strane nije moglo dopirati hrkanje.
Julian je bio zatečen. Činilo se da s te strane nema sobe
i
u kojoj bi netko mogao spavati. Vratio se u radnu sobu ili
kabinet. Da — ponovno je čuo buku — i netko je doista hr-
kao. Netko sasvim blizu — a ipak ne dovoljno da bi jasno %
razabrao. Veoma čudno.
Julian tiho obiđe prostoriju, pokušavajući pronaći mjesto
s kojeg se hrkanje najbolje čulo. Da — pokraj knjižnice koja
se sterala do stropa. Tu se hrkanje najviše čulo. Da li se iza

zida nalazila neka prostorija, pokraj radne sobe? Julian iziđe
da provjeri. Ali iza radne sobe nije bilo nikakve prostorije
 — tek zid koji se pružao dokle mu je pogled dopirao. Bilo
 je to sve tajanstvenije i tajanstvenije.
Ponovno se vratio u radnu sobu i prišao biblioteci.  Netko  
 je spavao i hrkao u blizini — ali GDJE?
Julian stade proučavati biblioteku. Bila je puna knjiga,
tijesno složenih jedna pokraj druge — romani, biografije,
 priručnici — sve izmiješano. Pomaknuo ih je nekoliko s po-
lice i ispitivao pozadinu biblioteke. Bila je od čvrsta drveta.
Vratio je knjige na mjesto i dalje ispitivao biblioteku. Bila
 je veoma masivne građe. Julian pažljivo zagleda knjige, pri
svjetlosti mjesečine. Jedna je polica izgledala drukčije od  
ostalih — neurednija — a knjige nisu tako prianjale jedna uz
drugu. Zašto je jedna polica drukčija od ostalih?
Julian tiho skine knjige s police. Iza njih je i opet bilo
 puno drvo. Julian položi na nj ruku i opipa. U uglu je bila
skrivena ručica. Poluga? Čemu je služila?
Julian pažljivo okrene polugu u oba smjera. Ništa se nije
dogodilo. Potom je pritisne. I opet ništa. Izvuče je — i ona
iziđe za dobrih dvadesetak centimetara!
Potom cijela poleđina te neobične biblioteke tiho sklizne
 prema dolje, ostavljajući otvor dovoljan da se netko kroz
njega provuče! Julianu zastane dah. Klizna ploha! Što je bilo
iza nje?
Mutno titravo svjetlo zasvijetli iz prostora iza drvene po-
leđine. Julian pričeka da mu se oči naviknu na polutamu na-
kon blijeska mjesečine. Drhtao je od uzbuđenja. Sada je
 
hrkanje bilo tako glasno te je Julian osjetio da je spavač mo-
rao biti na domak njegove ruke!
P
Potom stane postupno razabirati malu odaju, s malim us-
kim krevetom, stolom i policom na kojoj se neodređeno ra-
zabiralo nekoliko predmeta. U uglu je gorjela svijeća. Na
krevetu je ležao čovjek koji je hrkao. Julian nije mogao vid-
i
jeti kako izgleda, izuzev da je velik i krupan, i da mirno hr-
če.
»Kakvo otkriće!«, pomisli Julian. »Tajno skrovište — 
mjesto na kojem se može sakriti različite ljude, pretpostav-
ljam, koji imaju dovoljno novaca da plate tako sigurni za-
klon. Mora da su tog čovjeka upozorili da ne hrče! Sam se
odao.«
Dječak se nije usudio dalje zadržavati i propitivati neo-
bičnu tajnu odaju. Mora da je bila sagrađena u prostoru iz-
među zida radne sobe i zida hodnika — možda je bila veoma
staro skrovište načinjeno kad je i kuća bila sagrađena.
Julian potraži polugu. Utisne je na mjesto i klizna se plo-
ha ponovno spusti, jednako kao i prvi put. Očito je dobro
održavana!
Sada je hrkanje opet bilo prigušeno. Julian vrati knjige
na mjesto, nadajući se da ih je složio približno onako kako
su i bile.
Bio je veoma uzbuđen. Kakogod bilo, pronašao je jednu
od tajni Sovina Vrha. Policiju će  veoma zanimati da čuje o
tom tajnom prostoru — a možda još i više o osobi koja se
nalazi u njemu!
Bilo je doista nužno da on i djeca pobjegnu. Da li bi bilo
u redu da krenu bez Dicka? Ne — ako ljudi posumnjaju da
je nešto radio u mutnome — to bi moglo naštetiti Dicku. i 
Julian sa žaljenjem shvati da ne mogu pobjeći dok i Dick 
ne bude s njima.
o«;
 

I
 Nije nastavio s istraživanjem. Iznenada se oćutio veoma
umornim i tiho se šunjao uza stube. Osjećao je da naprosto
mora leći i o svemu promisliti. Bio je preumoran da poduz-
me bilošto drugo.
Ušao je u spavaonicu. Ključ je još bio u ključanici. Ušao
 je u sobu i zatvorio vrata. Gospodin Perton će ih naći ot-
ključane sljedećeg jutra, ali će možda pomisliti da nije dobro
okrenuo ključ. Julian je legao na madrac pokraj Richarda.
Svi su duboko spavali. P
 Naumio je o svemu dobro razmisliti — ali, čim je zatvo-
li

i 
rio oči, utonuo je u san. Nije čuo da je Timmy vani još jed-
nom zacvilio. Nije čuo ni sovuljagu koja je svojim hukom na
 brežuljku učinila noć još jezivijom. Nije vidio mjesec kako
 je klizio nebom.
Ujutro nije djecu probudio gospodin Perton, već žena.
Ušla je u prostoriju i pozvala ih:
 —Ako želite doručak, bit će bolje da siđete!
Svi su žurno sjeli, pitajući se gdje su. — Zdravo! — poz-
dravi Julian sneno trepćući. — Rekoste, doručak? Zvuči do-

$
 bro. Možemo li se negdje oprati?
 —Možete se oprati dolje u kuhinji — mrgodno će žena.
 — Ne kanim za vama čistiti kupaonicu!
 —Ostavite vrata otključana da možemo izići — Julian će
 bezazleno. — Gospodin Perton ih je zaključao prošle noći. VA
 —Tako je rekao — uzvrati žena. — Ali, nije ih zaključao!
 Nije bilo zaključano kad sam jutros otvarala vrata. A! Znači,
vi to niste znali, zar ne? Inače, da ste to znali, noćas biste,
 pretpostavljam, švrljali po kući.
 —Možda i bismo — prizna Julian namigujući ostalima.
Znali su da je naumio te noći pronaći Dicka i malko prošvr-
97

.
■ /,■
/■/////,
ljati — ali nisu znali što je sve otkrio. Nije imao srca da ih
 prošle noći budi i pripovijeda im.
 — Požurite — reče žena i iziđe kroz vrata ostavljajući ih
otvorena.
 — Nadam se da je odnijela nešto za doručak i ubogom  
starom Dicku — Julian će ispod glasa. Ostali mu se primak-
nuše.  
 — Ju, jesi li pronašao Dicka prošle noći? — šaptala je
Anne. On potvrdi glavom. Tada, veoma užurbano i tiho, on
im ispripovijedi sve što je otkrio — gdje je Dick — kako je
čuo hrkanje — i otkrio tajnu kliznu plohu — skrivenu sobicu
 — i čovjeka koji je tako glasno hrkao ne znajući da ga je
Julian vidio.
 — Juliane! Kako je to uzbudljivo! — usklikne George. —  zavežite i budite pristojni.
Tko bi to mislio?
 — O, da — i otkrio sam napravu s pomoću koje se otva  
raju vrata — reče Julian. — Nalazi se u istoj prostoriji. Ali,
dođite — ako ne siđemo u kuhinju, žena će ponovno doći
 po nas. Nadam se da Hunchv neće biti tamo — ne sviđa mi
se.
Hunchv je, međutim, bio tamo dovršavajući svoj doručak  nije u tom trenutku ušao u kuhinju! Prišunjao se i gledao
za malim stolom. Mrgodno je pogledao djecu, ali ona uopće
nisu na nj obraćala pažnju.
 — Dugo vas nije bilo — prigovarala je žena. — Tamo je
sudoper ako se želite oprati, a tu sam vam ostavila ubrus.
Koliko vas god ima, izgledate dobrano prljavi.
 — I jesmo — Julian će veselo. — Jučer bi nam dobro
došlo kupanje, ali dobrodošlica baš i nije bila sjajna, znate.
Kad su se umili, pošli su do velikog istrošenog stola. Na
njemu nije bilo stolnjaka. Žena je poslužila kruh, maslac i
nekoliko kuhanih jaja, kao i vrč pušeće čokolade. Djeca su
sjela i latila se jela. Julian je veselo čavrljao, namigujući os-
i
talima da slijede njegov primjer. Nije želio da grbavac vidi li
i
kako su oni makar imalo ustrašeni ili zabrinuti.
 —Prestanite — Hunchv će iznenada. Julian nije obratio
pažnju. Nastavio je govoriti, a George mu se srčano pridru
žila, dok su se Anne i Richard previše uplašili kad su čuli
bijesni grbavčev glas.
 —Jeste li čuli što sam rekao? — neočekivano vikne Hun
chv te ustane od malena stola za kojim je sjedio. — Zavežite,
svi! Dođete u moju kuhinju i pravite toliku galamu! Zave
i
žite!
Julian također ustane. — Ne primam od vas naređenja,
tkogod vi bili — reče, a zvučao je posve kao odrasli. — Vi
 —O, nemoj tako s njim govoriti, nemoj — molila je za
brinuta žena. — Takve je ćudi — mogao bi povući štap na
tebe!
 —Udario bih ja njega štapom — ali ne tučem slabije od
sebe — reče Julian.
 Nitko ne zna što bi se bilo dogodilo, da gospodin Perton
uokolo osjećajući da je neka rasprava u toku!
 —Opet gubiš živce, Hunchv? — kazao je. — Čuvaj ih,
trebat će ti. Možda ćeš mi trebati tijekom dana — ne budu
i
li se ova djeca ponašala kako želim! Pogledao je djecu mr 
godna izražaja. Potom pogleda ženu.
 —Uskoro dolazi Rooky — reče joj. — S još jednim ili
dvojicom. Priredi obrok — dobar! Neka djeca ostanu u kuhi
.
nji, Hunchv, i pazi na njih. Možda će mi kasnije trebati.
Izišao je. Žena je drhtala. — Dolazi Rooky — polušapa-
tom je kazala Hunchvu.
 

oo

 —Prihvati se posla, ženo — reče patuljak. — Idi i naberi
 povrća — ja moram čuvati ovu djecu.
Uboga je žena gegavo skakutala. Anne je požali. — Ho-
ćete li da počistim i operem posude? — upitala je. — Vi
imate posla — a ja ništa ne radim.
 —Svi ćemo pomoći — reče Julian. Žena mu uputi za
čuđen i zahvalan pogled. Bilo je očevidno da nije naučena
na lijepo ponašanje i na bilo kakvu uljudnost.
 —He! — Hunchv će podrugljivo — nećete me prijeći
svojim maznim ponašanjem!
 Nitko nije na nj obratio ni najmanju pažnju. Sva se djeca
 prihvatiše čišćenja ostataka doručka sa stola, a Anne i Ge-
orge slagahu posude u sudoper i stadoše ga prati.
 —He! — ponovno se javi Hunchv.
 —He, i tebi — Julian će zabavljajući se, na što se ostali
nasmijaše, a Hunchv se toliko smrkne te su mu se ispod vje-
đa oči jedva razabirale!
 
 
i
I
i
Strašna Rookveva srdžba
\
VA
Približno jedan sat kasnije, začuje se zvečeći škripav zvuk    //A
koji se prometnu u cviljenje. Richard, Anne i George naglo vA
skočiše. Ali Julian je znao što je to bilo.
 —Otvaraju se vrata — kazao im je i oni se sjetiše kako
im je opisao napravu s pomoću koje se otvaraju vrata — ne
običnu polugu u obliku kotača s natpisom »Lijeva vrata. De
sna vrata. Oba krila.«
 —Kako ti to znaš? — žurno će Hunchv iznenađen i sum
 j
njičav.
 —O, ja sam dobar pogađač — neodređeno će Julian. — 
Ispravite me ako sam pogriješio — ali uvjeren sam da se ot
varaju vrata — i znam da Rooky ulazi na njih!
 —Tako si oštar da ćeš se jednog dana porezati — mrm
ljao je Hunchv idući prema vratima.
 —To mi je kazala i majka kad su mi bile dvije godine
— reče Julian a ostali zahihotaše. Ako se bilošto moglo od
govoriti, Julian ne bi propuštao priliku!
Svi su pošli prema prozoru. George ga otvori. Tamo je
\
sjedio Timmy, sasvim uza zid. George je molila ženu da ga
pusti unutra, ali ona nije htjela. Bacila mu je nešto hrane i
kazala George da je vani plitica iz koje se može napiti, ali
dalje od toga nije išla.
101
i
 

;

