Nacrti istraživanja

Metodologija istraživanja u socijalnom radu

2
Eksperimentalni nacrt
Dokaz sva tri uvjeta kauzalnosti
3
J. S. Millova načela zaključivanja o uzročnosti
• Prema John Stuart Mill-u, X uzrokuje Y ako su zadovoljena tri uvjeta:
• Povezanost (uzrok i posljedica moraju biti povezani)
• Prethođenje (uzrok mora prethoditi posljedici)
• Ostala moguća objašnjenja povezanosti uzroka i posljedice moraju
biti isključena
• Za provjeru uzročnosti će trebati usporediti stanje posljedice prije i
poslije pojavljivanja uzroka (prethođenje), pokazati da je pojava
uzroka dovela do promjene stanja posljedice (povezanost) i isključiti
mogućnost da je nešto drugo proizvelo promjenu posljedice
(isključivanje drugih potencijalnih uzroka).
• Najteže je isključiti druga moguća objašnjenja javljanja
pretpostavljene posljedice nevezana uz pojavljivanje
pretpostavljenog uzroka.
4 Mill-ova metoda razlike
• Između više Mill-ovih nacrta dokaza
kauzalnosti posebno se ističe metoda
razlike, koja je bila osnovica za UZROK POSLJEDICA
izgradnju koncepta eksperimenta.
• Ako neka situacija u kojoj se javlja
određena pojava i neka druga u kojoj ABC P
se ona ne javlja imaju zajedničko sve
izuzev jedne pojedinosti, ta je
pojedinost možda uzrok izučavane AB(ne-C) ne-P
pojave.
• U eksperimentu „uzrok” C mora biti
pod kontrolom istraživača, isto kao i ZAKLJUČAK: C uzrokuje P
A,B.. koji ne smiju varirati na isti način
kao C. Posljedicu P smijemo samo
mjeriti kako bi utvrdili je li pojavljivanje
ili nepojavljivanje „uzroka” C izazvalo
promjene u posljedici.
5
Eksperiment
 Eksperimentom se u kontroliranim uvjetima nastoji provjeriti utječu li
promjene jedne ili više nezavisnih varijabli na promjene u zavisnoj
varijabli.
 Za potrebe kauzalnog dokaza potrebno je:
 Jasno odrediti koji konstrukt je uzrok, a koji posljedica
 U eksperimentu provoditi promjene u stanju uzroka (eksperimentalna
manipulacija)
 Pratiti stanje u posljedici mjerenjem
 Isključiti moguće druge utjecaje koji bi mogli dovoditi do promjena u
posljedici (uzrok nije bitan jer smo njime ovladali da bismo mogli provoditi
promjene)
6
Eksperiment
 Promjene u varijabli koja predstavlja uzrok provodimo iz dva razloga:
 Da bismo provjerili nastupaju li zbog promjena u uzroku promjene u posljedici
(kako bi isključili mogućnost da posljedica ovisi o nečem drugom)
 Da bismo zadovoljili uvjet kauzalnosti da uzrok prethodi posljedici
 Eksperimentalnu kontrolu (isključivanje drugih utjecaja na varijablu
posljedice) provodimo zbog isključivanja drugih potencijalnih uzroka.
 A povezanost?
 Povezanost je dokazana ako promjene u uzroku dovode do
promjena u posljedici.
 No pored toga, teško je vjerovati da će netko planirati eksperiment, a
da prethodno nije provjerio korelacijskim istraživanjem postoji li
povezanost između dva konstrukta koje označavamo kao uzrok i
posljedica.
7
Terminologija u eksperimentu
• Konstrukt koji je u hipotezi pretpostavljeni uzrok se u eksperimentu
naziva nezavisna varijabla. To ujedno znači da je konstrukt uzroka
operacionaliziran kao postupak mjerenja.
• Konstrukt koji je u hipotezi pretpostavljena posljedica naziva se u
eksperimentu zavisna varijabla.
• Onemogućavanje ostalih mogućih utjecaja na stanje zavisne
varijable se naziva eksperimentalna kontrola.
