JOHN STRELECKY

P O V R ATA K U
K A F I Ć N A K R A J U S V I J E TA

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 1 10/06/2020 10:41

 NAKLADNIK
Egmont d.o.o.
Višnjevac 3, Zagreb

ZA NAKLADNIKA
Bruno Barbić

UREDNIK
Davor Uskoković

LEKTOR
Ruđer Jeny

G R A F I Č K O O B L I K O VA N J E
e-projekt

O B L I K O VA N J E O V I T K A
Studio 2M d.o.o.

TISAK
GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o. Zagreb, rujan, 2020.

NASLOV IZVORNIKA
Return to The Why Café

Copyright © 2014 by John Strelecky

By arrangement with Aspen Light Publishing.
© za hrvatsko izdanje Egmont d.o.o., 2020.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige

ne smije biti objavljen ili pretisnut bez prethodne
suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.

ISBN: 978-953-13-2001-6

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 1065696.

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 2 10/06/2020 10:41

 John Strelecky

Povratak u
kafić na
kraju svijeta
Prevela s engleskog
Marija Perišić

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 3 10/06/2020 10:41

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 4 10/06/2020 10:41
 Prolog

KATKAD KAD TO najmanje očekujete, i možda

kad vam najviše treba, nađete se s novim ljudima
na novome mjestu i naučite nove stvari. Dogodilo
se to i meni jedne noći prije mnogo godina u malo-
me mjestu od milja nazvanome — Café Zašto.
Noć koju sam ondje proveo usmjerila mi je
život na put koji dotad nisam mogao ni zamisliti.
Naučio sam što je prava sloboda i shvatio da je to
moj pravi poziv.
Nikad nisam shvatio kako sam i zašto café
posjetio baš onda kad jesam. Samo sam bio zahva-
lan što sam dobio tu priliku.
A onda sam se jednog dana, pod najnevjero-
jatnijim okolnostima, ponovno našao ispred isto-
ga caféa. I vrijeme koje sam proveo u njemu opet
mi je promijenilo život, na čemu ću vječito biti za-
hvalan.
Ovo je priča o mojem povratku u — Café
Zašto.

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 5 10/06/2020 10:41

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 6 10/06/2020 10:41
 Poglavlje 1

BIO JE SAVRŠEN dan, nebo veličanstveno plavo,

a zrak topao, ali ne nesnosan. Osjećao sam se kao
u raju. Što sam na neki način i bio. Havaji uvijek
ostavljaju taj dojam.
Cijeli mi se plan za taj dan sastojao od odla-
ska u vožnju biciklom. Ništa drugo. Nisam imao
nikakav raspored, nikakvu unaprijed promišljenu
rutu, nikakav plan. Namjeravao sam se samo dugo
voziti, pedalirati nasumičnim cestama i ići kamo
me intuicija povede. Samo ja, moj bicikl i raj za
istraživanje.
Vozio sam se već više od dva sata kad sam
shvatio da nemam pojma gdje sam. Baš kako sam
i htio.
Iznenada mi je na pamet pala jedna od meni
najdražih pjesama. Glazbenice Jane Stanfield.
Stihovi “Nisam izgubljena, istražujem” savršeno
su odgovarali mojoj vožnji. Zapravo su po mnogo-
čemu savršeno odgovarali većini mojih pustolovi-
na.
Tada su mi misli odlutale na slučajnu noć
prije mnogo godina. Samo što se tada nisam
7