 —Timmy — zovne George kad je čula zvuk automobila
koji se primicao. — Timmy, ostani ovdje! Ne miči se!
Bojala se da bi Timmy mogao istrčati pred kuću i skočiti
na prvu osobu koja iziđe iz automobila. Timmy ju je ispitu-
 jući gledao. Bio je zbunjen svime što se događalo. Zašto ga
nisu pustili u kuću zajedno s George? Znao je da neki ljudi
ne vole da im psi ulaze u kuću — ali George nije nikad ula-
zila u takve kuće. Nije mu bilo jasno ni to zašto ona ne izlazi
iz kuće i ne dođe k njemu.
Pa ipak, bila je tamo, naginjala se kroz prozor; mogao je
čuti njezin glas; čak joj je mogao i liznuti ruku kad bi se
uspravio na stražnje noge i oslonio na zid.
 —Zatvori prozor i ulazi — Hunchy će zlobno. Upravo
 je uživao u tome što je George trpjela jer je odvojena od
Timmya.  
 —Stiže automobil — reče Julian. Svi su ga vidjeli i zatim
se pogledali: KMF 102, naravno!
Crni bently prošao je kraj kuhinjskog prozora i uputio se
 prema ulazu na prednjem dijelu kuće. Iz kola su izišla tri
muškarca. Richard se povukao unatrag, a lice mu je probli-
 jedjelo.
Julian je pogledao oko sebe i podigao obrve nijemo ga
 pitajući da li je u jednom od muškaraca prepoznao Rookya.
Richard nesretno kimne. Sada se strašno uplašio.
Iznova se začuo cvileći škripavi zvuk. Vrata su se zatvo-
rila. Čuli su se glasovi u hodniku, potom muškarci uđoše u
 jednu od prostorija i čulo se kako su se za njima zatvorila
vrata.
Julian se pitao da li bi se mogao neprimijećen išunjati iz
 prostorije i poći vidjeti kako je Dick. Šuljao se prema vra -  
1ni ,,..,,._ 
tima vjerujući da je Hunchy zaokupljen čišćenjem gomile pr-
i
ljavih cipela. Ali, odmah se čuo njegov hrapavi glas:
 —Kamo ćeš? Ne budeš li slušao naredbe, tužit ću te go
spodinu Pertonu — a onda ćeš, bogme, požaliti!
i
 —Mnogi će u ovoj kući uskoro za mnogošto požaliti — 
reče Julian razdražljivo veselo. — Pripazi se, Hunchy! i
Hunchy je izgubio strpljenje i iznenada je ravno u Julia-
na bacio četku s kojom je četkao cipelu. Julian ju je spretno
uhvatio i bacio na ognjište.
 —Hvala — kazao je. — Hoćeš li baciti i sljedeću? i
 —O, nemoj! — žena će preklinjući. — Ne znaš kakav je
kad se naljuti. Nemoj!
Otvoriše se vrata sobe u koju su ušli muškarci, i netko
se počne uspinjati. »Idu po Dicka«, pomisli Julian. Zastao
je i osluškivao.
Hunchy uze drugu četku za cipele i stade laštiti obuću,
ljuto mrmljajući ispod glasa. Žena nastavi s pripremanjem
hrane. Ostali su slušali zajedno s Julianom. I oni su pogodili
da su ljudi otišli kako bi Dicka pokazali Rookvu.
Koraci su se stali spuštati niza stube — ovaj put dvostru-
ki. Da, mora da je Dick s onim čovjekom, čuli su mu glas.
 —Pustite mi ruku! Mogu ići i da me ne vučete! — čuli
su ga kako govori uvrijeđeno. Dobri stari Dick! Nije dopuš
tao da ga vuku a da se pritom snažno ne usprotivi.
Čovjek ga je odveo u prostoriju u kojoj su čekala ostala
dvojica. Tada se začuo glasni povik:
 —To nije taj dječak! Budale — doveli ste krivog dječaka!
Hunchy i žena također su čuli viku. Skočili su jedan k 
drugome. Nešto je pošlo naopako. Krenuli su do vrata i za-
stali u tišini. Djeca su stala tik iza njih. Julian vrlo polagano
povuče Richarda prema natrag.
103

 
 — Namazi kosu čađom — šapnuo je. — Neka bude što
crnja, Richarde. Dođu li ljudi ovamo da nas vide, neće te  
tako lako prepoznati bude li ti kosa crna. Hajde, brzo — dok 
drugi ne obraćaju pažnju.  
Julian je pokazivao prostor iza rešetke kamina gdje je
sve bilo obloženo crnom čađom. Richard pruži svoju drhta-
vu ruku i dobro je nacrni. Potom svoju plavu kosu premaze
čađom.
 — Još — šaptao je Julian. — Mnogo više! Hajde! Stajat
ću ispred tebe tako da ostali ne vide što radiš.
Richard stane još žešće razmazivati čađu po kosi. Julian
kimne. Da — sada se činila dovoljno crnom. Richard je iz-
gledao posve drukčije. Julian se nadao da će George i Anne
biti dovoljno razborite da ne uskliknu kada budu ugledale
Richarda.
U hodniku se očevidno vodila prilično živa rasprava. Di-
zali se glasovi, ali se kod vrata kuhinje, gdje su stajala djeca,
malo koja riječ razabirala. Čuo se i Dickov glas: Iznenada
se vrlo jasno razabiralo:
 — REKAO sam vam da griješite. A sada me lijepo pu
stite, jasno?
Hunchlv naglo odgurne sve od vrata — izuzev ubogog
Richarda koji je stajao u tamnome kutu tresući se od straha!
 — Dolaze — prošištao je. — Maknite se s vrata!
Svi su poslušali. Hunchv iznova uze četku za cipele, žena
nastavi guliti krumpir, djeca prelistavahu neki stari časopis I
koji se tamo zatekao.
Koračaji su se primicali kuhinjskim vratima. Naglo su se
rastvorila. Tamo je stajao gospodin Perton — a iza njega
drugi muškarac. Nije bilo zabune tko  je to bio!
Debelih usana, golema nosa — da, bio je to zlikovac Ro-
oky, svojedobno osobni čuvar Richardova oca — čovjek koji
je mrzio Richarda zato što ga je prokazao ocu, zbog čega ga
je ovaj otpustio. %
»i
Richard se još dublje zavukao u kut, skrivajući se iza os-
talih. Anne i George su ga začuđeno pogledale kad su spa-
zile njegovu kosu, ali nisu rekle ni riječi. Činilo se da
Hunchv i žena nisu primijetili nikakve promjene na njemu.

Dick je bio zajedno sa dva muškarca. Mahnuo je ostali-
ma. Julian se nasmiješio. Dobri stari Dick!
Rooky je pogledao četvoro djece. Njegov se pogled na
trenutak zaustavio na Richardu i potom je skrenuo. Nije ga
 prepoznao!
 — Pa, gospodine Perton — reče Julian. — Drago mi je
da ste doveli mog brata iz sobe u koju ste ga zaključali proš
le noći. Pretpostavljam da to znači kako sada može otići s
nama. Nemam pojma zašto ste ga uopće doveli ovamo i uči  
nili zatvorenikom.
 — Slušaj — oglasi se gospodin Perton glasom posve iz
mijenjenim od onoga kojim se ranije služio — dakle, slušaj
 — zabunili smo se, iskreno da ti kažem. Ne moraš znati ni
kako — to se tebe ne tiče. To nije dječak kojega trebamo.
 —  Kazali smo vam da je on naš brat — reče Anne.
 — Točno — gospodin Perton će uljudno. — Žao mi je da
vam nisam povjerovao. Takve se stvari događaju. Sada — že
limo vam nešto pokloniti kako bismo vas obeštetili za sve
što ste pretrpjeli — pa — evo — deset funti da kupite sla
doled ili slično. Možete otići kadgod poželite.
 — I ne pokušavajte kome pripovijedati nekakve izmišljo
tine — iznenada će Rooky prijeteći. — Jasno? Zabunili smo
se — ali ne želimo da se o tome govori. Izvalite li neku bu  
dalaštinu — reći ćemo da smo dječaka našli izgubljena u šu
mi, sažalili se nad njim i doveli ga ovamo da prenoći — a
vi, ostali, da ste narušili privatni posjed. Razumijete?
 — Razumijem savršeno — reče Julian hladnim prezrivim
glasom. Dobro, znači da sada svi možemo krenuti?
 — Da — reče gospodin Perton. Maši se rukom u džep i  
izvadi nekoliko novčanica od jedne funte. Pruži ih svakome
od djece. Oni pogledaše Juliana da vide treba li ih uzeti ili
ne. Nijedno nije bilo voljno uzeti novac od gospodina Per-
tona. Ali, znali su da ga treba uzeti ako Julian to isto uradi.
Julian uze dvije pružene novčanice i stavi ih u džep, bez
riječi zahvale. Ostali učiniše isto. Richard je cijelo vrijeme
držao dobrano sagnutu glavu, nadajući se da dva muškarca
neće vidjeti kako mu se tresu koljena. Zaista se užasavao
Rookva.
 —A sada se čistite — reče Rooky kad je deset funti bilo
podijeljeno. — Zaboravite sve ovo ili ćete gorko požaliti.
Otvorio je vrata koja su vodila u vrt. Djeca u tišini kre-
nuše, Richard posve u sredini. Timmy ih je čekao. Glasnim
im je lavežom poželio dobrodošlicu i pojurio prema George,
skačući na nju i ližući svaki komadić njezina tijela kojeg se
mogao domoći. Osvrnuo se prema kuhinjskim vratima i
upitno zarežao kao da želi reći: »Treba li ići po nekoga unu-
tra?«
 —Ne — reče mu George. — Dođi s nama, Timmy. Ide
mo odavde što je prije moguće.
 —Dajte mi brzo vaše novčanice od funte — Julian će
tiho kad su zašli za ugao i više se s prozora nisu vidjeli. Svi
mu, u čudu, predadoše novac. Što će s njime uraditi?
Žena je izašla da ih otprati pogledom. Julian joj kimne.
Neodlučno im je prilazila preko vrta. — To je za vas — reče
Julian stavljajući joj novac u ruku. — Mi ga ne želimo.
Žena ga uzme, zapanjena. Oči joj se napuniše suzama. — 
i
s
Pa, to je cijelo bogatstvo, ne, ne, uzmite ga natrag. Veoma
ste ljubazni, tako ljubazni!
Julian se okrene, ostavivši začuđenu i ozarenu ženu koja
je stajala zureći u njih. Požurio je za ostalima.
 —To je bila stvarno izvrsna ideja — Anne će radosno, a
ostali se složiše. Svi su žalili ubogu ženu.
1fl7

 —Dođite — zovne ih Julian. — Nemojte da propustimo
otvaranje vrata! Slušajte — čujete li škripav zvuk koji dopire
iz kuće? Netko je pokrenuo napravu s pomoću koje se ot
varaju vrata. Hvala nebesima, slobodni smo — i Richard ta
kođer. To je doista bila sreća!
 —Da, tako sam se strašio da će me Rooky prepoznati,
unatoč tome što mi je kosa bila nagaravljena — reče Richard
koji je sada bio mnogo veseliji. — O, gledajte, već se vidi
kraj prilaznog puteljka — a vrata su širom otvorena. Slobod
ni smo!
 —Uzet ćemo bicikle — reče Julian. — Znam gdje smo
ih ostavili. — Možeš se voziti na mojoj prečagi, jer nam je
dan bicikl nedostaje. Dick će sada dobiti svoj bicikl — sjećaš  
se da si ga posudio? Gledajte — evo ih.
Djeca uzjahaše bicikle i stadoše se voziti niz puteljak; a
tada Anne krikne.
 —Juliane! Gledaj, gledajte — vrata se ponovno zatvara  
 ju. Brzo, brzo — ostat ćemo unutra!
Svi su s užasom gledali kako se vrata doista veoma po-
lagano zatvaraju. Vozili su koliko su brže mogli, ali nije bilo  
koristi. Kad su stigli do vrata, oba su krila već bila zatvore-
na. Nikakva ih trešnja nije bila kadra otvoriti. A bili su tako
 blizu slobodi!
 
 
 
n
P
i
Zatvorenici
Svi su se stuštili na ivicu travnjaka i jadali se.
 — Zašto su to uradili, upravo kad smo trebali izići? — 
\
pitao se Dick. — Jesu li se možda zabunili? Hoću reći, jesu
li možda mislili da smo imali dovoljno vremena da iziđemo,
ili tako nešto?
 — Pa — ako je greška, lako ju je ispraviti — reče Julian.
—Odvest ću se do njih i reći im da su prerano zatvorili vra
ta.
 — Da — učini to — reče George. — Mi ćemo te ovdje
pričekati.
 No, prije no što bi se Julian mogao uspeti na bicikl, čuo
se zvuk automobila kako juri dugim puteljkom. Sva djeca
skočiše na noge. Uspaničen, Richard potrči iza grma. Užasa-
vala ga je pomisao da bi se ponovno mogao suočiti s Roo-
kyem.
Automobil se doveze do djece i stane. — Da, još su tu
—rekao je glas gospodina Pertona dok je silazio iz automo
bila. Rooky iziđe također. Prišli su djeci.
Rooky ih preleti pogledom: — Gdje je onaj drugi dječak?
—žurno upita.
 — Nemam pojma — Julian će hladno. — Zaboga, pitam
se nije li stigao s biciklom prijeći vrata prije no što ste ih
mn .,i_,.....
 _ .

zatvorili? Zašto ste, gospodine Perton, tako brzo zatvorili
vrata?
Rooky ugleda Richardov drhtavi lik iza grma. Priđe mu
i povuče ga van. Pažljivo ga zagleda. Potom ga gurne prema
gospodinu Pertonu.  
 — Da, tako sam i mislio, tog dječaka trebamo! Nagaravio
 je kosu ili nešto slično i zato ga nisam prepoznao. Ali kad
 je otišao, osjetio sam da mi je nešto u vezi s njim poznato,
i zato sam ga htio još jednom pogledati. — Tresao je ubogog
Richarda kao što pas trese štakora.
 — Dobro, a što ćemo sada s njim? — upita gospodin Per   posao biti brzo završen. A osim toga, kada budem odlazio,
ton pomalo zlovoljno.  
 — Zadržat ćemo ga, naravno — reče Rooky. — Vratit ću  
se do njegova oca. Morat će mi platiti grdnu gomilu para za
svog stravičnog sina! Bit će to korisno, zar ne? A ja ću si na
dječaku naplatiti za neke laži koje je rekao svome ocu. Gad
ni mali štakor!
Ponovno potrese Richarda. Julian istupi, blijed i gnjevan:  
 — Prestanite s tim — rekao je. — Pustite dječaka. Niste
li već dovoljno toga uradili, zaključavši mog brata ni zbog
čega, zadržavši sve nas preko noći, a sad još govorite i o
otmici! Niste li upravo izišli iz zatvora? Želite li se opet ta
mo obresti?
Rooky ispusti Richarda i okomi se na Juliana. Režeći,
Timmy se ubaci između njih i ugrize čovjeka na ruku. Rooky
ispusti krik bijesa i privuče povrijeđenu ruku.  
 — Zovni toga psa, čuješ li?
 — Zovnut ću ga, ako vi hoćete biti razboriti — reče Ju
lian još blijed od gnjeva. — Sve ćete nas pustiti, i to odmah.
Vratite se i otvorite vrata.
Timmy je stravično režao, te Rooky i gospodin Perton
uzmakoše za nekoliko koračaja. Rooky uze golemi kamen.
 — Usudite li se da ga bacite, reći ću psu da navali na
vas! — vikne George iznenada uplašena. Gospodin Perton VA
baci kamen iz Rookyeve ruke.
 — Ne budi lud! — reče mu. — Ovaj pas nas može ra
strgati, velika odvratna zvijer. Pogledaj mu zube. Za miloga I
Boga, pustimo djecu, Rooky.
 — Ne, dok ne skončamo svoj plan — Rooky će bijesno i
dalje gladeći ruku. — Sve ćemo ih ovdje zatvoriti! Naš će V'\
v\
povest ću sa sobom ovog malog štakora! Hej! Naučit ću ga  f/ K 
  //\
ponečemu — i njegova oca također. VA
Timmy je ponovno zarežao. Povlačio je George za ruku.
Ona je čvrsto držala ogrlicu. Richard je počeo drhati kad je
1
čuo Rookyeve prijetnje. Suze mu potekoše niz obraze.
 — Da, možeš tuliti do mile volje — Rooky će koreći ga.
— Čekaj da te se dočepam! Bijedna mala kukavice, još nikad
nisi dobio batine. Trčiš okolo lažući i mažući kadgod ti se
ukaže prilika.
 — Slušaj, Rocky, bit će bolje da podeš do kuće i da ti
sredimo tu ruku — reče gosodin Perton. — Jako ti krvari. !
Treba je oprati i staviti neki lijek — znaš da je ugriz psa
opasan. Dođi. S djecom ćeš posao obaviti kasnije.
Rooky pristane da ga povede do automobila. Nepovri- <
jeđenom je rukom priprijetio djeci koja su ga u tišini gleda-
la.
 — Balavci koji se pletu u sve i sva! Mali...
Ali kraj se njegovih ljubaznih riječi izgubio u buci upa-
ljena motora. Gospodin Perton je vozio malo unatrag, okre-
. .,,.^..,. 111
!