• U eksperimentu istraživač mijenja stanje/količinu uzroka (nezavisne
varijable) i zatim mjeri stanje posljedice (zavisne varijable).
• Eksperimentatorovo mijenjanje nezavisne varijable naziva se
manipulacija, a djelovanje uzroka (po manipulatoru odabranog
stanja nezavisne varijable) naziva se tretman.
8
Nacrti eksperimenata
 Nacrt na nezavisnim skupinama
9
• Nacrt na nezavisnim skupinama kreće
s dvije skupine sudionika koje su pri
Eksperimentalna skupina sudionika ulasku u eksperiment ujednačene po
stanju zavisne varijable (imaju jednaki
prosjek u zavisnoj varijabli).
mjerenje zavisne
- tretman
varijable • Ujednačenost se ne provjerava prije
eksperimenta, već se sudionici skupina
biraju po proceduri koja ujednačava
skupine po prosjeku.
mjerenje zavisne • U eksperimentu se jedna skupina izlaže
- tretman
varijable tretmanu (eksperimentalna skupina), a
druga ne (kontrolna skupina).
Kontrolna skupina sudionika • Završno mjerenje trebalo bi pokazati
da eksperimentalna skupina koja je
izložena tretmanu ima drugačiji (veći)
prosjek u zavisnoj varijabli od kontrolne
skupine.
10
Eksperiment
• U društvenim znanostima eksperimenti provjeravaju teorije koje se odnose na ljude.
• Stoga se eksperimenti provode na skupinama pojedinaca i provjerava se utjecaj
uzroka na posljedicu na cijeloj skupini.
• Početno ujednačene skupine su obje imale raspored rezultata u zavisnoj varijabli koji
odgovara položaju plave krivulje.
• Izlaganje eksperimentalne skupine tretmanu dovodi do promjene rezultata svakog od
članova eksperimentalne skupine za d jedinica na skali zavisne varijable, što se
odražava na promijenjeni prosjek eksp. skupine za d jedinica na zavisnoj varijabli.
• d predstavlja tretmanski efekt. Gdje:
- Plava krivulja pokazuje
raspored rezultata skupine
koja nije pod utjecajem
uzroka
- Crvena krivulja skupinu pod
utjecajem uzroka
- d utjecaj (efekt) djelovanja
uzroka
 Nacrt na nezavisnim skupinama i mjerenjem
11 zavisne varijable prije i poslije tretmana
• Nacrt na nezavisnim skupinama kreće s
Eksperimentalna skupina sudionika dvije skupine sudionika koje su pri ulasku u
eksperiment ujednačene po stanju zavisne
varijable (imaju jednaki prosjek u zavisnoj
mjerenje zavisne mjerenje zavisne varijabli).
tretman
varijable varijable
• Sudionici skupina se biraju po proceduri
koja ujednačava grupe po prosjeku.
• Ujednačenost se provjerava prije
eksperimenta početnim mjerenjem zavisne
mjerenje zavisne tretman mjerenje zavisne varijable.
varijable varijable
• U eksperimentu se jedna skupina izlaže
tretmanu (eksperimentalna skupina), a
Kontrolna skupina sudionika druga ne (kontrolna skupina).
• Završno mjerenje trebalo bi pokazati da
eksperimentalna skupina koja je izložena
tretmanu ima drugačiji (veći) prosjek u
zavisnoj varijabli od kontrolne skupine.
 Nacrt unutar ispitanika (nacrt ponovljenih mjerenja)
• Nacrt unutar sudionika se izvodi na jednoj skupini.
• Skupina će sama sebi biti kontrola, pa nema potrebe za izjednačavanjem skupina.
• Manipulacija se izvodi slijedom eksperimentalnih i kontrolnih situacija na istoj skupini.
• Usporedba prosjeka se vrši između situacija kroz koje je prolazila skupina.
• Na primjeru sa slike uspoređuje se mjerenje zavisne varijable nakon izostanka tretmana
s mjerenjem zavisne varijable nakon primjene tretmana.

