Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books
Naslov izvornika
The Friend Zone

ABBY JIMENEZ

Prevela s engleskog
Alica Bjeli Duduković

Zagreb, 2023.

2
 Knjige.Club Books

Ovu knjigu posvećujem svim ljudima koji su me uveseljavali

dok sam je pisala. I svom psu, Kaskaderu Mikeu.

3
 Knjige.Club Books

JEDAN

JOSH

B acio sam pogled na poruku, dok je na semaforu bilo crveno.

Celeste: Neću ti dati ni centa, Josh. Jebi se.
»Kvragu«, promrmljao sam i bacio telefon na suvozačko sjedalo. Znao sam
da će to učiniti. Ostaviti me da se sam iskoprcam. Sranje.
Ostavio sam joj baš sve stvari u kući, a sve što sam tražio od nje bilo je da
plati pola Loweova računa. Pola od tri tisuće dolara, kolika je bila vrijednost
uređaja koje sam joj velikodušno dao, umjesto da sam ih prodao, iako su i kartica
i računi bili na moje ime. I naravno, iz nekog razloga ja sam bio šupak u svemu
ovome jer sam odlazio iz države radi novog posla tri mjeseca nakon što smo
prekinuli.
Iz najpouzdanijeg izvora saznao sam da je ona sada u vezi s nekim Bradom.
Nadao sam se da Brad uživa u mojoj ploči za kuhanje od nehrđajućeg čelika
marke Samsung te u dvostrukoj pećnici.
Dok sam sjedio u jutarnjoj gužvi koja se sporo kretala kroz Burbank, vrući
zrak s mirisom asfalta ulazio je kroz moje otvorene prozore. Čak je i nedjeljom
bilo prometno. Ako želim preživjeti u Kaliforniji, moram dati svoj klimatizacijski
uređaj na popravak - još jedan trošak koji si ne mogu priuštiti. Trebao sam pješice
otići do dućana. Vjerojatno bih uz ovaj tempo došao još brže i ne bih uzalud trošio
gorivo - još jedna stvar koja je dvostruko skuplja nego u Južnoj Dakoti.
Možda je ovo preseljenje bilo loša ideja.
Ovo mjesto moglo bi me dovesti do bankrota. Moram organizirati momačku
večer najboljem prijatelju, tu su troškovi preseljenja, viši troškovi života... i sada
ovo sranje.
Upalilo se zeleno svjetlo pa sam krenuo. Zatim je terenac ispred mene naglo
zakočio te sam uz trzaj udario u njegov branik.
Jebem ti. Sigurno se šališ.
Moj dan službeno je uništen dvaput u manje od trideset sekundi. Još nije ni
osam ujutro.
Drugi vozač skrenuo je na parkiralište supermarketa Vons, mašući mi kroz
prozor da ga slijedim. Žena - na ruci je imala narukvicu. To mahanje na neki je

4
 Knjige.Club Books
način uspjelo djelovati sarkastično. No, bio je to lijepi terenac. Ford F-150. Na
njemu su još uvijek bile probne tablice. Baš šteta što sam ga udario.
Ona je uparkirala, a ja sam stao iza nje, ugasio automobil te sam preturao po
pretincu za rukavice tražeći podatke od svog osiguranja, kad je žena iskočila iz
svog vozila i potrčala pogledati branik.
»Hej«, rekao sam i izašao iz automobila. »Oprostite.«
Okrenula se, prekinuvši pregled branika i podignula pogled prema meni. »Da,
znaš da trebaš paziti na jednu jedinu stvar, zar ne? Da ne udariš automobil ispred
sebe.« Nagnula je glavu ustranu.
Bila je niska. Možda sto pedeset i osam centimetara. Sitne građe. Tamna
mokra mrlja spuštala joj se niz prednju stranu majice. Smeđa kosa do ramena i
smeđe oči. Slatko. Dojmio me se njezin namrgođeni izraz lica.
Počešao sam se po obrazu. Živčane žene bile su mi posebna specijalnost.
Imam šest sestara - bio sam dobro uvježban.
»Samo da pogledamo«, rekao sam ležerno, svojim mirnim glasom za krizne
situacije. »Da vidimo s čim imamo posla.«
Čučnuo sam između stražnje strane njezina terenca i prednje strane svog
automobila te pregledavao štetu, dok je ona stajala nada mnom prekriženih ruku.
»Udario sam u vašu kuku za prikolicu. Sve je u redu s terencem.« Na mom
automobilu bila je mala udubina, ali ništa strašno. »Mislim da ne trebamo uvlačiti
naša osiguravajuća društva u to.«
Nisam si mogao priuštiti automobilsku nesreću u vozačkom dosjeu. To nije
dobro za moj posao. Oslonio sam se rukama na koljena i uspravio se pa sam se
okrenuo prema njoj.
Ona se sagnula i prodrmala kuku. Nije se micala. »U redu«, rekla je očigledno
zadovoljna mojom procjenom. »Pa jesmo li gotovi?«
»Mislim da možemo biti.«
Okrenula se i pojurila prema vozačkoj strani svog terenca, a ja sam krenuo
prema dućanu. Uletjela je u kabinu, a noge su joj visjele sa sjedala dok se
naslanjala na trbuh. Jedna japanka pala joj je na parkiralište.
Imala je lijepu guzu.
»Hej«, rekla je okrećući se da me pogleda dok sam prolazio. »Što kažeš na to
da umjesto da mi buljiš u dupe budeš koristan i doneseš mi nekoliko ubrusa?«
Uhvaćen.
Pokazao sam palcem preko ramena.
»Uh, nemam ubruse u svom automobilu.«
»Razmišljaj kreativno«, rekla je nestrpljivo.
Budući da sam se osjećao malo krivim jer sam se otvoreno divio njezinim
oblinama - ili pak jer me je uhvatila dok sam to činio - odlučio sam joj pomoći.
Vratio sam se do svog automobila, otvorio svoju torbu za trening i uzeo majicu
5
 Knjige.Club Books
kratkih rukava. Kad sam joj dao majicu, zgrabila ju je i ponovno zaronila u
kabinu.
Stajao sam tamo, uglavnom zato što je imala moju najdražu majicu, ali i zato
što se nisam mogao požaliti na pogled. »Sve u redu?« Pokušao sam proviriti na
prednje sjedalo pokraj nje, ali mi je blokirala pogled.
Mali svijetlosmeđi pas bijele brade režao je na mene s prozora na stražnjem
sjedalu. Jedan od onih malih pasa za torbicu. Podsmjehnuo sam se. Nosio je pravu
odjeću.
»Prolila sam kavu u prijateljevu novom terencu«, rekla je iznutra. Izgubila je
i drugu japanku na sparnom parkiralištu pa je sada bila bosa. Stajala je na pragu
terenca na prstima s crvenim noktima. »Posvuda je. Dakle, nije u redu.«
»Je li tvoj prijatelj kreten ili nešto slično? Imala si nesreću.«
Okrenula se da bi me pogledala kao da sam joj udario psa. »Ne, on nije kreten.
Ti si kreten. Sigurno si se dopisivao.«
Bila je borbena. No, malo previše slatka da bi me prestrašila. Morao sam se
prilično potruditi da mi se usne ne razvuku u osmijeh. Pročistio sam grlo. »Nisam
se dopisivao. I budimo iskreni, ti si nagazila na kočnicu bez razloga.«
»Zato što sam morala stati.« Ponovno se okrenula prema neredu.
Pretpostavljao sam da je prolila kavu po sebi pa je refleksno stala na kočnicu.
Međutim, nisam htio provocirati. Dobro sam uvježban.
Stavio sam ruke u džepove te se okrenuo na petama škiljeći prema znaku
Vons, koji se nalazio na parkiralištu s moje lijeve strane. »U redu. Pa, bilo mi je
drago čavrljati s tobom. Ostavi mi majicu na vjetrobranskom staklu kad budeš
gotova.«
Popela se na vozačku stranu terenca i zalupila vratima.
Odmahnuo sam glavom i cerekao se cijelim putem do dućana.
Kada sam se vratio, nje nije bilo, a nigdje nisam vidio ni svoju majicu.

6
 Knjige.Club Books

DVA

KRISTEN

S hawn je stavio stolac u samu sredinu dnevnog boravka u vatrogasnoj postaji

te je sjeo na njega naopačke, okrenuvši se prema meni. To je učinio da bi mi
mogao dosađivati što je više moguće.
Na jednoj od šest smeđih fotelja postavljenih ispred televizora ja sam sjedila.
Stajao je u mome krilu i režao moj jorkširski terijer Kaskader Mike.
Shawn je podignuo obrve ispod svoje glupave kokotice. »I, curo? Jesi
razmislila o onome što sam rekao?« Nacerio se.
»Ne, Shawn. Nemam ništa meksičko u sebi i ne, ne želim ni imati.«
Kapetan vatrogasne postaje Javier približavao se hodnikom prema kuhinji, a
ja sam se nagnula držeći ruku na glavi svoga psa. »Shawne, željela bih da znaš da
ako mi zatreba umjetno disanje usta na usta, a ti budeš posljednji bolničar na
svijetu, više bih voljela donacije Američkom društvu za sprječavanje
okrutnosti prema životinjama nego cvijeće na vlastitom sprovodu.«
Dok si je točio kavu Javier se smijao, a Brandon se hihotao dok je čitao knjigu
u fotelji pored mene. »Shawne, gubi se.«
Shawn je ustao, zgrabio stolac i mrmljao dok ga je vukao nazad za stol.
Sloan je veselo došla iz kupaonice. Nosila je bijelu lanenu suknju koju je
kupila prošlo ljeto kada smo bile u Meksiku te sandale koje je vezala dužinom
lista. Izgledala je kao Helena Trojanska.
Moja najbolja prijateljica bila je prekrasna. Plave kose do struka, sa šarenim
tetovažama po cijeloj lijevoj ruci i s blistavim dijamantom na prstenjaku. Brandon
je bio njezin vatrogasac i zaručnik, zgodan kao i ona.
Bila je nedjelja. Dan za obitelj u postaji, kada su četvorica vatrogasaca u
smjeni mogla dovesti prijatelje i obitelj na doručak, ako su željela. Sloan i ja bile
smo jedine na doručku ovog jutra. Javierova supruga bila je u crkvi s djecom, a
Shawn nije imao djevojku.
Zamisli to.
Tehnički gledano, ja sam bila ovdje zbog Josha, četvrtog člana ekipe, iako ga
nikada nisam upoznala.
Brandonov najbolji prijatelj Josh upravo je dobio premještaj iz Južne Dakote
i bit će novi inženjer u postaji. On će biti Brandonov kum, a ja ću biti Sloanina
7
 Knjige.Club Books
kuma na njihovu vjenčanju 16. travnja, za dva mjeseca. Josh je propustio zabavu
povodom zaruka pa je bilo jako važno da se odmah upoznamo.
Kratko sam pogledala mobitel. Umirala sam od gladi i postajala sam živčana.
Danas je bio Joshov red za doručak. No, još se uvijek nije pojavio pa nitko zapravo
nije ništa ni pripremao, a sve što sam stavila u sebe bila je kava.
Već me je iznervirao, a nisam ga još ni upoznala. »Dakle«, rekla je Sloan
sjedeći u fotelji pored Brandona. »Hoćeš li mi reći odakle ti ova majica?«
Spustila sam pogled na crnu majicu kratkih rukava s logom pivovare Wooden
Legs koju sam zavezala oko struka. »Ne.«
Pažljivo me je pogledala. »Otišla si po tampone, a vratila si se u nekakvoj
majici. Postoji li neki poseban razlog zašto to kriješ od mene?«
Brandon je podignuo pogled sa stranice koju je čitao. Bio je prilično
uravnotežen tip. Obično nije dopuštao da ga nešto samo tako uzruja. Međutim,
kada bih mu rekla da sam krstila njegov novi terenac svojom crnom filter-kavom
sa Sumatre, vjerojatno bi me prostrijelio strogim pogledom punim kritike, što bi
zapravo bilo gore nego da me izgrdio.
Odlučila sam učiniti suprotno.
Očistila sam to. Uspjela sam ne oštetiti mu branik u nezgodi koju sam
uzrokovala stisnuvši kočnicu kada sam posvuda prolila kavu. Ono što ne zna, ne
može mu škoditi.
Budući da je moj top već bio uništen, iskoristila sam ga da njime očistim
nered, a zatim sam se presvukla u majicu od tipa s parkirališta.
»Tylerova je«, slagala sam. »Miriše na njega. Baš mi nedostaje.« Prislonila
sam nos na vrh ovratnika i teatralno udahnula.
Kvragu, dobro je mirisala.
Taj tip bio je nekako seksi. Mogu reći da je ispod te odjeće imao lijepo tijelo.
I zgodno lice, k tome. To glatko obrijano dječačko lice koje me uvijek privuče.
Treba mi ševa. Počela sam fantazirati o strancima. Prošlo je previše vremena.
Tyler nije bio kod kuće sedam mjeseci.
Sloanino se lice raznježilo. »Aaaaa. To je tako slatko. Tužno je što ne možeš
biti s njim sutra, na Valentinovo. Ali još samo tri tjedna i bit će tvoj zauvijek.«
»Da. Njegova će misija biti gotova pa ćemo službeno živjeti skupa.« Osjetila
sam kako mi se od nervoze stišće utroba, ali sam zadržala hladnokrvan izgled lica.
Sloan se nasmiješila i stavila ruku na srce. Nije baš voljela Tylera, ali je ipak
bila romantična.
Grčevi su se pojačali pa sam se snažno uhvatila za trbuh uz grimasu na licu.
Bila sam usred još jedne obilne menstruacije. To, glad, prijašnji događaji i
policijska drama koja se odvijala u tri ujutro kod kuće, o čemu nisam pričala
Sloan, bacili su me u loše raspoloženje.

8
 Knjige.Club Books
Bila sam toliko umorna da sam upravo pokušala uštekati punjač u svoju šalicu
kave, a ne u mobitel.
Sloan je pogledala na sat pa je bez riječi prekopala torbicu i istresla dvije
tablete Naproksena u ruku. Pružila mi je svoju čašu vode i dala mi tablete. Bila je
to dobro uvježbana rutina koju smo uspostavile dok smo pet godina živjele kao
cimerice.
Progutala sam tablete i okrenula se Brandonu. »Je l’ ta knjiga čemu?«
»Nije loša«, rekao je promatrajući korice. »Hoćeš da ti je posudim kada je
pročitam?« Zatim se zagledao pored mene i oči su mu zasjale. »O, bok, stari.«
Pratila sam njegov pogled prema vratima i ostala u šoku. Tamo je stajao
zgodni frajer iz supermarketa Vons s vrećicom namirnica.
Pogledi su nam se susreli sa suprotnih strana sobe pa smo iznenađeno zurili
jedno u drugo. Zatim mu se pogled spustio na moju - njegovu - majicu i usta su
mu se razvukla u podrugljivi smiješak.
Stala sam, stavila Kaskadera na stolac, a tip je spustio namirnice i prišao mi.
Zadržala sam dah i pričekala da vidim kako će on to odigrati.
Brandon je odložio knjigu na rukohvat fotelje i ustao. »Josh, ovo je Kristen
Peterson, Sloanina najbolja prijateljica. Kristen, Josh Copeland.«
»Pa, bok - drago mi je što smo se upoznali«, rekao je stišćući mi ruku malčice
prečvrsto.
Stisnula sam oči. »I meni je drago što smo se upoznali.«
Josh nije puštao moju ruku. »Hej, Brandone, nisi li ti dobio novi terenac ovaj
vikend?« upitao je, obraćajući se svojem prijatelju, ali gledajući u mene.
Buljila sam u njega, a njegove su smeđe oči sjale.
»Aha. Želiš li ga vidjeti?« upitao je Brandon.
»Poslije doručka. Volim miris novog automobila. Moj samo miriše na kavu.«
Pogledala sam ga kao da je lud, a njegov podrugljivi smiješak postao je još
veći. Činilo se da Brandon nije primijetio.
»Imaš još vrećica? Hoćeš da ti pomognem?« upitao je Brandon. Sloan je već
kopala po vrećicama i vadila je namirnice u kuhinji.
»Moram se još jednom vratiti. Mogu sam«, rekao je Josh i bez riječi me, samo
pogledom, pozvao da izađem.
»Idem ja s tobom«, glasno sam rekla. »Zaboravila sam nešto u terencu.«
Pridržao mi je vrata i čim su se zatvorila, okrenula sam se prema njemu.
»Bolje ti je da ne zucneš.« Zabila sam prst u njegova prsa.
U tom je trenutku prolivena kava bila manje važna od činjenice da nisam
željela otkriti svoj drski pokušaj zataškavanja vlastitog zločina. U pravilu nisam
lagala i naravno, taj jedan put kada iznimno jesam, našla sam se u položaju da me
ucjenjuju. Kvragu.

9
 Knjige.Club Books
Josh je podignuo obrve i nagnuo se. »Ukrala si mi majicu, kradljivice majica.«
Prekrižila sam ruke. »Ako je želiš ikada više ponovno vidjeti, držat ćeš jezik
za zubima. Zapamti, ti si udario mene u stražnji kraj. Ni ti nećeš dobro proći.«
Usne su mu se ponovno razvukle u osmijeh koji je bio tako iritantno privlačan.
Imao je jamice. Jebene jamice.
»Jesam li te ja udario u stražnji kraj? Jesi li sigurna? Jer nema dokaza da se
to ikada dogodilo. Nema štete na njegovu terencu. Nema policijskog izvješća.
Zapravo, moja verzija priče je da sam vidio histeričnu ženu u nevolji na
parkiralištu supermarketa Vons pa sam joj dao svoju majicu da joj pomognem. I
onda je ona otišla.«
»Pa, to ti je prva pogreška«, rekla sam. »Nitko nikada ne bi povjerovao da
sam bila histerična. Ja ne histeriziram.«
»Korisna informacija.« Nagnuo se prema naprijed. »Prilagodit ću svoju priču
tome. Mirna, ali bezobrazna žena zamolila me za pomoć i onda mi je ukrala
omiljenu majicu. Bolje?« Smiješak mu je bio toliki da se gotovo glasno smijao.
Kreten.
Stisnula sam usne i napravila još jedan korak prema njemu. Zabavljalo ga je
dok sam zadirala u njegov osobni prostor. Nije ustuknuo i ja sam podignula
pogled prema njemu. »Ti želiš svoju majicu. Ja želim tvoju šutnju. Tu situaciju
nije teško riješiti.«
Nacerio mi se. »Možda ti dopustim da zadržiš majicu. Ne izgleda tako loše na
tebi.« Zatim se okrenuo prema terencu, uz smijeh.

10
 Knjige.Club Books

TRI

JOSH
skladu s pravilom da novi član kuha, pripremio sam doručak za ekipu u
U smjeni. Meksička jaja, moj specijalitet.
Bio sam na probnom roku - pripravnik. Iako sam ovaj posao radio već pet
godina, u ovoj postaji odradio sam tek pet smjena. To je značilo da sam bio zadnji
koji sjeda jesti i prvi koji ustaje da opere suđe. Praktički sam bio sluga. Morao
sam čistiti zahode i mijenjati plahte. Sve prljave poslove.
Sloan i Kristen ponudile su se da mi pomognu, a Brandon se sažalio nada
mnom pa su svi stajali u kuhinji i brisali pultove te strugali hranu s tanjura dok
sam ja prao suđe, a Shawn i Javier kartali se za stolom.
Kristen je buljila cijelo vrijeme dok smo jeli, ali samo kada je mislila da nitko
ne gleda. To je zapravo bilo smiješno. Nastavio sam je zezati. Prema onome što
sam shvatio dok sam je izazivao, svima je rekla da majica pripada njezinu dečku.
Nisam namjeravao ništa reći. Nisam želio da se Brandonovu novom terencu
ukrade trenutak slave kada se sazna da je u njemu prolila kavu, ali sam neizrecivo
uživao zafrkavajući Kristen. No, ni ona to nije prihvaćala bez borbe. Vraćala mi
je milo za drago.
»I, Josh, ti voziš vatrogasni kamion, ha?« upitala je Kristen opušteno brišući
štednjak.
»Vozim«, nasmiješio sam se.
»Jesi li uopće dobar u tome? Nemaš problema sa zaustavljanjem kamiona
kada je to potrebno?« Nagnula je glavu ustranu.
Pogled. Smiješak. I ponovno. Ni Sloan ni Brandon nisu bili svjesni toga. Već
se tjednima nisam tako zabavio.
Sloan mi je pružila dasku za rezanje da je operem. »Hodat ćeš s Kristen do
oltara na vjenčanju.« Nasmiješila se prijateljici. »Ona mi je kuma.«
»Nadam se da hodaš bolje nego što voziš«, promrmljala je Kristen ispod
glasa.
Nacerio sam se i promijenio temu prije nego Sloan ili Brandon počnu
postavljati pitanja. »Kristen, kako ti se zove pas?«

11
 Knjige.Club Books
Psić je sjedio u njezinu krilu tijekom cijelog doručka. Povremeno bi provirio
glavom za stol da baci pogled na njezin tanjur, a vrh jezika visio mu je iz usta.
Izgledao je kao pahuljasti Ewok.
»Zove se Kaskader Mike.«
Podignuo sam obrvu perući pun sudoper suda. »Tarantino?«
I ona je podignula obrve. »Gledao si Otporan na smrt?«
»Naravno. Jedan od mojih omiljenih filmova. Kurt Russel u ulozi Kaskadera
Mikea. A tvoj pas ima problema?« upitao sam. Mali jorkširski terijer nosio je
majicu na kojoj je pisalo IMAM PROBLEMA.
»Da, uglavnom sa Shawnom.«
Nasmijao sam se.
Sloan je pokupila stabljike korijandra u ruku i bacila ih u koš za smeće, a
Brandon je izvukao vreću za smeće i zavezao joj vrh.
»Kristen ima internetsku firmu pod nazivom Doglet Nation«, rekao je
Brandon. »Ona prodaje robu za male pse.«
»Ma da? Kao na primjer?« upitao sam, stavljajući vatrostalnu posudu na
rešetku da se osuši.
Kristen je pokupila talog i bacila ga u vrećicu za kompost. »Odjeću, torbe,
gurmanske poslastice za pse. Sloan ih peče. No, naš najprodavaniji proizvod su
stepenice.«
»Stepenice?«
»Mali psi obično ne mogu skočiti na visoki krevet. Zato izrađujemo stepenice
po mjeri koje su u skladu s namještajem u spavaćoj sobi. Boja, tepih, stil.«
»I ljudi to kupuju?« Stavio sam posljednju posudu na rešetku da se suši te
skinuo svoje gumene rukavice.
»O da, oni to kupuju. Zašto bi bacio nekoliko tisuća na lijepi krevet iz
luksuznih salona namještaja Pottery Barn ili Restoration Hardware da bi pored
njega stajale odvratne plastične stepenice iz obične trgovine za kućne ljubimce?«
Kimnuo sam. »Kužim, pretpostavljam.«
»To me podsjetilo - ostala sam bez stolara«, rekla je Kristen.
Sloan se namrštila. »Molim? Otkad?«
»Otkako mi je Miguel dao otkaz prošli tjedan. Dobio je posao preko sindikata
u studiju Universal i radi na setovima za snimanje. Ostavio me je kao da sam
kužna. A imam naručene troje stepenice.«
Sloan je odmahnula glavom. »Što ćeš učiniti?«
Kristen je slegnula ramenima. »Stavit ću oglas na internet. Nadam se da lik
neće biti nekakav perverznjak koji me namjerava ubiti i prodati moje organe na
crnom tržištu.«
Prasnuo sam u smijeh.

12
 Knjige.Club Books
Brandon mi je kimnuo dok je stavljao novu vreću za smeće u koš. »Josh je
stolar. I u tome je prilično dobar.«
Sloan me je pogledala. »Stvarno?«
Brandon je već tražio svoj mobitel. Znao sam što traži. Tiki bar koji sam
sagradio u svom dvorištu. Celestein tiki bar. Bradov tiki bar.
»Pogledaj«, rekao je pružajući mobitel ostalima. »On je to napravio.«
Sloan je kimnula u znak odobravanja. Zatim je mobitel došao do Kristen i ona
ga je pogledala prije nego što mi je uputila pogled.
»Nije loše«, nerado je rekla.
»Hvala, ali ne tražim nikakav dodatni posao«, rekao sam odbijajući ih. Nisam
morao graditi stepenice za pse za sitne novce na slobodne dane. Dnevna soba u
mom novom stanu još je uvijek bila puna kutija.
»Da, kome treba dodatnih dvije stotine dolara za tri sata rada?« rekla je
Kristen prezirno odmahnuvši rukom. »Očito ne Miguelu.«
Smrznuo sam se. »Dvije stotine dolara?«
Sloan je poprskala pult višenamjenskim sredstvom za čišćenje s mirisom
limuna. »Nekada je i više - zar ne, Kristen? Ovisi o stilu?«
Kristen je promatrala svoju najbolju prijateljicu kao da joj govori da zašuti.
Nakon toga ponovno je vratila pogled na mene. »Cijena stepenica kreće se između
četiristo i petsto dolara po komadu, plus dostava. Kada oduzmem materijal,
dijelim dobit popola sa svojim stolarom. Tako da, da. Katkad je i više.«
»Imaš li sliku stepenica?« upitao sam.
Kristen mi je bez oduševljenja pružila svoj mobitel pa sam pregledao
internetsku galeriju blesavih malih stepenica na kojima je pozirao Kaskader Mike
u različitim odjevnim kombinacijama. Ovo je bilo jednostavno. Odnosno, u
okviru mojih sposobnosti.
»Znaš, mislim da imam vremena za to. Ja ću to odraditi, ako nemaš nikog
drugog.« Nekoliko stepenica i mogao bih otplatiti svoju Loweovu karticu. To je
fina lova.
Kristen je odmahnula glavom. »Mislim da ću radije riskirati s kradljivcem
organa.«
Sloan je uzdahnula, a Brandon se ukočio i pogledao Kristen i mene.
»A tako znači?« rekao sam promatrajući je. »Što kažeš da porazgovaramo o
tome uz kavu.«
Kristen je stisnula oči, a ja sam podigao obrvu. »U redu«, rekla je kao da je to
boli. »Možeš napraviti vražje stepenice. Ali samo dok ne nađem drugog tipa. I
potražit ću drugog tipa.«
Sloan je naizmjence pogledavala i mene i nju. »Postoji li nešto što želite
podijeliti s nama?«

13
 Knjige.Club Books
»Uhvatila sam ga kako mi bulji u dupe«, rekla je Kristen bez oklijevanja.
Slegnuo sam ramenima. »Istina. Nemam opravdanje. Odlično dupe.«
Brandon se nacerio, a Sloan je gledala svoju najbolju prijateljicu. Kristen je
pokušavala izgledati bijesno, ali bilo mi je jasno da je prihvatila kompliment.
Kristen je uzdahnula. »Daj mi svoj e-mail. Poslikat ću ti narudžbe. Kada
budeš gotov s njima, javi mi pa ću napraviti naljepnice za slanje i poslati ti ih. I ja
ću pregledati svaki komad prije nego ih odneseš u FedEx, tako da nemoj
pokušavati ništa napraviti loše.«
»Čekaj, ti nemaš radionicu?« upitao sam. »A gdje bih ja to trebao izrađivati?«
»Zar nemaš garažu ili nešto slično?«
»Ja živim u stanu.«
»Oh, stvarno? Pa, čini se da ovo ipak neće uspjeti.« Usiljeno se nasmiješila.
Sloan ju je promatrala. »Kristen, ti imaš praznu garažu za tri automobila. Čak
i ne parkiraš u njoj većinu vremena. Zar ne može tamo raditi?«
Kristen je prijekorno pogledala Sloan.
Nasmijao sam se. »Može.«
Iz zvučnika u postaji začuo se glasan zvuk upozorenja popraćen crvenim
svjetlima. Stigao je poziv. Kristen me je gledala dok je dispečer nabrajao detalje.
Baš šteta. Mogao sam se još malo družiti s mrzovoljnom kumom.
Nemam sreće.
Brandon se nagnuo i poljubio Sloan za rastanak. Djevojke će vjerojatno otići
dok se mi vratimo. »Mi ćemo počistiti«, rekla je.
»Neka ti Brandon da moj broj«, rekla mi je Kristen, prekriživši ruke na prsima
na način koji me je trebao spriječiti da joj pružim ruku.
Budući da je poziv bio medicinske prirode, nismo morali oblačiti opremu za
gašenje požara. Zato smo se Brandon i ja uputili ravno do odjeljka za aparate gdje
je bilo parkirano vozilo. Mogao sam osjetiti Kristenin pogled na svojim leđima i
nasmiješio sam se. Mrzila me je. Kao i sve žene u mom životu u ovom trenutku.
Osim Celeste, svih šest sestara i moja mama bile su ljute jer sam se odselio.
Čak su me i male nećakinje hladno ignorirale kada bih ih nazvao. Imale su sedam
i osam godina i već su usavršile onaj pasivo-agresivni način da ti bez objašnjenja
pokažu da se ljute.
»Što misliš o Kristen?« upitao me je Brandon sa smiješkom dok smo se
penjali u vozilo.
»Čini se kul.« Slegnuo sam ramenima i stavio slušalice.
Brandon i ja proveli smo godinu dana zajedno u Iraku. Dobro me je poznavao.
U normalnim okolnostima Kristen bi bila moj tip žene. Volio sam sitne brinete -
i žene koje mi očigledno govore da odjebem.

14
 Knjige.Club Books
»Samo kul?« rekao je dok je stavljao slušalice. »Jesi li zato odmjeravao
njezino dupe?«
Javier je sjeo smijuljeći se zbog Brandonova komentara, a Shawn je uskočio
načuvši posljednji dio razgovora. »Kristen je jebeno seksi. Ja joj gledam dupe
svaki put kad dođe.« Stavio je slušalice. »Ali jednom me je napala.«
Svi smo se nasmijali, a ja sam upalio vozilo.
»Ja joj se ne sviđam. Ona ima dečka. A ja trenutačno i ne tražim curu.«
Pritisnuo sam prekidač za otvaranje garažnih vrata. »Još nisam ni zadnju isplatio.«
Doslovno.

15
 Knjige.Club Books

ČETIRI

KRISTEN
spitivanje je započelo dok smo se vozile kući.
I »Što se, kvragu, događa između tebe i Josha?« upitala je Sloan čim smo izašle
iz parkirališta vatrogasne postaje u njezinoj jadnoj Corolli. »Otkad te vrijeđa što
ti je tip pogledao dupe?«
Nije me uvrijedilo. Ništa me ne vrijeđa osim cvjetače i gluposti. Jednostavno
nisam htjela da taj čovjek koji mi gleda dupe bude bilo gdje blizu mene, jer ako
me pogleda, bit će mi jako teško ne uzvratiti mu pogled.
Josh je bio ljudska verzija sladoleda u zamrzivaču dok si na dijeti. On je bio
moj tip, a ja sam bila lišena seksa i nisam baš uživala u tome. Tek nekolicina
muškaraca mogla se mjeriti sa mnom kada bih ih podbadala, a takvo zafrkavanje
za mene je praktički bila predigra. Nisam osjećala potrebu mučiti samu sebe time
što ću to izazivati svakoga dana.
»Ako ti kažem istinu, hoćeš li reći Brandonu? Kome si odana sada kad ste
zaručeni?«
Nasmijala se. »Reci mi.«
Priznala sam za prolivenu kavu i majicu.
»O, moj Bože«, rekla je i skrenula u aveniju Topanga Canyon. »Brandon ne
smije saznati. Ono, nikada.«
Složila sam se. »Nemoj zezat. Posudio mi je svoj terenac na pet minuta da
hitno odem po tampone, a ja sam uspjela proliti kavu i sudjelovati u maloj nezgodi
s njegovim najboljim prijateljem.«
Bila bih uzela Sloanin automobil, ali nije bilo moguće upaliti ga. Uz njega je
išla gomila uputa. Mrdaj ključ dok daješ gas, nasloni rame na vrata da ih otvoriš,
nemoj da te uplaši škripanje pojasa. Nisam se željela naći u situaciji da nasmrt
iskrvarim na parkiralištu samoposluge jer nisam mogla upaliti motor. Mogla sam
proliti kavu i imati nesreću u njezinu autu i nitko ne bi znao. Mogla sam na njemu
napraviti totalku i to bi vjerojatno predstavljalo napredak.
»Zašto Brandon dobije novi terenac i motor, a ti moraš voziti ovo smeće?«
»Ja volim svoj automobil.« Sloan je izvila usne na jednu stranu. »Josh je
sladak, ha?«
»Da nemam dečka, legla bih pod njega.«
16
 Knjige.Club Books
Ona je uzdahnula i pogledala me razrogačenih očiju. Sloan je bila puno
konzervativnija od mene u seksualnom smislu. Jedan od mojih omiljenih hobija
bio je šokirati je. Nikada nisam propuštala priliku za to.
Slegnula sam ramenima. »Što? Nisam se poševila od prošle godine. A ova
majica fenomenalno miriše.« Ponovno sam zabila nos u ovratnik. »Na testosteron
i cedar. A jesi li ga vidjela kako pere suđe? Izgledao je kao gospodin veljača u
kalendaru sa seksi vatrogascima. Likovi poput njega su pravi razlog zašto mi je
baka uvijek govorila da odjenem čisto donje rublje u slučaju da mi se dogodi
prometna nesreća.«
Odmahnula je glavom. »Kunem se Bogom, ti si muškarac.«
»Da sam barem muškarac. Onda se ne bih morala baviti svim tim lošim
instalacijama.« Ponovno sam osjetila grč, skvrčila sam se i rukom protrljala trbuh.
Ona me je pogledala kada se zaustavila jer se upalilo crveno svjetlo na
semaforu. »Je li ti gore?«
Postajalo je gore.
»Ne, isto kao i uvijek.«
Sloan nije trebala znati istinu. Ona je bila osoba koja je na svojim leđima
nosila probleme drugih ljudi - osobito probleme onih koje je voljela. Nisam joj
namjeravala reći što mi je liječnik rekao dok se ne vrati s bračnog putovanja. Neka
živi u neznanju i bude sretna.
To nije trebalo nama objema uništiti život.

Sat vremena nakon što me je Sloan ostavila kod kuće, Tyler me nazvao dok sam
pregledavala e-mailove. Još sam uvijek imala grčeve i općenito sam se osjećala
grozno. Buljila sam u telefon koji je zvonio i javila sam se tek nakon četvrtog
zvona.
»Bok, dragi.« Govorila sam s više entuzijazma u glasu nego što sam ga
osjećala. Tako je to kad si u vezi s vojnikom - nema puno poziva. Možda jedan
tjedno. Moraš se javiti kada bi te zvali, bez obzira jesi li raspoložena za to ili nisi.
A danas nisam bila.
»Hej, Kris«, rekao je tim svojim seksi naglaskom. Malo francuskog, možda
malo španjolskog? Tipično za njega. »Dobio sam paket. Spasila si mi život.«
Stavila sam laptop na stolić za kavu i otišla u kuhinju dok je Kaskader kaskao
za mnom. »Dobro - brinula sam se da neće stići na vrijeme.«
»Stigao je u petak. Jedva čekam da mogu jesti dražeje od kave s čokoladom
kad god poželim.«
»O da.« Uzela sam bocu sredstva za čišćenje i krpu te otvorila hladnjak.
Obično hodam dok sam na telefonu. Ali kada sam živčana, čistim.
Stres je pobijedio.

17
 Knjige.Club Books
Počela sam vaditi Tupperware kutije i tetrapake soka te ih stavljati na pod, a
telefon sam držala na ramenu. »Kupit ću ih i staviti u smočnicu, da imaš kad
dođeš.«
Smočnica. Bila bi to naša smočnica. Ne znam zašto me je toliko hvatala jeza
od toga. Izvukla sam koš za smeće pored hladnjaka i počela bacati stare kutije od
naručene hrane.
»Sutra je Valentinovo«, pjevao je izazivajući me. Ispustila sam
nezainteresirani zvuk s glavom u hladnjaku. Mrzila sam Valentinovo. On je to
znao. Totalno bacanje novca. »Nadam se da mi ne planiraš poslati cvijeće«, rekla
sam hladno.
Nasmiješio se kroz telefon. »Što bi onda voljela da ti pošaljem?«
»Nešto praktično, što ću moći iskoristiti, na primjer sliku kurca.«
Nasmijao se. »I što se događa kod kuće?« upitao je.
Pružila sam ruku do daljeg kraja najviše police u hladnjaku da izvučem bocu
od dvije litre ishlapjelog Spritea. »Ništa posebno. Hej, znaš li išta o radu s
drvom?« Otvorila sam bocu, okrenula je u sudoper i pričekala da se izlije.
»Ne. Zašto?«
»Ma, ništa, samo je Miguel dao otkaz«, promrmljala sam.
»Molim? Zašto?«
»Dobio je novi posao. Ja trebam novog stolara. Imam jednog lika, ali on nije
najbolja opcija.« Upregnula sam mišiće da izvadim policu s umacima iz vrata.
»On nema radionicu kao Miguel pa mora raditi u mojoj garaži.«
»Nemam blage veze o obradi drveta, Kris. Hej, ako objaviš oglas, pričekaj da
se vratim kući prije nego što počneš s razgovorima. Vani je puno perverznjaka, a
ti živiš sama.«
Misli su mi odlutale na poziv koji sam jutros uputila hitnoj službi. Nisam
htjela reći Tyleru za to. To bi ga samo zabrinulo, a on ne može učiniti bal ništa.
Oprezno sam izvadila boce sa senfom i kečapom te počela prati praznu policu
u sudoperu. »I koji ti je plan kad izađeš? Što misliš, koliko će ti trebati da se
zaposliš?«
Nije da se morao previše brinuti o financijama. Tyler dolazi iz bogate obitelji.
Ali da nema posao na koji mora ići svaki dan, ne znam kako bih izdržala to što
smo stalno zajedno.
Zajedno smo dvije godine, ali on je cijelo vrijeme u misijama. Upoznala sam
ga u baru dok je bio na dopustu. Veza na daljinu jedino je što smo ikada poznavali.
Jedna stvar su dva tjedna dopusta puna seksa i izlazaka na večere. A imati dečka
s kojim živim, koji će sjediti pored mene i provoditi puno vremena sa mnom, to
je nešto sasvim drugo.
Cijela me je ta prokleta situacija plašila. Prelazila sam s muškarca koji je bio
gotovo nevidljiv na muškarca koji će neprekidno biti ovdje.

18
 Knjige.Club Books
A to je bila moja ideja.
On se želio ponovno prijaviti u vojsku, a ja sam mu rekla da odlazim ako to
učini. Nisam mogla izdržati još jednu misiju. Ali odnedavno sam osjećala strah
da ne mogu izdržati niti ovo. Nije da ga ne volim. Ali to je jednostavno velika
promjena.
»Imam razgovor u Ministarstvu vanjskih poslova čim se vratim«, rekao je.
»Moglo bi potrajati dok me ne zaposle. I moći ću provoditi puno vremena s tobom
dok ne budu gotove provjere podobnosti.«
Napućila sam usta. Stavila sam policu naopako da se suši. »Da. Možda
možemo unajmiti kolibu u Big Beam ili nešto dok čekamo. Otok Catalina. Da
bude zabavno.«
»Razmišljaj šire. Zašto ostati u Kaliforniji kad možemo otići nekamo gdje
nikada nismo bili?«
On je obožavao putovati.
Slabašno sam se nasmiješila i krenula na sljedeću policu. Kaskader je zalajao.
Bio je uzbuđen kada je hladnjak bio otvoren. Nikada ga nisam hranila našom
hranom, ali mislim da mu je Sloan kriomice davala komadiće puretine svaki put
kada je bila ovdje.
»Je li to moj mali najpoznatiji neprijatelj?« upitao je. »Bolje da me taj pas
opet ne ugrize.«
Povukla sam policu. Zaglavila se. »Ili što?«
»Ili ide u šinteraj.« Nasmijao se. Šalio se. No, svejedno me je to živciralo.
»Kako se obračunavaš s naoružanim pobunjenicima, a ne možeš s jednim
jorkijem od dvije kile?« Snažnim trzajem povukla sam policu i izvadila je, uz
zveckanje staklenki s umacima.
»Ako to debelo dupe ima gotovo dvije kile, pojest ću vlastitu kacigu.«
Zahihotao je.
Nasmijala sam se i osjetila da sam se malo opustila. »On je samo pahuljast.«
»Znam. Samo te zafrkavam. Znaš da volim tvog psa.« Zastao je na trenutak.
»Mi amor?«
Naša igra. Usne su mi se razvukle u osmijeh i nastavila sam šutjeti. Spustila
sam policu s umacima na kuhinjski stol i zatvorila vrata hladnjaka.
»Amore mio?« rekao je na talijanskom.
Još sam uvijek čekala. Željela sam da to kaže još jednom. Možda dva puta.
»Meine Geliebte?«
Na njemačkom možda?
»Mon amour?«
Ah. To je bilo to. Francuski me je uvijek pogađao.

19
 Knjige.Club Books
Tyler je bio vojničko dijete. Njegovi roditelji bili su diplomati pa je on bio
stacioniran širom svijeta. Znao je četiri jezika do trenutka kada je bio dovoljno
star da progovori. Sada ih je znao devet. Bio je prevoditelj. Također je bio jedan
od najinteligentnijih muškaraca koje sam upoznala.
Specijalizirao se za simultano prevođenje, što je skup vještina samo po sebi.
Također je govorio arapski i farsi, zbog čega je bio posebno važan na Bliskom
istoku. Snažno su lobirali da ga zadrže u službi. Činjenica da je želio sve to
napustiti, govorila je mnogo o njegovim osjećajima prema meni.
Naslonila sam leđa na vrata hladnjaka i skliznula na pod s osmijehom na licu.
»Da?«
»Znam da si nervozna jer dolazim kući. Čujem da čistiš.«
Predobro me je poznavao. »A ti nisi? Mislim, budimo iskreni - ovo je malo
ludo, zar ne? Nikada nismo proveli zajedno više od četrnaest dana u komadu, a
sada se useljavamo skupa. Što ako te dovedem do ludila? Što ako me na petnaesti
dan budeš želio ubiti u snu?«
Sto ako ja tebe poželim ubiti u snu?
Na papiru je sve imalo savršenog smisla. On nije imao svoj stan. Zašto da ga
kupuje? Ionako će cijelo vrijeme biti ovdje. A ako će biti ovdje, ne bi li trebao
plaćati stanarinu?
Useljenje planiramo već šest mjeseci. Tyler i ja odlučili smo se za to još kada
smo se Sloan i ja iselile i kada sam otišla u vlastiti stan. To baš nije neka novost.
Jednostavno sam osjećala da se odjednom približava velikom brzinom.
»Kris, bilo bi ludo da provedem još dvije godine udaljen od tebe pola svijeta.
Nije da samo ti to više ne možeš podnijeti. Bit će to super. A ako ne bude, reći ćeš
mi da odjebem i iselim se.«
Uzdahnula sam i naslonila čelo na ruku. Bože, što nije u redu sa mnom?
»Tylere, uhvatiš li se ikada da se ponašaš kao luđak, ali ne možeš prestati?«
»Ti si najmanje luda žena koju poznajem. To najviše volim kod tebe.
Normalno je da te uhvati nervoza. To je veliki korak.« Promijenio je temu. »Kako
se osjećaš? Imaš li datum operacije?«
»Za dva i pol mjeseca. Tjedan dana nakon Sloanina vjenčanja. Više nisam
anemična«, dodala sam.
»Bože. Volio bih da sam već tamo da se brinem o tebi.«
»A da? Hoćeš li mi kupovati uloške kada ih budem trebala?« Ironično sam ga
to upitala, jer sam znala da je to napad na samu njegovu muškost. Muškarci su
toliko dramatizirali oko kupnje higijenskih proizvoda za žene. Nikada nisam
razumjela zašto je to velika stvar.
»A čuj, nemojmo se zaletavati.«
Okrenula sam očima uz smiješak. »Srećom za tebe, postoji samo jedna
potreba za koju želim da se pobrineš. Frustrirana sam.«

20
 Knjige.Club Books
Nasmijao se. »Dok god ne liječiš frustraciju s nekim drugim.«
Misli su mi izdajnički odletjele na Josha.
Tyler se nije morao brinuti ni oko čega. Nisam varala. Nikada to nisam činila,
nikada i neću.
Varanje je scenarij koji se u potpunosti može izbjeći, dok god koristiš i
najmanju dozu zdravog razuma.
Na primjer, ne izlažeš se osjetljivim situacijama, poput zapošljavanja
privlačnog vatrogasca - stolara s kojim ćeš provoditi sate dok radi u garaži.
Josh će biti test izdržljivosti moje snage volje.
»Čuj, Kris, moram ići. Pokušat ću te opet nazvati za nekoliko dana. Nema
više uzrujavanja. Jedva čekam da te vidim. I rastrgat ću te kad stignem«, dodao
je.
E, sada me oraspoložio. Naravno, to će ovisiti u potpunosti o tome u kojem
sam dijelu svog šašavog ciklusa u tom trenutku. Ali svidjela mi se ponuda. »Jedva
čekam.« Nacerila sam se.
»Volim te.«
»I ja tebe volim.«
Prekinuli smo poziv pa sam promatrala kaos koji sam izvukla iz hladnjaka.
Kaskader je sjedio usred tog nereda i gledao me. Njegova mala bijela brada
izgledala je poput orašarove.
Ovo je u redu. Sve će biti u redu.
Ali sam svejedno provela sljedeća tri sata ribajući kuhinju.

21
 Knjige.Club Books

PET

JOSH
va dana nakon naše nezgode, pokucao sam Kristen na vrata. S druge strane
D počeo je lajati pas. Upravo sam završio smjenu i imao sam gomilu
građevinskog materijala u prtljažniku svog terenca. Brandon mi je dopustio da
prekopam njegovu garažu u potrazi za električnim alatima. Hvala Bogu. Ovo je
bio privremeni posao - nisam morao kupovati gluposti.
Kristen je otvorila vrata u ružičastom ogrtaču sa zelenom maskom na licu.
»Hej. Uđi.«
Kaskader Mike skočio mi je do koljena. Pružio sam ruke da ga pogladim, ali
me je ona zaustavila. »Nemoj. Ugrist će te.«
»Već smo se upoznali. Dao mi je da ga držim u postaji«, podsjetio sam je.
»On pogrešno shvaća pojam vlasništva, a pamćenje mu je spremljeno u
mozgu veličine kikirikija«, promrmljala je. »Pričekaj nekoliko minuta da se smiri.
Onda će biti sigurnije.«
Spustio sam pogled na malenu pahuljastu loptu. Istovremeno je režao i mahao
nečime što je trebao biti rep. Slijedio sam je u kuću pa sam se nagnuo i potapšao
Kaskadera Mikea dok nije gledala.
Poreci ulaznih vrata nalazila se nestabilna hrpa FedExovih kutija. Stolić za
kavu bio je prekriven pažljivo složenom hrpom papira. U sredini stolića nalazio
se laptop, a pored njega je stajalo još uvijek hladno pivo. Staklena boca bila je
orošena. »Već piješ, ha? Vrijeme je doručka.«
»Pojela sam pecivo uz to«, progunđala je.
Glasno sam uzdahnuo.
Kuća joj je bila čista. Oskudno namještena, ali čista. Malo je mirisala na
izbjeljivač. Na komodi je stajala ogromna vaza s cvijećem. Od dečka za
Valentinovo, pretpostavio sam. Mrzio sam taj dan. Samo isprika za trošenje novca
na precijenjena sranja. Bilo mi je drago što ove godine nemam curu za
Valentinovo.
»Ovdje je garaža.« Otvorila je vrata pored praonice. Sićušne čipkaste tangice
visjele su s vješalice iznad sušilice u razini očiju. Gledao sam ih duže nego što je
vjerojatno bilo prikladno.

22
 Knjige.Club Books
Nisam bio ni s kim od Celeste. Bio sam prezaposlen i iscrpljen od novog posla
i selidbe. I da budem iskren, uživao sam što se ne moram baviti ženom. To je bio
predah.
Prema mom iskustvu, sve žene iscrpljuju na nekoj razini, čak i one s kojima
samo spavaš. Nije mi se posebno žurilo da se vratim tome.
Prišao sam Kristen s leđa i zavirio u garažu preko njezina ramena. Bila je
prostrana i uglavnom prazna, osim nekoliko naslaganih kutija na drugom kraju i
novije crne Honde parkirane na zadnjem parkirnom mjestu. Pritisnula je gumb na
zidu pa su zrake sunčeve svjetlosti provirile ispod garažnih vrata koja su se
počela otvarati.
Okrenula se prema meni, a zelena maska počela joj je pucati na rubovima.
»Kupaonica je na kraju hodnika. Sokovi su u hladnjaku. Viči ako nešto trebaš.
Donijet ću ti ventilator. Ovdje je sto i nešto jebenih stupnjeva.« Ostavila me je da
ondje stojim.
Pa, hladno me dočekala, ali me je barem pustila u kuću.
Parkirao sam svoj terenac unatrag i počeo s istovarom, a ona se spustila niz
stepenice i stavila ventilator nasred poda. Zatim je izašla na prilaz sa zelenom
maskom i ostalim dodacima te mi pružila moju složenu majicu. »Izvoli. Oprala
sam je.«
»Hvala ti.« Neki je automobil prolazio, a vozač je buljio u nju. Pogledao sam
je podignuvši obrvu. »Zar ti nije stalo do toga što ljudi misle?«
»Izgledam li kao da mi je stalo?«
»Ne.«
»Eto ga.« Okrenula se i ušla u kuću, a ja sam se nasmiješio za njom.
Kristen mi je pala na pamet nekoliko puta u posljednja dva dana. Zapravo sam
se uhvatio kako se čak radujem što ću doći k njoj i što će me nastaviti zlostavljati.
Pitao sam Brandona o njezinu dečku. Ne izravno - pitao sam ga zašto joj on
ne radi stepenice. Samo isprika da saznam više o njoj.
Brandon ga je vidio samo jednom, prije otprilike godinu dana. Nije mi imao
bogzna što reći o tome, osim da se lik činio u redu. Ali je rekao da se čini kao da
ga Sloan ne voli iz nekog razloga. Pritiskao sam ga da mi kaže više, ali on je samo
slegnuo ramenima i rekao da joj se baš ne sviđa.
Poslije dva sata provirio sam u dnevnu sobu. »Gdje si rekla da je kupaonica?«
Obukla je trenirku i majicu kratkih rukava te je ležala na kauču s jastučićem
za grijanje na trbuhu. Skinula je masku s lica.
Odgovorila je zatvorenih očiju. »Niz hodnik druga vrata. Spusti dasku.«
Zgrčila se.
»Jesi li dobro?«
»Jesam.«
Nije izgledala kao da je dobro. Izgledala je kao da ima paklenu menstruaciju.
23
 Knjige.Club Books
»Jesi li već popila nešto protiv bolova?« upitao sam.
»Popila sam dva Aspirina u četiri ujutro.« Čak su i njezine riječi zvučale
bolno.
Pogledao sam na sat. »Možeš ih zamijeniti s Ibuprofenom. Imam nekoliko u
torbi za trening.«
Otišao sam natrag do terenca, uzeo dvije tablete i donio ih zajedno s bocom
vode iz hladnjaka te joj ih pružio. Zahvalno ih je uzela.
»Cesto te zovu zbog menstrualnih grčeva?« rekla je ležeći na jastucima
zatvorenih očiju.
»Ne. Ali odrastao sam s dovoljno žena da znam kakav je postupak. Dakle, ja
sam bolničar. Za grčeve ne bi trebala uzimati Aspirin. Bolji je Naproxen ili
Ibuprofen.«
»Da, znam. Ponestalo mi je«, promrmljala je.
»Idem si po ručak. Hoćeš li ti nešto?« Zaključio sam da ako ću ja jesti, mogu
pitati i nju želi li nešto.
Otvorila je jedno oko i pogledala me. »Ne.« Zatim je ustala s grimasom na
licu. »Moram ići u dućan.«
»Što trebaš? Donijet ću ti. Ja ionako idem van.«
Stiskala je jastučić za grijanje na trbuh i gledala me. »Ne želiš kupovati to što
meni treba. Vjeruj mi.«
Uzdahnuo sam. »Što? Uloške? Tampone? Imam šest sestara. Nije mi ovo prvi
put. Pošalji mi poruku i napiši što želiš.« Krenuo sam prema garaži prije nego što
je mogla prigovoriti. Nije me moglo biti manje briga za kupnju tih stvari, a ona
mi nije djelovala kao tip žene kojoj će biti neugodno zbog higijenskih proizvoda
- ili bilo čega drugoga, zapravo.
Nije joj bilo neugodno. Poslala mi je dugačak popis. Sve je bilo za obilno
krvarenje. Ultra ovo i noćno ono. Uzeo sam joj i Ibuprofen.
Stao sam u McDonald’su da joj kupim nešto za jelo, pretpostavljajući da joj
je vjerojatno previše loše da si nešto sama skuha.
Kad sam se vratio, spustio sam kutiju s tamponima na dno kauča.
»Hvala«, rekla je i sjela da provjeri što je u vrećici.
»Napisat ću ti ček. Nikada nisam srela tipa koji bi bio voljan kupovati te
stvari.«
»Molim, zar se tvoj dečko boji da će blagajnica pomisliti da je dobio
menstruaciju?« rekao sam i zavalio se na kauč pored nje, s vrećicom iz
McDonald’sa u krilu.
Blago mi se nasmiješila. Činilo se kao da se već osjeća bolje. Ibuprofen je
sigurno počeo djelovati.