nuo automobil i izgubio se na puteljku. Petoro je djece sjelo
na rub travnjaka. Richard stade glasno jecati.
 — Prestani, Richarde — reče George. — Rooky je bio u
 pravu kad je rekao da si mala kukavica koja nema petlje. Ti
to i jesi. Anne je puno srčanija od tebe. Da te barem nikad
nismo sreli.  
Richard je rukama brisao oči. Bijahu one čađave i lice  
mu je izgledalo doista neobično, sa tragovima crne čađi po-
miješanim s tragovima suza. Doista je izgledao veoma ucvi-
ljeno.  
 — Žao mi je — šmrcao je. — Znam da mi ne vjerujete,
 
ali stvarno mi je žao. Uvijek sam bio pomalo kukavica, ne  
mogu si pomoći.
 — O, možeš — Julian će prezrivo. — Svatko si može po
moći da prestane biti kukavica. Kukavičluk je naprosto briga
za vlastitu kožu, a ne za onu druge osobe. Pa čak i mala
Anne više brina o nama nego o sebi — i to je čini hrabrom.  
 Ni da hoće, ona ne bi mogla biti kukavica.
Bila je to za Richarda posve nova misao. Pokušao je
obrisati lice. — Pokušat ću biti poput vas — reče prigušeno.
 — Vi ste svi tako časni. Nikad nisam imao takvih prijatelja.
Poštenja mi, više vas nikad neću prevariti.
 — Dobro, dobro, vidjet ćemo — Julian. će sumnjičavo. —   —A što je s poštarom? — upita ponovno Anne.
Bilo bi zaista čudno da se iznenada prometneš u junaka, da
kako, bilo bi to veoma lijepo iznenađenje, ali, u međuvre
menu, bit će nam od koristi i ako malo prestaneš tuliti i
dopustiš nam da razgovaramo.
Richard se povinovao. Doista je izgledao vrlo neobično
s licem iscrtanim čađom. Julian se okrene ostalima:
 — Ovo je suludo! — reče. — Upravo kad smo bili nado
mak slobodi! Pretpostavljam da će nas zatvoriti u neku sobu  
i držati nas tamo dok ne završe ono što nazivaju svojim »po- i
slom«. Pretpostavljam da se »posao« sastoji u tome da onog
čovjeka prebace nekamo na sigurno — onog kojega sam vi-
dio u tajnom skrovištu.
 —Neće li Richardovi roditelji prijaviti njegov nestanak 
policiji? — upita George milujući Timmva koji, sada kada se
ponovno nje domogao, nije prestajao da je liže.
 —Da, hoće. Ali kakvo će nam to dobro donijeti? Policija
neće imati blage veze gdje se on nalazi — reče Julian. — 
Nitko ne zna gdje smo — teta Fanny još neće biti zabrinuta,
s
jer zna da smo otišli na putovanje biciklima, pa neće ništa
poduzeti.
 —Mislite li da će me ti ljudi zaista odvesti sa sobom ka
da budu kretali? — upita Richard.
 —No, no, nadamo se da ćemo prije toga uspjeti pobjeći
— reče Julian da bi izbjegao potvrdni odgovor, iako je mislio
da će oni pobjeći s Richardom!
 —A kako bismo mogli pobjeći? — upita Anne. — Nikad
se ne bismo uspjeli prebaciti preko ovih visokih zidova. A
ne vjerujem da itko ikad navraća ovamo — na sam vrh ovoga
samotnog brežuljka. Nikakav trgovac ne dolazi ovamo.
 —Mislim da svakoga dana sami odlaze po poštu — reče
Julian. — Ne vjerujem da žele da im netko ovamo dolazi.
Ili — možda postoji poštanski sandučić izvan vrata. Na to
nisam mislio!
Pošli su da vide. Ali, iako su istezali vratove na obje stra-
ne, nije se činilo da postoji poštanski sandučić gdje bi poštar 
ubacivao pisma. I tako se blijeda nada da bi mogli vidjeti
poštara i po njemu poslati poruku u hipu rasplinula.
113

 
 
 — H e j, d o la z i ž e n a , A g g ie , ili k a k o jo j je i m e — r e č e G e -
orge, kad je Timmy iznenad a zarežao. Svi okrenuše glave.
D a , d o l a z il a je A g g i e ž u r e ć i n iz p u t e lj a k — j e l i m o ž d a i z l a
zila? Hoće li se vrata otvoriti?
 N a d e s u i m p o to n u l e k a d s e p r ib liž i la . — O , t u s te ? N o -
s i m v am p o r u k u . M o ž e t e b ir a ti iz m e đ u d v ij u st v a ri — m o -
ž e t e o s t a ti v a n i c i j e li d a n i n e p r i s tu p i t i u k u ć u — i l i m o ž e t e
ući i biti zaključani u jednoj od prostorija.
O p r e z n o je p o g l ed a l a u ok o l o i sn i z il a g la s : — Ž a o m i j e
da niste uspjeli izići; pravo da vam kažem, dobrano sam za-
 b r in u ta . D o v o ljn o je lo š e i z a s ta r ic u p o p u t m e n e d a b u d e
zatvorena ovdje s Hunchvem, ali ovo zaista nije mjesto za
djecu. A vi ste dobra djeca.
 
 — H v a l a — r e č e J u l i a n . — P a , s a d , s o b z i r o m n a t o d a
s t e r e k l i d a s m o t a k o d o b r i , r e c i te n a m p o s t o j i l i n e k i s p o
redni izlaz izuzev ovih vrata?
 — N e . N ik a k a v iz la z — re č e ž e n a . — T o je p o p u t z a tv o r a .
N i tk o n e s m i j e u ć i, a s m ij e i z a ć i s a m o a k o t o o d g o v a r a g o
s p o d i n u P e r t o n u i o s t a l i m a . P r e m a t o m e , n e p o k u š a v a j te
b je ž a t i — b e z n a d n o je .
 N a to n it k o n ij e n iš ta r e k a o . A g g ie s v r n e p o g l e d p r e k o
r a m e n a k a o d a s e b o j i d a b i i h n e t k o m o g a o p r i s l u š k iv a t i —  
m o ž d a H u n c hv — t e n a st av i ti hi m g l as o m :
 — G o s p o d i n P e r t o n j e r e k a o d a v a m n e s m i j e m d a v a t i
m n o g o h r a n e . A H u n c h v j e r e k a o d a s t a v i o t ro v a u p s e ć u
h r a nu — z a to m u n e d a j te d a j e d e on o š to m u j a n i sa m d a l a .  //A
 — Z v i je r i! — u s k l ik n e G e o r g e s tiš ć u ć i T i m m v a b l iž e u z a
s e . — Č u j e š li to , T i m m y ? Š t e t a d a n i s i u g r i z a o i g o s p o d i n a
Pertona!
 — P s s s t! — r e č e ž e n a u s tra še n o . — N isa m v a m s m je la s v e
t o r e ć i , a l i lj u b a z n i s t e i d a l i s t e m i s a v t a j n o v a c . Z a i s t a s t e
z l a t n i . S lu š a j t e m e , b i t ć e b o l j e d a k a ž e t e d a ž e l i t e o s t a t i v a
ni jer, ako budete zaključani neću se usud iti da vam done
s e m v i š e h r a n e , o d s tr a h a d a n e n a i đ e R o o k y i n e o t k r ij e
m e . A k o o s t a n e t e v a n i , b it ć e l a k š e . M o g u v a m d o n i j e t i
mnogo toga za jelo.
 — M n o g o v a m h v a l a — r e č e J u l i a n a o s t a l i k i m n u š e u
z n a k z a h v a le . — U s v a k o m s l u č a j u , r a d i je b i s m o b il i v a n i .
G o s p o d i n P e r t o n s e b o j i d a b i s m o m o g l i o t k r i ti p o k o j u o d
n e o b i č n i h t a j n i k u ć e k a d b i s m o s e t a m o s l o b o d n o k r e t a l i! U
r e d u , r e c i te m u d a ć e m o o s t a ti u v r t u . A š t o j e s n a š o m h r a
n o m ? K a k o ć e m o t o r i j e ši t i? N e ž e l i m d a i m a t e n e p r i l ik a ,
a l i v e o m a s m o g l a d n i u v r i je m e o b r o k a , i d a n a s b i n a m t r e
b a o d o b a r o b j e d .
 — U r e d i t ć u to — r e č e A g g ie i o tv o r e n o s e n a s m ije š it. — 
A l i u pa m t it e š to v a m g o v o r im — n e d a jt e p su d a j e d e o no
i 
š t o m u H u n c h v b u d e s t a v io n a t l o ! B i t ć e o t r o v a n o .
 _,_._,. ,_ 4i.... ^ ...... ,,._..,., ».,,_.,„_ 11 5
 

 Neki glas poviče iz kuće. Aggie podigne glavu i osluhne:

 — To je Hunchv — reče. — Moram ići.
Požurila je uz puteljak. — Vidi, vidi, vidi — čudio se Ju-
lian, znači naumili su otrovati Timmva, zar ne? Morat će
smisliti nešto drugo!
 — Vau! — složi se Timmy ozbiljno i čak nije ni mahnuo
repom!
Aggie i Hunchy
 — Osjećam potrebu za kretanjem — reče George kad je
Aggie otišla. — Hajde da istražimo vrt. Nikad se ne zna na
što se može naići.
Djeca su ustala, radosna da nešto rade kako bi razagnala
iznenadne brige koje su ih snašle. Doista, tko bi jučer po-
mislio, dok su se radosni vozili na biciklima seoskim puto-
vima, da će narednoga dana biti zatvorenici? Zbilja, nikad
se ne može znati što nas čeka. Dakako, to život čini uzbud-
ljivim — ali pokvarilo je putovanje na biciklima!
U dvorištu i u vrtu nisu naišli ni na što zanimljiva izuzev
dviju krava, mnoštva kokoši i pataka.
Očevidno, čak ni mljekar nije morao dolaziti u Sovin
Vrh! Imali su sve što im je trebalo.
 — Nadam se da crni bentlv svakoga dana odlazi u neki
obližnji grad da podigne poštu, nabavi meso ili ribu. — reče
George. — Inače, Sovino brdo može mjesecima opstati bez
dodira s vanjskim svijetom. Mislim da imaju spremljene go
mile i gomile konzervirane hrane.
 — Čudno je naići na takvo mjesto smješteno na osam
ljenu brijegu, zaboravljeno od svakoga — a koje čuva tko-
znakakvu tajnu — reče Dick. — Rado bih znao tko je čovjek 
kojega si vidio kako hrče u tajnom sobičku, Juliane!
117

 —Netko koga ne smiju vidjeti čak ni Aggie i Hunchv —  napamet da jede, makar mu George to dopustila. Timmy je
reče Julian. — Netko koga bi se, vjerujem, policija rado do  
čepala!
 —  Željela bih da odemo odavde — George će čežnjivo.
 — Mrzim ovo mjesto. Imam neki tako odvratni »osjećaj« u  
vezi s njim. I mrzim pomisao da bi netko mogao otrovati
Timmva.
 —Ne brini, neće ga otrovati — reče Dick. — Nećemo to
dopustiti. Jest ćeš našu hranu, zar ne Timmy, staro momče?
Timmy odobri. Zalajao je i mahnuo repom. Tog se jutra
nije odvajao od George, već se prilijepio za nju poput pija-
vice.
 —Sve smo obišli i ništa nismo našli — reče Julian kad
su se vratili do kuće. — Pretpostavljam da Hunchy brine o
muzi i prehrani peradi te da bere povrće. Aggie vodi kućan
stvo. Gledajte, eno Hunchya. Donosi Timmyu hranu!
 —Ne reci ni rijeci, George. — Julian će tiho. — Gradit
ćemo se kao da puštamo Timmya da jede, a hranu ćemo
negdje baciti — bit će strašno iznenađen kad sutra ujutro
vidi da je Timmy još živ!
Hunchy se uputio u pravcu štale, noseći vjedro. Anne se
zahihota:
 —Znam što ćemo! Gradit ćemo se kao da je Timmy po
lovicu jela pojeo a ostalo ostavio — pa smo mi to dali ko
košima i patkama!
 —Stari Hunchy strašno će se zabrinuti da će pocrkati i
da će on zapasti u neprilike — reče George. — Pravo mu
 bilo! Dođite, odnesimo odmah hranu.  
Ona potrči i uze veliku pliticu s jelom. Timmy ju je po-
njušio i okrenuo glavu. Bilo je očigledno da mu ne bi palo
bio mudar pas.  P 
 — Brzo, dodaj tu lopatu. Iskopajmo rupu prije nego što
se Hunchy vrati — reče George i Julian se hihoćući prihvati
posla. Trebalo mu je više od minute da iskopa veliku rupu  //A
u mekoj zemlji. George isprazni pliticu u rupu, obriše je s
malo lišća te promatraše Juliana kako ravna zemlju. Tako
se nijedna životinja neće domoći otrovane hrane.   //A
 //A
 — Pođimo sada do kokošinjca i ostanimo stajati uza ži
 //A
čanu ogradu koja ga okružuje. — Kad je Hunchy prolazio,
okrenuli su se i mahnuli mu. George se gradila da struže još
koju mrvicu s plitice s hranom za psa i baca je u prostor za
živad. Hunchy se pažljivo zagledao. Potom je potrčao prema
njoj vičući.
 — Ne radi to, ne radi to!
i 
 — Što je bilo? — bezazleno će George hineći da baca
nekoliko mrvica preko ograde.
Je li to plitica u kojoj sam psu stavio hranu? — Hunchy
će žurno. P
 — Da — uzvrati George.
 — A on nije pojeo svu hranu, pa je sada ti daješ mojim
kokošima? — vikao je Henchy bijesno zgrabivši pliticu iz
Georgeinih ruku. Ona se gradila veoma ljuta.
 — Nemojte! Zašto ne bi kokice dobile nekoliko mrvica
iz Timmyeve plitice? Hrana koju ste mu dali izgledala je vr 
lo dobro — zar ne mogu i kokice malo dobiti?
i
Hunchy je uzdišući gledao u ograđeni prostor za živad.
Kokoške su kljucale iz sve snaga, kao da jedu nešto što im
je upravo bilo bačeno. Hunchy je bio siguran da će do na-
rednoga dana sve pocrkati — a tada je na sebe navukao ve-
liko zlo!
119

: '  JA /  S  / 
Pogledao je George: — Glupi dječače! Hraniti moje ko-
koške! Zaslužio si dobre batine!
Dakako, bio je uvjeren da je George dječak. Ostali su ih
gledali sa zanimanjem. Hunchv je zavrijedio da se uspaniči
oko svojih kokošaka kad je pokušao otrovati dobroga starog
Timmva!  
Izgledalo je da Hunchv ne zna što bi počeo. Napokon
uze dugačku metlu iz obližnje spremice i uputi se u prostor  Svi su se time od srca složili.
za živad. Očevidno je naumio pomesti prostor za slučaj da
 je još na tlu ostala pokoja otrovana mrvica. Marljivo je vitlao
metlom, a djeca su ga promatrala zadovoljna da je na taj
način samog sebe kaznio.
 