tretman mjerenje zavisne mjerenje zavisne

tretman
varijable varijable

Sada dvije krivulje rasporeda rezultata u zavisnoj

varijabli pokazuju stanje nakon izostanka tretmana
(plava) i stanje nakon primijenjenog tretmana
(crvena) na jednoj skupini koju smo proveli kroz
kontrolnu i eksperimentalnu situaciju.
12
13
Prednosti i nedostaci tri različita nacrta
• Eksperiment na nezavisnim skupinama
• Nema problem s prethodnim mjerenjem zavisne varijable koji može utjecati na rezultate završnog
mjerenja
• Ujednačavanje skupina zahtijeva veći tretmanski efekt za dokaz kauzalnog odnosa od nacrta
unutar sudionika
• Nacrt na nezavisnim skupinama i mjerenjem zavisne varijable prije i poslije tretmana
• Značajan problem s prethodnim mjerenjem zavisne varijable koji može utjecati na rezultate završnog
mjerenja i time dovesti u pitanje konačni zaključak
• Početno mjerenje zavisne varijable je dobra demonstracija ujednačavanja skupina, ali načelno
nepotrebna ako su se koristili postupci za ujednačavanje. S druge strane vrlo štetna po mogući
konačni zaključak
• Nacrt unutar sudionika
• Nema ujednačavanja skupina jer se eksperiment izvodi samo s jednom skupinom, nije potrebno ni
početno mjerenje zavisne varijable
• Potrebni su znatno manji tretmanski efekti da se dokaže kauzalni odnos jer se mogu pratiti
pojedinačne promjene, a ne samo grupe
• Nacrt neizvodiv ako su efekti tretmana ireverzibilni (trajne promjene)
• Mjerenja zavisne varijable u nizu imaju negativne efekte utjecaja na slijedeća mjerenja
14
Uzrok → nezavisna varijabla
• Da bi neka varijabla mogla biti nezavisna varijabla mora zadovoljiti
dva uvjeta:
• mora imati odlike varijable, odnosno mogućnost poprimanja
različitih vrijednosti (varijacije)
• njene promjene moraju biti pod kontrolom eksperimentatora
• Konstruktna valjanost nezavisne varijable
• povezanost varijable s konstruktom
• provjera uspješnosti manipulacije
• Diskriminativna valjanost nezavisne varijable (broj razina i razlika među
razinama)
15
Posljedica → zavisna varijabla
• Da bi neka varijabla mogla biti zavisna varijabla mora zadovoljiti dva uvjeta:
• valjana reprezentacija izučavanog konstrukta
• da se može pouzdano mjeriti i opažati
• Svojstva
• valjana
• da mjeri onaj konstrukt za koji je namijenjena i (po mogućnosti) ništa drugo
• pouzdana
• da rezultat mjerenja ne ovisi o slučajnim varijacijama situacije mjerenja
• osjetljiva
• da registrira male razlike u predmetu mjerenja
16
Osnovni tipovi eksperimentalnih nacrta
• Eksperimentalni nacrt na nezavisnim grupama
• Najčešće dvije skupine za dva nivoa nezavisne varijable
• Ukoliko je planiranih nivoa nezavisne varijable više uvodi se više eksperimentalnih skupina
• Eksperimentalni nacrti unutar ispitanika (nacrti ponovljenih mjerenja)
• Svi nivoi nezavisne varijable se primjenjuju na istu skupinu ispitanika
• Složeni (faktorijalni) eksperimentalni nacrti
• Kombiniraju više nezavisnih varijabli formiranjem skupina za sve kombinacije nivoa dvije ili
više nezavisnih varijabli
• Moguće je kombinirati u nacrtu nezavisne grupe po jednoj nezavisnoj varijabli, a
primjenu modela ponovljenih mjerenja po drugoj nezavisnoj varijabli
• Zavisna varijabla u svim nacrtima ostaje uvijek samo jedna.
17
Eksperimentalni nacrt na dvije nezavisne skupine
• Najčešće dvije skupine za dva nivoa nezavisne varijable - uzroka (eksperimentalna
(E) i kontrolna (K))
• Zbog slučajnog izbora obje skupine očekuje se da su one na početku izjednačene
po stanju posljedice (to uglavnom ne provjeravamo na početku eksperimenta)
• Tretman smatramo oblikovanim utjecajem uzrokom koji ćemo provjeriti mjerenjem
posljedice na kraju eksperimenta.
Mjerenje
Bez tretmana K – očekuje posljedice
K – slučajni
(nikakav utjecaj se uK
uzorak iz
uzroka) nepromijen
populacije
jeno stanje