24
 Knjige.Club Books
Počeo sam vaditi hranu iz vrećice. »Pomfrit«, rekao sam i stavio joj u ruku
crveno pakiranje. »I sladoled s vrućom karamelom.« Njega sam joj stavio u drugu
ruku.
Zbunjeno je skrenula pogled sa svojih ruku prema meni.
»Moje sestre uvijek su željele nešto slatko i nešto slano kada su imale
menstruaciju«, objasnio sam vadeći preostalu hranu iz vrećice. »Pomfrit i
sladoled s vrućom karamelom. Obično bi me poslale u McDonald’s. Kupovao
sam instinktivno. Evo i Big Mac i još dva cheeseburgera. Nisam znao što želiš.«
Lice joj se smekšalo i prvi put otkad sam je upoznao izgledala je zbunjeno,
kao da je upravo odlučila da joj se sviđam. Očito sam konačno pronašao put do
njezine milosti.
»Šest sestara, ha? Mlađih? Starijih?« upitala je.
»Sve starije. Moji roditelji su stali kada su konačno dobili sina.«
Tata je rekao da je plakao od sreće.
»Opa. Nije ni čudo što ženama koje imaju menstruaciju daješ sladoled.
Kladim se da su sjedile, gledale u tebe i pripremale oružje kad su im se
menstruacije sinkronizirale.«
Prasnuo sam u smijeh. »Big Mac ili cheeseburger?«
»Cheeseburger. Pa, kako si upoznao Brandona?« upitala je spuštajući
sladoled na stolić za kavu i stavljajući jedan krumpirić u usta.
Pružio sam joj cheesburger zamotan u žuti papir. »Marinci.«
Podignula je obrvu. »Ti si bio marinac.«
»Jednom marinac, uvijek marinac«, rekao sam, uzeo Big Mac i otvorio kutiju.
Odmjerila me je odozgo prema dolje. »Koliko imaš godina?«
»Dvadeset i devet. Kao i Brandon.«
Kaskader Mike iznenada je skočio s kauča i počeo mahnito lajati ni na što.
Jebeno me prestrašio, a ona nije ni mrdnula, kao da se to događa svaki dan. Buljio
je ni u što i činio se zadovoljan jer što god da je to bilo, nestalo je, a zatim se
nekoliko puta okrenuo i ponovno legao. Danas mu je na majici pisalo
NEDOSTAJU MI MOJA MUDA.
»Koliko ti imaš godina?« upitao sam je.
»Dvadeset i četiri. Kao Sloan.«
Bila je zrela za svoje godine. Ali isto tako, oduvijek sam mislio da je i Sloan.
»Mmmm.« Zagrizao sam i pažljivo žvakao. »Djeluješ starije.«
Blagi smiješak govorio mi je da joj se sviđa što to mislim.
»Kako ti se sviđa nova vatrogasna postaja?« upitala je.
Mora da je vidjela odgovor na mom licu.
»Stvarno? Tako loše?« Izgledala je iznenađeno.
Odmahnuo sam glavom. »Ne znam. U redu je.«
25
 Knjige.Club Books
»Što? Reci mi?«
Iskrivio sam usne. »Samo, u mojoj staroj postaji, nismo primali toliko
medicinskih poziva. Mislim, primili bismo otprilike tri dnevno...«
»A koliko ih ovdje primite?«
»Dvanaest? Petnaest? Ovo je velika postaja. Ali pozivi su sranje. Pijani
beskućnici. Sranje za koje bi trebalo otići na hitnu. Jučer sam bio na intervenciji
zbog nagnječenog nožnog prsta.«
»Pa, većina je ljudi prilično glupa.« Jela je krumpirić.
»Moj djed je uvijek govorio: ‘Čak ni ljepljiva traka ne može popraviti
glupost’«, rekao sam i stavio slamku u usta.
»Hm. Ne može, ali može prigušiti zvuk.«
Prasnuo sam u smijeh i gotovo se ugušio sokom. Puno mi se više sviđao njezin
inteligentni humor, kada ja nisam bio glavna tema.
»Znaš, nikada nisam razmišljala da je vatrogastvo takvo«, rekla je nakon što
sam se pribrao. »Djeluje tako romantično. To je san svakog dječaka«, sarkastično
je dodala.
Pogledao sam u svoje krumpiriće. »Nije ono što svi misle da jest - to je
sigurno.«
Prošli tjedan preispitivao sam sve svoje životne izbore. Zasad mi se nijedan
od njih nije previše sviđao. Unazadio sam se na pripravnika, plaćao sam previsoku
cijenu za sve, išao sam na intervencije na kojima sam idiotima lijepio flastere.
Međutim, ovo je postajalo zanimljivo...
»Zašto si se preselio?« upitala je.
Slegnuo sam ramenima. »Prekinuo sam sa Celeste, curom s kojom sam hodao
tri godine. Zaključio sam da mi treba promjena okoline. Pomislio bih da bi mi se
mogla svidjeti veća postaja. A i postajalo mi je prenaporno što sam živio tako
blizu sestara. Shvatio sam da ih više volim kada sam u misiji«, rekao sam hladno.
»Prekid je bio tvoja ideja ili njezina?« Odmotala je cheeseburger, izvadila
kiseli krastavac iz njega i prvog ga pojela. Zatim je povukla pecivo po papiru da
skine luk.
»Moja«, rekao sam.
»A zašto?« Zagrizla je cheeseburger.
»Puno razloga. Najveći je bio što nije željela imati djecu. Ja jesam. O tome se
nije moglo raspravljati.«
Ponovno je kimnula. »To je važno«, promrmljala je.
Na kraju je bilo puno važnih razloga.
Ja također nisam podržavao njenu naviku kupovanja ni njezinu nesposobnost
da radi bilo koji posao koji je izabrala. Ona je bila vječiti student i skakala je s
jednog fakulteta na drugi, ali nikada nije diplomirala. Pomoćna pravnica,

26
 Knjige.Club Books
veterinarska tehničarka, zubna tehničarka, njegovateljica - bila je najnepotpunije
školovana konobarica u Južnoj Dakoti.
»A što je s tobom? Dečko, ha?« upitao sam i pogledao po dnevnoj sobi tražeći
fotografiju. Kada sam bio kod Sloan i Brandona da pokupim alat, Sloan je imala
fotografije, umjetničke slike i okvire po cijelom stanu. Kristen nije imala ništa na
zidovima. Možda je Sloan sve to pokupila dok se selila.
»Da, Tyler. Dolazi kući za tri tjedna. Uselit će se. I on je marinac.«
Popio sam malo kole. »Prvi put da živiš s nekim?«
»Živjela sam sa Sloan. Ali da, prvi put da živim s dečkom. Neki savjet?«
Pretvarao sam se da razmišljam. »Hrani ga i priušti mu puno seksa.«
»Dobar savjet. Ali nadam se da će on to činiti za mene«, rekla je uz smijeh.
Njezin je smijeh tako brzo preobrazio njezino lice da sam se oduševio
njezinom ljepotom. Prirodna. Dugačke, guste trepavice, glatka koža bez ijedne
mrlje, tople oči. I neki dan pomislio sam da je zgodna, ali mrki pogled nije laskav
filter.
Pročistio sam grlo, prisiljavajući se maknuti pogled s nje. »Znači, psići, ha?«
pokazao sam glavom prema Kaskaderu Mikeu. Držao je glavu u njezinu krilu. Iz
usta mu je visio vrh jezika. Nije čak ni izgledao stvarno. Kao plišana životinja.
»Znaš, on ne izgleda poput psa kojeg bi ti imala.«
Znatiželjno me je pogledala. »Ja izgledam kao da imam kakvog psa?«
»Ne znam. Pretpostavljam da sam unaprijed stvorio mišljenje o tome kakvi
ljudi imaju ovakve pse. Paris Hilton i sitne stare dame. Jesi li zbog njega otvorila
firmu?« Zagrizao sam svoj Big Mac.
»Aha. Željela sam mu kupiti neke stvari koje nisam mogla pronaći na
internetu. Pa sam ih počela izrađivati. Ljudi se raspamete kada je riječ o njihovim
malim psima. Tvrtka dobro posluje.«
To sam mogao povjerovati. Samo prema broju narudžbi koje mi je već
predala, mogao sam vidjeti da od toga može pristojno živjeti. To je bilo prilično
impresivno.
Nagnuo sam glavu. »Ali oni su nekako beskorisni, nisu li? Mali psi zapravo
ništa ne rade.«
Narugala mi se. »Okej, kao prvo, on te čuje. Kao drugo, on je radni pas.«
»Molim, životinja za osobnu podršku?« Činilo se kao da svatko danas ima
jednu takvu. »Ne broji se. Pas koji s tobom provodi vrijeme nije radni pas. To nije
posao.«
»A što bi se točno brojalo?« upitala je.
»Policijski pas. Pas tragač i spasitelj ili obučena životinja. Zaštitni pas.
Lovački pas.«
Pogledala me je, mrtva ozbiljna, i položila ruku na glavu Kaskadera Mikea.
»On je lovački pas.«
27
 Knjige.Club Books
»Gotovo sam siguran da to vrijeđa lovačke pse bilo gdje u svijetu.« Potražio
sam svoj mobitel i pokazao joj sliku frendova labradora s patkom u ustima. »Ovo
je lovački pas.«
Nije izgledala impresionirano. »Da, to je pas koji lovi patke. Kaskader lovi
žene.«
Zagrcnuo sam se.
»Molim? Ozbiljna sam. On je mamac za dame.«
Pogledao sam ga. Bio je prilično zgodan.
Stavila je cheeseburger na stolić za kavu i povukla psa u krilo kao da je
savitljivi plišani medvjedić, ljuljajući ga poput bebe. Izbacio je jezik koji mu je
visio sa strane usta. »Što veliš na ovo? Idući put kada budeš išao u dućan, povedi
ga sa sobom.«
Odmahnuo sam glavom. »Ne mogu ga voditi u dućan.«
»Zašto?«
»Hm, zato što nije obučena životinja.«
Ona se nasmijala. »Kaskader može ići posvuda. On nosi odjeću. On nije pas
- on je modni dodatak.«
Pomno sam žvakao krumpirić. »Dakle, samo ušetam s njim na uzici?«
»Ne, staviš ga u torbu.«
Odmahnuo sam glavom i nasmijao se. »Nije mi problem kupiti tampone, ali
neću ušetati u dućan sa psićem u torbi.«
»To nije obična torba - to je torba za pse. I da je to u potpunosti muževno, zar
ne misliš da bi to radili svi dečki? To je temeljni dio strategije. Muškarci ne
posjeduju ovakve pse. Oni imaju onakve pse.« Uperila je prst prema mom
mobitelu. »On je divan. Vjeruj mi. Bit ćeš magnet za komade.«
Nije me bilo briga hoću li biti magnet za komade, ali mi se iz nekog razloga
sviđala ideja interne šale s njom. »U redu. Zaintrigirala si me. Testirat ću tvoju
teoriju.«
»A ako sam u pravu?«
»Onda ću ti reći da si u pravu.«
Nakrivila je usta. »Ne. To nije dovoljno dobro. Ako sam u pravu, pozirat ćeš
na nekim mojim slikama za internet s mojim torbama za pse. Treba mi muški
model.«
O Bože, u što sam se uvalio? »Nekako mi se čini da sam u ovom aranžmanu
ja gubitnik.« Nasmijao sam se. Nebitno. Ja sam dobar lik.
»Kako si ti gubitnik? Dajem ti mogućnost da iskoristiš mog dobro uvježbanog
lovačkog psa i namamiš na desetke žena u svoj krevet.«
Nacerio sam se. »Znaš, ne želim zvučati kao kreten, ali nije mi teško namamiti
žene.«

28
 Knjige.Club Books
Nagnula je glavu. »Da, vidim. Cijela priča o seksi vatrogascu ide u tvoju
korist.« Pokazala je rukom preko moga tijela.
Popio sam malo soka i široko joj se nasmiješio. »Znači, misliš da sam seksi,
ha?«
Okrenula se tako da me gleda u lice. »Postoji nešto što trebaš znati o meni,
Josh. Ja kažem ono što mislim. Ja nisam od onih sramežljivih. Da, ti si seksi.
Uživaj u komplimentu, jer neće ti se uvijek sviđati ono što ti imam reći, a mene i
ovako i onako neće biti briga sviđa li ti se ili ne.«

Dva dana poslije ponovno sam bio u postaji. Upravo sam sjeo u dnevni boravak,
nakon što sam potpuno sam čistio kuhinju pola sata. Ostatak ekipe volio je nakon
večere otići u teretanu. Nije bilo dovoljno klupa za dizanje utega za sve. A budući
da sam ja bio na probnom roku, bio sam posljednji u redu za bilo što, osobito
za ograničenu opremu za vježbanje pa sam sjedio pred televizorom.
Brandon je ušao u dnevni boravak s bocom vode i sjeo u fotelju. »Shawn je
izgubio knjigu koju sam mu posudio.«
»Koju knjigu?« upitao sam prebacujući kanale.
»Devil in the White City. Kunem se Bogom, svaki put kada tom liku nešto
posudim, on to ili izgubi ili ošteti.«
»Jesi li provjerio u kupaonici?«
»Prvo sam tamo pogledao. Pogledaj malo uokolo, može? Kladim se da ju je
ostavio u odjeljku za aparate ili gdje već. Vjerojatno ću morati kupiti novu«,
gunđao je.
»Zašto si mu je dao?«
Odmahnuo je rukom. »Ah, ne znam. Glup sam, zar ne?« Odmahnuo je
glavom. »Hej, kako ide dodatni posao?«
Nasmiješio sam se misleći na Kristen. »Ona je totalno kul. Družila se sa
mnom nekoliko puta u garaži oba dana i pričala je gluposti. Totalno je smiješna.«
Bez uvrede Brandonu, ali Kristen je postajala moja omiljena kolegica. I da mi
netko treba naređivati, najradije bih da mi ona naređuje cijeli dan.
Nasmijao se. »Ah, pitao sam za posao. Ali vidim na što misliš.« Nacerio se
kao da je upravo dobio nekakvu okladu. »Znao sam da će ti se svidjeti.«
Uzvratio sam mu osmijehom. »Što znaš o njoj?«
Brandon je vjerojatno bio moj jedini muški prijatelj s kojim sam mogao
razgovarati tome. Ne bi me zafrkavao. A Bog zna koliko sam razgovora o Sloan
prosjedio s njim.
Slegnuo je ramenima. »Što želiš znati?«
Sve.
»Ne znam. Samo mi reci što si uočio. Poznaješ je jednako dugo kao i Sloan.«

29
 Knjige.Club Books
Razmislio je sekundu. »Pa, da vidimo. Ona je pametna.«
S tim sam se složio. Dobra je u matematici. Gledao sam je dok je napamet
računala ukupne cijene nekoliko telefonskih narudžbi, uključujući porez i sve
ostalo.
»Voli se natjecati. Ne voli gubiti. Nekoliko puta kada smo Sloan i ja bili
domaćini večere pokera, Kristen je igrala i došla do finala oba puta. A ti tipovi su
prilično dobri. Odlična je.«
»Što misliš, koliko je čvrsta veza između nje i njezina dečka?« upitao sam. »S
obzirom na to da se useljavaju skupa, ozbiljno je, zar ne?«
To je bilo ono što sam uistinu želio znati.
Pogledao me podignuvši obrvu. »Stari, znam da mu je vjerna.«
Nisam ničim pokazao da se nadam da će ga prevariti. No, sada sam bio
znatiželjan. »Kako znaš?«
»Mislim, nikada nisam vidio ništa što bi me navelo na pomisao da ga je ikada
varala. Osim toga, ona se ne čini kao taj tip. Previše se drži principa.«
Sviđalo mi se što je vjerna. Mnoge su žene varale dok su im muževi bili u
misiji. Cesto sam to viđao dok sam bio u misijama. Dugačka razdoblja
razdvojenosti uzimala su svoj danak. Činjenica da ga je vjerno čekala govorila je
nešto o njezinoj osobnosti, a istodobno mi se to nije sviđalo jer je značilo da je
veza vjerojatno prilično ozbiljna.
»Misliš li da će se udati za njega?«
On se nacerio i odmahnuo glavom. »U redu.« Uzeo je daljinski upravljač s
naslona moje fotelje i stišao zvuk na televizoru. »Želiš znati što ja mislim?«
Nagnuo se naprijed s laktovima na koljenima te sklopljenih ruku, zauzimajući
položaj vođe. Gotovo se spustio skroz do mene. »Ja mislim da nije zaljubljena u
tog tipa koliko bi mogla biti.«
E, pa sada smo došli do nečega. Uspravio sam se u fotelji. »Zbog čega tako
misliš?«
»Ne znam. Osjećaj. Govor tijela. Sloan. Svaka veza iza koje ne stoji najbolji
prijatelj imat će izazove. I nisam dobio dojam da je Kristen jako zaljubljena u
njega. Činilo mi se da je to između njih jednostrano. To je samo ono što sam ja
primijetio kada sam ih vidio zajedno. Ali to je bilo prije gotovo godinu dana.
Možda su se stvari sada promijenile.«
Kuckao sam prstom po naslonu za ruke i promatrao tetovažu Marinskog zbora
na Brandonovoj podlaktici. Moja se nalazila na prsima. Napravili smo ih u isto
vrijeme. »Ona u kući nema njegovih slika. Nijedne.« Cure vole postavljati slike.
To što nema nijedne moralo je nešto značiti.
»Ali puno ih je na njezinu Instagramu.«
Moje raspoloženje ponovno je splasnulo.

30
 Knjige.Club Books
Bilo mu je zabavno pa mi se nasmijao. »Gle, stari, znaš kako to ide. Vratiš se
iz misije, nemaš svoj stan pa se useliš s curom. Moglo bi biti samo to. Praktičnost.
Ili bi moglo biti da su stvarno zaljubljeni. Hoćeš moj savjet?«
Čekao sam i promatrao ga.
»Budi u blizini. Kad se taj tip vrati kući, dogodit će se jedna od dvije stvari.
Ili će prekinuti ili će se vjenčati. A ako prekinu, ti ćeš to prvi saznati. Ne postoji
rok. Voliš se družiti s njom.« Slegnuo je ramenima. »Onda se druži s njom. Budi
joj prijatelj.«
Njezin prijatelj. To bih mogao. To je dovoljno jednostavno. U svakom
slučaju, imam li izbora?

31
 Knjige.Club Books

ŠEST

KRISTEN
tajala sam na vratima garaže, držeći tanjur i gledala mišićava leđa bez majice
S nagnuta nad napola dovršenim stepenicama. Zbog toga ga nisam željela
ovdje. Znala sam da će to biti problem. Imala sam dečka, a privlačio me taj lik i
sada će Josh biti ovdje, polugol i znojan, svaki put kada budem trebala nešto iz
garaže.
Ovo je zasigurno bio pozitivan pomak, u usporedbi s Miguelom.
Josh je radio za mene tjedan dana. Već je odradio pet narudžbi, i to dobro.
Bio je čak i pristojan stolar. Sinoć su stigle još četiri narudžbe, sasvim dovoljno
da ga zadrže zauzetim i golim u mojoj garaži sve dok se prekosutra ne vrati na
svoj stvarni posao u smjenu od četrdeset i osam sati.
Okrenuo se i nasmiješio se jednim od svojih osmijeha od milijun dolara.
Ravni bijeli zubi, usne podignute ustranu. Kosa mu je bila onako neuredna, kao
da odraslog čovjeka zaliže krava. Zatim je vidio što držim u rukama i ispuhao se
poput balona. Spustila sam se niz stepenice i gurnula tanjur pred njega.
»Pripremila sam lazanje.«
Sumnjičavo je pogledao tanjur. Ja nisam znala kuhati. Nisam se pretvarala da
znam. Bio je jako svjestan toga. Bile su to zamrznute lazanje koje sam podgrijala,
dakle tehnički sam ih napravila.
Skuhala sam nekoliko jela koja sam podijelila s njim tijekom prošlog tjedna.
Nekakve vrlo sočne makarone sa sirom, sendvič koji je izgledao tužno i hrenovke.
Mislim, kuhala sam za sebe, nisam mislila ne ponuditi mu. To bi bilo nepristojno.
Naposljetku, on je mene jednom nahranio i bio je u mojoj kući.
Ili je možda bilo nepristojno tjerati ga da jede ono što ja skuham. Nisam znala
što je gore.
»Hvala.« Uzeo je tanjur. »Fino miriše«, rekao je gotovo se nadajući. Uvijek
je jeo ono što sam mu donijela, ali danas je donio i ručak i to je glasno istaknuo
kada je stigao.
»Želiš li ući i jesti za stolom?« upitala sam ga.
Pogledao je na sat i nadlanicom obrisao čelo. Uključila sam ventilator, ali već
je sigurno bilo trideset stupnjeva ovdje, čak i uz otvorena garažna vrata.
»Naravno.«

32
 Knjige.Club Books
Vratio mi je tanjur i okrenuo se da odjene majicu, a ja sam gledala kako
definirani mišići njegovih širokih leđa nestaju pod sivom tkaninom. Skrenula sam
pogled kad se ponovno okrenuo da ne izgleda kao da sam cijelo vrijeme buljila.
Na putu u kuću, Kaskader mu je skočio na noge. Josh ga uzeo u ruke i držao
ga na trenutak, puštajući ga da mu liže lice.
Taj mali stvor izazivao je vrtlog osjećaja. No, činilo se da mu se Josh počeo
sviđati. On je mrzio Tylera. Zapravo sam se brinula što će se dogoditi kada se
Tyler useli. Kaskader mu čak nije dopuštao da sjedne na krevet. I samo
razmišljanje o tome kako će to izgledati tjeralo me na manijakalno čišćenje.
Pitala sam se hoće li Kaskader dati Joshu da sjedne na krevet. Kladila sam se
da hoće.
Ta pomisao također me je tjerala na čišćenje.
Josh je oprao ruke u sudoperu, uzeo kolu iz hladnjaka i izvukao stolac.
Zagrizao je i napravio grimasu.
»Molim?«
»Još uvijek su malo zamrznute.« Teško je progutao pa se stresao.
Ustala sam, uzela njegov tanjur i stavila ga u mikrovalnu. On je obrisao usta
ubrusom, popio malo soka te je izgledao kao da pokušava ukloniti kristale leda sa
svojih zuba. »Možemo se nešto dogovoriti? Dok sam ja ovdje, ja ću kuhati.«
Slegnula sam ramenima i nagnula se na pult. »Da nisam tako praktična,
uvrijedila bih se.«
Nasmijao se i ocrtale su mu se jamice. Bože, bio je zgodan muškarac. A ja
sam, pak, izgledala kao skitnica.
Moj odgovor na krivnju koju sam osjećala zbog privlačnog muškarca u kući
bilo je gotovo nikakvo ulaganje truda u to da izgledam pristojno.
Nisam nikako mogla kontrolirati misli o Joshu koje su mi prolazile kroz glavu.
Baba je već prošla s kolačima. Ali mogla sam kontrolirati ono što projiciram.
Moja odjeća bila je znak koji je govorio: »Ne, ne zanimaš me«, a moja maštanja
bila su seksi i na sve moguće načine izražavala su nepoštovanje prema mojoj vezi
s Tylerom.
Neuredno sam svezak kosu na vrhu glave i obukla sam se kao da planiram
odigrati gadnu odbojkašku utakmicu. Namjerno sam odabrala majicu s rupom na
rukavu.
»Hej, htio sam te upitati za uslugu«, rekao je Josh. »Mogu li se poslije
istuširati u kupaonici za goste?«
Josh, gol u mojoj kupaonici. »Naravno.«
»I, moram li zahvaliti Kaskaderu za taj spoj?« upitala sam, nadajući se da
zvučim kao da me ta vijest ne pogađa. Kako bi i trebalo biti. Mikrovalna je
zazvonila i vratila sam mu tanjur.
»Bila si u pravu. On je lovački pas«, promrmljao je.
33
 Knjige.Club Books
»Što si rekao? Nisam te čula«, nacerila sam se.
Nasmiješio mi se. »On je lovački pas. Jesi li sretna?«
Odveo je Kaskadera u prodavaonicu alata i građevinskog materijala kao
odgovor na moj izazov i vratio se kući te samo rekao: »Reci mi kada želiš da
odradimo ono snimanje.«
Stavio je prst u sredinu lazanja da provjeri temperaturu i činio se zadovoljan.
Stavio je prst u usta da poliže umak s njega i počeo je jesti. Ja sam svoj tanjur
stavila u mikrovalnu i naslonila se na pult i čekala.
Stigla mi je poruka na mobitel.
Sloan: Ponašaš li se pristojno prema slatkom stolaru?
Zločesto sam se nasmijala.
Kristen: Ne. Upravo je stavio prst u moje lazanje.
Sloan: MOLIM?
Prigušeno sam se nasmijala.
Sloan: U redu. Sada mi treperi kapak. Hvala.
Kada Sloan počne treperiti kapak od nervoze, znači da je situacija napeta, kao
kad toliko jako udariš čekićem u igri Tko će jače udariti da se oglasi zvono.
Obožavala sam to. Nakon dvanaest godina pomislila bih da više nije osjetljiva na
moj smisao za humor, ali svaki put uspjela bih je uzrujati.
Sloan: Upamti, smiješ gledati, ali ne smiješ dirati. Osim ako ne prekineš s
Tylerom.
Stisnula sam oči. To bi joj se svidjelo.
Kristen: Nema šanse.
Sloanino mišljenje o mom dečku bilo je: »Ja to jednostavno ne kužim.«
Nije da nije kužila njega i mene. Nije kužila njega i nas.
Mislim da sam nekako shvaćala zašto. Mislim, Tyler ne vozi motor. On ne
lovi. Nije ga briga za poker. Više je volio čašu skupog vina nego viski ili pivo.
Više je volio kazalište nego kino. Brandon i on nisu baš imali o čemu razgovarati
kada su se jednom sreli, osim o Marinskom zboru, a Tylerov posao bio je toliko
specijaliziran da se ni na tom polju nisu mogli povezati.
Tyler se nije uklapao u Sloaninu viziju naše budućnosti, punu zabava na
bazenu i roštilja. On je više bio tip za koktel-zabave i catering.
Ja nisam voljela catering. Uvijek su bile ponuđene čudne stvari.
Izvadila sam si lazanje iz mikrovalne i sjela nasuprot Joshu.
»Uskoro će zabava«, rekao je. »Bi li ti smetalo da se ovdje spremim i za to?
Ako odem kući, to je trideset minuta vožnje u suprotnom smjeru.«
Sloan je isplanirala večeru da stavimo pozivnice za vjenčanje u omotnice i
pripremimo zahvalnice za goste. To je bila obaveza uzvanika s mladenkine strane

34
 Knjige.Club Books
i u Sloaninu stilu, željela je da svi budu svečano odjeveni pa da se slikaju za
Instagram.
»Naravno. Hoćemo zajedno Uberom? Želim piti.«
»Može, dobra ideja.«
Nasmiješila sam se. Sviđalo mi se što idemo zajedno. Osim što je bio čest u
mojim fantazijama, Josh je bio jedan od rijetkih ljudi koji mi nije išao na živce.
Voljela sam provoditi vrijeme s njim.
To je zasigurno opasna prilika.
Zazvonio mi je mobitel pa sam se javila te se nagnula da uzmem podlogu za
pisanje narudžbi s pulta. Zapisala sam narudžbu i prekinula poziv.
Josh mi se nasmiješio kao da ga zabavljam. »Opa, drugačije zvučiš na
telefonu. Tako profesionalno.«
»Kada su u pitanju poslovni pozivi, psujem samo kada nagovaram klijente da
kupe više mojih majica s natpisima Kujin sin ili Ludi mali jebač.«
Josh se zahihotao i vilicom otkinuo još jedan zalogaj lazanja. »Što su naručili?
Stepenice?«
Dio mene nadao se da pita zato što voli dolaziti ovamo pa mu treba razlog za
to. Taj isti dio mene namjerno je ispustio komadić lazanja na moju majicu kao
pokoru. Ako još jednom pomislim nešto neprikladno o Joshu, morat ću provjeriti
imam li koji stari uvijač da ga stavim u kosu.
»On već ima moje stepenice u svakoj sobi svoje vile«, rekla sam brišući
ubrusom mrlju od crvenog umaka. »Dale je moj najbolji klijent. On ima šest
maltezera i strašno je bogat. Vlasnik je striptiz-kluba u centru Los Angelesa.
Proveo je dvije godine u zatvoru zbog utaje poreza. Obožavam tog tipa. Svaki
mjesec naručuje dvadeset i četiri majice za svoje pse. Voli da mu ih
osobno dostavim.«
Njegovo se zgodno čelo naboralo. »Sama dostavljaš robu kriminalcu?«
Podignula sam obrvu i pogledala ga. »Osamdeset i tri su mu godine. Usamljen
je. I koliko zapravo opasan može biti stari, artritični muškarac s konjskim repom
i psom koji se zove Narednik Paperjasti McMaterijal?«
Prasnuo je u smijeh. »Paperjasti McMaterijal? Zar svi mali psi imaju glupa
imena?« Popio je malo soka.
Zgužvala sam ubrus zamrljan umakom i podignula vilicu. »Psu bi trebalo dati
ime prema tome kako će ono zvučati dok ga budeš izvikivao loveći ga niz ulicu u
ogrtaču.«
Odjednom se počeo tako smijati da mu je kola curila niz bradu. Zagrcnuo se
na tren, a ja sam mu dodala ubrus.
»I jesi li već isplanirao momačku večer?« upitala sam kada je došao k sebi.
»Radim na tome. Tek je za mjesec i pol pa imam vremena. A ti?« I dalje se
smiješio i vrtio glavom.
35
 Knjige.Club Books
»Prvo ćemo provesti dan u spa-centru. Zatim idemo limuzinom u Hollywood,
gdje ćemo ići od bara do bara. I pripremam joj majicu Cuclaj za dolar«, rekla
sam.
Čelo mu se naboralo. »Što?«
»Čekaj - sad ću je donijeti.« Otišla sam u svoju sobu i zgrabila majicu na kojoj
sam radila. Kada sam se vratila i podignula je, zabuljio se.
»Jesu li to bomboni?«
Prišila sam bombone na majicu s razmakom od oko dva i pol centimetra
između svakog. »Da. Neki tip plati dolar po bombonu i mora ga odgristi s nje.
Bomboni na njezinim bradavicama su pet dolara. Ona će to mrziti.«
Ponovno se počeo smijati.
»Kamo ti vodiš Brandona?« Pažljivo sam objesila majicu preko naslona stolca
i ponovno sjela.
Žvakao je i razmišljao. »Razmišljao sam o Vegasu. Ne u striptiz-klubove.
Možda neki fini hotel, partija golfa. Odrezak u restoranu. Ovaj posao definitivno
mi pomaže da popunim budžet.«
Brandona nikada ne biste zatekli u striptiz-klubu. Činjenica da Josh to zna
govorila je o njihovu prijateljstvu. Vidjela sam da je Brandon dobar tip, a on nije
uživao u tome. On je bio nekako introvertiran. Nije volio plesati, ne bi se ni
približio baru u kojem su karaoke. »On bi vjerojatno volio nešto klasično. Možda
kušanje viskija.«
Kimnuo je s odobravanjem. »Sviđa mi se to. Nešto drugo?«
»Možeš li nabaviti motocikl? On obožava svoj motor. Želio bi ga tamo
voziti.«
Za to sam dobila smiješak s jamicama. »Ovo ti dobro ide.«
»Puna sam ideja. Šteta što nam nikada ne bi dali da hod do oltara učinimo
zabavnim. Sloan želi da to bude dostojanstveno.« Okrenula sam očima.
»Što si imala na umu?«
»Ne znam. Nešto što zaslužuje biti na videu. Možda ono dizanje iz Prljavog
plesa ili nešto slično.«
»Svejedno bismo mogli. To bi moglo biti iznenađenje. Znaš da bi bili
oduševljeni da to vide.«
Pogledala sam ga. »Znaš li ti takve plesne pokrete?«
»Pa naravno. Nitko ne ostavlja Baby1 da čeka. Javi mi kada želiš početi s
uvježbavanjem.«
Bože, te jamice.

1
Lik iz filma Prljavi ples

36
 Knjige.Club Books
Kutovi mojih usana su se podignuli. »Ti i ja mogli bismo biti savršeni
vjenčani kumovi.«
Nasmiješio mi se milisekundu predugo i nešto je zatreperilo u mom želucu.
Nisam se mogla oduprijeti pomisli da si odgovaramo na mnogo načina.
A loše smo upareni na najgori mogući način.

37
 Knjige.Club Books

SEDAM

JOSH
isam mogao shvatiti zašto sam odlučio otići na taj spoj. Amandi ništa nije
N nedostajalo. Bila je prelijepa i simpatična, ali ja nisam bio raspoložen za to.
Kristen je bila u pravu: Kaskader Mike bio je lovački pas. Bio je mamac i
hvatač, sve u jednom.
Prije odlaska u trgovinu alatima i građevinskim materijalom, stao sam kupiti
sendvič. Lokal se nalazio pored studija za jogu u kojem je upravo završio sat pa
mi je prišla gotovo svaka žena u radijusu od petnaest metara. S obzirom na to da
je inače ludi seronja, Kaskader Mike definitivno je znao sa ženama. Taj mali pas
bio je pravi osvajač i šarmer te im je dopuštao da ga drže dok im je lizao lica.
Kristen mu je odjenula majicu s natpisom VOLIM SVOG TATU i to je prevagnulo.
Amanda i ja sjedili smo u baru desetak minuta udaljenom od Kristenine kuće.
Pozvao sam je na piće, a ne na večeru da se mogu izvući ako ne kliknemo. Imala
je usku, ružičastu haljinu i mirisala je na breskve. Dugačka smeđa kosa, ubojite
noge i lijepe oči.
Previše šminke. Naručila je nekakav voćni martini s manje kalorija i
kišobranom u čaši. Ne jede cheeseburger.
Vrhovima prstiju dotakla je moje koljeno. »Idem u toalet.« Zagrizla je usnicu,
a kosa joj je u valovima padala niz rame. »Ovdje imaju stvarno izvrsne salate.
Hoćeš da sjednemo za stol?« Namignula mi je i skliznula s barskog stolca. Led je
zveckao u čaši dok sam otpijao gutljaj svog koktela i gledao je kako hoda do
toaleta.
Pitao sam se što Kristen radi.
Izvadio sam mobitel i kliznuo prstom do njezina broja. Javila se kada je drugi
put zazvonio. »Hej. Što ima?« upitala je. Čuo sam kako prstima lupka po laptopu.
»Što radiš?« naslonio sam se na šank.
»Pišem račune. Isto što sam radila kada si otišao prije pola sata. Spoj je brzo
završio. Osim ako me ne zoveš da vidiš možete li ti i tvoja prijateljica iskoristiti
moju sobu za goste...«
Usiljeno sam se nasmijao. »Mogu li?«
»Ako promijeniš posteljinu«, rekla je bez oklijevanja.

38
 Knjige.Club Books
»I, koja je naša priča? Ja sam ti sestra? Trebat će mi detalji, ako hoćeš da te
dobro pokrivam. A ako se ispostavi da je ona neka luđakinja koja će se stalno
pojavljivati ovdje i tražiti te, oduzet ću ti od svake plaće sto dolara po ispadu.«
Konobar se okrenuo jer sam umirao od smijeha. »Ne trebam tvoju sobu za
goste. Ali hvala na ponudi. Imat ću to na umu. Ona je na WC-u.«
»Zoveš me dok je ona na WC-u? O Bože, jebeno ti je dosadno.«
Prasnuo sam u smijeh. »Upravo sam proveo dvadeset minuta slušajući o
prednostima organske, veganske prehrane. Još nisam večerao i trenutačno mi se
jede pizza s kobasicama. I oko deset minuta sam udaljen od tebe. Hoćeš da za pola
sata podijelimo pizzu?«
»Mogla bih jesti.«
Nacerio sam se. Perifernim vidom uočio sam da mi se približava ružičasta
boja. »Pošalji mi poruku što želiš na pizzi«, prošaputao sam.
»Moram ići.« Prekinuo sam vezu i okrenuo se prema djevojci. »Upravo su me
pozvali na dužnost.« Izvukao sam novčanik i stavio nekoliko novčanica na šank.
»Oprosti što te moram napustiti.«
Izgledala je razočarano, ali se činilo da mi vjeruje, što je barem malo umanjilo
moju krivnju jer bježim od nje. Prije svega, nisam je uopće ni trebao pozvati na
spoj. Jednostavno nisam bio spreman. Neću više ponoviti tu pogrešku.
Pokupio sam pizzu i tamno pivo te se uputio prema Kristen, zapravo se
radujući što ponovno idem k njoj.
Palo mi je na pamet da sam od samog početka tako trebao provesti večer.
Nisam se morao truditi da bih se družio s njom.
Kada je Kristen otvorila vrata držeći Kaskadera Mikea, na glavi je imala
uvijače.
Ako sam se ikada pitao sviđam li joj se barem malo, odgovor je ležao u
činjenici da me uopće nije ni pokušavala impresionirati. Nije je bilo briga.
Zapravo mi se sviđalo što preda mnom nije glumila. Ali s druge strane nije
me oduševilo. To je značilo da su njezini osjećaji prema meni potpuno platonski.
U svakom smislu, mogao sam joj biti i gej prijatelj ili brat ili takvo što. Bio sam
joj samo prijatelj, a ovo je bio dokaz. Što sam je više upoznavao, to mi je više
smetalo.
Mora da ima jako ozbiljnu vezu s Tylerom.
Strovalila se na kauč i stavila laptop u krilo. »Hoćeš nešto gledati?«
Nakon što sam pomaknuo njezinu urednu hrpu računa, stavio sam pizzu na
stolić za kavu. »Naravno.« Sjeo sam pored nje i otvorio joj pivo.
Bilo je nešto intimno u tome što sam navečer bio kod nje. Ugođaj je bio
drugačiji. Svjetlo je bilo prigušenije, i sve se činilo tišim. I nisam bio tu radi posla,
što je definitivno bila promjena u dinamici.

39
 Knjige.Club Books
Uzela je pivo koje sam joj otvorio. »Hvala.« Dala mi je daljinski. »Ja svejedno
moram završiti ove račune.«
»Što kažeš na Otporan na smrt?« upitao sam otvarajući poklopac kutije s
pizzom. »Već si ga gledala pa ti ništa neće promaknuti.«
»Savršeno.«
Pretraživao sam Netflix i pronašao ga. Sjedili smo na kauču, a Kaskader Mike
sjedio je između nas u majici s natpisom KUJE ME VOLE, pili smo pivo i jeli pizzu
prvih pola sata. Zatim je ona završila s tipkanjem po laptopu i zaklopila ga.
»I što nije bilo u redu s njom?« upitala je naslanjajući stopala na stolić za
kavu.
»S kim?«
»Curom s kojom si bio na spoju.«
Slegnuo sam ramenima. »Ništa zajedničkog. A ja jednostavno nisam spreman
za spoj, mislim.«
»Pa zašto si je onda pozvao?« Pogledala me pokušavajući držati pivo na bedru
da ne padne.
»Ona je instruktorica joge. Hlače za jogu.« Dva puta sam dignuo obrve.
»Dakle ti jesi čovjek od dupeta.«
»Osim toga, zlostavljale su me. Ulovila me panika.«
Podrugljivo se nasmijala. »Shvaćaš li koliko je ona vjerojatno fleksibilna?«
Otpila je gutljaj piva. »Zeznuo si, stari.«
Nasmiješio sam se i prinio pivo ustima. »Ah, bit ću dobro. Osim toga, žene
poput nje znače previše posla. Što bolje izgledaju, to su luđe.« Imao sam i previše
iskustva.
»To nije univerzalno pravilo. Sloan gotovo uopće nije luda, a pogledaj je.«
Odmahnuo sam glavom. »Ne znam. Čini se da bi mogla puknuti da je pravi
lik natjera na to. Brandon je jednostavno preblag da bi oslobodio taj bijes,
mislim.«
Nasmijala se. Obožavao sam kad se smijala. Poput male nagrade.
»Pa tvoja instruktorica joge je veganka tako da znaš da ti neće spaliti kućnog
ljubimca iz osvete. Usput, fino mirišeš«, rekla je kao da joj je to naknadno palo
na pamet.
»Hvala.«
I ona je fino mirisala. Kada mi je vratila majicu, na njoj se još uvijek osjetilo
malo njezina parfema, iako ju je oprala. Kisele jabuke. Nisam želio priznati koliko
sam puta tu majicu prinio nosu. Nisam želio priznati da sam nekoliko puta poželio
staviti nos uz njezin vrat da vidim miriše li drugačije na njezinoj koži.
Podsjetio sam se da je zauzeta. One dobre uvijek su bile.

40
 Knjige.Club Books
Ona je bila prava kul cura. Ta rijetka žena koja je bila divna, a nije bila luda.
Cura iz srednje škole koja se družila samo s dečkima, ali nije izlazila ni s jednim
od njih jer nijedan nije bio dovoljno zreo za nju. Ta cura koja je imala dečka s
fakulteta koji bi automobilom dolazio po nju u školu. Mogla te je pobijediti
u ubacivanju loptice za stolni tenis u čašu piva, a leđa joj je čuvala cijela
nogometna momčad koja bi te prebila da joj uputiš jednu krivu riječ, ali im ona to
nikada nije dopuštala jer je sama znala to riješiti.
»Molim?« upitala je. »Nikada prije nisi vidio ženu s uvijačima?«
Buljio sam. Samo sam sjedio i buljio u jednu stranu njezina lica kao jebeni
kreten. »Samo sam se pitao kakva si bila u srednjoj školi.«
»Manje sarkastična. Mršavija.«
Nasmijao sam se. »Dramska grupa? Sportovi?«
»Orkestar.«
»Iz nekog razloga zamišljao sam te kao voditeljicu debatnog kluba.«
Gurnula me je. »A ti?«
»Nisam volio sportove. Samo sam se nekako provlačio kroz srednju. Ništa
vrijedno spomena.« Popio sam pivo. »S kakvim si tipovima izlazila?«
Pogledala je prema televizoru. »S tipovima s fakulteta, uglavnom.«
Znao sam.
Zazvonio je mobitel koji je stajao na kraju stola, s moje desne strane, i Kristen
se naglo uspravila. Stavila je svoje pivo na stolić za kavu i sagnula se da dohvati
mobitel protežući se preko mene.
Oči su mi se raširile. Još joj nikada nisam bio tako blizu. Samo sam joj
dotaknuo ruku.
Da je gurnem preko koljena, mogao bih je udariti po guzi.
Uzela je mobitel i izmigoljila iz mog krila. »Sloan je. Čekam ovaj poziv cijeli
dan.« Stavila je prst na usta da budem tiho, prihvatila poziv i prebacila razgovor
na zvučnik. »Hej Sloan, što ima?«
»Jesi li mi ti poslala krumpir?«
Kristen je prekrila usta rukom, a ja sam morao zatomiti smijeh. »Zašto? Zar
ti je poštom stigao anonimni krumpir?«
»S tobom nešto ozbiljno nije u redu«, rekla je Sloan. »Čestitam, stavio je
prsten na ruku. PosaljiKrumpir.com.« Činilo se da čita poruku. »Pronašla si
tvrtku koja šalje krumpire s porukama? Gdje pronalaziš takve stvari?«
Kristen je okretala očima. »Ne znam o čemu govoriš. A imaš li onu drugu
stvar?«
»Daaaaa. U poruci stoji da te nazovem prije nego otvorim. Zašto osjećam
strah?«
Kristen je hihotala. »Sada to otvori. Je li Brandon s tobom?«

41
 Knjige.Club Books
»Da, sa mnom je. Odmahuje glavom.«
Mogla sam zamisliti njegovo lice i taj blagi smiješak na njegovim usnama.
»Okej, evo otvaram. Izgleda kao tuba papirnatih ubrusa. Na njoj je
samoljepljiva traka - AHHHHH! Zar me zafrkavaš, Kristen?! Koji vrag!«
Kristen se nagnula prema naprijed te smijući se naslonila svoje čelo na moje
rame.
»Puna sam šljokica! Poslala si mi bombicu sa šljokicama? Brandon je cijeli u
šljokicama! Dvosjed ih je pun!«
Sada sam ja umirao. Prekrio sam usta, nastojeći biti tih i naslonio sam se na
Kristen, koja je urlala od smijeha, a tijela su nam se tresla koliko smo se smijali.
No, mora da nisam bio dovoljno tih.
»Čekaj, tko je to s tobom?« upitala je Sloan.
Kristen je obrisala oči. »Josh je ovdje.«
»Zar on nije večeras trebao ići na spoj? Brandon mi je rekao da ide na spoj.«
»Je, ali je došao ovamo nakon toga.«
»Došao je ovamo?« Glas joj se smjesta promijenio. »I što radite vas dvoje?
Sjeti se o čemu smo razgovarale, Kristen...« Govorila je podrugljivim tonom.
Kristen me je pogledala. Sloan očito nije shvatila da je na zvučniku. Kristen
je pritisnula tipku za razgovor i prislonila mobitel na uho. »Nazvat ću te sutra.
Volim te!« Prekinula je razgovor te stavila mobitel na stolić na kavu i dalje se
hihoćući.
»A o čemu ste to vas dvije razgovarale?« upitao sam podižući obrvu.
Sviđalo mi se što je razgovarala o meni. Jako mi se sviđalo.
»Pričale smo o tebi kao o seksualnom objektu. Uobičajeno«, rekla sam
sliježući ramenima. »Ništa s čim se seksi vatrogasac poput tebe ne bi mogao
nositi.«
Seksi vatrogasac poput tebe. Dao sam sve od sebe da sakrijem svoj smiješak.
»I radiš li to Sloan često?« upitao sam.
»Cijelo vrijeme. Obožavam se zezati s njom. Ona se tako lako iživcira.« Uzela
je pivo.
Nasmijao sam se. »Kako ćeš spavati noću, znajući da će ona nalaziti šljokice
na svom kauču sljedećih mjesec dana?«
Otpila je gutljaj piva. »S ventilatorom na srednjoj snazi.«
Toliko sam se glasno počeo smijati da je Kaskader Mike podignuo pogled
prema meni i nagnuo glavu gledajući me.
Promijenila je kanal i zaustavila se na HBO-u. Neka emisija. Na ekranu je
bila scena s hodnikom punim latica ruža koje su vodile do kupaonice pune svijeća.
Pokazala je glavom prema televizoru. »Vidiš, ja jednostavno ne razumijem zašto
je to romantično? Hoćeš da ti se latice ruža zabiju u dupe? A tko će očistiti sve to

42
 Knjige.Club Books
sranje? Ja? Ono, hvala ti za seks na cvijeću, hajdemo provesti sljedećih pola sata
čisteći?«
»Te svijeće predstavljaju veliku opasnost od požara.« Vrhom piva pokazao
sam na ekran.
»Stvarno? A pokušaj ukloniti vosak s tepiha. Sretno s tim.«
Pogledao sam prema jednoj strani njezina lica. »Što ti smatraš romantičnim?«
»Zdrav razum«, odgovorila je bez razmišljanja. »Moje vjenčanje ne bi bilo
romantično. Ono bi bilo zabavno. Znaš što želim na svom vjenčanju?« rekla je
gledajući me. »Želim svećenika iz filma Kraljevna nevjesta. Tipa koji ne može
reći r.«
Otpio sam gutljaj piva. »Ja bih posjeo svoju suprugu na stolac kada bih joj
trebao skinuti podvezicu i plesao bih oko nje na pjesmu Stuck in the Middle with
You kao u filmu Psi iz rezervoara.«
»Da! I ja želim da se moj muž pojavi u posljednji trenutak sav crven kao u
Mamurluku. Slike bi bile fenomenalne!«
Okrenuo sam se prema ekranu uz smiješak.
Ovo je spoj na kojem sam večeras trebao biti. Ovo je cura s kojom bih otišao
kući.
»Hej«, rekla je naslonivši glavu na kauč gledajući me. »Žao mi je što sam bila
bezobrazna prema tebi kad smo se prvi put sreli.«
Nasmijao sam se. »Znači, prestat ćeš me zafrkavati o tome kako vozim?«
»Ne. Ti si užasan vozač. To sam mislila.«
Smijao sam se.
»Imala sam loš tjedan. To jutro kad smo se sreli bilo mi je baš teško.«
»Zašto?« popio sam malo piva.
Zastala je na trenutak kao da razmišlja treba li mi objasniti ili ne. »Pa znaš da
je Miguel dao otkaz. I imala sam prilično gadnu menstruaciju. Nisam baš spavala,
a tog jutra kad smo se sreli netko mi je pokušao provaliti u kuću...«
»Čekaj, što i« Smjesta mi se promijenilo raspoloženje. Uspravio sam se i
stavio pivo na stolić za kavu. »Netko je pokušao provaliti ovamo? Tko?«
Moja ju je reakcija izgleda iznenadila. »Slušaj, ne smiješ reći ništa o ovome
Brandonu. Sloan ne zna. Ona voli te emisije o zločinima i njezina bi mašta
jednostavno podivljala. Ne treba mi da poludi na mene.«
»Jesi li zvala policiju?«
»Naravno.«
»Jesu li ga uhvatili?«
Odmahnula je glavom. »Pronašli su nekoliko cigareta u stražnjem dvorištu i
limenku piva. Bilo je tri ujutro. Kaskader je počeo lajati. Hodala sam po kući i

43
 Knjige.Club Books
došla do stražnjih vrata taman na vrijeme da vidim da se kvaka okreće. Vrata su
bila zaključana i otišli su kada sam upalila svjetlo na trijemu. Što?«
Moje lice sigurno je izgledalo bijesno jer sam se tako i osjećao.
To nije bilo u redu. Ona je tu sama, s punih 55 kilograma, a netko je pokušao
ući ovamo i učiniti joj Bog zna što. »Imaš li alarmni sustav?« Zašto je bila tako
jebeno flegmatična u vezi toga?
»Nemam. Ali uskoro ću imati Tylera. Nema ničeg boljeg od naoružanog
marinca, zar ne?«
Namrštio sam se. »Ne bi trebala biti ovdje sama.«
»Bit ću u redu.« Odmahnula je rukom. »Nisam ti to sve ispričala da se
zabrineš. Samo sam željela da znaš zašto sam pukla na tebe. To je bilo kao
posljednja kap u tjednu iz pakla. To se dogodilo, pa Miguelov otkaz, ja sam bila
samo iscrpljena i živčana, a ti si tako loš vozač i udaraš ljude na raskrižjima...«
»Je li ti se policija poslije javila? Je li još tko prijavio provalu?«
»Ne. Ali sinoć...« Odjednom se prekinula. Pričekao sam. »Što sinoć?«
»Jutros sam pronašla vani još jednu limenku i dva opuška.«
Čeljust mi se stisnula. To je bilo to. »Spavat ću ovdje dok se Tyler ne vrati.«
Bio sam smrtno ozbiljan. I ne nije bilo opcija.
Lice joj se smekšalo. »Iako cijenim junaštvo, u postaji ionako provodiš pola
vremena.«
»Tih dana ići ćeš k Sloan. Ako ne odeš, ispričat ću Brandonu što se događa.«
Treptala je gledajući u mene.
»Gledaj, da je riječ o jednoj od mojih sestara, nadao bih se da će netko učiniti
isto za nju. Ne bi trebala biti ovdje sama bez ikoga osim psa, koji pomaže kao i
zviždaljka koja te štiti u slučaju silovanja. Ovaj kreten očito zna da si ovdje sama.
Što da je ušao? Ili da te je napao dok si šetala psa?« Ustao sam.
»Kamo ideš?«
»Mi idemo. Ne ostavljam te ovdje samu.«

44
 Knjige.Club Books

OSAM

KRISTEN
osh mi je pružio ruku, mrkog lica. Nisam je prihvatila.
J »Nema rasprave. Idemo«, rekao je ne trepnuvši.
Nisam ni mrdnula. »Tyleru se ovo neće svidjeti.«
»Kada te sljedeći put nazove, dat ćeš mi mobitel.«
»Molim?« Misli li on to ozbiljno?
»Svaki muškarac koji bi dopustio da mu djevojka bude nezaštićena u ovakvoj
situaciji ili nije upućen ili je kreten. Koje je on od to dvoje?«
Kvragu, dobar je.
Stisnula sam usta u tanku crtu. »On je više od jedanaest tisuća kilometara
daleko. Ne mora se brinuti zbog nečega na što ne može utjecati.«
Na taj se način održavaju veze u vojsci - ne govoriš onome drugome loše
stvari. On mi nije rekao kada je eksplodirala improvizirana eksplozivna naprava
ispod vojnog vozila ili kada je na kontrolnoj točki bombaš samoubojica detonirao
bombu. A ja mu nisam rekla da mi neki kreten ulazi u dvorište noću da popije pivo
i popuši cigaretu. Naši su razgovori bili lagani i zabavni, i to je bilo pravilo. Inače
bismo poludjeli.
»To sam i mislio«, rekao je. »Ne ostavljam te ovdje samu. Tako da imaš
nekoliko opcija. Nazovi Sloan, reci joj što se događa i ostani kod nje dok Tyler ne
dođe kući. Otiđi u hotel. Ili mi dopusti da ovdje spavam, u sobi za goste.«
Pogledao me je, ledenog izraza lica. »Ovo je kao da imaš cimera. Nema tu
ničeg neprikladnog. Ne možeš biti ovdje sama dok se to sranje događa.«
Pokorno sam uzdahnula. Naravno da je bio u pravu. I iskreno, bila sam
prilično prestrašena. Prvi put to me je lagano opterećivalo, ali sam smatrala da se
dogodilo jednom. Međutim, jutros sam se stvarno izbezumila. Bila sam
prestravljena kada je Josh otišao na spoj i kada sam opet ostala sama u kući. Čistila
sam od nervoze cijeli dan.
Nisam mogla otići k Sloan. Prošli tjedan u njezinoj je sobi za goste pukla
slavina i krevet je još uvijek bio rasklopljen. Nisam htjela spavati na dvosjedu ni
plaćati hotel. Jebeš to.
»Idemo«, rekao je.

45
 Knjige.Club Books
»Moram li oblačiti grudnjak? Jer ako moram obući grudnjak, ne idem.«
Ravnodušno sam treptala gledajući ga. Nisam htjela skinuti ni uvijače, iz razloga
koje sam već navela.
Ovaj komentar izbrisao je ozbiljan izraz s njegova lica. Dopustila sam mu da
me odvuče s dvosjeda i pustila ga da čeka da popijem još dva Ibuprofena za put.
Bio je jedanaesti dan moje menstruacije i nije bilo naznake da će prestati, ali
barem sam sa najvećih uložaka prešla na normalne.
Pokušavala sam pronaći nešto pozitivno, kad god mi se pružila prilika.

Joshov stan bio je garsonijera puna kutija. Na podu je ležao madrac, a umjesto
plahte koristio se vrećom za spavanje. Pored toga je stajala jedna lampa i to je bio
sav namještaj u stanu. Osjećao se blagi miris njegova parfema: čisti cedar.
Dok sam ja čekala naslonjena na kuhinjski šank, on je otvarao kutije označene
natpisom »spavaća soba«.
»Još uvijek se nisi baš raspakirao«, rekla sam i pogledala oko sebe. Zavirila
sam u ormarić pored mikrovalne pećnice i otkrila da je prazan.
Zatvorio je poklopac kutije po kojoj je kopao te je otvorio sljedeću. »Radim
u smjenama od četrdeset i osam sati, a onda idem u tvoj stan i izrađujem stepenice
za sićušne pse. Nisam baš imao vremena.«
Izvukao je crnu metalnu kutiju i otključao je. Posegao je u nju i izvadio mali
pištolj.
»Opa. Golem je.«
»Znaš, ti nisi prva žena koja mi je to rekla.« Nacerio se i istresao nekoliko
metaka iz kutije te ga napunio dok sam gledala.
Kvragu, to je bilo seksi.
Stigla mi je poruka na mobitel.
Sloan: Je li Josh još uvijek tamo?
Poslala sam joj emoji.
Kristen: Sloan, alfa-mužjak trenutačno radi nešto ozbiljno. Moram se
fokusirati.
Sloan: O čemu govoriš?
Kristen: Izvukao je svoj pištolj i sada mi ga pokazuje. OGROMAN je. Nazvat ću
te sutra.
Isključila sam zvuk, zamišljajući prestravljeni izraz na Sloaninu licu te se
cerila sama sebi.
Ponovno sam pogledala Josha. »Brandon bi ti trebao pomoći da se
raspakiraš.«

46
 Knjige.Club Books
Vratio je pištolj u kutiju. »U redu je. To je samo odjeća. Primit ću se toga na
kraju. Celeste je uzela sve u kući.« Ustao je.
»Dopustio si joj?« upitala sam i otvorila ladicu pored sudopera. U njoj je bila
samo jedna plastična vilica i dva paketića kečapa. »Ovo mjesto je depresivno.«
Nije čudo da se druži sa mnom kada završi posao u garaži.
»Nije mi bilo u redu ostaviti je u praznoj kući. Ona mi je natovarila neke
račune, koje bih volio da sam joj također ostavio«, rekao je pogledavajući po sobi
kao da je tek sada shvatio kako ovo mjesto zasigurno izgleda. »Ona izlazi s tipom
koji se zove Brad.«
Uzdahnula sam. »Brad? Kladim se da nosi kratke hlače sa džepovima i miriše
na dezodorans Axe.«
Nasmijao se i naslonio na šank nasuprot mene te prekrižio noge u gležnju.
Pročistila sam grlo. »Moj madrac je stvarno katastrofa. Jesi li siguran da želiš
to učiniti?«
Nije da nisam bila zahvalna na njegovoj gesti. Bolje bih se osjećala da je tamo.
Da se Tyler ne useljava, netko poput Josha bio bi mi savršeni cimer. On je
imao stabilan posao. Nije ga bilo gotovo pola tjedna tako da bih svejedno imala
vremena za sebe, a provoditi vrijeme s njim bilo je stvarno kul.
Glavni je problem privlačnost koju sam osjećala prema njemu. Ne mogu
dugoročno živjeti s tipom s kojim se želim spetljati - jer bih to vjerojatno učinila.
To bi jednostavno bilo prelagano. No, uvijek mi se sviđala ideja da imam cimera.
Nikada nisam imala tu mogućnost jer sam živjela sa Sloan otkad sam završila
srednju školu, što je bilo super. Međutim, u nekom drugom svemiru sigurno bih
živjela s muškarcem.
Prekrižio je ruke preko svojih veličanstvenih prsa. »Da, želim to učiniti. Ne
bih mogao živjeti s tim da ti se nešto dogodi, jer ja to nisam spriječio.«
Nakrivila sam glavu pa su mi se pomaknuli uvijači. »Kada si prestao crtati
penise po stvarima?«
Uzdahnuo je. »Molim?«
»Ono, koliko si imao godina kada si prestao crtati penise po stvarima? Baš
sam razmišljala kako bi dobro bilo imati tipa za cimera, ali sam onda shvatila da
bi jedina loša stvar bilo pronalaženje penisa nacrtanih na zamagljenom ogledalu
u kupaonici.«
Cerila sam se jamicama koje su se pojavile s njegovim smiješkom.
»Baš sam neki dan nacrtao penis na Brandonovu terencu.«
Nasmijala sam se. »Znači muškarci to nikada ne nadrastu. Zgodno.«
Nasmiješio mi se. »Je li to stvarno ono o čemu razmišljaš sada?«
»Dobrodošao u moj mozak. Veži se i drži ruke uz tijelo cijelo vrijeme tijekom
vožnje«, rekla sam vireći u ladicu koju sam otvorila prstom.

