Nadjina skripta

Uvod u psihologiju, II parcijala

MOTIVACIJA
-Motivacija je stanje koje aktivira i usmjerava ponašanje, subjektivno se doživljava kao svjesna želja.
-Za osnovne motive (glad, žeđ i seks) razlikujemo dva tipa motivacija:
1. Teorije nagona naglašavaju ulogu unutarnjih faktora u motivaciji. Unutarnji nagoni odražavaju osnovne
fiziološke potrebe. Smatra se da seks i agresivnost imaju neke aspekte nagona, jer su često prisutna hormonalna stanja
i izvorno su nastali da zadovolje osnovne potrebe naših predaka.
2. Teorije poticaja ističu motivacijsku ulogu vanjskih događaja ili predmeta želja. Poticaji su objekti
motivacije (hrana, piće, seksualni partner, ugled, novac)
-Neki su poticaji primarni potkrepljivači, što znači da mogu djelovati kao nagrade neovisno o ranijem učenju. (npr.
sladak okus)
-Drugi poticaji su sekundarni potkrepljivači, što znači da su status nagrade stekli barem djelomično učenjem,
upoznavanjem njihovog odnosa s drugim događajima. (npr. novac). Kod životinja, on je uvjetovani podražaj koji je
bio uparivan sa hranom.
-Općenito je prihvaćeno da u gotovo svakoj vrsti motivacije postoje obje vrste procesa, nagoni i poticaji su često u
interakciji i djeluju zajedno.
-Čuvstvo se odnosi na cijeli raspon svjesno doživljene ugode i neugode.
-Neuroni moždanog dopaminskog sistema nalaze se u gornjem dijelu moždanog stabla i odašilju svoje aksone kroz
nucleus accumbens u prefrontalni korteks (neurotransmiter dopamin)
-Aktivnost ovog sistema ne stvara osjećaj užitka, već disponira pojedinca na ponovno traženje ili ponavljanje događaja
koji je doveo do infuzije dopamina.
-Ovisnost postoji tek kad se pojavljuje prisilno i destruktivno uzimanje droge, kad osoba prisilno žudi za drogom.
-Sposobnost izazivanja ovisnosti čine:
-pretjerano aktiviranje sistema poticaja u mozgu
-ponovno uzimanje dovodi do sindroma sustezanja (intenzivno neugodne reakcije na prestanak uzimanja
droge)
-droge stvaraju trajne promjene koje stvaraju neobuzdanu potrebu za drogom. Neuralna senzibilizacija čini
dopaminske neurone više aktivirane drogama i sa njima povezanim podražajima.
-Veliki dio temeljne motivacije usmjeren je na održavanje homeostaze kroz homeostatski kontrolni proces
(psihološki, fiziološki ili mehanički)
-Homeostaza ima nekoliko komponenata: viljnu ili granižnu vrijednost, senzorni signal koji mjeri aktuelno unutarnje
stanje, usporedbu između ciljne vrijednosti i senzornog signala, i reakciju koja približava aktualno stanje ciljnoj
vrijednosti
-Granična vrijednost je vrijednost koju homeostatski sustav nastoji održati
-Neuralni termostati u preoptičkom području prednjeg hipotalamusa-kada se mijenja njihova temperatura, mijenja se
obrazac ispaljivanja impulsa. Orilagodba temperature se dešava automatskim fiziološkim reakcijama ili voljnim
ponašanjima.
-Dvije vrste spremišta vode: intercelularno (žeđ uzrokovana osmozom) i ekstracelularno
-Gubitak intracelularne tečnosti otkrivaju osmotički senzori, neuroni u hipotalamusu.
-Mozak odašilje bubrezima signal za osobađanje hormona renina, koji proizvodi angiotensin
-Neuroni u hipotalamusu se aktiviraju kad kada povišena slanost krvi izvlači iz njih vodu i oni postaju dehidrirani

1
-Gubitak ekstracelularne tekućine otkrivaju senzori za krvni tlak, neuroni u glavnim venama i organima koji reaguju
na pad tlaka.
-Evolucija je naše mozgove opskrbila načinima odabira hrane koju trebamo (ukusne preferencije, mehanizmi za
učenje preferencije i averzije)
-Stičemo preferencije za vreste hrane pomoću uvjetovanja
-Uvjetovana averzija-učenje do kojeg dolazi kad negativna asocijativna sjećanja uzrokuju da se nešto poslije
doživljava kao neugodno.
-Aliestezija-bilo koji vanjski podražaj koji korigira neko unutarnje nepovoljno stanje doživljava kao ugodan
-Fiziološki znakovi gladi su razina glukoze i ostalih hranjivih tvari u tijelu.
-U moždanom stablu i hipotalamusu su neuroni koji su naročito osjetljivi na glad; kada je razina glukoze preniska,
dolazi do prekida neuronske aktivnosti, što šalje signale ostatku mozga
-Fizičko širenje želuca i hemijske tvari unutar hrane aktiviraju receptore u stjenkama želuca, koji prenose svoje
signale u mozak kroz živac vagus koji prenosi živčane impulse
-U hemijskom obliku se prenosi se prenosi znak sitosti preko duodenuma oslobađanjem hormona holecistokinina
-Neuralni receptori u jetri su vrlo osjetljivi na promjene u hranjivim tvarima u krvi, preko vagusa se šalju u mozak
-Prije motivacije za hranjenje mozak obrađuje signale sitosti u dvije faze: prvo se u moždanom stablu sabiraju signali
iz receptora za glad u mozgu i signali sitosti iz želuca i jetre. Ključno mjesto za procesiranje je hipotalamus.
-Lateralni hipotalamički sindrom-posljedica uništavanja lateralnog hipokampusa čiji je ishod potpuno gubljenje
gladi
-Ventromedijalni hipotalamički sindrom-lezija u ovom području stvara ekstremno povećanje apetita
-Hipotalamičke lezije podižu i spuštaju graničnu vrijednost za tjelesnu težinu
-Gojaznost se može pojaviti zbog genetskih dispozicija da se hranjive tvari metaboliziraju u masti. Genetski putevi za
pretjerano debljanje: posjedovanje brojnih i velikih masnih stanica, unaprijed određena granična vrijednost i niska
metabolička razina.
-Psihološki faktori koji pridonose pretjeranom uzimanju hrane uključuju slom svjesnog obuzdavanja i emocionalnu
pobuđenost
-Deprivacija sama po sebi može dovesti do naknadnog prejedanja i ona usporava metabolizam i time pridonosi
povećanju tjelesne težine.
-Anoreksija nervoza je poremećaj hranjenja koji karakterizira izuzetan, samonametnut gubitak tjelesne težine, koji
iznosi najmanje 15% normalne tjelesne težine. Uzrok anoreksije može biti poremećeno funkcioniranje hipotalamusa.
-Bulimija je poremećaj za koji su karakteristične epizode prejedanja, nakon čega slijede pokušaji izbacivanja viška
pojedene hrane povraćanjem ili uzimanjem laksativa.
-Teorija objektivacije-sociokulturalno stajalište o tome kako odrastanje u kulturi koja seksualno objektivizira tijelo
kroz poruke medija i interpersonalne odnose, bitno mijenja viđenje sebe.
-Samooobjektivacija-osoba misli o svom tijelu i procjenjuje ga sa stajališta treće osobe, usmjeravajući se na vidljive
atribute.
-Seksualna objektivizacija svodi ljudskost osobe na status objekta u korist posmatrača. Žene nauče internalizirati
objektivirajuće stajalište, te ova samoobjektivizacija uzrokuje niz psiholoških i emocionalnih reakcija, poput
sputanosti i nelagode zbog zaokupljenosti izgledom, povećan osjećaj srama i anksioznosti, te smanjenje pozitivnih
emocija i seksualnog zadovoljstva. Neke od posljedica su i poremećaji ishrane, depresija i seksualna disfunkcija.
-Mogući uzroci poremećaja ishrane su faktori ličnosti, poput niskog samopoštovanja, socijalni faktori poput kulturom
nametnutog isticanja vitkosti i objektivacije, te biološki faktori poput niske razine serotonina.
-Spolni identitet označava osjećaj pripadnosti spolu.

2
-Ako spolne žlijezde embrija proizvode dovoljno androgenih hormona, embrij će imati muški obrazac razvoja
genitalija i mozga; ako ne imaće ženski.
-Androgenizacija je utjecaj androgena u genitalnom razvoju i na moždane stanice.
-Seksualna orijentacija je stepen u kojem osobu privlače osobe istog ili suprotnog spola.
-Biološki, genetski, hormonalni i neuralni faktori mogu djelomično odrediti spolnu orijentaciju osobe, neposredno, ili
doprinose drugim osobinama, poput spolne nekomfomnosti, koja posredno utiče na razvoj spolne orijentacije.
-Egzotično-postaje-erotično je teorija o nastanku seksualne orijentacije koja biološkim uzrocima daje ograničenu
ulogu, dok je uticaj prirode primaran.
-Utiskivanje je nagli i brzi oblik učenja koji omogućava dječiju privrženost majci kod životinja.

EMOCIJE
-Antisocijalni poremećaj ličnosti- poremećaj za koji je karakterističan manjak normalnih emotivnih reakcija,
naročito srama, krivnje i straha, kao i empatije za tuđe emocije
-Razlike između motiva i emocija: emocije su izazvane izvana, dok su motivi aktivirani iznutra; motivi su obično
izazvani nekom specifičnom potrebom, a emocija može biti potaknuta mnoštvom različitih podražaja (ove razlike nisu
apsolutne)
-Emocija je složena epizoda, sastavljena od više komponenata koja stvara spremnost na djelovanje.
-6 sastavnica procesa emocija:
1. kognitivna procjena-ocjena pojedinca o osobnom značenju okolnosti u kojima se nalazi
2. subjektivni doživljaj-afektivno stanje ili osjećajni ton kojim je obojeno privatno iskustvo
3. sklonost mišljenju i djelovanju- poticaj na mišljenje i djelovanje u određenom smjeru
4. unutarnje tjelesne promjene-fiziološke reakcije, naročito one koje uključuju ANS, poput promjena
u radu srca ili znojnih žlijezda
5. izraz lica- kontrakcije mišića koji pokreću glavne dijelove lica-poput obraza, usana, nosa i obrva u
određene konfiguracije
6. reakcija na emociju-kako ljudi upravljaju, reagiraju na ili se nose s vlastitim emocijama
-Razlike emocija od raspoloženja:
-emocije tipično imaju jasan uzrok, dok su raspoloženja često slobodno plutajuća i difuzna afektivna stanja
-emocije su tipično kratke (nekoliko sekundi ili minuta), dok su raspoloženja dugotrajnija (satima ili danima)
-emocije tipično uključuju složeni sistem od više sastavnica, dok su raspoloženja izražena samo na razini
subjektivnog doživljaja
-emocije se često konceptualiziraju kao pojave koje je moguće svrstati u odvojene kategorije, dok se
raspoloženja konceptualiziraju kao varijacije uzduž dimenzija ugode i pobuđenosti
-Shachter i Singer-kad bi se kod ljudi moglo izazvati opće stanje autonomne pobuđenosti, kvaliteta njihove emocije bi
bila određena isključivo njihovom procjenom situacije
-Dvofaktorska teorija emocija-emocije se smatraju posljedicom kombinacije dva faktora-početnog stanja
neprotumačene pobuđenosti i kognitivne procjene te pobuđenosti.
-Pogrešno atribuiranje pobuđenosti-zaostala fizička pobuđenost može pogrešno biti pripisana postojećim
okolnostima.
-Teorije emocija se temelje na tome da ljudske procjene situacija dovode do subjektivnog doživljaja emocije,
pobuđenosti koje je sa njom povezana, i drugih sastavnica emocionalne reakcije. Mogu biti minimalističke teorije
procjene (broj dimenzija procjene svode na minimum, često određen temeljnim predmetima procjene) i
dimenzionalne teorije procjene (identificiraju raspon dimenzija koji se smatra dovoljnim za tumačenje razlika
između emocija)