Utjecaj

tretmanom E–
E – slučajni
očekuje se
uzorak iz (utjecaj uzroka
promjena
populacije koji mijenja Mjerenje
stanja
posljedicu) posljedice
uE
18
Eksperimentalni nacrt na više nezavisnih skupina
• Više skupine omogućuje usporedbu više nivoa nezavisne varijable - uzroka
(možemo koristiti kontrolnu i više eksperimentalnih, ili samo uspoređivati
eksperimentalne skupine različitog intenziteta utjecaja uzroka)
Mjerenje
Bez tretmana K – očekuje
K – slučajni
se
posljedice
uzorak iz (nikakav utjecaj
nepromijen uK
populacije uzroka)
jeno stanje

E1 – Utjecaj K – očekuje Mjerenje
slučajni tretmanom se posljedice
uzorak iz slabijeg nepromijen
populacije intenziteta jeno stanje
u E1


E2 – Utjecaj E– Mjerenje
slučajni tretmanom očekuje se posljedice
uzorak iz jačeg promjena
u E2
populacije intenziteta stanja
 Kombinacija eksperimenta s nezavisnim skupinama
19 sa i bez mjerenja zavisne varijable prije tretmana
 Grupni nacrt s kontrolnom skupinom i testiranjem samo poslije
tretmana
 SE1: ET ZV1
 SK2: - ZV2
 Grupni nacrt s kontrolnom skupinom i testiranjem prije i poslije
tretmana
 SE1: ZV1 ET ZV2
 SK2: ZV3 - ZV4
 Solomonov nacrt s četiri grupe
 SE1: ZV1 ET ZV2
 SK2: ZV3 - ZV4
 SE3: ET ZV5
 SK4: - ZV6
 Eksperimentalni nacrt na
21
nezavisnim grupama
22
Eksperimenti s ljudima
• Kako je teško ili gotovo nemoguće poništiti utjecaje koje smo izazvali
manipulacijom, obično se djelovanje nezavisne varijable provodi
odvojeno za svaki stupanj na zasebnim skupinama koje su prije
eksperimenta izjednačene po zavisnoj i nezavisnoj varijabli.
• Najjednostavniji oblik eksperimenta koji ima samo dvije razine
nezavisne varijable (nema uzroka, ima uzroka) provodi se na dvije
skupine:
• Kontrolna skupina je „izložena” stanju u kojem nema uzroka
• Eksperimentalna skupina je izložena djelovanju uzroka
• Stoga skupine predstavljaju nivoe nezavisne varijable.
• U izuzetnim uvjetima kad manipulacija uzrokom ne ostavlja trajnije
efekte moguće je istu skupinu sudionika provesti kroz obje situacije s
različitim nivoima nezavisne varijable (tzv. zavisne skupine).
 Metoda razlike i eksperimentalni nacrt s
23
dvije skupine
Eksperimentaln
a skupina –
Kontrolna uzrok C je
grupa – primijenjen
uzrok C
nije
primijenjen

Zavisna
varijabla –
izmjereno
stanje u
posljedici H
24
Eksperimentalni nacrt na nezavisnim grupama
• eksperimentalna i kontrolna grupa
• logika nacrta slijedi Millovu metodu razlike
• kontrolna i eksperimentalna grupa usporedive (izjednačene) prema svim
relevantnim odlikama prije samog eksperimenta, a tretirane su potpuno
jednako u svakom pogledu osim prema izloženosti eksperimentalnoj
(nezavisnoj) varijabli
• razlike među njima nakon intervencije mogu pripisati upravo nezavisnoj
varijabli • djelovanje
eksperim
entalna uzroka
skupina
• mjerenje
populacija
kontroln •-
a skupina
• mjerenje
25
Ujednačavanje skupina prije eksperimenta
• Regrutacija sudionika i njihovo
raspoređivanje u grupe, dva su ključna Eksperimentalna
problema od kojih zavisi uspješnost
grupnog eksperimenta i izvođenje Opća grupa
pravilnih zaključaka. popuacija