47
 Knjige.Club Books
Unutra je bila fotografija te rezervni ključ od automobila i kemijska olovka.
Podignula sam fotografiju. Okvir su činila četiri štapića od voćnog sladoleda
neuredno oslikana, kao da ga je radilo dijete. Magnet se odlijepio sa stražnje
strane te je ležao u ladici. Na fotografiji je bio Josh na sve četiri, a na leđima je
bio dječak koji ga je jahao kao da je poni. Ja sam se smijala, a on je prišao bliže
i naslonio se na šank pored mene.
»Moj nećak, Michael. Prije dvije godine. Dao mi je to za rođendan.«
Smiješak mi se mrvicu smanjio. »Voliš djecu, zar ne?«
»Obožavam ih.«
Stajao je malčice preblizu. Prekrižio je ruke, zbog čega su mu iskočili mišići
te su mi pritiskali rame. Bože, odlično je mirisao.
Ona instruktorica joge zaribala se što ga je otjerala. Da je samo začepila o
tofuu, možda bi bio tamo, a ne ovdje.
Njezin gubitak.
»Želiš li veliku obitelj?« upitala sam, već pretpostavljajući odgovor.
»O da. Obožavao sam odrastati u svojoj obitelji. Ja želim barem petero djece.
Zapravo sam nekako mislio da ću dosad već imati djecu.«
»Zašto nemaš?«
Slegnuo je ramenima. »Kada sam izišao iz vojske, imao sam dvadeset i dvije
godine. Nisam još bio spreman. A onda sam bio sa Celeste. Ona nikada nije željela
djecu, ali ona je bila mnogo mlađa od mene. Mislio sam da će promijeniti
mišljenje s godinama.«
»Ali nije.«
Odmahnuo sam glavom. »Ne. Bila je i jebeno ljuta na mene jer sam prekinuo.
Zato sam joj dao sve. To nije bila njezina greška. Ja sam promijenio pravila.
Jednostavno nisam mogao ostati u vezi koja je bila slijepa ulica.«
»Razumijem.« Slijepa ulica. »I hoćeš li natjerati svoju ženu da ti rodi svu tu
djecu koju želiš ili ćeš neku posvojiti?«
»Ne. Ja ih želim na tradicionalni način.«
Razočaranje koje nisam imala pravo osjećati stisnulo mi je želudac.
Pogledao me tim svojim tamnosmeđim očima. »A ti? Velika obitelj?«
Odmahnula sam glavom i skrenula pogled s njega. »Ja sam jedinica.«
»Ali voliš djecu? Želiš ih imati?«
Vratila sam mu fotografiju, nadajući se da u mojim očima neće vidjeti da mi
je srce puklo. »Aha, želim.«
To nije bila laž.
Ali to se također nikada neće dogoditi.

48
 Knjige.Club Books

DEVET

JOSH
ije se šalila - njezin madrac stvarno je bio koma. Tvrd kao kamen. Kada smo
N se vratili kod Kristen, presvukao sam se u donji dio pidžame i majicu kratkih
rukava. Stajao sam nad ciglom od kreveta i razmišljao je li mi kauč bolja opcija,
kad je ona pokucala na vrata.
Stajala je u hodniku s uvijačima u kosi, lamatajući rukama, a Kaskader Mike
stajao je pored njezinih nogu i gledao prema meni. Na sekundu sam pomislio da
je vidjela nekoga u dvorištu pa da mi je došla reći.
»Josh? Možeš li doći u moju sobu?«
Nasmiješio sam se poput vuka i to je razbilo malo napetosti na njezinu licu.
»O, stani. Tamo je pauk. Trebaš ga ubiti. Molim te. Prije nego nestane pa da
moram spaliti cijelu kuću.«
Nasmijao sam se. »Da ga zamolim da ode?«
Nervozno je poskočila. »Josh, ja sam ozbiljna. Mrzim ih. Molim te, pomozi
mi.«
Izvukao sam nekoliko maramica iz kutije na svojem noćnom ormariću. »Znaš,
izgledaš previše neustrašivo da bi se bojala pauka.«
»Kada sam bila dijete, crna udovica ubila je mog šnaucera. Prihvaćanje
doživotnog, pretjeranog straha od paukova jeftinije je od terapije.« Zastala je na
vratima svoje sobe kao da se tamo nalazi nevidljivo energetsko polje, a ja sam se
umalo zabio u njezina leđa.
»I? Gdje je?«
Pokazala je na zid s druge strane kreveta. Bio je to pauk pristojne veličine.
Bilo mi je jasno zašto je uzrujana.
Njezina soba bik je iznenađujuće ženskasta. Ne znam što sam očekivao. Imala
je tonu jastučića, a deka koja je izgledala vrlo mekano visjela je s ruba kreveta.
Mirisalo je na parfem koji je imala onaj dan kada je nosila moju majicu - zelene
jabuke.
Kaskader Mike popeo se po stepenicama boje mahagonija koje su se slagale
s okvirom kreveta te se spustio na ružičasti prekrivač s cvjetnim uzorkom, a jezik
mu je visio iz usta.

49
 Knjige.Club Books
Smeđi pauk jureći je prešao nekoliko centimetara, a Kristen se zavrtjela i
poskočila te zarila lice u moja prsa.
Nikada nisam više volio pauke.
Stavio sam ruke na njezina ramena i nježno je maknuo s puta. »Što bi učinila
da nisam ovdje?« upitao sam dok sam čvrsto pritiskao maramice na zid i
završavao borbu.
»Otišla bih k Sloan i Brandonu.« Stisnula se uz okvir vrata, što je dalje mogla,
dok sam ja iznosio mrtvog pauka u zahodsku školjku u njezinoj kupaonici za
goste.
Pustio sam vodu da maramice odu i okrenuo se prema njoj. »Daj da ovo
razjasnimo. Spakirat ćeš se i otići zbog pauka, ali nekakva ti je protuha u dvorištu
i preko toga ćeš prijeći?«
»Mislim da su mi prioriteti dobro posloženi.« Pogledala je pored mene u
zahodsku školjku kao da se želi uvjeriti da je pauk doista otišao.
»Usput budi rečeno, taj pauk izgledao je kao da će dobiti mlade. Hvala Bogu
da si me pozvala u pravom trenutku.«
Mlatarala je rukama i malo skvičala, a ja sam joj se smijao. Prekrižio sam
ruke i naslonio se na okvir kupaonskih vrata. »Nas su zvali zbog pauka prošli
tjedan. Vjerovala ili ne, ovo je bila jedna od najmanje glupih intervencija vezanih
uz pauka.«
»Ja to zapravo shvaćam. I ja sam gotovo nazvala 911.«
Zagrcnuo sam se koliko sam joj se smijao.
»Pa hvala ti«, rekla je. »Ako ti ikada budem mogla uzvratiti uslugu, javi mi.
Na primjer, ako ikada budeš trebao nekoga da ti ubije biljku na trijemu, najbolja
sam.«
Nasmijao sam se te smo oboje samo stajali na mjestu. Nijedno od nas nije se
pomaknulo da bi otišlo, iako je bilo kasno.
Vragolasti smiješak prešao joj je licem. »Jesi li umoran?«
Svidio mi se bljesak u njezinim očima i nisam imao nikakvu namjeru završiti
ovu noć ako ona to nije htjela, bez obzira koliko bio umoran. »Nisam.«
»Želiš li da odemo k Sloan i Brandonu i omotamo im kuću toaletnim
papirom?«
Oči su joj zaplesale zbog mog smijeha.
»Znam da je to malo staromodno, kao da smo u osmom razredu«, rekla je.
»Ali oduvijek sam to htjela učiniti. I kuću ne možeš omotati toaletnim papirom
sam - to je pravilo.«
»Morat ćemo se pojaviti tamo sutra i pomoći im da počiste. Pretvarat ćemo se
da je to samo sretna slučajnost«, rekao sam.

50
 Knjige.Club Books
»Možeš li posuditi neki alat od Brandona? Mogu ujutro poslati poruku Sloan
da joj kažem da ćemo doći po to. Bude li znala da dolazimo, skuhat će nešto. Onda
ćemo dobiti doručak i okajat ćemo naše grijehe.« Nacerila se.
Pola sata kasnije čučao sam iza svojeg terenca dvije kuće dalje od Brandonove
te planirao akciju s Kristen. Još uvijek nije skinula uvijače.
»Ako se probude«, prošaputala je, »razdvojit ćemo se i nađemo se u
prodavaonici krafni u ulici Vanowen.«
»Kužim. Ako te uhvate, što god ti budu radili, nemoj se slomiti za vrijeme
ispitivanja.«
Tiho je uzdahnula. »Ako. Mene se ne može slomiti.« Zgrabila je svoju rolu
papira i izjurila iz stražnje strane terenca.
Brzo smo bili gotovi. Operacija omatanja Sloanine i Brandonove kuće
toaletnim papirom bila je gotova za manje od pet minuta. Nije bilo žrtava. Vratili
smo se u terenac smijući se toliko glasno da su mi trebala tri pokušaja da ključem
upalim automobil. Onda sam primijetio da je izgubila jedan uvijač.
Otkopčao sam pojas. »Nijedan uvijač ne smije ostati iza nas. To je politika
Marinskog zbora.« Izašli smo i pošli u akciju traženja uvijača po Brandonovu
travnjaku.
Locirao sam uvijač pod hrpom toaletnog papira pored poštanskog sandučića.
»Hej«, šapnuo sam držeći ga. »Našao sam ga.«
Nasmiješila se i potrčala preko trave prekrivene toaletnim papirom, no kada
je posegnula za uvijačem, ja sam ga stisnuo u dlan. »Ozlijeđena si«, prošaptao
sam. »Izgubila si uvijač. Bolničari ga mogu ponovno staviti, ali moram te iznijeti
s travnjaka. Penji se na moja leđa.«
Bio sam samo napola siguran da će pristati na to. Pouzdao sam se u činjenicu
da neće htjeti razbiti iluziju.
Nije ni trepnula. »U pravu si«, šapnula je. »Imamo ranjenika. Dobra odluka.«
Skočila je i ja sam je nosio na leđima do terenca, smijući se cijelim putem.
Tih trideset sekundi koliko je držala ruke oko moga vrata uljepšalo mi je cijelu
noć.
Kada smo službeno pobjegli i dok smo se vozili iz kvarta, okrenula se prema
meni. »Hej, želiš li vidjeti nešto fora?«
Želio sam raditi bilo što što je značilo da ću provoditi još vremena s njom.
»Da, naravno.«
»U redu, skreni ovdje lijevo«, rekla je. »To je iznenađenje.«
Vozili smo se nekoliko kilometara, a zatim me je usmjerila prema napuštenom
parkiralištu trgovačkog centra na aveniji Roscoe blizu njezine kuće. »Parkiraj
ovdje. To je to.«
Zaustavio sam se na praznom mjestu i uparkirao terenac. »I? Gdje je
iznenađenje?«
51
 Knjige.Club Books
Nijedna trgovina nije radila. Bilo je skoro jedan ujutro.
Otkopčala je pojas i sjedila okrenuta prema meni, s nogama savijenim na
sjedalu. Oči su joj sjajile. »Pogledaj.« Pokazala je kroz vjetrobransko staklo
prema propaloj zalagaonici ispred terenca.
»Što?«
»Ne znaš što je to?« Nacerila se.
Ponovno sam pogledao u izlog. Samo bezvezni dućan. »Ne. Što?«
Nagnula se i šapnula mi u uho. »Nisam ni približno završio s tobom. Ima da
osjetiš srednji vijek na svojem šupku.«
Širom sam otvorio oči. »Nema jebene šanse.« Iskočio sam iz terenca i stao
ispred zalagaonice promatrajući izloge i natpis. Ona je izašla za mnom.
»Je li to...?« upitao sam u čudu.
»Aha. Zalagaonica iz Paklenog šunda.«
Nacerio sam se kad sam vidio žuti natpis. »Opa.«
»Znam.«
Znao sam da je film snimljen u Kaliforniji, ali nikada mi nije palo na pamet
da potražim mjesta na kojima je sniman.
»Ima li ih još?« upitao sam.
»Aha. Tamo je ulica u kojoj Butch pregazi Marsellusa. A ispred bara Jack
Rabbit Slim’s zapravo je napuštena kuglana u Glendaleu. Jednom bi se mogli
provesti pored nje, ako želiš. Iako, većina je mjesta na kojima je sniman film
propala. Restoran iz scene s Honey Bunny, stan u kojem ubiju Vincenta - sve je
srušeno.«
Namrštio sam se, ali ne zbog uništenih mjesta snimanja.
Ovo je bio najbolji spoj na kojem sam ikada bio. A čak nije ni bio spoj.
Pogledao sam je dok je držala ravnotežu stojeći na vrhovima stopala na
betonskom razdjelniku između parkirnih mjesta. Nije bila našminkana. Nosila je
trenirku. Kosu s jebenim uvijačima. Kvragu, prije nego što smo otišli iz kuće nije
čak ni promijenila majicu s ogromnom mrljom od lazanja s prednje strane. I bila
je tisuću puta bolja od krepane savršene instruktorice joge od prije nekoliko sati.
Zabavna. Humoristična. Pametna. Divna.
Kul djevojka.
I ona koju ne bih mogao imati.

52
 Knjige.Club Books

DESET

KRISTEN
oje sustanarstvo s Joshom ulazilo je u peti dan. Ona dva dana kada je išao
M na posao provela sam u maminoj praznoj kući. Nije bilo idealno. Sve stvari
su mi bile kod kuće i morala sam biti tamo da završim bilo kakav posao.
Putovanje je trajalo dva sata. Ali bio je u pravu - noću nisam mogla biti sama kod
kuće. Nije bilo sigurno.
Josh i ja razvili smo neku vrstu rutine. Gotovo svaki obrok jeli smo zajedno,
gledali smo maratone serija, izmjenjivali smo se u šetnjama s Kaskaderom te smo
kasno navečer išli po hranu. Planirala sam ga izbjegavati, koliko god je bilo
moguće, ali postojao je samo jedan televizor u dnevnoj sobi, a stolić za kavu bio
je moj neslužbeni ured. A ako bismo oboje trebali jesti, ne bi imalo smisla da
jedemo odvojeno. Pa smo se nekako složili.
On bi svako jutro pregledao dvorište ne bi li našao tragove uljeza. To je bilo
stvarno seksi. Onda bi nam pripremio jaja pa bismo sjedili za kuhinjskim stolom
i razgovarali dok on ne bi morao otići na posao.
Upravo se ponovno vratio na sljedeća dva dana kući. Sjedila sam na garažnom
stubištu i razgovarala s njim. Nosila sam izbijeljenu majicu koju sam sama izradila
u ljetnom kampu sa Sloan, prije kojih devet godina. Imala sam i odgovarajuću
gumicu za kosu. Jako sam se trudila zadržati svoj neprivlačni stil. To je postajalo
sve potrebnije.
Sviđao mi st. Jako mi se sviđao.
Bio je zabavan. Nedostajao mi je kada bi otišao na dvodnevnu smjenu. Jako.
To nije bilo dobro. Trebalo mi je da Tyler dođe kući.
Josh mi je pripovijedao o intervenciji na koju je išao, a meni su misli odletjele
dok sam ga gledala kako rezbari bogato ukrašene šare na bočnim stranama
stepenica. Obožavala sam činjenicu da radi rukama. To je bilo više nego seksi.
Pitala sam se kakav bi osjećaj te gole ruke izazivale na mojoj koži. Snažne i
hrapave.
Toliko sam razmišljala o onom glupom nošenju na leđima, da bi čovjek
pomislio da je to predigra. Pritisak mišića na njegovim leđima i toplina njegove
kože na mojim grudima. Kako je mirisao. Kako me lako podignuo. Kladim se da

53
 Knjige.Club Books
bi mogao raditi sklekove dok mu sjedim na leđima. Onda sam ga zamislila kako
radi sklekove nada mnom, a ja ležim na krevetu ispod njega.
Bože. Ići ću ravno u pakao.
Gurnula sam prst u sićušnu rupu na majici u blizini struka i poderala je.
Tyler me zvao. Slučajnost? Ili je osjetio prijetnju pola svijeta udaljenu od
sebe?
»Moram se javiti«, rekla sam.
Taj telefonski poziv bio je poput izvanrednih vijesti koje prekidaju jednu od
mojih omiljenih emisija. Ostala bih sjediti jer sam morala i nestrpljivo čekala da
završe, da se mogu vratiti onome što sam gledala prije prekida.
Bilo je koma što se tako osjećam.
Voljela sam razgovarati s Tylerom. Samo nisam voljela razgovarati s Tylerom
kada je to značilo da moram prekidati razgovor s Joshom. Znala sam da to nije u
redu. Znala sam da je to nezdravo. Ali nisam se mogla spriječiti da se tako
osjećam.
Prihvatila sam poziv, ustala i izašla u sparan i osunčan prilaz, da me se ne
može čuti. »Hej, dragi.«
»Bok, Kris. Što radiš?«
»Evo me s Joshom u garaži. Što ti radiš?«
»Spremam se da tebe vidim. Osam dana.« Osmijeh mu se čuo u glasu.
Da. Osam dana. I onda ću gledati Tylerov Show.
»Znam. Jedva čekam«, rekla sam prisiljavajući se na entuzijazam. Proučavala
sam pukotinu u prilazu i prešla stopalom preko maslačka koji je rastao iz nje te
sam ga zgnječila, a on je na betonu ostavio žuti i zeleni trag.
»Jesu li ti se murjaci javili? Imaš kakve nove informacije?«
Kada je Joshov boravak u mojoj sobi za goste neutralizirao opasnost, ispričala
sam Tyleru o pokušaju provale. »Ne, nisam ništa čula.«
»A Josh drži prste k sebi?« upitao je.
Pogledala sam u garažu, a Josh je skrenuo pogled s mene, kao da me je dotad
promatrao.
Pitala sam se je li Josh ikada razmišljao o meni na način na koji sam ja
razmišljala o njemu ili jesu li moji pokušaji odbojnosti uspjeli. Činilo se da uživa
u mom društvu, ali sa mnom nikada nije prešao granicu. To je bila dobra stvar.
Jer da je, morala bih ga natjerati da ode. Trajno.
»Josh je jako fino odgojen«, rekla sam, što je bila istina. »Mislim, ne bih ni
pristala na ovo da on nije Brandonov najbolji prijatelj. Već je provjeren.« Sve
istinito.
Izostavila sam samo dio da sam se jako zaljubila u njega i da sam uživala u
vremenu provedenom s njim više nego što sam trebala.

54
 Knjige.Club Books
»Kako uopće izgleda taj tip?«, upitao je Tyler.
»Josh? Seksi vatrogasac.« Nema smisla lagati mu. I sam će se uskoro uvjeriti.
A Tylera nikada nije šokirala moja izravnost.
»Nije više seksi od mene, nadam se.« Slao mi je taj svoj umišljeni smiješak
izravno preko telefona. Tip je znao da je fantastičan. Nije zvučao pretjerano
zabrinuto.
»Vas dvojica vjerojatno biste dobro zaradili u nekoj od dobrotvornih akcija
za ‘pomoć djeci’ na kojima se plaća za večeru s frajerom.«
Na toj bih dobrotvornoj akciji bankrotirala. Zbog djece, naravno.
On se nasmijao. »Pa reci mu da cijenim to što pazi na tebe dok ja ne dođem
kući.«
»Hoću. A što se događa kod tebe?« Željela sam promijeniti temu i ne
razgovarati o Joshu.
»O, pa zapravo ti trebam nešto ispričati.«
Podignula sam obrvu. Tylerove priče bile su izvrsne. »Montgomery?«
»Hansen«, rekao je.
Imao je tamo dva frenda, Montgomeryja i Hansena, koji su uvijek uspijevali
napraviti dobru priču.
»Hansen se upravo vratio s dopusta. Nećeš vjerovati što je lik učinio.«
»Reci mi«, rekla sam.
On se bacio u živahnu priču o Hansenovim podvizima, a ja sam se nasmiješila,
prisjećajući se zašto smo Tyler i ja uspjeli održati dvogodišnju vezu na daljinu.
Bio je odličan u telefonskim razgovorima. Ispustila sam uzdah olakšanja jer me
je ponovno privukao te nisam nestrpljivo čekala da prekinem poziv i vratim se
Joshu.
»Ispred njegove kuće u tri ujutro parkirana su tri policijska vozila i Bendey«,
rekao je.
»Jebeni Hansen.«
»Znam. Imao je slike svega toga.« Mogla sam zamisliti kako kima i te njegove
prodorne zelene oči kako se smiju. »Lik me ubija.« Zagrcnuo se od smijeha.
Uzdahnula sam. »Što ćeš raditi kada se više ne budeš družio s tim momcima?«
I Hansen i Montgomery ponovno su se prijavili u misiju.
Šutio je sekundu predugo. »Bit ćemo u kontaktu. Ne brinem se oko toga.« Ali
nešto je u njegovu tonu nestalo. »Hej, razmišljao sam da bismo mogli otputovati
u Španjolsku kada se vratim. Volio bih ti pokazati gdje sam živio kao dijete.«
Nekoliko minuta razgovarali smo o Španjolskoj. Telefon je zatim utihnuo,
kao da razgovara s nekim drugim. »Kris, moram ići. Nazvat ću te za nekoliko
dana.«
»Tylere?«

55
 Knjige.Club Books
»Što je?«
Uputila sam pogled prema Joshu. »Stvarno hoću da dođeš kući. Nedostaješ
mi.«
»I ti meni nedostaješ, Kris. Čujemo se za koji dan.«
Prekinuli smo poziv, a ja sam na trenutak stajala u prilazu i gledala u Josha.
Nedostajao mi je Tyler. Stvar je bila u tome da, iako mi je nedostajao, nisam
ga se uistinu mogla sjetiti.
Tyler bi mi izblijedio u razdobljima razdvojenosti. To je bilo poput vatre koja
se gasi. No, uvijek bi se ponovno rasplamsala one sekunde kada bi opet bio sa
mnom. I znala sam da je barem dio onoga što osjećam prema Joshu uzrokovan
činjenicom da su mi osjećaji prema Tyleru postali mutni i bilo ih se teško prisjetiti
zbog kilometara udaljenosti i vremena koje je prošlo.
Josh je bio prisutan i jasan. Naravno da me sve više zaokupljao. Zar ne? Tyler
je bio kao godišnje doba koje nisam vidjela osam mjeseci, a Josh je trenutačno
sjao jače od Sunca. I to je bilo to. Nije da je Josh nešto posebno. Kako bi mogao
biti?
Između mene i Josha postojao je takav rascjep da bi mogli pripadati i
različitim vrstama. On je želio ogromnu obitelj, a ja...
Samo sam trebala reći Tyleru da se vrati kući. To je to. Trebala sam ga da se
vrati kući i izbriše Sunce.
Trebala mi je pomrčina.
Josh je pogledao prema meni i nasmiješio mi se svojim divnim smiješkom s
jamicama, a ja sam osjetila da moje nevjerno srce poseže za njim.
Da, trebala mi je pomrčina.
Ali onda bih bila u mraku, zar ne?

56
 Knjige.Club Books

JEDANAEST

JOSH
risten i ja nikada se nismo dodirivali. Nismo od nošenja na leđima prije dva
K tjedna. Želio sam je dotaknuti. Kvragu, razmišljao sam o tome gotovo
neprekidno. Ali njezine granice bile su dobro postavljene. Nikada nije sjedila
preblizu. Nikada je nisam uhvatio da me gleda. Nikada mi nije dala ni najmanji
znak da je zainteresirana.
A zašto i bi? Imala je Tylera.
Drugu noć koju sam prespavao on je nazvao i čuo sam da mu prepričava cijelu
situaciju s uljezom i da sam odsjeo u njezinoj sobi za goste. Bila je iskrena prema
njemu. Izgledalo je kao da se nije uzrujao.
On joj je vjerovao.
Imao je svako pravo na to, barem kada sam ja u pitanju. Očito je da ja nisam
prijetnja.
Kako sam se upetljao u ovo? Zaljubio sam se u zauzetu ženu. I to je upravo
ono što sam radio u posljednja dva tjedna. Zaljubljivao se.
Zajebao sam. I platit ću za to kada joj se vrati dečko i kada sve to završi.
Trebao sam biti oprezniji, provoditi manje vremena s njom, reći ne kada se željela
družiti. Trebao sam ići na spojeve i gledati druge opcije.
Ali nisam to mogao učiniti.
Iako sam osjećao da padam sve dublje u tu zečju rupu, nisam se mogao
zaustaviti. Čak to nisam ni jebeno želio.
Danas je otišla na frizuru u deset ujutro i cijeli dan nije bila kod kuće. Kasnije
navečer idemo k Sloan i Brandonu na onu zabavu s pozivnicama.
Bilo je dosadno bez nje ovdje. Ostavila je Kaskadera Mikea u majici s
natpisom PSEĆI TATICA i on je postao moj kolega s posla. Uglavnom je spavao, ali
svako toliko skočio bi i zalajao na fantomske zvukove. To je činilo stvari
zanimljivima.
U sedamnaest sati Kristen još uvijek nije stigla kući, a ja sam se tuširao u
kupaonici za goste prije nego se počnem spremati za zabavu. No, kada sam izašao,
odjeven i spreman krenuti, zastao mi je dah čim sam skrenuo iza ugla. Ona je
sjedila za šankom u kuhinji i gledala u mobitel.
Bila je jebena bomba.
57
 Knjige.Club Books
I prije je bila zgodna, ispod vrećastih majica i trenirki. Ali sada? Sređena?
Bože, bila je pakleno seksi.
Nosila je usku, crnu koktel-haljinu i crvene štikle. Kosa joj je bila raspuštena
i kovrčava te je bila našminkana. Svijetlocrveni ruž.
Kada je podignula pogled, pokušao sam se ponašati kao da se nisam skamenio
u hodniku.
»O, bok. Hoćeš li mi zakopčati haljinu?« upitala je i skliznula sa stolca i dalje
pišući poruku. Nije me čak ni ponovno pogledala.
Pročistio sam grlo. »O da. Naravno.«
Okrenula mi se leđima još uvijek gledajući u ekran.
Patentni zatvarač na njezinoj haljini spuštao se do dna leđa pa su joj izvirile
čipkaste, svijetloplave tange. Njezin parfem stigao mi je do nosa te sam gotovo
mogao osjetiti okus kiselih jabuka.
Jebote. Ovo je mučenje.
Povukao sam patentni zatvarač, a oči su mi još uvijek pratile liniju njezine
kralježnice. Nema grudnjak. Imala je malene grudi.
Prpošne. Nije joj ni trebao. Zastao sam da joj pomaknem kosu te sam prstima
dotaknuo njezin vrat dok sam joj micao kosu na jednu stranu. Osjetio sam
nevjerojatan poriv da usnama dotaknem to mjesto iza njezina uha, da joj kliznem
rukama niz bokove, oko struka i da skinem haljinu s nje.
Ona ima dečka. Nije zainteresirana.
Završio sam posao i povukao patentni zatvarač do vrha. Cijelo vrijeme gledala
je u mobitel, kao da je uopće ne dira.
Kristen nije bila ni sramežljiva ni konzervativna. To sam uočio u proteklih
nekoliko tjedana. Vjerojatno nije ni dvaput razmislila o svemu ovome. A ja sam
gotovo dahtao. Dizao mi se od samog stajanja tamo. Nadam se da ne gleda prema
dolje.
Okrenula se. »U redu, pozvala sam Uber. Bit će ovdje za pet minuta.« Prvi
put me pogledala od glave do pete otkad sam ušao u sobu. »Lijepo izgledaš.«
Buljio sam u nju. »Hvala. I ti.«
Srce mi je toliko jako kucalo da sam pomislio da bi to mogla vidjeti kroz
majicu. Vršci prstiju brujali su mi sjećanjem na dodir njezine kože.
Kaskader Mike došetao se do mene i sjeo mi na stopala. Spustio sam se i
podignuo ga, sretan što mi nešto odvraća pozornost. »Hej, maleni.«
Kristen je zasjala, blistavih svijetlocrvenih usana iznad savršenih, ravnih zubi.
»Bože, stvarno mu se sviđaš. Ne mogu to preboljeti.«
»Da, danas smo se družili cijeli dan.« Poljubio sam mu vrh glave. Volio sam
ga, ali ovo je bilo za nju. Obožavao sam način na koji su joj uvijek zasjale oči
kada sam bio nježan prema njezinu psu. Pritisnuo sam ga na obraz, a ona se
rastopila.
58
 Knjige.Club Books
Uzdahnula je. »On nikoga ne voli. Tylera mrzi.«
Da. Shvaćam. Jer i ja počinjem malo mrziti Tylera.

59
 Knjige.Club Books

DVANAEST

KRISTEN

Z abava je bila u restoranu Kod Luigija, pod zvijezdama. Cijela vanjska terasa
omiljenog Sloanina i Brandonova talijanskog restorana bila je naša za ovu
noć punu aktivnosti. Prvo smo večerali, a nakon toga je slijedilo nekoliko sati
ubacivanja pozivnica na vjenčanje u omotnice i slaganje zahvalnica - stotinu i
pedeset zavjetnih svijeća s mirisom jasmina. Za svaku je bila potrebna naljepnica,
kutija, papir za zamatanje, viseća etiketa i vrpca.
Salata Caprese, piletina u umaku od vina Maršala te tjestenina penne bile su
poslužene na švedskom stolu ispod rešetke bogato ukrašene vinovom lozom i
lampicama. Iz zvučnika je pjevušio Frank Sinatra.
Cijela atmosfera nosila je Sloanin stil. Bila je ponosna na svoju opsjednutost
Pinterestom.
Svi smo sjedili za dugačkim drvenim stolom ukrašenim svježim cvijećem, a
na svakih tridesetak centimetara treperile su zavjetne svijeće. Na kraju stola
sjedile su Sloanina i Brandonova mama te njegova sestra Claudia. Sloanina
rođakinja Hannah zaglavila je pored Shawna, koji će joj se vjerojatno nabacivati
cijelu noć. Josh je sjedio pored Brandona, a ja sam završila pored Sloan,
nasuprot njih dvojice.
Bila je savršena noć u ožujku. Zrak je bio mirisan i topao.
A mjesto na kojem su me dodirnuli Joshovi prsti - i ono je još uvijek bilo
toplo.
Bože, izgledao je nevjerojatno večeras. Morala sam se svom snagom truditi
da ne buljim u njega. Te sekunde kada sam ga ugledala, mislim da mi se odvojio
cijeli jajnik i spustio se u moju beskorisnu maternicu te tamo čekao.
Prestala sam lagati samoj sebi. Prošli tjedan pomirila sam se s činjenicom da
me je Josh više privlačio od Tylera. I to prilično. Kao tsunami. I to je puno
govorilo o svemu, jer Tyleru i meni baš nije nedostajalo kemije.
I nije stvar samo u Joshovu tijelu. Nego u njemu. Nije postojalo ništa vezano
uz njega što mi se nije sviđalo. Da barem je.
Bio je opušten i zabavan. Nisu ga plašile moje promjene raspoloženja. On kao
da ih je ignorirao. Bio je spreman na sve. Mrzili smo iste stvari - nezavisne
umjetničke filmove bez zaokruženog završetka, ananas na pizzi, ljetno računanje

60
 Knjige.Club Books
vremena. Ponekad bi nešto rekao baš onako kako bih ja to rekla, kao da su nam
mozgovi funkcionirali na istoj valnoj duljini.
Svaki dan tražila sam fatalnu grešku zbog koje bih se prestala tako osjećati.
Katkad sam ga namjerno izazivala oko nekih stvari, samo da vidim hoće li mi
njegovi odgovori ići na živce.
Nijednom nije upalilo.
Danas sam se dobro osjećala. Prvi put nisam imala grčeve niti sam krvarila.
Konačno mi je završila menstruacija koja je trajala devetnaest dana pa sam
provela poslijepodne na depilaciji i pedikuri. Išla sam na to jer sam znala da idem
s Joshom na ovu zabavu večeras. Trebala sam se svečano obući, a budem li za
promjenu izgledala napola pristojno, ipak neću otkriti što osjećam prema njemu.
Željela sam da misli kako sam lijepa, barem jednom.
Čak iako sam ga samo zafrkavala, samo da vidim njegovu reakciju.
Josh i Brandon udubili su se u razgovor, razglabajući o lovu na patke, a Sloan
i ja nagnule smo se i šaputale uz tiramisu. »Josh te gleda cijelu noć.«
Podignula sam sangriju i otpila gutljaj. Kao da je namjeravao potvrditi njezine
tvrdnje, Josh me je pogledao i nasmiješio se.
Da sam ja žena koja se crveni, bila bih se zacrvenila.
Nisam razgovarala s Tylerom danima. Jučer je zvao, ali nisam se javila jer
sam s Joshom gledala Casino i nisam željela prestati provoditi vrijeme s njim da
bih razgovarala s čovjekom s kojim bih trebala razgovarati.
To je bilo sramotno.
No, ostala su mi još samo dva dana do Tylerova povratka kući. To je bilo to.
A onda će Josh ponovno nestati u garaži. U meni već danima otkucava zamišljeni
sat i ponovno sam počela paničariti jer se Tyler useljava. Samo što je ovaj put to
više bilo povezano s gubitkom Josha, nego sa zabrinutošću da Tyler i ja nećemo
uspjeti.
Gurnula sam Sloan. »Toalet.« Izvukla sam stolac i odložila čašu. Sloan je
ustala i slijedila me, a crvena podsuknja šuštala joj je ispod točkaste haljine.
Kada smo stigle u sigurnost ženskog toaleta, prepriječila mi je put ispred
umivaonika s cerekom na licu. »Ti se tom tipu jako sviđaš.«
Zastala je pa sam se drznula to poreći. Možda mu se malo sviđam. Iako to nije
bilo važno.
Budući da je nisam osporila, nastavila je, a oči su joj sjale. »I znaš što još?
Brandon ne želi razgovarati o tome. Znaš što to znači? To znači da mu Josh govori
stvari koje on meni ne želi reći.« Izgledala je oduševljena tom informacijom.
Nisam je mogla pogledati u oči. Buljila sam u šarenu kolekciju tetovaža na
njezinoj ruci. »Sviđa mi se, Sloan. Ono, jako. Već jako dugo nisam se ovako
osjećala.« Možda nikada. Pogledala sam je.

61
 Knjige.Club Books
Ona mi se nasmiješila jednim od svojih blistavih osmijeha kraljice ljepote.
»Hoćeš li prekinuti s Tylerom?«
I eto ga.
Odmahnula sam glavom. »Ne. Josh i ja nikada nećemo biti par.«
Čelo joj se namrštilo. »Zašto ne? To bi bilo fenomenalno. Ja i Brandon, ti i
Josh. Obitelj Ramirez i obitelj Copeland mogle bi kupiti kuće jedna pored druge
i zajedno odgajati djecu...«
Uzdahnula sam. »E pa ovo je brzo eskaliralo.«
Kao da ja nisam razmišljala kako bi to bilo lako. Kako savršeno. Ali to je bilo
nemoguće jer ja nisam bila nimalo drugačija od njegove bivše cure.
Morala sam joj reći. Nisam to više mogla skrivati od nje, sada kada se Josh
umiješao.
Trebala sam joj reći još prije nekoliko tjedana, ali Sloan se nije mogla izolirati
od situacije kao ja. To bi je uzrujalo. Mislim, uzrujalo je i mene, ali ja sam mogla
prihvatiti to kao jednu od usranih stvari koje se događaju u životu, a koje ne možeš
promijeniti i nastaviti sa svojim danom. Ali nisam mogla objasniti zašto ne mogu
biti s Joshom a da joj sve ne priznam. I stvarno mi je trebalo da mogu s njom
razgovarati o tome.
»Sloan, moram ti nešto reći.«
Njezin je predivni izraz lica nestao. Znala je po tonu moga glasa. Znala je da
je nešto loše.
Stavila sam kosu iza uha. »Znaš da sam se morala puno toga odreći zbog
svojih menstruacija.«
Znala je. Bile smo prijateljice od šestog razreda. Bila je više nego svjesna
mojih menstruacija iz noćnih mora koje su trajale tri tjedna. Dobila sam čir u
trećem razredu srednje škole jer sam pila previše Ibuprofena zbog bolova. Nisam
išla na maturalnu večer jer sam imala takve grčeve da nisam mogla stajati. Toliko
me puta vozila na hitnu da ne znam ni broj.
»Nisam ti željela ovo reći prije vjenčanja i oprosti ako te to uznemiri.«
Skupljala sam snagu da to samo izreknem, da joj kažem s čim se borim
potpuno sama posljednjih šest tjedana.
»Idem na histerektomiju.«
Na Sloaninu licu istog se trena vidjelo da se slomila. Stavila je ruku na usta.
»Molim?«
Konačno sam se odlučila na drastičan potez. Bilo mi je dosta krvarenja od
nekoliko tjedana, nepotrebne patnje i činjenice da ne živim vlastiti život. Željela
sam da to prestane.
»Obično ne preporučuju taj zahvat ženama moje dobi. Nije obavezan. No,
miomi su ozbiljni i utječu na kvalitetu mog života. Šansa da ću ikada zapravo
moći donijeti bebu na svijet gotovo i ne postoji.«
62
 Knjige.Club Books
»Kako je postalo tako loše?« upitala je gotovo šaptom.
»Sloan, uvijek je bilo tako loše.«
Skrenula je pogled s mene, a oči su joj tražile pod. »O Bože, Kristen. Bože
moj. Zašto mi nisi rekla? Ja... ja bih bila išla s tobom liječniku. Bila bih...« Zatim
je otvorila usta i podignula pogled. »Nikada nećeš imati dijete«, uzdahnula je.
Slegnula sam ramenima. »Ionako ga nikada ne bih imala.«
To ju je pogodilo. »Ali postoji šansa da bi jednoga dana mogla zatrudnjeti,
zar ne? Iako je mala, ipak postoji. Ako to učiniš...«
»Sloan, moja maternica je pustopoljina. Uvijek je bila. Od moje prve
menstruacije redale su se tegobe, jedna za drugom, a sada je to razoreno tkivo
puno mioma. Imam maternicu pedesetogodišnjakinje i sve sam pokušala - znaš
da jesam. Provela sam dobar dio posljednjih šest mjeseci krvareći i ponovno
padajući u anemiju. Spirala koju su mi ugradili kao zadnje rješenje nije učinila
ništa. Još uvijek krvarim i imam grčeve gotovo stalno. Kontracepcijske pilule koje
su mi trebale pomoći dovele su do povećanja tih tumora. To je to. Nemam više
opcija.«
Tuga je preletjela njezinim licem dok je postajala svjesna ozbiljnosti mojih
riječi. To nije bilo nešto spontano, što sam naglo odlučila učiniti i ona je to znala.
Odvagala sam opcije. Bila sam kod brojnih specijalista. Pročitala sam brošure o
»tugovanju za svojom maternicom«. Razgovarala sam s drugim ženama koje
su imale iste probleme i koje su prošle kroz to.
»Neće mi biti bolje, Sloan.«
Pogledala sam si trbuh i izravnala haljinu preko malog, čvrstog, zaokruženog
brežuljka koji je predstavljao moj trbuh. Izgledala sam kao da sam u trećem
mjesecu trudnoće. To je bila kap koja je prelila čašu. Jezičac na vagi. Tumori su
počeli proširivati moju maternicu.
Pretraživanjem na Googleu naišla sam na slike žena s mojim poremećajem,
čiji su trbusi bili toliko puni izraslina da su izgledale kao da su u šestom mjesecu
trudnoće. Za mene je to bio kraj. Dodavanje soli na ranu. Nisam mogla dopustiti
da se to nastavi i toliko se pogorša. Već sam se odrekla dovoljno dostojanstva.
»Liječnik je rekao da mogu toliko narasti da onemogućavaju disanje. Da mi
poguraju organe. Pogledaj. Pogledaj moj trbuh, Sloan.«
Ona je buljila u trokut između mojih prstiju. »Kada?« Treptala je svojim
smeđim očima i curile su joj suze.
»Travanj. Zakazala sam za četvrtak nakon vašeg vjenčanja. I dalje ću imati
jajnike pa neću ući u menopauzu. Mogu se odlučiti na surogat majčinstvo, ako si
to ikada budem mogla priuštiti. I to je to.«
Šmrcala je. »Ja ću ti nositi dijete.«
»I misliš da bi Brandon pristao na to?«

63
 Knjige.Club Books
Izvukla je papirni ubrus iz držača i pritisnula ga ispod očiju. »Sigurna sam da
bi se složio s tim.«
Sumnjala sam u to. Brandon je bio dobar momak, ali nisam mogla zamisliti
da će se složiti s tim da mu žena nosi tuđe dijete ili da posudi svoje tijelo zbog
nečeg tako ozbiljnog i dugotrajnog. To nije bio u potpunosti njezin izbor.
Već sam sve proučila. Nije to bila ni mala gesta ni trošak, a ni jednostavan
postupak.
Profesionalna surogat-majka stajala bi me između petnaest i dvadeset tisuća
dolara, a umjetna oplodnja još dvanaest tisuća. Stopa uspješnosti umjetne
oplodnje iznosila je samo četrdeset posto, a moje osiguranje neće pokriti ni centa.
Dakle, ako ne dobijem na lotu i ne budem imala puno sreće, zbog svoje olupine
od maternice bit ću jalova i bez djece. Vjerojatno ću završiti kao luda tetka koja
nosi šešire s velom i miriše na kamfor te ima deset psića.
Nasmiješila sam se Sloan, iako sam znala da mi se oči ne smiješe. »Pa prijeći
ćemo tu prepreku kada za nju dođe vrijeme. Tyler čak i ne želi djecu. Ali cijenim
tvoju ponudu.«
»Tyler ne želi djecu?« upitala je mršteći se.
Odmahnula sam glavom.
Pogledala me je. »Jesi li sigurna? Pa zašto si onda s njim? Ti želiš djecu,
Kristen.«
Skrenula sam pogled.
»Kristen!«
»Sloan, prestani!«
»Što to radiš? Zašto se miriš sa situacijom?«
Otvorila su se vrata toaleta i ušla je neka žena. Nasmiješila nam se, a Sloan i
ja čudno smo stajale dok je ona ulazila u WC.
»Ne mirim se sa situacijom, Sloan«, prošaputala sam. »Taj čovjek je desetka.
Motiviran je i ambiciozan. Pametan je. Dobro zarađuje. Imamo puno toga
zajedničkog. Ali budimo iskreni sada - ja moram izabrati muškarca koji ne želi
djecu. To je jednostavno realnost u kojoj se nalazim. Josh želi djecu. Prekinuo je
sa Celeste jer ih ona nije željela. I u najboljem slučaju, ako se poslože sve
zvijezde, ja ću možda imati jedno. Jedno dijete, budem li bogata i sretna. Tyler i
ja jednostavno si više odgovaramo.«
Piljila je u mene. »Bože moj. Radiš to. Popunjavaš tablicu, kao što uvijek
činiš. Ne biraš dečka na isti način kao što biraš koji ćeš automobil kupiti, Kristen.«
Prekrižila je ruke. »Ne voliš Tylera, zar ne?« tiho je prozborila. »Čak nisi ni na
daljinu zaljubljena u tog čovjeka. Znala sam. Znala sam to kada sam vas vidjela
zajedno, posljednji put kada je on bio na dopustu.«
»Volim ga«, inzistirala sam.

64
 Knjige.Club Books
Je li to bila nekakva glupava zaljubljenost preko ušiju poput njezine i
Brandonove? Ne. Je li to bilo ono što sam osjećala da se događa u vezi s Joshom?
Sigurno nije. Ali to je bila ljubav.
Trenutačno sam osjećala da je malo izblijedjela, naravno. Ali to je zato što ga
tako dugo nema. Ponovno će se pokazati. Uvijek je bilo tako. Bila sam gotovo
sigurna.
Odmahnula je glavom. »Ljubav nije popis dobrih i loših strana pored kojih
stavljaš kvačice. Ona je osjećaj. Što to radiš, Kristen?«
Ono što sam ja radila jest da sam se ponašala pametno. Tyler je za mene imao
smisla. On je bio linija manjeg otpora. On je bio upravo onakav muškarac kakvog
sam trebala.
»Pa što ako sam malo racionalna kada je Tyler u pitanju? Ljudi bi trebali biti
racionalniji kada je riječ o vezama. Da jesu, ne bi bilo toliko samohranih majki,
tatica gubitnika i partnera koji varaju i uništavaju svoje obitelji. Kvragu, što ne
valja ako sam praktična i ako logično promatram stvari?«
»Prekini s njim.« Usta su joj se razvukla u ravnu liniju. »Prekini s njim prije
nego što se useli.«
Žena je izašla iz WC-a, oprala ruke, a Sloan i ja stajale smo i gledale jedna
drugu u tišini. Žena je otrgnula ubrus, obrisala ruke i otišla.
»Zašto?« upitala sam kada su se zatvorila vrata. »Zašto bih prekinula savršeno
dobru vezu s dobrim čovjekom do kojeg mi je stalo i čiji stil života odgovara
mojem?«
»Hm, zbog sreće? Pa da možda možeš pokušati s Joshom? Ili s nekim poput
njega tko želi djecu? Kako se možeš ponašati kao da to nije nešto što ti želiš?«
»Koga briga je li to nešto što ja želim?« Podignula sam ruke. »To je potpuno
irelevantno. Ne mogu imati takav život.«
Promatrala me je.
»I čak da budem s Joshom. A što onda? Zaljubimo se? Zašto? Zato da bi se
možda odlučio skrasiti? Da bi mogao izlaziti sa mnom nekoliko godina dok se ne
bude osjećao dovoljno ogorčenim da me ostavi? Nakon što baci u vjetar nekoliko
dobrih godina, a mogao bi biti s nekim s kime može osnovati obitelj? Ili još gore,
ostane i onda se uvijek pita što bi bilo? Odustane od svega što želi? I to pod
pretpostavkom da bi me uopće i pogledao nakon što sazna da nemam jebenu
maternicu.«
Odmahnula je glavom. »Barem mu pruži šansu da sam donese odluku. Što
ako se slaže s posvajanjem?«
Polako sam izdahnula. »On je donio odluku, s bivšom, koju je volio i s kojom
je već živio. I taj čovjek ne želi posvojiti dijete - on želi svoju djecu. Pitala sam.«
»Dobro, ali ti možda možeš zatrudnjeti. Nikada nisi pokušala. Ne možeš znati
ako ne pokušaš, a ne možeš pokušati ako nemaš maternicu«, izvalila je.

65
 Knjige.Club Books
Nagnula sam glavu. »S Tylerom nikada nisam koristila zaštitu. Nijednom. Niti
s ijednim svojim ozbiljnim dečkom, još od trećeg razreda srednje škole. Igram
ruski rulet s trudnoćom osam godina i ne vidim da oko mene trčkaraju djeca.«
Mahala sam rukama i gledala po toaletu. »I gore je nego što je ikada bilo.«
Uzdah koji je ispustila govorio mi je da zna da gubi u ovoj raspravi. »Samo...
iskreno porazgovaraj s Joshom. Možda...«
»Ne.« Prvi put otkad smo počele razgovarati o tome, u meni je nabujao bijes.
»Misliš li da je rasprava o mojim ženskim nedostacima s muškarcem u kojeg sam
napola zaljubljena iskustvo koje si želim priuštiti?«
Pukao mi je glas kada sam to priznala i trebao mi je trenutak da se priberem.
Grizla sam usnice dok me nije prestalo stezati u grlu.
»Zašto da mu kažem, Sloan? Da se ponizim? Da mu dam razlog da me gleda
sa sažaljenjem? Ili još gore, da me odbije? Neće me odbiti, jer mu se neću ni
ponuditi. Nema smisla. Želim se poštedjeti tog poniženja, ako se slažeš s tim.«
Stajale smo u tišini - ona je izgledala povrijeđeno, a ja sam pokušavala shvatiti
zašto nešto toliko racionalno izgleda tako usrano.
Uzdahnula sam. »Osjećam li nešto prema Joshu? Da. Osjećam, u redu? On je
jebeno predivan i jebeno mrzim što se ne mogu baciti u to. Ali ne mogu. Ne želim
mu reći da možda nisam u stanju roditi mu djecu. Zapravo, gotovo sam sigurna
da ne mogu. Znam kako to ide i ja u to neću ulaziti.«
Zastala sam pa su se riječi slegnule. Kada sam nastavila govoriti, glas mi je
bio tako umoran da ga nisam ni prepoznala kao svoj. »To nije muškarac koji želi
jedno ili dvoje djece, Sloan. On potječe iz ogromne obitelji. Znaš što mi je rekao
neki dan?« Gorčina je rasla u mojim grudima. »Rekao je da želi onoliko djece
koliko ima igrača u bejzbolskoj momčadi. To je sve što on želi. I to je ta
jedna stvar koju mu ja ne mogu dati. Doista ne mogu. Ne na način na koji je on
isplanirao.«
Grizla sam se za obraz dok me nije počeo boljeti i odvratila sam pogled od
nje. »On neće moći sjediti sa mnom u kupaonici i gledati kako se pojavljuje mala
ružičasta linija na testu niti staviti ruku na moj trbuh i osjetiti kako se njegova
beba rita. Neće moći dolaziti sa mnom na ultrazvuk niti mi držati ruku dok rađam.
To je muškarac koji želi biti tata, Sloan. A ja nikada neću biti mama. To je
jednostavno tako.«
Njezina je donja usna drhtala i izgledala je kao da će početi jecati.
Ona je uvijek bila osjećajna. Zbog toga joj nisam željela reći. Sada će ovo
zasjeniti ono što je trebalo biti njezino bezbrižno vrijeme prije vjenčanje. Nisam
trebala ništa reći. Ovo je bilo sebično s moje strane.
Uzdahnula sam. »Sloan, ti si romantičarka. Imaš nekakvu viziju u glavi o
tome kako smo trudne u isto vrijeme i kako nas četvero idemo zajedno na godišnji
odmor te guramo kolica po kvartu. Jednostavno ćeš se morati prilagoditi.«
Palcem je obrisala oči. »Mrzim ovo. Mrzim što se moraš odreći toliko toga.«
66
 Knjige.Club Books
»Ne odričem se. Ne razmišljaj o tome čega se odričem. Razmišljaj o tome što
dobivam zauzvrat. Pomisao da nikada više u životu neću morati imati
menstruaciju tjera me da plačem od sreće. Toliko sam spremna završiti s tim.«
Izgledala je toliko jadno da bi čovjek pomislio da ona ide na histerektomiju.
Boljelo me je to, ali sam je voljela zbog toga.
Stavila sam ruke na njezina ramena. »Znaš što uistinu trebam? Ja samo trebam
da me slušaš i da mi pružaš podršku. To je sve. Reci mi da to možeš.«
Molim te. Budi mi prijateljica. Trebam te.
Kimnula je, zatvorila prostor između nas i zagrlila me. Poznati miris njezina
parfema od kozje krvi - moje najbolje prijateljice - prizemljio me je i shvatila sam
koliko mi je bilo teško što nisam mogla razgovarati s njom o tome, ili joj reći što
osjećam prema Joshu.
»Sloan?« rekla sam nakon minute, s bradom na njezinu ramenu.
»Ha?«
»Omotala sam ti kuću toaletnim papirom s Joshom.«
Šmrcala je. »Znam.«
Malo sam se smijala i čvrsto zatvorila oči.
»Veza s Joshom bila bi tako kul«, šapnula mi je na uho.
Bila bi kul. Ali muškarci poput Josha više nisu za mene. Nikada više neće biti
za mene. Muškarci koji su željeli trudne supruge i velike obitelji, sinove koji
nalikuju na tate - to nisu muškarci koje mogu birati. Ja sam mogla imati Tylere.
Mogla sam imati još pasa. Bolju karijeru bez djece koja bi me ometala. Mogla
sam imati veći raspoloživi dohodak i čistu kuću bez krede po zidovima i
prljavih pelena koje moram mijenjati. Mogla sam biti fora teta.
Ali nisam mogla imati djecu.
I nikada, nikada neću moći imati Josha.

67
 Knjige.Club Books

TRINAEST

JOSH

S loan i Brandon pozdravili su se sa svojim gostima. Ostali smo samo Kristen i

ja, ispunjavajući svoje dužnosti kume i kuma te im pomažući da stave sve
zahvalnice i pozivnice u Brandonov terenac. Kristen, Sloan i ja stajali smo na
terasi i promatrali pomoćne konobare dok su gasili svijeće i raščišćavali stol, a
Brandon je potpisivao račun.
»Dobra zabava«, Kristen je rekla Sloan. »Sve smo završili.« Brandon je
konobaru pružio račun te prišao s leđa svojoj zaručnici i obavio rukama njezina
ramena. Sloan se nasmiješila i nagnula se kada ju je poljubio u obraz.
Kristen je izvadila svoj mobitel i promatrao sam je kako otvara Uberovu
aplikaciju.
»Hoćeš da odemo nešto pojesti prije nego odemo kući?« upitao sam nadajući
se da će pristati.
Radili smo na našim projektima posljednja tri sata, dakle prošlo je prilično
vremena otkako smo večerali, ali moj poziv bio je samo isprika da ostanem s njom
vani, jer noćas neću prenoćiti kod nje.
Ili bilo koju drugu noć, vjerojatno nikada više.
Uljez iz dvorišta je uhićen. Neki klinac iz kvarta koji se zajebavao po tuđim
dvorištima. Nisam joj rekao. Trebao sam, ali nisam se mogao natjerati da joj to
odmah kažem. Onog trena kada bi saznala da su uhvatili tog tipa, ja ne bih imao
nikakav razlog da prespavam kod nje. Sljedeća dva dana idem na posao, a kada
se vratim, sve će biti gotovo. Tyler će biti kod kuće.
Ovo je bila moja zadnja noć s njom.
Nisam htio da mi razočaranje pokvari raspoloženje i uništi to malo preostalog
vremena.
»Naravno. Ali ne mogu naći Uber«, rekla je gledajući u ekran. »Najbliži je
udaljen dvadeset i jednu minutu. Sigurno se svi vraćaju iz barova.«
»Možete uzeti moj automobil«, rekla je Sloan privijajući Brandonove ruke na
svoja prsa. »Mi smo došli ovamo s dva automobila jer sam ja morala doći ranije.
Otići ću kući s Brandonom.«
Kristen je odmahnula glavom. »Ja neću voziti tu kantu.«
»Ja ću se snaći«, rekao sam. »Ja znam voziti bilo što.«
68
 Knjige.Club Books
»Znaš li?« Kristen me je pogledala.
»Ha-ha. Daj mi ključeve. Sutra idem na posao. Nisam ništa pio osim
šampanjca kada smo nazdravljali.«
Sloan mi je dala ključeve i pozdravili smo se za laku noć. Nešto nije bilo u
redu sa Sloan. Zagrlila je Kristen mrvicu predugo da bi bilo opušteno, ali s
Kristenina lica nije se moglo ništa iščitati.
»I, što želiš jesti?« pitao sam dok smo izlazili na parkiralište uz lupkanje
Kristeninih peta.
»Tacose. Znam mjesto koje radi do dugo u noć.«
Ovo me natjeralo da se u sebi nasmijem. Uvijek je znala gdje točno želi jesti.
Nije bila od onih žena koje bi ti održale govor »ma nije mi važno«, a zatim odbile
svaki tvoj prijedlog. Kada sam joj ukazao na to prošli tjedan, rekla je da dok
doručkuje već razmišlja o tome što želi za večeru. Obožavao sam to kod nje.
Obožavao sam mnoge stvari kod nje.
Kada sam joj otvorio vrata, očajno su škripala. Sloan je vozila staru Corollu.
Izgledala je poput automobila koji ćeš pronaći na smetlištu. Stvarno je bila sranje.
Vrata na vozačevoj strani bila su zaglavljena pa sam se morao napregnuti da
ih otvorim. Upalio sam ga, ali jedva, i izašao sam s parkirališta uz zvuk alarma
pojasa. Kristen mi je pokazala da skrenem lijevo.
Pogledao sam je. Večeras je bila prelijepa. Suptilne naznake zlatne boje u
njezinoj kosi, njezine tople oči, kako joj je stajala haljina. Morao sam vratiti
pogled na cestu. »Sve u redu s tobom i Sloan? Provele ste puno vremena u
zahodu.«
»U redu je.« Pogledala je kroz prozor.
Neće mi reći. Odustao sam.
»Hej. Zaboravio sam ti nešto reći«, rekao sam nevoljko.
Ponovno se okrenula prema meni i učinilo mi se da sam joj u očima vidio
bljesak neke tuge ili umora. »Reći mi što?«
»Od večeras ti više neću smetati. Danas dok si bila vani došao je tvoj susjed
preko puta i doveo je svojega sina. Izgleda da su on i njegov mali prijatelj krali
pivo iz tatina hladnjaka i pili ga u tvojem stražnjem dvorištu. Pokušali su ti ući u
kuću da ukradu alkohol. Dobro je što će tata natjerati klinca da ti sljedećih mjesec
dana kosi travu.«
Pogledao sam je, a izraz njezina lica odavao je razočaranje.
Razočaranje.
Osjeća li ona možda isto što i ja? Je li moguće da ni ona ne želi da odem?
»Oh. Pa drago mi je da je misterij riješen i da si ti slobodan«, rekla je.