 
 
 —Još nikad nisam vidio da netko tako brižno mete pro
stor za živad — Dick će glasno i zainteresirano.
 —Nisam ni ja — složi se George. — Mora da mu je jako
stalo da kokoške budu u čistome.
 —Rekao bih da je to priličan posao — priklopi Julian.
— Drago mi je da ja to ne moram raditi. Pa ipak, šteta da
će pomesti i svu hranu. Strašno rasipanje!
 —Čudno da je toliko zabrinut zbog toga što sam kokice
nahranila mrvicama hrane koju je dao Timmvu — reče Ge
orge. — Kazala bih da je to čak pomalo sumnjivo.
 —Doista jest — složi se Dick. — No on je, možda, osoba
sumnjiva značaja.
Hunchv je dobro čuo njihov razgovor. Djeca su, dakako,
to i željela. Prestao je mesti i zlurado se mrgodio:
 —Čistite se odavde, kuge jedne — i podigao je metlu
kao da njome namjerava otjerati djecu.
 —Nalik je na ljutitu kokoš — pridruži se Anne.
 —Dobro kvoca — dometne Richard, a ostali se nasmi-
jaše.
Hunchv potrči otvoriti vrata prostora za živad, crven od
gnjeva.
 —Naravno, upravo mi je palo na pamet, možda je stavio
otrova u pliticu s Timmvevom hranom — Julian će glasno.
— Zato se toliko zabrinuo za svoje kokoši. Bože, Bože, kako
je točna ona stara poslovica: Tko pod drugim jamu kopa,
sam će u nju pasti!
Spominjanje otrova smjesta je zaustavilo Hunchva. Hit-
nuo je metlu u spremnicu i uputio se u kuću bez riječi.
 —Pa, dobio je mnogo više no što je očekivao — reče
Julian.
 

 —A vi, kokice, ne brinite — reče Anne nagnuvši glavu Pokupiše kruh i sir s prozora i uputiše se za njom. Ona
 preko ograde prostora za živad. — Niste otrovane — i ne spusti košaru podno nekog stabla koje se iz kuće nije vidje-
 bismo ni sanjali da vam naškodimo! lo. Tamo se nalazio konopac za rublje. — Kasnije ću doći
 —Zove nas Aggie — reče Richard. — Slušajte, možda objesiti rublje — kazala je uz još jedan smješak koji joj je
ima nešto hrane za nas. sasvim izmijenio lice i uputila se prema kući.
 —Nadam se — reče Dick. — Jako sam ogladnio. Čudno  — Dobra stara Aggie! — Julian će podižući gornji komad
 je kako odrasli, izgleda, nikad ne ogladne kao djeca. Žalim rublja u košari. — Tako mi poštenja, pogledajte što je ovdje!
ih.
 —Zašto? Voliš  biti gladan? — upita ga Anne dok su išli
 prema kući.
 —Da, ako znam da me čeka dobar obrok — reče Dick.
 — Inače ne bi uopće bilo zabavno. O, Bože, zar je to sve
što je Aggie nabavila?
 Na potprozorniku je stajala kriška hljeba pljesniva izgle-
da i komad veoma stara žutog sira. I ništa više. Na prozoru
se pomolio Hunchv i cerio se:
 —Aggie kaže da vam je to ručak — reče i sjedne za stol
grabeći žlicom goleme zalogaje mirisne čorbe.
 —Mala osveta za naše ponašanje prema kokošima — ti
ho promrmlja Julian. — Pa, imao sam bolje mišljenje o Ag
gie. Pitam se gdje je ona.
U tom je trenutku Aggie izišla kroz kuhinjska vrata no-
seći košaru koja se činila puna rublja: — To ću objesiti,
Hunchv i odmah se vraćam — javila mu se.
Okrenula se prema djeci i žestoko namignula.
 —Objed vam je na potprozorniku — kazala je. — Uzmite
ga i ponesite da pojedete. Hunchv i ja ne želimo da se vrtite
oko kuhinje.
Iznenada se nasmiješila i kimnula glavom prema košari
za rublje. Djeca su odmah razumjela. Pravi je objed bio unu-
tra!

Julianova izvrsna ideja
Aggie je čak uspjela umotati noževe, vilice, žlice, tanjure
i čašice na dno košare. Bile su tu i dvije velike boce mlijeka.
U košari je bila velika pita od mesa s tijestom na vrhu, veo-
ma privlačna izgleda, i mnoštvo uštipaka, keksa i naranči.
Bilo je i nešto domaćih kolača. Aggie je doista bila veliko-
dušna!
Djeca su smjesta svu hranu izvadila iz košare i odnijela
 je iza grmlja, sjela i prihvatila se slasna obroka. Timmy je
također dobio pite od mesa i uštipaka. Pojeo je i dobar ko-
mad tvrdoga žutog sira.  
 —Bit će bolje da sve isplahnemo pod vrtnom slavinom
i ponovno složimo na dnu košare — reče Julian. — Ne bismo  
željeli da Aggie ima neprilika zbog svoje srdačnosti.
Posuđe je ubrzo bilo oprano i uredno složeno u košara.
Djeca su ga pokrila rubljem i ništa se nije vidjelo!
Aggie je izišla za približno pola sata. Djeca su joj prišla
i tiho govorila:
 —Hvala, Aggie, bilo je super!
 — Stvarno ste sila. Uživali smo!
 —Kladim se da Hunchy nije uživao u svom obroku to
liko koliko smo mi\
 —Pssst! — reče Aggie poluzadovoljna, poluustrašena. —  Gradila se kao da namjerava otvoriti vrata i Hunchy je
 Nikad se ne zna kad Hunchy sluša. Ima uši poput zeca! Slu-
šajte, u vrijeme užine izići ću da u kokošinjcu pokupim jaja.
Ponijet ću košaru za jaja — i u njoj vam donijeti užinu. Uz-
mite je kada budem otišla.
 — Pravo ste čudo, Aggie! — Julian će zadivljeno. — 
Stvarno jeste.
Aggie se činila zadovoljna. Bilo je očevidno da joj godi-
nama nitko nije uputio riječ divljenja ili zahvale. Bijaše ona
uboga, jadna, uplašena žena — ali je prilično uživala u ovoj
maloj tajni. Bila je zadovoljna i da jednom nadmudri Hun-
chya. Možda je to doživjela kao malu osvetu za godine po-
nižavanja.
Objesila je nešto rublja iz košare, ostavila jedan komad
kojim je prekrila posuđe i potom se vratila u kuću.
 — Uboga starica — reče Dick. — Kakav život!
 — Da, ja ne bih volio da sam godinama zatvoren ovdje
sa zločincima poput Pertona i Rookya — reče Julian.
 — Možda će tako i biti ako ne požurimo i smislimo neki
plan kako bismo pobjegli — reče Dick.
 — Da. Bit će bolje da se napregnemo i o svemu ponovo
promislimo — složi se Julian. — Pođimo do onog drveća.
Sjest ćemo ispod njega i razgovarati, a da nas nitko ne čuje.
 — Pogledajte! Hunchy lasti crnog bentlya — reče Geor-
ge. — Proći ću pokraj njega s Timmyem i pustiti ga da reži.
Vidjet će da je Timmy živ i ustrašeno odskočiti.
Povela je Timmva do bentlya i on je, dakako, strašno za-
režao kad se našao blizu Hunchya. Hunchy je hitro uskočio
u automobil i zatvorio vrata. George se hihotala:
 — Hej! — viknula je. — Idemo u šetnju? Možemo li Tim-
my i ja poći s vama?
glasno viknuo: — Da nisi dovela tog psa ovamo! Vidio sam

Rookyevu ruku, jedan mu je prst zaista jako povrijeđen. Ne
želim da pas i mene ozlijedi.
 — Povedite me sa sobom na vožnju, Hunchv — ustraja
vala je George. — Timmy voli automobile.
 — Goni se — vikne Hunchy nasmrt se uplašen držeći za
kvaku vrata. — Moram do večeras očistiti kola za gospodina
Pertona. Pusti me da iziđem i dovršim posao.
George se nasmijala i otišla k ostalima. — Pa, vidio je da  
 je Timmy zdrav i živ — Dick će uza smijeh. — To je dobro.
Bili bismo u mnogo većem sosu da nemamo Timmya koji
nas štiti.
Djeca su pošla do skupine stabala i sjela. — Što je Hun-
chy rekao u vezi s automobilom? — upita Julian. George mu
ispripovijedi. Julian je gledao zamišljeno. Anne je poznavala  
taj pogled — značio je da Julian smišlja neki plan! Podbola
ga je:
 — Ju! Smislio si neki plan, zar ne? U čemu se sastoji?
 — Pa, samo o nečem razmišljam — Julian će polagano.
 —Taj automobil i činjenica da gospodin Perton večeras izla  
zi, što znači da će proći kroz vrtna vrata...
 — Pa što? — upita Dick. — Misliš li da bismo mogli poći
s njim?
 — Pa, da, tako nešto — Julian će na iznenađenje ostalih.
 —Vidite, ako ne krene prije mraka, pomislio sam da bih se
možda mogao smjestiti u prtljažnik i sakriti se tamo dok se  
automobil negdje ne zaustavi, a tada bih mogao otvoriti prt
ljažnik, izići i potražiti pomoć!
Svi su ga gledali u tišini. Anneine su oči blistale:
 — O, Juliane! Plan je čaroban!
 — Zvuči vrlo dobro — reče Dick.  
i
VA
 —Jedino ne bih voljela ostati ovdje bez Juliana — reče
Anne iznenada ustrašena. — A sve je u redu ako je Julian
ovdje.
 —Mogao bih ja poći — predloži Dick.
 —Ili ja — reče George — samo što ne bi bilo mjesta za
i 
  //A
Timmya.
 —Izvana prtljažnik izgleda prilično velik — reče Julian.
— Kad bih barem mogao povesti Anne sa sobom. Tada bih
znao da je na sigurnu. Vi biste ostali bili dobro sve dok je  //A
s vama Timothy.
Djeca su o svemu podrobno raspravila. Prekinula su kad
su, približno u vrijeme užine, ugledala Aggie kako dolazi s
košarom pokupiti jaja. Dala im je znak da joj ne prilaze.
Netko ih je možda gledao. Ostala su na svome mjestu i pro-
matrala je kako odlazi u kokošinjac. Zadržala se tamo neko
vrijeme i potom se pojavila s košarom punom netom izle-
ženih jaja. Ušla je u kuću a da se nije osvrnula na djecu. Y 
i
 —Poći ću da vidim je li nešto ostavila u kokošinjcu — 
predloži Dick i uputi se. Brzo je izišao smijući se. Džepovi
su mu pucali!
Aggie im je ostavila oko dva tuceta sendviča s kosanim
mesom, veliki komad kolača od trešanja i bocu mlijeka. Dje-
ca pođoše do grmlja i Dick isprazni džepove. — Čak je osta-
vila i kost za Timmya — kazao je.
 —Nadam se da je dobra — George će sumnjičavo. Julian
je pomiriše.
 —Savršeno svježa — reče. — Sigurno nije otrovana! Ag
i
gie ne bi uradila takvo zlo. Hajde, navalimo!
Iza užine su se jako dosađivali, pa Julian upriliči natjeca-
nje u trčanju i skakanju. Dakako, Timmy bi ih sve bio po-
bijedio da se računao za ravnopravna natjecatelja. Ali nije.
...
127.