• Način izbora sudionika usko je povezan s

vanjskom, a njihovo raspoređivanje u
skupine, s unutarnjom valjanošću. Kontrolna
• Načini izbora: grupa
• slučajnim izborom (izabiru se dva slučajna
uzorka iz populacije na kojoj se provjerava
hipoteza)
• slučajnim raspoređivanjem (prigodni skup
jedinki iz populacije se raspoređuje u
skupine po slučaju) Opća
Eksperimentalna
grupa
• uparivanjem (za svakog sudionika u jednoj populacija
skupini bira se najsličnija jedinka koja se
raspoređuje u drugu skupinu) → Po čemu
trebaju biti slični??
• U svim slučajevima cilj je izjednačenost Kontrolna
skupina po prosjeku u zavisnoj varijabli grupa
prije eksperimenta.
 Tipovi kontrolnih grupa
26 (po tipu odnosa prema grupi)
• Netretirana kontrolna grupa
• Skupina nije izložena nikakvom tretmanu, samo se na kraju provjerava stanje zavisne
varijable
• zaključak tretmanski efekt opisuje kao razliku između nema uzorka : ima određena
količina uzorka (stanje nezavisne varijable koji je primijenjen u eksperimentalnoj skupini)
• Kontrolna grupa standardnog tretmana
• na grupu se primjenjuje uobičajeni tretman, za razliku od eksperimentalne grupe koja je u
novom tretmanu
• zaključak tretmanski efekt opisuje kao razliku između standardnog tretmana : novom
tretmanu
• Kontrolna grupa nespecifičnog tretmana
• kontrolna grupa dobiva lažni tretman (placebo)
• zaključak tretmanski efekt opisuje kao razliku između nema uzorka : ima određena
količina uzorka (stanje nezavisne varijable koji je primijenjen u eksperimentalnoj skupini)
• primjena lažnog tretmana maskira pripadanje skupinama za sudionike tako da se ne
razvija posebno očekivanje na osnovi prepoznavanja pripadanja jednoj ili drugoj skupini
 Manipulacija nezavisnom
27
varijablom
28
Karakteristike nezavisne varijable
• Nezavisna varijabla predstavlja konstrukt uzroka.
• Kako bismo mogli demonstrirati da nezavisna varijabla utječe na
zavisnu potrebno je izabrati nezavisnu varijablu koju je po volji
moguće mijenjati u eksperimentu.
• Za manipulaciju (mijenjanje stanja nezavisne varijable) potrebno je:
• da je moguće postići po volji istraživača-eksperimentatora barem dva stanja
nezavisne varijable
• da dva stanja nezavisne varijable proizvode dovoljno velik efekt da ga je
moguće uočiti u zavisnoj varijabli
• da nezavisna varijabla odgovara po značenju konstruktu uzroka u teoriji
29
Odabir nivoa nezavisne varijable
• U eksperimentu s nezavisnim skupinama i u eksperimentalnom nacrtu
unutar ispitanika koristimo najmanje dva stanja nezavisne varijable.
• Stanja mogu biti:
• odsutan – prisutan uzrok
• manje – više uzroka
• U složenim eksperimentima koristimo više stanja nezavisne varijable
što zahtijeva da nacrt prilagodimo broju stanja nezavisne varijable
koja koristimo:
• Kod nacrta s nezavisnim skupinama – trebamo onoliko grupa koliko je stanja
nezavisne varijable
• Kod nacrta unutar sudionika – trebamo iste ispitanike provesti kroz onoliko
situacija koliko je stanja nezavisne varijable
 Načini izvođenja manipulacije nezavisnom
30 varijablom
• Dva su osnovna načina upravljanja nezavisnom varijablom
(Christensen, 1997):
• eksperimentalna manipulacija
• manipuliranje uputom