69
 Knjige.Club Books
»Mogu li biti iskren?« zastao sam razmišljajući što da kažem. »Volio sam se
družiti s tobom.« Nisam se mogao natjerati da joj kažem više od toga jer bih se
osjećao kao da sam prešao granicu.
»I meni se svidjelo družiti se s tobom«, rekla je tiho.
Između nas je vladala teška tišina.
Zašto sam imao osjećaj kao da prekidamo? Pretpostavljam da na neki način i
jesmo. Nas dvoje uskoro ćemo nestati, barem onakvi kakvi smo bili zadnjih
nekoliko tjedana.
U ponedjeljak kada dođem k njoj morat ću upoznati tog tipa. Pružiti mu ruku.
Gledati ih zajedno. Ne vjerujem da to mogu. Stvarno ne vjerujem. Odlučio sam
joj dati otkaz. Pomagat ću joj dok nekoga ne nađe, ali nakon toga se ne mogu
zadržati.
Restoran s tacosima zapravo je bio kamion s hranom. Nalazio se na praznom
parkiralištu u najjadnijem dijelu Los Angelesa, sa slabim osvjetljenjem i travom
koja je izbijala iz pukotina u asfaltu.
Cijeli prizor izazivao mi je nelagodu.
Šatori su bili poredani po pločniku uz vanjski dio ograde parkirališta, a na
ulazu u parkiralište treperila je ulična svjetiljka.
»Jesi li sigurna da želiš ovdje jesti?« upitao sam, ugasio automobil i pogledao
okolinu, a ono što sam vidio uopće mi se nije svidjelo. Zgrade s razbijenim
prozorima, grafiti na zidovima. Često sam odgovarao na pozive iz područja poput
ovoga. Nijedan nije bio banalan. Napadi nožem, predoziranja, silovanja.
»Zašto? Ne moraš bočno parkirati. U čemu je problem?«
Uzdahnuo sam. »Stvarno? Bočno parkiranje jedina je stvar koja bi te spriječila
da ovdje jedeš? Pogledaj ovo mjesto.«
»Ovo su najbolji tacosi u gradu«, rekla je i otkopčala pojas. »I nemoj se
pretvarati da znaš bočno parkirati. Oboje znamo kako loše voziš.« Nacerila mi se.
Stari beskućnik koji je sjedio unutar ograde gegao se prema autu. »Ne.
Idemo,« rekao sam i počeo paliti automobil. Čuo sam slabašan zvuk okretanja
ključa, ali ga nisam imao vremena procesuirati jer je Kristen otvorila vrata i izašla.
»Sranje«, promrmljao sam i brzo krenuo za njom. Vrata se nisu do kraja
zatvorila kada sam ih zalupio, ali nisam imao vremena popravljati to. Beskućnik
je gotovo stigao do automobila, a Kristen je... hodala prema njemu?
»Bok, Marv«, rekla je kada sam skočio pred nju da bih stao između njih.
Stavio sam ruku preko njezinih prsa, a drugu sam ispružio da bih spriječio tog
krezubog čovjeka da se približi.
»Bok«, rekao je Marv ignorirajući me i obraćajući se Kristen preko mene, kao
da ne postojim.
Ona je kopala po torbici te mu je preko mene pružila dvije novčanice od
jednog dolara.

70
 Knjige.Club Books
»Uživajte u hrani. Otvorena su ti vrata, sinko«, rekao mi je lik prije nego se
odgegao natrag do ograde.
Kristen se okrenula prema meni. »To je tip koji nadgleda parkiralište. Dođi.«
Pokazala je prema kamionu s tacosima.
Srce mi je i dalje lupalo u ušima. »Jesi li ozbiljna? Tip koji ‘nadgleda
parkiralište’?« Slijedio sam je i gledao iza sebe prema tom čovjeku.
»Aha, to postoji. Kao neka verzija čuvara u naselju beskućnika. On kupi
smeće, tjera sumnjive tipove. Radi dobar posao. Vidi, nigdje nema igala. I taj će
tip tresnuti nekoga ako samo i pogleda naš automobil. Nije da ima što vidjeti.«
Usiljeno mi se nasmiješila.
Odmahnuo sam glavom. »Ti nemaš nikakav nagon za preživljavanjem, zar
ne? Dostavljaš pulovere za pse kriminalcu, ostaješ u kući dok ti je netko pokušava
provaliti u kuću. A sada plaćaš beskućniku koji ‘nadgleda parkiralište’.«
»Hej, moj nagon je baš kakav treba biti. Pokazalo se da taj uljez nije ni bio
problem. Osim toga, ja već znam kako ću umrijeti.«
Zastali smo pred prozorom kamiona. Generator je zujao, a iznutra se čulo
zveckanje špatula po vrućem roštilju.
»Kako?« upitao sam.
»Od ugriza pauka. Ili od sarkazma u krivom trenutku.«
Ja sam se zagrcnuo od smijeha, a još dva automobila zaustavila su se na
parkiralištu jedan za drugim. Jedan lijepi terenac i stariji model Honde. Izgubilo
se i ono malo opreza što mi je ostalo.
»Voliš li sve?« upitala je. »Luk? Ljute stvari?« Kroz prozor je izlazio miris
mesa koje se peče, a sijedi čovjek u prljavoj bijeloj pregači čekao je da naručimo,
dok su noćni leptiri lepršali oko svjetla iznad jelovnika napisanog na bijeloj ploči.
»Ja jedem sve«, rekao sam.
Ona je naručila za nas oboje, a ja sam platio pruživši dvadeset dolara kroz
prozor, prije nego je uopće imala šansu prigovoriti.
»Ovo nije spoj«, podsjetila me pokušavajući mi dati svoj novac. Ona nikada
nije dopuštala da joj platim.
»Istina, ali ti si platila za našu zaštitu«, rekao sam.
Nije izgledala zadovoljno, ali je prihvatila moje objašnjenje. Gledao sam je
kako tamo stoji i preplavio me je tračak žaljenja što ovo nije spoj.
Nisam mogao vjerovati da moram odustati od nje.
Kada nam je stigla hrana, dala je tri tacosa Marvu pa smo sjeli na haubu auta
i jeli.
»Ono je bilo prilično seksi kad si izveo onaj potez marinaca na onom liku«,
rekla je dok je skidala štikle i ubacivala ih u automobil kroz otvoreni krovni
prozor.

71
 Knjige.Club Books
»Ne bih mu dao da te takne.« Ne bih dao nikome da je povrijedi, nikada.
Otpila je gutljaj svog Spritea. »Znam. To i jest seksi.«
Unatoč svim njezinim tvrdnjama da sam joj seksi, to mi nije nikako pomagalo.
Ona me nije htjela. Ništa od ovoga neće se nastaviti kada joj se vrati dečko. Neću
je moći izvesti na tacose niti ću se moći pojaviti kod nje s pizzom. Neću čak moći
ni sjediti s njom u njezinoj dnevnoj sobi.
Pitao sam se ima li ova pomisao ikakav utjecaj na nju ili je jednostavno sretna
što joj se dečko vraća kući?
Vjerojatno ovo drugo.
Sjedio sam i gledao parkiralište, a usrani osjećaj gubitka čupao mi je srce.
Ona je bila poput jednoroga. Mitsko biće. Iskrena žena koja nije dramatizirala,
pila, psovala i koju nije bilo briga što ljudi misle o njoj. Ona je bila jednorog
zarobljen u tijelu privlačne žene s izvrsnom guzom.
A ja je nisam mogao imati. Dakle, trebao bih jednostavno prestati razmišljati
o tome. Završili smo s jelom i vratili se u automobil. Nisam je želio odvesti kući.
Odnosno jesam, ali ne samo odbaciti i otići.
Mislio sam joj predložiti da odemo raditi nešto drugo, samo da bi ovo trajalo,
ali to ne smije biti ništa što bi djelovalo kao spoj. Ona ne bi pristala na to. No, ja
nisam poznavao Los Angeles. Nisam imao pojma što je otvoreno. I dalje od toga
nisam mogao ići a da ne postane neprikladno, jer je ona žena koja ima dečka
i zdrave granice. Zato sam se nevoljko spremao odvesti je kući.
To je bilo to. Posljednji put kada ću biti nasamo s njom. Posljednji trenuci.
Imao sam sve što ću ikada dobiti.
Okrenuo sam ključ, ali motor se nije pokrenuo. Moje su oči poletjele prema
njezinima pa sam pokušao ponovno. Brujanje se pretvorilo u klik.
»Sranje«, rekao sam, a u sebi sam se veselio ideji da sam zaglavio s njom na
sumnjivom parkiralištu usred noći.
»Trebamo li kablove?« upitala je gledajući me svojim lijepim, smeđim očima.
»Vjerojatno«, progunđao sam, trudeći se najbolje što sam mogao da ne
izgledam zadovoljno s obzirom na to što se događa. Izašao sam i mahnuo dečkima
u Hondi koji su još uvijek jeli u svojem autu. Nakon još jednog neuspješnog
paljenja auta uz pomoć kablova, pozvao sam vučnu službu.
»Toliko ću gnjaviti Brandona zbog ovog. Sloan ne bi trebala voziti ovu
kantu«, rekao sam i vratio se da čekam na vozačevu sjedalu. Taj dio bio je istinit,
ali s obzirom na to da je produžio našu noć, nisam mogao biti sretniji što je Sloan
vozila to smeće. Morao sam zalupiti vrata tri puta da bih ih zatvorio i bio sam
više nego sretan što sam to učinio.
»Ona je osjećajna. Ovo je njezin prvi automobil. Sloan se nikada ne može
nositi s činjenicom da se odvaja od nečega.« Ona je spustila sjedalo sve dok nije
legla te se okrenula na bok da može gledati prema meni, a ruku je stavila pod

72
 Knjige.Club Books
glavu. »Još uvijek ima karte od našeg prvog izlaska u kino, otprije dvanaest
godina.«
Način na koji je ležala otkrio je njezine zaobljene bokove. Gotovo sam je
mogao zamisliti kako tako leži pored mene u krevetu. Ruž joj je nestao s usana,
ali još uvijek je ostalo malo boje pa su joj usne izgledale ružičaste i meke. Želio
sam joj staviti palac na usne, da vidim jesu li mekane kao što izgledaju.
Izgledala je kao da ne pripada u ovaj usrani automobil s poderanim,
izblijedjelim presvlakama na sjedalu na kojem je ležala te sa samoljepljivom
trakom na pretincu za rukavice. Poput elegantne dame koja je upravo izašla iz
crno-bijelog filma i upala u scenu koja nema smisla.
Skrenuo sam pogled jer sam se prepao da bi mogla primijetiti da buljim.
»Lezi sa mnom«, rekla je. »Imamo koliko? Četrdeset i pet minuta čekanja?
Moglo bi ti barem biti udobno.«
Spustio sam sjedalo i kroz krovni prozor gledao sam u losanđelesku verziju
zvijezda - zrakoplove koji su se poredali da slete u zračnu luku Los Angeles.
Ležali smo u tišini jednu minutu i onda sam se sjetio one scene iz Paklenog
šunda, kada...
»Znaš kakav je ovo osjećaj?« upitala je. »Ona scena iz Paklenog šunda,
kada...«
»Ugodna tišina. Kada Mia Wallace kaže: ‘Tada znaš da si pronašao nekog
stvarno posebnog. Kada možeš samo jebeno zašutjeti na minutu i podijeliti
ugodnu tišinu.’«
Uperila je prste u mene kao da su pištolj. »Disko.«
Nasmiješili smo se i gledali jedno drugo na trenutak. Dugačak trenutak, koji
traje. I onda su se njezine oči spustile na moje usne, samo na sekundu - djelić
sekunde.
To je bilo sve što je trebalo.
Tog sam trenutka znao. Upravo tada pomišljala je da me poljubi.
Ovo nije jednostrano.
Ovo je bila prva naznaka koju sam uočio, da je i ona zainteresirana. Da
razmišlja o meni kao o nekome tko joj je više od prijatelja.
Srce mi je počelo užurbano udarati i počeo sam razmatrati koje su mi opcije.
Dečko.
Moj prag pristojnosti prema tom sretnom i odsutnom gadu nestajao je.
Odlučio sam učiniti prvi korak. Ako to ne učinim, nikada si neću oprostiti što
nisam pokušao. Ako postoji i najmanja šansa da joj se sviđam, moram pokušati.
Ali kako? Trebam li je jednostavno pokušati poljubiti? Hoće li me poslati
kvragu? Vjerojatno.

73
 Knjige.Club Books
Što ako stavim svoju ruku na njezinu? Hoće li je maknuti? Hoće. Znam da
hoće.
Trebalo mi je nešto drugo. Nešto manje. Suptilnije. Nešto što bi moglo poći
u bilo kojem smjeru da ispipam situaciju. Nešto što bi moglo dovesti do nečeg
drugog.
»Hej, ako te bole stopala, ja ih znam fino izmasirati.« Pokazao sam glavom
prema središnjoj konzoli na kojoj su još uvijek ležale njezine štikle nakon što ih
je ubacila kroz krovni prozor.
Na moje iznenađenje, počela se okretati dok nije leđima doticala vrata te je
prebacila noge u moje krilo. Stavila je ruku iza glave i naslonila se. »Samo daj.
Te štikle su me danas ubijale.«
Nasmijao sam se u sebi jer je moja strategija djelovala te sam se naslonio
leđima na vrata i uzeo njezino malo stopalo u ruke. »Ja sam majstor za masažu
stopala. ‘Nema škakljanja niti išta’«, rekao sam citirajući tekst iz Paklenog šunda.
Uzdahnula je. »Bila sam na pilingu i pedikuri. Netko bi ih trebao dodirivati.«
Razmišljao sam što je Vincent Vega govorio u filmu, da masaže stopala imaju
nekakvo značenje. Da se muškarci ponašaju kao da nemaju, ali imaju i zato su
tako kul.
Ovo je nešto značilo i znao sam da ona to zna. Znala je taj film jednako dobro
kao i ja. Sigurno je povezivala.
I dopustila je to.
Uživao sam u mogućnosti da je dodirujem kao i u neizgovorenom značenju
činjenice da mi je dopustila da to činim.
»Pa, majstore za masažu stopala, koje još trikove nosiš u torbi?« upitala me
je uz smiješak.
Pritisnuo sam palcem luk njezina stopala te kružio njime uz podrugljivi
smiješak. »Neću ti otkriti svoje tajne zanata.« Što ako mi zatrebaju?
Uzdahnula je. »Tvoj spol nema nikakve tajne koje svaka žena nije vidjela već
do svoje dvadesete.«
Namrštio sam se. »Jesi li ikada čula za golog muškarca?«
Okrenula je očima. »O Bože, goli muškarac. Taj je najgori.«
Nasmijao sam se. »Zašto? Zato što djeluje?«
Namrštila se. »Moram priznati da je djelovao na mene u prošlosti. Mislim, lik
je gol. Već je obavio pola posla za tebe. Nekako je teško reći ne. Ali kada ne
djeluje, onda je to tako jezivo.«
Okretao sam glavu s jedne strane na drugu. »Riskantno je. To priznajem.
Moraš znati tko ti je publika. Ali veliki rizik može donijeti veliku nagradu.«
»Ali uopće nije originalno ako čekaš da ti cura izađe iz sobe i onda skineš
odjeću sa sebe da bi je iznenadio kada se vrati. Vi muškarci nemate ideja. Kunem

74
 Knjige.Club Books
se da bi se mogli vratiti dvadeset tisuća godina unatrag i zaviriti u špilju te pronaći
muškarce u špilji kako po svemu crtaju penise i glume helikopter.«
Privukao sam joj stopalo bliže i nasmijao se. »Hej, nemoj nam oduzeti
helikopter. To je prvi korak koji naučimo. On može biti dobar za probijanje leda.«
»Helikopter treba zabraniti svima starijima od osam godina. Odmah sada ću
te poštedjeti iluzije. Nijedna žena ne sjedi sa svojom prijateljicom i ne govori:
‘Ženo, to je bio najseksipilnije oponašanje helikoptera koje sam ikada vidjela.
Totalno je probio led’.«
Zagrcnuo sam se od smijeha i prešao rukom preko njezina glatkog lista,
trljajući joj mišić. Zamislio sam taj nježni gležanj na svojem ramenu, gdje bih ga
mogao ljubiti, proći dlanom niz vanjski dio njezina bedra, skinuti te svijetloplave
čipkaste gaćice...
Nasmiješila se. »Jesi li ikada vidio gologuzog kita?«
»Nisam.«
»E pa to je rijedak prizor.«
Uzeo sam joj i drugo stopalo i počeo ga masirati. »Što je to?«
»To je kad si u bazenu ili u jezeru i onda - Ma znaš što?« Odmahnula je rukom.
»Bolje da to sam vidiš. Neću ti to uništiti.«
Nasmijao se. »Molim? Spomeneš gologuzog kita preda mnom i onda mi nećeš
reći?«
Odmahnula je glavom. »To je tako čarobno. Ako ti kažem, jednostavno ću
uništiti čaroliju kada ga konačno vidiš.«
Počeo sam je škakljati. »Reci mi.«
Vrisnula je i pokušala izvući stopalo iz mojih ruku, a ja sam je držao sve
čvršće. »Što je gologuzi kit, Kristen?«
»U redu! U redu! Reći ću ti!« Izvijala se i hihotala, a ja sam je prestao
škakljati, ali sam je i dalje držao za stopalo.
Haljina joj se podignula nekoliko centimetara uz bedra dok sam je škakljao, a
ja sam bacio zadovoljan pogled na njezinu golu kožu. Vidjela me je da to radim.
Nacerila mi se i povukla haljinu prema dolje. »U redu, gologuzi kit je kada
skineš kupaće gaće pod vodom i onda iskočiš kao kit probijajući površinu vode,
prskajući vlastitom guzicom sve koji su u bazenu.«
Nacerio sam se. »Kako to da nisam nikada čuo za to?«
Odmahnula je glavom. »Nemam pojma. Vi muškarci uvijek tražite prilike da
pokažete vlastitu guzicu jedni drugima. Kladim se da je to izmislio neki
muškarac.«
»To ću napraviti Brandonu kada se idući put nađem s njim u bazenu.«
Ponovno je stavila ruku pod glavu. »O, pa pobrini se da me upozoriš.
Godinama nisam vidjela gologuzog kita.« Ironično mi se nasmiješila.

75
 Knjige.Club Books
Kada sam pritisnuo oba palca na vrh njezina stopala, zagrizla je usnicu.
»Kvragu, dobro ti ide.«
Trebala bi vidjeti što mogu s ostatkom tvoga tijela.
Nastavio sam kružiti palcima. »A što je s tobom? Imaš ti kakve tajne zanata?«
Frknula je nosom. »Ja sam žena. Mogu ući bez prebijene pare u bar, odjevena
u trenirku i sa sumnjivim osipom, a izaći s ostacima hrane i telefonskim brojem.«
Smijao sam se tome kada joj je zazvonio mobitel. Posegnula je za torbicom i
izvadila mobitel. »To je Tyler.« Nije se javila. Isključila je zvuk.
»Nećeš se javiti?« Nije se javila ni kad je posljednji put zvao.
Nije me pogledala u oči dok je spuštala mobitel. »Ma ne.«
Kad me je konačno pogledala, na trenutak smo promatrali jedno drugo.
»Zašto?« upitao sam.
Jedna kratka riječ od pet slova. Ali jako teško pitanje. Nisam želio razgovarati
o Tyleru. Želio sam razgovarati o tome zašto ga ignorira dok je sa mnom.
Prvi put bilo je vrijedno pažnje. Ali ovo je bila tvrdnja. Čak i da ima puno
posla, svejedno bi trebala odgovoriti, čisto da bude sigurna da nije nešto hitno. On
je bio u ratnoj zoni.
Maknula je stopala s mojeg krila. »Jednostavno nisam mislila da bi volio
sjediti ovdje i slušati me dok razgovaram na mobitel.« Slegnula je ramenima.
Nisam pao na to. To je sranje. »A ono neki dan? To su dva poziva koja si
propustila. Teško je zvati nekoga dok si u misiji.«
»Gledali smo film«, rekla je u svoju obranu.
Slaba isprika. Film koji smo oboje gledali desetak puta. Nismo čak ni pozorno
gledali kada je zvao. Razgovarali smo.
»Zašto ne odgovaraš na njegove pozive dok si sa mnom?« Bila je previše
iskrena da izbjegne odgovor na izravno pitanje.
Možda čeznem za nemogućim. Možda ću mrziti njezin odgovor. Možda sam
sasvim pretjerao, ali morao sam pitati. Morao sam znati, je li joj vrijeme
provedeno sa mnom jednako važno kao što je meni vrijeme provedeno s njom.
Meni su i sekunde puno značile.
Promatrala me je, usne su joj se lagano razdvojile. Vidio sam da se bori s
odgovorom.
Reci mi.
Zatim je pogledala preko mog ramena.
Vozilo vučne službe upravo je stiglo na parkiralište.

76
 Knjige.Club Books

ČETRNAEST

KRISTEN
vala Bogu. Spasila me je vučna služba.
H Josh mi je uputio dugačak pogled prije nego što je gurnuo ramenom vrata
da bi izašao i dočekao vozača.
Znam da ovo nije gotovo. Nastavit će me ispitivati. Ne mogu ja to. Neću mu
lagati, ali neću ni odgovoriti. Istina ne bi bila poštena prema nikome. Zašto da
kažem Joshu da kad god mogu čuvam trenutke s njim? Zašto?
Trnci su mi i dalje prolazili stopalima, na mjestima na kojima ih je dodirivao.
Osjećaj se širio mojim tijelom poput struje, koja je uključivala sve na što je naišla
na svojem putu prema gore. Dah mi je zadrhtao dok sam se prisjećala njegovih
snažnih, hrapavih dlanova. Bilo mi je prelagano zamisliti da se te ruke
zavlače ispod moje haljine.
Željela sam da me dodiruje, a on mi je ponudio priliku da mu to dopustim.
Nisam mogla reći ne. Dopustila sam mu jer je to bilo jedino što ću ikada dobiti.
Ponovno sam obula štikle, uzela torbicu i izašla se pridružiti Joshu kod
kamiona za vuču. On me je gledao dok je razgovarao s vozačem iz vučne službe,
a ja sam osjećala njegove oči na sebi kao da su ruke.
Postajalo je prohladno. Prošla je ponoć. Stajala sam grleći samu sebe, a Josh
je potpisivao nekakve papire. Okrenuo se prema meni i približio mi se, dok je lik
iz vučne službe zakačio automobil za dizalicu.
»Hladno?« Josh je skinuo svoju jaknu prije nego što sam mogla odgovoriti i
stavio ju je na moja ramena pa sam osjetila oblak njegova parfema oko sebe.
Morala sam se boriti da zadržim neutralan izraz lica. Jakna je bila topla od njegova
tijela, kao da je on omotan oko mene.
»Hvala«, rekla sam. »Zao mi je što se ovo dogodilo. Moraš na posao sutra
ujutro.«
»Bit ću dobro.« Trljao mi je ruke preko jakne, nastojeći me zagrijati.
Nikada me nije doticao, a sada me je dotaknuo dva puta u samo nekoliko
minuta, kao da je između nas nestala neka neizrečena granica.
Da je barem stavio ruke oko mene. On izgleda poput muškarca koji se lijepo
grli. Kao medo. Zagrljaji u kojima se utopiš.

77
 Knjige.Club Books
Na trenutak sam ga poželjela upitati smijem Ii ga zagrliti. Kladim se da ne bi
odbio. No, za jedan dan sasvim sam se dovoljno igrala s vatrom, a time bih prešla
granicu.
Masaža stopala bila je prelaženje granice.
Ali Bože, željela sam zagrljaj. Željela sam ga toliko jako da sam fizički
osjećala koliko me ta želja vuče prema njemu, kao kada te ocean povuče za
gležnjeve dok se plima povlači.
Međutim, morala sam zadržati granicu. Zbog toliko puno razloga - Tyler je
bio najmanji od njih.
Josh je pokazao glavom prema autu. »Dao sam da ga odvezu do
automehaničara blizu tvoje kuće tako da se možemo odvesti s vučnom službom,
a onda ćemo ostatak puta hodati do kuće.«
Lik iz vučne službe nadglasavao se s lancima koji su zveckali. »Djeco, morat
ćete sjediti jedno drugome u krilu. Pas je sa mnom.«
Oči su mi poletjele prema Joshovima i brzo sam odmahnula glavom. »Ne, ne
mogu ti sjediti u krilu.«
Riječi su mi izlazile iz usta prije nego što sam shvatila što govorim. Ali nisam
mogla. Stvarno nisam mogla. Kad bih mu sjela u krilo, popustila bih pred
kušnjom. »Pozvat ću Uber.«
Počela sam tipkati po mobitelu, otvarajući Uberovu aplikaciju.
»Molim? Ti to ozbiljno?« upitao je.
»Da. Pa ne možemo stati unutra, nemamo izbora.«
Nestrpljivo je uzdahnuo. »Gledaj, ja moram biti na poslu za nekoliko sati.
Ako ovog trenutka krenem, još uvijek sam sat vremena udaljen od kuće. Možemo
li ikako to izvesti?«
Odmahnula sam glavom, buljeći u telefon. Našla sam Uber. Vozač je u tom
trenutku otkazao vožnju. Jebiga! To je taj dio grada. Nitko nije želio ovako kasno
ići u ovaj dio centra. Bilo je preopasno. »Onda idi. Ja ću biti dobro ovdje. Nazvat
ću taksi.«
Josh me probio pogledom. Mogla sam ga osjetiti, ali nisam se usudila
podignuti pogled.
»Kristen, nalazimo se praktički u naselju beskućnika. Ne ostavljam te ovdje.
Ako ti ostaješ, ja ostajem. A ako me natjeraš da ostanem, tjeraš me i na
nespavanje.«
Molećivim očima pogledala sam prema njemu. »Ne mogu ti sjediti u krilu«,
ponovila sam. Nisam se brinula zbog isprike. Nisam voljela lagati. Neka misli da
je zbog Tylera.
Prošao je rukom kroz kosu i odmahnuo glavom. »Ne razumijem, Kristen. Ti
si previše praktična da bi se tako ponašala. Imamo prijevoz. On je ovdje. Sada.

78
 Knjige.Club Books
Bit ćemo kod tebe za petnaest minuta. Briga me hoćeš li sjediti u mojem
prokletom krilu.«
»Imam dečka.« Nije isprika. Nije laž. Potpuna činjenica.
»Pa ja mu neću ispričati ovu priču, ako ti nećeš. Hajdemo.« Krenuo je prema
vratima kamiona za vuču, glas mu je bio odlučan.
Ovo je krivo. Ovo je krivo, a činjenica da sam to toliko željela činila je to
krivim. Vožnja od petnaest minuta u Joshovu krilu - trajat će cijelu vječnost. A ja
ću voljeti svaku sekundu te vožnje i mrzit ću se zbog toga.
Očajno sam se ogledala oko sebe, kao da će se taksi odjednom pojaviti
niotkuda. Umjesto toga, kamion s tacosima zatrubio je dok je prolazio pored nas
te je napustio parkiralište. Čak je i Marv nestao. Prazno parkiralište s prigušenim
svjetlima i zidom od šatora odjednom je poprimilo prijeteći izgled. Nismo imali
automobil u kojem bismo sjedili i čekali dok ja pokušam naći taksi koji bi došao
po nas.
Bio je u pravu. Morali smo pristati na tu vožnju.
Uzdahnula sam, pripremajući se na ono što moram učiniti.
Josh je ušao prvi i sjeo pored zlatnog retrivera bijele njuške koji je zauzeo
veći dio kabine.
Odjednom mi je postalo vruće. Stvarno vruće. Skinula sam njegovu jaknu te
je prebacila preko ruke i ušla za njim. Povukao me je na svoja koljena, stavio
svoje snažne ruke oko mog struka, a ja sam prebacila jaknu preko svojeg krila.
Josh se nagnuo da zatvori vrata pa se prsima nagnuo na moje tijelo, a ja sam
zbog tog kontakta zadržala dah.
Jebote, ne mogu ja to.
To je bilo osjetilno preopterećenje. Toliko njega odjednom da mi se zavrtjelo
u glavi. Željela sam skočiti s njegova krila na parkiralište, gdje bih bila sigurna od
same sebe. Ali on je bio Sunce. Njegova gravitacija bila je prejaka, a sada kada
sam bila toliko blizu, nisam se mogla izvući iz njegova stiska.
Zalupio je vratima i naslonio se na sjedalo, a ja sam sjedila postrance na
njegovim koljenima, ukočenih leđa, pokušavajući ravnomjerno disati. Ogorčeno
je uzdahnuo, kao da sam blesava i povukao me je bliže, dok nisam ramenom
dotaknula njegova prsa. Omotao je pojas oko nas, nagnuo se nad mene te ga
zakopčao.
U kabini se osjetio miris psa i benzina.
I Josha.
Dahom je poškakljao moj obraz. »Eto. Zar je to tako loše?« tiho je upitao.
Bilo je strašno. Tako jebeno strašno. Zato što je bilo predivno i bilo je puno
više od onoga što sam mogla podnijeti. Bio je topao i čvrst, a mirisao je
fenomenalno. Željela sam nasloniti glavu na njegovo rame i nosom mirisati

79
 Knjige.Club Books
njegov vrat, a da jesam i da on spusti glavu, poljubila bih ga i ne bih se mogla
zaustaviti.
Nisam ga mogla čak ni pogledati. Bili smo toliko blizu jedno drugome, da
sam se bojala da bi nam se usne spojile kada bih ga pogledala.
Pokušala sam se opustiti. Naslonila sam se na njega, ponašajući se kao da
ništa od ovoga nije neka velika stvar, a potajno me proganjalo svako mjesto kojim
smo se dodirivali - stražnja strana mojih bedara na njegovima, ruka koju je stavio
na svoje koljeno, a koja je odsutno okrznula moju nogu, ruka koju je opušteno
ovio oko mojega struka.
Imala sam osjećaj da sjedimo satima prije nego što je tip ušao i upalio kamion.
Dio mene uživao je u svakoj sekundi sjedeći toliko blizu Joshu. Drugi dio
mene prolazio je kroz mučenje - škakljanje.
Da su stvari bile drugačije... da je naša veza mogla imati budućnost, da ja
nemam dečka - poljubila bih ga tu gdje smo sjedili, pred likom iz vučne službe i
njegovim starim psom te ne bih dvaput razmišljala.
No, stvari su bile drugačije. Bile su onakve kakve su bile.
Kamion je polako izišao s parkirališta, a Josh me je mišićima svoje snažne
ruke držao da se ne mičem.
Ceste su bile prazne, jedini znak života bio je pokoji policijski automobil.
Stavila sam kosu iza uha i polizala usne, ne znajući kamo bih gledala.
Pogledala sam prema Joshu, očekujući da gleda naprijed, kroz vjetrobransko
staklo, ali njegove oči bile su usmjerene prema mojim usnama.
Pa sam i ja pogledala njegove.
U istom trenutku oboje smo podigli pogled i gledali se ravno u oči.
O Bože, Sloan je bila u pravu. Sviđala sam mu se. I on meni.
I sada je on to znao.
Kamion se zanio jer je vozač čeprkao po radiju, a Josh me pogledao teških
kapaka. Mogla sam osjetiti njegov nježni i topli dah na svojem licu, ravnomjerno
dizanje i spuštanje njegovih prsa i moja je odlučnost slabila. Nisam se mogla
oduprijeti. Kako bih i mogla? Nisam čak mogla ni skinuti oči s njega.
Usne su mu se razdvojile, a ruka kojom mi je obgrlio struk malo me je jače
stisnula. Prsti pored moje noge skliznuli su na moje koljeno dok ga nije cijelog
obuhvatio dlanom.
Pokreti su bili suptilni. Toliko mali da su se gotovo činili nevažnima. Da nas
vozač kamiona promatra, ne bi ih ni primijetio. Ali za Josha i mene to su bili
presudni trenuci. Pitanja i odgovori. Pokušaji i odobrenja.
Budući da ga nisam zaustavila, njegove su se oči ponovno spustile prema
mojim usnama, a izraz njegova lica postajao je požudan tako da sam ostala bez
daha.
On me želi poljubiti.
80
 Knjige.Club Books
Bi li to učinio? Upravo ovdje, u ovom kamionu?
Da. Bi.
Jer da sam ja na njegovu mjestu, da sam slobodna i da nemam razloga zbog
kojih to ne bi trebala učiniti, i ja bih.
Jako lupanje mojeg srca prešlo je u trepet. Da se nagnuo, ja fizički ne bih
mogla ustuknuti. Dopustila bih mu da zatvori taj prostor između nas i da pritisne
svoje usne o moje.
Željela sam znati kakvog je okusa. Kakav bi bio osjećaj da me njegove usne
dodiruju. Gubila sam osjećaj za vrijeme i stvarnost kako se sve oko nas
smanjivalo, sve je postajalo manje i manje, ništa osim njegova lica, tih očiju,
nagnute glave, nosova koji su nam se dodirivali, njegov dah na mojoj donjoj
usni...
Ti ne varaš.
Povukla sam se unatrag, dok sam još bila u stanju to učiniti te sam naglo
okrenula lice prema vjetrobranskom staklu hvatajući zrak.
Čarolija je nestala.
Maknuo je ruku s mojeg koljena. Popustio je njegov stisak oko mojeg struka.
Mogla sam osjetiti razočaranje u njegovu držanju.
Pitala sam se je li on mogao osjetiti u mom.
Kamion se konačno zaustavio na parkiralištu automehaničarske radionice. Ja
sam se otkopčala i skliznula s njega te iskočila iz kamiona čim su se kotači prestali
okretati pa sam počela hodati prema svojoj kući tri ulice dalje a da ga nisam ni
pričekala.
»Kristen, stani!«
Nastavila sam hodati.
Morao se dogovoriti s vozačem vučne službe, a ja sam se morala odmaknuti
od nas i od te vožnje. Morala sam staviti Tylera između nas, gdje mu je i bilo
mjesto. Tylera, kojega nije bilo briga što mu ne mogu roditi djecu. Tylera, kojega
ni na koji način neće pogoditi ako mi izvade maternicu.
Izvadila sam mobitel da preslušam poruku koju mi je ostavio, nadajući da će
me zvuk njegova glasa vratiti u stvarnost, ponovno me prizemljiti, natjerati me da
shvatim da ne želim Josha - da želim svojeg dečka.
Ali neće.
Sloan je imala pravo. Pomirila sam se sa situacijom. Jer sve manje od Josha
upravo je to.
Kako sam se našla u ovoj situaciji? Kako sam se uspjela toliko srozati u ovom
jebenom životu koji čak nisam ni željela? Bila sam žaba u loncu punom kipuće
vode.
Uključila sam svoju govornu poštu, boreći se da dođem do daha, jer su mi
osjećaji oduzeli sav zrak. Uključila sam je da bih čula Tylerovu poruku, kao da
81
 Knjige.Club Books
mi je to dužnost. Kao neka neugodnost koju moram učiniti jer mi je to obična
obaveza.
»Bok, Kris...«
Hoćemo li Tyler i ja uživati u ugodnoj tišini? Hoće li mi ići na živce kada
bude ovdje svaki dan?
Ići će mi na živce jer on ne može biti Josh. Jer će zbog njega Josh nestati. A
to će promijeniti ono što osjećam prema Tyleru. To čak neće biti pošteno prema
njemu, ali znala sam da će se to dogoditi. Prezirat ću ga.
Grlo mi se stisnulo. Ja sam grozna osoba. Takvi osjećaji prema drugom
muškarcu bili su izdajnički, ali nisam mogla zaustaviti tu lavinu kamenja. Nisam
se mogla sjetiti kako je Tyler mirisao. Nisam se mogla sjetiti kakav je osjećaj
njegovih ruku oko mojega tijela.
Sve je podsjećalo na Josha.
»... vjerojatno te neću moći ponovno nazvati sljedećih nekoliko dana i stvarno
sam se nadao da ćemo večeras popričati...«
Prisilila sam se i dalje držati mobitel na uhu, prisilila sam se podnijeti odluke
koje sam donijela, dok su se kotrljale preko mene i pokapale me u gomili krhotina.
Svaka odluka bila je još jedan kamen na toj hrpi. Histerektomija. Gromada.
Tylerovo useljenje. Gromada. Toliko vremena koje sam provela s Joshom i
dopustila samoj sebi da se zaljubim u njega. Gromade, sve teže i teže.
»... Pokušavao sam doći do tebe, ali nisam te mogao dobiti na mobitel...«
Rukama sam obgrlila trbuh i pokušala hodati u štiklama što sam brže mogla.
Znala sam da je Josh tu negdje iza mene, a trebao mi je veći razmak.
Popela sam se po ulaznim stubama, pronašla ključ u torbi i otvorila vrata,
držeći ramenom mobitel na svojem uhu. Htjela sam se zaključati u svoju sobu a
da mu ne kažem laku noć. Nisam se ponovno mogla suočiti s njim. Ne sama.
»... Ti mi toliko značiš, Kris, i volim te...«
Koliko god sam shvaćala da Tyler nije ono što sam doista htjela, znala sam
bez imalo sumnje da je on jedina sigurnost između mene i Josha. Da mora ostati
na tom mjestu ili ću se strmoglaviti. Da nema Tylera, toliko bih se snažno zaljubila
u Josha da moje srce ne bi preživjelo taj udar.
Trebalo mi je samo da Tyler dođe doma. Sada. Trebao mi je da me zaštiti od
mene same te da me podsjeti zašto smo mi zajedno. Da me zaokupi i da me natjera
da se ponovno zaljubim u njega i...
»... Ponovno sam se prijavio u misiju.«
Toliko sam se brzo zaustavila da mi se peta zanjihala i umalo sam iskrenula
gležanj.
Molim???

82
 Knjige.Club Books
Prsti su mi se zapetljali i mobitel mi je pao na drveni pod, uz glasan tresak.
Brzo sam ga podignula te sam si ponovno pustila poruku na zvučnik, držeći
mobitel pred sobom, a ruke su mi se tresle.
Zatim sam je poslušala i treći put, samo da budem sigurna da sam dobro čula
ono što je rekao.
On se ponovno prijavio u misiju.
On je prekinuo sa mnom.
Između nas je bilo gotovo.
Nema više sigurnosti...
Postala sam trenutačna opasnost za svoje srce. Bacila sam telefon na dvosjed,
skinula štikle i pojurila prema vratima.
Josh se već penjao uza stepenice lagano trčeći. Čim me je vidio na vratima,
počeo je s prodikom. »Ne možeš hodati okolo sama usred noći, Kristen. Nije si...«
Naglo sam mu prišla, bacila mu ruke oko vrata i pritisnula svoje usne na
njegove.
Nije čak ni zastao. Ni na sekundu. Uzvratio mi je poljubac.
Njegova usta nisu željela ometanje i nisu postavljala pitanja, kao da je znao
da je taj trenutak dar te nije želio riskirati bude li ga morao vratiti. Ali željela sam
da zna. Uzmaknula sam hvatajući zrak, s čelom naslonjenim na njegovo. »Tyler i
ja smo prekinuli. Ostavio mi je poruku. Ponovno se prijavio u misiju. Rekla
sam mu da je s nama gotovo ako to učini. I on se ponovno prijavio.«
Nije me bilo briga. U tom opojnom trenutku živo mi se fućkalo što Tyler i ja
više nismo zajedno.
Proučavao mi je lice djelić sekunde, prije nego što je odgovorio novim
poljupcem.
On je bio poput tople plahte. Predstavljao je potpunu sigurnost i savršenstvo.
Svi sićušni dijelovi njega koje sam ukrala proteklih nekoliko tjedana, njegov
miris, njegov dah na mom tijelu u kamionu za vuču, obrisi njegovih golih prsa u
mojoj garaži, njegova hrapava ruka na mom golom koljenu, proučavanje njegovih
usta dok nije gledao - sve se spojilo u poznati i uzbudljivi nalet dok se stiskao uz
mene i ljubio me.
Spustio je ruke niz moja leđa i čvrsto me uhvatio za guzu te privio k sebi.
Samo seks. To je sve što ovo može biti.
»Imaš li kondom?« uzdahnula sam.
Odmahnuo je glavom, spuštajući usne i pohotno ljubeći moj vrat.
Nagnula sam glavu i zatvorila oči. »Nisam spavala ni s kim duže od šest
mjeseci i imam spiralu.«
Grubo me poljubio ispod čeljusti.
»Jesi li spavao s kim nakon Celeste?«

83
 Knjige.Club Books
»Ne.« Pogledao me ravno u oči te sam u njima vidjela požudu koja je tinjala
poput žara. »I mogu i bez njega ako ti je to u redu.«
Ovaj me je muškarac želio. Željeli smo jedno drugo. Bila sam u tom rijetkom
razdoblju kada nisam krvarila. Taj predah od moje paklene menstruacije, koji se
događao jednom mjesečno.
I zaljubljena sam u njega.
Prodat ću dušu, samo da bih ga imala. Letjet ću preblizu Suncu.
Ali učinit ću to pod nekim uvjetima.
»U redu, bez kondoma. Ionako ih ne volim. Ali, Josh, ovo je samo seks. Ništa
više«, šapnula sam. »Moraš se složiti sa mnom ili sve staje isti tren.«
Oči su mi se utapale u njegovima. Moje grudi stiskale su se uz njegova prsa,
njegov je dah prelazio preko mojih usana, njegove su me ruke privlačile k sebi i
bila sam mala i zaštićena, u gnijezdu njegova čvrstog tijela. Ovo je bilo bolje od
zagrljaja koji sam zamišljala. Kao da me je paralizirao.
Reci da.
Nije odgovorio. Nasmiješio se gledajući moje usne, omotao mi je noge oko
svojega struka i odveo me ravno u spavaću sobu, pohotno ljubeći moja usta dok
je posrtao kroz vrata.
Haljina mi se podignula oko bokova i rukama je držao moja gola bedra uza
se. Nabreklina u njegovim hlačama pritiskala mi je gaćice i gotovo me dovela do
ludila. Osjećala sam se kao pomahnitala životinja. Željela sam zubima strgnuti
odjeću s njega.
Spustio me je nasred sobe, a ja sam povukla njegovu majicu, očajno želeći
prijeći rukama preko njegovih golih prsa. Brzinski je skinuo cipele, a onda i
majicu pa me je izbezumio njegov muški miris dok sam petljala oko kopče
njegova remena. Zveckanje metala djelovalo je poput poziva na parenje i oboje
smo podivljali.
Ja sam petljala s njegovim zatvaračem pa je on preuzeo jer su njegovi prsti
bili brži od mojih te je spustio hlače. Kada mu je iskočio, zastao mi je dah. »O,
moj Bože...«
Bio je poput pitona.
To je bio najljepši penis koji sam ikada vidjela. Buljila sam u njega
zadržavajući dah, pitajući se hoće li uopće stati u mene.
Ako je to osobina obitelji Copeland, nije ni čudo što je njegova mama rodila
sedmero djece. Ovo neću nikada zaboraviti. Stavit ću si tu golemu stvar na zaslon
računala.
Pogledala sam ga širom otvorenih očiju, a on je podignuo obrve i nacerio se.
Zatim me je okrenuo, skupio mi kosu na jednu stranu vrata te me ljubio po
ramenu, pritišćući tu ogromnu stvar cijelom dužinom moje guze, dok mi je

84
 Knjige.Club Books
otkopčavao haljinu pa ju je pustio da padne oko mojih gležnjeva. Dahtala sam
poput psa na vrućini.
»Ne diraj mi trbuh«, uzdahnula sam. »Imam tu stvar zbog koje bude napuhan
i...«
Kimnuo je, približio glavu uz moj vrat te obuhvatio rukama moje grudi,
ponovno se privijajući uz mene straga.
I ja sam se privila uz njega.
Zastenjao je, a ruka mu je kliznula prema prednjoj strani mojih gaćica. »Reci
mi što voliš«, šapnuo mi je u uho trljajući se uz mene.
O, moj Bože...
Sto ne volim? Prošlo je toliko dugo i toliko mi je bio uskraćen seks da me je
bilo strah da ću u tom trenutku svršiti. Tijelo mi je počelo drhtati. Nisam mogla
više izdržati. Izgleda da je to osjetio jer je povukao prste taman prije nego što sam
se raspala u njegovoj ruci, polegao me je na krevet i legao nad mene. Držao se na
podlakticama te mi gurnuo svoje veliko, mišićavo tijelo među noge, a ja sam
udahnula zrak s njegovih usana.
O moj Bože, kako je bio dobar u ovome...
I to je jebeno znao.
Nasmiješio se i poljubio me, a jezik mu je jurcao mojim ustima, dok su mu
hrapave ruke prelazile preko moje kože, kao da želi osjetiti svaki centimetar
mojega tijela.
I ja sam činila isto.
Bio je tako dobar osjećaj dodirivati ga. Moje oči provele su puno vremena
proučavajući ga, a moje su ga ruke željele označiti. Prelazila sam prstima preko
njegovih prsa, preko njegovih širokih i pjegavih ramena, niz mišiće njegovih leđa
te duž udubljenja njegove kralježnice. Udisala sam njegov miris primajući ga za
čvrstu guzu pa sam ga povukla u sebe, a on je zastenjao snažno se trljajući o moju
nogu.
Nisam mogla vjerovati da se ovo doista događa, da ga mogu dodirivati, da me
on ljubi, da između nas ne postoji ništa osim mojih tankih tangica. Pritisak
njegove gole kože o moju bio je najsjajniji trenutak u mojem životu, milijuni
mojih živčanih završetaka spojili su se s njegovima poput malih strujnih udara
koji su se stopili u jedan veliki.
Sjeo je uspravno i kleknuo između mojih nogu, podižući moje stopalo i
stavljajući ga na svoje rame.
Pogled je bio jebeno spektakularan.
Linija njegovih prsa nastavljala se linijom dlačica prema njegovim trbušnim
mišićima u obliku slova V koji su poput strijele ukazivali na njegov božanski
penis. Ispružila sam ruke i primila ga, a on je počeo isprekidano disati. Ponovno
sam pogledala njegove pohotne oči. Poljubio je moj gležanj i ja sam ga

85
 Knjige.Club Books
promatrala dok to čini, grizući se za usnicu i milujući ga, a potreba koju
sam osjećala pretvorila se u nešto toliko izgladnjelo, da sam ga htjela moliti za
milost i da me jednostavno pojebe.
Prisjetila sam se kako me je dodirivao u autu, kako je svojim snažnim rukama
masirao moj list i nisam se mogla oduprijeti osjećaju da je nastavljao nešto što je
prije započeo. Maknuo je dlanove s mojega gležnja pa prešao njima iza koljena i
uz moje bedro te je palcima uhvatio moje gaćice i spustio ih, a zatim skinuo.
Onda ih je zgužvao u ruci, zatvorio oči te ih primaknuo nosu, udišući.
Kada je ponovno otvorio oči, one su poprimile iskonski izraz.
Krenuo je prema meni poput divlje životinje.
Spustio se na mene čvrsto stisnute vilice, napetih mišića cijelog tijela, a ja
sam podignula kukove. Gledao me je dok je ulazio u mene, polako i oprezno, a ja
sam obavila noge oko njegova struka, divlja od želje, mahnito ga tjerajući da uđe
još dublje.
Jedan...
Dva...
Neću izdržati ni minutu, sve mi je to bilo previše, njegovo golo tijelo
pritisnuto o moje, osjećaj da je u meni, njegovo ritmičko udaranje u moj trup, sve
dublje i dublje, njegov drhtavi dah na mojoj ključnoj kosti, njegovi kukovi koji
pritišću moje međunožje, njegov miris, zvukovi koje je ispuštao, toplina njegove
kože, ljuljanje kreveta, uzdasi u mojem grlu - izvila sam leđa i raspala se od strasti
u istom trenutku kao i on, stišćući sve, uvlačeći ga sve dublje, pulsirajući dok je
svršavao.
Srušio se na mene, a ja sam bila slomljena.
Ležala sam kao krpena lutka i trzala se od naknadnih reakcija.
Hvatao je dah, licem pored mojega uha. »Je-be-no...« zadihano je rekao.
Samo sam kimnula. Nisam mogla ni govoriti. Seks nikad nije bio tako dobar.
Nikada u mojem životu - a bilo je dobrih. Kao da nam je predigra trajala tjednima,
a ja sam bila pothranjena u seksualnom smislu, izgladnjela i čekala sam da me
nahrani.
Nakon nekoliko me je trenutaka pogledao, smirila se oluja u njegovim očima
pa me je poljubio polako i opušteno, hvatajući dah te je nastavio s nježnim
poljupcima dužinom moje čeljusti, mičući prstima kosu s mojeg čela.
Obožavala sam to.
Bilo je tako slatko i nježno. A nisam to smjela dopustiti. »Možeš li mi dodati
ručnik?« upitala sam, prekidajući ga.
Poljubio me u čelo. »Naravno.« Ustao je, a ja sam gledala kako hoda po sobi,
dok je svjetlo iz moje kupaonice osvjetljavalo siluetu njegova savršenog golog
tijela. Vratio se za sekundu i nasmiješio se dok mi je pružao ručnik.

86
 Knjige.Club Books
Moje je srce žudjelo za njim. Željela sam se maziti s njim. Željela sam da
ostane. »U redu, vrijeme je da odeš.«
Uvukao se pod pokrivač. »Nije.« Zavukao se unutra i stavio ruku preko mene.
»Kako misliš nije? Ovdje smo završili. Hvala ti i sada možeš ići kući.«
To je bila cijena. Plaćam ono što sam ukrala. Ne mogu imati sve. Pokušala
sam podignuti njegovu ruku sa sebe. Imala je, ono, sto kila. Bože, bio je tako
mišićav.
Otkotrljao se na moju stranu, povukao moja leđa na svoja prsa i privio se uza
me. »Nije. Prenoćit ću. Oduzela si mi vrijeme za spavanje. Neću voziti pola sata
do svojeg stana pa izgubiti još sna, a imam smjenu od četrdeset i osam sati.«
»Pa dobro, onda ćeš spavati u sobi za goste«, rekla sam vukući ga za ruku.
Stisnuo me je oko rebara. »Ne. Madrac ti je sranje.«
Nije da nisam željela da bude ovdje. Jesam. Nikada u životu nisam više željela
da netko provede noć u mojem krevetu. I upravo je zbog toga morao otići.
Ovo je morao biti seks i samo seks. Ovo nije veza. Ne može biti. Nikada.
Nisam mu mogla dopustiti da ovo ikada postane vezom. Morala sam biti savršeno
jasna glede toga. Ja sam bila gora slijepa ulica od Celeste, a ako ikada razvije
osjećaje ili situacija postane zbunjujuća, morat ću to prekinuti.
Morao je otići.
»Josh, nećemo se maziti. Ovo je seksualna veza.« Pokušala sam mu
izmigoljiti, a on se smijao i nosom mi prelazio po vratu.
»Prekini. Mi smo dvoje odraslih ljudi. Možemo jednu noć spavati u istom
krevetu. I ne mazim te - koristim tvoje tijelo kao jastuk.«
Pogledala sam ga postrance da ne vidi. »U redu, neću ti ujutro pripremiti
doručak.«
»Hvala Bogu.«
Usiljeno sam se nasmiješila. »U redu. Ostani. Ali nemoj da bude osjećaja.
Stvarno mislim to. Mi nismo u vezi. Shvaćaš?«
»Koristiš me za seks. Shvaćam!« Povukao me je još bliže i poljubio mi rame.
»Prestani!«
»Laku noć!« Bilo mi je jasno da se smije.
Odustala sam od borbe i pokušala se opustiti. Njegova prsa ritmički su se
dizala i spuštala uz moja leđa, a sa svakim njegovim izdahom još sam dublje
tonula u njega, kao da tu pripadam.
Kao da sam voljena.
Čvrsto sam zatvorila oči pokušavajući zatomiti osjećaje.
Ovo je bila loša ideja. Nisam znala hoću moći zadržati odnos samo na seksu.
Osobito ako će on izvoditi takva sranja.

87
 Knjige.Club Books
A zašto on izvodi ta sranja? Zar frajeri ne vole više situacije koje uključuju
samo neobavezni seks? Zar nije rekao da nije spreman za vezu? Ja sam mu to
olakšavala.
Moj umorni um pao je u san, a dok sam još bila negdje u maglovitom polusnu
u njegovim snažnim rukama, gurnuo je nos u moju kosu i udahnuo.

88
 Knjige.Club Books

PETNAEST

JOSH
tajali smo u njezinoj kuhinji, jeli žitarice i gledali jedno drugo. Ona je jela
S svoje iz posude za mjerenje jer »voli ručku«. To me natjeralo na smijeh.
»Nemoj mi se smijati.« Pogledala me s upozorenjem. Bila je agresivna od
trenutka kada se probudila. To je baš divno.
Kosa joj je neuredno padala po licu, još uvijek malo kovrčava od zabave, a na
sebi nije imala ništa osim prevelike majice, tako da joj je jedno rame bilo golo, i
svijetloplavih čipkastih tangica koje sam noćas skinuo. Bila je prelijepa. Tako
jebeno seksi.
»Sada se više ne smijem ni smijati?« nacerio sam joj se. Srce mi je bilo tako
prokleto sretno.
Buđenje s njom bilo je poput Božića, kada shvatiš da imaš sve što želiš.
Probudio sam se s osmijehom na licu, a zatim je i ona ustala pa me ponovno
zaskočila.
Bilo je to dobro jutro.
»Moram biti sigurna samo su ti jasna pravila«, rekla je jedući žitarice. »Ovo
je poziv na seks. To je to. Prijatelji s povlasticama.«
Da, to je i sinoć rekla - zapravo nekoliko puta. Bio sam toliko usredotočen na
seksualni dio te rečenice da uistinu nisam procesuirao ostatak. U tom trenutku bio
sam malo smeten. Sada, kada smo bili pristojno odjeveni i kada mi je mozak
pravilno radio, bio sam spreman raspravljati o tome.
»Što ako ne želim biti samo tvoj prijatelj s povlasticama?« nasmiješio sam joj
se.
»Onda ćemo biti samo prijatelji.« Lice joj je bilo hladno poput kamena.
Opa. U redu.
Je li stvarno odlučila da je ovo samo poziv na seks? Jedan dio mene sinoć je
mislio da me samo zafrkava s tim cijelim »hvala za seks, sad idi« sranjem. Voljela
mi je otežavati situaciju - tako je funkcionirala. Nisam mislio da je sasvim
ozbiljna.
Odlučio sam je bocnuti.