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 7 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

osjećao kao da istražujem, osjećao sam se jedno-

stavno izgubljeno. Bila je to noć koja mi je promi-
jenila život. Noć provedena u kafiću Zašto si ov­
dje koji njegovi posjetitelji od milja nazivaju Café
Zašto.
Od te se noći sve promijenilo. Jedva sam se
mogao sjetiti života prije nje. Kao da je bio neko
drugo postojanje. Neki drugi ja.
Prošao sam velikim zavojem na cesti i po-
gled mi je pao na ocean. Čudesno plav. Sjetio sam
se morske kornjače. Još jedan podsjetnik na noć
u caféu.
Bilo je baš čudno. Café me na neki način ni-
kad nije napustio, no već mi dugo nije prošao mi-
slima takvim intenzitetom.
Još dva zavoja na cesti. Još dva spektakular-
na pogleda na ocean.
Havaje krasi nevjerojatna mješavina boja.
Otoci su vulkanskog podrijetla pa je na sve strane
gomila kamenja od crne lave. A onda kao da je pri-
roda namjerno htjela postići savršen kontrast, kad
se kamenje od lave razgradi, iz nove zemlje niču
jarkozelene biljke. Dodajte tome tirkiznoplavu
boju oceanske vode i obilje narančastih, crvenih
8

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 8 10/06/2020 10:41

 P O V R ATA K U K A F I Ć N A K R A J U S V I J E TA

i drugih blistavih boja raznolika cvijeća… i dobit

ćete neodoljivu poslasticu za oči.
“Nevjerojatno”, pomislio sam. “Stvarno ne-
vjerojatno.”
Posljednjih deset mjeseci u mojem je živo-
tu bilo mnogo nevjerojatnoga. Gledao sam kito-
ve uz obalu Južnoafričke Republike, bio na safa-
riju u Namibiji, pomagao mladuncima morskih
kornjača da pobjegnu u srednjoameričke valove.
Vrhunac putovanja bila je tromjesečna biciklistič-
ka pustolovina kroz Maleziju i Indoneziju, a na po-
vratku kući zaustavio sam se na nekoliko tjedana
na Havajima.
Naposljetku, kad ste tako blizu raja… zašto
se ne biste malo poigrali u njemu.
To mi putovanje nije bilo prvi istraživački
izlet po svijetu. Nakon one noći u caféu prije mno-
go godina usvojio sam nov pristup životu. Jednu
godinu radim i zatim jednu godinu putujem. Pa
opet godinu radim i godinu putujem. Većini je ta-
kav život čudan. Brine ih sigurnost. No meni od-
govara. Otkrio sam da si, kad si dobar u onome što
radiš, uvijek tražen i nikad mi nije bio ni najmanji
problem pronaći novi posao.
9

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 9 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

Isti oni kojima je moj život čudan često mi

kažu da bi rado pokušali živjeti poput mene. No
osim rijetkih iznimki, nitko to nije probao. Čak i
oni koji su rekli kako bi bilo fora naći se sa mnom
negdje, makar na dva-tri tjedna, nikad to nisu uči-
nili.
Pretpostavljam da im je takav potez ipak
pre­velik skok u nepoznato.
Još pedaliranja. Još čudesnih vizura. Zrak je
bio sladak od mirisa cvijeća. Jedna od mnogih stva-
ri koje mi se sviđaju na Havajima miris je ondaš-
njeg cvijeća. Kao da udišete čisti nektar. Priroda u
najčišćem obliku.
Još tri kilometra i našao sam se na dijelu oto-
ka koji nikad prije nisam posjetio. Krajolik je bio
mnogo ravniji. Zdesna sam čuo udaranje valova, a
cesta ispred mene račvala se lijevo i desno.
“Kreni manje prometnim putem”, pomislio
sam. “Uvijek kreni putem kojim se manje ide.” To
je bila cesta koja je išla desno i za tu sam se cestu
odlučio. Asfalt je prešao u šljunak i osjećao sam
kako mi se mišići napinju suočeni s novim izazo-
vom. Sviđao mi se taj osjećaj — napinjanje uma,
nogu ili bilo kojeg mišića. Kad bih iskusio nešto
10