3
-Prema minimalističkim teorijama procjene, postoje neke temeljne ljudske transakcije koje dovode to specifičnih
emocija.
-Sržna tema odnosa je osobno značenje koje proizilazi iz obrasca procjena o nekom specifičnom odnosu osoba-
okolina.
-Smith i Eliisworth su utvrdili da je za opis 15 različitih emocija potrebno barem 6 dimenzija: 1. poželjnost situacije,
2. količina napora koju osoba antipicira da će trebati uložiti, 3. izvjesnost te situacije, 4. količina pažnje koju osoba
želi posvetiti toj situaciji, 5. stepen kontrole koju osoba smatra da ima nad tom situacijom, 6. stepen kontrole koju ta
osoba prepisuje neljudskim silama
-Kognitivne procjene u procesima emocija dijelom proizilaze iz automatskih obrada informacija, izvan svjesnog
doživljavanja, a dijelom iz kontrolirane obrade informacija
-Amigdala igra ključnu ulogu u procjenama, u stanju je reagirati na neke zastrašujuće situacije prije korteksa
-Smatra se da osjećajna komponenta emocija usmjerava ponašanje, proces odlučivanja i obradu informacija
-Jedan od načina na koji osjećaji usmjeruju ponašanje i obradu informacija je kroz pobude koje ih prate, sklonost
mišljenju i djelovanju.
-Naši osjećaju djeluju na prosudbe aktiviranjem sklonosti obnavljanja istih kognitivnih procjena koji su u početku
stvorili te emocije. Oni čine da selektivno obraćamo pažnju na neke činjenice i pamtimo one koje potkrepljuju početnu
emociju.
-Postojeći osjećaji sutomatski usmjeravaju pažnju, izazivajući kraće vrijeme reakcije na događaje koji odgovaraju tim
osjećanjima
-Fiziološke promjene uz snažne negativne emocije su priprema organizma na specifične akcije, dok uz pozitivne
emocije imaju ulogu oporavka od pobuđenosti negativnih emocija ili poništavajući učinak pozitivnih emocija
-Visceralna percepcija-percepcija vlastite pobuđenosti
-James-Langeova teorija tvdi da budući da se različite emocije različito osjećaju, mora postojati odvojeni obrazac
autonomne aktivnosti za svaku emociju. Teorija smatra da autonomna pobuđenost omogućuje razlikovanje emocija.
-Tri glavne kritike J-L teorije: unutarnje promjene su previše spore da bi mogle biti primarni izvor emocionalnih
osjećaja; umjetno izazivanje tjelesnih promjena povezanih sa emocije ne dovodi do nje; obrazac autonomne
pobuđenosti se ne razlikuje od emocije do emocije
-Pravila izražavanja emocija se razlikuju od kulture do kulture i određuju vrste emocija koje ljudi trebaju pokazivati u
određenim situacijama, kao i prikladna ponašanja uz određene emocije.
-Hipoteza facijalne povratne veze je ideja da facijalne ekspresije uz svoju funkciju komuniciranja pridonose i našem
doživljaju emocija.
-Kao što dobivamo povratne informacije o našoj autonomnoj pobuđenosti, tako primamo i povratne informacije o
našem izrazu lica, a te povratne informacije mogu uzrokovati ili intenzivirati doživljaj emocija
-Potiskivanje izraza lica za posljedicu ima autoimunu pobuđenost i oštećuje pamćenje
-Regulacija emocija ili ljudske reakcije na vlastite emocije mogu se smatrati sastavnicom procesa, ljudi ih nastoje
regulirati tako što ih smanjuju ili uvećavaju;sposobnost regulacije emocija pomogućava predviđanje društvene
uspješnosti
-Strategije regulacije emocija su klasificirane kao kognitivne ili bihevioralne, te kao odvraćanje pažnje ili angažiranje.
Kognitivne strategije odvraćanja pažnje su npr. usmjeravanje na nešto drugo, a kognitivne strategije angažiranja
ponovno procjenjivanje. Bihevioralne strategije odvraćanja pažnje mogu biti izbjegavanje problematične situacije, a
bihevioralne strategije angažiranja izražavanje emocija ili traženje utjehe.
-Agresija je ponašanje koje za cilj ma povrijeđivanje druge osobe.
-Hipoteza frustracija-agresija-psihonanalitička teorija, kada je izražavanje instikata frustrurano, pojavljuje se
agresivni nagon.

4
-Agresija može biti naučena opažanjem ili imitacijom, a što je češće potkrijepljena, to je veća vjerovatnost da će se
pojaviti.
-Teorija socijalnog učenja pretpostavlja da je: (1) agresija samo jedna od nekoliko reakcija na neugodan doživljaj
frustracije; (2) da je agresija reakcija bez svojstava nagona, pa je stoga pod utjecajem antipiciranih posljedica
ponašanja.
-Ispitivanja koja nastoje razlikovati agresiju kao nagon i naučenu reakciju su često usredotočena na katarzu, uklanjanje
emocije intenzivnim doživljavanjem

INTELIGENCIJA
-Testovi za inteligenciju, budući da imaju veliku praktičnu i naučnu ulogu moraju biti pouzdani, valjani i
standardizirani.
-Pouzdanost nekog testa ili metode znači da će dati ponovljive i dosljedne rezultate.
-Test ima pouzdanost alternativnih oblika ako su dva oblika testa u visokoj korelaciji.
-Unutarnja konzistencija je mjera pouzdanosti, stepen u kojem odvojena pitanja ili čestice testa mjere istu stvar.
-Valjanost testa označava da mjeri ono što treba da mjeri
-Kriterijska/empirijska valjanost određuje se koreliranjem rezultata na testu sa nekim vanjskim kriterijem, ta
korelacija se zove koeficijent valjanosti.
-Problem kriterija u mjerenju je pojava koja se javlja jer ne postoji mjera „istine“ pomoću koje bi mogli validirati
test.
-Konstruktnu valjanost nastoje istraživači odrediti kako bi pokazali da su rezultati u testu u korelaciji sa ishodima
koje teorija predvidi.
-Koeficijent inteligencije (IQ) izražava inteligenciju kao odnos mentalne i hronološke dobi.
-Savremeno viđenje, kojim je inteligencija skup različitih sposobnosti, revizija Stanford-Binet testa grupira testove u 4
područja: verbalno rasuđivanje, apstraktno/vizuelno rasuđivanje, kvantitativno rasuđivanje i kratkoročno pamćenje. Za
svako područje se određuje odvojeni rezultat.

-Smatrajući da je Stanford-Binet test suviše ovisan o jezičnoj sposobnosti, razvijen je Wechslerov test inteligencije
podijeljen u verbalni i neverbalni dio.
-Faktorska analiza je statistička tehnika koja se bavi interkorelacijama između testova, te grupiranjem onih sa
najvišim korelacijama, svodi na mali broj neovisnih dimenzija ili faktora.
-Generalni faktor inteligencije (g) posjeduju svi pojedinci u nekom stepenu.
-Osim g faktora postoje i specifični faktori (s), specifični za određene sposobnosti ili testove
-Umjesto tumačenja inteligencije pomoću faktora, kognitivni pristup pokušava identificirati mentalne procese koji su
u osnovi inteligentnog ponašanja

-Gardnerova teorija višestrukih inteligencija zasniva se na tome da ne postoji samo jedna mentalna sposobnost (g),
već niz različitih inteligencija koje rade u kombinaciji.
-Gardner: Inteligencija je sposobnost rješavanja problema ili izrade produkata koji su od značenja u određenom
kulturnom okruženju ili zajednici.
-Gardnerovih 7 vrsta inteligencije koje su međusobno neovisne:
1. lingvistička
2. muzička

5
 3. logičko-matematička
4. spacijalna
5. tjelesno-kinestetička
6. intrapersonalna
7. interpersonalna

-Andersonova teorija inteligencije smatra da se individualne razlike u inteligenciji i razvojne promjene u

intelektualnoj kompetentnosti mogu protumačiti različitim mehanizmima.
-Moduli su mehanizmi koji proizvode univerzalne sposobnosti.
-Inteligencija osim modula uključuje i dvije posebne sposobnosti (koje se odvijaju pomoću „posebnih procesora“):
jedna se bavi propozicijskim mišljenjem (govor i matematičko izražavanje), a druga vidnim i prostornim
funkcioniranjem.

-Trijarhična teorija Roberta Stenberga usmjerena je na iskustvo i kontekst kao i na mehanizme temeljne obrade
-Tri dijela ili podteorije: podteorija komponenata (koja se bavi procesom mišljenja), podteorija iskustva(koja se
bavi učincima iskustva na inteligenciju) i kontekstualnu podteoriju (koja razmatra učinke kulture i okoline
pojedinca)
-Teorija komponenata razmatra sastavnice mišljenja i Stenberg identificira 3 vrste komponenata:
1. metakomponente koje se koriste za planiranje, kontrolu, motrenje i evoluiranje obrade tjekom rješavanja
problema (analitičke sposobnosti)
2. komponente postignuća sadrže strategije rješavanja problema (kreativne sposobnosti)
3. komponente stjecanja znanja tjekom rješavanja problema kodiraju, kombiniraju i uspoređuju
informacije (praktične sposobnosti)
-Podteorija iskustva: Iskustvo koje pojedinac ima sa zadatkom ili problemom nalazi se negdje na kontinuumu koji ide
od potpune novosti do potpunog automatizma.
-Kontekstualna podteorija bavi se kognitivnom aktivnošću koja je potrebna za uklapanje u određeni okolinski
kontekst. Usmjerena je na 3 mentalna procesa: adaptaciju, selekciju i oblikovanje okoline u stvarnom svijetu.