Pa ipak, u svemu je sudjelovao i tako uzbuđeno lajao da se
gospodin Perton pojavio na prozoru i viknuo mu da presta-
ne.
 —Oprostite — doviknula mu je George. — Ali znate,
Timmy je danas tako veseo!  
 —Gospodin Perton se sigurno pita zašto — Julian će
smijući se. — Izgrdit će Hunchva što nije obavio poslić s
otrovom.
Kad se stalo smračivati, djeca su oprezno pošla do auto-
mobila. Hunchv je završio sa čišćenjem. Julian tiho zadigne
 poklopac prtljažnika i pogleda unutra. Razočaran, uskliknuo
 je:
 —Nažalost, malen je! Bojim se da ne bih stao u njega.
A ne bi ni ti, Dick.
 —Onda idem ja — Anne će tiho.
 —Sigurno ne — reče Julian.
 —Pa, idem;a — Richard će na opće iznenađenje. — Mo
gao bih se skutriti unutra.
 — 77! — iznenadi se Dick. — Premro bi od straha.
Richard je neko vrijeme šutio. — Da, bih — priznao je.
 — Ali sam ipak spreman ići. Konačno, osim mene nitko dru-
gi ne može poći. Anne nećete pustiti da ide, a nema dovolj-
no mjesta za George i Timotva, niti ga je dovoljno za Juli
ana ili Dicka.
Svi su bili zapanjeni. Nije nimalo nalikovalo na Richarda
da se podmetne u neku nesebičnu i smionu djelu. Julian je
 bio veoma sumnjičav.  
 — Pa, stvar je veoma ozbiljna, Richarde, znaš — kazao  
 je. — Hoću reći, ako doista ideš, učini to kako treba, a ne
da se na pola posla ustrašiš i počneš tuliti, pa da te ljudi
čuju i pođu vidjeti tko se nalazi u prtljažniku.
 —Znam — reče Richard. — Mislim da stvar mogu dobro
izvesti. Zaista bih želio da imate malo povjerenja u mene.
 —Ne razumijem kako nudiš da izvedeš tako opasnu
stvar — primijeti Julian. — To nimalo ne nalikuje na tebe.
— Dosad se nisi pokazao nimalo hrabrim!
 —Juliane, mislim da ja razumijem — Anne će iznenada
te povuče brata za rukav. — Ovaj put on misli na našu kožu,
a ne samo na svoju, ili barem to pokušava. Pružimo mu pri
liku da dokaže kako je skupio malo hrabrosti.
 —Jedino priliku i tražim — Richard će slabašnim gla
som.
 —U redu — reče Julian. — Imat ćeš je. Bit će to veoma
ugodno iznenađenje budeš li iskoristio pruženu priliku i uči
nio nešto korisno.
 —Reci mi točno što moram uraditi — upita Richard na
stojeći da mu glas ne drhti.
 —Pa — jednom kad budeš u prtljažniku, morat ćemo te
u nj pažljivo zatvoriti. Sam Bog zna kako ćeš dugo morati
čekati u mraku — reče Julian. — Upozoravam te, bit će pri
lično zagušljivo i neudobno. Kad automobil krene, bit će još
neugodnije.
 —Jadni Richard — sažalno će Anne.
 —Čim se automobil zaustavi na nekome mjestu i ti čuješ
da su ljudi izišli, pričekaj još minutu da te više ne mogu ni
vidjeti ni čuti, a tada se izvuci iz prtljažnika i kreni ravno
prema prvoj policijskoj stanici — reče Julian. —  Brzo ispri
povijedaj svoju priču i daj adresu: Sovino brdo. Sovin Vrh,
nekoliko kilometara od šume Middlecombe, a policija će
učiniti ostalo. Je li sve jasno?
 —Jest — uzvrati Richard.
129

 —Želiš li i dalje ići, sada kad znaš o čemu se radi? —  da će ga Richard moći otvoriti iznutra — rekao je. — Ne,
upita Dick.
 —Hoću — ponovi Richard. Bio je iznenađen toplim An-
neinim zagrljajem.
 —Richarde, srce si, nisam vjerovala da si takav — reče
Anne.
Potom ga Julian lupne u leda: — Pa, Richarde, odvali
ovo i izbrisat ćeš sve gluposti koje si uradio! Sada, što misliš
o tome da odmah uđeš u prtljažnik? Ne znamo kad će ljudi
izići iz kuće.
 —Da. Idem — reče Richard osjećajući se izvanredno
smionim nakon Anneina i Julianova gurkanja. Julian otvori
 prtljažnik. Ispitao je unutrašnjost poklopca. — Ne vjerujem
neće moći. Moramo ga sasvim pritvoriti. Morat ću osigurati
da ostane otvoren s pomoću nekog štapa ili sličnog. To će
Richardu omogućiti da dobije malko zraka a moći će otvo-
riti prtljažnik kada poželi. Gdje je neki štap?
Dick ga pronađe. Richard uđe u prtljažnik i skutri se.
Čak ni za njega nije bilo dovoljno mjesta! Izgledao je veoma
zgrčeno. Julian pritvori prtljažnik i podrži ga štapom tako
da je ukrug ostao otvoren za približno dva centimetra.
Dick ga naglo gurne: — Brzo, netko dolazi!
131

 
Potjera za Richardom
 
Obris gospodina Pertona ocrtavao se na vratima kuće na-  
spram svjetlosti u hodniku. Govorio je s Rookvem koji, oči-
gledno, nije išao s njim. Izgledalo je da samo gospodin
Perton odlazi automobilom.
 
 — Sretno, Richarde — šapne Julian dok se s ostalom dje
com povlačio u sjenu s druge strane prilaznog puteljka. Sta
 jali su tamo u tami promatrajući gospodina Pertona kako  
 prilazi automobilu. Ušao je i zalupio vrata. Hvala Bogu, niš
ta nije stavio u prtljažnik!
Motor se upalio i kola su stala kliziti puteljkom. U istom
se trenutku začuo škripavi zvuk naprave za otvaranje vrata.
 — Vrata se otvaraju — promrmlja Dick. Čuli su kako je
automobil krenuo prilazom i bez zaustavljanja prošao kroz
vrata. Zatrubio je kad je prošao, što je očigledno bio znak  drugu ruku — reče George. — No, neće li biti iznenađen
upućen onima u kući. Vrata su se otvorila u pravom trenut
ku. Sudeći prema škripavu zvuku koji se ponovio, sada su
 bila zatvorena.
Vrata na prednjem dijelu kuće se zatvoriše. Djeca su još
neko vrijeme stajala u tišini, razmišljajući o Richardu zatvo-
renu u prtljažniku.
 — Nikad ne bih pomislila da bi to bio u stanju napraviti
 — reče George.
 — Ne, ali nikad ne znaš što se u drugom krije — Julian
će zamišljeno. — Mislim da i najgora kukavica, najbjednija
ništarija i najnepoštenija varalica može u sebi naći nešto do
bro, ako to jako poželi.
 — Da, ali upravo »to poželjeti« je veoma rijetko — reče
Dick. — Gledajte, eno Aggie na kuhinjskim vratima. Zove
nas unutra.
Djeca joj stadoše prilaziti. — Sada možete ući — kazala
je. — Ne mogu vam dati mnogošto za večeru, jer će Hunchv
biti prisutan, ali, sakrit ću vam malo keksa ispod pokrivača
u spavaonici.
Djeca su ušla u kuhinju. Bilo je ugodno uz vatru od cje-
panica i blagu svjetlost petrolejske svjetiljke. Hunchv je bio
na drugome kraju čisteći nešto krpom i laštilom. Pozdravio
je djecu jednim od svojih mrgodnih pogleda.
 — Izvedi tog psa i ostavi ga vani — naredio je.
 — Neću — reče George.
 — Tada ću te tužiti Rookvu — reče Hunchv. Ni on ni
Aggie nisu, čini se, zamijetili da je u kuhinji bilo samo čet
voro djece a ne petoro.
 — Pa, ako Rooky uđe, sigurna sam da će ga ugristi za
kada vidi Timmva, i nadalje živa i zdrava?
O Timmvu više nije bilo ni riječi. Aggie je tiho stavila
ostatke pite od šljiva na stol. — Evo vam večere — kazala
 je-
Za svakoga je ostao samo mali komad. Kad su bili pri
kraju, Hunchv je izišao. Aggie im se šapatom obrati:
 — Slušala sam vijesti u šest sati. Prenosili su poruku po
licije za jednog medu vama — po imenu Richard. Njegova
..... ■——~... —......-...........-_ .......... „..._._._ ..............   1
... _  33

 
 
 je majka obavijestila policiju o njegovu nestanku, i policija
 je poruku prenijela preko radija.
 —Stvarno? — upita Dick. — Znači da će ubrzo stići ova
mo!  
 —Ali, znaju li gdje ste? — upita Aggie iznenađena. Dick   —Pa — ovdje je bilo petoro djece, a sad ih je samo čet
odmahne glavom.
 —Još ne, ali nadam se da će nas uskoro ovdje potražiti.  
Činilo se da Aggie u to ne vjeruje. — Ovdje još nikad
nikog nisu uhvatili niti hoće, koliko znam. Jednom je dola-
zila policija i tražila nekoga i gospodin Perton ih je uljudno
pustio da udu. Sve su pretražili da bi našli osobu koja im je
trebala, ali je nisu našli.
f 
Julian gurne Dicka. Mislio je o tome kako  on zna gdje
bi ga policija bila mogla naći — u malom tajnom sobičku iza
kliznoga zida.
 —Čudno — reče Julian. — Nisam u kući vidio telefon.
Zar ga nema?
 —Ne — uzvrati Aggie. — Ni telefona, ni plina, ni struje,
ni tekuće vode, ničega. Samo neke tajne i znakovi, dolaže
nja, odlaženja, prijetnje i...
Prekinula se, jer se Hunchv vratio, i pošla do velikog og-
njišta na kojemu je ponad gorućih cjepanica kipio kotlić za
čaj. Hunchv je pogledao djecu:
 —Rooky hoće da mu dovedem onoga među vama koje
mu je ime Richard — reče uza strašni osmijeh. — Kaže da
ga želi podučiti ponekoj lekciji.
Četvoro je djece bilo veoma sretno da Richard nije bio i,
li
među njima. Bili su uvjereni da Richard ne bi baš volio lek-
cije kojima ga je Rooky želio podučiti.
Zagledali su se međusobno i potom stali očima pretra-
živati kuhinju. — Richarde, gdje si, Richarde?
 —Što hoćete time reći: »Gdje si, Richarde?« — Hunchv
će režeći te i Timmy stane režati. — Jedan od vas je Richard
— to je sve što znam.
voro! — Aggie će iznenađena. — Tek sam sada primijetila
— Je li Richard odsutan?
 —Pobogu, kamo se djenuo Richard? — Julian će hineći
iznenađenje. Pozvao ga je: — Richarde! Hej, Richarde, gdje
i
si?

Hunchv je izgledao gnjevan: — Slušajte, ne izvodite! Je-
dan od vas je Richard. Koji?
 —Nijedan — uzvrati Dick. — Pobogu, gdje bi Richard
mogao biti? Jesmo li ga ostavili u vrtu, Ju?
 —Mora da jesmo — reče Julian. Potom pođe do kuhinj
skog prozora i širom ga otvori. — RICHARDE! — urlao je.
- Traže te, RICHARDE!
Ali Richard nije odgovarao niti se pojavljivao, dakako.
Bio je on kilometrima daleko u prtljažniku crnog bentlva!
Začuo se zvuk ljutitih koračaja u hodniku i kuhinjska se
vrata raskrile. Pojavi se Rooky, mrgodan, ruke umotane u
debeli zavoj. Timmy skoči prema naprijed uz oduševljeni la-
vež. George ga je u zadnji čas uhvatila.
 —Taj pas! Nisam li rekao da ga treba otrovati? — vikne
Rooky bijesno. — Zašto mi nisi doveo tog dječaka, Hunchv?
Hunchv je izgledao ustrašen: — Izgleda da nije ovdje —  a ne jedan od nas\ — šapnula je George.
odgovori turobno. — Osim ako je on medu ovom djecom,
gospodine.
Rooky promotri djecu: — Nije, nema ga među njima.
Gdje je Richard? — upita Juliana.  
 —Upravo sam ga dozivao — Julian će iznenađena izra
žaja. — Neobično! Cijeli je dan bio s nama u vrtu a sada,  
kad smo ušli u kuću, njega nema. Da ga odem potražiti?
 —Ponovno ću ga pozvati — predloži Dick idući prema
 prozoru. - RICHARDE!
 —Ušuti! — reče Rooky. —  Ja ću ga potražiti. Gdje mi
 je džepna svjetiljka? Donesi je, Aggie. A kad ga nađem, po-
žalit će, jako, jako požaliti!
 —Idem i ja — predloži Hunchv. — Vi ćete poći na jednu,  
a ja na drugu stranu.
 A
' /A
 S/A
 y/\
 —Pozovi i Freda i Bena — naredi Rooky. Hunchv iziđe
da potraži Freda i Bena, tkogod oni bili. Djeca su pretpo
stavila da su to ona dvojica koja su stigla s Rookvem prošle y/\ 
noći.  //A
Rooky iziđe iz kuhinje noseći snažnu svjetiljku. Anne je
i
y/\ 
zadrhtala. Bilo joj je jako, jako drago da se Richarda nije
moglo naći, kakogod se mušarci upirali. Uskoro su do djece
doprli glasovi više muškaraca koji su se podijelili u dvije
skupine i stali pretraživati svaki centimetar vrta.
 —Gdje je ubogi dječak? — šaptala je Aggie.
 —Ne znam — reče Julian iskreno. Nije namjeravao odati
tajnu Aggie, iako se prema njima doista prijateljski ponijela.
Ona je izišla iz sobe, a djeca se okupiše i stadoše tiho
razgovarati.
li
 —Slušajte, kakva sreća da je Richard otišao u bentlvu,
 —Poštenja mi, zaista, nije mi se svidio vzx2$&] Rookveva
lica kad je maločas došao u kuhinju — reče Julian.
 —E, pa Richard je time malko nagrađen za pokušaj da
l 
bude hrabar — reče Anne. — Izbjegao je Rookvevoj kazni!
Julian baci pogled na kuhinjski sat. — Gledajte — gotovo
je devet. Na polici je radio. Hajde da ga upalimo i čujemo
hoće li prenositi poruku u vezi s Richardom.
Uključio ga je i tražio stanicu. Nakon jedne ili dvije mi-
nute vijesti, čula se poruka koju su željeli:
»Od srijede se nije vratio kući Richard Thurlovv Kent,
dvanaestogodišnji dječak, dobro građen, lijepe kose, plavih
očiju, odjeven u sive kratke hlače i sivu majicu. Možda je s
biciklom.«
Poruka se nastavljala i završavala navođenjem telefon-
skog broja policijske stanice koju treba nazvati. Dakako, po-
 

VA

ruka nije spominjala Juliana i ostale. Uzdahnuli su s olakša-
njem.  
 —To znači da se majka neće brinuti — kazala je George.
 — Ali to također znači da ako Richard ne nađe pomoć, nit
ko neće saznati da smo ovdje. Ako nitko nije primijetio da  
smo nestali, nitko nas neće ni tražiti, a ja zaista više ne bih
želio ovdje dulje ostajati.
 Naravno, nitko to nije želio. Sada su sve nade polagali u
Richarda. Činio se on prilično nepouzdanom osobom da bi
se čovjek na nju oslonio — ali, nikad se ne zna! Možda uspije
 pobjeći iz prtljažnika kada ga nitko ne vidi, i stići do po-
licijske stanice.
 Nakon približno jednog sata, vratiše se Rooky i ostali
muškarci, svi veoma bijesni. Rooky se okomio na Juliana:  
 —Što se desilo s tim dječakom? Ti to moraš znati.
 —Grrrrr — spremno će Timmy. Rooky dade Julianu
znak da dođe u hodnik. Zatvori kuhinjska vrata i nastavi se
izdirati na njega:
 —Pa, jesi li čuo što sam rekao — gdje je dječak?
 —Ostat će to posvemašnja tajna — reče Julian. — Da ja
pretražim cijelu kuću? Ostala mi djeca mogu pomoći. Mož
da ga pas nanjuši.
 —Ne dopuštam da taj pas iziđe iz kuhinje — reče Rooky.
— Ili, bilo tko od vas\ Vjerujem da se dječak negdje sakrio
i sada nam se svima od srca smije, a vjerujem i to da ti znaš
gdje je!
 —Ne znam — reče Julian. — I to je istina.
 —Kada ga nađem, ja ću... ja ću... — Rooky je tako pla
nuo da se nije mogao dosjetiti ničega što bi bilo previše
strašno a da to ne bi uradio ubogom Richardu.
I dalje gunđajući, pridružio se ostalim muškarcima. Ju-
lian se zadovoljno vratio djeci u kuhinju. Bilo mu je neo-
bično drago da Richard nije bio u kući. Bila je to puka
slučajnost da je upravo on otišao — ali i najbolje što se mo-
glo dogoditi! Gdje je sada Richard? Što radi? Je li još u prt-
ljažniku automobila? Kako bi Julian to rado znao!
«

 —Zar nije u vrtu? — Julian će veoma zabrinuta izražaja.