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 10 10/06/2020 10:41

 P O V R ATA K U K A F I Ć N A K R A J U S V I J E TA

novo, nešto uzbudljivo, nešto što me tjeralo napri-

jed, znao bih da doživljavam pustolovinu.
Pedalirajući sam kroz drveće ispred sebe po-
čeo nazirati ocean. “Možda bih se mogao i okupa-
ti”, pomislio sam.
Poslije dvadesetak minuta pedaliranja po
šljunčanoj cesti iznenada sam osjetio snažan déjà
vu. A to je bilo vrlo neobično jer nikad prije nisam
bio na ovome dijelu otoka. Ipak…
Pokušavao sam shvatiti što osjećam kad sam
je iznenada ugledao. Malo dalje niz cestu, s desne
strane. Mala bijela građevina sa šljunčanim parki-
ralištem ispred ulaza i plavim neonskim znakom
na vrhu.
Zamalo sam pao s bicikla. “Nemoguće”, po-
mislio sam. Ali, naravno, ništa nije nemoguće — u
Caféu Zašto.
Dovezao sam se bliže i licem mi se raširio
osmijeh. Koliko uspomena. Koliko spoznaja do ko-
jih sam došao na tome mjestu. Ali odakle café ov-
dje? I baš sad? Prošli sam put na njega naišao na
posve drugome mjestu.
Osvrnuo sam se iza sebe. Nije bilo nikoga pa
sam počeo jače okretati pedale i ubrzao. Želio sam
11

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 11 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

što prije doći do caféa da ne nestane prije nego što

stignem ući u njega.
Nisam se trebao brinuti. Stigao sam za pet
minuta i café je još bio na mjestu. Klizio sam po-
gledom po zgradi. “Ne mogu vjerovati”, rekao sam.
Jedva obuzdavajući znatiželju, smjestio sam
bicikl u nosač ispred ulaznih vrata. Odakle café
ovdje?

12

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 12 10/06/2020 10:41

 Poglavlje 2

BRZO SAM SE popeo ulaznim stubama, trenutak

oklijevao i onda gurnuo vrata caféa. Iznad njih sam
ugledao pričvršćena zvonca, ista kao i prošli put,
koja su objavila moj dolazak.
Zakoračio sam unutra i preletio pogledom
po prostoriji. Kao da sam doslovce zakoračio u
prošlost. Izgledala je u dlaku kao prije gotovo de-
set godina kad sam prošli put bio u njoj. Crveni
separei, srebrnasti barski stolci, dugi šank… I sve
je i dalje izgledalo posve novo.
“Dobrodošao natrag, Johne.”
Okrenuo sam se na lijevu stranu gdje trenu-
tak prije nije bilo nikoga. A sad sam ondje ugle-
dao Casey, konobaricu koja me poslužila kad sam
prošli put posjetio café. Cijelu sam noć razgova-
rao s njom, vlasnikom caféa i jednom mušterijom.
Upravo su mi njihovi koncepti i ideje promijeni-
li život.
Casey se smiješila.
Uzvratio sam joj osmijehom. “Bok, Casey.”
Došla je do mene i čvrsto me zagrlila. “Dugo
se nismo vidjeli.”
13

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 13 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

Kimnuo sam, i dalje zapanjen time gdje se

nalazim i s kime razgovaram. “Izgledaš odlično”,
rekao sam joj. “Izgledaš… isto.” I bilo je tako. Nije
ni dana ostarjela.
Ponovno mi se nasmiješila. “I ti izgledaš do-
bro, Johne.”
Osvrnuo sam se po caféu. “Ne mogu vjero-
vati da sam ovdje. Baš mi je jutros café pao na pa-
met. Ali da ću ga pronaći ovdje…”
“Katkad se premjestimo”, rekla je. Kao da to
posve objašnjava kako se isti café koji sam prije
mnogo godina posjetio na jednoj lokaciji sad našao
na drugoj, nekoliko tisuća kilometara udaljenoj. A
da ne spominjem to što je izgledao kao da se u nje-
mu ništa nije promijenilo.
“A možda imamo franšize”, dodala je i po-
novno se nasmiješila.
Nasmijao sam se. Zafrkavala me zbog ne-
čega što sam rekao kad sam prošli put bio ovdje.
Kako se toga sjetila?
Pokazala je prema separeu. “Hoćeš li sjesti?”
Kliznuo sam na sjedalo pipajući ga objema
rukama. Djelovalo je kao da je tek stiglo iz tvor-
nice.
14