89
 Knjige.Club Books
»A da? Onda se možemo viđati s drugim ljudima?« Uzeo sam zalogaj žitarica
i nacerio se.
Nešto je sijevnulo iz njezinih očiju. »Naravno. Ševi koga god želiš.« Slegnula
je ramenima i skrenula pogled.
Proučavao sam jednu stranu njezina lica. Čelo joj se naboralo kao kada je
frustrirana. Mučilo ju je to - vidio sam. Pa ako ju je mučilo, zašto je onda
inzistirala na tome?
»Dobro, onda bismo vjerojatno trebali početi koristiti kondome«, rekao sam
opušteno, prozrevši da blefira.
»U redu. Vjerojatno smo ih ionako trebali koristiti.« Stavila je svoju posudu
sa žitaricama u sudoper.
To nije bio odgovor kojem sam se nadao. Ona nije voljela kondome pa sam
očekivao nekakav sarkastičan komentar poput: »Pa, nisam ja ta koja se želi viđati
s drugim ljudima.«
Eto, upravo sam sam sebe natjerao na korištenje kondoma. Sranje.
Spustio sam žitarice na šank. »Ali ti koristiš kontracepciju. I naravno, ako se
dogovorimo da isključujemo ostale, mogli bismo nastaviti...«
»Ne. Kondomi su u redu.«
Izašla je iz kuhinje, a ja sam je promatrao podignute obrve. Međutim, nisam
imao vremena s njom dublje ulaziti u to. Za dvadeset minuta moram biti na poslu.
Noćas sam spavao puna dva sata. Bio sam iscrpljen i zbog toga će posao trpjeti.
Vrijedilo je.
Oprao sam svoju zdjelicu i otišao je potražiti. Sjedila je na kauču s
Kaskaderom Mikeom, a u krilu je držala laptop.
»Moram na posao«, rekao sam. Poslije ćemo razgovarati o tome.
Stavio sam ruku na naslon kauča i nagnuo se da je poljubim, ali ona je naglo
odmaknula glavu. »Ne. Ne ljubimo se ako se ne jebemo.«
Ovim komentarom mi je lagano, neočekivano probola srce. »Zašto?«
»Zato što je ovo seksualna veza, Josh. I uvijek će biti samo seksualna veza.
Mi nismo u vezi. Nikada neće biti javnih iskazivanja ljubavi ni držanja za ruke
niti bilo čega sličnog. Ako se ne možeš nositi s tim, završimo to odmah.«
Buljio sam u nju, a ona je bezosjećajno gledala u ekran.
»U redu.« Uspravio sam se. »Okej. Vidimo se za nekoliko dana. Radi seksa.«
»Bok«, rekla je razgovarajući s računalom.
Još sam jednom zadržao pogled na njoj. Je li moguće da uistinu misli
ozbiljno? Ne želi biti u vezi sa mnom? Uopće? Nikada? Zašto?
Ona nije cura koju bih želio nazvati u dva ujutro da je poševim i odem. Sviđa
mi se. I više od toga - želim biti s njom. Nadao sam se da je ovo početak nečega
između nas. Da želi biti isključivo sa mnom, u sekundi bih prihvatio titulu dečka.

90
 Knjige.Club Books
Je li moguće da je riječ o Tyleru? Mislim, pretpostavljam da mi je kroz glavu
prošla misao kako se brzo bacila na mene i kako nije pretjerano uzrujana zbog
prekida.
Nismo razgovarali o tome - ja definitivno ne planiram spominjati Tylera ako
ona to ne učini, a ona nije načela tu temu.
Ona stvarno ne bira temu pa ako joj je on bio na umu ili je muči prekid, rekla
bi, zar ne?
Ali jedino što je stalno govorila bilo je da ne želi mene.
To me je izjedalo cijelim putem do posla.
Kada sam stigao u postaju, Shawn je pregledavao sa mnom dvosatni popis
obaveza za nas koji smo na probnom roku. Kada sam konačno imao vremena
razgovarati s Brandonom, on je vježbao.
Teretana je bila ogromna soba sa sivim tapisonom preko puta odjeljka za
aparate. Jedna traka za trčanje, jedan sobni bicikl i orbitrek koji nitko nikada nije
koristio, bili su smješteni jedno pored drugoga nasuprot zidu s ogledalima. Tri
klupe za dizanje utega, vreća za boks i stalak za utege bili su naslonjeni na
drugi zid, a kroz veliki prozor padao je pogled na vatrogasno vozilo.
Uzeo sam čašu vode iz aparata za vodu pored vrata i sjeo na klupu za dizanje
utega pored Brandona, koji je radio biceps pregibe. »Hej. Jučer nam se pokvario
Sloanin automobil. Ostavio nas je na jebenom parkiralištu u naselju beskućnika.«
Nagnuo sam se naprijed, s laktovima naslonjenim na koljena, a između nogu
sam držao čašu vode. »I spetljao sam se s Kristen.«
Brandon je završio seriju. »Pa, ne mogu reći da me ijedno od toga
iznenađuje.« Okrenuo se da me pogleda i nacerio se te podignuo obrve.
Otpio sam još jedan gutljaj vode. »Sinoć je prekinula sa svojim dečkom.«
»Dobro.« Počeo je raditi pregibe drugom rukom. »Sloan će biti sretna.«
»Ajde, drago mi je da će netko iz toga izvući što želi. Ona ne želi biti u vezi
sa mnom. Samo seks.«
»Okej. U čemu je problem?« Spustio je uteg snažno udarivši u pod. »Ja sam
mislio da ni ti ne želiš vezu. Zar nisi odbio onu instruktoricu joge?«
»Ovo je drugačije. Kristen mi se sviđa. Jako. I dobro se slažemo. Jebeno se
dobro slažemo. I čudno je što znam da se i ja njoj sviđam - vidim to. Nešto nije u
redu.« Popio sam vodu i zgnječio čašu te je bacio u koš za smeće pored ručnika.
»Hm. Kakav je bio seks?« upitao je.
Uzdahnuo sam. »Jebote, to mi je bio najbolji seks u životu. Uopće se ne
šalim.«
Navalila je na mene poput gladnog tigra koji je pobjegao iz kaveza. Njezin
miris, njezin okus - čak i pri samoj pomisli na to kurac mi se trzao.
Shawn je ušao i bacio ručnik na stalak s utezima. »Što ima, dečki?«
Brandon i ja smo mu kimnuli.
91
 Knjige.Club Books
»Jednostavno je pitaj u čemu je stvar«, rekao je Brandon. »Vjerojatno ne želi
vezu jer je taman prekinula s kak-se-zove. Kristen je prilično izravna. Ne vjerujem
da ti neće reći točno ono što misli, ako je upitaš.«
Shawn je sjeo na drugu klupu pored Brandona. »Pričate o Kristen? Sloaninoj
frendici? Slobodna je sad? Jebeno je seksi. Ja bih je povalio.« Legao je i namjestio
se ispod šipke s utezima.
Zgrabio sam njegov ručnik i bacio ga na njega. »Hej, seronjo, zauzeta je.«
Shawn se nasmijao i maknuo si ručnik s lica. »Ali ti nisi taj.«
»Da, jesam.« Kao.
Zastao je držeći ruke na šipci i pogledao me. »Kvragu! Ti to ševiš? Propala
je, stari!«
Pokazao sam mu srednji prst.
Brandon se zagrcnuo od smijeha. »Hoćeš li da pitam Sloan?«
»Neću.« Kristen i Sloan prozrele bi to na kilometar. »Nemoj je pitati. Nemoj
joj reći što sam rekao, može?«
Ponovno je podignuo utege i počeo raditi biceps pregibe. »Samo pusti pa vidi
kamo to ide. Daj si nekoliko tjedana.« Shawn se nacerio. »Nisi od zakucavanja,
ha?«
Ignorirao sam ga i ustao da uzmem utege za svoju šipku. Nisam htio
raspravljati o tome s njim. Zadnje što sam trebao bili su savjeti o vezama iz
Shawnovih usta. Cure su mu toliko puta zasule automobil jajima da smo morali
početi zaključavati ogradu parkirališta vatrogasne postaje.
Shawn je stenjao radeći svoju seriju i šipka je zazveckala kad ju je vratio na
mjesto. »Ona se vjerojatno želi vratiti bivšem.«
»On se ponovno prijavio u misiju. Zato su prekinuli«, rekao sam želeći
završiti s tom teorijom. »On se ne vraća.«
Brandon je progovorio. »Prekid je bio njezina ideja ili njegova?«
»Njezina. Ili možda njegova. Nisam siguran.« On se ponovno prijavio u
misiju, znajući da će ga ona ostaviti ako to učini.
Nisam se toga sjetio. Čak i da je ona prekinula s njim, bila je prisiljena to
učiniti. Na neki je način on onda bio taj koji je prekinuo.
Sranje, to možda mijenja stvari.
Shawn je sjedio dolazeći do zraka. »Falit će mu ti paketi, slike sisica i doći će
moliti. Vjeruj mi, stari. A ona će se u međuvremenu jebati iz osvete s tipovima
koje ima spremljene u kontaktima.« Spustio je ruku i uzeo svoju bocu s vodom te
otpio gutljaj. »Čini se da je upravo došla do onih na slovo J.«
Osjetio sam nalet ljubomore pri pomisli da bi je Tyler pokušao vratiti. Sada
mi je bilo žao što ga nisam prije spomenuo pa bih znao što misli o svemu tome.

92
 Knjige.Club Books
Brandon se zagrcnuo od smijeha i zamijenio ruke. »Stari, vjerojatno joj samo
treba vremena.«
Shawn se smijuljio i ponovno se namjestio ispod šipke. »Vjerojatno joj samo
treba k, ali ne samo tvoj.«
»Jebi se«, rekao sam pritežući utege na šipku.
Brandon se nasmijao. »Ma daj, pa koliko je prošlo? Dvanaest sati od njihova
prekida? Ne možeš očekivati od nje da samo uroni u novu vezu, bez obzira koliko
si ti možda nevjerojatan.«
Brandon je bio u pravu. Ali možda je i Shawn. Bila je zauzeta dvije godine.
Možda je sretna jer je slobodna i možda želi vidjeti što se još nudi.
To mi se nije sviđalo. Uopće. Nije mi se sviđalo ništa na što je Shawn
ukazivao.
Odjednom mi se činilo da je moja smjena od četrdeset i osam sati predugačka.
Kroz teretanu smo vidjeli bljeskanje crvenih svjetala. Moramo na
intervenciju. Sva trojica ustali smo istog trena.
Na razglasu se čuo glas dispečera. »Ozlijeđena osoba. Vozilo broj deset i
medicinska ekipa šesto sedamdeset i četiri odgovorite na poziv bolesne osobe na
adresi Palm Drive 437.«
Izletjeli smo iz teretane i ušli u odjeljak za aparate te se popeli u vozilo, kada
je Javier izišao iz zajedničke prostorije.
»Gotovo sam uspio pojesti sendvič«, rekao je i sjeo na prednje sjedalo s
laptopom.
Ja sam sjeo na vozačevo sjedalo. Shawn je sjeo iza mene, pored Brandona, i
stavio je slušalice. »Hej Javier, Josh jebe Kristen.«
Javier je zastao taman dok je zakopčavao pojas i pogledao me. »Stvarno? Zar
nije ona zaručena?«
Upalio sam vozilo pa se začulo brujanje oživjelog motora. »Ne. Sinoć je
prekinula s njim. Ali ne želi biti sa mnom u vezi. I ja je ne jebem. Sviđa mi se,
seronjo«, rekao sam preko ramena.
Shawn je frknuo nosom. »Ne, ona jebe tebe. Hej, čovječe, a sad za stvarno -
ako je to samo običan seks, bolje da ne pokušavaš ništa više.«
Stavio sam slušalice. »Molim?« Pritisnuo sam gumb za otvaranje garažnih
vrata i upalio sirenu.
»To je samo seks. Potreba. Razbij u slučaju nužde. Stari, kod nje je došlo do
slučaja nužde«, rekao je Shawn. »Ako se pretvoriš u opsjednutog obožavatelja,
zamijenit će tvoje dupe i naći novu žrtvu za slučaj nužde.«
Brandon se nasmijao. »Mislim da ti govori da joj trebaš dati prostora.«
Javier je otvorio laptop. »Inače se ne bih složio ni sa čim što Shawn tvrdi, ali
kao stari, oženjeni čovjek s dvije odrasle kćeri, moram se složiti s njim. Prerano
je. Pusti da se stvari odvijaju prirodnim putem.«
93
 Knjige.Club Books
Javier je pogledao na laptop i izvukao specifikacije poziva. Neodređeno.
Bolesna osoba, možda u nesvijesti.
Još sranja.
Zubobolja. Pijanci. Tako puno pijanaca. Kvragu, i ovaj poziv vjerojatno je od
nekog pijanca. »Bolesna osoba« univerzalna je šifra za »nemam pojma, vjerojatno
netko pijan«.
Zatvorio sam garažna vrata iza nas i upalio sirenu.
Javier je rekao. »Upoznao sam ljubav svojeg života kad nam je bilo
devetnaest. Nikada nisam šarao okolo. Nekako bih volio da jesam. Da sam mogao
biti slobodan. I šarati okolo u međuvremenu.«
»Ja sam šarao«, promrmljao sam.
Nijedna nije bila poput Kristen. Inteligentna, prelijepa. Pametna. Ona me je
nasmijavala. Obožavao sam razgovarati s njom, obožavao sam slušati što misli.
U ovih posljednjih nekoliko tjedana postala je moja najbolja prijateljica. I šaranje
s drugima nije bilo opcija - to je bio gubitak vremena.
Zaustavili smo se ispred zapuštene stambene zgrade. Kada smo ušli, bio sam
u pravu. Još sranja. Žena se pretvarala da je u nesvijesti nakon što se posvađala s
mužem. Željela je da on misli da je zbog njega dobila srčani udar. Zgodan mali
osjećaj krivnje.
Čini se da su takve drame bile relativno uobičajena pojava ovdje. Otkako sam
došao u Kaliforniju, bio sam na pet takvih intervencija. Netko se pretvarao da mu
je potrebna hitna medicinska pomoć da bi privukao pažnju. Gubitak vremena i
resursa.
U provincijalnoj Južnoj Dakoti nismo imali takve intervencije. Brojčano smo
imali samo djelić intervencija koje su imali ovdje, ali kada bi se poziv dogodio,
bio je ozbiljan. Ljudi nisu zvali hitnu službu ako je nisu trebali zvati. Nisu nas
koristili kao rekvizite za svoje drame. Ljudi iz provincije imali su svoj ponos.
Jedva sam čekao da ovo ispričam Kristen. Obožavala je slušati o mojim
intervencijama. To je bila prva stvar o kojoj bismo raspravljali kada bih se vratio
iz smjene. Sigurno će reći nešto urnebesno. Prošli sam tjedan bez ičije pomoći
ukrotio trojicu pijanaca i smjestio ih u vozilo hitne pomoći, a ona me
nazvala Šaptačem idiotima.
Na povratku u vozilo s ekipom, tiho sam upitao Brandona: »Kako si i dalje
tako jebeno strpljiv s tim ljudima?«
Brandon je slegnuo ramenima. »To je samo posao. Daš sve od sebe da im
objasniš kad god možeš.«
»Djeluje li?«
»Ne«, rekao je Shawn uz smiješak, a Javier je iza njega umirao od smijeha.
Odmahnuo sam glavom. »Znaš, prije preseljenja razmišljao sam o šumarskoj
službi. Počinjem misliti da sam je trebao malo bolje proučiti.«

94
 Knjige.Club Books
Shawn se smijuljio. »Molim? Želiš biti jebeni vrtlar?«
»Šumarska služba nije tako loša«, rekao je Brandon dok je utovarivao opremu
nazad u vozilo.
»Ne moraš se baviti ljudima«, rekao sam. »Vani si, u prirodi. Što ti se tu ima
ne sviđati?«
Shawn je ušao u vozilo. »Samo što stalno čistiš šikaru. Ceste su dojave o
crnom medvjedu.«
»A što je gore od ovoga?.« upitao sam. »Upravo smo oživjeli ženu koja nije
bila u nesvijesti. Barem bih nešto postizao.«
Popeo sam se na svoje sjedalo i stavio slušalice. Javier je ulovio nekoga iz
zgrade zbog smeća ispred protupožarnog hidranta pa smo svi sjedili i čekali.
Sranje. Što radim sa svojim životom? Zar doista želim raditi ovo sranje
sljedećih dvadeset godina? Ne znam imam li strpljenja. Naravno, ponekad sam
išao na neke fora intervencije. Prošli tjedan porodio sam ženu i ugasio požar na
automobilu. Ali većina intervencija bila su ovakva sranja. A probni rok sve je
činio još gorim.
Mogao sam se prijaviti u šumarsku službu. Možda sam mogao pokušati u
Sjevernoj Kaliforniji. Živjeti blizu vinogradarskog područja i šuma sekvoja, gdje
sam mogao loviti i biti vlasnik nekakvog zemljišta.
Ali tu je bila Kristen.
Da sam se odselio nekamo drugamo pa da sam došao na Brandonovo
vjenčanje i onda upoznao Kristen, do kraja večeri želio bih živjeti ovdje. Znam da
bih. Ona je posebna. Ona nije samo neka cura. Mislim da sam to shvatio onog
dana kad sam je upoznao.
Izvadio sam mobitel i micao prst po ekranu dok nisam došao do njezina
imena. Gledao sam u liniju koja je treperila i čekala me da napišem poruku. I što
da joj kažem? Jutros mi čak nije dala da je poljubim na odlasku. Zašto bi željela
da joj se javim?
Trenutačno mi je čitav život bio jedno veliko probno razdoblje. Nalazio sam
se u limbu i čekao da vidim hoće li se stvari popraviti.
Postojao je samo jedan način da prođem kroz to. Trebam spustiti glavu.
Obaviti dobar posao. I učiniti ono što mi je rečeno.
Jednostavno moram čekati svoju priliku.

95
 Knjige.Club Books

ŠESNAEST

KRISTEN
ijekom Joshove smjene od četrdeset i osam sati pojavila mi se apstinencijska
T kriza. Kao da je počela nekakva ovisnost i sada sam žudjela za njim. Trebala
sam ga kao da je droga. Zapravo sam sjela u automobil da se provezem pored
vatrogasne postaje kao da sam uhoda, ali sam porazgovarala sama sa sobom i
smirila se.
Razmišljala sam da mu pošaljem poruku, ali sam odlučila da neću, jer zašto?
Da bismo bili bliži jedno drugome? Da se bolje upoznamo? A zapravo bih trebala
razmišljati o načinima kako da ga manje viđam. Tražiti novog stolara, možda čak
i prekinuti to seksanje prije nego što se zakopam toliko duboko da nikada
ne budem u stanju izvući se iz toga.
Uh. Što sam učinila?
Poslala sam poruku Sloan da vidim možemo li se naći na ručku, ali pomajka
joj je organizirala malu djevojačku zabavu u kući njezina tate u San Diegu pa je
neće biti nijedan dan tijekom Joshove smjene. Nisam joj željela preko telefona
ispričati sve o novonastaloj situaciji. Tako da sam prosjedila svoja dva dana
bez njega, sama, gledajući na sat i čisteći kuću od poda do stropa koliko mi je
nedostajao.
Kada mu je završila smjena u vatrogasnoj postaji i kada se konačno uputio
natrag da bi radio na narudžbama koje sam imala za njega, iščekivala sam zvuk
garažnih vrata poput psa koji čeka svojeg gospodara da dođe kući.
Prvi put uredila sam si frizuru, našminkala se i obukla normalnu odjeću. Ništa
previše slatko - tajice i majicu koja je otkrivala ramena. Nisam mu željela slati
krivu poruku. Poruku koja bi otkrila kako se doista osjećam.
U trenutku kada sam bila sigurna da je stigao, pojurila sam natrag na dvosjed
u dnevnoj sobi i stavila laptop na krilo, tako da ne zna da sam ga čekala kao
nekakva obožavateljica.
To je bilo tako jadno.
»Hej«, rekao je i ušao u hodnik sa smiješkom. Kaskader mu je skakao po
nogama u svojoj majici s natpisom JA SAM MALEN I SVE MRZIM. Josh je čučnuo i
podragao ga. »Donio sam ti burrito za doručak.«
O, Bože.

96
 Knjige.Club Books
Kako je uspio postati još privlačniji u proteklih četrdeset i osam sati? Bio je
tako sladak u trapericama i sivoj majici kratkih rukava, s neurednom frizurom i
tim jamicama koje sam obožavala, a povrh svega čovjek je imao prokleti burrito
za mene.
A da ne spominjem da sam ga sada mogla zamisliti golog.
Srce mi je zatutnjalo od samog pogleda na njega. Željela sam potrčati prema
njemu i skočiti na njega, baciti ruke oko njegova vrata i poljubiti ga.
»Hej«, promrmljala sam gledajući u ekran.
Stavio je hranu na stolić za kavu, a njegov parfem i miris kobasice mamili su
me.
»Hvala«, rekla sam pretvarajući se da pišem e-mail.
Čekao je poduži trenutak, dok sam udarala po tipkama. »Pa, mislim da se
idem baciti na posao...«
Nisam disala dok nisam čula da su se zatvorila vrata praonice.
Zatim je proveo dan u garaži. Nisam se družila s njim kao što sam to obično
činila. Pitao me je želim li ručati. Naravno da sam odbila.
I naravno da sam to jako željela.
Nije me pokušao dodirnuti ni poljubiti. Pokušavao je poštovati moja pravila.
Mrzila sam svoja jebena pravila.
U četiri se vratio u sobu i sjeo pored mene na dvosjed. »Imam menstruaciju
pa...«
Uzdahnuo je. »Dobro da znam. Hvala za info.« Otvorio je limenku kole. »I
što gledamo?«
Prigušila sam smiješak. »Upravo odgovaram na e-mailove. Nisam baš
pratila.« Zatvorila sam laptop i prešla rukom preko njegova bedra. »Znaš, mogli
bismo raditi druge stvari...«
Navikla sam biti kreativna u svom seksualnom životu. Trotjedne menstruacije
nisu mi ostavljale puno izbora, a nisam shvaćala zašto bi moj partner u
međuvremenu apstinirao. I stvarno sam ga željela dodirivati. Čak i ako je to samo
seks. Samo sam mu željela biti blizu.
Ali zaustavio me je kada sam posegnula za kopčom njegova remena. »Ne.
Ako se ti ne zabavljaš, ne zabavljam se ni ja.«
»Tko kaže da se ja neću zabavljati?« nacerila sam se pokušavajući si
osloboditi ruku.
Čvrsto ju je držao. »Kristen, ne. Nisam zbog toga ovdje.«
Pogledala sam ga. »A zašto si onda ovdje?«
Promatrao me je tim svojim tamnosmeđim očima. »Da se družim s tobom.
Rekla si da smo prijatelji s povlasticama, zar ne? Ovo je prijateljski dio. Želim
provoditi vrijeme s tobom.«

97
 Knjige.Club Books
Srce mi je preskočilo.
On mora otići.
»U redu, ali ja imam planove za večeras. Pa se ne mogu družiti s tobom«,
rekla sam i ponovno sjela na dvosjed.
Kutovi njegovih usana spustili su se za milimetar. »U redu. Kad ideš? Hoćeš
da večeramo? Ili da nešto pogledamo prije nego odeš?«
Ustala sam. »Zapravo, upravo odlazim.«
Svjetlo je nestalo iz njegovih očiju i smjesta sam ga željela zagrliti i povući
sve što sam rekla, zamoliti ga da ostane i privije se uz mene na dvosjedu pa da
jedemo kinesku hranu iz kutija te da bude moj dečko.
Ali nisam mogla.
Ovo. Nije mogla. Biti veza.
Odgurnuo se rukama s dvosjeda i ustao. »U redu. Vidimo se sutra, onda.«
Prije nego što je otišao, nije me ni pogledao.
Zabila sam lice u ruke. Koji kurac radim? Morala sam ga pustiti. Ovo je
mučenje.
Ovo je besmisleno.
Samo sam htjela biti normalna s njim. Željela sam se ponašati prema njemu
onako kako sam se osjećala zbog njega. Dati mu svu svoju pažnju, ljubiti ga i
grliti ga.
Reći mu da sam zaljubljena u njega..
Ali to bi značilo da ga mamim u vezu koja je slijepa ulica i koja bi za oboje
predstavljala gubitak vremena. Ili još gore, on bi me odbio kada bi doznao istinu
o mojim zdravstvenim problemima. Ništa od toga nije bilo prihvatljivo.
S Joshom sam mogla imati samo seksualnu vezu sa strogim granicama... ili
nisam mogla imati ništa.
Zgrabila sam Kaskadera, ušla u automobil i krenula prema Sloan i Brandonu.
Ona je otvorila vrata u majici u kojoj je slikala, a kosa joj je bila skupljena u
neurednu plavu punđu. »O, bok.«
Vratila se na stolac ispred štafelaja u dnevnoj sobi. Ona je bila umjetnica. Ovo
je bila slika male djevojčice u polju makova.
»Gdje je Brandon?« upitala sam.
Uperila je daljinski prema televizoru i stišala svoju kriminalističku seriju.
»On je u garaži.«
»Spavala sam s Joshom.«
Okrenula se prema meni širom raširenih očiju. »Što?!«
»Da.« Sjela sam na dvosjed stišćući svojeg psa. »Tyler i ja smo prekinuli.
Spavala sam s Joshom. Bilo je jebeno nevjerojatno. Njegov penis je veličanstven.

98
 Knjige.Club Books
Luda sam za njim i zaljubljena u njega, a ne znam što da radim. Mislim da sam
zajebala.«
Izgledala je apsolutno prestravljeno. Sva boja smjesta joj je nestala s lica.
Mislim da nije znala kako bi reagirala. Ona nikada nije spavala s nekim za jednu
noć niti je spavala s nekim tko joj nije dečko.
Dala sam joj minutu. Znala sam da će doći k sebi.
Kada se pribrala, sjela je pored mene. »I misliš da si zajebala - zašto?«
Zarila sam lice u dlanove. »Toliko mi se sviđa. Jako, Sloan. I sav je sladak i
želi se maziti sa mnom. Pitao me je možemo li biti isključivo jedno s drugim.
Rekla sam mu da ne možemo, da je meni to čisti seks, a uopće nije. Ali što drugo
može biti?«
Pogledala sam je i osjećala sam kako mi očaj praktički izlazi iz pora. »Mislim,
ako mu se stvarno sviđam, moram to prekinuti. Ne možemo biti zajedno. On neće
biti s nekim tko mu ne može roditi djecu. Radije ću umrijeti nego mu reći da se
spremam na vađenje maternice. A ja nisam netko tko će zavlačiti muškarce,
zar ne? Znači, trebala bih ovo prekinuti, zar ne? Je l’ tako?«
Promatrala me je kao da sam poludjela. »Bože, nikada te nisam vidjela u
ovakvom stanju«, uzdahnula je.
Možda jesam malo poludjela. Ovo nije bio moj uobičajeni modus operandi.
Dečki me nisu dovodili do ludila. Nikada. Ovo je bila nova situacija i za nju i za
mene.
»Znaš li što je učinio neki dan?« nastavila sam. »Otišla sam u FedEx poslati
nekoliko paketa. A kada sam se vratila, bio je u kuhinji s Kaskaderom. Mislim da
je prolio sok pa je Kaskader prešao preko toga i trebalo ga je okupati. Pa ga je
Josh oprao i ja dolazim u kuhinju, Josh stoji bez majice s Kaskaderom zamotanim
u ručnik i mazi mog mokrog psa. Kunem se Bogu, Sloan, nikada u životu nisam
vidjela ništa više seksi. Taj čovjek je doslovno savršen. Kako je moguće da sam
našla savršenog muškarca, a ne mogu ga imati?«
Pomilovala me je po leđima, ne znajući što učiniti.
Naslonila sam čelo na ruku. »Toliko mrzim svoju maternicu. Zbog seksa
krvarim. Već dva dana lagano krvarim. I kao da to nije dovoljno loše, morala sam
mu reći da se ne obazire na moj napuhnuti trbuh. To je bilo jebeno ponižavajuće.«
Bila je puna suosjećanja. »I, što je on rekao?«
Uzdahnula sam. »Ništa. Bolio ga je đon. Lik se spremao poševiti me. On to
vjerojatno ne bi ni primijetio, ali ja sam osjećala kao da moram objasniti ako
primijeti pa se uhvati kako razmišlja ševi li možda trudnu koku.«
U grlu su me počele škakljati suze. Ustala sam i otišla u kupaonicu po
maramice. Ispuhala sam nos i pustila vodu, a ručka od kotlića ostala mi je u ruci.
Izašla sam i pokazala je Sloan. Ona je okrenula očima i ustala s dvosjeda.

99
 Knjige.Club Books
Kuća joj je bila zrela za renovaciju. Brandon je obavljao popravke. Radio je
dobar posao, ali kuća se raspadala brže nego što ju je stigao popravljati.
Uzela je ručku iz moje ruke pa smo stajale u hodniku, s obiju strana okružene
uokvirenim fotografijama i razgovarale smo bez riječi. Praktički smo mogle čitati
jedna drugoj misli. Ona je mrzila to što mi se događa. Kad bi barem mogla učiniti
da to nestane, ispraviti to. Ali nije mogla, čak nije znala ni kako početi.
»I što ćeš učiniti s njim?« upitala je.
»Ne znam«, šapnula sam. »Znaš što je toliko zeznuto?« Oči su me počele
peći. »On se uklapa. Ono, prvi put kada sam upoznala tebe, jednostavno smo
kliknule, znaš? To je Josh. Kliknuo je. I bila sam mirna dok se on nije pojavio.
Pomirila sam se sa svojom odlukom. A sada...«
Ogromna knedla u mojem grlu koja je obično pratila suze postajala je sve
veća. Osjećala sam to stezanje, koje sam tako rijetko doživljavala, jer sam rijetko
plakala.
»Svemir mi se smije, Sloan. Čim pomislim da ne može gore, pojavi se nešto
što me iznenadi. Pitanje djeteta pojavljuje se iza svakog ugla, u slučaju da možda
zaboravim koliko mu je to bitno. Ti neprekidni podsjetnici da nemam ono što on
želi.«
Sjetila sam se Josha koji drži Kaskadera omotanog u ručnik. Zatim sam ga
zamislila kako umjesto psa drži bebu. Ali ona nikada neće biti moja. To neće biti
moj muž koji će kupati bebu u kadi. On će doživjeti taj trenutak s nekom drugom.
To je bilo to. Iz mene je izletio jecaj. Istog trena Sloan me je privila u naručje.
Nisam osjećajna osoba. Tijekom našeg prijateljstva, Sloan me je samo
jedanput vidjela kako plačem, nakon što sam zbog grčeva morala na hitnu i to je
bilo više zbog boli i frustracije nego zbog utučenosti. To je bila silovita promjena
u dinamici našeg odnosa, trenutak kada dijete doživi slom pa ga mama mora
tješiti. Sloanini majčinski instinkti prebacili su se u krizni način rada pa me je
čvrsto zagrlila, ušutkivala i šaputala mi na uho, na način na koji to ni moja mama
nikada ne bi radila.
Odluku o histerektomiji donijela sam sa stoičkom praktičnošću. Ali to nisam
mogla učiniti s Joshom. Jednostavno nisam. Nije postojalo apsolutno ništa
praktičnog oko načina na koji sam se osjećala zbog njega. Dopustila sam si da se
isplačem. I zbog toga sam se osjećala kao da nemam ni kontrolu ni nadu.
Netko je pokucao o zid. Okrenule smo se kad smo čule i ugledale Brandona
kako proviruje glavom iza vrata u hodniku.
»O, oprostite na smetnji. Josh je ovdje. Je li u redu da ostane na večeri?«
Josh je došao iza Brandona, držeći Kaskadera. Moj pas mu je lizao obraz.
»Bok Sloan, Kristen.« Osmijeh mu je nestao onog trenutka kada mi je vidio lice.
Obrisala sam suze, otrčala u kupaonicu i zatvorila vrata.

100
 Knjige.Club Books

SEDAMNAEST

JOSH
jezin me je plač iznenadio. Nikada mi nije palo na pamet da ju je prekid s
N Tylerom toliko uzrujao. Samo sam mislio...
Glupo.
Naravno da je uzrujana. Uopće ne znam zašto me je to zbunjivalo. Bila je s
njim dvije jebene godine. Trebao se useliti k njoj, a on se ponovno prijavio u
misiju a da s njom o tome nije razgovarao i prekinuo je s njom preko proklete
glasovne poruke.
Sranje, nije čudo što ne želi ništa ozbiljno sa mnom. Vjerojatno ima toliku
zbrku u glavi zbog Tylera da ne može normalno razmišljati. Ja joj vjerojatno samo
služim da ga preboli.
Shawn je bio u pravu. Ja sam za nju samo seks iz nužde.
Osjećao sam se kao kreten jer sam je tražio da se ne viđamo s drugima. Na
trenutak sam mislio da između nas postoji nešto. Da se i ja njoj možda sviđam.
Ali sada imam osjećaj da sam sve umislio. Krivo sam interpretirao svaki njezin
signal. Trebao sam slušati što mi je govorila, a ne hvatati se za stvari koje nisu
postojale. Prije nego što se išta dogodilo, rekla mi je da moram biti u stanju
podnijeti isključivo seksualnu vezu, a ovo je očiti razlog.
I onda se pojavim ovdje, dan nakon što se Tyler trebao vratiti kući, kada joj
je vjerojatno to doista počelo sjedati pa je plakala zbog toga pred svojom
najboljom prijateljicom.
Trebao bih joj jednostavno dati prostora. Trebao bih otići.
»Idem ja«, rekao sam Brandonu i spustio Kaskadera Mikea.
Nisam joj namjeravao smetati večeras. Nisam znao da je kod Brandona dok
nisam zaustavio automobil i vidio njezin automobil u prilazu. I da budem iskren,
nakon što sam je vidio našminkanu i s frizurom kada sam došao k njoj, laknulo
mi je kada sam shvatio da njezini planovi uključuju Sloan, a ne nekog drugog tipa.
Osobito nakon svega što je rekao Shawn.
No, to nije bio jedini razlog moje sreće kada sam je vidio ovdje - bio sam
samo jebeno sretan što je vidim.
Razmišljao sam o njoj cijelo vrijeme dok sam bio na poslu i kada sam se
konačno vratio k njoj, to je bilo takvo razočaranje.
101
 Knjige.Club Books
Prije sam mogao sjediti s njom na kauču i pričati sranja. A sada mislim da mi
treba razlog samo da se družim s njom u njezinoj dnevnoj sobi. Sada imamo
pravila i sve je ukočeno.
Nakratko sam poželio da se nikada nismo spetljali. Da smo ostali prijatelji
dok ne završi s tim klaunom pa bih onda možda dobio priliku biti s njom,
slobodnom i bez ograničenja. Jer sada imam osjećaj kao da sam izgubio to nešto
što smo imali, to prijateljstvo koje smo imali prije nego što smo prešli granicu.
Naravno, iz toga sam izvukao seks, ali nisam siguran da je on vrijedan
tog kompromisa. Ne na ovaj način.
Sloan je ušla u dnevnu sobu. Izgledala je iscrpljeno. »Dragi, otpala je ručka
od kotlića.« Stavila je metalni predmet u Brandonovu ruku.
»Popravit ću je čim Kristen izađe«, rekao je.
Sloan me je pogledala dok sam izvlačio ključeve iz džepa. »Zar ti odlaziš?«
»Da, idem van.«
Ponovno je pogledala prema kupaonici, a onda mi je uputila snažan pogled.
»Josh, ostani.« Tiho je govorila. »Ostani na večeri.«
Nešto u njezinim očima izgledalo je poput molbe. Pogledavao sam malo nju,
malo Brandona. On nije imao pojma što se događa. Bio je izgubljen kao i ja.
Gledao je u svoju zaručnicu kao da može prikupiti informacije s jedne strane
njezina lica.
»Jesi li sigurna?« upitao sam.
»Jako sigurna«, šapnula je i ponovno pogledala prema kupaonici.
Možda sam ja razonoda? Možda Sloan misli da bih mogao skrenuti Kristenine
misli s Tylera? Nisam gajio iluzije da Sloan ne zna da smo se spetljali. Kristen joj
je sigurno rekla. Dakle, Sloan je znala što mi govori.
Nisam želio otići. Želio sam biti gdje god je Kristen. A ako Sloan misli da je
u redu da ostanem, onda ću to i učiniti.
Ostao sam.
Brandon i ja uputili smo se nazad u garažu. Imao je nekoliko projekata oko
kojih sam mu mogao pomoći, a kuća je trenutačno djelovala kao da je samo za
žene.
»Što misliš o čemu je riječ?« upitao me Brandon čim smo ostali sami.
Govorio je o Sloaninoj intervenciji, a ne o Kristeninim suzama. S obzirom na
Kristenin nedavni prekid, njezino plakanje bilo je razumljivo.
Sjeo sam na stolac za radnim stolom i slegnuo ramenima. »Ja mislim da je
sjebana zbog Tylera, a Sloan misli da ću joj ja odvratiti misli.«
Namrštio se i uzeo pivo. Držao ga je u krilu i lupkao po njemu malim prstom.
»Ne znam. Da budem iskren, malo me iznenađuje Kristenina reakcija na prekid.
Nikada je nisam vidio u takvu stanju. Čak ni kad joj je umrla baka. Ona je prilično
žilava.« Potegnuo je gutljaj piva zbunjenog izraza lica, a i ja sam bio zbunjen.
102
 Knjige.Club Books
Tako smo sjedili, obojica zbunjeni kao da smo naletjeli na nekakav strani
ženski teritorij.
Obično kada bih naišao na situaciju u kojoj neka žena plače, a ja nisam izravan
uzrok toga, polako bih se odmaknuo i dopustio damama da to međusobno riješe.
Ali ovdje mi je smetalo što ona pati. Kada bi barem porazgovarala sa mnom.
Sranje, nekada je razgovarala sa mnom.
Brandon me je pogledao. »Što se dogodilo kada si danas otišao k njoj?«
Odmahnuo sam glavom. »Bila je drugačija. Nekako hladna. Izbacila me je.
Rekla je da ima menstruaciju pa da se ne možemo seksati.«
»Misliš li da je to bila samo isprika?« upitao je.
»Ne. Povjerovao sam joj.« Ako Kristen ne želi seks, nemam razloga sumnjati
da će to jednostavno i reći. Ne mislim da je izmislila menstruaciju, pogotovo zato
što mi je ponudila alternativu. Ali to je drugi put ovaj mjesec.
Možda ima problema s menstruacijom. Ima ih i moja sestra, Laura koristi sve
te ultra snažne stvari kao i Kristen.
Brandon je odložio pivo i vratio se pregledavanju slomljenih vrata kuhinjskog
ormarića na kojima je radio. »Pomozi mi s ovim. Pokušat ću popraviti šarku.«
Imao je impresivan radni stol, iznad kojeg su visjele neonske etikete od piva
Corona. Dvije ogromne crvene kutije za alat s kotačićima stajale su uza zid pored
ormarića koje je sam napravio za sav svoj električni alat. Bilo je dobro što je
prikladno opremljen, jer je trebalo raditi na kući koju je kupio sa Sloan.
Pokušavali smo popraviti stvari nekih pola sata. Stalno sam pogledavao
prema vratima koja su vodila u kuću. Znao sam da je Kristen s druge strane i da
priprema večeru sa Sloan. Mogao sam je osjetiti.
Nagonski sam ustao. »Odmah se vraćam.«
Ušao sam i osjetio miris češnjaka i bosiljka, a Kristen je sjedila za kuhinjskim
stolom s Kaskaderom Mikeom. Sloan je stajala nad loncem iz kojeg je izlazila
para. Obje djevojke smjesta su se ukočile.
Kristen i ja gledali smo se na trenutak. »Možemo li razgovarati na sekundu?«
upitao sam i pokazao glavom prema dnevnoj sobi.
Sloan joj je uputila pogled.
Kristen je ustala i spustila psa. »Naravno.«
Slijedio sam je u dnevnu sobu, a ona se okrenula prema meni i prekrižila ruke.
»Reci.«
»Pa«, rekao sam te sam i ja prekrižio ruke. »Ti i ja ćemo provoditi puno
vremena zajedno u sljedećih nekoliko tjedana s obzirom na vjenčanje i sve.
Mislim da bismo trebali porazgovarati o situaciji između nas - ti si me slijedila
ovamo.«
Dobio sam je. Usne su joj se rastegnule u suzdržani smiješak.

103
 Knjige.Club Books
Oči su joj bile natečene. Crvene. Izgledala je tužno i utučeno. Želio sam je
privući u naručje i držati je te joj reći da je Tyler jebeni idiot što ju je ostavio. Taj
poriv bio je toliko snažan da sam morao držati stisnute šake da bih se suzdržao da
ne pružim ruke prema njoj. No, osjetio sam da mi ne bi dopustila ni da sam
pokušao. Nije mi se svidio taj osjećaj nemoći koji sam osjećao.
Shvatio sam dok sam je gledao, koliko god je to jebeno sranje što sam joj
trenutačno dovoljan samo za seks, prihvatio bih da budem što god je željela da
budem. Ako sada ne želi da joj budem ništa drugo osim prijatelja s povlasticama,
to ću biti, jer ono što osjećam prema njoj ne bi mi dopustilo da odbijem bilo koju
priliku da joj se približim.
Pročistio sam grlo. »Nisam znao da ćeš biti ovdje. Nisam ti želio stvarati
pritisak«, rekao sam ozbiljnijim tonom.
»Znam.« Skrenula je pogled s mene i osmijeh joj je blago izblijedio. »Josh,
nisam sigurna da je to što smo se spetljali dobra ideja.« Ponovno me je pogledala.
Sranje.
Mogao sam poštovati njezine želje ako se željela povući iz vlastitih razloga.
Ali ako je mislila da će me poštedjeti bilo kakve tuge dok se oporavlja od Tylera,
morao sam joj reći istinu.
»Imam li ja pravo nešto reći?« upitao sam i nagnuo glavu da bih uhvatio
njezin pogled. »Ne želiš nikakvu vezu ovog trenutka. To mi je jasno. Hajdemo
samo biti opušteni. Volimo provoditi vrijeme jedno s drugim. Seks je dobar.
Nemojmo previše razmišljati.«
Podignula je pogled prema meni. »I bit ćeš u redu ako znaš da ovo nikada
neće dovesti ni do čega drugoga?«
Razlog zbog kojeg je osjetila potrebu da ubaci riječ »nikada« bio je malo
pretjeran. U jednom će trenutku preboljeti Tylera. I ima smisla što ne želi točno
odrediti kada. A ja sam imao osjećaj da će se ona izmaknuti ako samo natuknem
da postoji mogućnost da nas dvoje jednoga dana budemo nešto više. Barem zasad,
da, bilo mi je u redu kako trenutačno stoje stvari. Mogao sam čekati.
»Ja upravljam svojim očekivanjima«, rekao sam.
»I viđat ćeš se i s drugim ženama.«
To je bila više izjava nego pitanje. Kao da potvrđuje da sam svjestan da ona
to očekuje i da moram pristati na to.
»Ako poželim, da.« Ali ne budem poželio.
»I ja ću se viđati s drugim muškarcima. Tako da ti je to jasno.«
Ovo mi je teže padalo. Ali mislio sam da će se ona viđati s drugima bez obzira
na to spavamo li mi zajedno ili ne, tako da to nije promijenilo moju odluku. Dio
mene mislio je da ako budem prisutan, ona neće izlaziti ni sa kim drugim. Uživala
je u seksu jednako kao i ja - to je bilo prilično očito. Jednostavno ću morati
zadovoljiti sve njezine potrebe, tu dužnost bio sam više nego voljan ispuniti.

104
 Knjige.Club Books
»Ti si slobodna. I ja očekujem da ćeš izlaziti s drugima«, rekao sam.
Na trenutak je proučavala moje lice, kao da traži razlog da kaže ne. Sigurno
ga nije pronašla.
»U redu. Ako misliš da se možeš nositi s tim«, rekla je.
Nijedno od nas nije se pomaknulo. Gledali smo se. Jedna od naših ugodnih
tišina.
Moje oči otvoreno su lutale njezinim predivnim licem. Njezine guste
trepavice, tamna kosa koja joj je doticala nježna ramena, dug i graciozan vrat.
Pune usne.
Da je barem mogu poljubiti.
A smiješno je što je i ona gledala u moje usne. Ali je imala bolan izraz lica.
Kao da ju boli sama činjenica što me gleda.
Kvragu, Tyler ju je sjebao. Mrzio sam tog jebenog lika.
Sloan je viknula iz kuhinje: »Večera je gotova.«
Kristen se okrenula bez riječi. Slijedio sam je u nježnom oblaku njezina
parfema koji je mirisao na kisele jabuke te sam sjeo za stol pored nje.
Kaskader Mike izvalio se na pod između nas. Nagnuo sam se, milujući ga po
glavi te šapnuo Kristen: »Čujem da ovo mjesto ima odličnu hranu. Zašto češće ne
jedemo ovdje?«
Ako sam ovdje samo da je razvedrim, učinit ću upravo to.
Lice joj se smekšalo. »Teško je dobiti rezervaciju«, prošaputala je. Ponovno
je pogledala moje usne, prije nego što je podignula pogled pa su nam se oči
susrele.
»Poznajem lika«, rekao sam. »Iako sam čuo da su morali zatvoriti na nekoliko
dana nakon što su bili žrtve vandala prije nekoliko tjedana.«
Podignula je obrve. »Ma daj?«
Kimnuo sam i pogledao prema Sloan prije nego što sam tiho nastavio.
»Najgore omatanje kuće toaletnim papirom ikada viđeno u Canoga Parku. Nema
tragova. Vjerojatno netko od poznatih.«
Nasmiješila se i vidio sam da joj se raspoloženje naočigled popravlja.
Brandon je ušao iz smjera spavaće sobe i sjeo te mi nešto pružio. »Vidi što
imam.«
Sloan je jauknula i stavila Cezar salatu nasred stola. »O Bože. Ne tu stvar.«
»Što je to?« upitala je Kristen gledajući okruglu drvenu kutiju.
»To je sprava za mamljenje purana«, rekao je Brandon namještajući se u
stolcu.
»Da, a on vježba s tim nekoliko tjedana. U kući«, rekla je Sloan, stavila zdjelu
s tjesteninom na stol i sjela. »Brbori cijeli dan.«

105
 Knjige.Club Books
Brandon je uputio svojoj zaručnici oduševljeni pogled. »Hej, ne budem li
vježbao, nikada neću postati bolji.«
Sloan se nasmiješila. »Uh-uh. Ali baš u dnevnoj sobi? Dok ja slikam?« Pružila
mi je baget. »Obično je tako tih.«
»U pravu je«, rekao sam i podignuo spravicu da bolje pogledam. »On treba
vježbati. Ovo traži vještinu.«
Bila je to lijepa sprava za mamljenje purana. Drvo s puranovim perom
urezanim u okrugli poklopac te odgovarajući štap od cedrovine da proizvede zvuk
grebanja. To je nešto što ostaviš sinu u nasljedstvo jednoga dana.
Kimnuo sam u znak odobravanja. »Fino. Znaš da postoje natjecanja u
mamljenju purana«, rekao sam Sloan. »Ljudi se natječu na državnoj razini.«
»Stvarno? Je li to teško?« upitala je Sloan stavljajući si tjesteninu na tanjur.
»O da.« Skinuo sam poklopac i prešao prstom po crnoj površini za grebanje.
»Oni proizvode tone različitih zvukova. Zvuk uznemirenog bijega, zvuk pljuvanja
i bubnjanja, cika, predenje, kokodakanje, kvocanje. Moraš vježbati ili nećeš
namamiti nijednu pticu.«
Sloan se nacerila Brandonu. »Pa, zbog njega je moj blog o kuhanju vrlo
aktivan. Izgleda da ću se jednostavno morati nositi s tim.«
Brandon je podignuo njezinu ruku i poljubio je, a Kristen i ja smo se
nasmiješili.
Kristen se okrenula prema meni. »Znaš li kako se to koristi?« Njezino pitanje
imalo je pomirbeni ton. Trudila se razgovarati sa mnom.
Brandon je podignuo svoje pivo i usmjerio ga prema meni. »Josh je zapravo
izvrstan u tome. Zato mu ptica uvijek završi u torbi.«
Podržavao me je zbog Kristen. Samo sam se nadao da su joj mrtvi purani
seksi.
Kristen mi se nasmiješila. Pravi smiješak. »Baviš li se lovom cijeloga
života?«
»Aha.« Zaklopio sam spravicu i vratio je Brandonu.
Kristen je nabadala salatu. Zatim me je opet pogledala nevinih očiju. »Je li
istina da riječ ‘Vegetarijanac’ na indijanskom jeziku znači ‘loš lovac’?«
Brandon se tako naglo nasmijao da se zagrcnuo. Nasmijao sam se, sretan što
vidim da postaje ona stara.
»Znate, ja još uvijek nemam automobil«, rekla je Sloan dok je jela tjesteninu,
nakon što se Brandon prestao smijati. »Vas dvoje uništili ste mi Corollu.«
Kristen je uzdahnula. »Stvarno? To ćeš natovariti nama na leđa? Hrčak je
vjerojatno uginuo.«
»Kakav hrčak?« upitala je Sloan zbunjeno.
Kristen je nabola kruton. »Onaj koji trči u kotaču ispod haube.«

106
 Knjige.Club Books
Brandon i ja smo se smijali, a Sloan je skupila usta u ravnu liniju i pokušavala
izgledati ljutito, ali nije mogla zadržati ozbiljan izraz lica.
»Kako joj možeš dopustiti da vozi tu kantu?« Odmahnuo sam glavom prema
Brandonu.
»Ne znam koliko puta sam joj rekao da ću joj kupiti novi automobil«, rekao
je Brandon, još uvijek se smijući.
Sloan je slegnula ramenima. »Ja ne želim novi automobil. To je automobil u
kojem sam naučila voziti. U tom automobilu sam se prvi puta poljubila.«
Brandon joj se narugao uputivši joj ozbiljan pogled. »U redu, onda ga se
definitivno moramo riješiti.«
Sloan mu se nasmiješila, nagnula se prema njemu i dala mu brzinski poljubac.
Promatrao sam kako je moj najbolji prijatelj gleda nakon što je ponovno počela
jesti. Stvarno ju je volio.
Sjećam se kada je prvi puta počeo pričati o njoj, prije tri godine. Sjedili smo
u zamci za patke u Južnoj Dakoti, a on je satima pričao o toj ženi s kojom izlazi.
Nikada nisam vidio da mu se netko toliko sviđa. U glavi sam zabilježio da ću
govoriti o tome dok mu budem držao govor na vjenčanju.
»Hej, zar se vas dvoje niste upoznali na intervenciji?« upitao sam,
pokušavajući se prisjetiti priče koju mi je ispričao. »U bolnici ili tako negdje?«
Sloan se slatko nasmiješila Brandonu. »Da. Dala sam mu broj samo zato što
je bio u uniformi.«
Nacerio sam se. »Ne znaš reći ne muškarcu u uniformi, ha?«
Vrtio sam vilicom po svojoj tjestenini. Bila je fantastična. Neka vrsta umaka
bolonjez od divljači. Sloan je bila izvrsna kuharica. Kristen i ja bismo stvarno
trebali ovdje češće jesti.
»Ne, znam«, rekla je. »Ma samo sam shvatila da kriminalca ili registriranog
seksualnog prijestupnika ne bi pustili u vatrogasnu službu.«
Brandon je prasnuo u smijeh. »Vukao sam opremu gore prema ulazu u hitnu,
kad sam je vidio da izlazi. Tada samo imali i hitnu pomoć u postaji.«
Sada sam se sjetio priče. Sloanina cimerica bila je na hitnoj, a ona je bila s
njom. To je onda morala biti Kristen. »Zar to nisi bila ti na hitnoj?« upitao sam
gledajući Kristen.
Kristen je bila posljednja osoba koja bi otišla na hitnu bez razloga. Zapravo,
ona je bila jedan od onih pacijenata koje nisi mogao natjerati da odu u bolnicu
kada uistinu trebaju. Tvrdoglava do bola. Mama je to zvala sindromom snažne
žene.
Većina mojih sestara patila je od toga.
Kristen nije podignula pogled s tanjura. »Onesvijestila sam se na skupu
podrške.«
Namrštio sam se. »Zašto?«
107
 Knjige.Club Books
»Bila sam anemična.« Rekla je to bez osjećaja, ali sam primijetio kako je
Sloan promatra dok je pričala priču.
Anemična. Krvarenje. Zar su joj menstruacije bile tako strašne?
»Kada će ti popraviti automobil?« upitala je Kristen mijenjajući temu.
»Već je gotov«, rekla je Sloan. »Samo trebam nekoga da me odveze po njega.
Brandon ne može. On sutra pomaže sestri da se preseli.«
»Pa, mogu ti gaja dovesti«, ponudio sam se. »Kristen, zašto se ne bih odvezao
s tobom kući večeras? Ostavit ću svoj terenac ovdje, a ja mogu prenoćiti kod tebe.
Nakon što sutra završim s narudžbama, pokupit ću Sloanin automobil i dovest joj
ga.«
Činilo se kao da su svi u sobi zadržali dah iščekujući njezin odgovor.
»U redu«, rekla je Kristen i slegnula ramenima.
Vilice su ponovno počele zveckati po tanjurima.
Bio sam siguran da će me prisiliti da odem u sobu za goste, ali pouzdao sam
se u njezinu praktičnost i pobijedio. Ionako je znala da ću sutra rano ujutro biti
kod nje. Imali smo gomilu narudžbi. I zašto bi uskratila Sloan njezin automobil?
Već sam proveo bezbroj noći kod nje pa to nije ništa neobično. Očito sam je
dovoljno dobro poznavao da sam mogao predvidjeti njezine misli.
Pa zašto mi je onda njezina uzrujanost zbog Tylera bila takvo iznenađenje?

108
 Knjige.Club Books

OSAMNAEST

KRISTEN
pravo kada sam pomislila da ću možda imati snage da se izvučem iz svega,
U Josh me je ponovno uvukao.
Igrali smo društvene igre kod Sloan gotovo do ponoći. Sloan je natjerala mene
i Josha da igramo u paru. Rasturili smo nju i Brandona u pantomimi.
Kada smo Josh i ja zajedno otišli, prije pola sata, bili smo oni stari prije nego
što smo se poseksali, smijali smo se i šalili. Sve čudno između nas nestalo je.
Upravo sam oprala zube i presvukla se u kratke hlače i potkošulju za spavanje,
kada mi je Josh pokucao na vrata spavaće sobe. Kada sam ih otvorila, iskrivljeni
osmijeh na njegovu licu odmah mi je dao do znanja da ima neke namjere.
»Josh. Kako ti mogu pomoći?«
Stajao je na vratima u bijeloj majici kratkih rukava i sivom donjem dijelu
pidžame od flanela. »Smijem li te nešto pitati?« Vragolasto se nacerio.
»Što?« Njegov muški miris cedrovine miješao se s mirisom mente u pasti za
zube i dražio me je s vrata. Bio je opojan.
Pokušala sam zadržati dah.
»Imaš li problema s menstruacijom?«
To me je pitanje toliko iznenadilo da sam odmah pomislila da je Sloan nešto
rekla Brandonu, a on je onda rekao Joshu. No, on je nastavio prije nego što sam
ga stigla to pitati.
»Jer su proveli istraživanja koja su pokazala da spavanje pored muškarca
svaki dan može regulirati ciklus. Jesi li to znala? E sad, ja sam prilično zauzet«,
rekao je i pogledao niz hodnik, a zatim ponovno prema meni te su mu na licu
iskočile jamice. »Ali mislim da ti noćas mogu ponuditi svoje usluge, da ne
moram spavati na tvom madracu.«
Prigušeno sam se nasmiješila. »Noćenje ovdje bila je tvoja ideja. Znao si da
ćeš završiti u sobi za goste.«
Izveo je cijelu predstavu naprežući se da preko mene zaviri u moju sobu.
»Hm. Mogu li ti provjeriti detektor dima?« Nagnuo se na okvir vrata i prekrižio
ruke pa su mu iskočili bicepsi, a prsa su mu se ocrtavala kroz majicu.

109
 Knjige.Club Books
Jajnici su mi pali u nesvijest. Kvragu, baš šteta što malo krvarim. Da ne
krvarim, odmah bih ga odvukla u krevet i iskoristila ovaj aranžman prijatelja s
povlasticama.
Stavila sam ruku na vrata suzdržavajući se od poriva da prasnem u smijeh,
stišćući usne u ravnu liniju. »Moj detektor dima je u redu.«
»Mogu li dobiti psa?«
Uzdahnula sam. »Jebote, zašto bih ti dala svog psa?«
»Da ne budem usamljen.« Narugao mi se tužnim izrazom lica.
»Pa onda ću ja biti usamljena.«
»Možeš riješiti probleme svih nas ako me jednostavno pustiš unutra. Ako me
odbiješ, skinut ću se i stajati ti gol pred vratima«, ozbiljno je rekao.
Frknula sam nosom. Bože, pomozi mi ako se on skine. Nikako nisam bila
dovoljno snažna da odbijem golog Josha.
»Malo krvarim«, podsjetila sam ga nadajući se da će ga to zaustaviti.
Da krvarim, Tyler mi se ne bi približio ni sa štapom od tri metra. Morala sam
biti prilično kreativna da održim naš seksualni život na zadovoljavajućoj razini
kada su se njegovi dopusti poklapali s mojom trotjednom menstruacijom.
Podignuo je obrve. »Samo malo?«
»Da.«
Zaletio se u mene, obavio ruke oko moga struka, a usne je priljubio uz moj
vrat. »Malo mi ne smeta«, šapnuo je ljubeći me ispod uha.
Njegova iznenadna blizina zaustavila je vrtlog osjećaja u meni. »Meni
smeta«, uzdahnula sam držeći ruke na njegovim prsima.
Smeta mi? Smeta mi, zar ne?
»Pa onda stani«, rekao je hrapavim glasom, s osmijehom na mom vratu.
Odnio me u krevet, spuštajući me svojim snažnim rukama. Kada je kliznuo
nad mene, bila sam hipnotizirana. Bila sam potpuno bespomoćna.
I stvarno nije lagao o slabom krvarenju.
Stvarno mu nije smetalo.