-Cecijeva bioekološka teorija smatra da postoje višestruki kognitivni potencijali koji su biološki utemeljeni i
postavljaju granice mentalnim procesima. Njihova pojava je potaknuta izazovima i prilikama u okolini pojedinca ili
kontekstu.
-Kontekst može biti mentalni, socijalni ili fizički; misli na domene znanja, ali i faktore poput ličnosti, motivacije i
obrazovanja.
-Svakodnevno intelektualno postignuće se ne može protumačiti samo koeficijentom inteligencije ili biološkom idejom
o općoj inteligenciji, već ovisi o interakciji višestrukih kognitivnih potencijala s bogatim, dobro organiziranim
znanjima.
-Nasljednost osobine je postotak varijance osobine određen genskim razlikama među pojedincima neke populacije.
LIČNOST
-Ličnost je specifičan i karakterističan obrazac misli, emocija i ponašanja koji čini osobni stil interakcije pojedinca sa
fizičkom i društvenom okolinom.
-Eyesenckovi faktori ličnosti: introverzija-ekstroverzija(stepen u kojem je temeljna orijentacija neke osobe okrenuta
prema unutra ili prema van) i emocionalna stabilnost-nestabilnost ili neuroticizam (dimenzija emocionalnosti sa
zlovoljnim, anksioznim i neprilagođenim osobama na jednom kraju, i smirenim, dobro prilagođenim ljudima na
drugom)
-Pet velikih, pet dimenzija ličnosti-OSEUN: otvorenost prema iskustvu, savjesnost, ekstraverzija, ugodnost i
neuroticizam

6
-Minnesota multifazični inventar ličnosti (MMPI) upotrijebljena je metoda konstrukcije vezana za kriterij i
empirijsku konstrukciju; izgrađen sa ciljem stvaranja psimene psihijatrijske verzije intervjua (tvrdnje o stavovima,
emocionalnim reakcijama, fizičkim i psihološkim simptomima, te iskustva
-MMPI se pokazao najvrijednijim u nekom općem razlikovanju abnormalne i normalne populacije, a može se koristiti
za procjenu opće težine poremećaja određene osobe.
-Kalifornijski psihološki inventar (CPI) je jedan od najšire validiranih inventara ličnosti, namijenjenih normalnim
populacijama; mjeri osobine poput dominacije, društvenosti, odgovornosti itd.
-Q-razvrstavanje je posebna metoda za mjerenje osobina ličnosti u kojoj procjenjivač opisuje ličnost neke osobe
razvrstavanjem skupa od oko 100 kartica u odvojene kupove. Govori o usporedbi jedne osobine osobe sa drugom.
-Psihoanalitički prikaz ličnosti ostaje najcjelovitija i najutjecajnija teorija ličnosti koja je ikad stvorena
-Metodom slobodne asocijacije, u kojoj se traži od pacijenta da kaže sve što mu padne na pamet, Freud je otkio teme
za koje je vjerovao da su manifestacije nesvjesnih želja i strahova
-Ljudski um se sastoji od malog dijela-svjesnog i nesvjesnog (svih informacija koje nam u tom trenutku nisu na
pameti, ali koje možemo osvijestiti) i većeg-nesvjesnog koji je spremište impulsa, želje i nedostupnih sjećanja koje
utiču na naše mišljenje i ponašanje.
-Psihološki determinizam je doktrina koja tvrdi da sve misli, akcije i emocije imaju svoj uzrok.
-Freud je tvdio da snovi, humor, zaboravljanje i pogreške u govoru služe smanjivanju psihološke napetosti jer
zadovoljavaju zabranjene impulse ili nezadovoljene želje.
-Freudov stukturalni model ličnosti koji u međusobnoj interakciji upravljaju ljudskim ponašanjem: id, ego i superego
-Id je najprimitivniji dio ličnosti iz kojeg se kasnije razvijaju ego i superego. Sastoji se od najosnovnijih bioloških
impulsa ili nagona.
-Vjerovao je da su seksualni i agresivni nagon najvažnije instiktivne determinante ličnosti.
-Id djeluje po načelu užitka i bez obzira na okolnosti nastoji doći do užitka i izbjeći bol.
-Ego slijedi načelo realnosti, odlučuje koji će impulsi biti zadovoljeni i na koji način.
-Ego je posrednik između zahtjeva ida, stvarnosti svijeta i zahtjeva superega.
-Superego je internalizirana reprezentacija društvenih vrijednosti i morala
-Predstavlja savjest osobe i predodžbu moralno idealne osobe-ego ideal; nastaje kao reakcija na roditeljske nagrade i
kazne
-Ove sastavnice ličnosti su često u sukobu. Id i velik dio ega je nesvjestan, dok je dio ega i superego dio predsvjesnog
i svjesnog
-Libido je određena konstantna količina energije koju ima svaka osoba, izražavajući primarnost seksualnog nagona.
-Odbrambeni mehanizmi-strategije za sprečavanje i ublažavanje anksioznosti
-Represija-osnovni i najvažniji odbrambeni mehanizam,impulsi ili sjećanja koja su suviše zastašujuća ili bolna se
isključuju iz svjesnog doživljaja
-Često se potiskuju sjećanja koja pobuđuju sram, krivnju ili samoosuđivanje
-Zatomljivanje je namjerna samokontrola, namjerno držanje impulsa i želja u okvirima dopuštenog. Ljudi su svjesni
ovih misli ali uglavnom nisu svjesni potisnutih impulsa ili sjećanja.
-Racionalizacija znači pripisivanje logičkih ili društveno poželjnih motiva onome što radimo, kako bi djelovalo da to
činimo racionalno.
-Racionalizacija ima dvije svrhe: olakšava razočarenje kad ne postignemo cilj i daje nam prihvatljive motive za naše
ponašanje.
-Obrnuta reakcija je skrivanje sopstvenih motiva od sebe, izražavajući pri tome vrlo snažno suprotni motiv.

7
-Projekcija je odbrambeni mehanizam koji nas štiti od uviđanja naših nepoželjnih svojstava pripisujući ih drugim
ljudima u pretjeranoj količini.
-Intelektualizacija je pokušaj udaljavanja od stresne situacije koji se sastoji u bavljenju sa situacijom na apstraktan,
intelektualiziran način.
-Negiranje se javlja kada je vanjska stvarnost previše neugodna, pa otežava suočavanje, pojedinac pribjegava
negiranju, poričući postojanje nepoželjene stvarnosti.
-Premještanje je mehanizam pomoću kojeg se neki motiv koji ne može biti zadovoljen u jednom obliku,
preusmjerava u neki novi kanal.
-Psihoseksualne faze su faze razvoja gdje se u svakoj fazi impulsi ida koji traže užitak usredotočuju na određeni dio
tijela i traju prvih 5 godina života.
-Prva godina života je oralna faza psihoseksualnog razvoja, užitak u sisanju i dojenju.
-Druga godina je analna faza, u kojoj djeca nalaze užitak u zadržavanju i izbacivanju fekalija.
-U falusnoj fazi, od 3. do 6. godine života, djeca počinju nalaziti užitak u diranju svojih genitalija (jebeni Freud).
-Edipov konflikt je usmjerenost seksualnih impulsa dječaka na svoju majku, što ga navodi da oca percipira kao
suparnika.
-Dječak smanjuje kastracijsku anksioznost i identificira se sa ocem. Razrješenjem Edipova konflikta završava falusna
faza.
-Razdoblje latencije traje od 7. do 12. godine gdje se djeca manje bave svojim tijelom i usmjeravaju svoju pažnju na
vještine koje su im potrebne za suočavanje sa okolinom.
-Genitalna faza traje u adolescenciji i pubertetu i to je zrela faza odrasle seksualnosti i funkcioniranja
-Kod dobro integrirane ličnosti ego zadržava čvrstu ali fleksibilnu kontrolu nad idom i superegom.
-Carl Jung je vjerovao u kolektivno nesvjesno, dio uma koji je zajednički svim ljudima i sastoji se od pradavnih
predodžbi ili arhetipova, naslijeđenih od predaka (majka, sunce,...)
-Harry Stack Sullivan, neo-freudovac, smatrao je da reakcije ljudi na interpersonalne odnose uzrokuju kod njih razvoj
personifikacija-mentalnih predodžbi o sebi i drugima (personifikacija dobrog-ja, personifikacija lošeg-ja i ne-ja)
-Teorija objektnih odnosa se bavi naklonostima osobe i njezinim odnosima sa drugim ljudima tijekom života.
-Projektivni test sastoji se od neodređenih ili nejasnih podražaja na koje osoba može odgovoriti kako želi,
projecirajući svoju ličnost na te podražaje.
-Rorschachov test čini skup od 10 predložaka na kojima se nalaze složene mrlje tinte. OD pojedinca se traži da
navede na šta ga mrlja podsjeća, a tri glavne kategorije u bodovanju su mjesto, odrednice i sadržaj.
-Test tematske apercepcije(TAT) ispitivanoj osobi pokazuje 20 jednoznačnih slika osoba i scena i od nje se traži da
o svakoj od slika izmisli priču.
-Rorschachov prečesto pogrešno klasificira normalne osobe kao patološke, naročito pripadnike etničkih manjina.Dva
ocjenjivača različito ocjenjuju iste odgovore., te u predviđanju ponašanja postiže ograničen uspjeh.
-Pozdanost TAT-a je nešto bolja, pokazao se bolji u predviđanju nekih specifičnih ponašanja
-Bihevioristički pristup naglašava trajnu interakciju okoline i osobe, gdje okolina oblikuje ponašanje kroz učenje i
ponašanje osobe mijenja okolinu.
-Operantno ili instrumentalno uslovljavanje je vrsta učenja do kojeg dolazi kad naučimo vezu ismeđu napeg
ponašanja i određenih ishoda.
-Klasično uslovljavanje je vrsta učenja do kojeg dolazi kad se određene situacije povezuju sa određenim ishodima..
-Bihevioristi smatraju da klasično uvjetovanje proizvodi unutarnji izvor anksioznosti, koji je Freud nazvao superego.
-Bihevioralni pristup ne posvećuje pažnju biološkim determinantama ponašana i usredotočuje se na okolinske
odrednice. Ljudi nisu urođeno ni dobri ni zli, već se lako mijenjaju pod uticajem okoline.
8
-Kognitivni pristup je opći empirijski pristup i skup tema koje su povezane s načinima na koje ljudi obrađuju
informacije o sebi i svijetu.
-Teorija socijalnog učenja govori da unutarnji kognitivni procesi sjeluju na ponašanje, kao što na njega djeluje i
opažanje ponašanja drugih ljudi i okoline u kojoj se ponašanje odvija.
-Bandura svojom socijalno-kognitivnom teorijom naglašava recipročni determinizam kojem su vanjske determinante
ponašanja i unutarnje dio sistema utjecaja u interakciji, koji djeluju i na ponašanje i na druge dijelove sistema.
-Prema Banduri, ljudi prilikom odlučivanja upotrebljavaju simbole i predviđanje i većina ponašanja proizilazi iz
unutarnjih procesa samoregulacije.
-Pozitivni aspekt kognitivnog pristupa je to što je utemeljen na empirijskim istraživanjima i da u tumačenju osobina
ličnosti ide dalje od pristupa crta ličnosti. Negativne kritike upućuju na to da se ovaj pristup koristi nejasnim
pojmovima.
-Walzter Mischel uveo je sljedeći skup varijabli u cilju inkorporiranja individualnih razlika:
1. Kompetencije-intelektualne, socijalne, fizičke i druge sposobnosti.
2. Strategije kodiranja-selektivno obraćanje pažnje, kodiranje i grupiranje informacija u smislene kategorije.
3. Očekivanja-posljedice koje pojedinac očekuje, koje usmjeravaju ponašanje
4. Subjektivne vrijednosti-pripisivanje različite vrijednosti ishodima.
5. Samoregulativni sistemi i planovi-standardi i pravila za reguliranje ponašanja i sposobnost realističkog
planiranja ostvarivanja ciljeva.
-George Kelly predložio je osobne konstrukte-dimenzije koje pojedinci koriste za interpretiranje sebe i svijeta.
-Shema je kognitivna struktura koja nam pomaže percipirati, organizirati, obraditi i upotrijebiti informacije
-Ja-shema se sastoji od kognitivnih generalizacija o sebi, utemeljenih na prošlim iskustvima, koja organiziraju i
usmjeravaju obradu informacija povezanih sa vlastitim ja.