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 14 10/06/2020 10:41

 P O V R ATA K U K A F I Ć N A K R A J U S V I J E TA

“Da ti donesem nešto?” pitala me Casey i

spustila jelovnik na stol.
Nasmiješio sam se. Naravno da sam se sje-
ćao jelovnika s čarobnim tekstom na koricama koji
se pojavljivao i nestajao. Odmah sam ga podignuo.
Prošli put kad sam bio u caféu, na stražnjoj
su strani korica pisala tri pitanja.
Zašto ste ovdje?
Bojite li se smrti?
Jeste li ispunjeni?
Okrenuo sam jelovnik i ponovno ih ugledao.
Koliko mi se samo život promijenio zbog tih triju
pitanja.
“Kod tebe su stvari malo drukčije, je li tako?”
obratila mi se Casey.
Podignuo sam pogled i nasmiješio joj se.
“Jesu. Sve je drukčije. I to pozitivno drukčije.”
“Na primjer?”
Odmahnuo sam glavom. “Čovječe, odakle
da počnem?”
Casey se smjestila u separe nasuprot meni.
Ispružila je obje ruke i stavila ih na moju. “Možda
od onog jutra prije deset godina kad si otišao iz
caféa?”
15

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 15 10/06/2020 10:41

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 16 10/06/2020 10:41
 Poglavlje 3

OKRENUO SAM RUKU i nježno stisnuo Casey­

inu. Bila je topla. Casey je bila stvarna. Doista sam
ponovno bio u caféu.
U nevjerici sam zatresao glavom i nasmiješio
se. “Pa, da vidimo”, počeo sam. “Naoružan jelovni-
kom caféa koji si mi dala, komadom Mikeove pite
od jagoda i rabarbare i više-manje posve novim po-
gledom na život, iz ovoga sam mjesta iskoračio u
posve novu stvarnost.
Ta me noć promijenila. Ono što sam tada
naučio do danas zrcali se na sve vidove mojega ži-
vota. Priča o golemoj želvi, priča o biznismenu i
ribaru, razgovor s Anne o tome da sâm odabirem
svoju verziju stvarnosti… Sve je to neizrecivo utje-
calo na to kako danas živim.”
Casey se nasmiješila i naslonila se u sjedalu.
Kimnula je prema ulazu u café. “Kad si prošli put
ušao kroz ona vrata, nisi bio ni blizu tako sretan.”
I ja sam se nasmijao. “Sad je bolje. Zapravo
je toliko bolje da mi se teško sjetiti kako mi je ži-
vot prije izgledao. Hoću reći, baš moram dobro
17

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 17 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

razmisliti da se prisjetim kako mi se tada život či-

nio teškim.”
“Znači, otišao si iz caféa i što se zatim dogo-
dilo?”
“Sve se promijenilo.” Slegnuo sam rameni-
ma i nastavio. “Ja sam se promijenio. Moja uvjere-
nja, sve što radim, kako tome pristupam… Nešto
od toga bile su sitnice, a drugo su bile mnogo veće
stvari. Ubrzo sam dao otkaz i odlučio vidjeti svi-
jet.”
“Stvarno?”
Kimnuo sam. “Dugo sam sanjao o tome, no
uvijek mi je djelovalo nekako ludo. Ali kad sam se
vratio iz caféa, bio sam mnogo otvoreniji za tu ide-
ju. Mislim da bih prije toga uvijek kad bih upo-
znao ljude koji čine nešto čudesno, podignuo zi-
dine oko sebe. Pronašao bih milijun razloga zašto
nikad ne bih mogao učiniti ništa slično ili zašto to
ne činim. No nakon posjeta caféu drukčije sam
gledao te ljude. Nisu mi više bili prijetnja i počeo
sam ih doživljavati kao vodiče.
Pretpostavljam da prije nisam bio siguran u
to tko sam zapravo. Užasno sam se bojao da ću
izgledati blesavo ili da ću se osramotiti jer nešto
18