Sljedeće jutro probudila sam se gola, a obraz mi je bio zalijepljen za Joshova gola
prsa. Svjetlo se probijalo kroz moje rolete, a ja sam ležala tako na trenutak i
slušala zvuk stabilnih otkucaja njegova srca.
Željela sam si priuštiti još nekoliko trenutaka sreće prije nego što ga budem
morala izbaciti iz kreveta i pretvarati se da me nije briga je li on tu ili nije.
On se pomaknuo, a ja sam zatvorila oči pretvarajući se da još uvijek spavam.
Njegovo se tijelo pomaknulo kao da me promatra svisoka i čula sam da mu je srce

110
 Knjige.Club Books
počelo malo brže kucati. Znala sam da će se nasmiješiti ako otvorim oči i moći ću
ga poljubiti za dobro jutro.
Ali neću. Jer to prijatelji s povlasticama ne rade.
Usnama je nježno dotaknuo moje tjeme, a ruke je stisnuo oko mene. To je
bilo slatko i nježno.
Ali i loš znak.
Rekao je da se može nositi s ovim i da je njemu u redu da to bude samo seks.
Ali morat ću pripaziti na njega i prekinuti ako pomislim da se previše vezao uz
mene.
U želucu mi je krulilo. Pitala sam se koliko je sati. Postoji jedan kafić u
kojem...
Uspravila sam se. »Koji je danas dan?« Očajno sam tražila svoj mobitel.
Josh se podignuo na laktove i gledao me. Kosa mu je bila neuredna. »Osmi
ožujka. Utorak. Zašto?«
Našla sam telefon kako se puni: 10:13 ujutro. »Sranje!«
Zamahnula sam nogama da izađem iz kreveta i bolno udarila kukom u noćni
ormarić, pa sam ga onda pridržavala rukama da se prestane mrdati. Zgrabila sam
Kaskadera, koji je ležao na dnu kreveta, te ga gurnula kroz klizna staklena vrata
prije nego što sam otrčala do kupaonice.
O moj Bože, kako sam mogla zaboraviti?
Nisam imala Tylera, samo frizuru nakon seksa, a u spavaćoj sobi bio je moj
stolar. Usto sam imala manje od dvadeset minuta da se sredim. Jednom rukom
stiskala sam četkicu za zube u ustima, a drugom sam otvarala vodu na tušu. Ušla
sam prije nego što se voda imala šanse zagrijati pa sam oprala zube dok sam
močila kosu hladnom parom.
Vrata tuš-kabine otvorila su se i Josh je stao pored mene. »Au, ovo je ledeno.«
Pljunula sam u odvod. »Ovo nije tvoja tuš-kabina. Izlazi.«
Nasmijao se i uzeo sapun. »Sada moram koristiti posebni tuš? Ne dopuštaš
svom jadnom i iscrpljenom prijatelju s povlasticama niti da se opere nakon što
provede noć ugađajući ti?« Nasapunao si je prsa i smijao mi se.
U normalnim bi okolnostima goli Josh u mojoj tuš-kabini bio ostvarenje
dugotrajne fantazije, ali jutros mi je samo zauzimao prostor u kojem bih mogla
nabrzinu obrijati noge.
»Čemu uopće žurba?« upitao sam.
Sagnula sam se da uzmem šampon i udarila sam čelom u njegovo bedro. Kada
sam se uspravila, on mi se cerekao.
»Moja mama. Idem na kasni doručak s mamom«, rekla sam očajnički trljajući
kosu. »Zaboravila sam. Stiže za petnaest minuta i misli da Tyler ide sa mnom.
Ona ne zna da smo prekinuli.«

111
 Knjige.Club Books
Uzela sam mu sapun i ispirala kosu dok sam si prala tijelo. Ovo je noćna mora.
Jebena noćna mora. »Josh, ti moraš biti u garaži kad ona dođe.«
»Ne smijem upoznati tvoju mamu?«
»Ne.« Dragi Bože, ne. Bok mama, Tyler i ja smo prekinuli, ali ovo je moj
prijatelj s povlasticama, Josh. Zar nije sladak? Gospode, pomozi mi.
Ruke su mi se zapravo tresle zbog naleta adrenalina.
»Meni postaje prilično hladno ovdje«, rekao je i obavio ruke oko mog struka
dok je stajao iza mene te me počeo ljubiti po vratu.
Izmigoljila sam. »Josh, nemam vremena za to. Rekla sam ti da ovo nije tvoja
tuš-kabina.«
»Okej. Okej.« Pustio me je i nasmijao se.
Ne bi se smijao da poznaje Evelyn.
»Jesi li sigurna da je ne smijem upoznati? Dobar sam s mamama«, rekao je
utrljavajući regenerator u moju kosu.
»Ne. Ne smiješ je upoznati. Samo...« Brutalno sam si trljala lice i isprala ga
te se nabrzinu okrenula da isperem sapun i regenerator. Onda sam iskočila iz tuš-
kabine i zgrabila najbliži ručnik. »Samo nemoj izaći. I ne puštaj Kaskadera natrag
u kuću. Mrzi je više nego što mrzi Tylera.«
Spoticala sam se po cijeloj kupaonici, ukopčala sušilo za kosu, namazala se
losionom i stavila maškaru. Josh je izašao i otišao se odjenuti u spavaću sobu.
Deset minuta. Imala sam deset minuta. Ako mi kosa bude mokra, znat će da
sam zakasnila. Bit će još gora shvati li da sam zaboravila.
Uh. Kako će mi samo predbacivati zbog Tylera. Pa, bilo je samo pitanje
vremena. Ili možda: Uništiš sve dobro u svom životu. Što god bude, bit će prožeto
razočaranjem i osudom, a ja nisam bila spremna nositi se s njom.
Bila sam tako zbunjena, a onaj koji je odabrao ovaj datum bio je Tyler. I
naravno da me nije nazvala da potvrdi ili da mi javi da je na putu ovamo, poput
svake druge normalne osobe. Njoj bi bilo draže da ja zajebem i pogriješim datum
ili da zaboravim. Uključila sam sušilo za kosu.
Suši brže, suši brže! Kvragu, zašto sam je uopće i prala?!
Izašla sam iz sobe u 10:29, spremna joj otvoriti vrata. Ona nikada ne kasni.
Bit će ovdje točno u 10:30. Ali dok sam se spuštala niz hodnik i stavljala naušnice,
mama je već bila u dnevnoj sobi.
I razgovarala s Joshom.

112
 Knjige.Club Books

DEVETNAEST

JOSH
ušilo za kosu još je uvijek radilo u Kristeninoj sobi kada se začulo zvono na
S ulaznim vratima dok sam išao u garažu. Zazvao sam je niz hodnik, ali me nije
čula. Pomislio sam da bih barem mogao biti koristan, pa sam otvorio vrata.
Žena koja je stajala na trijemu nije bila u skladu s mojim očekivanjima. To je
mogla biti Kristenina baka. Možda je bila njezina baka. Izgledala je kao da će
uskoro napuniti sedamdeset. No, još je uvijek dobro izgledala. Nekako kraljevski.
Primijetio sam Kristenine visoke jagodice, sitnu građu tijela i ogromne oči.
Sijedu kosu uredno je svezala u punđu. Nosila je bisere.
Kada me je ugledala, podignula je obrvu i pogledala preko mene kao da sam
vinska karta na kojoj nema godišta koje želi.
»Pa dobar dan. Je li moja kći slobodna?« hladnim pogledom prešla je po
mojoj mokroj kosi.
»Sada će izaći. Uđite. Ja sam Josh, njezin stolar«, dodao sam i pružio joj ruku.
»Evelyn Peterson.« Čvrsto mi je stisnula ruku, a zatim je pogledala dnevnu
sobu vadeći malu bočicu dezinficijensa iz torbe pa ga je nakapala na dlan.
To je bilo malo neuljudno, ali mi je bilo zabavno to promatrati.
Uočio sam odakle Kristen njezin mrki pogled. Evelyn nije izgledala
zadovoljno.
»Nadam se da stanje ove kuće ne smatraš dokazom njezina odrastanja u
siromaštvu«, rekla je trljajući ruke i promatrajući praznu bocu piva te prljavi
tanjur na stoliću za kavu. »Kristen je odrasla uz služavku, ali volim misliti da sam
joj usadila osjećaj ponosa.« Namrštila je nos ugledavši na podu jednu od napola
prožvakanih kostiju Kaskadera Mikea. »Iako to nije uvijek očito.«
Kristenina kuća bila je besprijekorna. Teško da bi ispod kauča našao mucice
prašine. Koga boli đon za bocu piva i tanjur?
Obišla je stolić za kavu i podignula zeleni pulover za jazavčare s hrpe koju je
Kristen popisivala. Na njemu je pisalo VIDIM DA MI GLEDAŠ PIŠU. Evelyn je
napravila grimasu i spustila pulover s dva prsta.
Moja mama pomislila bi da je to urnebesno. Pretpostavljam da Evelyn nije
žena koja voli šale o piši.

113
 Knjige.Club Books
Postajalo mi je malo neugodno. Previše pretenciozna za moj ukus. Svejedno,
trenutačno sam bio neka vrsta domaćina i morao sam je zabavljati dok Kristen ne
preuzme.
»Hm... mogu li vam ponuditi neko piće? Vodu?« upitao sam.
Njezin čelični pogled spustio se na mene. »Ne, hvala. Gdje je Tyler?«
»Nisam siguran. Ja ovdje samo radim«, rekao sam. Nije bilo na meni da joj
kažem o prekidu preko glasovne poruke.
Stisnula je oči. »Hmm.«
Kristen je došla iza ugla, držeći rukom naušnicu te se sledila kada nas je
vidjela zajedno. A onda joj se dogodilo nešto što nikada nisam vidio da joj se
dogodilo otkad je znam.
Pocrvenila je.
»Već sam mislila organizirati potragu za tobom«, rekla je kratko Evelyn.
Pripremio sam se na Kristenin zajedljivi odgovor, ali na moje iznenađenje,
nije rekla ništa. Umjesto toga ukočeno je poljubila mamu u znak pozdrava.
»A gdje je Tyler?« Evelyn je ovlaš poljubila Kristu. »Nadam se da nećemo
zakasniti. Znaš koliko mrzim kasniti.« Pogledala je na svoj dijamantni sat.
Kristen me nervozno pogledala. »Zapravo, Tyler neće doći. Prekinuli smo.«
Evelynine usne razvukle su se u liniju. Dugo je čekala prije nego što je
staloženo odgovorila: »Razumijem.« Okrenula se prema meni. »Joshua, bi li nam
se pridružio? Imamo rezervaciju za tri osobe...«
Kristen je brzo odgovorila. »On ima puno narudžbi...«
»Mislim da ja trebam pozvati«, rekla je Evelyn. »Lišila si nas našeg druženja
utroje i nisi me unaprijed obavijestila da mogu na prikladan način popuniti
sjedalo. Ja bih željela pozvati Joshuu i ja ga pozivam.«
U njezinu se tonu osjetilo da je to kraj rasprave. Pogledao sam Kristen.
Potpuno je utihnula.
Kristen, utihnula.
Nisam mogao shvatiti zašto me je to toliko uznemirilo.
Moj zaštitnički duh naložio mi je da je ne ostavljam samu s tom ženom. Čini
se da je ta situacija s Tylerom bila njihova vruća tema i dobio sam dojam da je tu
potrebna tampon-zona. Možda me je zato i pozvala. Prazan stolac mogao bi
raspizditi Evelyn i pogoršati situaciju.
»Naravno, volio bih poći.«
Nemir je razdirao Kristenino lice.
Pogled mi je pao na moju odjeću. »No, nisam siguran da sam prikladno
odjeven.«

114
 Knjige.Club Books
Nisam znao kamo idemo, ali i Kristen i Evelyn bile su u haljinama i visokim
petama, a ja sam imao traperice i majicu sa znakom vatrogasne postaje grada
Burbanka. Nisam imao ništa drugo u što bih se presvukao.
Evelyn je uzdahnula. »Pretpostavljam da ćeš se dobro uklopiti među sve
druge neprikladno odjevene milenijalce tamo. Zao mi je što mi Kristen nije
omogućila da ti dam više vremena.« Okrenula se prema vratima. »Oh, Kristen?
Stvarno bi trebala stavljati kante za smeće nekamo gdje se ne vide s ulice. Važno
je kako ti izgleda pločnik ispred kuće, sunce.«
Evelyn je stigla u crnom Lincolnu s vozačem. Tijekom vožnje prema
restoranu, koja je trajala dvadeset minuta, skidala je niti s Kristenine haljine i
komentirala njezinu vlažnu kosu. U pauzi od njezina cjepidlačenja saznao sam da
je redovita profesorica prava na Sveučilištu u Kaliforniji i sutkinja.
Čovječe, baš je uštogljena. Pitam se je li ikada zagrlila Kristen dok je bila
dijete. Nisam si to mogao zamisliti. Nisam je čak mogao zamisliti da se smije.
Ako bolje razmislim, nije čak imala ni bore smijalice. Samo dvije velike bore
između obrva, na mjestu gdje ih je spuštala.
Kristen se doimala paralizirano. To mi je bilo najčudnije. Stalno sam je gledao
i pokušavao dokučiti što joj se događa. Podsjetila me je na životinju stjeranu u kut
koja je toliko uplašena da je njezin borbeni stav nestao pa je samo sjedila, sleđena
i prestravljena.
Restoran se nalazio u gradu Šimi Valley i definitivno nisam bio prikladno
odjeven. Drugi milenijalci nisu mi bili ni od kakve pomoći. Oni su nosili sakoe i
košulje. Domaćica restorana dovela nas je do stola pored prozora prekrivenog
bijelim platnenim stolnjakom, na kojemu je bila mala vaza s ružama.
»Molimo vas jelovnike«, rekla je Evelyn domaćici kao da se dosađuje. »Ne
vjerujem švedskom stolu«, objasnila je. »Previše ljudi sa svojim šapama na
hrani.«
Kristen i ja smo se pogledali. Švedski stol izgledao je nevjerojatno. Oboje
smo se željeli baciti na njega. Na njemu je bila ledena skulptura i bar s koktelima
Bloody Mary. Na izrezbarenom stolu ležala su mesnata rebarca, a rakovi i škampi
na ledu stajali su pored dijela s omletima.
No, nisam htio biti nepristojan. Ja sam bio gost. A Kristen također nije
izgledala kao da se namjerava svađati pa smo si uzeli jelovnike.
Doduše, ne znam zašto je Evelyn dopustila Kristen da uzme jelovnik, jer kada
je došao konobar, Evelyn je naručila za nju - jaja Benedikt. Kristen nije
komentirala, ali ja sam slučajno znao da ona mrzi poširana jaja. Nije voljela
tekuće žumanjke. I definitivno nije voljela da joj se naređuje što će jesti.
Uopće nisam shvaćao dinamiku tog odnosa. Kristen je sjedila, ali je bila
nevidljiva. Njezin je plamen bio potpuno ugašen, kao da je njezina mama otpuhala
sav žar iz nje.

115
 Knjige.Club Books
Stigla su nam pića. Pijuckao sam sok od naranče, a Kristen je otpila veliki
gutljaj koktela Mimoza.
Evelyn je izvukla iz torbe umjetni zaslađivač te ga je iscijedila u kavu. »I
Kristen? Što si učinila da otjeraš Tylera?«
Koji kurac? Ruka mi je čvršće stisnula čašu.
Kristen je pažljivo spustila svoju čašu za šampanjac. »Kako znaš da nisam ja
prekinula?«
Evelyn je izgledala kao da se zabavlja, kao da to pitanje nema smisla. »Jesi
li?«
Kristen je sjedila ukočeno. Učenica u ravnateljičinu uredu. »On se ponovno
prijavio u misiju.«
»Vidim.« Evelyn je spustila žlicu na tanjurić. »Pa ne mogu reći da me to
iznenađuje.«
Nekakva ljutnja bljesnula je u Kristeninim očima, ali ju je izgleda, potisnula.
Na trenutak je stisnula usne. »A zašto?«
Evelyn je prinijela šalicu kave usnama i otpila gutljaj. »Pa ambiciozan
muškarac poput njega želio bi isto od svoje partnerice, zar ne?« Okrenula se
prema meni. »A, Joshua, čime se ti baviš? Ili si stalno zaposlen na izradi
proizvoda za pse?«
Pitanje je bilo ljubazno. Jer koliko je ona znala, ja jesam stalno zaposlen na
izradi proizvoda za pse. I koji kurac nije u redu s tim?
»Ja sam vatrogasac i bolničar.«
»Imaš li kakvo više obrazovanje?«
Zašto sam dobio dojam da je to pitanje trebalo biti uvreda? Morala je znati da
nema puno vatrogasaca s doktoratima. Recimo da je diploma više škole za
vatrogasce norma. Ali, kada bih morao nagađati, sve niže od diplome nakon
četverogodišnjeg studija neće je impresionirati. Nije me moglo biti manje briga.
Ja sam ponosan na ono što radim. Međutim, očito je htjela naglasiti da to smatra
nedostatkom.
»Nikada nisam išao na fakultet. Nakon srednje škole otišao sam u vojsku. I
nakon toga, naravno, na vatrogasnu akademiju.«
Evelyn je govorila i pila kavu. »A koliko dugo spavaš s mojom kćeri?«
»Mama!« Kristen je buljila u nju otvorenih usta.
Naslonio sam se u stolcu te rukom prešao preko lica. Pa, Kristenina izravnost
sigurno je nasljedna.
Evelyn je stavila šalicu na tanjurić i sklopila ruke. »Stvarno, Kristen. Ne
moramo igrati igrice. Svi smo odrasli ljudi.« Uputila mi je pogled pun
neodobravanja. »Svejedno se nadam da to nije razlog zašto je Tyler odlučio
potražiti nešto bolje. Za promjenu sam pomislila da si na pravome putu.«

116
 Knjige.Club Books
Kristen je ponovno pocrvenjela, a ja sam se nakostriješio. Je li ova gospođa
stvarna?
»Nisam imao ništa s tim što je prekinuo s njom«, rekao sam s blagim
osjećajem ogorčenosti. »A nije ni ona. To joj je bilo teško i malo sam iznenađen
da niste više zabrinuti za to kako se ona sada osjeća.«
Osjetio sam da me Kristen gleda širom otvorenih očiju. Nastavio sam. »A da
ste se potrudili pitati je, rekla bi vam da je prekinuo s njom putem glasovne
poruke, poput kukavice.« Možda će ga to skinuti s pijadestala na koji ga je Evelyn
izgleda dizala.
Evelyn je zadržala miran izraz lica, ali nije dobila priliku odgovoriti jer je
došao konobar i počeo stavljati hranu pred nas.
Kristen je užasnuto pogledala svoja jaja. Bila je prilično izbirljiva što se tiče
hrane i postajala bi mrzovoljna kad ne bi jela. Imao sam osjećaj da se bori s time
jer ju je majka na neki način kontrolirala, a ona je to mrzila.
Znaš što? Jebeš ovo.
Uzeo sam njezina jaja Benedikt i dao joj svoj pohani kruh. »Kristen ne voli
tako pripremljena jaja«, rekao sam Evelyn, uopće ne pokušavajući sakriti koliko
me to iživciralo. Kristen me je pogledala kao da sam joj upravo darovao bubreg.
Spustio sam ruku pod stol i stisnuo joj koljeno.
Evelyn je sve to promatrala s očitim gađenjem.
Ne mogu jebeno vjerovati da je to Kristenina mama. Kako je ta žena uspjela
odgojiti nekoga tko je toliko kul? Da nije riječ o nevjerojatnoj obiteljskoj sličnosti,
pomislio bih da je to neka neslana šala.
Evelyn je razmotala ubrus i stavila ga na krilo. »Joshua, možda te malo
zbunjuje moja nestrpljivost prema kćeri. Ne poznaješ je dugo. Ono što ne shvaćaš
jest da Kristen ima tendenciju sabotirati samu sebe.«
»Čisto sumnjam u to«, rekao sam čvrsto stisnute čeljusti. Nije ona kriva što
se Tyler ponovno prijavio u misiju.
Zagrcnula se od smijeha. »Budeš. Ali, na kraju krajeva, ti si najnoviji dokaz
toga, zar ne?«
Vilica koju je Kristen ispustila u tanjur snažno je zazveckala. »Shvaćam da si
razočarana što smo Tyler i ja prekinuli«, rekla je s iznenadnom žestinom, »ali to
te se ne tiče. Ne tiče te se ni s kim se ja jebem.«
Iz Evelyninih očiju izlazila je vatra.
»Naravno. Zašto bi me se ticalo išta što ti radiš? Odgojila sam te da budeš
uspješna osoba, sve sam uložila u tvoj razvoj, a ti si provela posljednjih pet godina
sustavno poništavajući sve što sam usadila u tebe. Prvo si prestala svirati klavir,
okrenula leđa Juliardu2. Zatim si napustila Harvard da bi se igrala sa Sloan da si
2
Privatni konzervatorij za glazbeno-scensku umjetnost u New Yorku.

117
 Knjige.Club Books
odrasla. Odbacila si obrazovanje na elitnim fakultetima koje sam ti plaćala,
napustila pravni fakultet da bi prodavala odjeću za pse...«
Klavir? Pravni fakultet???
Harvard???
Evelyn se namrštila. »Sada si zabrljala jedinu vezu koju sam ikada
odobravala. Ali naravno, samo nastavi, Kristen. Vidi koliko duboko možeš pasti.
Zaboga, mogla si dobro zarađivati za život.«
Počeo sam gubiti živce. »Ona dobro zarađuje za život«, ispalio sam. Sranje,
vjerojatno zarađuje dvostruko više od mene.
Evelyn me je sasjekla pogledom. »Naša mišljenja o tome što čini ugledno
zanimanje vjerojatno se veoma razlikuju, mladiću. I hvala ti što se ne miješaš u
ovo.«
Vraga se neću miješati u ovo. »Započela je vlastiti uspješan posao od nule.
Ona je sama svoja šefica i radi iz vlastite dnevne sobe. Pomislio bih da ćete biti
ponosni.«
»Da, nije baš da vodim laboratorij za proizvodnju metamfetamina, majko«,
rekla je Kristen i nasmiješila se gledajući u svoj koktel.
To je moja cura. Stavio sam ruku na njezino rame. »Pa nitko ne govori da se
trebaš odreći svojih hobija, dušice.«
Kristen se zagrcnula i ispljunula piće natrag u čašu, a mi smo oboje prasnuli
u smijeh.
Para je izlazila iz Evelyninih ušiju te je zurila u nas. Naslonjena na moje rame,
Kristen je proživljavala napadaj hihotanja.
Kletva je skinuta. Vratila se.
Evelyn je ubrusom potapšala usta te podignula prst prema konobaru. »Pa,
lijepo je vidjeti da si pronašla nekoga s kime ćeš slaviti osrednjost, Kristen.«
Kristen se okrenula prema meni i dalje se smijući. »Mi znamo slaviti, zar ne,
Joshua?«
»Skroz sam iscrpljen nakon sinoćnje proslave.« I ja sam prasnuo u smijeh te
obrisao oči. Gurnuo sam tanjur od sebe i bacio ubrus na njega. »Spremna za
odlazak?« Izvukao sam novčanik i bacio nekoliko novčanica na stol. »Hvala na
pozivu«, rekao sam Evelyn i odgurnuo stolac. »Kristen?« pružio sam joj ruku.
Nije se pomaknula.
Hajde, Kristen - idemo. Nemoj podržavati ovo sranje. »Mama, ovo je bilo
zabavno, kao i uvijek.« Zatim je zgrabila novac koji sam stavio na stol, gurnula
ga u stražnji džep mojih hlača, stisnula me za dupe i za ruku me izvela iz restorana.

118
 Knjige.Club Books

DVADESET

KRISTEN
zletjeli smo iz restorana na topli podnevni zrak te prošli pored domaćina
I restorana i spustili se na pločnik uz brzo lupanje mojih potpetica.
»Isuse, je li ona stvarna?« upitao je Josh još uvijek se smijući. Hodali smo uz
butike i salone. »Nisam mislio da takvi ljudi uistinu postoje.«
Uzdahnula sam. »O da, ona je stvarna. Sloan je naziva Ledenom kraljicom.«
Odmahnuo je glavom. »Zašto joj dopuštaš da tako razgovara s tobom?
Zapravo ne vjeruješ u te stvari, zar ne?« Pogledao me je, a njegove su se guste
obrve skupile.
Vjerovala sam da sam je razočarala. I bilo je teško ne uzeti k srcu ono što mi
je govorila. Napustila sam pravni fakultet. Odustala sam od klavira, za koji sam
bila prilično nadarena. Odbijala stipendije. S obzirom na to što sam mogla raditi,
za što sam vjerojatno bila sposobna, da sam željela marljivo raditi i živjeti
život koji bih mrzila, može me se smatrati promašajem. Bila je u pravu. Nisam
mu odgovorila.
»Kristen.« Zaustavio me je na pločniku i stavio ruke na moja ramena. »Hej,
ti znaš da ništa od onoga što je rekla nije istina, je l’ tako?«
Pogledala sam ga u oči. »Nije bila u krivu oko svega, Josh.« Bila sam
dovoljno samosvjesna da to priznam.
Prišao mi je korak bliže, a njegove su me tople oči fiksirale. »Ništa od onoga
što je rekla o tebi nije istina«, ozbiljno je rekao. »Ti si jedna od najambicioznijih
osoba koje sam upoznao. Pametna si i uspješna, a Tyler je jebeni šupak jer je
prekinuo s tobom na taj način. To sranje nije bila tvoja greška.«
Tyler.
Zvao me je gotovo svaki dan otkad smo prekinuli. Nije me zanimalo što mi
ima reći.
Nisam mogla odlučiti je li to bila krivnja zbog toga što sam se zaljubila u
Josha dok smo bili zajedno, ili bijes jer je Tyler okončao dvije godine veze gazeći
sva svoja obećanja, što mi je javio putem govorne pošte.
Morao je znati da će me ostaviti i vjerojatno je to znao već neko vrijeme. Kao
ni ja, kada je u pitanju moja sve veća ljubav prema Joshu, ni on nije bio ništa više
voljan otkrivati svoje planove ili sumnje povezane s našim odnosom.
119
 Knjige.Club Books
Osjećala sam da trebam riješiti ove probleme, ali želja da se njima bavim bila
je ravna nuli.
Tako sam i s Tylerom učinila ono što sam činila s većinom usranih stvari u
svom životu. Stavila sam ih na isto mjesto na kojem sam držala i histerektomiju i
djetinjstvo - svaku u svoj sobičak.
Bacila sam Tylera u njegov podrum, povukla špagicu da ugasim žarulju,
zatvorila teška metalna vrata i povukla zasun da ne bih morala gledati stvari koje
me bole te da bih mogla neokrznuta nastaviti sa svojim životom.
Zbog toga nisam plakala. Tako sam živjela koristeći samo lijevu stranu svog
mozga.
No, iz nekog razloga danas mi se činilo nemogućim distancirati se. To mi je
bilo jasno iste sekunde kada sam vidjela Josha da stoji s mamom nasred moje
dnevne sobe. Kao da se stvari koje se događaju s Joshom ne mogu zaključati. One
se jednostavno posvuda razlijevaju, neuredne su i ne mogu se spremiti.
Taj mi je osjećaj bio malo zastrašujući, kao da sam izgubila svoj obrambeni
mehanizam pa sam ostala gola i nezaštićena. Dok su Joshove oči gledale u moje,
osjećala sam iscrpljenost i bilo mi je zapravo malo neugodno zbog onoga što se
danas dogodilo - ali nisam se sramila.
Stezanje u mom grlu prijetilo je da će prijeći u suze. Plakanje. Opet. Drugi
put u dva dana. Nisam se više mogla ni prepoznati.
Položio mi je ruku na obraz, a njegov je pogled lutao mojim licem i bilo me
je strah da će me poljubiti. Prestrašila sam se, jer da me je poljubio u tom trenutku
koji nisam kontrolirala, ne bih ga mogla zaustaviti. Morala sam držati te stvari
pod kontrolom. Zbog nas oboje. Nisam mogla dopustiti da prijeđemo granicu.
Ali njegove su se usne rastegnule u smiješak. »Gladna si. Dođi.«
Uvukao me u najbliži kafić.
Ono, ozbiljno. Najbliži. Nije čak ni pogledao jelovnik na stalku.
»Što?« rekla sam prestravljeno dok me za ruku vukao unutra. »Zar nećemo
barem pogledati recenzije? Što ako ima samo tri zvjezdice?«
Podignuo je dva prsta prema domaćici i okrenuo se prema meni. »Ubijaš me,
znaš to? S jedne strane prigrlit ćeš opasnost na svakom koraku, a s druge strane
nećeš riskirati loše palačinke. I kako god, ja plaćam.«
Odmahnula sam glavom. »Ne, ja ću platiti za sebe. Nismo na spoju.«
»Znam. Ne brini se - ne pokušavam ti podvaliti spoj.« Napravio je grimasu
kao da se radi o ludoj ideji. »Samo bih ti volio kupiti doručak. Volim te hraniti.«
»Zašto?«
Nacerio mi se i stavio svoje ruke na moja ramena. »Jer si puno bolja prema
meni nakon jela. Zapravo je to više zbog mene nego za tebe.«
Nasmiješila sam se pa smo slijedili domaćicu kroz restoran do stola na malom
zatvorenom trijemu. Cijeli je prostor bio samo za nas.
120
 Knjige.Club Books
To je zapravo bilo pomalo romantično. Neusklađeni stolci i restaurirani
drveni stolovi s malim vazama punim karanfila. Trijem je bio prepun lončanica.
Nekoliko fontana rominjalo je uza ciglene zidove obrasle vinovom lozom, koji su
nas okruživali. Jastučići s aztečkim uzorkom u separeima, božićne lampice
nanizane iznad nas. Intimno i slatko.
No, svejedno sam pogledala recenzije.
Kada smo naručili, Josh me je počeo rešetati pitanjima. Mislim da sam počela
probavljati doručak iz pakla.
»Mislim da nisam dovoljno cijenio svoju mamu«, rekao je uklanjajući začine
iz koktela Bloody Mary i gurajući ih prema meni na ubrus. »Kako je bilo odrastati
uz takvu mamu?«
Ja sam grickala kiseli krastavac. »Kao i taj doručak - samo što je to trajalo
osamnaest godina.«
»Podsjeća me na onu ženu iz onog filma...« Pucnuo je prstima. »Onog s Meryl
Streep?«
Uzdahnula sam. »Vrag nosi Pradu? Ona bi mogla biti vrag. Nitko ih nikada
prije nije vidio u istoj sobi u isto vrijeme.«
On se zagrcnuo od smijeha, a ja sam mu se slabašno nasmiješila. Bože, on je
moj heroj. U posljednjih trideset minuta Josh je učinio ono što bi u modernom
svijetu bilo jednako ubijanju zmaja. Spasio me. Dvaput. Prvi put od Ledene
kraljice, a drugi put od gladi.
Hrana je bila moja valuta. Glad je za mene bila osjećaj. Osjećala sam ga u
svojoj duši.
Pogledala sam ubrus koji mi je dao. On je volio sve to - celer, kisele krastavce,
masline, škampe. Ili je moja glad bila uistinu zastrašujuća ili mi je to dao jer se
brinuo za mene. Ni on još nije jeo. I on je bio gladan, ali nije si uzeo nijednu
maslinu.
Josh će biti jako dobar tata jednoga dana. Bio je nesebičan i principijelan.
Hrabar. Odan.
Nekome će biti i dobar muž.
Prisjetila sam se kako mi je maloprije dao svoj pohani kruh i morala sam se
preko haljine uhvatiti za srce.
»Jesi li dobro?« upitao me kada je vidio da si stišćem prsa.
Kimnula sam. »Aha.«
Problem je u tome da si ti savršen pa me boli srce.
»Hej...« Blago je zažmirio kada mi je vidio ruku te je posegnuo za njom preko
stola. »Odakle ti to?« Prešao je palcem preko ljubičaste mrlje iznad mojih članaka.
Od tog dodira osjetila sam leptiriće u trbuhu.
»A, to je bila čudovišna nezgoda sa smrznutim pecivima dok si ti bio na
poslu.«
121
 Knjige.Club Books
Njegov je palac zastao i gledao me je kao da ću mu upravo reći da se šalim.
»Nezgoda sa smrznutim pecivima? Ozlijedila si se smrznutim pecivima?«
Povukla sam ruku i glumila ogorčenje. »Da, jesam. Dok su vruća, ta peciva
su u sredini kao tekuća lava. A ja i to konkretno pecivo smo se posvađali.«
Oči su mu vrludale koliko se zabavljao. »Stvarno te moramo maknuti iz
kuhinje.«
Slegnula sam ramenima. »Pa ja kuham onako kako ti voziš. Nema veze.«
Nasmijao se.
»Hej«, rekla sam za koji trenutak. »Oprosti što te uvrijedila. To je trebalo
povrijediti mene, a ne tebe.«
Držao je čašu na stolu. »U njezinu si društvu puno drugačija.«
Da. Jer ima ključ za svaki sobičak.
Nikada mi nije uspjelo držati je podalje.
Ili je zaključati unutra.
Ispustila sam dugačak uzdah. »Kao da iste sekunde kada sam u njezinoj blizini
postanem ona djevojčica od šest godina koja ju je razočarala svirajući Mozartov
koncert na njezinoj večeri.«
»Koliko si dugo svirala klavir?«
Sagnula sam se i otkopčala remenčiće na cipelama. »Petnaest godina. Svaki
dan tri sata, šest dana u tjednu. Nedjelja je bila za tenis ili bilo koju drugu aktivnost
na koju me je tjerala.«
Podignuo je obrve. »Opa. Zašto si prestala?«
»Prestala sam jer me je ona silila na to.«
Otpio je gutljaj pića. »Jesi li dobro svirala?«
»Pa, nadam se. Ako provedeš tri sata dnevno radeći nešto petnaest godina,
bolje ti je da si dobar u tome«, rekla sam grickajući maslinu.
Da me zamoli, svirala bih za njega. A ja ne sviram ni za koga.
Klavir je imao simbolično značenje za mene. Okovi moga djetinjstva, lanac
koji sam odbacila kada sam konačno imala malo kontrole nad svojim životom.
Ako ponovno počnem svirati, iako sam dobra u tome, to bi značilo da priznajem
da je njezina tiranija vrijedila. Tako da su moji utihnuli prsti označavali moju
pobunu.
Ali za Josha? Da me gleda s divljenjem? Za Josha bih svirala.
Bilo je tako čudno osjećati želju da on bude impresioniran mnome, a
istodobno se nadati da mu se ne sviđam previše.
»Upala si na Harvard? I studirala si pravo?« upitao je.
Uzdahnula sam. »Da. Nisam shvaćala zašto sam morala napustiti Sloan da bih
otišla u Massachusetts samo da bih dobila diplomu koju čak nisam ni željela. Pa

122
 Knjige.Club Books
sam otišla na UCLA. Bila sam na prvoj godini pravnog fakulteta kada sam odustala.
Moja mama očito je pizdila zbog toga«, promrmljala sam u svoju šalicu kave.
»Nisi htjela biti odvjetnica?« Nacerio mi se i pojavile su mu se jamice.
»Svađati se i od toga živjeti? Doista? Ti si rođena za to.«
Usiljeno sam se nasmijala. »Više se volim svađati radi zabave.«
Osim toga postajalo je sve teže sjediti na predavanjima, jer su mi menstruacije
postajale sve gore. Grčevi, anemija. Rad od kuće jednostavno mi je bio lakši. A i
uživala sam u svom poslu. Konačno sam se zabavljala u životu.
»Mama ti je starija nego sam je zamišljao. Koliko ima godina?« upitao je.
»Šezdeset i sedam. Zatrudnjela je sa mnom kada je imala četrdeset i tri godine.
Potpuni šok. Nije čak ni mislila da može zatrudnjeti.« Imala je iste probleme kao
i ja, ali ne tako jake. »Ja sam joj zapravo uništila život. Njezina karijera, njezini
planovi za mirovinu - sve je stalo.«
Bila sam blizanka. U četvrtom mjesecu trudnoće izgubila je moga brata. Kad
je već morala zaglibiti s djetetom, mogao je to barem biti dječak pa da naslijedi
obiteljsko prezime od moga tate. Ali umjesto njega rodila je djevojčicu.
Razočarala sam je i prije nego što sam se rodila.
Koliko se samo razlikovalo moje i Joshovo odrastanje. Njegovi roditelji
pokušavali su dobiti dječaka. On je bio upravo ono što su htjeli kada se rodio. I
vjerojatno su ga voljeli i cijenili svi članovi njegove obitelji.
Kao što sam ga ja voljela i cijenila.
Gledali smo jedno drugo. Uživali u jednoj od naših ugodnih šutnji. On je bio
divan. Kosa mu je bila malo neuredna, a majica kratkih rukava bila je malo tijesna
na njegovim širokim prsima.
Na trenutak sam pomislila mogu li nastaviti s tim. Ne znam mogu li. Jer čak
i da ga uspijem spriječiti da me voli, ja sam tako očajno loša u tome da ga ne
volim.
Sjetila sam se jutrošnjeg buđenja, kada mi je lice bilo stisnuto o njegova prsa
te kako se sinoć uspio uvaliti u moju sobu.
Josh je moja droga, moj diler i onaj loši prijatelj koji te uvijek tjera da prekineš
svoju trezvenost.
On je poput onog psića za kojeg se kuneš da nikada neće spavati u tvom
krevetu. Toliko je sladak, ali ti moraš biti vođa čopora i pokazati mu tko je gazda.
A on onda počne cviliti iz praonice i ti na kraju popustiš već prve noći.
»O čemu razmišljaš?« upitao je.
»O dilerima droge i psićima u praonicama.«
On se nasmijao. »Da, naravno.«
»O čemu ti razmišljaš?«
»Razmišljam o tvom tati koji je sigurno bio jako kul.« Otpio je još jedan
gutljaj svoga koktela.
123
 Knjige.Club Books
»Zašto tako misliš?«
Slegnuo je ramenima. »Imam takav osjećaj. Izgubila si oca, zar ne?«
»Da. Kad mi je bilo dvanaest. Imao je srčani udar. Nekoliko mjeseci prije
nego što sam upoznala Sloan.«
»Kakav je bio?«
Malkice poput tebe.
Polako sam uzdahnula. »Bio je zabavan. I opušten. Morao si biti takav da bi
živio sa ženom poput nje. On je bio profesor književnosti.«
Mama ga je slušala. On ju je smekšavao. A kada je umro, ona više nije bila
teška, nego nemoguća.
Stigla nam je hrana, a ja sam odahnula. Nisam željela više pričati o sebi.
Moj španjolski omlet zapravo je izgledao prilično dobro. Vilicom sam
prevrnula pržene krumpiriće i pomaknula tost tako da se ništa ne dotiče.
»Kakva je tvoja obitelj?« upitala sam.
On se nacerio pa su mu se obrazi napuhali. »Pa da vidimo. Moji su roditelji
ludo zaljubljeni. Tata obožava do po kojem mama hoda. Zasad imaju dvanaestero
unučadi pa praznici kod kuće nalikuju na grčko vjenčanje. Sve moje sestre vrlo
su samostalne i žestoko se natječu jedna s drugom. Svađaju se gotovo oko svega,
ali su super. Trenutačno su se ujedinile u svom pohodu da me natjeraju da se
vratim kući.«
Posolio je jaja. »Hej, Tyler joj nije dao da pred njim tako razgovara s tobom,
zar ne?«
Uzela sam prvi zalogaj. Bio je savršen. Gotovo sam odmah osjetila da mi se
popravlja raspoloženje. »Ne. Nije tako razgovarala sa mnom kada je on bio sa
mnom. Sviđao joj se.«
To je bio predah. Konačno sam učinila nešto dobro.
»Zašto?« upitao je i zalio pržene krumpiriće kečapom.
»Tyler je bio profinjen. Ona je to voljela.«
»Oh«, rekao je ravnodušno, a ja sam shvatila što sam mu dala naslutiti.
Josh nije profinjen. On ne voli kazalište - on voli kino, kao i ja. Više voli lov
nego umjetničke galerije. Pizzu i pivo, a ne tapase i vino.
I on je savršen.
»Nedostaje li ti tvoja obitelj?« upitala sam mijenjajući temu.
Slegnuo je ramenima. »Drago mi je da nisam tamo svaki dan. To može postati
previše naporno.« Uzeo je zalogaj i žvakao jedan trenutak. »Znaš što mislim o
tome kako je najlakše nositi se s obitelji? Puno sam o tome razmišljao u posljednje
vrijeme.«
»Kako?« rekla sam mažući džem od jagode na tost.

124
 Knjige.Club Books
»Udati se za najboljeg prijatelja.« Obrisao je usta ubrusom. »Udaš se za
najboljeg prijatelja i na obiteljskim okupljanjima zajedno se bavite usranim
rođacima. Smijete se zbog toga i čuvate si leđa. Razmjenjujete poglede i šaljete si
poruke sa suprotne strane sobe dok se svi drugi ponašaju kao šupci. I nitko drugi
zapravo nije bitan jer imate svoj svijet.«
Na trenutak je zadržao moj pogled. »To je ono što želim. Želim da netko bude
moj svijet.«
Njemu neće biti teško to pronaći. Josh može imati svaku ženu koju želi.
Naposljetku, on je Sunce. Topao i snažan. On će biti središte jedne velike obitelji
jednoga dana, baš onako kako želi i svi će ga obožavati.
A ja sam samo komet u prolazu. Trenutačna zabava. Beskorisna i nevažna. Ja
sam lijepa za gledanje, zabavna za promatranje, ali nikada neću dati život niti biti
središte ičega.
Ja ću projuriti i nestati, a Josh će me zaboraviti prije nego što to shvatimo.

125
 Knjige.Club Books

DVADESET I JEDAN

JOSH
stala su tri i pol tjedna do Brandonova vjenčanja, a prošla su dva tjedna od
O doručka s Ledenom kraljicom.
Kristen i ja smo zapali u novu rutinu. Dok smo se družili, bilo je kao i prije.
Samo prijatelji. Nema dodirivanja. Nema ljubljenja. A povremeno bi mi dopustila
da prespavam u njezinu krevetu i grlim je, ako bismo se prvo poseksali. Ali samo
ako bismo se prvo poseksali. Mislim da je njoj to grljenje nakon seksa bilo
dio svega toga. Onog trenutka kada smo izašli iz kreveta morali smo se prebaciti
na čisto prijateljstvo. Naravno da sam zbog toga sve više nastojao da završimo u
krevetu. Nije da mi je trebao neki drugi razlog da spavam s njom, ali sada je to
bila moja misija.
Želio sam je zagrliti na kauču dok smo gledali TV ili je poljubiti kada bismo
se mimoilazili u hodniku, ali njezina su pravila bila kruta. Jednom sam je pokušao
uhvatiti za ruku dok smo bili u šetnji s Kaskaderom Mikeom, ali je podivljala.
Nije razgovarala sa mnom tri dana i gotovo je sve prekinula zbog toga. Rekla je
da nisam »skužio« što znači prijateljstvo s povlasticama.
Nakon toga nisam ni pokušavao ništa što se protivilo njezinim pravilima. Ona
očito nije spremna za emocionalnu vezu. To je jebeno sranje. Ali što da radim?
Nije prošlo ni mjesec dana od prekida s Tylerom. Pretpostavljam da je ne mogu
kriviti što je neodlučna i što mi ne dopušta da joj se približim.
Cijelo me je vrijeme ispitivala idem li na spojeve, kao da se morala uvjeriti
da se držim tog dijela pogodbe. Prvo sam bio iskren - pa sam joj rekao da ne idem,
da se ne viđam s drugima. Međutim, to ju je jako uzrujalo.
Stvarno jebeno uzrujalo.
Rekla je da bismo trebali prekinuti ako me naš dogovor sprječava da izlazim.
Mislim da se osjećala loše jer nije bila spremna na vezu sa mnom, a nije željela
da propustim pronaći nekoga tko je. Znala je da se želim oženiti, imati djecu. I da
već mislim da sam zakasnio.
Pa sam joj lagao.
Rekao bih joj da se nalazim s nekim na piću, a onda bih samo otišao kući, bio
malo tamo i prespavao. Možda bih otišao i u teretanu. Kada bi me pitala za moj

126
 Knjige.Club Books
lažni spoj, samo bih slegnuo ramenima i rekao da nismo osjetili povezanost.
Činilo se da je to smiruje.
Ali najčudnije je bilo to što me je toliko silila da se viđam s drugim ženama,
a mislim da se ona nije viđala s drugim muškarcima.
Ona mi je samo slala narudžbe sa svog laptopa. Zato sam, kada sam u
vatrogasnoj postaji dobio narudžbu u deset navečer, znao da je kod kuće, da sjedi
na kauču i pregledava e-mailove. Nije bila na spoju. Onda bih pričekao sat
vremena ili otprilike toliko i odgovorio nekakvim glupim pitanjem o narudžbi.
Ako bi mi odmah odgovorila, znao sam da i dalje sjedi na kauču i radi. Uvijek je
odgovarala.
Tijekom slobodnih dana, kada bih došao k njoj, nikada nije radila ništa drugo
nego se družila sa mnom. Nikada nije napuštala sobu da odgovori na pozive, niti
je nestajala zbog misterioznih dogovora, niti mi je davala bilo kakav razlog da
povjerujem da održava svoje obećanje i izlazi s drugima.
Pa zašto onda nije željela da izlazimo samo nas dvoje? Po svemu sudeći, zato
što sam ja bio jedini muškarac s kojim izlazi.
A to je dobar znak, jer mislim da ne bih mogao podnijeti da nisam.
Ja sam samo strpljivo čekao da se oporavi od Tylera. Nisam zapravo bio
siguran napredujem li uistinu, ali barem se činilo da stvari ne postaju gore.
To je imalo svojih prednosti.
Tek je prošlo pet poslijepodne kada se crni terenac zaustavio pred kućom.
Budući da sam radio uz otvorena garažna vrata, postao sam neslužbeni vratar
tvrtke Doglet Nation. Potpisivao sam sve pakete.
No, to nije izgledalo kao dostava. Vozač je bio muškarac sa sunčanim
naočalama. Izašao je iz auta, a nešto mi je govorilo da mi se neće svidjeti.
Tip je bio zgodan. Viši od mene. Vježbao je - to je bilo očito. Bio je dobro
odjeven, možda mojih godina.
Ušao je ravno u garažu, s samopouzdanjem koje mi je govorilo da je došao
ovamo zbog važnog posla. Netko tko je već bio ovdje i tko se imao pravo vratiti.
»Ti si sigurno Josh«, rekao je skidajući naočale i pružajući mi ruku.
Imao je naglasak. Ne baš španjolski, neki drugi. Egzotičniji, strani. On nije
bio klijent. Nema šanse da taj lik ima psa koji stane u torbicu.
»Ja sam Tyler«, rekao je dok smo se rukovali. »Je li Kristen u blizini?«
Osjetio sam kako me prži vrela i gadna ljubomora.
Ovo je Tyler? Ovaj lik izgleda poput glumca s A liste u prokletom akcijskom
filmu.
Jebote, kako mi Brandon nije rekao ništa o tome? To bi mi olakšalo da
zadržim ravnodušan izraz lica.
»U kući je. Očekuje li te?« prekrižio sam ruke ispred sebe i nisam se
pomaknuo da bih ga odveo unutra.
127
 Knjige.Club Books
Pogledao je prema vratima koja vode u praonicu. »Ne«, rekao je tiše. »Ne
očekuje me.«
Izgleda da je primijetio moj ukočeni stav pa me je odmjerio. »Ti si bio u
marincima.« Pogledao je tetovažu Marinskog zbora na mojim golim prsima.
»Pješaštvo«, rekao sam.
»Artiljerijski narednik.«
Imao je viši čin od moga. Međutim, ja nisam ganjao karijeru u vojsci poput
njega.
Ali nadmašio me i kada je Kristen u pitanju.
Činilo se da je toga svjestan. Zbog nečega u njegovim očima osjećao sam se
kao pomoćnik. Ponizni čuvar koji ga zafrkava zbog njegove značke u zgradi kojoj
ima potpuni pristup.
Pogled njegovih zelenih očiju bio je hladnokrvan. »Želim ti zahvaliti što si
ostao s mojom djevojkom dok je policija otkrivala provalnika u dvorište. Ona se
osjećala sigurno jer si bio tu.«
Obuzela me je posesivnost. »Bivša djevojka. Ona je tvoja bivša djevojka.«
Čeljust mu se iskrivila.
Nije mi se sviđao taj seronja. Nije mi se sviđalo što je on razlog zbog kojeg
Kristen nije otvorena prema izlascima sa mnom. Nije mi se sviđalo što je njoj
očito bilo više stalo do njega nego do mene. Nije mi se sviđalo što je on bolji od
mene i nije mi se sviđalo što ju je povrijedio. Promatrao sam ga.
On mi je uzvratio pogled.
»Drago mi je što smo se upoznali«, službeno je rekao i krenuo prema vratima.
Stavio sam mu ruku na prsa. »Ja ću te uvesti.«
Spustio je pogled prema mojoj ruci, a ja sam ga gledao kako postaje nervozan.
Povuci potez, seronjo. Jebeno te izazivam. Daj mi razlog.
Polako je podignuo pogled, a ja sam u njegovim očima vidio odraz vlastite
mržnje.
Znao je. Znao je da sam je imao.
A on će vjerojatno biti onaj koji će je dobiti.
No, u tom smo se trenutku sporazumjeli. Ovo je moja kuća. Barem je to
trenutačno tako. I ako želi ući unutra, ja ću biti onaj koji će ga uvesti.
Natjerao sam ga da samo stoji nekoliko napetih sekundi prije nego sam se
okrenuo prema vratima.

128
 Knjige.Club Books

DVADESET I DVA

KRISTEN
tvorila su se garažna vrata i prije nego što je Josh došao iza ugla, ja sam
O povikala: »Hej, hoćeš da isprobamo onaj tajlandski restoran? Mogli bismo
prošetati. Imaju onaj čaj koji voliš.«
Sjedila sam na podu i razvrstavala pošiljku novih kariranih povodaca za pse.
Činilo se da je veličina pogrešna. Ekstra mali izgledali su poput malih, a mali su
izgledali poput srednjih. Razmatrala sam to u trenutku kada je Josh ušao u sobu,
a Tyler odmah iza njega.
Prestala sam disati.
Kaskader je pomahnitao i više nije bio pun ljubavi. Skočio je s dvosjeda i
uputio se ravno prema Tylerovim gležnjevima. Josh ga je zgrabio jednim laganim
pokretom, taman prije nego što se spremao napasti.
Moj pas lajao je i režao, a Josh je stajao jedan trenutak nakon što je doveo
Tylera, na isti način na koji je donosio kutije dok sam ja bila na telefonu:
uspostavio je sa mnom kontakt očima, ostavio ga pored vrata i otišao.
»Što ti radiš ovdje?« uzdahnula sam.
Kvragu. Dobro je izgledao.
Mislim, on obično dobro izgleda. Ali dogodila se ona stvar - ona stvar koja
se uvijek događala kada bi se vratio, taj trenutak trenutačne iskonske privlačnosti
koja bi me opalila posred lica i podsjetila me što me je uopće privuklo k njemu.
Na sebi je imao prugastu majicu na kopčanje s dugim rukavima, koje je
zasukao do lakta, crne hlače na crtu, smeđi remen i cipele. Njegova smeđa kosa
bila je gusta i uredno počešljana, a brada mu se nazirala. Nosio je srebrni sat koji
sam mu darovala za Božić.
»Ne odgovaraš mi na pozive«, rekao je i gurnuo ruke u džepove.
Izgledao je povrijeđeno. Blago pogrbljen. Nikada ga nisam vidjela u
drugačijem stanju, osim samouvjerenog i nasmiješenog.
»Zašto bih?« ustala sam i prekrižila ruke. »S nama je gotovo, pa...«
Licem mu je prešla tuga.
Prvi put otkad smo prekinuli, palo mi je na pamet da je i njemu to teško palo.

129
 Knjige.Club Books
Samo sam mislila da mu je karijera važnija te da mu je laknulo jer se ne vraća
civilnom životu. Zbog njegove poruke isprike »Ponovno sam se prijavio a da
nisam razgovarao s tobom« stekla sam dojam da je shvaćao da je to bila njegova
odluka i da se pomirio s tim, iako je prekid bio nesretna posljedica te njegove
odluke.
Zakoračio je prema meni. »Kris, možemo li razgovarati?«
»Razgovarati. Pokušaj«, rekla sam obrambenim tonom. »Ali učini to otamo.«
Ponovno je pogledao prema garaži. »Daj da te nekamo odvedem. Fini
restoran. Gdje možemo sjesti i razgovarati.«
Uzdahnula sam. »Ne idem nikamo s tobom. Imaš dvije minute. Reci što si
došao reći i odlazi.«
Čeljust mu se trzala. »Kris, ja ne odlazim dok ne porazgovaramo i trebat će
mi puno duže od dvije minute da kažem ono što sam došao reći. Pa ako ne planiraš
da me on izbaci«, pokazao je glavom prema garaži, »hajdemo nekamo gdje ćemo
imati privatnost.«
Način na koji je stiskao usta govorio mi je da to i misli. On neće otići dok mu
ne dopustim da govori. Pomislila sam na Josha, kako ulazi u kuću i izlazi iz nje
dok Tyler i ja vodimo vjerojatno stvarno grozan razgovor.
Okrenula sam očima. »U redu.« Zgrabila sam svoju torbicu sa stolića za kavu.
»Hajdemo.«
Pogledao je kako sam odjevena. Imala sam kratke hlače, japanke, oko struka
mi je bio svezan pulover, a nosila sam i majicu kratkih rukava na kojoj je stajao
natpis ŠTO VIŠE UPOZNAJEM LJUDE, TO VIŠE VOLIM SVOG PSA.
»Nećeš se presvući?« upitao je.
»Jok.« Promarširala sam pored njega do vrata. »Jednostavno ćeš se morati
ispričati šefu sale zbog mene.« Izletjela sam van.
Potrčao je oko mene do suvozačke strane svoga terenca te mi otvorio vrata.
Mrzovoljno sam ušla i buljila sam u garažu dok je Tyler sjedao na vozačko
sjedalo.
Josh je stajao iznad stubišta s pištoljem za čavle u rukama, a Kaskader je bio
na povodcu pored njegovih nogu. Josh me je pogledao djelić sekunde, a zatim se
okrenuo prema svom projektu. Pitam se što misli o svemu ovome.
Kaskader je lajao i napinjao povodac dok smo automobilom izlazili iz prilaza,
a ja se nisam mogla riješiti totalno čudnog osjećaja da napuštam svoju obitelj.
Tylerov parfem s mirisom sandalovine još je jače mirisao u zatvorenom
terencu. Udarao mi je u lice kroz klima-uređaj istodobno i nov i poznat, te je u
mom srcu budio osjećaj nostalgije.
»Nedostajala si mi«, rekao je. Posegnuo je za mojom rukom, ali ja sam je
odmaknula.

