Professional Documents
Culture Documents
Pilot Studija
Pilot Studija
"Ruđer Bošković"
Beograd
“Wellness - Ruđer Bošković”
(pilot studija)
UVOD
Gojaznost je proglašena za globalnu epidemiju još pre desetak godina (1). Ukoliko se gojaznost
pojavi u detinjstvu veoma često se nastavlja u adultnoj dobi, predstavlja faktor rizika za mnoge masovne
nezarazne bolesti (2,3) i dovodi do značajnih zdravstvenih i socio-ekonomskih komplikacija (4,5). Posebno
zabrinjava što je proteklih dve decenije broj gojazne dece u svetu narastao više puta, tako da je danas u svetu
preko 150 miliona dece gojazno (6). Mada je gojaznost najzastupljenija u visokorazvijenim zemljama, brzo se
širi ka svetu u razvoju posebno ka državama u tranziciji (7,8), tako da je trendove gojaznosti dece potrebno
brižljivo i kontinuirano pratiti. U strukturi morbiditeta i mortaliteta dece i omladine u Republici Srbiji
gojaznost postaje sve značajniji problem čije rešavanje zahteva urgentan, celovit i dugoročan program
multidisciplinarnih mera i aktivnosti.
Procenat gojazne savremene svetske populacije je oko 7%, dok dva do tri puta više ljudi ima
preveliku težinu (5). Procenjuje se da je u SAD 2000. godine bilo 20% gojaznih odraslih osoba (BMI - 30
kg/m ), a predviđa se da će ih 2015. godine biti 30%, a 2025.godine preko 40% (5). U našoj zemlji,
2
prema podacima iz 2000.godine, od ukupnog broja odraslih osoba 54% je prekomerno uhranjeno – od
toga 36,7% spada u kategoriju predgojaznih, a 17,3% u kategoriju gojaznih (6). Stepen gojaznosti je
porastao čak 300% u periodu od 1989. do 2009.godine.
Gojaznost u detinjstvu dostiže epidemijske razmere u svim industrijalizovanim zemljama.
Najveći porast gojaznosti među decom i mladima je registrovan u SAD gde se svaki treći mališan muči sa
povećanom težinom. Učestalost gojaznosti među decom u Evropi se kreće između 25 i 30 %. Od 1960.
godine incidencija gojaznosti kod dece uzrasta 6-11 godina je porasla za 54%, a kod mladih uzrasta 12-
17 godina skoro 40% (2,8).
U Srbiji je gojazno oko 15% mališana, što znači da im telesna masa za 20 % i više premašuje idealnu.
Prosečna vrednost BMI u populaciji školske dece je Srbije je 26+/- 4,74kg/m . Pothranjenost dece, koja je do
2
pre nekoliko decenija bila veliki problem u Srbiji, zadržala se u 5 % dečje populacije.
Istraživanja ove problematike u našoj zemlji su nedovoljno rađena, te ih je neophodno aktuelizirati. U
našoj zemlji ne postoje nacionalni standardi rasta i razvoja dece (grafikoni rasta), što dodatno otežava problem
monitoringa. U svakom slučaju, antropometrijska merenja, primenjena u ovoj studiji su univerzalan, jeftin,
prikladan, primenljiv i neinvazivan metod koji se najčešće koristi u praksi.
Utvrđivanje gojaznosti: Suština ove dijagnostike je u tome da se svaki izmereni rezultat
upoređuje sa odgovarajućim standardima po uzrastima koji su preuzeti od svetski najprestižnijih
organizacija koje se bave aktuelnom problematikom kod dece. To su (WHO) - Svetska zdravstvena
organizacija kao i druge najprestižnije organizacije koje se bave statistikom zdravlja i prevencijom
hroničnih bolesti, pre svega u SAD-a – (NCHS) - National Center for Health Statistics in
collaboration with the National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion), zatim
(ECOG) - European Childhood Obesity Group i dr. Preporuka WHO (Svetska zdravstvena
1
asocijacija) je da se procena stepena uhranjenosti izračunava primenom BMI-a (Body Mass Index)
koji predstavlja odnos telesne mase izražene u kilogramima i kvadrata telesne visine izražene u
metrima (kg/m ). Na osnovu legitimiteta konsultovanih institucija, u ovoj studiji se definisanje i
2
poređenje rezultata svakog ispitanog deteta bazira na primeni osnovnog standarda, a on je referentna
percentilna vrednost indeksa telesne mase (BMI) kod dece. Prema tom standardu, gojaznost
(pretilost) kod dece se prema uzrastu konstatuje kada su vrednosti indeksa telesne mase jednake ili
iznad P95%ile ili >2 SD, odnosno umerena gojaznost (prekomerna masa) kada je vrednost indeksa
iznad P85%ile. Visine i težine, samim time i (BMI) poželjno uhranjene dece je između 25 i 75-og
percentila, a decu čije su vrednosti visine i/ili težine ispod 5-og i iznad 95-og percentila potrebno je
dodatno pratiti. Po preporuci SZO prihvaćene su referentne vrednosti indeksa telesne mase (BMI
kg/m2) za decu od 6-18 godina.
