NAPOLEONOVO DOBA

Podjela: 1794. – 1799. doba direktorija

1799. – 1804. KONZULAT

1804. – 1814. CARSTVO

STODNEVNA VLADAVINA 1.3.-6. 1815.

1794. – 1799. doba direktorija

-vrijeme Napoleonovog vojničkog uspona

-rat: preokret na bojištu u francusku korist, odstupanjem jakobinaca s vlasti popravio se međunarodni
položaj Francuske, sve članice protufrancuske koalicije, osim Austrije i Britanije, sklapaju s njome mir

1794. rat Francuske i Pruske – završava mirom kojim su potvrđena franc.osvajanja u Belgiji i Nizozemskoj

1797. rat Francuske i Austrije u Italiji – Napoleon ruši Mletačku republiku

– završava mirom u Campoformiu

Nizozemska,Švicarska,Sj.Italija – francuske vazalne države

1798. Napoleon osvaja Egipat ali ga ne usije zadržati (ide na Egipat jer pokušava ugroziti engleske

trgovačke interese. Franc flota – doživljava poraz kod

Abukira, Britanija zadržava dominaciju na Sredozemlju

1799. bitka kod Sankt Gottarhda – Franc. doživljavaju težak poraz od Ruskog generala Suvorova-
time ugrožena prevlast Franc. u Europi – Napoleon se vraća u Pariz i smjenjuje Direktorij

1799. – 1804. KONZULAT

-1799. Napoleon uvodi državni udar i vlast preuzimaju 3 konzula: Napoleon (doživotnu konzul 1802),
opat Siyes, Ducas

-sebe proglasio prvim konzulom (doživotnim) s pravom donošenja zakona, diktatorske ovlasti

-državni udar izvodi zbog vanjske opasnosti, omraženosti Direktorija, jačanja Jakobinaca

1802. konkordat s Katoličkom crkvom: Crkva je morala priznati gubitak imovine iz doba Revolucije,

ali dobiva zaštitu francuske države

-stvorio je poseban oblik vlasti – vojno-plebiscitarni carizam

*plebiscit je vrsta referenduma, izjašnjavanje građana o nekom pitanju

-zakoni doneseni u Francuskoj u doba Napoleona – danas temelj pravnog sustava mnogih država

-stvoreno 7 zakonskih kodeksa – ali najvažniji CODE CIVILE odnosno NAPOLEONOV ZAKONIK uveden
1804 –
Code civile – ukinute sve staleške povlastice, uvedene vjerske slobode, ravnopravnost pred
zakonom, ukinut federalni sustav, proglašeno vlasništvo nad zemljom stečenom tijekom revolucije,
uveden civilni brak, na snazi ostale zakon o zabrani štrajkova

1804. – 1814. CARSTVO

1804. Napoleon se proglasio Carem

- zahvaljujući ratnim pobjedama Francuska zadobiva prevlast u Europi, ali je ne može zadržati ako ne
postigne trajan mir s V. Britanijom i Rusijom
- rat traje uz kraće prekide od 1792. do 1815. (ukupno 7 «koalicija» protiv Francuske),
pa se francusko gospodarstvo naposljetku iscrpilo

1805. bitka kod Trafalgara – Napoleon doživljava težak poraz od admirala Nelsona – Eng.zadržava

prevlast na moru (Nelson poginuo)

bitka kod Austerlitza „trocarska“ bitka - Napoleon pobijedio Austrijsko-Prusku vojsku

Mir u Požunu - H.M. mora dati Dalmacija, Istra, Boka, Veneciju – Francuskoj

1806. Napoleon ukida Sveto Rimsko Carstvo – i osniva rajnski savez (16 njem.država)

-uvodi kontinentalnu blokadu Engleske

- stvorene satelitske države – Rajnski Savez i Kraljevina Italija

1807. mir s Rusijom i Pruskom u Tilzitu, stvoreno Varšavsko Vojvodstvo

1808. osvajanje Španjolske
1809. mir u Schönbrunu (nakon bitke kod Wagrama) - Austrija mora ustupiti i Hrvatska južno od
Save i 2 slovenske pokrajine

1812. Napoleonov pohod na Rusiju - povod je rusko nepoštivanje blokade Britanije, Velika armija

(600,000 ljudi),

bitka kod Borodina (Francuzi još zovu bitka za Moskvu) (neodlučena), Napoleon
ulazi u Moskvu, no ne može nadzirati ogroman ruski teritorij, povlačenje Napoleona
Rusi zaustavljaju kod Berezina - uz velike gubitke (više od 90%)

-porazila ga je ZIMA (snijeg) koju je dočekao u RUsiji

„taktika spaljene zemlje“ – Rusi evakuirali Moskvu i zapalili grad a franc.postrojbe su

ostale zarobljene

1813. «bitka naroda» kod Leipziga – snage Koalicije teško su porazile Napoleona i krenule prema Parizu
1814. Napoleon je abdicirao i povukao se na otok Elbu, a na vlast u Francuskoj došao je kralj Louis XVIII.

(restauracija monarhije)

STODNEVNA VLADAVINA 1.3.-6. 1815.

1815. Napoleonovih «sto dana»,

-konačan poraz kod Waterlooa i progonstvo na Sv. Heleni (otočić u juž.Atlanskom oceanu)

-Luj 16. -Burbon dinastija – vraća se na vlast

 -Napoleon htio otići u SAD ili tražiti azil u Londonu ali su britanske vlasti kojima se predao-to
odbile

1821. Napoleonovom smrću završava Napoleonovo doba

Hrvatske zemlje pod Napoleonom

Podjela: Austrijska vladavina 1797-1805

Francuska vladavina 1805-1813

Austrijska vladavina 1813-1822

Austrijska vladavina 1797-1805

1797. Napoleon ukida Mletačku Rep. čime prestaje stoljetna vlast Mlečana nad Dalmacijom

1797. mir u Campo Formiju – ukinuta Mletačka Rep. koju zajedno s Dalmacija i Istra Francuzi

prepuštaju H.M. (kao nadoknadu za Belgiju)

- Autonomaška politika H.M. oslanjanjem na Talijane

-Bečki c ar odbija težnju dalmatinskih političara za sjedinjenjem

Hrvatske i Dalmacije, već stvara posebno upravno područje

Francuska vladavina 1805-1813

1806. mir u Požunu - H.M. mora dati Dalmacija, Istra, Boka, Veneciju – Francuskoj