130
 Knjige.Club Books
Teška vrata iza kojih sam sakrila Tylera zazveckala su, a onda su se zatresla i
zatim se iznenada otvorila. Oko mene se stvorio tornado osjećaja i nisam mogla
ništa procesuirati.
Bila sam ljuta jer je donio odluku a da se uopće nije udostojao prvo
razgovarati sa mnom.
Tu je bila i krivnja jer on više nije bio posljednji muškarac s kojim sam
spavala. Jer sam doslovno skočila na Josha nekoliko minuta nakon prekida bez
trunke žaljenja.
Bol jer je on izgledao povrijeđeno.
Zbunjenost zbog toga što je ovdje.
Iznenađenje jer kad sam ga vidjela, počela sam se pitati zašto sam bila tako
nervozna oko toga što smo trebali početi živjeti zajedno.
Ljutnja jer nije imao veći utjecaj na mene još dok smo bili zajedno pa bi
Joshov utjecaj možda bio manji.
Srdžba jer nije održao svoja obećanja pa bih i ja morala održati svoja.
Bila sam bijesna.
To je bio zbrljani sažetak mojih osjećaja. Jednostavno sam popizdila.
Pogledala sam Tylera. Izgledao je uzrujano jer mu nisam dala da me drži za
ruku. Lice mu se smračilo. »Spavaš li s njim?«
Oboje smo znali o kome govori. Nije bilo razloga da se ponašam kao da me
je sram.
»To nije tvoja stvar«, odbrusila sam mu.
»Jesi li spavala s njim dok smo bili zajedno?« Nije me pogledao, ali njegovi
članci na volanu postali su bijeli.
U meni je kuhalo. »Znaš što? Zaustavi auto. Pusti me van.« Odvezala sam
pojas.
»Kris...«
»Jebi se, Tylere. Bila sam ti vjerna. I ja nisam usrala našu vezu. Ti si to učinio.
Ako nisi želio da spavam s drugim muškarcima. nisi trebao prekidati sa mnom.
Izgubio si privilegiju da budeš povrijeđen one sekunde kada si mi ostavio onu
glasovnu poruku.«
On nije zaustavio automobil.
»Okej«, rekao je za koji tren. »Okej, ispričavam se. Znam da ti to ne bi učinila.
Samo... kada sam vidio kako se on ponaša u vezi tebe, ja... žao mi je.«
Kako se on ponaša u vezi mene? Koji se kurac dogodio u garaži? Nisam
namjeravala pitati, ali koji vrag?
Vozili smo se u tišini nekoliko minuta. Kada je konačno progovorio, glas mu
je zvučao poput šapta. »Voliš li ga?«

131
 Knjige.Club Books
Ignorirala sam ga. Boljelo bi me kada bih samoj sebi priznala odgovor na ovo
pitanje. Okrenula sam se prema prozoru i pokušala razmrsiti svoje osjećaje
promatrajući autocestu vani.
Kao što sam i očekivala, izabrao je nekakav bezvezno zamračeni pompozni
restoran s morskim plodovima u Malibuu. Naš stol bio je ispod glupe lampe od
koralja i gledao je na ocean. Izvukao mi je stolac, a ja sam odbila sjesti i
promatrala ga dok nije obišao stol i sjeo na svoje mjesto.
Bilo mi je dosta njegova kavalirstva. Željela sam da sve završi. Što se mene
tiče, sve je to bilo premalo i prekasno.
Sjela sam i škiljeći čitala meni. Umirala sam od gladi i bila sam razdražljiva.
Vožnja je trajala četrdeset i pet minuta za vrijeme špice. Josh i ja bismo već
završili s večerom. Josh me nikada nije puštao da ovako izgladnim. Stavio bi me
na suvozačko sjedalo automobila, zatvorio vrata, pokucao na prozor i pritisnuo
vrećicu čipsa na staklo, cereći se tim svojim jamicama. Josh bi me odveo nekamo
kamo sam ja htjela ići i on bi želio tamo jesti, jer smo voljeli istu hranu.
Konobar je stavio košaricu s kruhom između nas. To čak nije ni bio kruh -
samo čudni, neravni krekeri tanki poput papira i posuti sjemenkama sezama. To
mi je bio okidač i smjesta sam osjetila da sam razdražljiva zbog gladi i da
postajem još živčanija.
»Tatarski od tune je navodno izvrstan«, rekao je Tyler pomirljivim tonom.
»Je li?« Zaklopila sam jelovnik i bacila ga na stol tako da je odjeknuo. »Naruči
za mene jer ja doslovno nemam pojma koji vrag gledam.«
»Mogli bi otići nek...«
»Ne. Hajdemo raditi ono što ti želiš. Uvijek.« Poludjela sam. »Hajdemo biti
u vezi na daljinu zbog koje ću biti sama mjesecima dok se ti baviš sam sobom. I
hajdemo jesti ono što ti želiš jesti. Jer samo si ti važan, zar ne?«
Ovo nije bilo pošteno i znala sam to. Prihvatila sam vezu s osobom koja radi
u vojsci. Ali trenutačno nisam racionalno razmišljala - bila sam gladna.
Nagnula sam se naprijed. »Naruči kamenice. Izazivam te.«
Sve što mi je trebalo da potpuno podivljam bile su školjke punjene sluzi
poslužene ispred nas.
Stisnuo je usta u ravnu liniju. Čini se da je shvatio da sam previše gladna da
bi razgovarao sa mnom. Pa kada se konobar vratio, Tyler je naručio i cijelo me
vrijeme gledao krajičkom oka kao da bih mogla prevrnuti stol ili nešto slično.
Nakon toga ponovno me je pokušao uhvatiti za ruku.
»Kristen...«
»Što?« stavila sam ruke u krilo. »Reci što mi imaš reći a da me ne dodiruješ.«
»Kris...«
»Prekinuo si sa mnom glasovnom porukom. Dvije godine, a ja dobijem
glasovnu poruku.«
132
 Knjige.Club Books
Sve što sam radila nakon toga bilo je pošteno.
Skupio je svoje guste obrve. »Nisam te mogao dobiti na telefon. Pokušavao
sam danima. Gdje si bila?«
Družila se s Joshom. Paničarila jer si se ti vraćao kući.
»Zvao si me dva puta, Tylere. Propustila sam dva poziva pa si odlučio
ponovno isplanirati naše živote a da o tome nisi razgovarao sa mnom?«
Ponovno sam osjetila val ogorčenja. »Znaš li kako je imati dečka kojeg ne
možeš nazvati? Ne znati gdje si, jer je to povjerljivo? Nikada ne moći ništa
planirati? Ići sama na svadbe? To sam radila s tobom dvije godine. A kad si ti
trebao učiniti nešto za mene, ostavio si me na cjedilu.«
Uzela sam jedan kreker iz košarice za kruh i mrzovoljno zagrizla. »Što je s
mojom operacijom?« Mahala sam s tim krekerom u rukama. »Mogla sam je
obaviti prije nekoliko mjeseci, a Sloan se mogla brinuti za mene, ali neeeee.
Rekao si mi da čekam. Želio si biti uz mene.« Prstima sam pokazala znak
navodnika. »Hvala za sve dodatne mjesece nepotrebne patnje. A što je s tom
velikom kućom koju si me natjerao da uzmem da bi ti imao mjesta za svoje stvari?
Pretpostavljam da ću jednostavno nastaviti plaćati ogromni najam, je l’ tako?«
Zurila sam u njega, leđima naslonjena u stolcu. »E, i znaš što, stvarno si me
sjebao i s Evelyn. Doslovno si me bacio lavovima. Pa hvala ti na tome.«
Polako je uzdahnuo. »Znam. I žao mi je.« Povukao je dlan preko lica. »Želim
da znaš da to nije bilo zato što nisam htio biti s tobom. To nikada nije bio razlog.
Ovo jednostavno nije bio život koji sam želio, Kris. Vojska je sve što sam ikada
poznavao.«
»U redu.« Prekrižila sam ruke. »Dakle, ti radiš ono što želiš, kao i obično.
Odabrao si. To si učinio, a nisi me uključio. Zašto sam ja ovdje?«
»Zar ti uopće ne nedostajem?«
To pitanje pogodilo me je ravno u srce. Njegove su me oči preklinjale.
Preklinjale me da mu kažem da mi nedostaje.
Zapravo ne. Ne dok te nisam vidjela i pustila te da izađeš iz svog sobička.
Sada sam zbunjena...
...Josh.
Željela sam ga odgovoriti od toga da me želi.
»Znaš, to je ionako bolje«, rekla sam mašući rukom. »Jer pored tebe čak
nisam svoja. Kada bi me stvarno upoznao, mrzio bi život sa mnom.«
On me je samo pogledao, a oči su mu postale blage kao da je znao što radim
pa je pomislio da je to slatko.
»Okej, znači ne vjeruješ mi? Ovo mjesto...« Podignula sam ruku prema gore
pokazujući na restoran. »Ne volim jesti na ovakvim mjestima. Jebote, što je
tjestenina u sipinom crnilu? Ja idem na ovakva mjesta s tobom jer ti to voliš, a ti
možeš odabrati što ćeš jesti otprilike petnaest dana u godini.«

133
 Knjige.Club Books
Stavila sam ruku na prsa. »Ja sam vrlo tvrdoglava kada je riječ o mjestu na
kojem želim jesti. Ti čak ni to ne znaš. To je ključni dio onoga što me čini osobom,
a ti nikada nisi vidio taj dio mene, Tylere.«
Kutovi njegovih usana podignuli su se pa se blago nasmiješio, kao da se
zabavlja.
»Ovo nije smiješno. Ja sam potpuno ozbiljna. Lako se uzrujam. Nestrpljiva
sam i brzo mijenjam raspoloženje. Mrzim gotovo svakoga. Mi se zapravo uistinu
i ne poznajemo. Sve što si ikada vidio sam ja u svom najboljem izdanju, uvijek
draga i našminkana. To nisam prava ja.«
Josh poznaje pravu mene.
Nastavila sam. »Ti si se ponovno prijavio u misiju. To je riješeno, a moj stav
o još jednom tvom odlasku u misiju nije se promijenio. Ja to neću prihvatiti.
Nećemo ponovno biti zajedno. Tako da, cijenim tvoje objašnjenje i razgovor
licem u lice. Ali nijedno od toga neće ništa promijeniti.«
Podlakticama se naslonio na stol i obratio se izravno mojim očima. »Volim
te.«
Srce mi se zgrčilo.
Čula sam te riječi preko telefona stotinu puta. Pisao ih je u pismima. Ali prošla
je gotovo godina dana otkako me je pogledao u oči i rekao mi to u lice. I sada
kada je to učinio, nije bilo nikakve sumnje da to i misli.
Čekao je, ali ja mu nisam uzvratila istim riječima. Nisam bila sigurna volim
li ga.
Nisam bila sigurna da ga ne volim.
Netko je stavio nekakve čudne salate na stol dok smo se Tyler i ja napeto
promatrali. Zelena menažerija blago je mirisala na morske alge, a ja sam zapravo
osjećala laganu mučninu pri samom pogledu na to. Jedina stvar koju sam
prepoznala na tanjuru bila je cherry rajčica, a čak je i ona bila žuta, a ne crvena.
Odgurnula sam tanjur od sebe, prekrižila ruke i namrštila se.
Željela sam ugasiti glupu romantičnu svijeću koja je treperila između nas.
Uzela sam stakleni svijećnjak i izlila vodu na njega, a Tyler se namrštio dok me
je gledao kao da sam poludjela.
»Što želiš od mene?« upitala sam. »Završetak? Oprost?« Uzela sam svijeću
koja se dimila i pomaknula je pored soli i papra.
Njegove predivne zelene oči proučavale su moje lice. »Sjećaš li se dana kada
smo se upoznali?«
Uzdahnula sam. »Naravno. Bio si tako jadan. Kako bih to mogla zaboraviti?«
Nasmiješio se. »Ti si uvjerila pijanista u tom baru da ti dopusti da sviraš. To
je bilo nevjerojatno. Nisam mogao skinuti oči s tebe.«
Osjetila sam grč u kutu usana. To je bilo posljednji put da sam svirala klavir.
Prije dvije godine.

134
 Knjige.Club Books
Imala sam štand na sajmu kućnih ljubimaca u okrugu Orange i tu noć bila sam
sama u hotelu. Popila sam nekoliko pića i tamo me nitko nije poznavao. Note su
letjele s mojih prstiju i onda sam ga ugledala na suprotnoj strani prostorije za
barskim stolom pod svjetlom lampe, poput scene iz filma.
Sve oko njega postalo je mutno.
On je nastavio. »Pitao sam te kako se zoveš, a zatim sam tvoje ime napisao
krasopisom na ubrusu. A ti si se nasmijala i pitala me je li to ikada upalilo kod
bilo koga.« On se blago nacerio. »Je, znaš. Kod svake djevojke prije tebe.«
Zbog toga sam se nasmiješila i osjetila sam da postajem blaža. »Ti si bio tako
dobro odjeven da sam pomislila da si sigurno gej.«
On se nasmijao, a oči su mu bile negdje daleko, kao da izvlači neko sjećanje
iz sebe. »Nakon što si me zafrkavala zbog mog glupog uleta, pokušao sam te
počastiti pićem. Ti si rekla da želiš samo novi ubrus. Pa sam ti ga donio i od njega
sam napravio origami labuda. To te je stvarno raspizdilo.«
Uzdahnula sam. Taj prokleti origami labud. Još uvijek ga imam, iako to ne
bih nikada priznala. »Bila sam prilično ljuta taj dan. Nisam imala strpljenja za
očajničke pokušaje origamija.«
On se zagrcnuo od smijeha. »Rekla si mi ako te uspijem pobijediti u ratu
palčeva, mogu dobiti tvoj broj.«
»Da. Nisam slutila da ćeš pobijediti.« Nitko me nikada nije nadmašio. On je
imao iznenađujuće gipke palčeve.
Sjetila sam se kako mi je zatreperilo srce kada su nam se dotakle ruke. Odmah
me je privukao. Kemija je bila trenutačna.
On je odmahnuo glavom. »Nikada prije nisam upoznao ženu poput tebe.
Rekla si mi da idem kvragu i natjerala me da se veselim tome.«
Pomaknuo je stolac pa je sjedio dijagonalno nasuprot mene. Koljena su nam
se dotaknula i kroz mene je prošlo lagano uzbuđenje.
Koliko sam bila blizu životu s ovim čovjekom. Dijeljenju života s njim. On
je mogao biti taj koji spava pored mene u krevetu, a ne Josh, moj umiljati medo.
Činilo se da su Tylerove prodorne oči dosegnule moju dušu te nisam mogla
maknuti pogled.
»Nisam mogao odbaciti svoju karijeru, Kris. Previše sam radio da dođem do
toga gdje sam sada. Ponudili su mi priliku, ja sam se uspaničio, učinio sam nešto
glupo i žalim zbog toga svaki dan otkad sam to učinio.«
Drhtavo je uzdahnuo. »Onog jutra kada sam ti ostavio tu poruku probudio
sam se s osjećajem da sam se živ zakopao. Pokušao sam te odmah nazvati i...«
Odmahnuo je glavom. »Ova tišina je poput bitke. Bio sam toliko očajan u
nastojanjima da dođem do tebe da sam gotovo dezertirao. Nemaš pojma koliko
mi je bilo teško. Kvragu, sišao sam s uma.«

135
 Knjige.Club Books
Ponovno je posegnuo za mojom rukom. Njegov izraz lica bio je toliko bolan
da sam pomislila da bi se mogao slomiti ako izmaknem ruku, pa sam mu nevoljko
dopustila da me drži. Zbog njegova dodira osjetila sam neočekivani trzaj. Drhtaj
sjećanja.
Pogledao je prema našim rukama dok je provlačio svoje prste između mojih.
Srce mi je počelo lupati.
Sjećam te se.
Tyler mi se vratio poput poplave, kao da je njegov dodir prekinuo kletvu
zaborava.
Poznavala sam tog čovjeka. Poznavala sam njegov miris i okus. Jedna jedina
riječ bila je dovoljna da znam kakve je volje. Sjetila sam se pogleda u njegovim
očima dok smo vodili ljubav te osmijeha na njegovu licu ujutro dok bismo ležali
u krevetu i razgovarali na jednom jastuku. Prisjetila sam se boli dok sam ga ljubila
na odlasku u zračnoj luci kao i praznine kada je otišao.
Sjećam se.
Promatrao je naše ruke kao da ga boli kad me dodiruje. Podignuo je pogled
prema meni. »To je jebena praznina, Kris. Poput nekakve crne rupe koja postaje
sve šira. Ti si ono čemu se veselim. Predah usred bilo kojeg sranja kojim se bavim.
Ja vodim razgovore s tobom u svojoj glavi. Pripremam se što ću ti ispričati. U
posljednje dvije godine samo odbrojavam dane te živim svoj život u
danima između naših razgovora i mog dopusta.«
Zastao je i proučavao moje lice. Bio je prepun žaljenja i tuge.
»Zeznuo sam«, uzdahnuo je. »Nisam to nikada trebao učiniti. Trebao sam se
jednostavno vratiti kući.«
Ispustila sam dugački izdah. »A onda bi me samo prezirao.«
Jebote, zar ne postoji neki scenarij u kojem čovjek može biti sa mnom a da se
ne mora odreći jedine stvari koju želi za sebe?
Kako sam krenula, jedini način na koji ću završiti s nekim do kraja svog života
bit će da se ugušim topljenim sirom i umrem na prvom spoju.
Stigla nam je hrana pa smo jeli u tišini. Ja sam buljila u svoj tanjur, a on je
buljio u mene. Kada smo počistili tanjure, moja je ljutnja i službeno nestala.
Zamijenila sam je krivnjom.
»Tylere...«
Pogledao me, s nadom u očima zbog mog izmijenjenog tona.
»Ja sam zaljubljena u njega. Mislim da sam zaljubljena u njega od dana kada
smo se upoznali.«
Nisam uviđala potrebu da mu lažem. Ako će se mučiti zbog svoje odluke,
nisam željela da me gleda kroz ružičaste naočale.
Rukom je obrisao usta i naslonio se u stolcu, sa stisnutim šakama na stolu.
»Shvatio sam«, naposljetku je tiho rekao.
136
 Knjige.Club Books
Pitala sam se kako je znao. Što mu je to na meni odalo kako se osjećam?
Možda me je odalo to što je vidio Josha.
»Jeste li zajedno?« upitao je.
Odmahnula sam glavom. »Ne.«
Maknuo je pogled s mene. »On je onda jebeni idiot«, rekao je, a oči su mu
bile staklene.
»To nije njegov izbor. Moj je. I ja bih bila s njim da mogu.«
Iscrpljeno je promatrao košaricu za kruh. »Ali mene ne voliš?« Pogledi su
nam se ponovno susreli.
Slegnula sam ramenima. »Ne znam«, iskreno sam rekla. »Mislim da je dio
mene bio s tobom jer ti zapravo nisi bio stvaran, znaš? Nisi bio tu da se baviš
mojim usranim menstruacijama i da budeš seksualno frustriran poput mojih dečki
prije tebe. Nisi želio djecu pa ti moji problemi nisu bili važni. Mama te je
voljela. Bio si jednostavan. A onda smo odlučili učiniti to stvarnim i ja sam se
jednostavno prestrašila zato jer ti dolaziš kući. Bojala sam se živjeti s tobom i
preuzeti takvu obavezu. A onda kada sam te danas vidjela, ja...«
Držao se za moje riječi.
Uzdahnula sam. »Ugledala sam te i pitala se zašto se bojim. Mislim da bih se
ponovno zaljubila u tebe istog trena kada bi se vratio kući. Ali ti to nikada nisi
učinio.«
A trebala sam te da to učiniš. Jer si bio jedino što bi me spriječilo da se bacim
u vatru.
Čvrsto je zatvorio oči. Kada ih je otvorio, bile su pune boli. »A što je s njim?«
Slegnula sam ramenima. »Što je s njim? Ne mogu biti s njim. Nikada. On želi
djecu. Dakle, to je kraj te priče.«
Odmahnuo je glavom. »To je moja krivica«, tiho je rekao. »Sve to. Znao sam
da ima nečega između vas. Mogao sam to osjetiti. I svejedno sam se ponovno
prijavio u misiju.« Pogledao me je, a bol mu se duboko urezala u čelo. »Ja sam to
učinio. Praktički sam te predao njemu u ruke. Bio sam tako glup.«
»Nisi bio u krivu«, promrmljala sam.
Pitala sam se što bi se odvilo drugačije da se Tyler samo vratio kući. Da se
uselio. Bio prisutan. Podsjetio me, kao što me sada podsjetio.
No duboko u sebi znala sam da Tyler nikada nije imao šanse protiv Josha.
Josh bi uvijek bio negdje u blizini sreće koju sam možda mogla nekada pronaći s
Tylerom.
Slutila sam da će Josh biti negdje u blizini svega vezanog uz mene do kraja
mog života.
I morat ću se naviknuti na to.
Tyler je platio račun kada smo ustali da krenemo i pogledao me.

137
 Knjige.Club Books
»Želim te nekamo odvesti.«
Odveo me je u hotel na plaži. Mislila sam da ćemo se popeti na krov - vidjela
sam znak za kafić na krovu. Ali ostali smo na katu sobe za goste. Kada je izvadio
ključ, shvatila sam da me vodi u svoju sobu.
»Tylere...«
»Samo... molim te, Kris. Samo nekoliko minuta.«
Otvorio je vrata prostrane sobe. Kroz ogromni panoramski prozor pružao se
pogled na ocean. Uveo me je u sobu, držeći ruku na donjem dijelu mojih leđa, a
ja sam shvatila da to uopće nije soba. To je bio predsjednički apartman.
S lijeve strane nalazio se blagovaonski stol za osam osoba i na njemu je stajao
aranžman od svježeg cvijeća veći od mene. Zavojite stube vodile su prema
potkrovlju, u kojem se nalazila knjižnica koja je gledala na suvremenu kuhinju.
Pored otvorenih balkonskih vrata nalazio se ulašteni, crni klavir na kojem su
treperile svijeće, dvije čaše za šampanjac i latice ruža. Šampanjac je ležao u ledu
pored klupice za klavir.
Očigledno je isplanirao nešto romantično prije nego što sam mu jasno rekla
da nećemo ponovno biti zajedno i priopćila mu novosti o Joshu.
Dan se nije razvijao onako kako se nadao.
Nije se razvijao ni onako kako sam se ja nadala.
»Nisam bio siguran trebam li te dovesti ovamo«, rekao je. »Nisam bio siguran
želiš li me uopće vidjeti. Trebalo mi je vremena da uopće nađem apartman koji
ima klavir.« Pogledao me je ozbiljnim zelenim očima. »Nadao sam se da ćeš mi
svirati. Kao onoga dana kada smo se upoznali.«
Ponovno sam pogledala prema klaviru. Nisam željela ponavljati dan kada smo
se upoznali. Nisam željela svirati za njega ni igrati ove igrice.
Željela sam ići kući. Željela sam biti s Joshom.
Stajali smo tako u tišini, a kroz otvorena balkonska vrata čuo se udaljeni zvuk
udaranja oceana o obalu.
Pružio je ruku prema mojoj. »Kris?« Nagnuo je glavu da bi uhvatio moj
pogled. »Hoćeš li svirati za mene? Molim te? Posljednji put?«
Posljednji put.
Dakle, to je bilo to. Naše zbogom.
Ovako je počelo i ovako će završiti. Ja, sjedim na klupici za klavir dok me on
gleda kako sviram. To je bio prikladni rasplet. Bilo mi je drago što ga imamo.
Drago što je došao i što smo si rekli stvari koje smo trebali. Bilo je bolje ovako.
Pogledala sam ga na trenutak. »U redu, Tylere. Posljednji put.«
Sjela sam i postavila prste na tipke. Kroz zavjese je ulazio hladni i slani
povjetarac s oceana, ja sam ga duboko udahnula i počela svirati.

138
 Knjige.Club Books
Moj um nestao je u svojim bespućima. Nisam osjećala da Tyler sjedi pored
mene niti sam mogla reći koju su glazbu izabrali moji prsti, kao ni koliko sam
dugo svirala. Sve odluke donosilo je petnaest godina mišićne memorije.
Kada je bilo gotovo, činilo se kao da izlazim iz sna. Položila sam ruke u krilo
i zatekla Tylera kako sjedi pored mene i nježno se smije, a oči su mu bile pune
suza.
Zatim je stavio ruku ispod moje čeljusti i počeo me ljubiti.
Bio je to nježan i oprezan poljubac, istraživanje zatvorenih usana. No, to me
je privuklo k njemu poput toplog povjetarca koji podiže zmaja. Moje su ruke
pronašle svoj put oko njegova vrata, a sjećanje na oblik njegovih usta i dodir
njegovih usana popunilo je ona mjesta na kojima su stajali upitnici i mračni
kutovi.
Da, sjećala sam ga se. Sjećala sam se nas.
Ali on nije bio Josh.
Dodir njegove jednodnevne brade činio se pogrešnim. Bio je previsok. Pa iako
mi je srce snažno udaralo, nije posezalo za njim.
Možda jednom, ali to bi bilo dovoljno. Mogla sam čak pogriješiti i pomisliti
da je to ljubav.
Ali sada znam bolje.
On se odmaknuo, još uvijek držeći moje lice u svojoj ruci, a ja sam ga
pogledala dok je iz mene navirao očaj.
Bolje od ovog nikad neće biti.
Ako Tyler ne može zasjeniti Josha, onda to nitko ne može. I to me je natjeralo
u plač jer je sve to bilo potpuno beznadno.
Prešao je palcem preko moje čeljusti i treptao ne bi li odagnao suze.
Vjerojatno je pomislio da me je ganuo poljubac. Pretpostavljam da je. Ali to nije
bilo zbog njega.
»Volim te, Kris. Uvijek ću te voljeti«, prošaputao je. »Molim te, oprosti mi.«
Skrenula sam pogled s njega te obrisala suzu sa svog obraza. »Mogu ti
oprostiti ako i ti oprostiš meni.«
Stavio je ruku oko mojih ramena i naslonio svoj obraz na moju glavu.
Naš zagrljaj bio je pun gubitaka, žaljenja i razmišljanja o tome što je moglo
biti.
Tyler je bio jedna verzija moga života. Put kojim sam mogla krenuti. No, sada
sam toliko skrenula s tog puta da više ni sama nisam znala kamo idem. Sve što
sam znala jest da sam se uputila u slijepu ulicu.
I kada uđem u nju, bit ću sama.
»Kristen, jesi li ikada čula za crvenu nit sudbine?« upitao je Tyler iznad moje
glave.

139
 Knjige.Club Books
»Ne«, šmrcnula sam.
Okretao me dok nisam sjedila sučelice njemu.
»Učim mandarinski«, rekao je obraćajući se mojim očima.
»Mnogo učim o kineskoj kulturi. I pročitao sam priču koja uistinu rezonira sa
mnom.«
Pružio je ruku i palcem mi nježno obrisao suzu s obraza. »Prema kineskoj
legendi, dvoje zaljubljenih povezuje nevidljiva crvena nit na malim prstima.
Sudbina to dvoje ljudi, koji su povezani crvenom niti, od rođenja je da budu
ljubavnici, bez obzira na vrijeme, mjesto ili okolnosti. Ta se nit može rastezati ili
zapetljati, ali nikada neće puknuti.«
Pogled mu je vrludao između mojih očiju.
»Ti si na drugoj strani moje niti, Kris. Bez obzira ne to koliko smo udaljeni,
ti si vezana za mene. Ja sam nas rastezao i ja sam nas zapetljavao i žao mi je. Ali
nisam nas slomio, Kris. I dalje smo povezani.«
Zastao je. Ta stanka koju je uvijek činio na telefonu, ona koja mi je govorila
da će mi sada ispričati dobru stranu priče.
Zatim je izvadio iz džepa malenu, baršunastu kutiju i podignuo poklopac.
Srce mi je stalo. O moj Bože.
»Udaj se za mene.«

140
 Knjige.Club Books

DVADESET I TRI

JOSH
avršio sam zadnju narudžbu koju je Kristen imala za mene, ali sam ostao.
Z Želio sam biti ovdje kada se ona vrati kući. Želio sam vidjeti da se vraća kući.
To čekanje bilo mi je fizički bolno. Prsa su me boljela kao da mi je zamka za
medvjede stegnula srce. Um mi je podivljao. Gdje su? Razgovaraju u restoranu?
Ili se mire u hotelu, u njegovu krevetu?
Ne. Ona to ne bi učinila. Pa sinoć smo bili zajedno. Ne bi ona to, zar ne?
Jebote, raspadam se pri samoj pomisli da mu ona dopušta da je drži za ruku.
On je došao ovamo da bi se pomirio s njom - uopće nisam sumnjao u to.
Jedino što nisam znao bilo je što će ona učiniti. Ubijalo me je dok sam je gledao
kako odlazi.
Ali nisam imao nikakvo pravo na nju. Čak nisam imao pravo ni biti uzrujan.
On je bio glavni tip - onaj zbog kojeg joj je srce slomljeno mjesecima.
On je bio glavni, a ja sam bio nitko.
Prehodao sam garažu. Prehodao sam kuću. Ona je uvijek bila kod kuće kada
sam ja bio tamo, a ta unutarnja praznina pogoršavala je moju tjeskobu i pojačavala
nepravdu cijele situacije. Zato sam ponovno izišao van, gdje barem nisam
promatrao njezin prazni kauč.
U želucu mi je krulilo, ali nisam mogao jesti. Čak je i Kaskader Mike bio
uzrujan. Stalno je cvilio i gledao prema prilazu te me slijedio po radnom prostoru,
kao da je bio svjedok njezine otmice i ljutio se na mene jer nisam učinio ništa da
to spriječim. Na kraju sam ga jednostavno stavio u njegovu torbicu i nosio ga
okolo sa sobom.
18:00.
19:00.
20:00.
Nisam mogao duže ostati jer bi bilo očito da je čekam. Nikada prije nisam
radio do devet navečer. No, ako odem odavde i produžim kući, nikada neću znati
kada se vratila, odnosno kakva se vratila. Sretna? Tužna? Sutradan, u istoj odjeći?

141
 Knjige.Club Books
A što ako je on ne doveze kući? Što ako dođe i ostane da tu prenoći? Kladim
se da bi taj šupak obožavao trljati mi sol na ranu. Vjerojatno bi i otrčao prokleti
pobjednički krug.
Zbog svakog automobila koji bi prošao pored kuće srce bi mi jače lupalo te
bih naglo dignuo glavu.
Možda bih trebao otići. Ne znam mogu li podnijeti da ih vidim kao par. Rekao
sam si da idem ako se ne vrati do devet. Jer što je vrijeme više prolazilo, to je
postojala veća vjerojatnost da će provesti noć zajedno - ovdje ili negdje drugdje.
I kako god bilo, bolje je da ne znam ništa o tome.
Konačno, smeđi Nissan zaustavio se u prilazu u 20:17.
Vratila se Uberom.
Sama.
Osjetio sam olakšanje, kao da mi je uteg od pet stotina kilograma pao s leđa.
Konačno sam ponovno mogao disati.
Tri sata. Možda su samo bili u restoranu. Vožnja tamo, vožnja natrag - to je
jednostavno mogao biti jedan od tri sata. Ona nije provela noć s njim. I nakon
svega, dala mu je samo nekoliko sati i nije mu dopustila da se vrati s njom kući?
Možda je ovo bio dobar znak.
Skinuo sam torbu za psa - radije bih umro nego joj dopustio da me vidi da
nosim torbicu za pse - te odglumio da sam zauzet postavljanjem tepiha na već
završene stepenice, a ne da sjedim u garaži i čekam je da se vrati kući poput
zaljubljenog psića.
Izašla je iz auta i ušla kroz garažu, noseći vestu u jednoj ruci, dok joj se rukav
vukao po prilazu. Kaskader Mike potrčao je da je pozdravi, skakao je i cvilio oko
njezinih nogu, ali ona se nije sagnula da ga podigne.
»Hej«, rekao sam opušteno dok je prilazila. »Upravo završavam.«
Stala je ispred mene i bez riječi me proučavala. Pokušao sam shvatiti što se
dogodilo prema tome kako je izgledala.
Nije se uredila da bi izašla s njim. To je bilo dobro. Ali ruža na usnama nije
bilo. Je li to zato što su jeli? Ili zato što su se ljubili? Jesu li se svađali cijelo
vrijeme? Jesu li joj zato ramena spuštena? Oči su joj bile crvene. Malo joj se
maškare razmazalo, kao da je plakala.
»Josh? Želiš li ići pjevati karaoke sa mnom?«
Treptao sam gledajući je. »Karaoke?«
Uzdahnula je i umorno me gledala. »Osjećam da će me uhvatiti groznica. To
će biti ili groznica čišćenja ili groznica pjevanja. Možda bi pjevanje bilo zdravije.«
Nacerio sam joj se. »Aha. Zvuči zabavno.«
Slabašno mi se nasmiješila. »Okej. I moraš me nahraniti. Onak’ uskoro.«
Podignuo sam obrvu. »On te nije odveo na večeru?« Ona nije jela prije nego
što su otišli. A otišli su prije gotovo tri sata. Kvragu, taj se šupak igrao s vatrom.
142
 Knjige.Club Books
Nadam se da se cijelo vrijeme ponašala kao noćna mora.
»Pa kao bili smo na večeri.« Napravila je grimasu. »Jela sam nekakvu
dekonstrukciju namaza od sirovog čileanskog brancina.«
Uzdahnuo sam. »Je li to uopće hrana?«
»Nemam pojma. Umirem od gladi«, promrmljala je i okrenula se prema kući.
Nije prošlo dobro. To je bilo očito. I bili su samo u restoranu, kao što sam
mislio - povrh svega, u usranom restoranu koji joj se čak nije ni svidio. S tim
početničkim potezom nije dobio nijedan bod kod nje.
U meni je bujala nada. Možda je ovo posljednje što ćemo vidjeti od Tylera.
Svejedno, ona je bila loše volje.
»Je Ii sve u redu?« upitao sam dok sam stajao.
Zaustavila se leđima okrenutima prema meni i pustila je da joj glava padne.
»U redu.« Zastala je na trenutak. »Zaprosio me je.«
Udarac u srce izbio mi je zrak iz pluća. Sto?
Bio sam zahvalan što me ne gleda jer bi mi to vidjela na licu. Nisam mogao
doći do daha. Gotovo se nisam mogao pribrati da odgovorim.
Pročistio sam grlo. »A da. I što si rekla?«
Pričekala je trenutak prije nego što je odgovorila, govoreći preko ramena:
»Rekla sam možda.«

Dok se ona presvlačila ja sam joj napravio sendvič - bez majoneze, samo jedna
šnita šunke, sir Provolone, bez korice - onako kako voli. Zamotao sam ga u
kuhinjski ubrus i pružio joj ga kada je izašla iz svoje sobe. Izgledala je kao da želi
zaplakati kada ga je uzela. Mrzio sam vidjeti je uzrujanu.
Pozvali smo Uber da možemo piti.
A planiram puno piti.
Rekla sam možda.
On se želio oženiti njome, a ona je to zapravo razmatrala. Bilo mi je zlo.
U Uberu je sjedila pored mene na stražnjem sjedalu, jednu je nogu savila pod
sebe pa joj je koljeno virilo iz poderane rupe na trapericama. Našminkala se.
Umorno je gledala kroz prozor.
Promatrao sam joj ruku na sjedalu. Nije imala prsten na prstenjaku. Zasad.
»Želiš li razgovarati o tome?« upitao sam.
Pogledala me je. »Želiš razgovarati sa mnom o mom dečku?«
Nož se upravo okrenuo u mom srcu, ali sam čistom voljom uspio zadržati ton
svoga glasa. »Naravno. Možda ti mogu dati nekakav uvid u situaciju.«
Bio sam rastrgan između želje da ostanem u blaženom neznanju i da budem
informiran. Pobijedila je morbidna znatiželja. Smatrao sam da što god da se
143
 Knjige.Club Books
dogodi, dogodit će se bez obzira znam li ja detalje ili ne. A ako bude razgovarala
sa mnom o tome, možda ću moći usmjeriti njezinu odluku u svoju korist.
Duboko je udahnula.
»Pa, on se ponovno prijavio u misiju. Ali ovoga puta neće biti u ratnim
zonama, nego će prevoditi velikodostojnicima i visokopozicioniranom vojnom
osoblju.«
Čelo mi se namrštilo. »Prevoditi?«
»Da. On je lingvist. Tečno govori devet jezika - deset. Možda sada deset.
Rekao je da uči mandarinski. Ne znam.«
Isuse Kriste. Kako mi je Brandon zaboravio spomenuti da taj klaun nije
nekakav vojnik u pješadiji koji obavlja fizički posao? On je pametan, obrazovan,
a još k tome i zgodan?
Jebeni Brandon. Ubijala me njegova sklonost ublažavanju situacije. Bio sam
potpuno nepripremljen za tog tipa.
Pa zato se sviđao Ledenoj kraljici. Pored Tylera sam izgledao kao prokleta
ništarija. Nije čudo što Kristen ne želi ništa ozbiljno sa mnom.
»On želi da se udam za njega. Onda bismo se preselili u inozemstvo.« Naglo
me pogledala u oči.
Želudac mi se zgrčio. »I ti si rekla možda?«
»Rekla sam da ću razmisliti.«
Počešao sam se po obrazu, pokušavajući izgledati kao da me ništa od toga ne
dira, a iznutra sam ludio. »Zbog čega se dvoumiš?«
Nije mi odgovorila.
»Da se odseliš, nedostajala bi Sloan«, rekao sam. A da ne spominjem što bi to
meni učinilo.
No, ona je samo duboko udahnula i skrenula pogled s mene.
Gledala je kroz prozor, a ja sam buljio u nju dok je promatrala cestu. Kada se
ponovno okrenula prema meni, oči su joj bile pune suza. Zatim je otkopčala pojas,
skliznula sa sjedala i popela mi se u krilo.
Srce mi je poskočilo zbog neočekivane bliskosti. Privukao sam je k sebi i
stavio joj glavu ispod svoje brade, udišući miris njezine kose. Osjećaj njezina
malenog, toplog tijela u mojim rukama djelovao je poput doma. Nema druge riječi
za to.
Ona je bila dom.
Bilo je teško gledati koliko je on utjecao na nju. Ovo je drugi put da je gledam
kako plače i oba je puta to bilo zbog njega.
Osjećao sam gotovo veću ljubomoru od onoga što sam mogao podnijeti.
Ova žena je moja. Ona je moja, a ne njegova. Zašto nije mogao ostati podalje
od nje? Pustiti je da ga jednostavno preboli?

144
 Knjige.Club Books
Ali onda sam shvatio istinu. Ona nije moja - nikada nije ni bila.
Ja sam njezin.
A to nije ista stvar.
Bio sam dobro dok sam bio strpljiv jer sam čekao da ona izađe iz svega toga.
Nisam bio spreman na njegov povratak u njezin život. I sada, suočen sa stvarnošću
da ću je možda u potpunosti izgubiti, shvatio sam ono što sam znao tjednima prije.
Zaljubljen sam u nju.
I sada mi je može oteti taj tip s kojim se nisam spreman boriti.
Osjećao sam se bespomoćno. Paničario sam. U meni se javio poriv za borbom,
ali nisam mogao učiniti baš ništa u vezi s tim. Mogao sam samo biti ja, a to nije
bilo dovoljno dobro.
Samo seks. To će uvijek biti samo seks.
Podignula je glavu pa me nježno poljubila ispod brade i srce mi je gotovo
puklo. Nikada se nije tako ponašala prema meni. I koliko god sam to volio, sve su
to pokretali osjećaji prema nekom drugom. On ju je povrijedio, a ja sam tu pa
mogu biti onaj koji joj pruža utjehu.
Ali to je bilo nešto. Barem mogu učiniti nešto za nju, osim da je češem tamo
gdje je svrbi.
Ona je sa mnom, grli me. Dopušta mi da i ja nju grlim. Trebalo mi je uživanje
u ovom trenutku jer nisam znao koliko ću takvih trenutaka još dobiti.
Čvrsto sam zatvorio oči te se pokušao usredotočiti na njezin dah na mome
vratu, njezin obraz stisnut uz moju ključnu kost - ranjivost koju mi je pokazivala,
a koju sam viđao samo dok bi sklupčana spavala pored mene tijekom onih noći
kada mi je dopuštala da prespavam u njezinom krevetu.
Zakleo sam se da ću joj ovu noć učiniti zabavnom tako da zaboravi.
A na taj ću način i ja imati nešto čega ću se sjećati kada ona ode.

145
 Knjige.Club Books

DVADESET I ČETIRI

KRISTEN
erurala sam silazeći s pozornice te sam se histerično smijala. Josh me uhvatio
T na dnu stubišta kada sam udarila u njegova prsa. Osjećala sam vibraciju
njegova smijeha kroz njegovu majicu.
Kosio je majicu koju sam mu ukrala prvi dan kada smo se upoznali. Onu s
pivovarom. Dobro mu je stajala. Njegova široka leđa i uski struk, zategnuta
tkanina preko njegovih oblikovanih prsa. Duboko sam udahnula pokušavajući
uhvatiti miris koji sam osjetila onoga dana kad sam je nosila, taj muževni cedar
koji je predstavljao Josha. Kada sam ga udahnula, zadržala sam dah i nisam htjela
pustiti.
Popila sam mrvicu previše.
Popili smo jednu prije nego što smo nastavili, a ja sam već imala dva piva u
sebi. Upravo smo skupa odrepali pjesmu No Diggity, a ja sam pucala od smijeha
gotovo polovicu pjesme. Josh je bio prilično dobar. On je odradio i plesne korake
i sve.
Stavila sam ruke oko njegova struka te ispreplela prste iza njegovih leđa, a on
me držao uza se i smijao se gledajući me.
Naslonila sam bradu na njegova prsa. »Ja te grlim samo zato što su one lavice
tamo bacile oko na tebe«, lagala sam. »Kao tvoja prijateljica, dužnost mi je
zaštititi te od neminovnih napada lavica.«
On se zagrcnuo od smijeha. »Hvala što si mi to razjasnila. Na trenutak sam se
prepao da me stvarno grliš.«
Sve bih radila s tobom. Stvarno.
»Moram ti nešto priznati«, rekla sam podižući pogled prema njemu. »Ne
mislim da si doista loš vozač.«
On mi se zadovoljno nasmiješio.
»Što?« Ugrizla sam se za usnicu.
»Baš razmišljam o nečemu što je Shawn rekao neki dan. Da pijanci i tajice
uvijek otkrivaju istinu.«
Otpuhnula sam. »Ja nisam pijana. Samo frfljam. A Shawn je idiot. Jesi li ikada
osjetio poriv reći nekome da jebeno začepi, čak iako ne govori? Tako se ja

146
 Knjige.Club Books
osjećam, doslovno svaki dan kada mu vidim lice.« Stisnula sam oči. »Iako, ima
neke istine u ovom dijelu s tajicama...«
On se nasmijao, a u uglovima očiju pojavile su mu se bore.
Napućila sam usta. »Josh? Trebaju mi ljuta krilca.«
On me je pustio iz ruku. »Da, gospođo.«
Odšetali smo natrag do našeg crvenog separea uz lošu izvedbu pjesme Lole
Simone i on je naručio hranu.
Otpila sam dugački gutljaj piva. »Zašto frajeri uvijek sjede licem okrenuti
prema vratima?« upitala sam i polizala usne.
Nasmiješio mi se. »Zar to radimo?« Pogledao je prema ulazu preko moga
ramena. »Uh. Čini se da radimo. Možda je to nekakav zaštitnički poriv. Da mogu
obratiti pozornost na opasnost. Da mi ruka kojom držim mač bude slobodna da te
zaštitim.« Iskočile su mu jamice.
Boze.
Tyler je bio zgodan na određeni način. Kao model u crno-bijeloj kampanji za
parfem. Ali Josh. O Bože - Josh. Od njega sam se topila. On je bio plišani
medvjedić. Topao, divan, ukusan komad svega.
Da ga barem mogu pustiti da mi priđe bliže. Da mi bude dečko ako to želi.
Onog jutra kada smo se prvi puta poseksali rekao je da bismo mogli izlaziti samo
jedno s drugim. On bi to želio.
Prije odlaska u krevet zaključao bi kuću i poljubio me za laku noć. Bacao bi
svoje majice na moj stolac, a ja se čak ne bih ni žalila zbog toga. Kaskader bi
mogao spavati s nama, jer voli Josha. A kada bi išao na posao, mogla bih mu
poslati poruku da mi nedostaje, a on bi mi uzvratio na isti način, a kada bih postala
gunđava, samo bi mi se nasmijao kao što je uvijek činio. Puštao je da se moja
raspoloženja jednostavno otkotrljaju s njega, kao da ga ništa vezano uz mene ne
plaši i osjećala sam se kao da s njim mogu biti prava ja. Jedino kada sam stvarno
svoja je kada sam s njim.
Možda bih se trebala udati za Tylera.
Mislim, zašto bismo svi trebali biti očajni, je li tako? Kada bih se udala za
Tylera, on bi bio sretan, mama bi bila sretna. Josh bi prešao na plodne ženskice i
imao milijun djece. A ja bih bila s nekim do koga mi je stalo, tko bi mi možda
mogao odvratiti pozornost od slomljenog srca koje bih imala do kraja života.
Tyler i ja smo se slagali. To ne bi bilo loše. Ne bismo to bili ja i Josh, ali mene
i Josha neće biti pa ne bih li onda trebala razmatrati koje su mi alternative? A
Tyler je znao da sam zaljubljena u Josha. Znao je kako je na stvari kada me je
zaprosio.
Moja najbolja prijateljica ne bi više nikada razgovarala sa mnom, a moj bi pas
vjerojatno pobjegao. S Joshom.
Pitam se bi li Tyler sa mnom jeo ljuta krilca i pio pivo.

147
 Knjige.Club Books
Vjerojatno ne bi.
»Znaš što tebi treba, Josh? Jedna od onih žena koje se smiješe dok govore.«
On se nasmijao. »Molim?«
»Znaš, jedna od onih stvarno slatkih ženica koje se uvijek smiju. One budu
divne majke. Pružaju ti podršku i maze te po leđima kada imaš loš dan. Mirišu na
kekse, imaju bore smijalice i nose šalove kada idu u samoposlugu.«
»Mislim da si pijana.« Oči su mu bljesnule.
Ja sam bila pijana.
Nacerio mi se. »Sviđaš mi se ovakva.«
»Moram ti nešto reći.« Uozbiljila sam se. »Ne smiješ mi se rugati.«
Uspravio se te se također uozbiljio. »Molim?«
»Tyler me odveo u svoju hotelsku sobu.«
Osmijeh je smjesta ispario iz Joshovih očiju.
»Ne. Nije to. Nismo to radili.« Odmahnula sam rukom. »Pripremio je
kompletnu romantičnu atmosferu. Kada smo stigli, posvuda je bio šampanjac,
latice ruža i svijeće. Posvuda.«
Neozbiljnost mu se vratila u oči. »Au.«
»Da. Izvukla sam se otamo. To me je stvarno izbezumilo. Jer, znaš zašto?«
»Zašto?« upitao je.
»On bi trebao znati. On bi trebao znati da mi se to ne sviđa, je li tako? To
nešto znači, zar ne?«
Njegov izraz lica blago se uozbiljio. »Da, znači.«
»Jesam li ja kučka? Jesam, ha? To je bilo stvarno slatko, trebala sam to
cijeniti. Ja sam kučka. Znala sam.«
Zagrcnuo se od smijeha. »Nisi. Ti si iskrena.« Odmahnuo je glavom i
progovorio s pivom u ruci. »A sve je učinio krivo.«
Usiljeno sam se nasmiješila. »Da?«
»Da.« Spustio je čašu. »Da pogodim - prsten je bio golem. Veliki kamen?«
»O moj Bože, Josh, pojma nemaš. Bio je ogroman. On ga je dizajnirao i dao
ga je izraditi. Prsten je bio obrubljen nizom crvenih rubina i...« Duboko sam
udahnula kad sam ga se prisjetila. »On je potrošio bogatstvo na njega, a meni je
bio odvratan. Bio je tako kičast. Zašto? Kakav mi je prsten trebao dati?«
»Nikakav. Ti bi trebala odabrati prsten sama. Vjerojatno bi rekla nešto poput:
‘Ja sam ona koja će ga morati gledati sljedećih pedeset godina.’ Ja bih te odveo
da ga kupiš, ne bih te samo tako zaskočio s njim.«
»Kako znaš da ne bih voljela da me se zaskoči s prstenom?« rekla sam i
stisnula oči.
Podsmjehnuo se. »Grickalice su jedina stvar s kojom voliš da te se zaskoči.
Imaš svoje mišljenje o svemu. Uz to si i stvarno praktična. Vjerojatno bi izabrala
148
 Knjige.Club Books
nešto razumno. Nikakve dijamante. Pretpostavljam prsten s urezima. Ništa što bi
trebalo popravljati ili čistiti ili što bi trebala skidati da opereš suđe.« Proučavao
me je na trenutak. »S nečim osobnim ugraviranim na unutarnjoj strani. Nešto što
razumijete samo vas dvoje.«
On me poznaje. On me poznaje, gotovo bolje nego što poznajem samu sebe.
Morala sam čvrsto stisnuti usne da ne promijenim izraz lica. Promijenila sam
temu. »Znaš što mi se sviđa kod tebe, Josh?«
»Moj odnos prema malim, zlobnim psima?«
Frknula sam nosom. »Sviđa mi se što ne pokušavaš tipično muški riješiti sve
moje probleme. Tipovi to rade. Mi se katkad samo želimo žaliti. To je to. Ne
želimo savjete. Samo želimo da nas slušate. Ti si dobar slušatelj.«
Igrao se s podmetačem i osmijeh mu je lagano potonuo. »Ja bih pokušao
riješiti sve tvoje probleme.« Njegove su oči ponovno pronašle moje. »Kada bi ti
to htjela.«
Bože, da, želim da to učiniš. Ali ti to ne možeš niti ćeš ikada moći.
Konobarica nam je donijela ljuta krilca.
»Ja sve umačem dvaput«, rekla sam i uzela štapić celera. »Ako se ne možeš
nositi s tim, nabavi svoju posudu.«
»Mislim da smo taj dio već prošli, zar ne?« On je umočio batak, zagrizao, a
zatim ga ponovno umočio. »I do kad mu trebaš dati odgovor?«
Grickala sam kraj svog celera i nisam gledala izravno u njega. »On je ovdje
dva tjedna. Pa pretpostavljam prije nego što ode.«
Govorio je prema košarici s krilcima. »Čemu naginješ?«
Netko je počeo pjevati pjesmu Push it.
»Josh! Hajdemo plesati. Hoćeš li?«
Ako je shvatio da sam namjerno promijenila temu, nije mi to pokazao.
Obrisao je ruke ubrusom. »Naravno.«
Otišli smo među nekoliko ljudi ispred pozornice i počeli plesati.
Nije se šalio da dobro pleše. Bio je jednako dobar na podiju kao i u krevetu.
Otplesali smo tri pjesme i smijali se cijelo vrijeme.
Onda je netko počeo sa stvarno užasnom izvedbom pjesme Johna Legenda
All of Me. Žena koja je pjevala bila je pijanija od mene.
Josh i ja smo se pogledali te smo se kretali bez riječi. Rukom sam ga zagrlila
oko vrata, a on je moju drugu ruku držao iznad svog srca. Još mu je uvijek malo
nedostajalo daha te sam na dlanu osjećala kako mu se prsa dižu i spuštaju.
Zaljubljena sam u tebe.
Taj me poriv udario toliko snažno i brzo da ga nisam ni naslutila.
Tako sam zaljubljena u tebe.

149
 Knjige.Club Books
Kako lako mi je ovo došlo. S Tylerom je to pitanje bilo sumorno i zbunjujuće.
Ali s Joshom je bilo jasno. Bila sam zaljubljena u njega. Bila zaljubljena u njega
kao da smo stvoreni jedno za drugo.
Ali ipak nismo, zar ne? Jer kako sam mogla biti stvorena za njega kad mu
moje tijelo ne bi moglo roditi djecu?
Oči su mi se počele puniti suzama, a on je spustio glavu da me pogleda. »Hej,
šššš. Znam da je ono što ti se danas dogodilo bilo teško.«
Tako me je nježno poljubio u čelo da sam se istodobno osjećala i bolje i lošije.
Odmahnula sam glavom i zarila lice u njegova prsa. Nije uopće imao pojma.
Kada sam ponovno pogledala prema njemu, njegovo zabrinuto lice bilo je
nagnuto nad mene. Željela sam stati na prste i poljubiti ga. Ili mu dopustiti da me
poljubi. Željela sam da on bude taj koji će me zaprositi. Kada bih mogla biti s
njim, rekla bih mu da u sekundi, čak i da to učini na jezovit i sladunjav način. Čak
i da su latice ruža rasute po cijeloj jebenoj kući.
Bože, ne bismo li mi bili dobar par? Da nije te jedne stvari. Te jedne stvari
koja je sve.
U pijanom sam stanju na trenutak pomislila da bih mu mogla reći.
Jednostavno bih mogla izvaliti istinu o svemu. Izbaciti to iz sebe, prebaciti na
njega i dati mu da sam odluči što će s tim. To onda možda ne bi bilo tako teško.
Možda bi mu to bilo u redu i on bi...
Što bi on, Kristen? Pomirio se? Odustao od svojih snova zbog tebe?
»Tako sam sebična«, prošaputala sam.
Naslonio je obraz na moj i šaputao mi u uho. »Nisi. Divna si. I večeras stvarno
prekrasno izgledaš.«
Šmrcnula sam i nagnula glavu unatrag da ga pogledam u oči. »Znaš zašto sam
uvijek izgledala grozno dok sam bila s tobom? Jer si mi se sviđao.«
Malo je povukao svoju glavu unatrag i širom otvorio oči.
»Aha. Osjećala sam krivnju što si mi se toliko sviđao, a imala sam dečka. Pa
sam uvijek pokušavala loše izgledati pred tobom da ne bi to primijetio.«
Pogledao me je. »Znači, maska od blata, uvijači i ona traka za nos...«
»Da, sve je to dokaz mog ogromnog seksualnog uzbuđenja kada si ti u
pitanju.«
Zbog tog uzbuđenja bila sam nemarna.
I baš me je bilo briga za to.
»Opa«, rekao je zamišljeno. »Mora da sam ti se stvarno sviđao. Jednom se
nisi češljala dva dana zaredom.«
Počela sam se hihotati, a on se počeo smijati sa mnom te je naslonio čelo na
moje. »A ja sam svejedno mislio da si ti najljepša žena koju sam ikada upoznao.«

150
 Knjige.Club Books
Čvrsto sam zatvorila oči, udahnula ga, osjećajući njegov dah na svom licu.
Željela sam zadržati ovaj trenutak privremenim prestankom disanja. Ove nježne
ukradene sekunde. Njegovo čelo naslonjeno na moje, njegova topla ruka preko
moje, kucanje njegova srca o moj dlan. Polako me zavrtio na plesnom podiju i
rekao mi da sam prekrasna.
Dubokim je glasom nježno rekao: »Mogu li te nešto upitati?«
»Što?« šapnula sam i otvorila oči.
»Što Sloan misli o njemu?«
Nasmijala sam se odmahujući glavom. »Sloan ga mrzi.«
»Zašto?«
»Jer ona misli da sam se pomirila sa situacijom.«
Namrštio je obrvu. »Pomirila? Kako? Zar nešto nije u redu s njim? Je li
šupak?«
Dugo sam uzdahnula. »Ne. On ne želi djecu.«
Uzdahnuo je. »Pa eto vidiš. Djeca su previše važna. Ne možeš biti s njim.«
Osjećala sam se kao da me je netko udario ravno u maternicu. U grlu mi se
stvorila gruda i morala sam skrenuti pogled s njega, jer bih počela plakati.
Evo ga, ravno iz njegovih usta.
Djeca su previše važna. Ne možeš biti s njim.
Prestao nas je vrtjeti i obujmio je dlanovima moje lice.
Pukla sam kada sam ga ponovno pogledala. Brada mi je zadrhtala i suze su se
prelile preko moga lica.
Pogledom je vrludao između mojih očiju. »Nemoj se udati za njega, Kristen.«
Srce mi je puklo napola.
»Nemoj se udati za njega«, prošaputao je. »Molim te.«
Postojalo je nešto očajno u načinu na koji je to rekao. Proučavala sam pogled
u njegovim očima. Bol. Žudnja. Molba.
Ovo nije bio pogled muškarca koji jednostavno nije želio odustati od dobrog
seksa. Ovo su bili osjećaji. Josh ima osjećaje prema meni.
Ta me je spoznaja udarila kao duboka, kancerogena tuga koja dopire do duše.
Ovi osjećaji koje sam vidjela da ih osjeća prema meni - zbog njih sam trebala biti
sretna. Trebala sam biti u ekstazi jer sam saznala da ono što ja osjećam možda
nije baš jednostrano. No, umjesto toga tijelom mi se spustilo gorko razočaranje te
me je učinilo toliko slabom da sam se zabrinula da će mi koljena popustiti.
Morala sam ga osloboditi.
Ovo između nas otišlo je onoliko daleko koliko sam mogla dopustiti da ode.
Neću se udati za Tylera. Mislim da sam to cijelo vrijeme znala. Nakon što
sam mu rekla ne, preklinjao me je da razmislim. Pa jesam. Ali neću biti ni s jednim
od njih dvojice. Ne mogu.
151
 Knjige.Club Books
Djeca su previše važna. Ne možeš biti s njim.
Ne mogu voljeti Tylera na način na koji je zaslužio, a Joshu ne mogu pružiti
obitelj. Nijednom od njih nikada ne bih mogla dati ono što uistinu žele.