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 18 10/06/2020 10:41

 P O V R ATA K U K A F I Ć N A K R A J U S V I J E TA

ne znam, pa ne bih nikad ni pitao. Ili još gore, ne

bih se uopće doveo u položaj da naučim.
Uglavnom, kad sam se vratio odavde, stalno
sam susretao zanimljive ljude koji su putovali svi-
jetom. Nakon nekog vremena uštedio sam nešto
novca i krenuo na put.”
Casey je kimnula. “I?”
Nasmiješio sam se. “Bilo je bolje nego što
bih u pedeset života mogao opisati. Život mi se
ponovno iz temelja promijenio. Na svijetu je bez-
broj nevjerojatnih mjesta. I jednako toliko čude-
snih iskustava koja samo čekaju da ih doživimo. A
tek životnih lekcija koje možemo naučiti.”

19

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 19 10/06/2020 10:41

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 20 10/06/2020 10:41
 Poglavlje 4

CASEY I JA razgovarali smo gotovo cijeli sat. Go­

vorio sam joj o mjestima koja sam posjetio i pusto-
lovinama koje sam doživio. Bio sam na safariju u
Africi, popeo se na Kineski zid, istraživao prašu-
me Bornea, lutao arheološkim ostacima antičkoga
Rima… Stekao sam dojam da je Casey poznavala
većinu mjesta o kojima sam govorio. Nešto mi je
govorilo da i ona voli putovati. No ipak mi je posta-
vila bezbroj pitanja.
“A kako si ti?” napokon sam je pitao. “Nisam
prestao govoriti otkad sam ušao. Što se s tobom
do­gađalo?”
“Pa, vjerojatno si zamijetio da nismo na isto-
me mjestu kao prošli put kad si nas posjetio.”
“Baš sam se pitao što je s tim.”
Kimnula je. “Postoji razlog. Danas se nešto
događa.”
“Što?”
Točno u tom trenutku na parkiralištu ispred
caféa zaustavio se bijeli automobil.
Casey je pogledala kroz prozor. “Znaš li išta
o kuhanju, Johne?”
21

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 21 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

“Baš i ne. Odnosno, vjerojatno bih mogao

napraviti nešto za doručak. Zašto pitaš?”
“Mike će danas malo kasniti. Dobro bi mi
došla pomoć u kuhinji.” Kimnula je prema auto-
mobilu ispred zgrade. “Čini se da nam je upravo
stigla prva mušterija.”
Bilo je mnogo razloga zbog kojih sam mogao
reći ne. Nikad prije nisam kuhao u caféu. Znao
sam pripremiti samo nekoliko jela. I nisam zapra-
vo radio ondje…Ali iz nekoga mi razloga ništa od
toga nije djelovalo kao problem.
Nasmiješio sam joj se. “Ako naruči palačin-
ke s borovnicama ili pohani kruh s ananasom, na
konju smo. Za sve ostalo ne mogu garantirati.”
Casey mi se također nasmiješila. “Nadat
ćemo se da će biti nešto od toga.” Ponovno je po-
gledala prema automobilu. “Slobodno pođi u ku-
hinju i pogledaj što ima, a ja ću doći za koju mi-
nutu.”

