Vijenac 279, 2004.

Nives Opačić: ŠTO ZNAČI, ODAKLE DOLAZI

Topusko - u kutu, nikom na putu
U Topusko se ne ide »u prolazu«. To je mirno slijepo crijevo - u kutu, nikom na putu. Ipak, nisu ga baš
ostavljali na miru. U rimsko doba bilo je na rubnom području (Ad Fines), o čemu govore brojni
arheološki nalazi, a zna se kako prolaze oni »rubni«. Prvi put se spominje 1192. godine, a 1205. Andrija II
osniva ondje cistercitski samostan, u sklopu kojega je i crkva sv. Marije, prva gotička građevina u
sjevernoj Hrvatskoj, od čega je danas ostao samo jedan gotički luk (koji vapi za zaštitom). A onda je, kao
i mnogim drugim krajevima, i Topuskom zaprijetila turska opasnost, prekidaju se trgovački putovi,
trgovište propada, a i cisterciti napuštaju Topusko, no Juraj de Topusko ipak je u tim nemirnim
vremenima (16. st.) još uspio napisati svoj Misal na latinskom jeziku, jedinstven primjerak prekrasnoga
iluminiranog rukopisa koji se čuva u riznici Zagrebačke katedrale. Turci udaraju i 1593. razaraju
Topusko.
No Topusko ima nešto što nisu mogli razoriti. Krije se to i u njegovu imenu. Topusko i jest i znači toplice.
Nastalo je od Toplsko, u pridjevskoj izvedenici na -üsk (kao Pokupsko, Taborsko, Kravarsko, Saborsko,
Kamensko i sl.), s ispuštanjem sufiksa -ica. Do 12. st. zvalo se Toplica, premda su i toponim i opća
imanica češće u množini - toplice. Pridjev topal (topao) javlja se u južnim slavenskim jezicima s
korijenskim samoglasnikom o, dok je u sjevernima češći prijevoj e, pa je npr. u rus. tëplyj, češ. teply, kako
je i u hrvatskim čakavskim govorima: teplo, teplina, tepliti. Prasl. *tepl?/topl? potječe od glagola
*tepti, grijati, biti topao, koji je u vezi sa staroind. tapati, davati toplinu iz sebe, i lat. tepere, biti mlak, biti
topao, ali i biti zaljubljen (usp. zagrijao/la se za koga/što). Lat. pridjev tepidus znači mlak, blag, kao i
današnji tal. tiepido (u fig. smislu i mlitav), a staroind. te znači vruć.
BLAGODATI LJEČILIŠTA
Sve se, dakle, vrti oko topline. Topiti danas znači grijanjem otapati, no starije je značenje sagorijevati,
zagrijavati (usp. češ. topič, ložač). To osnovno značenje nalazi se i u staroj imenici tepči (napravljenoj kao
i krejči, krojač). Kao majordomus, taj je tepčija bio zadužen za grijanje soba. I njemu je
korijen tep-, tepsti (udarati), tj. kresati vatru iz kremena, grijati.
Toplice ili terme (grč. thermós, topao) niču ondje gdje su termalni izvori, a u Topuskom se temperatura
mineralne slaboradioaktivne vode (magnezij, kalcij) kreće između 40 i 600C. Starim Rimljanima terme su
bile javna kupališta s toplom vodom, obično u sklopu s knjižnicom, sportskim prostorijama i trgovinama.
Takav standard - da se na jednom mjestu najprije rekreiramo sportom, da nakon ugodne kupke mirno i
opušteno čitamo i potom bez žurbe obavimo kupovinu - mi još dugo nećemo imati. Blagodat toplica
otkrili su u Topuskom i austrijski časnici uspostavom Vojne krajine, u koju Topusko ulazi 1784. Termalno
lječilište u Topuskom (jeste li znali?) radi od 18. stoljeća. Vidjelo je ono mnogo ugledna svijeta. Ban Josip
Jelačić i njegova žena Sofija bili su redoviti gosti. Što je bilo Jelačiću skoknuti u Topusko kad je
službovao u petnaestak kilometara udaljenoj Glini, gdje je i doznao da je postao hrvatski ban! Uostalom,
još je i on stigao vojevati s Turcima (1835. kod Velike Kladuše, a 1845. kod Pozvizda, što je bila
posljednja bitka s Turcima uopće).
Ostaci perivojnih sjenica, paviljona za promenadne koncerte i nekoć uređenih pješačkih staza po Nikolinu
brdu govore o ljepšim danima ovoga lječilišta. Govore o cijelim građanskim obiteljima koje su dolazile
ovamo da stariji članovi liječe reumu, a žene da nađu lijeka ženskim boljkama. Govore o odmjerenu
ophođenju i pristojnosti, o prijateljstvima rođenima iz ugodna razgovora, o poznanstvima s društvenih
plesova. Ovamo je još generacija moga djeda i bake dolazila željeznicom pa kočijom do lječilišta. Danas
je takav prijevoz - kao više-manje sve kod nas - nerentabilan, a o turističkoj grencerskoj atrakciji, makar i
prigodno, nitko i ne misli. Kao ni o tome da bi ovdje mogle vježbati naše razmažene nogometne zvijezde,
a ne da uporno odlaze u jedne druge terme (Čatež) izvan Hrvatske.
SNAGA VODE I TOPLINA ZEMLJE
I u Drugom svjetskom ratu Topusko je bilo važno sjedište političara, umjetnika i intelektualaca (III.
zasjedanje ZAVNOH-a 8. i 9. svibnja 1944. - za mlađe: Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Hrvatske - i I. kongres kulturnih radnika Hrvatske). Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-
a, još je 1933. (anticipacijski!) spjevao Topuske elegije. U srpskoj agresiji 1991. srušena je, između
ostalih, i zgrada u kojoj su se zbili ti važni događaji iz hrvatske antifašističke povijesti. Valjda je ono H u
ZAVNOH-u bilo presudno za rušenje.
Topusko, dakako, nije carska francjozefska mondena Opatija, nije ni turističkom interesu podređeni
Dubrovnik (jedan po jedan otišla vlastela!). No u njemu i danas možete doživjeti ono što nećete ni u
užurbanoj Opatiji ni u danas tajkunski ušminkanom Dubrovniku. U tom mirnom mjestu još će vas
podraviti nepoznate djevojčice dok veselo prolaze pokraj vas na kupanje. Tu ljudi još vide jedni druge, a
čovjeka ne gledaju kao turističku kravu muzaru. Topusko u svojim njedrima i u svojem imenu nosi vječnu
snagu vode i toplinu koja izvire iz zemlje. Je li onda čudno što je smiraj svojih zora i vihora upravo u tom
mjestu poželjela u svojim bolnim bolesničkim danima potražiti i jedna istinska, a društveno nemažena,
hrvatska pjesnikinja - Vesna Parun?!