- Napoleon te krajeve priključio satelitskoj Kraljevini Italiji

-uvedena dvojna uprava: vojna-general Marmont

Civilna – Dandolo

1806. Napoleonova vojska ulazi u Dubrovnik i

1808. Napoleon ruši Dubrovačka Republiku i pripaja Dalmaciji

Zadar centar francuske uprave

Generali Marmont i Lauriston

1808. Appendini - izdaje prvu hrvatska gramatika na talijanskom

1809. Kragalski Dalmatin -izlaze prve novine na hrvatskom jeziku(dvojezične), objavljene u Zadru

1809. Wagram -Napoleon ratuje s Austrijom kod Wagrama te nakon pobjede ulazi u Beč
1809 – 1813 Ilirske pokrajine (4)upravno područje priključeno Francuskoj

– teritorij: Istra, Dalmacija, Boka, Vojna krajina, a nakon mira u Schonbrunn (nakon
bitke kod Wagrama ) Austrija mora ustupiti i Hrvatsku južno od Save i 2 slovenske
pokrajine

- Sjedište Ljubljana
- Upravitelj Marmont
- Cilj: kopneno povezivanje Francuske i O.C. (onemogućiti Austriji izlaz na more)

- 1812-uveden Napoleonov kodeks, 1811 gradi Luizijansku cestu (Karlovac-Rijeka),

modernizacija sudstva i uprave, poticanje školstva

Pozitivne posljedice: modernizacija uprave, liberalne ideje, jačanje građanstva,

buđenje nacionalne svijesti

Negativne posljedice: novačenje stan.(za pohod na Rusiju), preveliki porezi, kočenje

gospodarstva, odnos prema Crkvi

1812. drugi rat između Francuske i Rusije – veliki Napoleonov poraz (povod je rusko nepoštivanje
blokade Britanije, Velika armija (600,000 ljudi), bitka kod Borodina (neodlučena), Napoleon ulazi u
Moskvu,no ne može nadzirati ogroman ruski teritorij, povlačenje uz velike gubitke (više od
90%)

1813. ukinute provincije – Austrija zauzima teritorij provincija («bitka naroda» kod Leipziga – snage
Koalicije teško su porazile Napoleona i krenule prema Parizu)

Austrijska vladavina 1813-1822

1815. Bečkim kongresom Austriji potvrđen posjed Istre, Dalmacije, Dubrovnika i Boke

1816. Habsburzi organiziraju teritorij Ilirskih provincija kao Kraljevinu Iliriju

1822. car Franjo I ukida Kraljevinu Iliriju

-prekosavska Hrvatska vraća se pod vlast Bana

-Vojna krajina- pod vlast cara

-Dalmacija pod upravu cara

-car ponovno odbija zahtjev za sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske

1813-1818 Dalmacija pod austrijskom upravom (osvojena na maču)

1814. Napoleon je abdicirao i povukao se na otok Elbu, a na vlast u Francuskoj došao je kralj Louis
XVIII. (restauracija monarhije)
- 1815. Napoleonovih «sto dana», konačan poraz kod Waterlooa i progonstvo na Sv.Heleni
 EUROPSKI POREDAK NAKON NAPOLEONA

Bečki kongres (IX. 1814-VI. 1815)

– zasjedanje europskih vladara i ministara (koji su sudjelovali u ratovima protiv Napoleona) o novom
«starom» poretku u Europi – težnja za povratkom Europe u stanje prije Francuske revolucije

Sudjeluju:

- Aleksandar I. od Rusije, Franjo I. od Austrije, austrijski kancelar Metternichov (zvali ga kočijaš Europe
jer je spretno i diplomatski upravljao europskom politikom) , Fridrik Vilim III. od Pruske, britanski
ministar vanjskih poslova Castlereagh

Zastupaju slijedeće:
- načelo legitimizma: «povijesno pravo dinastija», doba restauracije(obnove) starih apsolutističkih

dinastija i konzervatizam – suzbijanje demokracije

- načelo ravnoteže snaga u Europi : osiguravanje dugotrajnog mira, ravnoteža snaga među vodećim
europskim silama i nova politička karta Europe

U Francuskoj je to značilo povratak Burbona (LUJ 18.) na prijestolje, na kraju je kažnjena tako da su joj
granice vraćene na stanje prije 1792.

- granice država ipak su donekle promijenjene u odnosu na stanje prije Napoleona:

RUSIJA – dobila veći dio Poljske, Pruska dobila područje uz Rajnu, stvoreno Poljsko kraljevstvo u
personalnoj uniji s Rusijom, Austriji vraćen sjever Italije, Istra

Dalmacija i dijelovi ilirskih pokrajina (Kraljevina ILijrija do 1823) ; Belgija i Nizozemska ujedinile su se u
jedno

kraljevstvo, Švicarska dobila status neutralne države,; Britanija širi kolonijalno carstvo (Malta, jonski otoci,
Južna Afrika),

Stvoren Njemački Savez umjesto nekadašnjeg Rajnskog saveza (38 država, uključujući Austriju i Prusku)
- cilj je bilo stvoriti konzervativan i stabilan sustav temeljen na ravnoteži snaga

POSLJEDICE :

Pozitivne: -mirno europsko razdoblje

-zabrana trgovanja robovima

-podjela interesnih sfera europskih sila

Negativne: -povratak na konzervatizam

-restauracija apsolutizma

-ukidanje demokratskih tekovina franc.revolucije

-unutarnji nemiri i društveni sukobi u eu.državama

- utjecaj liberalnih i nacionalnih ideja nije se mogao suzbiti, a neriješena socijalna i nacionalna
proturječja pojedinih država uzrokovat će nove revolucije. Građanski sloj nezadovoljan povratkom na
načelo dinastičkog legitimiteta i gubitka dijela stečenih političkih prava pa je zato na Bečkom
kongresu na prijedlog ruskog cara Aleksandra I sklopljen politički savez:

Sveta Alijansa 1815

– savez vladara na čelu s Austrijom, Pruskom i Rusijom čija je obveza bila vojna intervencija u cilju
očuvanja poretka (u nju su bile uključene sve države osim Britanije i Osmanskog Carstva)

CILJ: -borba protiv demokracije i slobode

-sprječavanje otpora građanstva čiji su nacionalni i društveni interesi zanemareni Beč. Kongresom