22

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 22 10/06/2020 10:41

 Poglavlje 5

CASEY JE GLEDALA ženu koja je izlazila iz au-

tomobila. Za havajske je standarde očito bila pre­
otmjeno odjevena. U poslovnom odijelu, cipelama
na visoke pete, podignute kose… I vrlo nervozna
izraza lica, što je zasjenjivalo sve ostalo. Također
je istodobno pokušavala zatvoriti vrata automobila,
spremiti ključeve i javiti se na mobitel.
Uspjela je zatvoriti vrata, no pritom su joj
ključevi ispali na šljunak. Casey je čula da je, sa-
ginjući se da ih podigne, progunđala “kvragu”.
A onda joj je i mobitel pao na šljunak. Casey se
nasmije­šila.
Podignuvši napokon ključeve i mobitel žena
se uputila prema vratima caféa. Mobitel joj je po-
novno bio zalijepljen za uho. Penjući se ulaznim
stubama sjetila se da nije zaključala vrata automo-
bila pa se vratila i pokušala okrenuti ključeve, ali
su joj ponovno pali na tlo.
Razdraženost joj se doslovce vidjela na licu.
Naposljetku je podignula ključeve i uspjela zaklju-
čala vrata automobila.
23

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 23 10/06/2020 10:41

 JOHN STRELECKY

Otvorila je vrata caféa i pritisnula mobitel

na uho kao da pokušava bolje čuti. “Ne čujem
te”, glasno je rekla. “Signal je grozan. Ne mogu…
Ne čujem…” Spustila je mobitel i pogledala ga, a
onda ga uz zlovoljan uzdah isključila.
“Bok”, pozdravila ju je Casey opuštenim gla-
som. Sve je vrijeme stajala blizu ulaza i promatra-
la što se događa.
Žena je iznenađeno podignula pogled. “Bok.
Oprostite zbog ovoga. Samo sam… mislim…” Za­
tresla je glavom. “Pokušavala sam završiti poziv, ali
čini se da je odjednom signal slab.”
Casey joj je kimnula. “Da, ovdje se to često
događa.” Nasmiješila joj se. “Mogu li vam pomo-
ći?”
Žena je pogledala oko sebe, kao da procje-
njuje. Da ostane? Ili da ode? Odjećom i držanjem
ostavljala je dojam da traži nešto drukčije od ovoga
mjesta. Nešto što nije obična zalogajnica. Očima i
izrazom lica kao da je govorila da je café ispod nje-
zina nivoa.
A onda joj je Casey u očima ugledala kratak
bljesak. Ispod uglačane vanjštine bilo je autentič-
no nešto što joj je govorilo, “Ostani malo.”
24

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 24 10/06/2020 10:41

 P O V R ATA K U K A F I Ć N A K R A J U S V I J E TA

“Produžite li cestom još dvadesetak minu-

ta, naići ćete na još restorana”, rekla joj je Casey.
“I imaju bolji signal.” Doslovce je davala ženi izli-
ku da ode.
No žena je oklijevala. Zračila je energijom
koja je očito htjela zbrisati kroz vrata zalogajnice,
ali istodobno kao da se nije mogla otrgnuti osjeća-
ju da…
“Ili ostanite malo kod nas”, dodala je Casey.
“Nešto gricnite i onda vidite što ćete.”
Casey je jedva kimnula prema separeu uz
prozor. “Ono mjesto je dobro.”
Žena je pogledala u Casey.
“Okej”, rekla je nakon nekoliko sekundi pa
malo protresla glavom kao da pokušava razbistriti
um. “Okej, hvala.”
I smjestila se u onaj separe.
“Ostavit ću vas koju minutu da pogledate
što ima u ponudi”, rekla joj je Casey i stavila je-
lovnik na stol. “Možda biste u međuvremenu ne-
što popili?”
“Kavu. Crnu.”
“Stiže.” Casey se okrenula prema kuhinji.
Na usnama joj je titrao osmijeh.
25

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 25 10/06/2020 10:41

Povratak u kafić na kraju svijeta.indd 26 10/06/2020 10:41