 — Pobogu, što mu se moglo dogoditi? Uvjeravam vas da je
cijeli dan bio s nama. Može vam to potvrditi Aggie, i Hun-
chy također.
 —Već su mi to rekli — kaza Rooky. — Nema ga u vrtu.
Pretražili smo svaki centimetar. Gdje je?
 —Pa, onda je možda negdje u kući? — predloži Julian
 bezazleno.
 —Kako bi mogao biti? — bjesnio je Rooky. — Prednja
su vrata cijeli dan bila zatvorena i zaključana, izuzev kad je
Perton izlazio. A Hunchy i Aggie se kunu da nije ušao u
kuhinju.

Richardova pustolovina
 
 
Richard je doista i previše uzbudljivo provodio vrijeme.
Otišao je automobilom, dakako, čučeći u prtljažniku, s kuti-
 jom za alat što se zabadala u njega i s limenkom benzina  
sasvim blizu, koja je jako zaudarala, te ga je hvatala mučni-
na.
Automobil je prošao kroz vrata i stao se spuštati niz br-
do. Vozio je prilično brzo i tada se odjednom zaustavio. Za-
obišao je zavoj i gotovo se sudario s mjesnim teretnim  
kamionom, pa je gospodin Perton naglo nagazio kočnicu.
Ubogi se Richard prestravio. Snažno je udario glavom u prt-  
ljažnik i zaječao.
Sjedio je skutren, osjećajući se bolestan i ustrašen. Go-
tovo je bio poželio da nije pokušao biti junak i krenuti po
 pomoć. Teško je biti junak bilo koje vrste — ali ovo je doista
 bio strašni način za junačenje.
Automobil je nastavio voziti još nekoliko kilometara; Ri-
chard nije imao pojma kamo idu. Spočetka nije uopće čuo
 promet ostalih vozila — tada je najednom začuo mnoštvo
kotača na cesti i znao je da se približavaju nekom gradu.
Mora da su jednom prošli pokraj željezničke stanice ili prešli
 preko pruge, jer je jasno razabrao buku vlaka i potom piš-
tanje lokomotive.
v
vA
 Najposlije se automobil zaustavio. Richard je napregnuto V\ 
slušao. Je li se zaustavio samo zbog semafora — ili gospodin v
v
\
'  
Perton namjerava izići? Ako je tako, to je za njega prilika V ' 
VA
da pobjegne! VA
Čuo je lupu zatvaranja vrata. Aha, znači da je gospodin
Perton izišao iz automobila. Richard snažno gurne poklopac
prtljažnika. Julian ga je prilično dobro učvrstio, no najposlije
je popustio i poklopac se otvorio; otvorio se uz prilični tre-
i
sak.
Richard je oprezno provirio. Nalazio se u mračnoj ulici.
Na suprotnom je pločniku prolazilo nekoliko ljudi. Rasvjetni
stub nalazio se malo dalje. Da li da sada iziđe — ili je go-
spodin Perton u blizini i vidjet će ga?
Ispružio je nogu iz prtljažnika i spustio je na tlo — ali,
mora da je predugo bio zgrčen u nespretnu položaju, jer je
bio previše ukočen da bi se mogao pomaknuti. Uhvatio ga
je grč i osjećao se veoma neugodno kad se pokušao uspra-
viti.
Umjesto da iskoči iz prtljažnika i odmah se osovi na no-
ge, ubogi se Richard veoma sporo kretao. Ruke i noge su
odricale da se kreću brzo. Sjedio je gotovo pola minute na
otvorenu prtljažniku pokušavajući se odlučiti na skok.
A tada je začuo glas gospodina Pertona! Trčao je niza
stube kuće ispred koje je stao. Richard se prestravio. Nije
ni sanjao da će se gospodin Perton tako brzo vratiti.
Pokušao je skočiti iz prtljažnika i pao koliko je dug i ši-
rok. Gospodin Perton ga je čuo — i, misleći da netko po-
kušava ukrasti nešto iz kola, pohrlio je prema prtljažniku.
Richard se pridigao upravo na vrijeme da izmakne nje-
govoj pruženoj ruci. Potrčao je na drugu stranu ulice, naj-
-,........ -..-.. ___  .... 141 „,
 

i

 brže što je mogao, nadajući se da ga ukočene, zgrčene noge
neće izdati. Gospodin Perton je jurio za njim.
 — Hej, ti, stani! Što radiš u mom automobilu? — vikao
 je gospodin Perton. Richard je zaobišao nekog prolaznika i
uspaničeno jurio dalje. Ne smije ga uhvatiti; ne smije ga uh
vatiti!
Perton ga se domogao točno ispod rasvjetnog stupa.
Zgrabio je Richardov ovratnik i grubo ga tresao. — Pustite
me! — vikao je Ricahard i udario gospodina Pertona u cje-
vanicu takvom snagom te je ovaj umalo pao.
Perton ga je prepoznao! — Za miloga Boga to si ti! —  POLICIJA
viknuo je. — Dječak kojega Rooky traži! Što radiš ovdje?
Kako si...?
Ali, posljednjim očajničkim pokušajem, Richard se po-
novno oslobodi, ostavivši kaputić u rukama gospodina Per-
tona! Sada je bio sigurniji na nogama i mogao je brže trčati.
Zamaglio je za ugao, sudarivši se s nekim dječakom. Od-
maknuo se i pojurio prije no što je dječak uspio izustiti riječ.
Gospodin Perton je također pohrlio iza ugla i sudario se s
istim dječakom — koji je sada bio nešto brži i zgrabio je  
Pertona za kaput, doista gnjevan što su ga ovako i drugi put
gotovo oborili.
Dok se gospodin Perton oslobodio bijesna dječaka, Ri-
charda nije više bilo na vidiku. Perton je trčao do ugla ulice  
i gledao u oba pravca slabo osvijetljene ulice. Oteo mu se
 bijesni uzdah.
 — Izgubio sam ga! Kuga mala, kako je dospio ovamo?
Je li možda bio na stražnjem sjedištu automobila? Aha, eno  
ga tamo prijeko!  
I bio je. Richard se sakrio u neki vrt, ali ga je istjerao
lavež psa. Očajno je projurio kroz vrata i nanovo se dao u
trk. Perton je jurio za njim.
Zamaglio je za još jedan ugao, teško dišući. Pa još jedan,
sveudilj se nadajući da ga neki prolaznik neće dograbiti i za-
ustaviti. Ubogi Richard! Nije se ćutio nimalo junački i nije
u tome nimalo uživao.
Doteturao je do sljedećeg ugla i stigao u glavnu gradsku
ulicu — i tamo, na suprotnoj strani, nalazila se svjetiljka na
kojoj je svijetlilo nadasve dobrodošla riječ:
Posrćući, Richard se zahvalno uspeo uza stube i gurnuo
vrata policijske stanice. Gotovo je upao unutra. Bila je to
neka vrsta čekaonice u kojoj je policajac sjedio za stolom.
Začuđeno je pogledao Richarda koji je uletio u takvoj žurbi.
 — Dobro, što se zbiva? — upitao je dječaka.
Richard se ustrašeno osvrnuo, očekujući da se gospodin
Perton pojavi u svakom trenutku. Ali nije. Vrata su ostala
zatvorena. Perton je izbjegavao policijske stanice kadgod je
to bilo u njegovoj moći — posebice s Richardom koji će is-
pričati nadasve nevjerojatnu pripovijest!
Isprve je Richard bio toliko zapuhan da nije mogao izu-
stiti ni riječi. Tada je provalilo iz njega. Policajac ga je zapa-
njeno slušao i uskoro zaustavio Richardovu pripovijest da bi
pozvao visokog krupnog čovjeka za kojeg je kazao da je
glavni policijski inspektor.
On je zamolio Richarda da polagano i što jasnije ispriča
cijelu priču. Dječak se sada mnogo bolje osjećao — zapravo
bio je prilično ponosan na sebe pri pomisli što je sve uradio
— pobjegao u prtljažniku automobila, izišao iz njega, uspio
 

 pobjeći gospodinu Pertonu, stigao u policijsku stanicu! Ča-
robno!
 — Gdje je taj Sovin Vrh? — upita inspektor i redar po
kraj njega mu odgovori:
 — Mora da je to ono staro zdanje na Sovinu brdu, go
spodine. Sjećate se da smo jednom tamo bili po nekom po
licijskom poslu, ali sve se činilo u redu. Imanje vodi neki
grbavac i njegova sestra za nekog čovjeka koji je često u ino
zemstvu — mislim da mu je prezime Perton.
 
 
 —Točno! — vikne Richard. — Ovamo sam stigao u au
tomobilu gospodina Pertona, u crnom bentlvu.
 —Jesi li zapamtio registraciju? — odsječno upita inspek 
tor.
 —KMF 102 — spremno će Richard.
 —Bravo, momče — reče inspektor. Podigne telefonsku
slušalicu i dade nekoliko kratkih uputstava policijskim koli
ma koja su trebala odmah krenuti u potragu za bentlvem.
 —Znači, ti si Richard Thurlow Kent — kazao je. — Tvo
ja majka je strahovito zabrinuta i usplahirena zbog tebe. Po
brinut ću se da je odmah nazovemo. Bit će bolje da pođeš
kući policijskim kolima.
 —O, ali, gospodine, ne bih li se mogao s vama odvesti
na Sovin Vrh? — Richard će duboko razočaran. — Ići ćete
tamo, zar ne? Zbog ostale djece — Anne, Dicka, George i
Juliana?
 —Odmah ćemo krenuti — promrmlja inspektor. — Ali
ti ne ideš s nama. Dosta je bilo pustolovina. Poći ćeš kući i
leći u postelju. Dobro si uradio što si pobjegao i došao ova
mo. Prava si junačina!
Richard je bio veoma zadovoljan — ali kako li je samo

i
želio povesti se policijom do Sovina Vrha! Kako bi bilo div-
no ući s njima u kuću i pokazati kako je dobro obavio svoj
dio posla! Možda bi Julian tada popravio mišljenje o njemu.
Inspektor, međutim, nije želio dječaka u kolima s kojima
kreće na Sovin Vrh, i Richarda je poveo mladi redar rekavši
mu da pričeka dok stignu kola koja će ga odvesti kući.
Zazvonio je telefon i javio se inspektor. — Nema traga
«
 bentlvu. U redu. Hvala.
....... L.. .... _.___„..„_ ...,,,,... 145

Obratio se mladom redaru: — Nisam ni mislio da će ga
uhvatiti. Vjerojatno je pojurio na Sovino brdo da upozori os-
tale.
 —Stići ćemo odmah iza njega! — inspektor će uza smje-
 
šak. — Naš je wolseley zacijelo jednako brz kao i njihov ben-  
tly!
Gospodin Perton je doista odjurio čim je ugledao Ri-
charda kako posrče uza stube policijske stanice. Vratio se
do automobila što je brže mogao, uvjeren da će policija od-
mah krenuti u potjeru za KMF 102.
Opasnom je brzinom jurio preko zavoja i luđački trubio
te su se svi automobili sklanjali ustranu. Uskoro je bio izvan
grada i nastavio je voziti stravičnom brzinom, dok su mu
snažna prednja svjetla probadala tminu seoskog krajolika za
kilometar ispred njega.
Kad je stigao do brda na kojem se nalazio Sovin Vrh,
glasno je zatrubio. Želio je da se vrata brzo otvore! Otvorila
su se u trenutku kad je stigao pred njih. Netko je čuo njegov
signal trubom — dobro! Pojurio je puteljkom i zaustavio au-
tomobil ispred ulaznih vrata. Otvorila su se istog časa kad
 je izišao iz kola. Pojavio se Rooky sa dva druga čovjeka, svi
tjeskobna izgleda.
 —Što se dogodilo, Pertone? Zašto si se vratio tako brzo?
 — viknuo je Rooky. — Nešto nije bilo u redu?
Perton je trčao uza stube, zatvorio vrata i našao se s tri
muškarca u hodniku.
 —Znate što se dogodilo? Onaj dječak, Richard Kent, bio
 je u automobilu kad sam odlazio! Jasno? Skriven na straž
njem sjedištu, ili prtljažniku, ili već negdje! Niste li primije
tili da ga nema?
146
 — Jesmo — potvrdi Rooky. — Naravno da smo primije
tili. Jesi li ga pustio da pobjegne, Pertone?
 — Pa, s obzirom da nisam znao da se skriva u automo
bilu, a morao sam izići iz kola da odem do Teda, lako mu
i
je bilo pobjeći! — reče Perton. — Trčao je poput zeca. Jed
nom sam ga gotovo uhvatio, ali se izmigoljio iz svog kapu-
tića. A kako je najposlije završio na policijskoj stanici, to
sam odlučio da odustanem od potjere i dođem vas upozoriti.
 — To znači da će policija biti ovdje prije no što rekneš
»keks« — grmio je Rooky. — Budala si, Pertone, morao si
uhvatiti tog dječaka. Ode naša otkupnina — a tako sam se
veselio da ću se dočepati male nemani.
 — Kasno je za žaljenje — reče Perton. — Što je s We-
stonom? Što će biti ako policija  njega nađe? Već tragaju za
njim — novine su posljednja dva dana vrvjele od dviju vije
sti: nestanka Richarda Thurlovva Kenta i bijega Solomona
"VVestona iz zatvora! A mi smo umiješani u oba slučaja. Ho
ćeš li da te opet bace u zatvor Rooky? Upravo si izišao, kao
što znaš. Što da radimo?
 — Moramo promisliti — Rooky će uspaničenim glasom.
 — Dođi u ovu sobu. Moramo promisliti.
!
147