-Humanistički pristup ima 4 načela: primarni interes je osoba i njezini doživljaji; preferirane teme su ljudski odabir,
kreativnost i samoaktualizacija; smislenost mora prethoditi objektivnosti; najveću vrijednost ima dostojanstvo osobe
-Sklonost aktualizaciji-sklonost prema ispunjenju, aktualiziranju ili ostvarivanju svih sposobnosti organizma;
utemeljio Rogers kao temeljnu snagu koja motivira ljudski organizam
-Vlastito ja ili pojam o sebi se sastoji od svih ideja, percepcija i vrijednosti koje za svakog čovjeka karakteriziraju
njega samog.
-Abraham Maslow je predložio postojanje hijerarhije potreba-piramida koja ide od temeljnih bioloških potreba do
složenijih psiholoških motiva, koji postaju važni kad su temeljne potrebe zadovoljene.
-Vrhunski doživljaji-prolazni trenuci samoaktualizacije, karakteriziran osjećajem sreće i ispunjenja.
-Humanistički psiholozi ne osporavaju uticaj bioloških i okolinskih varijabli na ponašanje, ali ističu ulogu pojedinca.
-Samo za pojedinca koji raste prema samoaktualizaciji se može reći da je zdrav.
-Osnovna pretpostavka sociobiologije, poslije evolucijske psihologije je da ponašanja koja povećavaju izglede
preživljavanja organizama i dobivanja potomaka biti odabrana tijekom evolucije i time postati dio aspekata ličnosti.
-Tri dinamička procesa interakcije osoba-okolina:
1. relativna interakcija-različite osobe izložene istoj okolini interpretiraju je, doživljavaju i na nju reaguju
različito.
2. evokativna interakcija je reakcija koju ličnost svake osobe pobuđuje kod drugih ljudi.
3. proaktivna interakcija je oblikovanje ličnosti i konstruisanje vlastite okoline djece izlaženjem izvan
roditeljske okoline.
STRES, ZDRAVLJE I SUOČAVANJE
9
-Stres je doživljaj događaja koji se percipira opasnim za fizičku ili psihičku dobrobit pojedinca.
-Bihevioralna medicina ili zdravstvena psihologija je područje koje se bavi ispitivanjem načina na koji stres i drugi
socijalni i biološki faktori zajedno doprinose nastanku bolesti.
-Četiri karakteristike uobičajenih događaja dovode do toga da se percipiraju kao stresni: mogućnost kontrole,
predvidljivost, velike promjene u životnim okolnostima i unutarnji konflikti.
-Mogućnost kontroliranja nekog događaja je stepen u kojem taj događaj možemo zaustaviti ili izazvati .
-Predvidivost je stepen u kojem znamo hoće li se i kada dogoditi događaj.
-Unutarnji konflikti su neriješeni problemi koji mogu biti svjesni ili nesvjesni.
-Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je niz teških, sa anksioznošću povezanih simptoma.
-PTSP karakteriše snažno povlačenje i odvajanje od svakodnevnog života, ponovno proživljavanje traume, poremećaj
spavanja, teškoće sa koncentracijom, pretjerana budnost.
-Krivnja preživljavanja je osjećaj silne krivice zbog preživljavanja traume koju drugi nisu.
-Teorija naučene bespomoćnosti tumači kako doživljaj manjka kontrole nad negativnim događajima dovodi do apatije
i depresije,
-Naučena bespomoćnost se karakterizira apatijom, povlačenjem i neaktivnošću.
-Reakcija borba ili bijeg je tjelesna mobilizacija za napad ili bijeg iz prijeteće situacije.
-Reakcije na stres:
 psihološke reakcije: anksioznost, ljutnja i agresija, apatija i depresija, kognitivna oštećenja
 fiziološke reakcije: ubrzan metabolizam, ubrzan rad srca, proširena zjenice, povišen krvni tlak,
izlučivanje endorfina i ACTH, oslobađanje dodatnog šećera iz jetre, ubrzano disanje, napeti mišići
-Posljedica dva neuroendokrina sustava pod kontrolom hipotalamusa: simpatičkog i adrenalno-kortikalnog sistema.
Hipotalamus je zbog svoje dvostruke funkcije u opasnim situacijama prozvan moždanim stresnim centrom.
-Simpatički nervni sistem uzrokuje ubrzanje rada srca, povišeni krvni tlak, proširene zjenice i oslobađanje dodatnog
šećera iz jetre. Adreno-kortikalni sistem uzrokuje oslobađanje adrenokortikotropnog hormona (ACTH), koji potiče
oslobađanje kortizola u krv.
-Opći adaptacijski sindrom je niz reakcija kojima svi organizmi reaguju na stres. Sastoji se od tri faze:
1. faza alarma (tijelo se mobilizira za suprostavljanje prijetnji aktiviranjem simpatičkog sistema)
2. faza otpora (organizam se nastoji nositi s opasnošću borbom ili bijegom)
3. faza iscrpljenosti (organizam nije u stanju pobjeći ili boriti se i pokušajima iscrpljuje fiziološke resurse)
-Bolesti adaptacije nastaju ponovljenim i dugotrajnom iscrpljivanju fizioloških resursa izazvanih dugotrajnom
izloženošću stresorima kojima nije moguće pobjeći niti ih savladati.
-Ljudi sa PTSP-om jače fiziološki reaguju na situacije koje ih podsjećaju na njihovu traumu, zamišljajući scene borbe
imaju jaču prokrvljenost u anteriornom cingularnom girusu i amigdali koji igraju ulogu u emocijama i pamćenju i
imaju oštećenja hipokampusa koja mogu biti posljedica izuzetno velikih količina kotizola za vrijeme traume.
-Opće statičko opterećenje je trošenje tijela do kojeg dolazi zbog kronično povišene aktivnosti fizioloških reakcija na
stres.
-Psihofiziološki poremećaji su tjelesni poremećaji u kojima se važna uloga pripisuje emocijama.
-Prekomjerna pobuđenost izazvana kroničnim stresorom može doprinijeti nastanku koronarne srčane bolesti,
začepljenja krvnih žila koje opskrbljuju srčani mišić.
-Psihoneuroimunologija se bavi ispitivanjem uticaja stresa i drugih psiholoških varijabli na imunološki sistem.
-Stres može i posredno djelovati na zdravlje jer smanjuje broj pozitivnim zdravstvenih ponašanja, a povećava broj
negativnih.

10
-Psihoanaliza razlikuje objektivnu anksioznost, razumnu reakciju na štetnu situaciju, i neurotsku anksioznost, koja
je pretjerana u odnosu na opasnost. Prema Freudu, neurotska anksioznost je posljedica konflikta između
neprihvatljivih impulsa i ograničenja koji nameće stvarnost.
-Bihevioristi su se usredotočili na načine na koji ljudi uče povezivati stresne reakcije s određenim situacijama. Neke
fobije se razvijaju pomoću klasičnog uvjetovanja.
-Kognitivna teorija predlaže modifikaciju teorije naučene bespomoćnosti, koja je usmjerena na atribucije i uzročna
tumačenja koja ljudi pronalaze za određene događaje.
-Tvrde da kad ljudi pripisuju negativne događaje uzrocima koji su za njih unutarnji, stabilni u vremenu i globalni.
-Pronalaženje smisla ili pozitivan rast potaknut traumom čini se da pomaže ljudima u fizičkoj i psihološkoj prilagodbi.
-Obrazac tipa A karakterišu osobe koje su hostilne, agresivne, nestrpljive i prekomjerno uključene u svoj posao;više
su skloni obolijevanju od koronarne srčane bolesti
-Suočavanje je proces pomoću kojeg se osoba nastoji nositi sa stresnim zahtjevima.
-Suočavanje usmjereno na problem je nastojenje pronalaska načina za promjenu ili izbjegavanje situacije koja je
nastala.
-Suočavanje usmjereno na emocije je ublažavanje emocija vezanih uz stresnu situaciju, čak i u slučaju da se sama
situacija ne može promijeniti.
-Represivno suočavanje je pojava negiranja postojanja negativnih emocija i potiskivanje iz svjesnog doživljaja
-Bihevioralne tehnike za regulaciju stresa su: biološka povratna veza, vježbanje relaksacije i opuštanj, meditacija i
aerobne vježbe.
-Biološka povratna veza je primanje povratne informacije o nekom aspektu svoga fiziološkog stanja, koje zatim
pokušavamo promijeniti.
-Uvježbavanje relaksacije sastoji se u poučavanju tehnikama koje ljudima omogućuju duboko opuštanje mišića, te
usporavanje i usmjeravanje misli.
-Meditacija je učinkovita tehnika za induciranje opuštanja i smanjivanje fiziološke pobuđenosti.
-Kognitivnii pristup upravljanja stresom usredotočuje se na mijenjanje kognitivnih reakcija pojedinca na stresne
situacije.
-Kognitivna bihevioralna terapija pokušava pomoći ljudima da prepoznaju vrste stresnih situacija koje izazivaju
njihove fiziološke ili emocionalne simptome, a pomaže im i da promjene načine suočavanja sa tim situacijama.

PSIHIČKI POREMEĆAJI
-Četiri kriterija abnormalnosti:
-Socijalno odstupanje. Abnormalnim se smatra ponašanje koje znatno odstupa od normi ili standarda kulture.
Kulturno relativističko stajalište tvrdi da za članove određene kulture moramo uzeti u obzir definiciju
abnormalnosti te kulture.
-Statistička rijetkost
-Neprilagođeno ponašanje. Abnormalnim se takođe smatra neprilagođeno ponašanje-ponašanje koje ima
negativne učinke na pojedinca ili društvo.
-Osobna patnja. Subjektivni osjećaj boli i patnje pojedinca, njihov osjećaj tjeskobe, depresije,...
-Normalnost karakteriše:
-Prikladna percepcija realnosti (realnost u procjenjivanju vlastitih reakcija i sposobnosti, i interpretaciji
događaja oko njih)
-sposobnost voljne kontrole vlastitog ponašanja

11
 -samopoštovanje i prihvaćanje
-sposobnost uspostavljanja odnosa u kojima postoji naklonost
-produktivnost
-Dijagnostička oznaka omogućava onima koji rade sa poremećenim osobama bržu i sažetiju komunikaciju, ali i
doprinosi priviđanju jedinstvenih svojstava svakog slučaja i ne govori nam kako je to ponašanje nastalo i šta uzrokuje
njegovo daljnje ponavljanje.
-Klasifikacija mentalnih poremećaja koja se najviše koristi je Dijagnostički i statistički priručnik za duševne
poremećaje
-Neuroza uključuje skupinu poremećaja karakteriziranih anksioznošću, nesrećom i neprilagođenim ponašanjem, koje
rijetko zahtjeva hospitalizaciju.
-Psihoza uključuje teže mentalne poremećaje, ponašanje pojedinca i njegovi misaoni procesi su toliko poremećeeni da
gubi kontakt sa realnošću, ne može se nositi sa zahtjevima dnevnog života i obično mora biti hospitaliziran.
-Biološko stajalište smatra da su mentalni poremećaji moždani poremećaji. Genske nepravilnosti, abnormalnosti u
specifičnim dijelovima mozga, kao i disfunkcije neurohemijskih sistema mogu osobu disponirati za razvoj nekog
mentalnog poremećaja. Obično se u liječenju koriste lijekovi.
-Psihološka stajališta mentalne poremećaje smatraju problemima u funkcionisanju uma.
-Psihoanalitičko stajalište naglašava nesvjesne konflikte, koji obično nastaju u ranom djetinjstvu, te upotrebu
odbrambenih mehanizama kojima se kontrolira anksioznost izazvana potisnutim porivima i emocijama. Osvješćivanje
nesvjesnih konflikata i emocija trebalo bi eliminirati potrebu za odbrambenim mehanizmima i ublažiti poremećaj.
-Bihevioralno stajalište istražuje kako strahovi postaju uvjetovani uz određene situacije, te ulogu potkrepljenja u
nastanku i održavanju neprikladnih ponašanja.
-Kognitivno stajalište smatra da neki mentalni poremećaji proizilaze iz poremećenih kognitivnih procesa, pa se mogu
ublažiti promjenom tih pogrešnih kognicija. Naglašava svjesne mentalne procese, način na koji mislimo o sebi,
procjenjujemo stresne situacije i naših strategija za suočavanje s tim situacijama.
-Kulturno i sociološko stajalište smatra da mentalni poremećaji nisu smješteni u umu pojednca, već u društvenom
kontekstu u kojem živi. Naglašavaju se faktori disktiminacije, siromaštva, načini na koje kultura oblikuje vrste
mentalnih poremećaja na koje su judi najviše osjetljivi.
-Model ranjvost-stres-integrira interakcije između dispozicija koje osobu čine ranjivom za razvoj nekog poremećaja i
stresnih okolnih uvjeta s kojima se osoba susreće.
-Ranjivost na biološkoj razini može predstavljati djelovanje nekih genskih faktora, a na psihološkoj hronični osjećaj
bespomoćnosti i neprikladnosti.
-Da dispozicija dovede do poremećaja, nužan je i stres (siromaštvo, frustracije, konflikti,...)ž