• manipuliranje događajima
• (ne)eksperimentalna manipulacija
• praćenje efekata „masivnih” događaja kojima ne može upravljati
istraživač
• upravljanje individualnim razlikama
• Statističko zaključivanje utemeljeno zahtijeva testiranje većeg broja
sudionika
• Razlika među skupinama proglašava se značajnom samo ako su
izgledi da je do nje moglo doći slučajno, iznimno maleni.
31
Kontrola u eksperimentu
• Kontrola vanjskih činitelja
• uklanjanje vanjskih činitelja (drugi mogući utjecaji na zavisnu varijablu se uklanjaju izolacijom
eksperimentalne situacije od drugih utjecaja)
• stabilizacija uvjeta (djelovanje vanjskog činitelja nije bilo moguće ukloniti, ali je postignuto da
činitelj djeluje jednako na obje skupine u eksperimentu)
• uravnoteženje uvjeta (vanjski činitelj je varijabilan, ali u ukupnom djelovanju u obje skupine se
u zbroju pojavljuje jednaka količina djelovanja vanjskog činitelja)
• Kontrola pristranosti sudionika u eksperimentu
• slijepi eksperiment (sudionicima je prikriveno jesu li u kontrolnoj ili eksperimentalnoj skupini)
• dvostruko slijepi eksperiment (sudionicima i eksperimentatorima koji dolaze u doticaj sa
sudionicima je prikriveno tko je izložen tretmanu, a tko nije)
• Kontrola osobnih činitelja
• homogeniziranje sudionika (eksperiment se izvodi sa sudionicima koji imaju jednake neka
obilježja koja bi mogla utjecati na ishod stanja zavisne varijable)
• slučajni izbor ili slučajno raspoređivanje u skupine kao metoda ujednačavanja skupina ima i
pozitivan efekt na podjednako raspoređivanje osobnih obilježja u obje skupine)
32
Valjanost eksperimenta
33
Valjanost eksperimenta
• Eksperimentalni nacrt predstavlja logički okvir za izvođenje zaključaka
o utjecaju nezavisne na zavisnu varijablu.
• Četiri su osnovna tipa eksperimentalne valjanosti (Campbell i Stanley,
1966; Cook i Campbell, 1979):
• unutarnja valjanost
• vanjska valjanost
• konstruktna valjanost
• valjanost statističkog zaključka
34
Unutrašnja valjanost eksperimenta
• Elementi eksperimentalnog nacrta
• izoliranje odnosa nezavisne i zavisne varijable (tj. uspješnost
eksperimentalne kontrole)
• eksperimentalna manipulacija (tj. uspješnost manipulacije u smislu
postizanja tretmanskog efekta, te postizanja dovoljno velike razlike
u tretmanima eksperimentalne i kontrolne skupine)
• kontrola drugih faktora koji bi mogli proizvesti alternativna
tumačenja (kontrola paralelnih događaja kojim mogu utjecati na
promjenu zavisne varijable)
• kontrola vjerojatnosti događaja, tj. isključivanje slučajnih varijacija u
izmjerenim stanjima zavisne varijable
35
Unutrašnja valjanost eksperimenta
• Unutrašnja valjanost eksperimenta označava karakteristiku
eksperimentalnog dokaza koja ima uvjerljivost u demonstraciju
djelovanja uzroka na posljedicu.
• Pri razmatranju unutrašnje valjanosti ne opterećujemo se
univerzalnosti generalizacije dokaza, već samo je li demonstriran
utjecaj nezavisne varijable na zavisnu.
• Ona ovisi o:
• Uvjerljivosti i ponovljivosti manipulacije
• Isključivanju mogućih drugih utjecaja na zavisnu varijablu
36
Vrste eksperimentalne valjanosti
VRSTA VALJANOSTI NA ŠTO SE ODNOSI? ŠTO JE UGROŽAVA?