-guši ustanak i čuva poredak ustrojen nakon Napoleona

-iako je djelovala moćno Sv. alijansa je reagirala samo nekoliko puta s polovičnim uspjehom

1820. doneseno pravilo zajedničke odgovornosti za održavanje poretka u Europi:

-pravo na vojnu intervenciju

-međutim, unatoč željama i nastojanjima konzervativnih snaga potpuna obnova starog stanja je
nemoguća jer su liberalne težnje preduboko ukorijenjene u europskom građanstvu te su
revolucionarni događaji bili samo odgođeni na neko vrijeme

ODJECI FRANCUSKE REVOLUCIJE U HRVATSKIM ZEMLJAMA

-u to vrijeme hrvatska bila pod habsburškom vlašću

-za vladavine cara Leopolda II (1790-1792) monarha liberalnih svjetonazora, ponovno sazvani sabori
i obnovljena banska čast u HR

-Leopold (kao ni njegov brat Josip II) nije reagirao na revolucionarne događaje u Franc.

-neposredni odjeci revolucije su bili slabi, ovise o izvještajima vojnika u protufrancuskoj koaliciji

-ideje rev. najviše odjeknule među obrazovanim , višim staležom

-plemstvo i bogato građanstvo, ali i svećenstvo dijeli se na : pristaše i protivnike osnovnih postulata
revolucije

Najpoznatiji pokušaj rev.djelovanja u habsburškim zemljama: osnutak 2 tajna jakobinska kluba u

Beču pod vodstvom prof.i bivšeg franjevca Ignjata Martinovića

-novi cara Franjo II vodio aktivnu borbu protiv revolucije u zemlji inozemstvu, moguća urota je
spriječena a sudionici kažnjeni

-zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec često se dovodio u vezu s revolucionarnim organizacijama i

idejama, s kojima ga ej povezivao i sam Martinović
H.M. je 1797. mir u Campo Formiju nakon ukidanja Mletačka Rep. zavladala Istrom, Dalmacijom s
otocima i Bokom Kotorskom

-no zahtjevi za ujedinjenje hrv.zemalja, koje su poslali Hrv.sabor i zagrebački biskup Vrhovac bili su
odbijeni

-nakon Požunskog mira Austrija je izgubila velik dio Dalmacije koji je pripojen Kraljevini Italiji

-1809. mirom u Schonbrunu – predala Napoleonu sva područja južno od Save

-iste godine Francuzi na tom području organizirali Ilirske pokrajine….vidi gore

RAĐANJE NOVIH POLITIČKIH IDEJA

Poć 19 st javljaju se dvije suprotne ideologije: liberalizam i konzervativizam

Konzervativizam

-privrženost očuvanju starih ili uspostavi preživjelih običaja i nazora te protivljenje napretku i promjenama

-nastao kao odgovor na rev.zbivanja u Franc a predstavnike našao u plemstvu i dijelu građanstva

Ciljevi:

-odbacili ideju apsolutne slobode

-zauzimaju se za očuvanje političkog i moralnog poretka

-zaštita tradicionalnih vrijednosti : obitelj, država, vjera

Konzervativci nije isto što i reakcionari

Konzervativci- interesi vladara i aristokracije: prihvaćaju neke promjene

Reakcionari su protiv svih promjena

Liberalizam

-sustav ekonomskih i političkih nazora koji izražavaju interese građanstva u borbi protiv feudalizma
(prosvjetiteljske ideje i sloboda)

-predstavnici građanstva,

Ciljevi:

-sloboda pojedinca i temeljan prava (baza ideje prosvjetiteljstva i poslije deklaracijama u Franc i SAD)

-odbacili autoritet monarha, držAve i crkve

-podupiru parlamentarizam, konstitutivnost i sekularizam

-društveni položaj određuje se radom i znanjem

-građanska sloboda (vjeroispovijesti,govora i udruživanja)

-fiziokratizam – ekonomski liberalizam: sloboda tržišta, protiv miješanja države u gospodarstvo

Transformacijom feudalnog u građansko društvo događaju e i nove podjele:

 -podjelu na staleže zamjenjuje podjela na društvene KLASE

Liberali se u 19st dijele na: - umjerene : interesi bogatog građanstva-vlast

o Demokratko-radikalni : zagovara interese nižih slojeva

Ideja slobode pojedinca će se početi povezivati s idejom slobode naroda što će dijelu revolucionarnih
pokreta dati nacionalno obilježje

LIBERALNE REVOLUCIJE U EUROPI DO 1848.

Proljeća naroda:

Uzroci: -uspostava starog poretka Bečkim kongresom – restauracija apsolutizma

-brze društvene promjene

-socijalno i ekonomsko nezadovoljstvo

Ciljevi: - promjena političkog sustava – uvođenje parlamentarne monarhije

-ukidanje feudalnog poretka

-građanske slobode

-autonomija, nezavisnost, ujedinjenje europskih naroda u višenacionalnim državama

Vrste: -liberalno-demokratska revolucija

-društvena revolucija

-nacionalna revolucija

Unatoč odlukama Bečkog kongresa, prvu pol 19.st obilježavaju ustanci i politički sukobi, a oni će biti
potaknuti sukobom liberalnih i konzervativnih ideja.

Španjolska

-nakon restauracije dinaste Bourobn ukinut je napredni ustav iz 1812

-nezadovoljstvo liberalnog građanstva potaknulo ustanak i donošenje novog liberalnog ustava 1820. u
Cadizu

-no nakon francuske intervencije uime Svete alijanse – obnovljen apsolutizam

-na kraju politički sukobi izazvali građanski rat- uz britansku pomoć pobjeđuje liberalna kraljica Marija
Kristina, ali Španjolska ostaje autokratska država bez velikih građ.sloboda

Francuska

-nakon Napoleonovog pada obnovljena monarhija pod vlašću Luja XVIII

-1814. Luj izdao dokument Ustavna povelja – uređen odnos kralja i naroda i potvrđen velik dio liberalne
ostavštine revoluc.doba
-njegov nasljednik konzervativni Karlo X ne želi prihvatiti zahtjeve liberala za uspostavu parlamentarizma,
raspustio skupštinu i ukinuo slobodu tiska, pokušaj učvršćivanja apsolutizma

-na kraljevo kršenje ustava narod odgovorio 1830. Srpanjskom revolucijom - Orleans

-Karlo morao odstupiti, uspostavljena ustavna monarhija-na prijestolje doveden mladi Luj Filip – ostat će
upamćen kao „kralj građanin“

Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemske

-Potaknut Srpanjskom revolucijom u kolovozu 1830. buknuo ustanak

Belgija

-postaje neovisna država, a kralj Leopold I donio liberalni ustav koji je stan jamčio osobne i političke slobode

-10 južnih nizozemskih pokrajina ??