 
Tajna soba
Četvoro djece čulo je automobil koji je grabio prilaznim
 puteljkom, kao i dolazak gospodina Pertona. Julian je prišao
kuhinjskim vratima, radoznao da nešto čuje. Ako se Perton
vratio, tada je Richard dobro obavio svoj posao, ili ga je pak   — Smislit ćemo neku pripovijest u vezi s tim dječakom,
Perton doveo natrag.
Čuo je svaku riječ uzbuđena razgovora u hodniku. Do-
 bro, dobro, dobro! Richard je pobjegao — i čak je uspio is-
 pripovijediti svoju pripovijest policiji. Znači, uskoro će
 policija stići na Sovin Vrh — i kakva će samo iznenađenja
ovdje zateći!
 Na prstima se išunjao u hodnik kad je čuo da su muškarci
ušli u obližnju prostoriju. Kakvi su im bili planovi? Nadao se
da neće iskaliti svoj bijes na njemu i ostalima. Doduše,
imali su Timmva — ali, u slučaju prave opasnosti, Rooky se
ne bi skanjivao da smjesta ubije psa.
Ono što je čuo iz sobe u kojoj su muškarci kovali plano-
ve nije mu se nimalo svidjelo.
 — Za početak ću ovim klincima udariti glavom o glavu
najsnažnije što mogu — grmio je Rooky. — Onaj veliki dje-
čak — kako li mu je ime? — Julian ili tako nekako — mora
da je isplanirao Richardov bijeg. Njega ću dobrano tresnuti,
gad koji se u svašta plete.
148
 — Što će biti s dijamantima, Rooky? — čuo se glas dru i
gog mušarca. — Bolje da ih negdje sakrijemo nasigurnu, pri
je no što stigne policija. Moramo požuriti.
 — O, trebat će im vremena prije nego što otkriju da ne i
mogu otvoriti vrtna vrata — reče Rooky. — A trebat će im
i vremena prije nego što uspiju preskočiti onaj zid. Mi ćemo
za to vrijeme sakriti dijamante u sobičku u kojem je Weston.
Ako je on tamo nasigurnu, bit će i dijamanti.
»Dijamanti!«, pomisli Julian uzbuđeno. »Znači da imaju
negdje skrivenu gomilu dijamanata. Što će još otkriti?«
i
 — Donesi ih — naredi gospodin Perton. — Odnesi ih u
tajnu sobu — i požuri, Rooky. Policija može svaki čas stići.
Richardom, i njegovim prijateljima — javi se glas četvrtog
mušarca. — Reći ćemo kako smo ih uhvatili u ometanju po
sjeda i zadržali ih kako bismo ih malko kaznili. Zapravo,
ako preostane vremena, oni ne  znaju ništa. Ne mogu odati
nikakvu tajnu.
Rooky ih nije želio pustiti. Imao je u vezi s njima neke
mračne planove, ali su ostali odgovarali. — U redu — složio
se mrgodno. — Onda ih pustite da idu, ako još ima vremena!
Odvedi ih do vrtnih vrata, Pertone, i izbaci prije no što se
 pojavi policija. Vjerojatno će nam na tome biti zahvalni i
izgubiti se u mraku. To bolje.
 — Ti uzmi dijamante i pobrini se za njih — reče Perton
i Julian je čuo kako ustaje sa stolice. Dječak pojuri natrag
u kuhinju.
Izgledalo je da će biti najbolje da bez opiranja krenu do
vratnica i iziđu, te Julian odluči da će, u tom slučaju, pri-
čekati ispred vrata dok ne stigne policija. »Izgubit će se u
mraku«, kao što se Rooky nadao!
.„_ 149 .

Gospodin Perton ude u kuhinju. Očima je šibao djecu.
Timmy zareži.
 —Znači, ti si smislio plančič i smjestio Richarda u prt
ljažnik? — kazao je. — E pa, zbog toga ćemo vas sve izbaciti
u noć — i vjerojatno ćete danima lutati krajolikom, nadam
se da hoćete!
 Nitko nije odgovorio. Perton naumi udariti Juliana, ali se
ovaj sagne. Timmy skoči prema čovjeku, ali je George držala
ogrlicu, no umalo nije i Pertona ugrizao za ruku!
 —Kad bi ovaj pas još jedan dan ostao u kući, dao bih  
ga ubiti — Perton će bijesno. — Dođite, svi, idemo!
 —Zbogom, Aggie — reče Anne. Aggie i Hunchy gledali
su dok su djeca izlazila u mračni vrt. Aggie se činila doista
veoma uplašena. Hunchy je pljunuo za njima i dobacio nešto
grubo.
Ali, kad su stigli do polovice puteljka, začuo se zvuk au-
tomobila kako najvećom brzinom grme uz brdo, jureći pre-
ma vratnicama Sovina Vrha! Dva automobila, brza i snažna,  
s blistavim prednjim svjetlima. Nije bilo sumnje, bila su to
 policijska kola! Gospodin Perton zastane. Potom grubo po-
vuče djecu natrag prema kući. Bilo je prekasno da ih oslo-  
 bodi i ponada se da će se izgubiti.
 —Pazite se Rookya — rekao im je. — Sasvim poludi kad
se uplaši, a sada će se ustrašiti, kad mu policija bude lupala
na vrata!
Julian i ostali pažljivo se ušuljaše u kuhinju. Nisu se že-
ljeli izložiti opasnosti susreta s Rookyem ako se to ikako
moglo izbjeći. Tamo nije bilo nikoga, čak ni Aggie i Hun-
chya. Perton se uputi hodnikom.
 —Jeste li sklonili one dijamante? — viknuo je i neki mu i
glas odgovori: — Da. Kod Westona su. S njima je O. K. Jesi
li imao vremena da odvedeš djecu?
 —Ne, policija je već na vratnicama — grmio je gospodin
Perton.
Odnekud je dopro urlik: — Policija! Već! Da mi je onaj
Richard nadohvat ruke, živog bih ga odrao. Pričekajte dok 
zapalim nekoliko pisama koja ne bih želio da nađu — tada
ću se dohvatiti ostale djece. Netko za to mora platiti, i sve-
i
jedno mi je tko.
 —Ne budi lud Rooky — reče glas gospodina Pertona. — 
Hoćeš li opet zapasti u nevolju zbog svoje silovite naravi?
Ostavi djecu na miru.
Julian je sve to slušao i oćutio se doista nelagodno. Mo-
rao je sakriti ostale. Čak ni Timmy ih neće zaštiti bude li
Rooky došao s puškom. Ali, gdje da ih skloni?
»Rooky će pretražiti cijelu kuću od vrha do dna, ako se
još više ražesti i doista se odluči da se na nama osveti«, mi-
slio je Julian. »Kakva šteta da u kući ne postoji još jedna
tajna soba gdje bi djecu sakrio nasigurnu; bila bi to jedina
prilika. Ali GDJE da ih sakrije?
Julian se nečega dosjeti — je li to bila sjajna zamisao ili
nije? Isprve se nije mogao odlučiti. Tada riješi da, bila ideja
sjajna ili ne, valja pokušati.
Obrati se ostalima: — Moramo se sakriti. S Rookvem ne-
ma šale kad se naljuti.
 —Gdje ćemo se sakriti? — upita Anne ustrašeno.
 —U tajni sobičak! — reče Julian. Svi su zapanjeno zurili
u njega.
 

 —Ali — netko je već tamo skriven — rekao si nam da Djeca su zinula. Kako neobično! Kako doista nevjerojat-
 je tamo skrivena neka osoba i da si je sinoć vidio — protisne no! Virnula su kroz otvor i ugledala malu odaju što se pru-
najposlije George. žala iza njega, osvijetljena svijećom. Vidjela su i skrivena
 —Znam. No, tu se ništa ne može. On je posljednja oso čovjeka — i on je vidio njih! Gledao ih je u krajnjem izne-
 ba koja bi nas odala ako s njom podijelite skrovišta — sam nađenju.
ne bi želio da ga policija pronađe! — reče Julian. — Bit ćete  —Tko ste vi? — upita prijetećim glasom. — Tko vam je
tamo stravično nagurani, jer je tajna soba veoma, veoma ma rekao da pomaknete oplatu? Gdje su Rooky i Perton?
la, ali to je najsigurnije mjesto kojeg se mogu dosjetiti.  —Dolazimo da vam se pridružimo — Julian će sabrano.
 —Timmy mora poći s nama — George će odlučno. Ju  — Ne nadižite dreku.
lian potvrdno kimnu.  Najprije je pomogao George da se popne. Ona se pro-
 —Naravno. Može nam biti potreban i da nas zaštiti od vukla kroz uski prostor i, s nogama naprijed, spustila se na
skrivena čovjeka! — kazao je. — Mogao bi biti prilično ljut tlo. Timmy je sišao odmah iza nje, jer ga je gurnuo Julian.   1
kad nagrnemo u njegovo skrovište. Ne bismo željeli da po
zove Rookva. Bit će sve u redu, jednom kad se dočepamo
 prostorije, jer će ga Timmy ušutkati. A kad uđemo, više i
neće zvati, jer ćemo mu reći da je stigla policija!
 —Dobro — složi se Dick. — Krenimo. Je li put slobo
dan?
 —Jest. Svi su gore zbog nekog razloga — reče Julian. — 
Vjerojatno uništavaju ono što ne bi željeli da policija pro
nađe. Dođite.
Hunchv i Aggie nije bilo nigdje. Vjerojatno su se, vidjevši
svu pometnju u kući, i sami sakrili! Julian je djecu nesme-
tano poveo do male radne sobe.
Ugledala su golemu biblioteku načinjenu od čvrsta drve-
ta što se sterala od poda do stropa. Julian brzo priđe jednoj
od polica i skine s nje knjige. Tražio je polugu.
Eno je! Povukao je prema van i stražnji dio drvene opla-
te tiho sklizne prema dolje, otkrivajući široki otvor, poput
 prozora, u tajnu odaju.

153
 

Čovjek je ustao, ljutit i iznenađen. Bijaše on visok kru- Gdje će se on sakriti? Koliko će trebati policiji da se
>\
 pan čovjek, s veoma malim stisnutim očima i okrutnim usna-  prebaci preko zida, ili razvali goleme vratnice? Hoće li si-
ma. gurno uskoro biti ovdje?
 —Slušajte — počeo je glasno. — Ovo neću dopustiti. Začuo se zvuk koračaja što su žurno silazili niza stube.
Gdje je Perton? Hej, Per... Bio je to Rooky. Odmah je spazio Juliana: — A, tu si! Gdje
 —Progovorite li još jednu riječ, nahuškat ću psa na vas su ostali? Pokazat ću vam što se događa djeci koja pomrse
 — reče George na Julianov mig. Timmy je tako bijesno za moje planove. Pokazat ću vam što...
režao da se čovjek odmah povukao. Rooky je držao bič u ruci i izgledao posve sumanut. Ju-
 —Ja... ja... — zaustio je. Timmy ponovno zareži i pokaže lian se uplašio. Povukao se prema natrag, u radnu sobu, i :
sve svoje zube. Čovjek se uspne na uski krevet i pokori se, tamo se zaključao. Rooky stade udarati po vratima, uz takav
iznenađena i gnjevna izražaja. Potom kroz otvor prođe Dick, tresak te je Julian shvatio da ih je s jednom od stolica nau-
 pa Anne. Sada je mala prostorija bila neugodno tijesna. mio razvaliti. Svakog trenutka vrata će popustiti!
 —Slušajte — rekao je Julian. — Ja ću ostati vani jer knji
ge valja vratiti na mjesto; u protivnome, Rooky bi primijetio
da je polica prazna i pogodio da se krijete u tajnom skro-
vištu. A tada biste bili njemu na milost i nemilost.
 —O, Ju — moraš ući s nama — zastrašeno će Anne.
 —Ne mogu, Anne. Moram zatvoriti oplatu i vratiti knji
ge — reče Julian. — Ne mogu vas izložiti opasnosti da bu
dete otkriveni prije no što dođe policija i uhvati tog luđaka
Rookva! Sa mnom će biti sve u redu, ne brini!
 —Policija? — prošapta čovjek u tajnoj sobi, dok su mu \
oči gotovo ispale iz glave. — Zar je policija ovdje?
 —Na ulaznim vratnicama — uzvrati Julian. — Zato šutite
ako ne želite da vas odmah uhvate!
Gurnuo je polugu. Oplata je skliznula natrag na svoje
mjesto, bez ikakva zvuka. Julian je vratio knjige na policu,
najbrže što je mogao. Potom se išuljao iz radne sobe, tako
da ljudi i ne znaju da je tamo bio. Bio je veoma zahvalan
Rookyu što se toliko zadržao te je mogao ostvariti svoj na-
um.

JSL

 
Vrlo uzbudljiv završetak  ime zakona! — vikao je glasno i uslijedilo je dalje udaranje
 
Julian je bio hrabar dječak, ali se u tom trenutku uistinu
uplašio. A što su tek mislila djeca skrivena u tajnoj odaji?
Uboga Anne, mora da su je prestravili Rookvevi krikovi i
udarci o vrata.
Tada se Julian dosjeti nečega doista izvanrednog. Zašto,
o zašto se toga prije nije sjetio? Ta sam može policiji otvo-
riti vrtne vratnice! Znao je kako se to radi — a u kutu se
nalazio kotač koji pokreće napravu za otvaranje! Jednom
kad otvori vratnice, zacijelo neće proći ni pet minuta i po-
licija će početi lupati na ulazna vrata.
Julian potrči do ručice u obliku kotača. Snažno je okre-
ne. Odmah se začuo škripav cvileći zvuk, jer se naprava po-
krenula.
Rooky je i dalje teškom stolicom lupao po vratima. Dio
 je oplate već razbio. Ali, kad je iznenadno čuo škripu na-
 prave s pomoću koje se otvaraju vrtna vrata, zastao je uspa-
ničen. Vrata se otvaraju! Policija će uskoro biti ovdje —  dna hodnika obrati im se ledeni glas:
njega će uhvatiti!
Zaboravio je na sve prekrasne pripovijesti koje im je na-
umio ispripovijedati, zaboravio na planove što ih je skovao
sa svojim drugovima, zaboravio na sve, uzuzev činjenice da
se mora sakriti. Svitlao je stolicu na tlo i odjurio.
I 1S7
Julian je sjeo na obližnji stolac, dok mu je srce kucalo
kao da je bio na trci. Vratnice su bile otvorene, Rooky je
pobjegao, a policija će uskoro stići! I, dok je još razmišljao,
začula se škripa automobila koji su prilazili širokim prilaz-
nim putem. Potom se motori ugasiše i otvoriše se vrata au-
tomobila.
 Netko je stao udarati po ulaznim vratima: — Otvorite, u
:
po vratima.
 Nitko nije otvarao. Julian je otključao polurazvaljena
vrata radne sobe u koju se sklonio i pažljivo provirio u hod-
nik. Tamo se činilo da nikoga nema.
Potrčao je prema ulaznim vratima, povukao zasun i ski-
nuo teški lanac, plašeći se cijelo vrijeme da će netko naići i
otjerati ga. Ali nitko nije došao.
Policajci su širom raskrilili vrata i smjesta pohrlili u kuću.
Bilo ih je osam i iznenadili su se kad su pred sobom ugledali
dječaka.
 —Tko si ti? — upita inspektor.
 —Julian, gospodine — reče Julian. — Drago mi je da ste
stigli. Situacija je postala prilično vruća.
 —Gdje su ljudi? — upita inspektor ulazeći.
 —Ne znam — reče Julian.
 —Potražite ih — naredi inspektor i njegovi ljudi potrčaše
niz hodnik. No, prije nego što su ušli u neku prostoriju, s
 —Mogu li vas zapitati o čemu se ovdje radi?
Bio je to gospodin Perton, hladnokrvan koliko je mogao
 biti, pušeći cigaretu. Stajao je na vratima dnevne sobe i čini-
lo se da nije nimalo zbunjen. — Otkad se ljudima upada u
kuću bez ikakva razloga?