Unutarnja stupanj u kojem je nedovoljno kontrolirani vanjski

promjene u činitelji koji utječu na zavisnu
valjanost zavisnoj varijabli ili varijablu:
razliku između E i K • povijest
skupine moguće • sazrijevanje
pripisati nezavisnoj • testiranje
varijabli, prije • instrumentacija
negoli vanjskim • statistička regresija
utjecajima • izbor ispitanika
• osipanje skupina
• interakcije s izborom ispitanika
• difuzija tretmana
• nevaljanosti u kontrolnoj skupini
37
Vanjska valjanost eksperimenta
• Vanjska valjanost eksperimenta označava karakteristiku eksperimentalnog
dokaza koja omogućuje prenošenje zaključka donesenog u eksperimentu
na uvjete izvan eksperimenta:
• populacijska valjanost – može li se zaključak donesen u eksperimentu generalizirati
na populaciju na koju se hipoteza odnosi
• Ugrožavaju je:
• svi postupci ujednačavanja skupina koji nisu slučajni odabir
• homogenizacija sudionika ograničava zaključak samo na dio populacije s jednakim
karakteristikama
• ekološka valjanost – može li se zaključak o kauzalnom odnosu generalizirati izvan
uvjeta koji su bili u eksperimentu
• Ugrožavaju je:
• eksperimentalna kontrola stvara neprirodnu situaciju izolacijom ostalih čimbenika, možda ti
čimbenici remete kauzalni odnos nađen u izoliranom stanju
• temporalna valjanost - može li se zaključak o kauzalnom odnosu generalizirati
trenutka u kojem se provodi eksperiment
• Promijenjene društvene okolnosti mogu poremetiti kauzalni odnos dokazan u eksperimentu
38
Vrste eksperimentalne valjanosti
VRSTA VALJANOSTI NA ŠTO SE ODNOSI? ŠTO JE UGROŽAVA?

Vanjska stupanj u kojem je svi izvori nereprezentativnosti:

dobivene rezultate specifičnost uzorka, situacije ili
valjanost moguće uopćiti konteksta:
na ciljnu • uzorak
populaciju, druge • situacija i okolnosti
slične populacije, • vremenski okvir
uvjete, okolnosti i
mjere pojava
39
Vrste eksperimentalne valjanosti
VRSTA VALJANOSTI NA ŠTO SE ODNOSI? ŠTO JE UGROŽAVA?

Konstruktna stupanj u kojem je •neprimjerene operacione definicije

promjene zavisne •jednostruka operacionalizacija
valjanost varijable moguće •složenost nezavisne varijable
pripisati izučavanom •nevaljanosti vezane uz sudionike u
psihologijskom eksperimentu
konstruktu

Valjanost stupanj u kojem je •niska statistička snaga

statističkim •varijabilitet postupka
statističkog postupcima moguće •raznorodnost sudionika
zaključka dokazati utjecaj •nepouzdanost mjerenja
nezavisne varijable •višestruke usporedbe i visina pogreške
ako on doista postoji •narušene pretpostavke statističkih
testova
40
Osnovne značajke statističkog testiranja
OBJEKTIVNA STVARNOST
Nema razlike među Razlika među skupinama
skupinama (H0 je točna) postoji (H0 je netočna)
Statistički značajna razlika Pogreška tipa I Točna odluka
ZAKLJUČ (odbacujemo H0) p= p=1- = snaga
AK Statistički neznačajna razlika Točna odluka Pogreška tipa II
(ostajemo pri H0) p=1- p=
 Prijetnje valjanosti statističkog zaključka
 Statistička snaga, vjerojatnost donošenja ispravnog statističkog zaključka, ovisi o:
 usvojenom kriteriju značajnosti (alfa)
 broju ispitanika
 razlici utvrđenoj među skupinama (veličini učinka)
 korištenom statističkom testu
 Nesustavne varijacije u postupku
 Raznorodnost ispitanika
 Nepouzdanost zavisne varijable
 Višestruke usporedbe
 Narušene pretpostavke statističkih testova
 Dodatni artefakti nacrta unutar
41
sudionika
43
Eksperimentalni nacrt unutar sudionika
 Koristi samo jednu skupinu koju mjeri prije i poslije tretmana. Skupina je sama sebi
kontrola, a promjenu između dva mjerenja pripisujemo djelovanjem tretmana
između dva mjerenja.
 Tretman smatramo oblikovanim utjecajem uzrokom koji ćemo provjeriti mjerenjem
posljedice na kraju eksperimenta.