Rusija

-skupina mladim časnika uz oko 3000 vojnika 1825. pokušala izvesti ustanak protiv cara Nikolaja I (stupio na
prijestolje nakon što se njegov brat Konstantin odrekao krune)

-pobunu zapravo vodila tajna društva u Rusiji i Ukrajini, koja su u Ruskom Carstvu željela provesti liberalne
reforme

-ustanak u prosincu- ustanici su nazvani dekaburisti (htjeli osloboditi seljaka i Rusiju od tlačenja i
samovolje državne vlasti – dekubisti žele Parlamentarnu monarhiju) – nisu uspjeli mobilizirati veći br ljudi i
izazavati revoluciju u Sankt Peteburgu

-car Nikolaj pobunu lako ugušio a represijom i cenzurom tiska počeo suzbijanje liberalnih ideja

REVOLUCIJE 1848/1849.
-vrhunac revolucionarnih kretanja u Europi bio sredinom 19.st – kontinent zahvatio val ustanaka

Zahtjevi ustanika: ukidanje kmetstva, veća građanska sloboda i pravo naroda da odlučuje o vlastitoj sudbini

-glavni poticaj revoluciji -događaji u Francuskoj

Uzroci: 1846. zavladala glad, prvo u Irskoj a onda i na ostatku kontinenta i kriza u ekonomiji,nezaposlenost

Povod sukoba: oporba u Parizu okuplja mase na banketima(vrsta političkih skupova) kojima slavi revoluciju
iz 1789

-24.02. 1848. tijekom jednog masovnog okupljanja intervenira kraljevska vojska – a kao odgovor su se mase
podigle na ustanak – socijalni karakter revolucije

-postavljanjem barikada počinje još jedna revolucija

-ustanici preuzimaju kontrolu nad gradom a kralj Luj Filip se odrekao prijestolja (abdicirao)

-proglašena DRUGA FRANCUSKA REPUBLIKA 1849

-nova vlada nije mogla izvući državu iz krize, a nakon još jednog povećanja poreza izgubila je vlast u korist
desnice i konzervativnih političara

-kriza se nastavlja

Luj Napoleon Bonaparte (nećak Napoleona) pobjeđuje na predsjedničkim izborima

-omiljen u narodu, 1851. izveo državni prevrat

-1852. uz odobrenje naroda proglasio se carem Napoleonom III – nastaje Drugo Carstvo

Na vijest o revoluciji u Francuskoj 1848. buknuli ustavni u Kraljevini Pruskoj i H.M.

-ožujak 1848. -u Berlinu sukob vojske i demonstranata – traže novi usta, liberalne reforme,veće pravo glasa
i slobodu tiska

-pruski kralj Fridrik Vilim IV prihvatio neke zahtjeve naroda ali i raspustio parlament

-ujesen 1849. Fridrik objavljuje novi ustav – s određenim građ.slobodama ali i kraljevskom pravom veta na
odluke pralamenta pa se stanje nije jako promijenilo

H.M.

-ustanak u Beču počeo u ožujku 1848. nakon 2 nerodne godine i gospodarske krize – liberalne ideje: ustav,
parlament, demokratske slobode

-uz to H.M. potresali ustanci naroda unutar carstva – sa narodnim i oslobodilačkim obilježjima-ponajprije
ustanak u Ugarskoj, socijalni karakter ustanka

-u Beču postavljene barikade i sukobi s vojskom

-carski generali Windischgratz, Jelačić i Radecki – ugušili ustanke

-nakon abdikacije Ferdinanda I novi car postaje mladi Franjo Josip I

-rušenje feudalizma, rušenje Metternikonog apsolutizma,

-1849. Franjo Josip I donosi novi oktrorirani (nametnuti) ustav – njime ukida prije priznate slobode, uveo
centralističko-apsolutistički režim i time učvrstio vladavinu konzervativnih snaga

18 st Francuska – apsolutistička monarhija – društvo podijeljeno u 3 staleža

-nisu svi pripadnici 1. i 2. staleža bili bogati ni svi 3. siromašni!

1.svećenstvo -velike političke ,sudske i fiskalne povlastice (čini 0,5% stan). Ne plaćaju poreze ali ih
ubiru od svojih zemljišnih posjeda i crkvene desetine. Niže svećenstvo (župnici) živi siromašno i
oskudno

2.plemstvo - vladajuća klasa (oko 1,5%) – svi imali ekonomske i fiskalne povlastice. Oslobođenje
od poreza taillea, pravo na lov, dobivanje visokih činova u vojsci. Mnogi žive na granici siromaštva,
postoje razlike među plemstvom. Dvorsko i visoko plemstvo živi raskošno, primajući godišnju rentu,
veći dio prihoda troše na održavanje svog položaja
3.svi ostali-narod -98% stan. – slojevi koji žive u selu i gradu, bez povlastica, plaćaju poreze i
imaju ograničena politička prava. Najviše je bilo seljaka opterećeno feudalnim davanjima i radnika.

Čine ga: građanstvo, bogati trgovci, bankari, obrtnici i manufaktura te slobodna zanimanja
(prof.odvjetnici). U taj stalež ulazi i buržoazija – najutjecajniji dio tog staleža, želi sudjelovati u
političkom životu i potiče revolucionarne društvene promjene u Francuskoj

-tijekom Franc.rev. – 3.stalež traži uspostavu građanskog društva i kao nositelj revolucije traži
izjednačavanje prava s povlaštenim staležom

Rezultat pobune: odluka o ukidanju feudalnog režima, porezne nejednakosti i ukidanje desetine.

Deklaracija o pravima (po uzoru na američku) kolovoz 1789. donosi ustavotvorna skupština –
dokument postao temelj franc.republikanskog društva

Deklaracija se temelji na slobodi ljudi, pravima među građanima, priznavanje individualne slobode
mišljenja i izražavanja, ustavu kao temeljnom uzakonu i podjeli vlasti na izvršnu,zakonodavnu i
sudsku.