Cilj ove studije je bio utvrditi prevalencu (aktuelnu učestalost) gojaznosti kod dece Obrazovnog
sistema "Ruđer Bošković". Poznavanje učestalosti zdravstvenog problema na nivou dečje populacije, koja je
posebno vulnerabilna (ranjiva - manje otporna na negativan uticaj nekih faktora sredine) grupa omogućava
kasniju evaluaciju preduzetih preventivnih mera i bolju kontrolu bolesti. Zbog povezanosti sa brojnim
faktorima rizika za nastanak masovnih nezaraznih bolesti, trendove u gojaznosti kod dece je neophodno
brižljivo i kontinuirano pratiti.
MATERIJAL I METODE
Uzorak
U ovoj studiji su prikazani podaci dobijeni antropometrijskim merenjem 389 dece (201 dečaka i 188
devojčica) Obrazovnog sistema "Ruđer Bošković" svih razreda Osnovne škole (248) i Gimnazije (141), kao
i predškolskog uzrasta (19). Uzorak dece je predstavljen u tabeli 1. Dečaci i devojčice u obe škole su bili
približno zastupljeni u studiji, a, dakle, nije bilo statistički značajne razlike u distribuciji ispitanika po polu ni
po uzrasnim grupama.
Antropometrijska merenja
3
Tabela 3 Rezultati deskriptivne statistike morfoloških varijabli ženskog uzorka ispitanika Osnovne škole
Tabela 4 Rezultati deskriptivne statistike morfoloških varijabli muškog uzorka ispitanika Gimnazije
Tabela 5 Rezultati deskriptivne statistike morfoloških varijabli ženskog uzorka ispitanika Gimnazije
4
Iz prethodnih tabela se ne mogu uočiti neke posebne različitosti u vrednostima merenih varijabli u
odnosu na uobičajene standarde. Ipak uočljivo je npr. da je prosečni procenat telesne masnoće kod devojčica
srednje škole (28,5%), znatno viši nego što su uobičajene vrednosti preporučene od konsultovanih institucija.
Zatim, zabrinjavajuće izgledaju neki od maksimalnih rezultata za BMI i ukupnu telesnu masnoću. Npr. kod
devojčica Gimnazije vrednosti dostižu vrednost 33,3, a masnoća 44,2%, zatim kod devojčica Osnovne škole
masnoća dostiže 39,3%, kod dečaka 36,3% itd.
*Terminology based on: Barlow SE and the Expert Committee. Expert committee recommendations regarding the prevention,
assessment, and treatment of child and adolescent overweight and obesity: summary report. Pediatrics. 2007;120 (suppl 4):s164-
92.
Grafikon 1. Percentilna distribucija učestalosti predgojaznosti i gojaznosti ukupnog uzorka ispitanika Osnovne
škole
5
Grafikon 2. Percentilna distribucija učestalosti predgojaznosti i gojaznosti muškog i ženskog uzorka ispitanika
Osnovne škole
*Terminology based on: Barlow SE and the Expert Committee. Expert committee recommendations regarding the prevention,
assessment, and treatment of child and adolescent overweight and obesity: summary report. Pediatrics. 2007;120 (suppl 4):s164-
92.
6
Grafikon 3 Percentilna distribucija učestalosti predgojaznosti i gojaznosti ukupnog uzorka ispitanika Gimnazije
Grafikon 4. Percentilna distribucija učestalosti predgojaznosti i gojaznosti muškog i ženskog uzorka ispitanika
Gimnazije
Ukupno gledano u Obrazovnom sistemu “Ruđer Bošković” oko 30% dece osnovnoškolskog i
srednješkolskog uzrasta ima problema sa prekomernom telesnom masom (predgojazno je ili gojazno). U
Srbiji je gojazno oko 15% mališana, što znači da im telesna masa za 20% i više premašuje idealnu (30).