Mjerenje Djelovanje Mjerenje

slučajni stanja tretmanom posljedice
uzorak iz ista skupina ista skupina
populacije posljedice (primjena nakon
(ZV) uzroka) tretmana
 Eksperimentalni nacrti unutar sudionika (nacrti
44 ponovljenih mjerenja)
• Prednosti:
• ekonomičnost
• mogućnosti brže izvedbe
• veća osjetljivost pri malim učincima nezavisne varijable
• bolja kontrola uvjeta vezanih za karakteristike ispitanika
(izjednačenost ispitanika po svemu osim po tretmanu)
• Ograničenja:
• kada eksperimentalna situacija nepovratno mijenja entitete
• međusobno ometanje tretmana
 Kontrola u eksperimentima unutar sudionika –
45 uravnoteženje učinaka redoslijeda
 Jednokratno testiranje po eksperimentalnom uvjetu
Potpuni nacrt
ABC BAC
ACB CAB
BCA CBA
 Za potpuno uravnoteženi nacrt je svojstveno da:
se svaki eksperimentalni uvjet pojavljuje jednako često u svakom
položaju u nizu
svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi uvjet jednako često
svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi uvjet jednako često u
svakom položaju u nizu
 Kontrola u eksperimentima unutar sudionika –
46 uravnoteženje učinaka redoslijeda
 Nepotupni nacrt
Uz pomoć savršeno uravnoteženog latinskog kvadrata osigurava se
da:
se svaki eksperimentalni uvjet pojavljuje jednako često na svakom
položaju u nizu
svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi uvjet jednako
često (to vrijedi samo za uravnotežene latinske kvadrate)
A B F C E D
B C A D F E
C D B E A F
D E C F B A
E F D A C B
F A E B D C
 Kontrola u eksperimentima unutar ispitanika –
47 uravnoteženje učinaka redoslijeda
 Višekratno testiranje po eksperimentalnom uvjetu
Zadavanje nizova obrnutim redom
ABBA - A i B biti podjednako opterećeni progresivnom pogreškom
koja vodi linearnom povećanju ili smanjenju učinka
Testiranje prema slučajnim blokovima
ABC-CBA-ABC-CBA ...
48
Artefakti u eksperimentu
49
Ispitanici
• Rosenthal i Rosnow (1991) su ukazali da se ponašanje u eksperimentu
može okarakterizirati kao:
• udovoljavanje
• ne-udovoljavanje
• protivno udovoljavanju
• Na to kakvo će ponašanje biti, drže autori, utječu tri činitelja:
• razumijevanje (pronicanje) eksperimenta i zahtjeva situacije
• motivacija
• sposobnost
• Kontrola pristranosti ispitanika
• uklanjanje ili maskiranje znakova koji upućuju na zahtjeve situacije
• liši bilo kakvih nagovještaja tzv. slijepi eksperiment, placebo
• povećavanje iskrenosti
50
Eksperimentator (1)
• Ne-interakcijske pogreške
• pristranost opažača,
• pristranost tumačenja
• namjerna pristranost
• Interakcija eksperimentatora i ispitanika
• biosocijalne osobine
• psihosocijalne osobine
• situacija
• modeliranje
• eksperimentatorova očekivanja
51
Eksperimentator (2)
• Kontrola pristranosti eksperimentatora
• povećanjem broja eksperimentatora
• smanjivanjem kontakata eksperimentatora i ispitanika
• potpunom standardizacijom postupka, objektivizacijom mjerenja i
lišavanjem eksperimentatora bilo kakve slobode i improvizacije
• primjenom dvostruko slijepog eksperimentalnog nacrta
• primjenom kontrolne grupe znanih očekivanja
52
Literatura
• Milas, G. (2005) Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim
znanostima, Jastrebarsko, Naklada Slap.
• Poglavlje:
• 6. Temelji eksperimentalne metode
• 6.3 - 6.5 str. 105-152

• 7. Istinski eksperiment
• 7.1, 7.1.1 - 7.1.2 str. 153-183
• 7.2 str. 203-215