PREMA GRAĐANSKOM DRUŠTVU

Nakon donošenja deklaracije i ustava pojam građanin dobio novo značenje:

-svim građanima se jamčilo uživanje osobnih i političkih prava

-građanin znači državljanin čiju slobodu i prava treba poštovani

Nisu svi dobili građanska prava istovremeno: Židovi 01/1790, protestanti 12/1791., ropstvo ukinuto
28.9.1791. ali je zadržano u franc. kolonijama

-politička prava u rezervirana za manjinu

Postoje pasivni građani -bez biračkog prava i aktivni građani – plaćaju porez i imaju biračka prava
(izabiru općinska vijeća i birače)

-najbrojniji birači plaćali porez, održavali izborne skupštine u sjedištima departmana te birali
zastupnike, suce i članove departmana

Donošenjem ustava Francuska postala ustavna monarhija

2 stranke imaju vodeću ulogu: jakubinci i žirondinci

-predstavnici stranaka su se sastajali kao građani u klubovima (a ne kao državljani) i raspravljali o

važnim temama

Jakubinci-naziv po samostanu sv Jakoba u Parizu – jer su se sastajali u tamošnjoj blagovaonici

-predstavljaju srednji i sitni sloj unutar 3.staleža – zauzimaju se za ukidanje monarhije i

uspostavu jednakosti

-nakon preuzimanja vlasti provode jakubinski teror, goljotine…revolucionarna diktatura

Žirondinci -struja koja zastupa interese krupne buržoazije

 -zauzimaju se za rušenje apsolutizma ali ne i monarhije

-naziv po mjestu na kojem su se okupljali – departmen Girondine

-pokušali spasiti kralja od giljotine ali nisu uspjeli

Jakobinsku diktaturu srušili bogati građani – termidorci

1795 donesen 3. Ustav – kojim izvršnu vlast ima peteročlani Direktorij – time se bogatom
građanstvu omogućuje da zaštite svoje interese, brži razvoj kapitalizma

Franc.revolucija izazvala revolucionarni val - ideja slobodnih ljudi, jednakih i ravnopravnih pred
zakonom mijenja mentalitet i svijest u svim slojevima pa počinje proces rađanja nacionalne svijesti

-u cijeloj Europi – narodni pokreti za oslobođenje sa različitim ishodima

-nastanak nacionalnih država te začeci nacionalnih ideologija (svaka nacija prema svojim nacionalnim
simbolima)

NACIONALNI POKRETI U EUROPI

Italija

Karbonari-organizacija nastala u Italiji tijekom Napoleonovih ratova koja je prva pokrenula borbu protiv
poretka uspostavljenog Bečkim kongresom – prvi nacionalni pokret u Europi

-okuplja građanski stalež, mlade intelektualce, -bili su sustavno progonjeni

-1821.faze narodnog preporoda, buđenje svijesti

Mlada Italija -radikalna organizacija koju je osnovao G. Mozzini 1831. (istodobno djelovale i karbonari i
mlada Italija)

-željeli su srušiti strane dinastije Habsburgovce i Burbone i nacionalno ujediniti Italiju, jedinstven jezik,
osamostaljenje

Njemačka -1834. u Bernu osnovan savez Mlada Europa koji okuplja revolucionare iz Italije, Njemačke i
Poljske

Risorggimentto – službeni nacionalni talijanski preporod (pokret za ujedinjenje Italije)

Njemačka

Na Bečkom kongresu utemeljen Njemački savez

-studenti organiziraju tajna društva – u Wartburgu 1817. istaknuli ideju njemačkog jedinstva protiveći se
austrijskoj dominaciji

-pod utjecajem Srpanjske revolucije buknuli su 1830. – 1831. nemiri u nekoliko njem zemalja
1832. održan u Hambachu Demokratko-republikanski zbor na kojem su promicane ideje o njemačkom
ujedinjenju

1834. na Prusku inicijativu sklopljen Njemački bescarinski savez – bescarinska unija – koji je dao novi
zamah idejama o ujedinjenju (jer je Njem razjedinjenja između Pruske i H.M.)

-nezadovoljni ulogom ministra Metternicha u očuvanju europskog pokreta, njemački nacionalisti okreću se
Pruskoj

-time će se obnoviti sukob Habsburga i Hohenzollerna zbog prevlasti na njemačkom području

-tek rješenje tih sukoba omogućit će njemačko ujedinjenje

Irska i Belgija

U Belfastu utemeljeni 1791. društvo Ujedinjeni Irci pod čijim je vodstvom 1798. neuspješno organizirana
oružana pobuna

-nakon gašenja Irskog ustanka vlada premijera Wilima Pitta ukida irski parlament i 1800. proglašava Zakon
o uniji – kojim je Irska postala dio Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske

Proglašenjem Ujedinjenog Nizozemskog Kraljevstva 1815. Belgija je potpala pod vlast nizozemskog kralja
Vilima I. Oranskog.

-Francuska Srpanjska revolucija potaknula ih je na proglašenje neovisnosti a potporu su ih dali Francuzi-

kratkotrajni vojni sukob završio nizozemskim povlačenjem

-na konferenciji veleposlanika u Londonu u studenom 1830. Belgija proglašena neovisnom državom

-prvi belgijski kralj – Leopold I iz njemačke dinastije koji je ustavom zajamčio građanske slobode

Grčka, Srbija, Osmansko Carstvo

-kraj 18.st kriza O.C. što su iskoristili balkanski narodi da se oslobode stoljetne osmanske vlasti

Grčka

-osnivaju se tajna društva heterije (prijateljstvo) -čije je svrha buđenje nacionalne svijesti i poticanje na
borbu za oslobođenje i nezavisnost

- 1821. ustanak Grka protiv O.C. pod vodstvom A. Ipsilantis i heretija (grčki trgovci i domoljubi osnovali)

-iste godine ustanak na Peloponezu vodio arhiepiskop German

-nakon vojnih uspjeha poč. 1822. u Epidauru se sastala prva grčka Narodna skupština i proglasila
neovisnost

-međutim zbog nediscipline u vojsci i sukoba među ustanicima neovisnost se nije dugo održala pa su Grci
poraženi i ponovno Atena potpala pod vlast osmanlija

-stanje u Grčkoj potaklo reakciju u Europi

-Eng. književnik Byron pridružio se grčkoj vojci a rat u Grčkoj postao dio opusa slikara Delacroixa

-V.B. i Francuska su se izravno uplele u rat zbog pritiska javnosti i geostrateških interesa