Pothranjenost dece, koja je do pre nekoliko decenija bila veliki problem u Srbiji, zadržala se u 5 %
dečje populacije. U našoj studiji nalazi ukazuju da u Osnovnoj školi ima 3% pothranjenih i kod dečaka i kod
devojčica (<5th %ile). Isto tako nađeno je da u Srednjoj školi nema pothranjenih dečaka, ali ima 6%
7
pothranjenih devojčica. Ukupno posmatrano u obe škole ima po 3% pothranjene dece što je skoro duplo
manje od proseka pothranjene dece u Srbiji.
DISKUSIJA
Ova pilot studija predstavlja aktuelno istraživanje prevalence gojaznosti i prekomerne telesne mase
među školskom decom Obrazovnog sistema “Ruđer Bošković”. Prevalenca prekomerne telesne težine i
gojaznosti kod školske dece Obrazovnog sistema “Ruđer Bošković” razlikuje se u odnosu na razvijene zemlje.
Poredeći rezultate ovog istraživanja sa podacima iz sličnih istraživanja u svetu, može se reći da su deca
osnovnoškolskog i srednješkolskog uzrasta u Obrazovnom sistemu “Ruđer Bošković” u većem procentu
preuhranjena i gojazna u odnosu na vršnjake iz razvijenih zemalja, naročito u odnosu na Zapadnu Evropu i
SAD (19-22). Međutim, ove zemlje takođe beleže i veću prevalencu predgojaznosti i gojaznosti kod odraslih
(23).
Više studija pokazuje da se učestalost gojaznosti u evropskim zemljama tokom protekle dve do
tri decenije stalno povećava (9,10). Najveća prevalencija preuhranjenosti ili gojaznosti je registrovana u
južnoevropskim zemljama, posebno u Španiji (27% dece i adolescenata), Italiji (36% dece uzrasta 9
godina) i Grčkoj (26% dečaka, odnosno 19% devojčica uzrasta 6 – 17 godina). U zemljama Severne
Evrope prevalencija preuhranjenosti i gojaznosti je nešto niža; u Velikoj Britaniji 20% dece, u Švedskoj
18% u uzrastu od 10 godina, a Finskoj 13% dece (10, 11). Razlozi navedenih razlika između severnih i
južnih zemalja Evrope nisu jasni. Te razlike se ne mogu pripisati genetskim činiocima s obzirom na to da
se one registruju i u okviru granica jedne zemlje kao što je npr. Italija (12).
Na osnovu rezultata jedne regionalne studije procenjuje se da je učestalost gojaznosti kod dece i
adolescenata u našoj zemlji nešto manja u odnosu na druge zemlje južne Evrope (10).
U Srbiji je 2000. god. 36,7% odraslih bilo predgojazno, a 16,2% odraslog stanovništva gojazno (4).U
nedostatku poredljivih podataka iz drugih područja Srbije, u ovom trenutku ne može se reći koliko je to u
odnosu na druge regione, budući da se rezultati nacionalne studije praćenja rasta i razvoja dece u Srbiji tek
8
očekuju. U poređenju sa nedavnim studijama sprovedenim na teritoriji Vojvodine (13, 14), zastupljenost dece
sa prekomernom telesnom težinom i gojazne dece je u ozbiljnom porastu. Naime, tradicionalno je Vojvodina
smatrana za područje Srbije sa nepravilnim navikama u ishrani i visokim procentom gojaznih u mnogim
populacionim grupama, značajno višim u odnosu na ostala područja Srbije (Tabela 9).
Tabela 9. Prevalenca predgojaznoti i gojaznost kod odraslog stanovništva Srbije (IZZZ, 2000)
Na visoku prevalencu poremećaja stanja ishranjenosti kod dece na našim prostorima ukazivano je i
pre više decenija (15,16), tako da je čest monitoring na nacionalnom i regionalnim nivoima nužan. Rezultati
ovog istraživanja ukazuju da je problem gojaznosti kod dece prisutan i u Obrazovnom sistemu “Ruđer
Bošković”. Rezultati ukazuju da je u Obrazovnom sistemu “Ruđer Bošković” svako treće školsko dete sa
prekomernom telesnom težinom, a svako osmo školsko dete - gojazno.
