SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

MEDICINSKI FAKULTET

ESEJ NA TEMU: DA LI JE ETIKA SESTRINSTVA ZASEBNA

DISCIPLINA ILI JE DIO BIOETKE

Kolegij: Etika u sestrinstvu

Razlikovni predmet
Doc. dr.sc. Ana Borovečki

Studentica: Marija Božičević

Zageb, 17.11.2011
Da li je etika sestrinstva zasebna disciplina ili je dio bioetike?
U ovom eseju dotaći ću se osnovnih pojmova bioetike i etike sestrinstva, načela koji povezuje
bioetiku i etiku sestrinstva te objasniti zašto mislim da je etika sestrinstva zasebna disciplina a
ne tek dio bioetike odnosno medicinske etike iako se u više segmenata te dvije etike
isprepliću.

Bioetika (grč. bios = život, ethos = ponašanje) znanstvena je disciplina, koja proučava ljudsko
ponašanje na području života i zdravlja u svjetlu vrijednosti i moralnih načela. To je
filozofsko razmišljanje o ljudskom životu, rađanju, razvoju čovjeka, zrelosti, starosti, bolesti i
smrti.

Pojam „BIO-ETIKA“ prvi je upotrijebio Fritz Jahr još 1927. godine, ali se u literaturi
pojavljuje od sedemdesetih godina prošlog stoljeća zaslugom onkologa Van Rensselaera
Pottera kojeg često nazivaju i ocem bioetike odnosno globalne bioetike.

Postoji više različitih definicija bioetike koje možemo svrstati u dvije struje. Neki autori
bioetiku smatraju dijaloškom disciplinom koja se treba baviti širokim područjem s naglaskom
na očuvanje cjelokupnog živog i neživog svijeta, dok je neki podrazumijevaju kao etičke
probleme vezane uz kliničku praksu, dakle kao medicinsku ili biomedicinsku etiku. Sam
nastanak i širenje bioetike zapravo je buđenje etičke svijesti odnosno odgovor na novonastale
civilizacijske okolnosti-ubrzani razvoj biologijskih i biomedicinskih znanosti, moralnih
dilema koje su proizašle iz tog napretka i nemogućnosti dotadašnje tradicionalne etike da
objasni i riješi moralne izazove suvremene civilizacije. Suvremeni čovjek ima moć srozati
drugog čovjeka na običan materijal za eksperimentiranje, manipuliranje i konačno
uništavanje, uništiti prirodna bogatstva, cijeli ekosustav s već danas nesagledivim
posljedicama od neumjerena zagađivanja prirode i okoliša.

Nova postignuća u tehnologiji i znanosti postavljaju etičko-moralna pitanja koja se mogu

podijeliti u tri skupine: na početku života (pitanja o početku ljudskog života, genetski
inženjering, in vitro fertilizacija, kontracepcija, pobačaj, prirodno planiranje obitelji), u
naponu života (prava i dužnosti na području zdravlja i bolesti, eksplantacija, transplantacija,
klinička istraživanja i pokusi na ljudima) i na kraju života (smisao života, patnje,
smrti,održavanje života, eutanazija).
Dakle, bioetiku treba shvatiti kao integrativnu disciplinu u koju ravnopravno ulaze
najrazličitije perspektive (filozofija, teologija, kultura, politika, medicina i dr.) da bi se u
njihovoj interakciji i dijalogu o konkretnim problemima uspostavio zajednički horizont
njihovog svestranog sagledavanja i rješavanja.

Bioetika se izravno odnosi na život i zdravlje čovjeka, a neizravno na okoliš. Opća bioetika
bavi se općim vrijednostima i načelima života, a primijenjena bioetika konkretnim temama i
slučajevima iz područja medicine, prava i sl. vezanima uz etička pitanja života čovjeka.

Spojna točka između sestrinstva i etike je „dobročinstvo“. Dobročinstvo je jedno od četiri

temeljnih normativnih načela moderne medicinske etike odnosno bioetike. Ostala tri su
neškodljivost, poštivanje osobnosti i pravednost(1).

Etika sestrinstva se može definirati kao pregled svih etičkih teorija i bioetičkih pitanja iz
perspektive sestrinske teorije i prakse(2). Sestrinska etika predstavlja zapravo skup načela
odnosno pravila ponašanja kojima se sestra mora rukovoditi kada donosi odluke što je
ispravno a što pogrešno, što je dopušteno, a što zabranjeno, što je dobro a što loše za
bolesnika, ali i za obitelj i cjelokupnu društvnu zajednicu.