-uključili se i Rusi
Bitka kod Navarina – europski saveznici potukli egipatsko-osmanlijsku flotu

-mirom u Edirneu O.C. priznalo grčku neovisnost – samostalna kraljevina – priznata dogovorom u
Londonu V.B., Franc i Rusije

-1832. Kraljevina hrvatske dinastije Wittelbach, gl. Grad Atena

Srbija

-1804. beogradski pašaluk – Đorđe Petrović Karađorđe organizirao ustanak I Srpski ustanak

-vođe ustanka ugl. bili seoski trgovci koje je podupirala Srpska pravoslavna Crkva

-u početku Srbi uz potporu Rusije ostvarili određene uspjehe no nakon Napoleonovog napada na Rusiju
ostali su bez savezničke pomoći , ustanak je bio ugušen a Karađorđe je pobjegao u Austriju

II Srpski ustanak 1815. pod vodstvom Miloša Obrenovića

-vojni sukobi u Grčkoj i pritisak Rusije pomogli ustanicima

-u Srbiju se vratio Karađoređe koji je nakon sukoba s Obrenovićem ubijen

-pregovorima i diplomacijom 1830. Srbija dobila status autonomne kneževine u sklopu O.C. – Obrenović
postao nasljedni knez

-zbog njegovog apsolutističkog vladanja dolazi do pobuna pa je 1838. donesen USTAV kojim se ograničava
kneževska vlast

-protivni Obrenovića tzv ustavobranitelji su svrgnuli Obrenovića i na vlast doveli Karađorđeva sina
Aleksandra – prvi put uspostavljena vladavina dinastije Karađorđević

Velikosrpske ideje: u tajnom planu zvanom načertanije 1844. koje je sastavio ministar unutarnjih poslova
Iilija Garašanin

-plan predviđa ujedinjenje svih Srba i stvaranje velike Srbije

-Velikosrpske ideje promicao jezikoslovac Vuk Karadžić : u svojoj knjizi KOVČEŽIĆ objavio tezu Srbi svi i
svuda kojom je sve štokavce proglasio Srbima. Negirao je postojanje Hrvata nazivajući ih Srbima rimskog
zakona

REVOLUCIJE U H.M. 1848/49

-revolucionarna događanja u Europi 1848. bila potaknuta željom za rušenjem konzervativnog poretka
utemeljenog na Bečkom kongresu

CILJ: rušenje apsolutizma i uspostava građanskog društva, ukidanje feudalizma te ostvarenje ideja
nacionalnih pokreta

-revolucionarni pokreti 1848. poznati u povijesti pod nazivom proljeća naroda

ITALIJA

-nastavak nacionalnog preporoda

-težnja za ujedinjenje i osamostaljenje

-revolucija počela na Siciliji u siječnju 1848.

-u Milanu i Veneciji nakon vijesti o revoluciji u Beču organiziran ustanak 1848. protiv H.M.

-Pijemonstki kralj Karlo Albert podupro ustanike

-u odlučujućoj bitci kod Custoze austrijski maršal J. Radetzky porazio pijemonsku vojsku – ustanak ugušen

-još jedan poraz pijemontske vojske u proljeće 1849. Novara

-nakon poraza Karlo Albert abdicirao a vlast preuzeo njegov sin Viktor Emanuel II

Neuspjeh su doživjeli i revolucionari G.Mazzini i G. Garibaldi koji su u veljači 1849. sudjelovali u rušenju
Papinske Države i uspostavi Rimske Republike

-intervencijom francuske vojske Rimska Republika je srušena a obnovljena Papinska Država

-Austrija u ljeto 1849. ponovno osvaja Veneciju – pokušaj talijanskog ujedinjenja završio neuspjehom

NJEMAČKE DRŽAVE

-ustanak u Berlinu ožujak 1848. -želja za ujedinjenje i osamostaljenje

Postojale dvije koncepcije ujedinjenja oko koji se ne mogu složiti:

1.Velikonjemački program -ujedinjenje sa H.M.

2.Malonjemački program - ujedinjenje sa Pruskom a bez Austrije

-Velikonjemački parlament (najviše predstavničko tijelo svih njemačkih zemalja) – sastao se u Frankfurtu u
05/1848,

-28.03.1849. zastupnici izglasali ustav buduće ujedinjenje Njemačke i carsku krunu ponudili pruskom kralju
Fridriku Vilimu IV – on ju odbio i tako propao prvi pokušaj ujedinjenja njemačke - revolucionarne ideje
ugašene

PRAG

-Česi tražili autonomiju koja bi iz dovela u ravnopravan položaj s tada dominantnim Nijemcima

F.Palacky

- zagovarao ideju austroslavizma (trijalizam) – politike koja se zauzimala za cjelovitost H.N. ustrojena kao
federacija slobodnih i samostalnih naroda

-on se protivio ideji panslavizam (ujedinjenja svih Slavena pod ruskim vodstvom) jer je ruske pretenzije
prema Češkoj i Poljskoj smatrao jednako opasnim kao i njemačke

-u Pragu održan Slavenski kongres – koji je austroslavizam predstavio kao zajednički politički projekt
Slavena u Monarhiji

-zbog studentskih nemira koje je ugušio general Windischgratz-kongres raspušten

-ideja austroslavizma prihvaćena i u liberalnim krugovima u HR – promicale su je novine Slavenski jug i

udruga Slavenska lipa
-sve nade o federalizaciji Monarhije nestale donošenja oktroiranog ustava koji je car Franjo Josip I
nametnuo u ožujku 1849.

BEČ

-13. ožujak 1848 počeli nemiri u Beču (nakon vijesti o revoluciji u Parizu)

-vojska pucala na građane koji su se okupili na potpisivanju peticije za uvođenje ustava

-podignute barikade u gradu, car se sklonio u Innsbruck

-Car Ferdinand I bio prisiljen smijeniti kancelara Metternicha i ukinuti feudalne odnose

-najsnažniji zahtjevi za stvaranje nacionalne države na području H.M. bili su u Mađarskoj

-Ugarski sabor u ožujku 1848. ozakonio građanske slobode, ukinuo kmetstvo ali i proglasio samostalnost i
teritorijalnu cjelovitost Ugarske povezane s Austrijom samo personalnom unijom.