-Anksiozni poremećaj uključuje skup poremećaja u kojima je anksioznost ili glavni simptom(generalizirana
anksioznost i panični poremećaji) ili se doživljava kad osoba pokušava kontrolirati određena neprilagođena ponašanja
(fobični i opsesivno-kopulzivni poremećaj).
-Četiri tipa simptoma anksioznosti:
-fiziološki simptomi (borba ili bijeg reakcija)
-kognitivni simptomi
-bihevioralni simptomi
-emocionalni simptomi, osjećaji užasa i strave
-Generalizirani anksiozni poremećaj je oblik anksioznog poremećaja gdje osoba doživljava trajan osjećaj napetosti i
strave.Simptomi su nemogućnost opuštanja, poremećen san, umor, glavobolje, vrtoglavice i ubrzani rad srca, teškoće
sa koncentracijom i odlučivanjem.
12
-Napad panike- epizoda akutnog i ogromnog straha i užasa. Osoba je sigurna da će joj se desiti nešto užasno, ubrzano
lupanje srca i disanje, znojenje, drhtanje, nesvjestica i mučnina.
-Panični poremećaj-ustaljenje napada panike i briga zbog tih napada.
-U južnoameričkim kulturama postoji ataque de nervois- navala simptoma aksioznosti poput drhtanja, osjećaja
gubitka kontrole, nagli plač, nekontrolirano vriskanje, verbalna i fizička agresija i napade slične epileptičnom ili
nesvjestici, te suicidalne namjere.
-Agorafobija je strah od svakog mjesta na kojem bi mogli biti zatvoreni bez mogućnosti izlaska ili na kojem u hitnom
slučaju ne bi mogli dobiti pomoć. Razvija se obično unutar godinu dana nakon ponavljajućih napada panike. Jedna
trećina do polovine ljudi koji pate od paničnog poremećaja, pate i od agorafobije; razvija se obično unutar godinu
dana od ponavljajućih napada panike.
-Ljudi koji razvijaju panični poremećaj možda imaju gensku ili biohemijsku ranjivost na pretjerano aktivnu reakciju
borba ili bijeg (zbog nedostatka u moždanim područjima, naročito limboičkom sistemu, poput nedostatka serotonina),
tako da njihovo tijelo čak i na blag podražaj doživljava fiziološke simptome te reakcije. Da bi se razvio panični
poremećaj, potrebno je da je osoba sklona katastrofiziranju tih simptoma te ekstremnoj zabrinutosti zbog paničnih
napada. Agorafobija se razvija kad osoba počne izbjegavati mjesta koja povezuju sa paničnim simptomima i
ograničuju se na prostore u kojima doživljavaju manju anksioznost.

-Fobija je intenzivan strah od podražaja ili situacije koje većina ljudi ne smatra naročito opasnima.
-Tri kategorije fobija: jednostavne fobije, društvene fobije i agorafobija.
-Jednostavna fobija je strah od objekta, životinje ili situacije. U težim slučajevima osoba ima niz fobija koje
inteferiraju sa mnogim aspektima života i mogu biti isprepletene sa opsesivnim i kompulzivnim ponašanjima.
-Socijalne fobije uzrokuju izuzetnu nesigurnost u društvenim situacijama i straha od sramoćenja.
-Freud je tvrdio da do fobija dolazi kad ljudi zamijene anksioznost zbog nesvjesnih motiva ili želja sa objektom koji
simbolizira te motive i želje.
-Bihevioristi su tvrdili da se fobije razvijaju klasičnim i operantnim uvjetovanjem. Klasično uvjetovanje uparivanjem
neutralnog podražaja sa traumatskim doživljajem izaziva anksioznu reakciju, a fobično ponašanje se održava
zahvaljujući operantnom uvjetovanju.

-Oznaka opsesivno-kompulzivnog poremećaja jeste upravljanje životom radnji i misli koje se ponavljaju
-Opsesije su uporne, nametljive misli, predodžbe ili impulsi koji izazivaju anksioznost.
-Kompulzije su nesavladivi porivi za izvođenjem određenih radnji ili rituala koji smanjuju anksioznost.
-Središnje svojstvo poremećaja je subjektivan doživljaj gubitka kontrole.
-Opsesivne misli su često povezane sa kompulzivnim radnjama, pojedinci postaju anksiozni kad se pokušavaju
oduprijeti svojim kompulzijama, ali kad se prepuste izvođenju tih radnji, osjećaju nestajanje napetosti.
-Opsesivne misli su najčešće nanošenje štete sebi ili drugima, strah od kontaminacije i sumnjama o validnosti
završenog zadatka. Kompulzije su najčešće pranje i provjeravanje,
-Opsesivne misli su vrlo uznemirujuće, a kompulzivna ponašanja mogu biti vrlo neprilagođena i oduzimati mnogo
vremena.
-Manjak neurotransmitera serotonina u moždanim područjima koja reguliraju primitivne impulse seksa, nasilja i
čistoće ima ulogu u razvoju ovog poremećaj. Ovi pojedinci imaju više teškoća u isključivanju nametljivih misli jer su
skloni rigidnom, moralističkom razmišljanju, skloniji su svoje negativne, nametljive misli proglasiti neprihvatljivima.
-Kompulzije se mogu razviti kad osoba otkrije da neka ponašanja privremeno smiruju opsesiju, a to smanjenje
anksioznosti potkrepljuje ponašanje.

13
-Prema Freudu, psesije su neprihvatljivi porivi koji su bili potisnuti, pa se ponovo pojavljuju u prikrivenom obliku.

-Poremećaji raspoloženja se dijele u depresivne poremećaje (osoba ima jedno ili više razdoblja depresije, bez
manije) i bipolarne poremećaje (izmjenjuju se razdoblja depresije i manije)
-Anhedonija je manjak sposobnosti doživljavanja radosti, čak i u najradosnijim prilikama.
-Kognitivni simptomi depresije su negativne misli o bezvrijednosti, krivnji, beznađu i samoubistvu, pasivnost, a
tjelesni simptomi su promjene apetita, sna, umor i manjak energije.
-Manićnu epizodu bipolarnog poremećaja karakteriziraju velike količine energije, entuzijazma, samopouzdanja,
grandiozni planovi, nekad agresivnost i nasilnost, smetenost i dezorijentiranost. Često se pretvaraju u epizodu
depresije.
-U poremećajima raspoloženja neurotransmiteri norepinefrin i serotonin igraju važnu ulogu, postoje abnormalnosti u
osjetljivosti receptora za serotonin i norepinefrin, naročito u područjima mozga koja su uključena u regulaciju
emocija, poput hipotalamusa.
-Kod velikog depresivnog poremećaja, receptori za te neurotransmitere su neosjetljivi, ili ih ima premalo.
-Receptori za neurotrasmitere kod bipolarnog poremećaja prolaze kroz neke promjene u osjetljivosti koje su povezane
sa promjenama raspoloženja.
-Promijenjena je i struktura i funkcioniranje mozga, kod onih sa teškom depresijom ili bipolarnim poremećajem,
snimke mozga pokazuju deterioraciju u prefrontalnom korteksu,
-Prema kognitivnom stajalištu, ljudi postaju depresivni jer su skloni događaje u svom životu interpretirati na
pesimističan, beznadan način.
-Kognitivne distorzije u depresiji:
 prekomjerna generalizacija
 selektivna apstrakcija
 uvećavanje i umanjivanje
 personalizacija
 proizvoljno zaključivanje
-Kognitivna trijada negativnih misli depresivne osobe: negativne misli o sebi, trenutačnim doživljajima i o budućnosti.
-Psihoanalitičke teorije interpretiraju depresiju kao rekciju na gubitak, pretjeranu ovisnost o vanjskom odobravanju i
internalizaciju ljutnje.

-Shizofreni poremećaj obično započinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, katkada se razvija sporo,
katkada naglo, snažnom smetenošću izazvanom razdobljem stresa.
-Primarne karakteristike shizofrenije:
a) poremećeni procesi i sadržaji mišljenja:
 pisanje i govor karakterizira gomila nepovezanih riječi
 labavljenje asocijacija u kojem ideje osobe skaču s predmeta na predmet
 osjećaj nemogućnosti kontroliranja pažnje i usmjeravanja misli
 sumanute misli i deluzije(vjerovanja koja ni većina ljudi smatrala netačnim interpretacijama
stvarnosti)
 paranoičnost (ideje proganjanja) i ideje veličine
b) poremećaji percepcije
 halucinacije(senzorni doživljaji koji nastaju bez relevantnih i prikladnih vanjskih podražaja)
c) poremećaji izražavanja emocija
 obično ne pokazuju normalne emocionalne reakcije, povučeni su
d) smanjena sposobnost funkcioniranja
 bizarna motorička aktivnost
14
-Shizofrenija ima snažne biološke korijene, ali okolinski stres može ljude ranjive na shiizofreniju gurnuti u teže oblike
poremećaja ili nove epizode psihoze.
-Dva strukturalna nedostatka ljudi sa shizofrenijom: manji i manje aktivan prefrontalni korteks i povećane moždane
komore i likvorom ispunjeni prostori u mozgu.
-Složene neravnoteže u razini dopamina u različitim moždanim područjima, poput preniske aktivnosti dopamina u
prefrontalnom području mozga i višak dopamina u mezolimbičkom sistemu se smatraju jednim od krivaca za ovu
bolest.
-Ljudi sa shizofrenijom češće imaju historiju komplikacija pri porođaju, prenatalnih moždanih ozljeda, infekcija SŽS
u djetinjstvu i komplikacija i bolesti koje je majka imala tijekom trudnoće.

-Poremećaji ličnosti su dugotrajni obrasci neprilagođenog ponašanja.

-Započinju u djetinjstvu ili adolesenciji, ljudi doživljavaju sebe na vrlo oznemirujući način, često nisu uznemireni ili
anksiozni, niti motivirani za mijenjanje svog ponašanja.
-Antisocijalni poremećaj ličnosti karakterizira manjak osjećaja odgovornosti, moralnosti ili brige za druge. Njihovo
ponašanje je sasviim određeno njihovim potrebama, ponašaju se impulzivno, nemaju osjećaj krivnje ni kajanja,
izuzetno lako lažu, imaju potrebu za uzbuđenjima neovisno o mogućnosti ozljeđivanja. Često su privlačni,
inteligentni, šarmantni ljudi koji su vješti u manipuliranju.
-Niske razine serotonina, niska razina pobudljivosti, zanemarivanje i hostilnost roditelja prema antisocijalnoj djeci,
majčina zloupotreba droga, izloženost toksinima i obrađivanje informacija o socijalnim interakcijama na agresivan
način, sve ssu uzroci ovog poremećaja.