 —Gdje su ostali? — upita inspektor.
 —Unutra, inspektore — lijeno će gospodin Perton. —  vješto smišljene pljačke i sakrili robu prije no što su bili uh
Raspravljali smo o nečemu, kad smo čuli lupu na vratima.
Očigledno ste nekako upali unutra. Bojim se da ćete zbog
toga imati problema.
Inspektor krene prema prostoriji na čijem je pragu stajao
gospodin Perton. Pogleda unutra.
 —Aha! Naš prijatelj Rooky, kao što vidim — on će ve
dro. — Tek dan — dva izvan zatvora, Rooky, i već ste po
novno u neprilikama. Gdje je Weston?
 —Ne znam što želite reći? — Rooky će mrgodno. — Ka
ko da ja znam gdje je? Kad sam posljednji put čuo za njega,
 bio je u zatvoru.
 —Da, ali pobjegao je — reče inspektor. — Netko mu je
 pomogao, Rooky. Netko je isplanirao njegov bijeg — vaši
 prijatelji — i netko zna gdje su dijamanti koje je ukrao i sa
krio. Pretpostavljam da ih je namjeravao podijeliti s prijate
ljima koji su mu pomogli u bijegu. Gdje je Weston, Rooky?
 —Kažem vam da ne znam —  ponovi Rooky. — Nije ov
dje, ako to mislite. Možete pretražiti cijelu kuću, od stropa
do poda, ako želite. Perton neće zamjeriti. Zar ne, Pertone?
Potražite i dijamante, ako hoćete. O njima ne znam ništa.
 —Pertone, već vas dugo sumnjičimo — reče inspektor   — Misliš li ozbiljno to što govoriš? — upitao je.
okrećući se Pertonu koji je i dalje hladnokrvno pušio. — Mi
slimo da ste vi organizirali sve te bjegove iz zatvora — zato
ste i kupili ovu kuću na osami, zar ne? Kako biste mogli
nesmetano djelovati? Smislili ste bjegove, presvlačenje odi
 jela, upriličili sigurno skrovište bjeguncu sve dok ne uspije
 pobjeći iz zemlje.
 —Totalna besmislica — reče gospodin Perton.
 — Pomogli ste kriminalcima za koje se zna da su izveli
i
i
vaćeni — inspektor će smrknuto. — Znali ste da ćete pri po
djeli dobiti značajni dio. Pertone, Weston je ovdje — kao i
dijamanti. Gdje su?
 — Nisu ovdje — reče Perton. — Slobodno pretražite ku
ću. Ništa ne možete izvući iz mene, inspektore. Nevin sam.
Julian je sve to zapanjeno slušao. Pa, upali su ravno u
gnijezdo lopova i zlikovaca! No,  on zna gdje je Weston — 
kao i to gdje su dijamanti! Istupio je.
 — Svoju ćeš pripovijest ispričati kasnije, dječače — reče
inspektor.
 — Pa, gospodine, mogu vam prištedjeti mnogo vremena
 — objasni Julian. — Znam gdje je skriven zatvorenik, kao i
dijamanti!
Uz krik Rooky skoči na noge. Perton gnjevno pogleda
Juliana. Ostali se muškarci nelagodno zgledaše.
 — Niša ti ne znaš — vikao je Rooky. — Tek si jučer sti
gao ovamo.
Inspektor ozbiljno pogleda Juliana. Svidio mu se taj dje-
čak mirna ponašanja i poštena pogleda.
 — O, da — reče Julian. — Pođite sa mnom, gospodine.
Okrenuo se i izišao iz prostorije. Svi su se zgrnuli za njim
 — policajci, Rooky i ostali; tri se redara bez riječi postaviše
na začelju.
Julian ih povede do radne sobe. Rookvevo je lice postalo
grimizne boje, no Perton ga snažno gurne te on ne reče niš-
ta. Julian pode do biblioteke i jednim zamahom smakne ci-
 jeli red knjiga.
159

Rooky strahovito krikne i skoči prema Julianu: — Pre-
stani! Što to radiš?
Dva policajca odmah zaustaviše razgnjevljena Rookva.
Povukoše ga natrag. Julian povuče polugu i oplata bez zvuka  
sklizne prema dolje, otkrivajući otvor u stražnjem dijelu zi-
da.
Iz tajnog sobička proviriše četiri lica — lica troje djece
 — i ono muškarca. Timmy je također bio tamo, ali je sjedio
na podu. Nekoliko trenutaka nitko nije prozborio ni riječi.
Oni u tajnoj odaji bijahu toliko iznenađeni da vide toliko
 policajaca — a pak oni u radnoj sobi bijahu zapanjeni kad
su ugledali svu tu djecu skrivenu u malenu sobičku!
 —POBOGU! — usklikne inspektor. — Stvarno nevjero
 jatno! A ovo je Weston, bradom i glavom!
Rooky se počne otimati policajcima. Činilo se da je stra-
hovito ljut na Juliana.
 —Taj dječak! — promrmljao je. — Dajte mi ga. Taj dje
čak!
 —Jesu li tamo i dijamanti, Westone? — upita isljednik  Trebamo takve ljude!
veselo. — Možeš nam ih lijepo dodati.
Weston je zaista bio veoma blijed. Nije se ni pomaknuo.
Dick pruži ruku ispod uskoga kreveta i izvuče vrećicu. —  nije ugledao Richarda Kenta i stao ga goniti, ništa se od sve-
Evo ih — reče uz osmijeh. — Reklo bi se da ih je mnogo,
dobrano su teški! Možemo li sada izići, Ju?
Policajci su pomogli djeci da se izvuku. Westonu su stav-
ljene lisice prije no što je izveden iz sobička. Rooky otkrije
da su se i na njegovim rukama iznenadno našle lisice i, na
ljutito iznenađenje gospodina Pertona, i na njegovim zglo-
 bovima odjeknu »klik« zatvaranja lisica!
 —Jako, jako lijepa mala hrpica! — reče inspektor svojim
najradosnijim glasom kad je pogledao u vrećicu. — Što se
dogodilo s tvojim zatvorskim odijelom, Westone? Sada nosiš i
lijepo odijelo, ali ga nisi imao kad si napuštao zatvor.
 — Mogu vam reći gdje je — sjeti se Julian. Svi su ga za
panjeno gledali, izuzev Anne i George koje su, dakako, to
isto znale.
 — Bačeno je u bunar uz neku staru urušenu brvnaru na
livadi između Sovina vrha i šume Middlecombe — reče Ju
lian. — U svako ga doba mogu pronaći.
Gospodin Perton je zurio u Juliana kao da ne vjeruje vla-
stitim ušima. — Kako to znaš? — upitao je grubo. — To ne
možeš znati!
 — Pa ipak znam — reče Julian. — A, osim toga, vi ste
mu donijeli novo odijelo i stigli do brvnare u crnom bentlvu,
zar ne — KMF 102? Vidio sam vas. VA
 — Ovo je pun pogodak, Pertone — reče inspektor uz
zadovoljni smijeh. — To te je skončalo, zar ne? Dobar si ti
dječak — primijetio si gomilu zanimljivih stvari. Ne bi me
čudilo kad bi se jednoga dana pridružio snagama policije.
Perton ispljune cigaretu i gnjevno je zgnječi nogom, kao I
da pritom gnječi Juliana. Ta djeca! Da onaj blesavi Rooky
ga ne bi dogodilo. Weston bi bio sklonjen na sigurnu; mogli
 bi ga poslati u inozemstvo; dijamanti bi bili prodani, a on,
Perton, bi se obogatio. A sada je hrpa djece sve to pokvarila. ^
 — Ima li još ljudi u kući? — upita inspektor Juliana. — 
Izgleda da ti znaš više nego itko ovdje dragi dječače, pa nam
možda možeš i to reći. \
 — Da, ovdje su Aggie i Hunchv — Julian će spremno. — 
Ali, nemojte biti grubi s Aggie, gospodine, bila je veoma do
 bra prema nama i strahovito se plaši Hunchva.

 —Imat ćemo na umu što si rekao — obeća inspektor. —   —Da sam barem bio s vama do kraja! — uzviknuo je. —
Ljudi, pretražite kuću. Dovedite Aggie i Hunchva. U sva
kom slučaju, trebamo ih da budu svjedoci. Neka dvojica os
tanu ovdje na straži. Mi, ostali, krećemo.
Da bi se svi preko prilaznog puteljka uputili do obliž-
njega grada trebao je i crni bentlv, uz dva policijska auto-  
mobila! Bicikle djece morali su ostaviti, jer nisu stali u
automobile. I ovako su bili dobrano nagurani.
 —Večeras odlazite kući, zar ne? — upita isljednik Julia-
na. — Odvest ćemo vas. Što je s vašim roditeljima? Neće li
oni biti zbog svega toga zabrinuti?
 —Na putu su — objasni Julian. — A mi smo krenuli na
 putovanje biciklima. Tako oni ništa ne znaju. Zaista ne zna
mo kamo bismo večeras mogli otići.
Ali, imali su gdje otići! Poruka je čekala isljednika, a u
njoj je stajalo da bi gda Thurlovv Kent bila veoma počašćena
kada bi Julian i ostala djeca prespavala kod Richarda. Že-
ljela je čuti pojedinosti o njihovoj izvanrednoj pustolovini.
 —U redu — složi se Julian. — Znači, to rješava problem.  
Otići ćemo tamo — a bez obzira na to, želimo potapšati Ri
charda po leđima. Nakraju je ispao pravi junak!  
 —Morat ćete se nekoliko dana zadržati u blizini — reče
inspektor. — Mislim da ćemo vas trebati. Morate nam ispri
čati izuzetni/ pripovijest i bit ćete od velike pomoći.
 —Bit ćemo u blizini — obeća Julian. — A, ako možete
nekako dopremiti naše bicikle, gospodine, bili bismo vam
veoma zahvalni.
Richard ih je dočekao na ulaznim vratima, iako je već
 bilo veoma kasno. Bio je odjeven u čistu odjeću i izledao
veoma otmjeno u odnosu na prljavo, zapušteno društvance
koje je pošao pozdraviti.  
 
Bio sam bijesan što su me odveli kući. Mama, tata, evo dje
ce s kojom sam otišao.
Gospodin Thurlow Kent se upravo bio vratio iz Amerike.
Rukovao se sa svakim djetetom posebno. — Uđite — kazao
je. — Priredili smo vam dobar obrok — mora da ste preglad-
njeli!
 —Recite, što se dogodilo, pripovijedajte odmah! — mo
lio je Richard.
 —Naprosto se moramo najprije okupati — usprotivio se
Julian. — Prljavi smo.
 —Pa, možete mi pripovijedati dok se kupate — reče Ri
chard. — Ne mogu dočekati da čujem! i
Bilo je divno okupati se i preodjenuti. George je s po-
nosom navukla muške kratke hlačice, a ostali su se smijali
što su oboje, gospodin i gospoda Kent, mislili da je ona dje-
čak. George se, naravno, također smijala, i nije kazala ni ri-
ječi da ih razuvjeri.
 —Bila sam veoma ljuta na Richarda kad sam saznala što
je uradio — reče gospoda Kent kad su se svi okupili za sto
lom jedući uslast. — Stidim se zbog njega.
Richard se odjednom potuli. Čežnjivo je pogledavao Ju-
liana. VA
 —Da, Richard je napravio budalu od sebe — složi se
Julian. — I uvalio nas u nepriliku. Trebalo bi se malko po
zabaviti njime, gospodine.
Richard je izgledao još nesretnije. Jako se zacrvenjeo i
zurio u stolnjak.
 —Ali — nastavi Julian — ali, dobrano je nadoknadio svo n
ju glupost — ponudio je da se skutri u prtljažnik automobila i
 

i na taj način pobjegne te ode i upozori policiju. Vjerujte

mi, to nije bila mala stvar! Sada veoma cijenim Richarda!
 Nagnuo se i potapšao dječaka po leđima. Ostali se ta-
kođer pridružiše tapšanju, a Timmy zalaje svojim najdubljim
glasom.
Richard se zarumeni od zadovoljstva. — Hvala — reče
nespretno. — Upamtit ću to.
 —Nastoj, dječače! — reče mu otac. — Sve je moglo mno
go drukčije završiti!
Sadržaj
 —Ali nije! — Anne će sretno. — Završilo je ovako. Sada
svi možemo ponovno disati! Petorka planira ljetovanje 5
 —Do sljedeće prilike — Dick će uza smijeh. — Što ti Sami na putu 12
kažeš na sve to, Timmy, staro momče? Krasan dan — i noć 20
 —Vau! — reče Timmy, dakako, i udari repom po tlu. —  Richard 27
VAU! Šest umjesto pet 34
 Neobični događaji 41
Richardova čudna priča 48
Što je najbolje uraditi? 57
Pustolovina na mjesečini 64
Sovin Vrh na Sovinu brdu 70
U stupici 78
Julianovo traganje 86
 Neobična tajna 93
Strašna Rookyeva srdžba 101
Zatvorenici 109
Aggy i Hunchy 117
Julianova izvrsna ideja 124
Potjera za Richardom 132
Richardova pustolovina 140
Tajna soba 148
Vrlo uzbudljivi završetak  156
 

I
^

 Enyd Blyton 5 PRIJATEUA NA TRAGU ZLOČINA

Uredila Dubravka Celebrini
 Likovna oprema Meta Škrabar 
Tehnički uredio Dražen Tončić
 Izdavač  Založba Mladinska knjiga Ljubljana-Zagreb
 Za izdavača Borut Ingolič
Tisak  Tiskarna Učne delavnice, Ljubljana, 1990
 

1