Razvoj profesionalne etike sestrinstva star je koliko i razvoj sestrinske profesije. Etika
sestrinstva zasnovana je na zdravstvenoj njezi bolesnika i osnovu ove etike sačinjavaju ideje
zdravstvene skrbi i zdavstvene njege bolesnika odnosno jedinstven koncept skrbi nosivi je
pojam etike sestrinstva koji treba stajati u temeljima cjelokupne sestrinske prakse.

Ona reflektira moralnu svijest o njezi bolesnika kao privilegiranu osobnu vrijednost, a ne kao
formalno moralno načelo, što znači da osoba koja savjesno skrbi za druge, razvija i stječe
specifične vrline koje joj omogućavaju da tu skrb obavlja s visokom razinom motivacije i
postojanosti.

Pojavu sestrinske etike kao posebne etike potvrđuje sve brojnija literatura koja se pojavljuje
na tu temu: Etika sestrinstva (Nursing Ethics), Etika u sestrinskoj praksi (Ethics in Nursing
Practice), Etika i sestrinska praks (Ethics and Nursing Practics), Sestrinska etika tijekom
životnog vijeka (Nursing Ethics Through the Life Span), Nastava i učenja sestrinske etike
(Teaching and Learning Nursing Ethics), Studija slučajeva u sestrinskoj etici (Case studies in
Nursing Ethics), Etičke dileme i sestrinska praksa (Ethical Dilemas and Nursing Practice),
teorije i pragme sestrinske etike (Nursing Ethics: Theories and Pragmatics), Etika u
sestrinstvu: skrbnički odnos (Ethics in Nursing: the Caring relationships)(3).

Počeci profesionalnog sestrinstva i etike sežu u 19.stoljeće , u škole F. Nightingale gdje su

utemeljena pravila i vrijednosti etike. Do kraja 19. stoljeća utvrđeno je moderno sestrinstvo a
o etici u sestrinstvu se ozbiljno raspravljalo.
Povijesno gledajući primarno razmatranje sestrinske etike bilo je odrediti sestrinski posao,
dakle kompetencije i odgovornosti.
Na razvoj sestrinske etike i profesionalnog sestrinstva u svijetu utjecalo je utvrđivanje
vrijednosnih kriterija dobroga sestrinskog djelovanja i ispravnog ponašanja sestara u
kompleksnom procesu skrbi i njege bolesnika(4).
Tako su se te vrijednosti, pravila i principi unutar sestrinske prakse počeli regulirati etičkim
kodeksima.
Etički kodeks medicinskih sestara predstavljaju skup pravila dobrog ponašanja koja proizlaze
i temelje se na moralnom i vrijednosnom sustavu, ali i na ustavnim načelima, međunarodnim
govorima, zakonima te pravnoj tradiciji jedne zemlje(5).
Do 1973. godine etički kodeksi medicinskih sestara osnivali su se na liječničkim međutim
tada sestrinska odgovonost doživljava preokret od one prema liječniku na odgovornost prema
pacijentu.
U Hrvatskoj je Hrvatska komora medicinskih sestara (HKMS) kao sestrinsko regulacijsko
tijelo 1995. godine objavila Etički kodeks medicinskih sestara Hrvatske i postavila pet
osnovnih etičkih načela:
1. Načelo odnosa prema Hrvatskoj komori medicinskih sestara
2. Načelo poštivanja bolesnika
3. Načelo odgovornosti medicinskih sestara prema radu, svojim postupcima i propustima
i to bez obzira na savjete i upute drugih stručnjaka
4. Načelo skrbi za bolesnika
5. Načelo poštivanja zakona

Uz etički kodeks kompleksni proces skrbi i njege bolesnika ključan je za postanak,

razvitak, opstanak i budućnost sestrinstva.
Skrb je moralni osjećaj koji se tiče bolesne osobe i omogućuje osobi koja skrbi da ima duboki
osjećaj povezanosti i posvećenosti nekome. Nije riječ o apstraktnoj, već posve konkretnoj
osobi, određenoj skrbi i individualnom pristupu svakom pacijentu, njegovoj bolesti i patnji.
Postoje barem četiri značenja zdravstvene skrbi(6).
1) samilosti-proizlazi iz angažiranog suosjećanja s bolesnom osobom, s njezinim osjećajima i
stanjima, preuzimajući na sebe nešto od bolesnikovog iskustva bolesti, patnje. Ukratko,
medicinska skrb kao samilost označava vidljivu dirnutost položajem druge osobe s iskrenom
željom da joj se pomogne i olakša životna situacija.
2) ideja podrške u životu-proizlazi iz spremnosti da se učini bolesnoj osobi ono što ona nije u
stanju učiniti sama za sebe (oblačenje, hranjenje, održavanje higijene, šetanje, zadovoljavanje
osobnih potreba, od fizičkih i socijalnih do terapijskih, emocionalnih i psiholoških), samo su
neke općenite aktivnosti koje proizlaze iz podrške u životu kao modela medicinske skrbi.
3) jamstvo sigurnosti-proizlazi iz očitovanja volje za preuzimanjem dijela odgovornosti za
životno stanje bolesne osobe, ponajprije u smislu da bolesna osoba zna da su nositelji
zdravstvene skrbi tu za nju, da su njoj posvećeni i da su spremni učiniti sve na planu rješenja
njezinih problema. Jamstvo sigurnosti kao model medicinske skrbi uključuje ozdraviteljsku
snagu profesionalca/ke kao osobe obdarene karizmom, tj. zvanjem.
4) ideja kompetencije ili stručnosti, proizlazi iz poznavanja svih nužnih procedura, bilo
osobnih bilo tehničkih, potrebnih za savjesno obavljanje prakse do savršenstva.
Kompetencija je izuzetno važna za pojedinu zdravstvenu profesiju, međutim ako medicinska
skrb ostane usredotočena samo na kompetenciji, ona tako može dati izvrsne znanstvene
rezultate, ali često nije u stanju dati humanističke rezultate.
Zaključak