-Granični poremećaj ličnosti je poremećaj koji traje cijeli život, a karakterizira ga izuzetna promjenjivost
raspoloženja, odnosa i samopercepcije.
-Nestabilnost je ključno svojstvo, javljaju se napadi teške depresije, anksioznosti ili ljutnje. Nestabilan je pojam o sebi,
a i drugima, prelazi iz idealiziranja drugih ljudi do bezrazložnog prezira. Pogrešno interpretiraju reakcije drugih ljudi
kao napuštanje, često se osjećaju očajnički prazno, skloni su impulzivnim ponašanjima protiv sebe, poput
samopovređivanja i suicidalnosti. Skloni su prolaznim epizodama osjećaja nestvarnosti, obično dobijaju dijagnozu
zloupotreba droga, depresije, PTSP-a, paničnog poremećaja,..
-Psihoanalitička teorija smatra da se pojedinci sa ovim poremećajem oslanjaju na primitivne odbranbene mehanizme i
nikad ne nauče popuno razlikovati sebe od drugih.
-Rascjepljivanje je sklonost viđenja sebe i drugih kao potpuno loše ili potpuno dobre, a najčešće osciliranje između
oboje.
-Imaju iza sebe historiju fizičkog i seksualnog zlostavljanja, što može dovesti do problema u samopoimanju;roditelji
su im naizmjenično pokazivali naklonost i hostilnost i tražili su od njih da budu vrlo ovisni

-Disocijativni poremećaj ličnosti (poremećaj višestruke ličnosti) sastoji se u postojanju dvije ili više ličnosti ili
identiteta unutar iste osobe, koje se izmjenjuju u kontroliranju ponašanja. Svaka ličnost ima svoje vlastito ime i dob,
specifična sjećanja i karakteristična ponašanja.
-Primarni identitet je pasivan, ovisan i depresivan, nema pojma o doživljajima ostalih identiteta.
.U srži poremećaja je hronična sklonost disocijaciji, rastavljanju različitih dijelova doživljaja vlastitog ja, pamćenja ili
svijesti. Odražava neuspjeh u integriranju različitih aspekata identiteta, pamćenja i svijesti.
-Žrtve su fizičkog i seksualnog nasilja u djetinjstvu, i razvijaju ovaj poremećaj kao odbranu od traumatskih doživljaja
u sjetinjstvu.
-Dijete razdvaja sjećanje od svijesti, ta metoda dovodi do više disociranih identiteta. Povećana je osjetljivost na
samohipnozu.

15
-Histrionski poremećaj ličnosti-hronična snažna potreba za pažnjom i oddobravanjem, koja se nastoji zadovoljiti
dramatičnim ponašanjem, zavođenjem i ovisnošću.
-Narcistični poremećaj ličnosti-često prisutna veličanstvenost uz potpuno zanemarivanje potreba drugih ljudi,
sklonost iskorištavanju drugih, arogancija.
-Paranoidni poremećaj ličnosti-hronično i opće pristutno, neopravdano, nepovjerenje prema drugim ljudima.
-Shizoidni poremećaj ličnosti-hronični manjak interesa za interpersonalne odnose, emocionalna hladnoća
-Shizotipni poremećaj ličnosti-hronično inhibirano ili neprikladno emocionalno i socijalno ponašanje,
dezorganiziran govor i aberantne kognicije
-Izbjegavajući poremećaj ličnosti-izbjegavanje socijalnih interakcija i ograničavanje istih, izazvano strahom od
kritike.
-Ovisni poremećaj ličnosti-opća nesebičnost, potreba da se neko skrbi za osobu, strah od odbacivanja.

LIJEČENJE PSIHIČKIH POREMEĆAJA

-Sindrom progresivne paralize- posljedica infekcije sifilisa, postupno propadanje mentalnog i fizičkog
funkcioniranja, znatne promjene ličnosti uz sumanutost i halucinacije.
-Deinstitucionalizacija je pokret usmjeren na otpuštanje mentalnih bolesnika iz ustanova.
-Psihoterapiju čini niz psiholoških intervencija, čiji je zajednički cilj ublažavanje ljudskih problema i olakšavanje
učinkovitog funkcioniranja u društvu.
-Terapeut nudi empatiju i razumijevanje, potiče povjerenje i nastoji klijentu pomoći u razvoju ičinkovitijih načina
rješavanja problema.

-Psihodinamske terapije (tradicionalna psihoanaliza i interpersonalna terapija)pretpostavljaju da se postojeći problemi

osobe ne mogu uspješno razriješiti bez razumijevanja njihove nesvjesne podloge iz ranih odnosa sa roditeljima i
braćom/sestrama.
-Glavna je tehnika slobodnih asocijacija, gdje se pacijent potiče da kaže sve što mu padne na pamet.
-Druga tehnika je analiza snova, Freud je smatrao da su snovi izraz nesjesne želje ili straha u prikrivenom obliku.
Razlikovao je manifestni (očiti, svjesni) i latentni (skriveni, nesvjesni) sadržaj sna.
-Transfer je sklonost klijenta da terapeuta učini objektom svojih misli i osjećaja.
-Novije psihodinamske teorije su više struktuirane i traju kraće od tradicionalne psihoanalize, jedna od njih je
intrerpersonalna terapija.

-Bihevioralna psihoterapija pokriva niz terapeutskih metoda koje se temelje na načelima učenja i uvjetovanja.
-Sustavna desenzibilizacija je metoda uklanjanja straha pomoću reakcije koja je inkompatibilna sa anksioznošću-
opuštanja. Izrada hijerarhije situacija koje izazivaju anksioznost i opuštanje i zamišljanje svake od situacija iz
hijerarhije.
-Izlaganje in vivo je metoda slična sustavnoj desenzibilizaciji, koja od klijenta traži da se stvarno suoči sa situacijama
koje u njemu pobuđuju anksioznost. Sustavna desenzibiilizacija i izlaganje in vivo se temelje na načelima klasičnog
uvjetovanja,
-Selektivno potkrepljenje ili ojačavanje posebnih, željenih oblika ponašanja, osniva se na načelima operantnog
uvjetovanja.
-Modeliranje je proces pomoću kojeg osoba uči neka ponašanja promatranjem ili imitiranjem drugih ljudi.

16
-Samoregulacija uključuje motrenje ili opažanje vlastitog ponašanja i upotrebu različitih tehnika-samopotkrepljenja,
samokažnjavanja, kontrole uvjeta podraživanja, stjecanja inkompatibilnih reakcija-za mijenjanje neprilagođenog
ponašanja.
-Kognitivno-bihevioralna terapija je opći naziv za metode koje koriste tehnike modifikacije ponašanja, ali uključuju
i postupke za mijenjanje neprilagođenih vjerovanja.
-U ovom tretmanu depresoke pomažu klijentima u prepoznavanju distorzija u njihovu mišljenju i upućuju ih na
promjene. Bihevioralna komponenta tretmana se očituje u ohrabrivanju klijenta na formuliranje alternativnih načina
gledanja na situaciju i testiranje primjene tih alternativa.
-Četiri osnovna tipa kognitivnih pogrešaka povećavaju patnju klijenata:
–Selektivno percipiranje svijeta kao opasnog
–Prekomjerna generalizacija
–Preuveličavanje negativnih doga đ aja
–Apsolutističko mišljenje

-Humanističke terapije ističu prirodnu sklonost pojedinca rastu i samoaktualizaciji. Pretpostavlja se da psihički
poremećaji nastaju kad okolnosti ili drugi ljudi sprečavaju osobu u ostvarivanju njezinih potencijala, humanistička
terapija pomaže ljudima da dođu u dodir sa svojim pravim ja.
-Na-klijenta-usmjerena terapija utemeljena od strane Carla Rogersa, i temelji se na pretpostavci da je svaki
pojedinac za sebe najveći stručnjak, te da su ljudi sposobni sami naći rješenja za svoje probleme.
-Terapeut mora imati tri karakteristike: empatiju, toplinu i autentičnost
-Čini se da je uspješna samo kod osoba koje se relativno dobro izražavaju i motivirane su raspravljati o svojim
problemima, i zanemaruje ponašanja izvan terapije.

-Grupna terapija omogućava klijentima da rade na svojim problemima u prisutnosti drugih, da promatraju kako
drugi reagiraju na njihovo ponašanje, te da iskušaju nove načine reagiranja kad se stari pokažu nezadovoljavajućima.
-Grupe samopomoći su dobrovoljne organizacije ljudi koje se redovito sastaju kako bi razmijenili informacije i
pružili jedni drugima potporu u nastojanjima da se prevlada zajdnički problem.
-Spontana remisija-oporavljanje ljudi sa psihološkim problemima bez ikakvog tretmana.
-Mjerenje ili procjena poboljšanja klijenta uključuju: klijentovu evaluaciju napretka, terapeutovu evaluaciju i
prosudbu nekog izvana.
-Tumačenja jednake učinkovitosti psihoterapija: možda su određene terapije učinkovite za određene probleme ili
poremećaje, a relativno neučinkovite za druge; dijele određene zajedničke faktore (interpersonalni odnos topline i
povjerenja, desenzibilizacija, potkrepljenje prilagođenih reakcija, razumijevanje ili uvid)

-Biološke terapije uključuju upotrebu lijekova i elektrokonvulzivnog šoka.

-Prvi antipsihotični lijekovi pripadali su skupini fenotijazina. anksiolitici blokiraju dopaminske receptore , vežu se na
postsinaptičke receptore dopaminskih neurona.
-Klinička moć nekog antipsihotičkog lijeka neposredno je povezana s njegovom sposobnošću natjecanja za
dopaminske receptore. Jedna od najtežih nuspojava je neurološki poremećaj poznat kao tardivna (kasna) diskinezija,
koja uključuje nehotične pokrete jezika, lica, usta i čeljusti.
-Novi antipsihotici djeluju na druge dopaminske receptore, a utječu i na druge neurotrasmitere.
-Antidepresivni lijekovi podižu raspoloženje depresivnih osoba.

17
-Inhibitori monoaminoksidaze (MAO) blokiraju aktivnost jednog enzima koji može uništiti i noradrenalin i
serotonin.
-Triciklički antidepresivi sprečavaju ponovnu pohranu serotonina i noradrenalina, produžujući na taj način njihovo
djelovanje.
-Najčešće nuspojave su suha usta, zamagljen vid, konstipacija i zadržavanje urina.
-Inhibitori ponovne pohrane serotonina selektivno dižu njegovu razinu, sprečavajući ponovni unos.
-Litij smanjuje ekstremne promjene raspoloženja i vraća osobu u normalnije emocionalno stanje. Ima teške nuspojave
poput bolova u trbuhu, mučnine, povraćanja, proljeva, drhtanja i trzanja.
-Antikonvulzivni lijekovi mogu vrlo učinkovito smanjivati simptome teške i akutne manije. Nuspojave su
vrtoglavice, osip, mučnina i pospanost.
-Antianksiozni lijekovi (anksolitici) koriste se za liječenje anksioznosti, pripadaju skupini benzodijazapina.
Smanjuju aktivnost srednjeg nervnog sistema. Dugotrajna upotreba umirujućih sretstava može dovesti do fizičke
ovisnosti.
-Stimulirajući lijekovi se koriste za liječenje problema pažnje kod djece sa ADHD-om. Najčešće se upotrebljava
metilritalin. Djeluju povećanjem razine serotonina u moždanim sinapsama. Nuspojave su nesanica, glavobolje, tikovi i
mučnina.
-Elektrokonvulzivna terapija je blaga električna struja koja se pušta kroz mozak kako bi izazvala napad sličan
epileptičnom napadu. Danas se koristi samo u slučajevima teške depresije, najteža nuspojava je gubitak pamćenja.
-Moždani napadi uzrokuju masovno oslobađanje serotonina i noradrenalina.