-to je bio velikomađarski projekt jer je samostalna Ugarska trebala obuhvaćati područje od Karpata do
Jadranskog mora

-kad je mađarska revolucionarna vojska krenula u pomoć bečkim ustanicima intervenirali su caru odani
hrvatski ban Josip Jelačić i austrijski vojskovođe A. Windischgratz

-carska vojska osvojila Beč i Budimpešti

-međutim, unatoč porazu Mađari nisu odustajali od svog cilja

-na zasjedanju u Debrecenu Ugarski sabor donio odluku o svrgavanju Habsburgovaca i proglasio republiku

-za predsjednika republike proglašen vođa revolucije Lajos Kousuth

- svibnju 1849. novi austrijski car Franjo Josip I traži pomoć ruskog cara Nikole I u gušenju mađarskog
otpora

-pobjeda kod Vilagosa 13.08.1849. – ruska vojska ugušila mađarsku revolucije čime je u H.N. uspostavljen
mir

----ukidanje feudalizma – rezultat svih revolucija-----

1849. uvođenje Oktroiranog (nametnutog) ustava korak ka novom apsolutizmu - -sve nade o federalizaciji
Monarhije nestale donošenja oktroiranog ustava koji je car Franjo Josip I nametnuo u ožujku 1849.

1851. obnovljen Bachov apsolutizam

SAD 19 st

Širenje: kupovina i ratovi

-proširuje se teritorij SAD

Uzroci: poravnati ekonomske razlike između sjevera i juga

Sjever- bio slobodarski, mali zemljoposjednici, tvornička proizvodnja,

Jug-vlast imaju zemljoposjednici, na plantažama robovski rad (tamnoputi robovi), protive se uspostavi
slobodnog tržišta radne snage
Građanski rat: 1860. – 1865. sjever i jug

- pokret koji se razvio na sjeveru za ukidanje ropstva (abolicionizam) 1862. -od čega bi
profitirala i industrija sjevera

POVOD:

1860. A.Lincoln izabran za predsjednika – bio pristaša abolicionizma

1861. 7 južnih država izdvojilo se iz Unije i stvorilo Konfederaciju Američkih – sa predsjednikom J. Davis

-uskoro im se pridružuju još 3 države

-Lincoln odbio ovaj čin izdvajanja dijela država iz Unije te je vojska Konfederacije napala utvrdu Ford
Sumter -i taj je čin početak Američkog građanskog rata (travanj 1861)

-jug je pokušao zabranom izvoza pamuka u rat uključiti V.B. i Francusku -ali bez uspjeha

-general Robert E.Lee – zapovjednik snaga Konfederacije – ofenziva zaustavljena kod Antietama u rujnu
1862.

-Lincoln -1862 izdao proglas o ukidanju ropstva – time je rat dobio novu moralnu dimenziju

-generali Grant i Sherman (vojska Unije) prelaze u ofenzivu (puno oslobođenih robova ušlo u vojsku Unije)

-1865. general Lee prisiljen na predaju – završio rat porazom juga

-nakon rata Kongres potvrdio raniju odluku Lincolna o ukidanju ropstva – XIII amandmanom ropstvo je
zabranjeno osim u obliku kazne

-zbog velikih ljudskih žrtava (620.000) rat nazivaju drugom američkom revolucijom

-vojnicima Konfederacije udijeljen oprost a SAD postaju najmoćnija država svijeta

UJEDINJENJE ITALIJE

-u prvoj po 19.st nekoliko neuspjelih pokušaja ujedinjenja

-na tom području djeluju još samo 2 političke snage:

1.Savojska dinastija u Kraljevini Sardiniji i Pijemontu

-oni žele ustavnu monarhiju

-premijer C.Cavour (zauzimao se za slobodnu trgovinu, osigurao građanske slobode, sloboda tiska –
time pridobio mnoge političke emigrante)

-- taktika ujedinjenja diplomacijom – znao da se Austrija neće odreći posjeda bez vojnog sukoba pa
osigurao savezništvo s francuskim carem Napoleonom III

-da osigura potporu europskih sila Pijemont je vodno uključio u Krimski rat na strani Eng. i Franc.

-Napoleon II obećao pomoći Pijemontu u ratu protiv Austrije a zauzvrat Francuska treba dobili Nicu
i Savoju

-1859.Austrija napala Pijemont jer je odbijen zahtjev cara Franje Josipa I kojim traži raspuštanje
Pijemontske vojske
 -1859 .težak poraz Austrije u bitkama kod Magente i Solferina – Austrija prihvaća primirje

-Mirom u Zurichu Pijemont dobio Lombardiju a Venecija ostala pod H.M.

-1860 nakon plebiscita Pijemont aneksirao Toskanu, Parmu i Modenu a Francuska Nicu i Savoju

-završena prva etapa ujedinjenja

2. Republikanci

-na čelu G.Garibaldi i Mazzini

-Mazzini 1853. osnovao Stranku akcije – pokušava podignuti revoluciju, nije uspio

-uspjesi na sjeveru potaknuli nacionalne pokrete na jugu

-G. Garibaldi okupio vosku od 1000 dragovoljaca s namjerom da sruši Napuljsko Kraljevstvo

-njegovi ljudi se iskrcali na Siciliji i osvojili Palermo

-rujan 1860. Franjo II Bourbon bježi iz Napulja – Garibaldi osvaja Napulj, postaje vladar na jugu

-vlast je prepustio pijemontskom kralju unatoč neslaganju s Cavourom

-1861. proglašenja u Torinu Kraljevina Italija a pijemonstski vladar Vikotr Emanuel II postao prvi talijanski
kralj

-ali Venecija još bila pod H.M. a Papinsku Državu štitila je francuska vojska

-1862. Garibaldi pokušao osvojiti Rim- onemogućila ga regularna talijanska vojska

-1862. talijanska prijestolnica premještena u Firencu a Rimu priznata papinska vlast

-1866. u Pragu potpisivanje mira zahvaljujući pruskim pobjedama – Venecija priključena Kraljevini Italiji

-1870. Italija iskoristila poraz Francuza od Prusa i njihovo povlačenje iz Rima – Papa Pio IX se povlači u
Vatikan

-1871. Rim-gl grad

-završen proces ujedinjenja

UJEDINJENJE NJEMAČKE

1848/49 Malonjemački program (ujedinjenje sa Pruskom a bez Austrije)

-1862. pruski kralj Vilim I. postavio za kancelara Otta von Bismarcka

-cilj Bismarckove politike je postići ujedinjenje na osnovi malonjemačkog programa i osigurati njemačku
prevlast u Europi

-ujedinjenje „krvlju i željezom“

1864. Pruska pokrenula rat protiv Danske (u koji je Bismarck uvukao i Austriju)
-Danska poražena – mirom u Beču 1864. Pruska dobila pokrajinu Schleswing a Austrija Holstein

-Austrijsko nezadovoljstvo dvojno upravom uzrok prusko-austrijskog rata 1866.