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je etika sestrinstva izrasla iz bioetike, pripada grupi
primjenjene bioetike i sa svojim općim postavkama naginje bioetci ali je i autonomna
znanstvena discipina.
Etika sestrinstva ne može se svesti na opću bioetiku jer sa svojim specifičnostima proizlazi iz
sestrinske prakse dakle i specifičnih etičkih postupaka, ali da bi mogla ponuditi odgovore na
bioetičke izazove mora sadržavati i osnove opće bioetike.
Sestrinska etika zasovana je na jedinstvenom konceptu zdravstvenoj skrbi i njege bolesnika
koji je autonomno sestrinsko područje djelovanja i utvrđuje vrijedosne kriterije dobrog
ljudskog djelovanja i ispravnog ponašanja sestara u tom procesu.
Pojavu sestrinske etike kao posebne etike potvrđuje i sve brojnija literatura te svijest o potrebi
za etičkom refleksijom i razmjenama mišljenja o određenim etičkim dilemama specifičnim za
sestrinstvo.
Sestrinska etika se ne bi smjela primjenjivati opća moralna načela na specifično područje
rada, već preispitivati mnogobrojne etičke refleksije u pojedinim situacijama pa tu
bioetika pruža mogućnost da se u interdisciplinarnoj interakciji stvaraju uporišta i mjerila za
orijentiranje u pitanjima koja se odnose na život ili na uvjete njegovog očuvanja.
Da bi sestrinstvo kao autonomna profesija i znanstvena disciplina ostalo vjerno svojim
originalnim idealima mora biti bazirano na konceptu skrbi koja podrazumjeva, promiče i
potiče dobrobit bolesnika i sadrži više vrijednosnih aspekata i dimenzija.
Zahtjevi koji se danas stavljaju pred medicinske sestre vrlo su visoki.
Medicinska sestra današnjice mora biti samostalna u radu, pružati visokokvalitetnu njegu i
skrb ,biti kompetentna, stalno evaluirati svoja znanja, biti poveznica unutar
interdisciplinarnog tima, spremna za kritične situacije a ujedno i moralno i etički djelovati.
Stoga je potrebna kvalitetna, permanentna cjeloživotna edukacija utemeljena na najnovijim
saznanjima, spoznajama i istraživanjima, usklađena sa standardima pofesije i skrbi ali i na
temeljnim moralnim vrijednostim.
Neophodno je u edukaciju medicinskih sestara uvesti i edukaciju o temeljima opće i
profesionalne etike.
I za kraj jedan citat za kojeg smatam da najbolje opisuje etiku sestrinstva: "Poštuj život, svaki
ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak,
istinsku slobodu, mir i sreću." (Evangelium Vitae,enciklika koju je objavio papa Ivan Pavao
II., 25. ožujka 1995.)
REFERENCE:

. Šegota I. Etika sestrinstva: smiju li medicinske sestre štrajkati.Društvena istraživanja 4.

1995;1: str.101.
2. Bisop Anne H., Scudder John R.The Practical Moral and Personal Sense of Nursing: A
Phenomenological Philosophy of Practice.Journal of Holistig Nursing 1997; 15: str.103-11.
3. Šegota I. Etika sestrinstva. Zagreb: Pergamena; 1997.
4. Matulić T. Identitet, profesija i etika sestrinstva. Bogoslovska Smotra 77. 2007; 3: str. 736.
5. Kalauz S. Sestrinska profesija u svijetlu bioetičkog pluriperspektivizma. Zagreb:
Pergamena; 2011; str. 172.
6. Vuletić S. Etika u sestrinstvu, Medicinska sestra i klinička stvarnost. Nastavni tekstovi;
2011; str. 13-14.