-Dopunjavanje antipsihotičkih lijekova psihoterapijom je vrlo korisno.

-Problemi provođenja eksperimenta u području psihoterapije:
-eksperiment o terapijskim metodama nije lako organizovati i kontrolirati
-ishode je teško mjeriti
-dug period terapija
-Poticanje mentalnog zdravlja:
-prihvatite svoje osjećaje
-upoznajte svoje ranjivosti,
-njegujte svoje talente i interese,
-angažirajte se oko drugih ljudi i
-prepoznajte kad vam je potrebna pomoć

SOCIJALNI UTJECAJ
-Temeljna atribucijska pogreška je sklonost tumačenju akcija drugih ljudi preuveličavanjem utjecaja ličnosti ili
karaktera i umanjivanjem djelovanja situacije ili okolnosti.
-Socijalna psihologija je naučno proučavanje načina na koje se kroz zamišljenu ili stvarnu prisutnost drugih ljudi
oblikuju mentalni procesi i ponašanje drugih ljudi.
-Socijalna facilitacija označava stimulirajući učinak paralelnog izvođenja zadatka i prisutnosti ljudi na postignuće.
-Socijalna inhibicija je katkada negativan učinak paralelnog izvođenja i publike na izvođenje radnje.

18
-Motivacijske teorije nagona smatraju da visoka razina nagona i pobuđenosti potiču dominantne reakcije nekog
organizma. Za jednostavna ili dobro naučena ponašanja dominantna reakcija će vjerovatno biti tačna, pa će njeno
izvođenje biti facilitirano. Za složena ili upravo naučena ponašanja, dominantna reakcija će biti netačna.
-Faktori pažnje naglašavaju da prisutnost drugih često odvlači pažnju, što izaziva mentalno preopterećenje koje
suzuje raspon pažnje.
-Stroopova interferencija se javlja kad ljudi lako izvode Stroopov zadatak sa simbolima, ali su znatno usporeni kad
su u zadatku napisane inkongruentne riječi. Nastaje zbog toga što je čitanje dominantna i automatska reakcija da je
teško slijediti upute i zanemariti riječ.
-Dva ključna ograničenja učinka socijalne facilitacije: (1) puka prisutnost druge osobe ne proizvodi mnogo socijalne
facilitacije, (2) za pojavu facilitacije su ključni natjecanje i socijalna usporedba sa paralelnim izvođačima radnje ili
zadatka.
-Deindividualizacija je pojava da određene situacije mogu minimizirati važnost osobnih identiteta, smanjiti osjećaj
javne odgovornosti i time proizvesti agresivno ili neobično ponašanje. Dvije ključne karakteristike koje doprinose
deindividualizaciji su veličina skupine i anonimnost.
-Socijalne norme su implicitna ili eksplicitna pravila prihvatljivog neprihvatljivog ponašanja i vjerovanja.
-Fenomen pasivnog posmatrača označava da nas često prisutstvo drugih ljudi sprečava da nešto poduzmemo time
što pojedinac zbog pluralističkog neznanja ne definira situaciju kao hitnu i jer dolazi do difuzije odgovornosti za
poduzimanje reakcije.
-Pluralističko neznanje-svako u skupini pogrešno navodi druge da situaciju definiraju kao bezopasnu.
-Difuzija odgovornosti-kad svaka osoba zna da su prisutni mnogi drugi ljudi, teret odgovornosti ne pada samo na nju.
-Informacijski socijalni utjecaj-mi smo konformni jer vjerujemo da su interpretacije drugih ljudi o nekoj nejasnoj
situaciji, tačnije od naših.
-Normativni socijalni utjecaj-mi smo konformni sa grupnim socijalnim normama ili tipičnim ponašanjima, kako
bismo se svidjeli članovima grupe i bili prihvaćeni.
-Situacijska obilježja poslušnosti prema autoritetu:
 obilježje(eksperimentalni podaci iz Milgramovih istraživanja)
 nadgledanje(poslušnost se smanjuje kad eksperimentator nije prisutan)
 ublaživači (poslušnost se smanjuje kad se žrtva približava supdioniku)
 modeli uloga (poslušnost se smanjuje kad eksperimentator prestaje suređivati)
 situacije u nastajanju (poslušnost ovisi o bezazlenom početku istraživanja, malim povećanjima
intenziteta šoka i manjku vremena koje je sudionik imao za razmišljanje)
-Etička pitanja Milgramovog eksperimenta: 1) postupak izlaže sudionike velikoj količini stresa; 2)mogućnost
dugoročnih psiholoških učinaka na sudionike, 3)osjećaj iskorištenosti sudionika kad im bude protumačena prava
priroda eksperimenta, te će manje vjerovati psiholozima i eksperimentatorima.
-Asch je utvrdio da složna, jednoglasna grupa vrši snažan pritisak na pojedinca da se sa njom složi. Konformnost se
smanjuje ako se samo jedna osoba u grupi ne slaže. Manjina može navesti većinu da se približi njenom stajalištu.
-Ideologija je sklop vjerovanja, uvjerenja i stavova osobe.
-Interalizacija-promjena privatnih stavova.
-Tehnika „noga-u-vratima“-započinjanje sa malim zahtjevima koje bi većina prihvatila, koji je minijaturna verzija
velikog zahtjeva kojeg bi inače odbili.
-Teorija kognitivne disonance pretpostavlja da postoji poriv prema kognitivnoj dosljednosti, što znači da će dvije
kognicije, ili misli, koje nisu konzistentne izazvati nelagodu, koja će tada osobu motivirati da ukloni tu nedosljednost i
uskladi te kognicije. Kognitivna disonanca odnosi se na nelagodu koji izazivaju nekonzistentne kognicije.
-Racionalizacija je proces samoopravdavanja.

19
-Teorija samopercepcije smatra da pojedinci upoznaju svoje vlastite stavove, emocije, djelomično zaključujući o
njima na temelju opažanja vlastitog ponašanja i okolnosti. Teorija tvdi da je stepen u kojem su unutarnji znakovi slabi,
nejasni ili ih je nemoguće interpretirati, čini da se pojedinac, poput bilo kojeg vanjskog promatrača, mora osloniti na
vanjske znakovena temelju kojih zaključuje o unutarnjim stanjima.
-Identifikacija-slijeđenje normi i prihvatanje uvjerenja i vjerovanja, stavove i ponašanja drugih pojedinaca ili grupa
koje poštujemo ili im se divimo, kako bi smo bili kao oni.
-Referenične grupe su grupe sa kojima se identificiramo, na koje se pozivamo kako bismo procijenili i regulirali
svoja mišljenja i akcije.
-Institucionalne norme su poput socijalnih normi, implicitna i eksplicitna pravila prihvatljivog ponašanja i
vjerovanja, koje primjenjuju institucije ili organizacije iste vrste.
-Učinak grupne polarizacije je pojava da grupna rasprava dovodi do odluka koje nisu nužno rizičnije već
ekstremnije od individualnih odluka.
-Grupna zaslijepljenost označava pojavu u kojoj su članovi grupe navedeni na potiskivanje vlastitog neslaganja u
interesu postizanja grupnog konsenzusa.
-Grupni ishodi se mogu poboljšati poticanjem kritičkog mišljenja i grupne različitosti.