Ovi rezultati ukazuju da je potrebno i opravdano pratiti adipoznost kod školske dece u Srbiji na
populacionom nivou. Monitoring je i do sada bio inkorporiran u postojeći sistem zdravstvene zaštite školske
dece, ali rezultati često nisu bili objedinjeni i problem dečje gojaznosti nije mogao biti u potpunosti sagledan.
Mere za prevenciju gojaznosti u dečjem uzrastu nije moguće evaluirati bez merljivih varijabli kao što su
prevalenca1 i incidenca2 i sl.
Dobijeni podaci kao i primenjena metodologija predstavljaju dobru osnovu za praćenje trendova
gojaznosti u budućnosti u Obrazovnom sistemu “Ruđer Bošković”i preduzimanje odgovarajućih preventivnih
mera za rešavanje ovog rastućeg zdravstevnog problema.
ZAKLJUČAK
Rezultati ove studije ukazuju da gojaznost dece školskog uzrasta u Obrazovnom sistemu “Ruđer
Bošković” postaje sve značajniji socijalno medicinski problem.
Sama gojaznost predstavlja zdravstveni problem, ali pored toga i povećava rizik za razvoj drugih
ozbiljnih poremećaja zdravlja kao što su visok krvni pritisak, dijabetes melitus i psihološki poremećaji.
Dobijeni rezultati potvrđuju da je neophodna hitna, dobro osmišljena akcija za sprečavanje,
možemo slobodno konstatovati "epidemije" gojaznosti u Obrazovnom sistemu “Ruđer Bošković”.
Neophodno je uključivanje u opšti i/ili specifični program za smanjenje gojaznosti sve dece koja
imaju BMI ≥ 85th %ile, a prema dobijenim rezultatima ove studije njih je oko 30%.
Kod dela ove dece je hitno i potrebno isključiti postojanje drugih oboljenja, jer je velikom
verovatnoćom indikovana komplikovana gojaznost.
1
prevalenca - ukupan broj obolelih osoba unutar neke populacije u datom vremenskom trenutku u odnosu na celu
populaciju, bez obzira na to kada se konkretna bolest pojavila. Dobijeni podatak predstavlja relativni broj i izražava se u
procentima ili promilima.
2
incidenca - broj novozaraženih ili novoobolelih osoba na najčešće milion stanovnika, u toku nekog vremenskog
perioda. Uglavnom se ovaj podatak odnosi na jednu kalendarsku godinu, mada to ne mora da bude slučaj. Izražava se u
vidu broja ili procenta.
9
Primena najmanje opšteg, a posebno individualnog programa, koji škola nudi, bi omogućila hitnu
profilaktičnu terapiju - promena stila života (promena načina ishrane i uvođenje redovne
programirane fizičke aktivnosti).
Na stavovima iznetim u ovom Projektu biće utemeljeni programi promocije ovog značajnog
sociomedicinskog problema mladih i edukacija ciljnih grupa (adolescenti, roditelji, nastavnici i dr).
Pored navedenog, ova studija je pokazala da postoji potreba da se dobiju nacionalni standardi za
ocenu stanja ishranjenosti (tablice rasta i razvoja) dece u Srbiji.
LITERATURA
1. WHO. Obesity: preventing and managing the global epidemic. Report of a WHO consultation. Technical Report Series
No 894. WHO, Geneva, 2000.
2. WHO. Diet, nutrition and the prevention of chronic diseases.Technical Report Series No 916. WHO, Geneva, 2003.
3. Janssen I, Katzmarzyk PT, Ross R. Body mass index, waist circumference and health risk. Evidence in support of
current National Institutes of Health Guidelines. Arch Intern Med 2002;162:2074-9.
4. Republička stručna komisija za izradu i implementaciju vodiča u kliničkoj praksi. Ministarstvo zdravlja Republike
Srbije. Gojaznost. Nacionalni vodič za lekare opšte prakse. 1. izd. Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu,
CIBID; 2004.
5. Wolf AM. Economic outcomes of the obese patient. Obes Res 2002;10 Suppl 1:58S-62S.
6. International Obesity Task Force. Childhood obesity. Report 2004;1-5.
7. Lobstein T, Frelut ML. Prevalence of overweight among children in Europe. Obes Res 2003;4(4):195-200.
8. Caballero B, Himes JH, LohmanT, Davis SM, Stevens J, Evans M, Going S, Pablo J. Body composition and
overweight prevalence in 1704 schoolchildren from 7 American Indian communities. Am J Clin Nutr 2003;78:308-12.