-Bismarck tj Pruska je osigurao savezništvo s Italijom i Francuskom u ratu protiv H.M.

-bitka kod Sadove u Češkoj -pobjeda pruske vojske

1866. mirom u Pragu Austrija izbačena iz Njemačkog saveza i mora prepustiti Veneciju Italiji

1867. osnovan Sjevernonjemački savez – za njegova predsjednika postavljen pruski kralj

-17. srpnja 1870. Prusko-francuski rat –

-počekom rujan pruska vojska pobijedila u bitci kod Sedana u kojoj je zarobljen francuski car Napoleon III

-1871. Dvorana zrcala u Versaillesu – njemački kneževi proglasili Drugo Njemačko Carstvo (Drugi Reich) – za
cara postavili pruskog kralja Vilima I , a nestaje II francusko carstvo

Mirovni sporazum u Frankfurtu svibanj 1871. – Francuska izgubila pokrajine Alsace i Lorraine i bila
prisiljena platiti ratnu odštetu

-završen proces njemačkog ujedinjenja

ISTOČNO PITANJE u 19 st

-zanimanje za nadzor nad Crnim morem i istočnim Sredozemljem

1853/56 Krimski rat - Rusko-turski rat

Povod: kontrola svetih kršćanskih mjesta u Palestini (spor između katolika i pravoslavaca)

Turski saveznici: V.B., F., H.M. – intervenirali u ratu protiv Rusije i spriječili propast O.C.

Turci pobijedili 1856. – Pariški kongres - mir u Parizu- Rusija prihvaća uvjete mira koje nameće Francuska

Uvjeti: Rusima zabranjeno držanje flote na Crnom moru, Crno more je neutralno, otvoreno područje

Nova velika istočna kriza O.C. - ustanak Hrvata(kršćana) u BIH 1875. (Gabela)

-ustanak Srba u Nevesinju

1876. Srbija i Crna Gora ušle u sukob sa O.C. a potporu im je pružila Rusija (Rusko-turski rat) – poraz O.C.

1878. mir u San Stefanu: -stvorena Velika bugarska kao ruska zona (protest H.M. i V. B.), Srbija, Crna G. i
Rumunjska stekle neovisnost, BIH dobila autonomiju pod austrijskim i ruskim nadzorom

Na poticaj V.B. i H.M. zbog prevelikog utjecaja Rusije sazvan -1878. Berlinski kongres – revidiran sporazum
iz San Stefana

– osnovane 2 bugarske države Kneževina Bugarska i Istočna Rumunjska

- Rusi ostvaruju svoje interese preko rumunjske pokrajine Besarabije

-V.B. dobila Cipar

-Velika Bugarska smanjena, priznata joj neovisnost, izgubila Besarabiju a dobila sj.Dobrudžu

-BIH djelomična samostalnost

-H.M. protektorat nad BIH koja je i dalje bila dio O.C.

-Srbiji i Crnoj Gori potvrđena neovisnost

HRVATSKI NARODNI PREPOROD/ HRVATSKA U 19.ST

Kraj 18. i početak 19. st

-Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

Pretporodno razdoblje. 1815 – 1835

-politička razjedinjenost Kraljevstva Hrv. Slav. I Dalm.

H.M. – Vojna krajina, Dalmacija, Kraljevina Ilirija se vraća banu tek 1822.

-djelatnost Zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovaca 1794. preteča narodnog preporoda

-pokrenuo tiskaru i počeo objavljivati knjige na hrvatskom jeziku (u toj tiskari tikana knjiga Šipasa)

-Vicenzo Dandolo u Zadru- novine Kragalski dalamtin – prve novine što izlaze dvojezično talijanski/hrvatski

Francesco Maria Appendini 1808 – objavio gramatiku hrvatskog jezika napisanu na talijanskom

-Joakim Stulli – napisao talijansko-hrvatsko-latinski rječnika 1810.

-Vrhovac 1813. pozvao svećenike u svojoj biskupiji da prikupljanju narodne pjesme kako bi potaknuo
zanimanje za narodni jezik

Zbog gospodarske krize i nedostatka novca 1825. sazvan Ugarski sabor – što je značilo kraj apsolutizma i
počinje buđenje svijesti

-1830. Lj. Gaj Kratka osnova Horvatskog pravopisanja – temelj za stvaranje jedinstvenog hrvatskog
pravopisa, štokavština

-napisao pjesnu koja je poznata po prvom stihu Još Horvatska ni propala – kasnije neslužbena himna
preporoda

-on je vođe i organizator pokreta

1830. J.Kušević – O posebnim pravima… temeljna isprava koja dokazuje poseban položaj hrvatskog
kraljevstva prema Ugarskoj

– J. Šipas u djelu -Temelj žitne trgovine -istaknuo da je potrebno imati standardni jezik
-I. Derkos – 1832. – objavio prvi kulturni program Duh domovine na latinskom jeziku – u kojem predviđa
stvaranje jedinstvenog hrvatskog jezika s trima narječjima i postavlja pitanje ujedinjenja trojedne kraljevine

-pokret od početka nastojao zahvatiti šire južnoslavensko područje pa je zato počeo upotrebljavati ILIRsKO
IME jer se tada pogrešno smatralo da su Južni Slaveni potomci Ilira

-proširenje ideja na slovenski i srpski prostor završilo neuspjehom – oni išli u drugom smjeru

Politika:

1832. J Drašković – Disertacija (ideje Velike Ilirije) – politički program koji predviđa stvaranje samostalne
hrvatske vlade i uvođenje štokavskog narječja kao književnog jezika

-Drašković predložio ujedinjenje hrvatskih i slovenskih zemalja te područje BIH u Kraljevstvo Iliričko koje bi i
dalje bilo u sklopu H.M. Kraljevstvo bi se temeljilo na hrv.državnom pravu, jezičnoj bliskosti

-disertacija nacionalno pitanje smatra ključnim

-Hrvatski sabor podupro takav program