SOCIJALNA KOGNICIJA
-Socijalna kognicija se bavi ispitivanjem subjektivnih interpretacija koje ljudi donose o svojim socijalnim iskustvima,
kao i načinima mišljenja o socijalnom svijetu.
-Unutar socijalne kognicije postoje dva načina mišljenja: prvi, automatski i nenamjeran, često izvan svijesti i drugi,
kontoliran i namjeran, unutar svjesnog doživljaja
-Sheme organiziraju vjerovanja i znanja o ljudima, objektima, događajima i situacijama.
-Shematsko procesiranje ili mišljenje odozgo-prema-dolje je proces pronalaženja u pamćenju sheme koja je
najkonzistentnija sa nadolazećim podacima.
-Stereotipi su sheme za klase ili podvrste ljudi.
-Shema o sebi je skup organizovanih pojmova o sebi, pohranjenih u pamćenju.
-Pripremanje je slučajna aktivacija shema do koje dolazi zbog situacijskog konteksta.
-Uputa stvaranja dojma potiče ljude da traže shemu ili stereotip koji će im pomoći u boljoj organizaciji i dosjećanju
materijala. Cijena koju plaćamo za efikasnost koju nam omogućuju stereotipi jesu prostranosti u našim percepcijama i
sjećanjima na dobivene informacije i donesene zaključke.
-Učinak prvenstva-prva informacija koju primimo ima najveće djelovanje na naše opće dojmove
-Učinak prvenstva je na prvom mjestu posljedica shematske obrade ili odozgo prema dolje mišljenja.
-Stereotipi nam pomažu i u donošenju zaključaka, prosudbi koje idu dalje od dobivenih informacija. Ponovljenim
izlaganjem stereotipi se automatski aktiviraju, djelujući izvan svjesnog doživljaja.
-Stereotipi određuju kako percipiramo, kako se prisjećamo i interpretiramo informacije o ljudima
-Proročanstvo koje samo sebe ostvaruje je učinak jednom aktiviranih stereotipa koji pokreću lančani niz
bihevioralnih procesa, koji iz drugih izvlače ponašanja koja potvrđuju početni stereotip.
-Dominantno tumačenje samoostvarujuće prirode stereotipa poziva se na pojam prijetnje stereotipa, prema kojem
puka prijetnja identifikacije sa stereotipom može podići razinu anksioznosti osobe i dovesti do smanjene učinkovitosti.
-Drugo tumačenje se poziva na mentalnu reprezentaciju ponašanja povezanih sa aktiviranim stereotipima. Pomoću
načela ideomotorne reakcije, mentalo aktiviranje ponašajnih reprezentacija, jednostavno razmišljanje o njima može
pojavu tih ponašanja učiniti vjerovatnijima.
-Individualizacija označava procjenjivanje osobnih kvaliteta neke osobe na tebelju odnosa osoba-osoba.
20
-Učinci stereotipa:
1. Kognitivni učinci
a. automatska procjena
b. pristrane percepcije nadolazećih informacija
c. pristrana sjećanja
d. pristrani zaključci i interpretacije
2. Bihevioralni učinci
a. automatsko izražavanje emocija
b. automatske bihevioralne sklonosti
c. proročanstva koja sama sebe ostvaruju
-Model kontinuuma je način stvaranja dojmova koji opisuje cijeli kontinuum procesa, od stereotipiziranja do
individualizacije.
-Strukturirana suradnja između članova različitih socijalnih grupa smanjuje stereotipiziranje i potiče individualizaciju.
-Možemo svjesno odbaciti utjecaj stereotipa: kad smo svjesni potencijalno negativnih utjecaja stereotipa, motivirani
da smanjimo predrasude, možemo se sa dovoljno pažnje posvetiti kontroliranom i namjernom razmišljanju
-Atribucija su naši intuitivni pokušaji zaključivanja o uzrocima ponašanja.
-Interna ili dispozicijska atribucija-zaključivanje da je za opaženo ponašanje primarno odgovorno nešto u vezi sa
tom osobom, dispozicija označava vjerovanja, stavove i osobine neke ličnosti.
-Eksterna ili situacijska atribucija –zaključivanje da su za opaženo ponašanje primarno odgovorni vanjski uzroci.
-Proces uzročnih atribucija dijeli se na dva dijela:
1. dispozicijski zaključak(više automatski od drugog koraka)
2. situacijska konekcija
-Stavovi su povoljne ili nepovoljne procjene objekata, ljudi, situacija i drugih aspekata svijeta, među kojima su i
apstraktne ideje i socijalna politika, te reakcija na njih.
-Stavovi sadrže kognitivnu (negativni stereotipi), afektivnu (predrasude) i ponašajnu komponentu (diskriminacija).
-Model razrade vjerojatnosti je dvoprocesna teorija persuazija. Ovaj model želi predvidjeti kada će određeni aspekti
persuazivne komunikacije biti važni, a kada ne.
-Prema modelu razrade vjerojatnosti, ako smo na gornjem kraju kontinuuma, voljni i u stanju razmišljati, persuazija
slijedi središnji put, oslanjajući se na kontrolirano i intenzivno mišljenje; ako smo na donjem kraju kontinuuma,
nespremni za razmišljanje, persuazija slijedi perfierni put, oslanjajući se na automatsko i jednostavno mišljenje.
-Persuazija slijedi središnji put kad pojedinac mentalno reagira na persuazivnu komunikaciju i podrobno je
razrađuje. Središnji put se može smatrati i samopersuazijom, izazvanom mislima koje osoba ima kada čita i sl.
-Persuazija slijedi periferni put kad pojedinac reagira na znakove u komunikaciji koji nisu vezani uz njen sadržaj ili
na kontekst komunikacije. Klasično uvjetovanje je jedan od najprimitivnijih načina mijenjanja stavova perifernim
putem, drugi periferni put oslanja se na heuristike, ili jednostavna pravila pomoću kojih se zaključuje o valjanosti
persuazivne poruke.
-Jedan od faktora koji odlučuje koji će put biti izabran je osobna uključenost.
-Ljudsko ponašanje je uz stavove, određeno i drugim faktorima, od kojih je jedan stepen pritiska u situaciji. Stavovi
najbolje predviđaju ponašanje kad su snažni i dosljedni, specifično povezani sa ponašanjem koje se predviđa, kad se
osnivaju na neposrednom iskustvu osobe i kad je osoba svjesna svojih stavova
-Faktori koji određuju privlačnost osobe: fizička privlačnost, blizina, prisnost, sličnost i transfer.
-Najbolji pojedinačni prediktor prijateljstva dvoje ljudi je blizina, odnosno udaljenost na kojoj žive.
-Učinak puke izloženosti-nalaz koji pokazuje da prisnost sama po sebi povećava sviđanje.
-Bračni parovi koji su bili sličniji po ličnosti i dnevnim aktivnostima imali su manje bračnih sukoba, veću bliskost i
zadovoljstvo od manje sličnih partnera.
21
-Transfer (socijalno kognitivno stajalište)-svaki put kad sretnemo nekog novog ko nas podsjeća na nekog važnog u
prošlosti, taj osjećaj prepoznavanja utječe na naše percepcije, te koliko će nam se nova osoba svidjeti.
-Samoekspanzija-povećanje naših potencijalnih sposobnosti i resursa na mnogo načina.
-Strastvena ljubav je intenzivno emocionalno stanje u kojem istodobno u mješavini osjećaja postoje nježni seksualni
osjećaji, zanos i bol, anksioznost i olakšanje, altruizam i ljubomora.
-Partnerska ljubav je naklonost koju osjećamo prema onima s kojima su naši životi usko isprepleteni.
-Triangularna teorija ljubavi dijeli ljubav u tri sastavnice: bliskost ili intimnost, strast i obavezu predanosti.
-Intimnost je emocionalna komponenta i uključuje bliskost i dijeljenje osjećaja.
-Strast je motivacijska komponenta koja se sastoji od seksualne privlačnosti i romantičnog osjećaja zaljubljenosti.
-Predanost je kognitivna sastavnica koja odražava namjeru ostajanja u tom odnosu.
-Evolucijska psihologija smatra da su ljudi tokom evolucije usvojili stvaranje snažnih, dugotrajnih veza sa partnerom
kako bi osigurali preživljavanje svoje djece do reproduktivne dobi.

Druga parcijala 2019.

1. Kako teorija objektivizacije utjece na samopouzdanje i misljenje zena?
Teorija objektivacije je sociokulturalno stajalište o tome kako odrastanje u kulturi koja seksualno objektivizira
žensko tijelo bitno mijenja viđenje sebe i vlastite dobrobiti. Ova teorija tvrdi da prvenstveno dolazi do oblika
nelagode i sputanosti zaokupljenosti izgledom vlastitog tijela. To stvara i osjećaj srama i anksioznost, te
smanjuje pozitivne emocije. Posljedice su i na zdravlje, jer nastaje rizik od anoreksije, bulimije, depresije i
seksualne disfunkcije.
2. Objasni razlike izmedju bulimije i anoreksije.
Anoreksija nervoza je poremećaj hranjenja koji karakterizira izuzetan, samonametnut gubitak tjelesne težine,
koji iznosi najmanje 15% normalne tjelesne težine. Anorektične osobe pokazuju smanjeno funkcioniranje
hipotalamusa.
Bulimija je poremećaj za koji su karakteristične epizode prejedanja, nakon čega slijede pokušaji izbacivanja
viška pojedene hrane povraćanjem ili uzimanjem laksativa. Pretpostavlja se da kod bulimije postoji nedostatak
serotonina, koji ima ulogu u regulaciji apetita i raspoloženja.
3. Navedi i objasni osnovne komponente cuvstava (emocija)?
6 sastavnica procesa emocija:
1. kognitivna procjena-ocjena pojedinca o osobnom značenju okolnosti u kojima se nalazi
2. subjektivni doživljaj-afektivno stanje ili osjećajni ton kojim je obojeno privatno iskustvo
3. sklonost mišljenju i djelovanju- poticaj na mišljenje i djelovanje u određenom smjeru
4. unutarnje tjelesne promjene-fiziološke reakcije, naročito one koje uključuju ANS, poput promjena u
radu srca ili znojnih žlijezda
5. izraz lica- kontrakcije mišića koji pokreću glavne dijelove lica-poput obraza, usana, nosa i obrva u
određene konfiguracije
6. reakcija na emociju-kako ljudi upravljaju, reagiraju na ili se nose s vlastitim emocijama

4. Navedi kritike James-Langeove teorije?

Tri glavne kritike J-L teorije:
-unutarnje promjene su previše spore da bi mogle biti primarni izvor emocionalnih osjećaja;
-umjetno izazivanje tjelesnih promjena povezanih sa emocije ne dovodi do nje;
22
 -obrazac autonomne pobuđenosti se ne razlikuje od emocije do emocije
5. Navedi 7 vrsta Gardnerove inteligencije.
Gardnerovih 7 vrsta inteligencije koje su međusobno neovisne:
a. lingvistička
b. muzička
c. logičko-matematička
d. spacijalna
e. tjelesno-kinestetička
f. intrapersonalna
g. interpersonalna

6. Faktori licnosti prema Eysencku?

Eyesenckovi faktori ličnosti: introverzija-ekstroverzija(stepen u kojem je temeljna orijentacija neke osobe
okrenuta prema unutra ili prema van) i emocionalna stabilnost-nestabilnost ili neuroticizam (dimenzija
emocionalnosti sa zlovoljnim, anksioznim i neprilagođenim osobama na jednom kraju, i smirenim, dobro
prilagođenim ljudima na drugom)
7. Sta je projektivni test, a sta test tematske apercepcije?
Projektivni test sastoji se od neodređenih ili nejasnih podražaja na koje osoba može odgovoriti kako želi,
projecirajući svoju ličnost na te podražaje.
Test tematske apercepcije (TAT) ispitivanoj osobi pokazuje 20 jednoznačnih slika osoba i scena i od nje se
traži da o svakoj od slika izmisli priču.
8. Sta je psihoimunologija?
Psihoneuroimunologija se bavi ispitivanjem uticaja stresa i drugih psiholoških varijabli na imunološki sistem.
9. Sta je anhedonija?
Anhedonija je manjak sposobnosti doživljavanja radosti, čak i u najradosnijim prilikama.
10. Kognitivne i bihevioralne tehnike suocavanja sa stresom?
Bihevioralne tehnike za regulaciju stresa su: biološka povratna veza, vježbanje relaksacije i opuštanj,
meditacija i aerobne vježbe. Biološka povratna veza je primanje povratne informacije o nekom aspektu svoga
fiziološkog stanja, koje zatim pokušavamo promijeniti. Uvježbavanje relaksacije sastoji se u poučavanju
tehnikama koje ljudima omogućuju duboko opuštanje mišića, te usporavanje i usmjeravanje misli. Meditacija
je učinkovita tehnika za induciranje opuštanja i smanjivanje fiziološke pobuđenosti. Kognitivni pristup
upravljanja stresom usredotočuje se na mijenjanje kognitivnih reakcija pojedinca na stresne situacije.
11. Kako se dijele poremecaji raspolozenja?
Poremećaji raspoloženja se dijele u depresivne poremećaje (osoba ima jedno ili više razdoblja depresije, bez
manije) i bipolarne poremećaje (izmjenjuju se razdoblja depresije i manije)
12. Nacela humanisticke perspektive pri proucavanju licnosti?
Humanistički pristup ima 4 načela: primarni interes je osoba i njezini doživljaji; preferirane teme su ljudski
odabir, kreativnost i samoaktualizacija; smislenost mora prethoditi objektivnosti; najveću vrijednost ima
dostojanstvo osobe
13. Objasni pojam kognitivne disonance.
Teorija kognitivne disonance pretpostavlja da postoji poriv prema kognitivnoj dosljednosti, što znači da će
dvije kognicije, ili misli, koje nisu konzistentne izazvati nelagodu, koja će tada osobu motivirati da ukloni tu
nedosljednost i uskladi te kognicije. Kognitivna disonanca odnosi se na nelagodu koji izazivaju
nekonzistentne kognicije.
14. Objasni fenomen pasivnog posmatraca.
Fenomen pasivnog posmatrača označava da nas često prisutstvo drugih ljudi sprečava da nešto poduzmemo
time što pojedinac zbog pluralističkog neznanja ne definira situaciju kao hitnu i jer dolazi do difuzije
odgovornosti za poduzimanje reakcije
15. Prorocanstva koja sama sebe ostvaruju?
Proročanstvo koje samo sebe ostvaruje je učinak jednom aktiviranih stereotipa koji pokreću lančani niz
bihevioralnih procesa, koji iz drugih izvlače ponašanja koja potvrđuju početni stereotip.

23
16. Sta je intrizicna ili dispozicijska atribucija, a sta eksterna ili situacijska atribucija?
Interna ili dispozicijska atribucija-zaključivanje da je za opaženo ponašanje primarno odgovorno nešto u vezi
sa tom osobom, dispozicija označava vjerovanja, stavove i osobine neke ličnosti.
17. Eksterna ili situacijska atribucija –zaključivanje da su za opaženo ponašanje primarno odgovorni vanjski
uzroci.
18. Kriterijska i konstruktna valjanost
Kriterijska/empirijska valjanost određuje se koreliranjem rezultata na testu sa nekim vanjskim kriterijem, ta
korelacija se zove koeficijent valjanosti.
Konstruktnu valjanost nastoje istraživači odrediti kako bi pokazali da su rezultati u testu u korelaciji sa ishodima
koje teorija predvidi.

24