9. Luciano A, Bressan F, Bolognani M, Castellarin A, Zoppi G. Childhood obesity: different definition criteria, different
prevalence rate. Minerva Pediatr 2001;53(6):537-41.
10. Mirilov J, Mirosavljev M. Antropometrijski pokazatelji gojaznosti dece školskog uzrasta. Hrana i ishrana 2004;45(1-
2):7-9.
11.WHO.Physical status. The use and interpretation of anthropometry. Report of a WHO expert committee.Technical
Report Series No 854. WHO, Geneva, 1995.
12. Must A, Dallal GE, Dietz WH. Reference data for obesity: 85th and 95th percentiles of body mass index (w/ht2) - a
correction. Am J Nutr 1991;54:773.
13. Mirilov J, Bjelica A. Prevention of child obesity as a measure of preventing malignant diseases. Arch Oncol
2004;12(4):213-4.
14. Mirosavljev M, Martinov-Cvejin M, Ilić G, Mijatović-Jovanović V, Mirilov J. Mogućnost evaluacije stanja
ishranjenosti školske dece kod nas. In: Pavlović M, editors. Ishranjenost dece. Subotica,UNICEF; 1999; 61- 70.
10
15. Mirilov M. Potrebe i mogućnosti za unapređenje ishrane dece u SAP Vojvodini. Hrana i ishrana 1971;11-12:495-504.
16. Radovanović M, Mirilov M, Monarov E. Telesna razvijenost i uhranjenost dece SAP Vojvodine u odnosu na istu
populaciju drugih regiona SFRJ. Socijalna zaštita 1975;3:23-8.
17. Willms JD, Tremblay MS, Katzmarzyk PT. Geographic and demographic variation in the prevalence of overweight
Canadian children. Obes Res 2003;11(5):668-73.
18. Tremblay MS, Willms JD. Secular trends in the body mass index of Canadian children [published erratum appears in
CMAJ 2001;164(7):970]. CMAJ 2000; 163(11): 1429-33.
19. Massa G. Body mass index measurements and prevalence of overweight and obesity in school-schildren living in the
province of Belgian Limburg. Eur J Pediatr 2002;161(6):343-6.
20. Ogden C, Flegal K, Carroll M, Johnson C. Prevalence and trends in overweight among US children and adolescents,
1999–2000. JAMA 2002; 288 (14): 1728-32.
21. Krassas GE, Tzotzas T, Tsametis C, Konstantinidis T. Prevalence and trends in overweight and obesity among
children and adolescents in Thessaloniki, Greece. J Pediatr Endocrinol Metab 2001;14(5):1319-26.
22. Padez C, Mourao I, Moreira P, Rosado V. Prevalence and risk factors for overweight and obesity in Portuguese
children. Acta Paediatr 2005;94(11):1550-7.
23. Obesity Management Task Force Guidelines: Management of Obesity in Adults:Project for European Primary care.
Int J Obes 2004;28:S226-S231.
24. WHO.CINDI Dietary Guide.WHO Regional Office for Europe.Copenhagen, 2000
25. Stojisavljević D, Danojević D, Bojanić J, Jandrić LJ.Uživajte u hrani i budite aktivni, Banja Luka, Institut za zaštitu
zdravlja Republike Srpske, 2005.
26. Kafatas A, Codrington CA. “Eurodiet”. Nutrition and diet for healthy lifestyles in Europe.European Commission,
2001.
27. Fogelholm M, Nuutinen O, Pasanen M, Myohanen E, Saatela T. Parent-child relationship of physical activity patterns
and obesity. Int J Obes Relat Metab Disord 1999; 23:1262-8.
28. Bouchard C. Current understanding of the etiology of obesity: genetic and nongenetic factors. Am J Clin Nutr 1991;
53:1561S
29. Birch LL, Fisher JO. Development of eating behaviors among children and adolescents. Pediatrics 1998;
101(Suppl):539.
30. Gojaznost-Nacionalni vodič za lekare u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Republička stručna komisija za izradu I
implementaciju vodiča u kliničkoj praksi
31. Krassas GE, Tzotzas T, Tsametis C, Konstantinidis T. Determinants of body mass index in Greek children and
adolescents.
"pro-WELLNESS-tim"
prof. dr Zoran Pajić
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Beograd
www.zoranpajic.com
email: zoran.pajic@fsfv.bg.ac.rs
skype:pajic.pajic1
11