IZ KNJIGE „AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI“Autor:Branko PerovićVila Prinz, nazvana uvjetno,
jedna je od onih stambenih objekata Pule, koja, još uvijek, plijeni pažnju svojim arhitektonsko- građevinskim izgledom, u sivilu ostalih zgrada u Radićevoj ulici, nasuprot bivšeg Pionirskog doma, sada sjedištu Društva Naša djeca. U toj magičnoj vili smještena je škola primijenjenih umjetnosti i dizajna, čiji su mi ravnatelj Davor Kliman i tajnica Lara Hula, dali na uvid solidnu dokumentaciju o zgradi. U njoj se izdvaja dokument broj 34 Comune catastale Pola broj 2097, a prvenstveno njen Povijesni list. Iz nje sam doznao da je prva vlasnica ove prekrasne vile bila gospođa Luigia Prinz, iz ugledne pulske obitelji Wassermann. Vila je smještena u sadašnjoj Radićevoj ulici broj 19 u Puli, pod Austro-Ugarskom via Muzio 9, a vlasnica je upisana po dokumentu broj 14371, koji je vodio javni bilježnik dr. Felice Glezer. Tadašnja via Muzio, koj je ime zadržala i pod Italijom, pod Jugoslavijom Omladinska, imala je polazište na trgu Piazza Serlio, ispred Vatrogasnog doma, pored Vodovoda, a završavala je na brdu Monte Rizzi. Po Indicatore generale della città’ di Pola od 1910., u vili je stanovao Martino Prinz, consigliere provinciale, pokrajinski savjetnik, dirigente il giudizio distretuale, ravnatelj Pokrajinskog suda u Puli. Ovaj ugledni pravnik, bio je 1905. godine sudac Pokrajinskog suda, a 1898., sagradio je ovu prekrasnu vilu, u koju se uselio. U Pulu se, kao najveće mjesto u Istri, iz obližnjeg Rovinja, preselio i Pokrajinski sud, u novu zgradu u blizini Arene. Kao i brojni građani Pule i Martino Prinz odselio se iz Pule nakon raspada Austro-Ugarske, a vilu je prodao. Po podacima iz Povijesnog lista po broju 112/31 drugi upisani vlasnik vile bio je Luigi Bilucaglia, a kupnju je obavio bilježnik dr. Jaschi Francesco, koji je imao ured u bivšoj via Giulia 5. Novi vlasnik je nakon pripa¬janja Pule Kraljevini Italiji postao fašistički lider u gradu. Tone Crnobori u svojoj knjizi Borbena Pula ističe da je u listopadu 1922. grupa od 30 fašista iz Pule, na čelu s poznatim fašistom Luigijem Bilucagliom, otišla u Napulj, na kongres fašističkih predstavnika iz cijele Italije. Pulski karabinjeri su imali informaciju da će fašisti iz Napulja krenuti na čuveni Marcia su Roma, Pohod na Rim, gdje će postaviti zahtjev da kralj Vitorio Emanuele III. raspusti parlament i raspiše izbore, što se i dogodilo. Luigi Bilucaglia bio je pod Austro-Ugarskom pripadnik onog dijela liberalnih građana, koji se borio da Pula pripadne Italiji, a 1910. bio je na čelu talijanskog kulturnog društva Circolo di cultura. U Puli je 1920. osnovan prvi Fascio dei combattenti, Fašistički borbeni odred, na čijem je čelu bio Luigi Bilucaglia, koji je vodio spaljivanje Narodnog doma. I u Puli je u antislavenskim prosvjedima pred Narodnim domom provokativno javljeno da je pucano iz zgrade, koja je zapaljena i izgorjela do temelja. U njoj je izgorjela sva imovina hrvatskih društava i knjižnica sa 7. 000 knjiga na hrvatskom jeziku. Prema Dobriću, bila je to jedna od prvih fašističkih lomača knjiga u Europi, prvi izraz nacionalističkog i šovinističkog nasilja, koje je ubrzo zahvatilo cijelu Europu. Luigi Bilucaglia je 1928. postao gradonačelnik Pule, narodni zastupnik i pokrajinski tajnik fašističke stranke. Bilucaglia je bio Podesta’ Onorevole Commendatore Luigi koji je radio u Palaza comunale, Piazza Foro 1, čiji je generalni sekretar bio Dottore Italo Parovel Cavagliere, a ured mu je vodio Cancelliere Capo Ettore Poduie. Bilucaglia je, po H. Buršiću, osuđen 05. 04. 1946. na 28 godina zatvora. Ovu su kuću jugoslavenske vlasti 1948. konficirale i pretvorile u društveno vlasništvo, 1999. knjižena je u korist grada Pule. Od 1956. u njoj je bio Dječji vrtić, a od 1994. Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna. Objekt je sagrađen na južnoj strani Radićeve ulice, na jugoistočnim obroncima čuvenog brda Monte Zaro, kao jednokatnica s podrumom, visokim prizemljem i potkrovljem. Glavni ulaz bio je na istočnoj strani, na zapadnoj strani karakteristična kula, u koju se ulazilo iz dvorišta pomoćnim ulazom, a neravan teren iskorišten je za izgradnju podrumskih prostorija. Na krovu pročelja ističe se ukrasni zidić i secesijski ornament, s ljudskom glavom i simbolima sunca. Raspored prostorija u prizemlju i na katu približno je isti, velike su i svijetle prostorije za stanovanje, rad i higijenu. Očuvano je kameno stubište s originalnom kovanom željeznom ogradom, koje vodi na kat. Oko zgrade veličine 16,34 x 20,02 m., veliko je dvorište dimenzija 38,26 x 41,10 m., za koje se može pretpostaviti da je bilo izuzetno hortikulturno uređeno. Na zapadnoj strani postoji zapušteno manje boćalište, za koje nisam uspio saznati je li pripadalo vili. Ispod južnog dijela dvorišta veliki je, sada zapušten, park, za koji se pretpostavlja da je pripadao vlasnicima kuće, a izlazi na Kovačićevu ulicu.