152
 Knjige.Club Books

DVADESET I PET

JOSH
risten je rekla ne Tyleru kada ju je zaprosio, a ja je nisam vidio sljedeća dva
K tjedna.
Shawn, Brandon i ja stajali smo u Las Vegasu ispred fontana Bellagio i čekali
smo da počne vodeni spektakl. Došli smo zbog Brandonove momačke večeri,
točnije momačkog vikenda. Nije mogao biti u gore vrijeme. Silazio sam s uma.
Morao sam je vidjeti. Ponovno sam pogledao mobitel. Ništa.
Shawn me je vidio dok sam pogledavao mobitel. »Čovječe, ona ne razmišlja
o tvojoj guzici. Jebote, ti si zaluđen njome.«
Brandon je povukao gutljaj iz svoje boce s vodom. »Idu na masažu. Sloan mi
je upravo poslala poruku.«
Sloan je večeras imala djevojačku zabavu, kod kuće u Kaliforniji. Mrzim što
o Kristen doznajem iz treće ruke.
Jutro nakon večeri karaoka, našu ekipu poslali su da se bori sa šumskim
požarima u nacionalnom parku Sequoia kao tim za hitne slučajeve. Tamo smo
proveli dvanaest dana, a Kristen me je nazvala samo jednom dok sam bio odsutan.
Nije željela odgovoriti ni na moje poruke ni na pozive. Bila je potpuno hladna
prema meni.
Vratili smo se kući taman na vrijeme da krenemo u Vegas. Nisam imao
vremena otići k njoj.
Zasukao sam rukave. Bila su dva sata poslijepodne i iz pločnika je isijavala
vrućina. Pored nas su prolazile rijeke znojnih turista. Studenti na proljetnim
praznicima s opeklinama od sunca pili su iz čaša koje su služile kao suveniri,
skupina mladih žena koje su se smijale dok su prolazile okupila se oko prijateljice
s bijelim velom, a dvije žene srednjih godina nosile su ruksake i fotoaparate.
Parovi koji su se držali za ruke.
Shawn je zapalio cigaretu. »Buraz, ona se vjerojatno ševi s nekim ovaj vikend.
I ti bi trebao.«
»Daj jebeno začepi, debilu.« Čeprkao sam po prednjoj strani majice i usput
razmišljao je li Shawn u pravu, a sama pomisao na to činila me je razdražljivim.
Brandon je odmahnuo tipu sa sunčanim naočalama koji je dijelio letke za
striptiz-bar. »Nema nikakve promjene s njom, ha?«
153
 Knjige.Club Books
Odmahnuo sam glavom. »Ne javlja se još od one večeri kad smo bili na
karaokama.«
Činio mi se kao da se oko nje uzdigao ogroman toranj s pokretnim mostom,
rovom punim pirana te strojnicama na vrhu. Uz pozdrave od Tylera, bez sumnje.
Jebeno sam mrzio tog lika. Mislim, nisam baš napredovao s njom ni prije nego
što se on pojavio, ali tada je barem razgovarala sa mnom.
U jednom mi je trenutku sjedila u krilu u Uberu i plesala sa mnom, govoreći
mi da joj se sviđam, a u sljedećem trenutku više mi nije mogla poslati ni poruku.
Vrtio sam i vrtio tu posljednju noć u glavi, pokušavajući shvatiti što je pošlo
po zlu.
Polako smo plesali. Rekao sam joj da se ne uda za Tylera. Očito je shvatila da
sam u pravu, jer je izašla da ga nazove i da mu kaže da se ne pristaje udati za
njega. Zatim se vratila unutra kao druga osoba.
Zamolila me da je odvezem kući, plakala je cijelim putem i nije mi dala da je
dotaknem. Zaključala se u svoju sobu, izbacila me iz kuće i otada je jedva
razgovarala sa mnom.
A ja to jebeno nisam shvaćao.
Jutros sam joj poslao poruku, za koju sam znao da je veliki rizik. Ali kad već
ionako ne razgovara sa mnom, u čemu je problem? Stvari nisu mogle postati gore.
Utipkao sam riječi Nedostaješ mi i stajao buljeći u njih dobrih pet minuta, prije
nego što sam kliknuo pošalji.
To je bilo prije tri sata. Nije se javila, ali sam vidio da je pročitala.
Brandon se naslonio podlakticama na betonsku ogradu preko jezera te je piljio
u plavozelenu vodu. »Mrzim što ću ovo reći, ali Shawn je možda u pravu. Možda
bi trebao vidjeti što se još nudi.«
Nisam ga mogao ni pogledati. »Ja ne želim gledati što se još nudi«, rekao sam
kroz stisnute zube. »Da je riječ o Sloan, bi li ti želio vidjeti što se još nudi?«
Jebote, ako bi netko ovo trebao razumjeti, onda bi to trebao biti on. Što to
znači, kada mi čak i Brandon govori da to prebolim?
Podignuo je ruke. »Okej. U pravu si. Žao mi je. Jednostavno ne izgleda kao
da dolazi do bilo kakvih poboljšanja u ovoj situaciji, a ja mrzim gledati te kako
trčiš za nekim tko ti ne uzvraća. I to je sve.«
»Jednostavno te ne voli, čovječe. Shvati to«, rekao je Shawn i izdahnuo oblak
dima. »Daj da te nešto pitam.« Otresao je pepeo na pločnik. »Koliko ona ima
tvojih majica s kapuljačom?«
Namrštio sam se. »Nijednu. Zašto?«
»Ne voli te, buraz. Ženske vole majice s kapuljačom. Ako ti ne krade majice
s kapuljačom, ne želi te.«

154
 Knjige.Club Books
Ovo me je gurnulo još dublje u moju tamu. Koliko god blesavo zvučalo,
zvučalo je i istinito. Čak je i Celeste zadržala nekoliko mojih majica s kapuljačom
na kraju, a ona me je mrzila.
Katkad me je brinulo da je Shawn neka vrsta idiotskog pametnjakovića za
veze. Previše stvari koje je rekao sadržavale su nekakvu zamršenu mudrost.
To me je plašilo.
No, postojala je jedna stvar. »Ako me ne voli, zašto me provjerava preko
Brandona?«
To je bilo čudno. Cijelo vrijeme dok sam bio odsutan nije mi odgovorila ni na
jedan poziv ni poruku. Ali, osmi dan čišćenja niskog raslinja premjestili su me na
drugu protupožarnu barijeru pa nisam više bio s Brandonom. Kada je on završio
sa smjenom, rekao je Sloan da ne zna gdje sam, a nekoliko sekundi nakon što
je Brandon završio razgovor sa Sloan, Kristen me počela bjesomučno zvati na
telefon. To je bilo jedini put da smo razgovarali. Zvučala je gotovo očajno želeći
saznati da sam dobro.
Naravno, čim je shvatila da sam živ i da nisam izgorio, spustila mi je slušalicu.
Međutim, tada sam shvatio da iskorištava Sloanine informacije da bi me držala na
oku. Zašto? Zašto jednostavno ne odgovori na jedan od mnogih poziva koje sam
joj uputio?
Shawn je uzdahnuo. »O da, čestitam. Želi saznati hoćeš li umrijeti.«
Buljio sam u njega. Ali nije to bilo samo to. Katkad bih je uhvatio kako me
promatra. Ili kad smo bili u krevetu, poljubila bi me kada bi mislila da spavam.
Čak i tijekom večeri karaoka, grlila me je, ali je za to imala jadan izgovor. Kao da
nije željela da znam da joj je stalo. Kao da se pretvara.
Shawn me dotaknuo svojom cigarom. »To ti se dogodi kada smjesta kreneš u
akciju.«
»Molim?« rekao sam neraspoloženo.
»Odmah si krenuo u akciju«, rekao je Shawn te se naslonio na ogradu i
prekrižio noge u gležnjevima. »Žedni pizdun koji se upucava ženi čim postane
slobodna.«
Brandon se zagrcnuo od smijeha.
Mrko sam pogledao Shawna, a onda sam se okrenuo Brandonu. »Je li Sloan
rekla nešto o tome? Nešto o Tyleru? Ili viđanju s drugima?«
Brandon je odmahnuo glavom. »Nije. Hoćeš li da je pitam?«
»Ne.« Želio sam znati, ali nisam želio da Kristen pomisli da sam poslao
Brandona da njuška. A Sloan bi znala da on njuška.
Prešao sam rukom preko lica. Kada se vratim iz Vegasa, idem ravno na posao
u vatrogasnu postaju, što znači još dva dana. A što onda? Doći ću joj u posjet, a
ona će me uživo ignorirati? Koji se vrag dogodio? Mislim, znam da ju je sjebalo
Tylerovo pojavljivanje, ali ne shvaćam kakve to veze ima sa mnom.

155
 Knjige.Club Books
Jebeno mi je nedostajala. Ne mogu shvatiti kako to da i ja njoj ne nedostajem.
Trebao bih joj nedostajati, čak i kao prijatelj. Bili smo zajedno svaki trenutak kad
nisam bio u vatrogasnoj postaji. Bili smo bliski. Zar joj je stvarno tako malo stalo?
»Samo je nisam vidio neko vrijeme«, promrmljao sam kao da je to objašnjenje
za sve.
»Dobro«, rekao je Shawn cereći se guzama skupine žena koje su prolazile u
kratkim suknjama i visokim petama. »Neka joj onda to nedostaje. Što ima, dame?
Hoćete pomoći nekolicini vatrogasaca da proslave momačku večer?«
Počele su se hihotati i smijati nam se, ali su samo nastavile hodati.
Brandon je izvukao cigaru iz džepa. »To nije najgori savjet«, rekao je, zapalio
šibicu i povukao par puta dok nije zapalio cigaru. »Probaj se dobro zabaviti.
Usredotoči se na nešto drugo.«
Oko nas je počela glasno svirati glazba, a fontane su oživjele. Instrumental
pjesme Ain’t That a Kick in the Head. Voda je šiknula trideset metara uvis i
plesala u skladu s pjesmom, a preko nas je padala hladna maglica.
Za razliku od mog usranog raspoloženja, to je bilo živopisno i puno energije.
Brandon i Shawn naslonili su se na ogradu i gledali su predstavu, a ja sam
ponovno pogledao svoj mobitel.
Ništa.
Mrzovoljno sam piljio u crne limuzine i taksije, koji su uzrokovali zastoj na
cesti nasuprot nas te su na sebi imali svjetleće reklame za predstave koje nisam
želio gledati i za restorane u kojima nisam želio jesti. Želio sam otići kući i vidjeti
Kristen.
Ona je bila na potezu.
Uvijek je bila na potezu. Ovo je bila njezina igra.
Možda stvarno ne osjeća ništa prema meni. One noći na karaokama rekla je
da je zaljubljena u mene, ali to je bila posljednja kost koju mi je bacila. Kvragu,
to je bila jedina kost koju mi je bacila. I otada je glođem. Tada sam se čak i nadao
da ako da Tyleru pedalu, možda to bude početak nečeg ozbiljnijeg između nas.
Svaki put kada sam pomislio da se približavam nečemu većemu između nas,
to mi je iščupano iz ruku.
Možda ona govori istinu, da su sve što ćemo ikada imati opušteni izlasci i
veza bez obaveza.
Možda su i opušteni izlasci završili.
Kada je završio vodeni spektakl na fontanama, Brandon je pogledao na sat.
»Htio bih posjetiti onu knjižaru s rijetkim izdanjima, prije nego što se zatvori.«
»Aha, to zvuči kao odlična jebena ideja«, rekao je Shawn. »Hej dečki, dajte
da vas slikam. Možeš to poslati Sloan.«
Brandon je kopao po džepu i dao mu mobitel.

156
 Knjige.Club Books
»Daj da napravim jednu i tvojim mobitelom«, rekao je. »Možeš je poslati
Kristen. Možda je isprinta i stavi na mjesto na kojem čuva tvoja jaja.«
»Šupčino.« Stavio sam mu mobitel u ruku.
Brandon i ja pozirali smo naslonjeni na ogradu ispred jezera, a ja sam se lažno
nasmiješio. Shawn je stao i podignuo Brandonov mobitel da nas poslika. Zatim je
zabacio ruku unatrag i preko naših glava bacio Brandonov mobitel u vodu.
»Hej...« nisam uspio posegnuti za svojim, a on ga je upravo bacio. Zatim je
uzeo svoj mobitel i bacio i njega, kao jebeni luđak.
»Koji kurac?!« gurnuo sam ga.
On se smijao i također me gurnuo. »Vas dvojica jebača ste u Vegasu! Ovaj
lik želi ići u jebenu knjižaru s rijetkim izdanjima, a tvoje papučarsko dupe
praktički plače zbog neke ženske. Oslobodio sam vas, kuje!«
Čak je i Brandon podivljao. »Kupit ćeš mi novi mobitel, šupčino!«
Shawn je izvadio pljosku. »Da, da, sva trojica kupit ćemo nove mobitele kad
osvojimo nešto za stolom u kasinu.« Gurnuo je pljosku prema Brandonovim
prsima. »Nema više Sloan i Kristen. Nema ni knjižara s rijetkim izdanjima. Mi
smo u Vegasu i jebeno ćemo se ponašati kao da smo u Vegasu!«

157
 Knjige.Club Books

DVADESET I ŠEST

KRISTEN
loan i ja stajale smo u bazenu punom vode boje hrđe do visine struka i jedna
S drugoj mackale blato po licu. Započela sam njezinu djevojačku zabavu u
ogromnom dnevnom spa-centru Glen Ivy u gradu Coroni.
Vruće kupke, parne kupelji, saune. Unajmile smo bungalov pored jednog od
bazena te smo provele prvu polovicu dana ljenčareći i pijući koktele. Upravo smo
izašle s masaže i zaputile se u bazen s blatom, bazen veličine jezerca s postoljem
u sredini, na kojem se nalazila gomila crvene gline po kojoj je taj spa-centar bio
poznat. Trebale smo se namazati glinom, pustiti je da se osuši i oguliti je sa sebe
da napravimo piling kože.
Sloanina mama, rođakinja Hannah i Brandonova sestra Claudia već su pekle
to blato na sebi, pretvarajući ga u kruti sloj ležeći na suncu u ležaljkama.
»Je li Brandon rekao što rade danas?« upitala sam pokušavajući zvučati ne
pretjerano zainteresirano.
Sloan je razmazivala blato po svom trbuhu. »Posljednji put kad mi je poslao
poruku hodali su po glavnoj ulici. I samo da znaš, to je zadnja informacija koju
ćeš dobiti od mene. Ako ti nedostaje, nazovi ga.«
Stisnula sam usta u ravnu crtu i obrisala svoja dva blatna prsta o njezin obraz.
Prethodno me je zafrkavala sa slikom dečkiju na njihovim motociklima. Nije mi
dala da je vidim. Rekla mi je da ako želim vidjeti Joshovu sliku, trebala bih mu
poslati zahtjev na Instagramu, kao svaka normalna osoba.
»Ne mogu ga nazvati.«
Okrenula je očima. »Kristen, ovo je tako glupo.«
»Nije.«
Prestanak komunikacije za njegovo je dobro. Joshu i meni bio je potreban
reset - pogotovo nakon nekih stvari koje sam rekla dok sam bila pijana.
Josh se malo zaljubio u mene - u to sam bila gotovo sigurna. I na kraju smo
se trebali prestati viđati. Ali nisam još mogla prekinuti odnose s njim. Kada sam
razmislila o tome, shvatila sam da je bio loš trenutak. No njegov dvotjedni
izostanak iz tima za hitne slučajeve bio je savršena prilika da između nas
postavim prijeko potrebnu distancu. Ako me još bude želio vidjeti kada se vrati,
sastat ću se s njim. Ali zasad je ovo pravi potez.

158
 Knjige.Club Books
Sloan je odmahnula glavom prema meni. »Ti sigurno ne misliš ozbiljno. On
ti nedostaje. I kladim se da i ti njemu nedostaješ.«
Ja sam znala da mu nedostajem. Rekao mi je to u poruci poslanoj prije nešto
manje od četiri sata. Nisam mogla prestati razmišljati o njoj i pitala sam se na koji
je točno način želio da je shvatim. Je li bio napaljen? Je li vidio nešto smiješno,
što Brandon nije mogao shvatiti, pa je to htio meni ispričati te je zbog toga poželio
da sam tamo? Ili sam mu baš, baš nedostajala.
Koji god bio odgovor, to je učvrstilo moju odluku da ga odgurnem od sebe u
posljednja dva tjedna. Ja mu ne bih trebala nedostajati. Mi smo bili prijatelji s
povlasticama - samo bi mu seks trebao nedostajati. Nisam ga planirala ohrabrivati
sudjelujući u komunikaciji. Za mene je uvijek bilo beskompromisno pravilo da
neću s njim razgovarati na mobitel niti mu slati poruke i tog sam se pravila morala
držati, sada više nego ikada. Nisam ga željela obmanuti.
»Znaš, on izlazi s drugim ženama. Izlazimo s drugim ljudima«, rekla sam
braneći se.
»S kim ti izlaziš?« Nagnula je glavu ustranu.
Mazala sam blato po svojim rukama te ga gledala kako se razmazuje po mojoj
koži tako da ne bih morala gledati nju. »Ja sam jednom izašla s Tylerom«, rekla
sam neuvjerljivo.
Uzdahnula je. »To sam i mislila. A što ako on spava s tim drugim ženama?
Zar ti to ne smeta?«
Pri samoj pomisli na to, osjećala sam se kao da mi je gurnula ruku u prsa i
stisnula mi srce. Da, smetalo mi je to. Pokušavala sam ne razmišljati o tome. Josh
će spavati s drugim ženama i jednog će dana imati djecu s jednom od njih. I to je
jednostavno tako.
Slegnula sam ramenima. »On je slobodan pa može raditi što želi.«
»Hmmm. Pa zašto ti onda ne radiš to isto, ha?«
Ona je znala zašto ja to ne mogu. Ja ne mogu biti s drugim muškarcem. Ja ne
želim nikoga drugoga.
Gurnula sam prst u hrpu crvenog blata na postolju. »Ja neću spavati ni sa kim
dok ne prođe histerektomija.«
»Kako se osjećaš?« upitala me je i pogledala moj trbuh.
Nosila sam majicu kratkih rukava preko kupaćeg kostima da prekrijem trbuh.
Iako bi nekoga mogla zavarati time da sam se dobro najela, bila sam previše
nesigurna kada je riječ o mom trbuhu. Ja sam znala što je to. I da me samo jedna
osoba upita kada mi je termin, podivljala bih.
»Pa, spirala djeluje. Doktor je rekao da će trebati nekoliko mjeseci da mi
počne pomagati s krvarenjima i ja konačno vidim razliku. Zapravo je ogromna.
Sada je to samo nekoliko kapi.«

159
 Knjige.Club Books
Njezin je smiješak bio još ljepši pod crvenom glinom na njezinim obrazima.
»Stvarno? Bi li mogla živjeti tako? Možda da odgodiš operaciju?«
Odmahnula sam glavom. »Ne, ja ne mogu tako živjeti. Još uvijek krvarim
prečesto, grčevi su strašni i izgledam kao da sam trudna tri mjeseca. Pogledaj.«
Podignula sam majicu oko struka i pokazala joj svoj naduti trbuh.
Tužno je pogledala moj trbuh.
Ja mislim na sve, a moj napuhani trbuh je razlog zbog kojeg ona to shvaća.
Ona ima figuru predivnog pješčanog sata, a to što moja maternica radi mojoj
figuri njezina je noćna mora.
»Muka mi je od toga što je ovo meni postalo normalno, Sloan.« Pustila sam
da majica ponovno padne. »Ova maternica čini me nesretnom svakog dana moga
života u posljednjih dvanaest godina. Nikada nije učinila ništa za mene, osim što
me je gnjavila, a nikada i neće.«
Palo mi je na pamet da je bol doslovno dio mog života na dnevnoj bazi. Ja
sam to uzimala zdravo za gotovo. Živjela sam s njom kao što netko uči živjeti s
pozadinskom bukom. I bilo mi je dosta toga.
Moj doktor predložio je da napišem pismo zahvale svojoj maternici prije
operacije. Da zatvorim to poglavlje, rekao je.
Jebeš moju maternicu.
Nemam joj za što zahvaliti. Uništila je moj život tisuću puta na tisuću
različitih načina. Svaki put kada sam prokrvarila kroz hlače ili kada sam umirala
od bolova. Svaki put mi je ukrala energiju, oduzela mi prekretnice i prilike.
Uništila mi je veze i odmore, posebne trenutke i snove.
I još nije bila gotova. Nikada neće prestati uzimati od mene. I kada nestane, i
dalje će uzimati.
Ona je uzdahnula. »Kako namjeravaš objasniti operaciju Joshu? Mislim,
čovjek radi u tvojoj garaži. Znat će.«
Skrenula sam pogled s nje na palme i rajske ptice koje su okruživale bazen s
blatom. Imala sam plan. Posljednja dva tjedna puno sam razmišljala o njemu.
»Otpustit ću ga i prekinuti s njim dan nakon vašeg vjenčanja.«
Razrogačila je oči. »Što?«
»Htjela sam prekinuti nakon one noći karaoka. Međutim, onda sam shvatila
da će situacija postati čudna ako to učinim prije vjenčanja, a nisam željela uništiti
tvoj posebni dan.«
Budući da se bliži vjenčanje, nas ćemo četvero provoditi vrijeme zajedno.
Puno vremena. Ne znam kako bi se Josh osjećao kada bismo prekinuli naš
dogovor, ali znam da bi meni bio problem pretvarati se da sam sretna kada bismo
prekinuli, a Sloan bi to sigurno primijetila. Nema šanse da to ne bi utjecalo na nju.

160
 Knjige.Club Books
Pa zašto onda da situacija postane čudna ili napeta? Što znači još tjedan i pol?
Jednostavno ću se držati svojih pravila, kao što sam uvijek i činila - kada nisam
bila pijana - i to će biti u redu. To je još samo jedanaest dana.
Pogledala sam Sloan. »Mislila sam da ćemo odraditi vjenčanje, a onda ću mu
reći da se više ne mogu viđati s njim. Već sam počela objavljivati oglase za
stolare. Ionako moram pronaći nekog drugog. Njega nema dva tjedna, pa sam
morala staviti narudžbe za stepenice na čekanje.
Uzdahnula je. »Oh, Kristen.«
»Što?« slegnula sam ramenima. »Ja sam znala da je sve ovo dio procesa.
Sloan, prodala sam svoju dušu za nekoliko dobrih tjedana. Barem sam ga imala,
makar i nakratko. Pustit ću ga prije operacije, ali nakon tvog velikog dana.
Problem riješen.«
Nadam se da će on već imati nekoga sa strane. Kada dođe vrijeme za to, to bi
bilo jednostavnije za nas oboje.
Odnosno, bilo bi jednostavnije za njega.
On bi imao žene s kojima izlazi paralelno. Dobio bi svoje slobodno vrijeme
natrag. Ionako se mjesecima nakon operacije ne bismo smjeli seksati, tako da bi
s tim sve završilo.
Manje od dva tjedna do Sloanina vjenčanja. Manje od dva tjedna Josha.
Onda će sve biti gotovo.

Telefon me je probudio u 4:23 ujutro. Nisam prepoznala broj, ali sam znala
pozivni broj Vegasa. Sjela sam i sneno pritisnula tipku za primanje poziva.
»Molim?«
»Hej... ja sam.«
Usne su mi se razvukle u osmijeh. Josh. Pijani Josh, rekla bih prema tome
kako je zvučao.
»Reci mi da Brandon ne treba novac za jamčevinu«, rekla sam i protrljala oči.
»Ne. On je dobro«, nerazgovijetno je rekao. »Uspio sam ga zadržati podalje
od zatvora. Najbolji kum ikada.«
Legla sam na bok i stavila jastuk pod glavu. »Usput, Sloan luduje. Nijedan od
vas joj ne odgovara na pozive.«
Istina je da sam i ja ludjela. Cijelu su me noć proganjale Sloanine riječi o tome
da Josh spava s drugim ženama. A budući da Sloan nije znala gdje je Brandon, ni
ja nisam znala gdje je Josh. Mrzila sam to.
»Shawn je bacio naše mobitele u jezero ispred hotela Bellagio.«
Uzdahnula sam. »Molim?«
»Aha. Nismo čak ni u našem hotelu. Mi smo u - pričekaj. Motelu The Twisted
Palm. Nismo se znali vratiti. Previše pijani.«
161
 Knjige.Club Books
»Pa, drago mi je da si nazvao. Barem mogu ujutro reći Sloan gdje je Brandon.
Trebao je nekako doći do telefona. Ona se brine.« A i ja.
»Previše je sjeban. Shawn ga je natjerao da popije svaki put kada kaže ‘Sloan’.
Morali smo ga nositi u sobu.«
Ja sam pukla od smijeha i Josh se smijao sa mnom, opuštenim, umornim,
opijenim smijehom.
Bio je tako dobar osjećaj razgovarati s njim. Jako mi je nedostajao. Nisam ni
shvaćala koliko dok nije nazvao. Da je barem ovdje, u krevetu sa mnom, a ne
udaljen gotovo pet stotina kilometara.
»Morao sam ići u poslovni centar da te nazovem«, nastavio je. »Nisam znao
tvoj broj pa sam provjerio na tvojoj internetskoj stranici. Nije mi žao što sam te
probudio.«
Podrugljivo sam se nasmijala. »Ma, stvarno? A zašto nije? Trebao bi se
grozno osjećati. Meni je potreban san da budem lijepa.«
»Nije. Ti si savršena.«
Nasmiješila sam se. »Pa hvala ti, pijani Josh. Jako lijepo od tebe što si mi to
rekao.«
Zastao je, ali predugo. »Što si radila danas?«
Ispričala sam mu o spa-centru, blatu i majici »cuclaj za dolar«. »Sloan je
zaradila šezdeset i sedam dolara. Ona ne razgovara sa mnom, ali prodali smo sve
njezine bombone.«
On se smijao. »Imaš li slike?«
»Imam. Poslala bih ti koju, ali nemaš mobitel. Ako si još uvijek ispred
računala, potraži me na Instagramu.«
Konačno sam pokleknula pred Sloaninim inzistiranjem da se povezem s njim
na Instagramu. Nisam imala nikakvih njegovih slika. Ako ga zapratim na
Instagramu, barem ga mogu progoniti u virtualnom svijetu, mogu ga gledati kada
mi nedostaje - što je slučaj cijelo vrijeme.
Čulo se šuštanje u telefonu. »Okej. Pričekaj.«
Pružila sam ruku ispod kreveta i izvukla svoj laptop. »Mogu li i ja tebe
zapratiti?«
»Ti me možeš pratiti kamo god.«
Kada je bio pijan, flertao je. To je bilo slatko. Obično mi nije govorio takve
stvari. Kada bi to učinio, smjesta bih to presjekla. Ali pijani Josh nije zapravo bio
Josh.
»Kako to da se trijezni Josh ovako ne šepuri, ha?« zafrkavala sam ga.
Frknuo je. »Šepuri se. I jednostavno pokušava poštovati sva tvoja pravila.
Pijani Josh ne živi prema pravilima. Pijani Josh radi ono što pijani Josh želi«,
rekao je zapinjući na riječima.

162
 Knjige.Club Books
»A što želi pijani Josh?« nasmiješila sam se i utipkala njegovo ime u tražilicu
na Instagramu.
»Tebe.«
Namrštila mi se obrva. »Sretan si što nisi ovdje. Iskoristila bih te. Zvučiš
preslabo da bi mi se odupro.«
»Pristajem.«
Poslala sam mu zahtjev za praćenjem, smijući se njegovu komentaru. Njegov
zahtjev stigao mi je trenutak potom pa sam ga prihvatila.
Utihnuli smo dok smo jedno drugome gledali slike.
»Nisam znala da se penješ po stijenama«, rekla sam. Na profilu se nalazila
njegova slika na kojoj visi s ozbiljno visoke litice. Na sebi je imao pojas i kacigu
te je, kao i uvijek, izgledao jako zgodno. »I skijaš na vodi.«
»Tyler«, rekao je hladno.
Zaboravila sam da su mi te fotografije na profilu. Tyler i ja na balu marinaca.
Još nekoliko njegovih blesavih slika dok je bio na dopustima. Jedna slika na kojoj
me ljubi.
»Celeste je zgodna«, odvratila sam mu gledajući fotografije na kojima se
zajedno smiju jednu za drugom. Ona je bila Sloan. Tip žene kojoj ne treba šminka.
Ona koja sja dok se smije.
»Ti si zgodnija«, rekao je.
»A tvoj kurac je veći od Tylerova.«
Ovime sam zaslužila njegov osmijeh. Mogla sam zamisliti sjaj u njegovim
očima i jagodice na njegovim obrazima.
Nedostajao mi je.
Kroz mene je prostrujala bol. Nisam ga tako dugo vidjela i ova razdvojenost
zapravo nije umanjivala što osjećam, kao što je to bilo s Tylerom.
Tyler je blijedio. On je uvijek blijedio, čak i kada smo razgovarali na telefon,
putem Skypea ili kada smo si pisali. Ali Josh je postajao sve oštriji. Što sam duže
bila bez njega, bol je postajala sve dublja.
Nadala sam se da je Josh osjećao suprotno. Nadala sam se da je vrijeme daleko
od mene ohladilo osjećaje koje je možda imao, jer mislim da kada se vrati, neću
biti u stanju držati zidove oko sebe podignutima. Previše mi je nedostajao, a
vrijeme koje ću dobiti da provedem s njim sada je postalo prekratko.
Kako ću izdržati kada sve bude gotovo, kada mu nakon vjenčanja kažem da
ga više ne želim viđati? To će me ubiti.
Ponovno sam se vratila fotografijama, a raspoloženje mi se pokvarilo.
Bilo je puno njegovih fotografija s nećakinjama i nećacima. On drži tek
rođenu bebu u bolnici. Nosi ih na leđima. Na jednoj je slici do vrata zakopan u

163
 Knjige.Club Books
pijesak, negdje na plaži, a sa strane mu stoje dva dječačića koji mu jako sliče te u
rukama drže crvene lopatice.
»Ti stvarno voliš djecu, zar ne.« To je bila izjava, a ne pitanje.
»Dođi u Vegas. Vjenčajmo se.«
Uzdahnula sam. Bože, kako je pijan. »Pa da zasjenimo Brandona i Sloan?«
»Ma daj. Zašto ne?«
»Koliko si popio?«
Opet stanka. »Ti si jednorog.«
Usiljeno sam se nasmijala. Da. On je mrtav pijan.
Nastavio je. »Kada pronađeš jednoroga, oženiš se njime. Cijelo vrijeme
mislim na tebe. Misliš li ti ikada na mene?«
Uvijek. »Kad god sam napaljena.«
Zašutio je. Ovo se nije činilo kao ugodna tišina. Činilo se kao razočarana
tišina. Barem meni. Mrzila sam laži koje sam morala izgovoriti.
»Kristen... mislim da ću povratiti.«
Spustila sam ekran laptopa. Soba je ponovno postala potpuno crna, a ja sam
sjedila u mraku s glavom na naslonu kreveta. On se neće sjećati ovog poziva.
Previše je pijan.
»Josh?«
Prošla je dugačka minuta, dok mi nije nerazgovijetno odgovorio. »Da.«
Duboko sam udahnula. »Mislim na tebe cijelo vrijeme. Nedostaješ mi kada
nisi sa mnom.«
»Stvarno?«
»Da. Nedostaješ mi.«
Bio je tako dobar osjećaj reći to naglas. I reći to njemu. Čak i ako je previše
pijan da to zapamti, osjećala sam se oslobođeno što sam barem jednom rekla kako
se osjećam.
Tiho sam govorila. »Kada nisi sa mnom, osjećam se prazno. Pitam se što ti
radiš. S kim si. Stotinu puta čitam tvoje poruke.« Srce mi je snažno udaralo.
»Željela sam ti odgovoriti da i ti meni nedostaješ, ali ne mogu ti govoriti takve
stvari. Ali jesi, nedostajao si mi. Posljednja dva tjedna su poput mučenja.«
Zastenjao je i čula sam da vuče nešto metalno. Vjerojatno kantu za smeće.
Uzdahnula sam. »Josh, nemoj se onesvijestiti tamo. Vrati se u svoju sobu.«
»Ne. Želim razgovarati s tobom.« Zvučao je kao da pljuje. Nije čuo ni riječ
od onoga što sam rekla.
Na trenutak smo sjedili u tišini. Pitala sam se je li se onesvijestio. »Josh?«
»Pokupi Sloan i sutra se dovezite ovamo. Vjenčajmo se. Hajde.«
Nježno sam se nasmiješila. »Ne mogu se udati za tebe.«

164
 Knjige.Club Books
On pljuje. »Zašto? Bio bih ti dobar muž. Brinuo bih se za tebe. Bio bih dobar
tata.«
Odmaknula sam mobitel od svojih usta jer me u grlu odjednom stisnuo poriv
za jecanjem. Čvrsto sam stisnula usnice i silom ga zadržala u sebi. »Znam da bi«,
prošaputala sam. »Zato ne mogu.«
Još tišine.
Zatim je progovorio u tami. »Volim te.«
Suze su se prolile po mojim obrazima, a knedla u grlu prijetila je da će me
ugušiti. »Volim i ja tebe.«
Linija je pukla.

165
 Knjige.Club Books

DVADESET I SEDAM

JOSH

V olim i ja tebe.
Vjerujem da postoji samo nekoliko događaja u životu koji bi mogli doprijeti
do mene u stanju takvog pijanstva. Ubojstvo. Grozna nesreća.
Kristen koja mi govori da me voli.
Sjećam se.
Brandon je bio spreman pozdraviti se s Vegasom. Planirali smo ostati još
jednu noć, ali iskustvo Shawnove momačke večeri bilo je dovoljno za cijeli život.
Pa nakon što smo se mamurni dovukli natrag do našeg hotela, istuširali smo se,
spakirali, otišli u trgovinu mobitelima da nam Shawn kupi nove i uputili se kući.
Vratili smo se u ponoć.
Nisam mogao dočekati da vidim Kristen. Nije me očekivala, a ja je nisam
nazvao. Htio sam se pojaviti sutradan ujutro i iznenaditi je. Planirao sam je
zgrabiti i poljubiti, sviđalo joj se to ili ne, te razgovarati s njom o onome što je
rekla. Prisiliti je da prestane igrati te igrice sa mnom.
Prvi put u nekoliko mjeseci srce mi je bilo lagano i puno nade, čak nisam
mogao ni spavati jer sam bio tako uzbuđen što ću je vidjeti. Jednostavno sam
trebao otići ravno k njoj. Ustao sam rano i izašao iz svog stana prije izlaska sunca
te sam joj se planirao samo uvući u krevet.
No, kada sam se zaustavio pred njezinom kućom, vidio sam terenac u sedam
ujutro u dvorištu pa sam se naglo vratio u stvarnost.
Sjedio sam tamo i čvrsto držao volan, a članci su mi pobijeljeli. Nisam mogao
vjerovati što vidim.
Dovoljno sam puta prenoćio kod nje da sam znao točno koliko je malo
vjerojatno da neki terenac bude parkiran u njezinu dvorištu u bilo koje doba dana,
a kamoli ovako rano.
Nitko nije dolazio ovamo. Ona nikada nije imala posjetitelje. A osim mene i
Brandona, nije imala prijatelje koji voze terence.
Bila je kod kuće s nekim tipom. Mislila je da nisam u gradu i dovela je kući
nekog tipa.
On je prenoćio.

166
 Knjige.Club Books
Je li ovo ono što je ona radila dok sam ja bio član tima za hitne slučajeve? Zar
mi zbog toga nije odgovarala na pozive?
Stvarnost me je pogodila i konačno je zatvorila puni krug.
Gnušanje, ljutnja, bol, razočaranje - prošli su kroz mene i sjeli mi na prsa
poput cementnog bloka. Oči su me pekle od suza i ja sam se štipao za uglove
očiju, bijesan na sebe jer sam mislio da me ona želi.
Okrenuo sam auto unazad te se odvezao natrag niz ulicu i parkirao, gledajući
kuću, a misli su mi divljale. Želio sam udariti jebena vrata i prebiti ga, tko god on
bio.
No, jesam li uistinu mogao biti ljut?
Ona je bila jasna. Ona je bila kristalno jasna kada mi je rekla da će se viđati s
drugima. Da se ne želi viđati samo sa mnom. Mi smo bili prijatelji s povlasticama.
To je bilo to.
Ja sam pristao na to.
Ali što je s onim što mi je rekla? Rekla je da me voli. Nije li? Rekla je to, zar
ne?
Ili sam joj ja to rekao prvi, a ona mi je uzvratila? Ili je to rekla na isti način
kao što govori Sloan da je voli?
Ona to očito nije mislila na način na koji sam ja to mislio, jer inače ne bih
gledao u auto nekog jebenog lika parkiran ispred njezine proklete kuće. Činilo se
da sam cijelu vječnost sjedio i buljio u njezino dvorište.
A zatim je on izašao. Ona je stajala na vratima u svom ogrtaču, a on je otrčao
niz stubište. Disao sam kroz nos, pokušavajući ostati miran.
Nisam ga mogao dobro vidjeti. Možda u ranim tridesetima. Traperice i majica
kratkih rukava.
Sjeo je u svoj terenac i odvezao se, a ja sam se pitao tušira li se ona sada.
Presvlači krevet. Što da sam se pojavio samo sat vremena poslije? Bi li spavala s
nama obojicom isti dan? Je li ležala s njim nakon svega kao što je ležala sa mnom?
Razgovarajući i ljubeći se?
Ubacio sam auto u brzinu i odvezao se kući prije nego što učinim kakvu
glupost.
Kada sam se vratio u stan, u oči mi je upao toranj od kutija koji je još uvijek
stajao u mojoj dnevnoj sobi. Podsjetnik da sam proveo posljednja dva mjeseca
dajući svoje slobodno vrijeme ženi koja me nije htjela, koja je mogla spavati s
nekim drugim a da o tome uopće ne razmisli.
Udario sam donju kutiju i cijela se hrpa srušila pa mi se odjeća rasula po podu.
Uzeo sam drugu kutiju i zafitiljio je preko cijele sobe te sam zadihan stajao usred
svog usranog stana.
Završio. Ja sam jebeno završio.

167
 Knjige.Club Books
Ne želim ovo više. Ne želim ovaj jebeni život. Ne želim živjeti ovdje. Ne
želim svoj usrani posao. Da je barem mogu prestati poznavati. Vratiti se u
vremenu i nikada je ne upoznati, nikada ne doći ovamo.
Izvadio sam mobitel i listao imenik dok nisam došao do broja od Amande,
instruktorice joge. Stajao sam tako i buljio u njega. Mogao bih nazvati tu ženu.
Učiniti isto. Izaći s nekim drugim.
Zar to nije ono što bih trebao raditi? Možda me to ne bi ovako sjebalo, da sam
se držao svog dijela pogodbe, da sam zapravo izlazio s drugim ženama kao što
sam rekao da budem. Kao što me pritiskala da radim.
Natipkao sam poruku i upravo sam htio pritisnuti pošalji kada mi se oglasio
mobitel.
Kristen: Hej, Sloan kaže da ste došli kući sinoć. Hoćeš doći do mene?
Ova ironija bila mi je previše. Ona mi nikada ne šalje poruke. Nikada me nije
tražila da dođem k njoj. Ona nikada nije ništa inicirala - to sam uvijek ja radio.
Bila je potpuno hladna prema meni tjednima. Njezina poruka nalazila se ispod
moje »nedostaješ mi«, na koju nije odgovorila, kao i ispod niza ostalih pitanja s
moje strane, koje je ignorirala. I prvi put kada me je konačno htjela, nisam čak
mogao ni probaviti tu pomisao.
Josh: Bolesno.
To čak nije bila ni laž. Nisam je mogao ni pogledati. Nisam znao, hoću li je
ikada moći pogledati. Čak nisam mogao ni zamisliti da hodam s njom do oltara
na Brandonovu vjenčanju sljedeći tjedan.
Kristen: Jesi li dobro?
Odmahnuo sam glavom, gledajući u mobitel i bacio sam ga na madrac.
Ne. Nisam jebeno dobro.
Ja sam završio.

168
 Knjige.Club Books

DVADESET I OSAM

KRISTEN
ržala sam vrećicu s hamburgerima i pokucala na vrata. Provjerila sam sat,
D bilo je 13:15. Joshu je trebalo neko vrijeme da otvori vrata. Kada ih je
otvorio, vidjela sam da se nije šalio - bio je stvarno bolestan. Izgledao je grozno.
Lice mu je bilo bezizražajno, kao da se osjeća pretjerano loše da bi reagirao
na moj nenajavljeni posjet. Crvene oči i zgužvana majica, kao da je spavao
odjeven. Neuredna kosa, kao da sam ga izvukla iz kreveta.
Nasmiješila sam se. »Hej. Iznenađenje.«
Uh. Toliko mi je nedostajalo to lice.
Kada mi je Sloan rekla da je Brandon kod kuće, srce mi je poskočilo u
grudima. Trebali su se vratiti kasno večeras, a Josh je sutra ujutro morao na posao
pa ga nisam trebala vidjeti još tri dana. Obično bih to jednostavno preživjela i
čekala da ponovno dođe k meni. No, nisam to mogla. Nisam mogla čekati još
tri dana da ga vidim, a znala sam da je kod kuće. Zato sam prekršila vlastito
pravilo i pozvala ga k sebi. A kada sam saznala da je bolestan, prekršila sam još
jedno svoje pravilo i otišla k njemu.
Nije se pomaknuo da me pusti unutra. Samo je buljio u mene.
»Hm, mogu li ući?« upitala sam gledajući oko njega po stanu.
Stajao je tako još nekoliko sekundi, a zatim je odgurnuo vrata i tiho ušao
natrag unutra.
Slijedila sam ga u stan, pitajući se što nije u redu s njim. Dva dana poslije to
nije mogao još uvijek biti mamurluk. Možda ga je konačno sustigao i tim za hitne
slučajeve i put. Mora da je prilično iscrpljen.
Stan je bio mračan i osjetio se ustajali miris.
»Nisi mi odgovorio na poruke pa sam odlučila uvjeriti se da si živ«, rekla sam
gledajući oko sebe te sam odmah osjetila poriv da otvorim prozore i počnem
čistiti. »Ovo mjesto izgleda kao da gubiš u igri Jumanji. Koji se vrag ovdje
dogodio?«
Naslonio se na pult u kuhinji i prekrižio ruke na prsima te me promatrao dok
sam spuštala vrećicu s hranom. Prišla sam mu i stavila mu ruku na obraz da vidim
ima li temperaturu. Zatvorio je oči kada sam ga dodirnula, udahnuo te napravio
grimasu kao da ga boli kada mu dodirujem glavu.
169
 Knjige.Club Books
»Ne činiš se vruć. Boli li te glava?«
Otvorio je oči i buljio u mene.
Moram biti iskrena - nadala sam se da će naš ponovni susret biti veseliji.
Mislila sam...
Ne znam što sam mislila. Ne bih trebala ništa misliti. Ne bih se trebala ničemu
ni nadati.
»Želudac?« upitala sam.
Tišina.
»Grlo?«
Stisnuo je čeljust. »Nije ti baš dobra ideja sada biti ovdje«, rekao je
ravnodušno, hladnim glasom.
Usiljeno sam se nasmiješila. Nigdje drugdje ne bih radije bila. Nije me bilo
briga je li zarazan. »Što te boli?«
Trebao mu je trenutak. »Sve.«
Uzdahnula sam. »Opa. Muškarac se prehladio. Okej. Imam svu opremu da to
riješim. Dođi. Idemo u krevet.«
»Kristen, trebala bi otići. Trebala bi potražiti drugog stolara«, rekao je.
»Opa. Zar umireš?« Nasmijala sam se, otvorila torbicu i izvadila tablete
Naproksena. Istresla sam dvije u ruku i pružila mu kolu koju sam mu donijela.
»Smiješno je što spominješ novog stolara«, pružila sam mu tablete, a on ih je
pasivno gledao u dlanu svoje ruke.
»Pogodi tko se pojavio jutros u cik zore preklinjući me da mu vratim posao.
Miguel.« Odmahnula sam glavom. Vidio je da sam objavila oglas za stolara u
oglasniku. »Izgubio je posao u studiju Universal.«
Stavila sam ruke na bokove i virila mu po stanu. Bože, to je bio nered. Odjeća
posvuda. Njegova torba iz Vegasa i dalje je stajala bačena pored kreveta.
Vjerojatno ima prljavog veša za dva tjedna pranja.
Izgleda da je vrijeme da zasjaji. Izvršit ću egzorcizam nad ovim mjestom.
Primit ću se toga čim spremim pacijenta u krevet.
Ponovno sam se okrenula prema njemu. »Uopće ne želim znati što je taj lik
učinio da je dobio otkaz. Uvijek je bio malo jeziv. Kao u filmu Kad jaganjci
utihnu, jeziv kad kaže stavlja losion na kožu. On je došao, a ja sam na sebi imala
samo ogrtač.« Zadrhtala sam i naježila se. »Da budem iskrena, baš je bila šteta što
ti nisi bio tamo. Dobro bi mi došao izbacivač.«
Njegove su me oči prostrijelile, a neuredna kosa pokrivala mu je čelo.
Promatrao me taman dovoljno da postane čudno, a onda je odložio sok. Jednim
gipkim pokretom uzeo me je u naručje i prigrlio me na svoja prsa te zario lice u
moj vrat. To je bilo tako neočekivano da sam se smrzla.
A onda sam se rastopila.

170
 Knjige.Club Books
Nedostajao mi je. Tako jako. A obožavala sam kada me je držao. To je bilo
nešto što nisam mogla dopustiti jer me tjeralo da ga nikada više ne želim pustiti.
No, ovaj me je zagrljaj iznenadio i kada me je već grlio, nisam mogla pobjeći.
Moje srce jednostavno nije bilo tako snažno.
Stiskao me je k sebi toliko snažno da sam se na trenutak zabrinula da nešto
nije u redu. Da stvarno nije u redu. Omotala sam ruke oko njegova struka i
uzvratila mu zagrljaj, pitajući se je li primio neke loše vijesti. Nije izgledao dobro,
a nikada nije prekršio moja pravila o tome da nema bliskosti.
»Što se događa?« upitala sam.
Odmahnuo je glavom naslonjen na moj vrat. »Samo mi je drago što si ovdje.«
Povlačio je lice uz moj vrat i izgledalo je kao da će me poljubiti, ali umjesto
toga naslonio je svoje čelo na moje i zatvorio oči.
Bez daha sam se nasmiješila. »Pa mi smo prijatelji s povlasticama, nismo li?«
Rekla sam to, a usne su mi bile nekoliko centimetara udaljene od njegovih. »Ovo
je onaj prijateljski dio.«
I ti si meni nedostajao. Ne bih podnijela da te danas nisam vidjela. Željela
sam se pobrinuti za tebe. Morala sam se uvjeriti da si dobro.
Stavio je ruku na moj obraz i palcem mi prešao preko usana. Zatim se nagnuo
i poljubio me. Poljubac je bio neodlučan i nježan, a ja sam se rastopila.
Činilo se kao da me prostor koji sam postavila između nas tjera da ga još više
trebam, da bih nadoknadila tu prazninu, a ja se nisam mogla dovoljno približiti i
upiti ga koliko mi treba.
Omotala sam ruke oko njegova vrata i snažnije ga poljubila, stišćući se uz
njega kada je krenuo sa mnom prema krevetu. Spoticali smo se o nered, ali naše
se usne nisu razdvajale, a naše su se noge sapletale o razbacanu odjeću i kutije.
Udarila sam o njegovu lampu, koja je pala uz tresak, ali nismo se zaustavili.
Skinuli smo majice jedno s drugoga i ponovno se sudarili prije nego su majice
pale na pod.
Halapljivo sam žudjela za njim do trenutka kada smo dotaknuli madrac, kada
je klizio nada mnom. Povukla sam mu trenirku, ali on je odmahnuo glavom i
povukao mi ruke te ih držao pritisnute o jastuk. »Ne.« Njegove usne spuštale su
se mojom vilicom.
Zabacila sam glavu unatrag, dok su se njegove usne kretale mojom kožom.
»Kako misliš ne?« uzdahnula sam.
Mirisao je nevjerojatno. Njegov snažni muževni miris cedra djelovao je poput
izazovnog feromona. Prsa su mu bila vruća, a kad mi je zarobio ruke, našla sam
se šćućurena pod njegovim tijelom, u gnijezdu njegovih snažnih ruku.
»U nevolji si«, rekao mi je u ključnu kost. »Izgubila si privilegije.«
Otpuhnula sam. »Što? Zašto?«

171
 Knjige.Club Books
Ponovno se podignuo, pritišćući se uz moje tijelo, čime je samo pojačavao
moju želju.
»Nisi razgovarala sa mnom dva tjedna.« Sisao mi je usnicu među zubima. »U
kazni si.« Jezik mu je kliznuo u moja usta.
Praktički sam dahtala. Pokušavala sam si osloboditi ruke, a on ih je još čvršće
stiskao o krevet te mi se zločesto smijao, gledajući mi usnice. Odmahnuo je
glavom. »Ne.« Stisnuo se uz mene, tvrd kao stijena.
Dakle, to će onda biti mučenje.
Iz mene je izletio uzdah nestrpljivosti. »Pa... kako da vratim svoje
privilegije?« Zavodljivo sam pomicala kukove te mu je zastao dah. Nasmiješila
sam se, a on je zatvorio oči, očigledno se boreći sa svojim bojkotom.
»Moraš se ispričati jer si me ignorirala.«
»Oprosti.« Ugrizla sam ga za usnicu.
»I reći mi da sam ti nedostajao.«
Kimnula sam. »Da.« Prošaputala sam. »Nedostajao si mi.«
Otvorio je oči i pogledao me. »Ponovi to.«
Zurio je u mene prodornim, smeđim očima. »Nedostajao si mi, Josh.«
Pogled mu je letio između mojih očiju kao da pokušava utvrditi mislim li to
zaista.
Ja sam to zaista mislila. Čak mi je i sada nedostajao, a bio je ovdje.
Kimnuo je, nešto se smekšalo na njegovu licu i pustio mi je ruke.
Opet sam krenula ravno prema njegovoj trenirci, ali skočio je s mene, skinuo
se i kleknuo između mojih koljena. Zatim je zgrabio rub mojih gaćica i povukao
ih prema dolje. »Krvariš li?«
Njegove požudne oči bile su tamne od želje, a disanje mu je podivljalo. Bio
je gladan. Nema šanse da je spavao s nekim drugim u posljednja dva tjedna. Patio
je od iste seksualne suše kao i ja.
Odmahnula sam glavom. »Ne, ne krvarim.«
Spustio je lice između mojih nogu i uhvatio me za kukove te me povukao
prema svojim ustima. Zastenjala sam. Počeo je raditi jezikom, a moje su ruke
poletjele prema njegovoj kosi.
O, Bože...
Ovo nije nikada prije radio - ja sam obično krvarila. I stvarno - bio je virtuoz
oralnog seksa. Ne znam što je radio tamo dolje, ali bilo je očito da sam u rukama
profesionalca. Jebote, zar je dobar u svemu?
Koljena su mi se počela tresti. Uzdisala sam, a on kao da je znao da sam sve
bliže gubitku kontrole, ustao je i spustio se na mene. »Nemam kondom.«
Neeeeeee! »Što? Zašto? Gdje su?«

172
 Knjige.Club Books
Njegove su se usne spuštale niz moj vrat i grubo me ljubile. »U tvojoj kući,
gdje ih ostavljam«, rekao je promuklo.
Ja sam jedina žena s kojom spava? Mislim, znam da je rekao da njegovi
spojevi obično...
Moja najdraža igračka pritisnula je moj trbuh, zadirkujući me i izgubila sam
nit.
Jebi ga. »Nema kondoma - baš me briga«, zastenjala sam. »Ti si jedini
muškarac s kojim spavam.«
Podignuo se i pogledao me, a njegovo plitko disanje prelilo se preko moga
lica. Proučavao me je na sekundu, bilo je nečeg u njegovim očima što nisam znala
iščitati. Zatim je pritisnuo usne o moje i ušao u mene.
Bilo je nešto dublje u seksu ovaj put, osjećajnije, očajnije. Oboje smo bili
mahniti, kao da smo mislili da se više nikada nećemo vidjeti, a nedostatak
kondoma, izostanak te barijere, sve je podignuo na višu razinu i učinio nas još
gladnijima.
Nijedno od nas neće izdržati još dugo. Nema šanse.
Njegovi siloviti udari doveli su me do grčenja za nekoliko sekundi. Moje ga
je stenjanje gurnulo preko ruba i izlio se u mene uz stenjanje i uzdahe.
Srušio se i čvrsto smo držali jedno drugo, dolazeći do daha, njegovo čelo na
mome s laganim sjajem znoja. Trebala mi je minuta da se saberem i ponovno
postanem sposobna govoriti. »Mislila sam da si bolestan«, ubrzano sam disala.
»Varalico.«
Njegov smijeh odzvanjao je preko mojih grudi. »Sve je to dio moje smicalice
da te navedem da dođeš ovamo.«
Ja sam se smijala, a on je stisnuo ruke uz moje bokove i nasmijao mi se, nježno
me ljubeći, a srce mu je udaralo o moja prsa.
Volim te, Josh. Da ti barem mogu reći. Da te barem mogu zadržati.
Uz osjećaj straha pitala sam se kako ću živjeti bez ovih trenutaka, kada sve
ovo završi. Morat ću uživati u svakoj sekundi sljedećih tjedan i pol s njim. Upijati
ih, spremiti ih.
A onda se nadati da je to dovoljno za cijeli život.

Bili smo u krevetu satima. Kod mene to nikada nismo radili. Bilo je previše izlika
koje sam bila u stanju smisliti kao razlog za povratak u stvarnost. E-mailovi koje
treba provjeriti, dostave koje treba potpisati, narudžbe na kojima treba raditi. I
jednom kada bismo izašli iz kreveta, moja bi pravila diktirala da bliskost
mora prestati. Ali ovdje nismo mogli ništa drugo raditi, osim ostati pod plahtama.
Josh nije imao ni dvosjed ni televizor, pa smo se družili pod plahtama, a tehnički,
prema mojim pravilima, to je značilo da su poljupci i bliskost dopušteni.

173
 Knjige.Club Books
Uživala sam u toj rupi u svom zakonu. Trebala mi je svaka sekunda.
Nije se činilo da Joshu smeta. Seksali smo se cijeli dan. Nakon jednog
brzinskog seksa uslijedio bi dugački, polagani maraton pun dubokih poljubaca i
nježnosti, a nakon toga hihotanje i razigranost tijekom kojih bi me Josh
nemilosrdno škakljao prije nego bi me uzeo odostraga. Nakon što smo se iscrpili,
ležali smo isprepletenih nogu i razgovarali o svemu što smo radili u protekla dva
tjedna. Pričao mi je o timu za hitne slučajeve i koliko mu se sviđalo biti u šumi te
ne ići na medicinske intervencije. Koliko je predivan nacionalni park Sequoia i
koliko bi mi se svidio bend koji je svirao u kafiću koji su posjećivali kada nisu
bili na dužnosti.
Ja sam mu pričala o svim poslovima koje smo Sloan i ja obavile za vjenčanje
te o otpremanju ogromne narudžbe u Daleovu vilu, i o tome kako je Kaskader
ponovno ugrizao FedExova dostavljača.
Hvala Bogu, on nije spomenuo telefonski poziv iz Vegasa. Vjerojatno ga se
nije sjećao.
Prešao je prstom preko moga obraza. »Idem po piće. Jesi li žedna? Hoćeš
nešto?«
»Vodu.«
Ustao je, a ja sam se oslonila na laktove da ga gledam kako gol odlazi do
kuhinje. Novčić bi se odbio od dupeta tog muškarca. Bože, ima fenomenalno
tijelo.
Moje to baš i nije bilo.
Za minutu sam morala gola odšetati do kupaonice, a moj mali napuhani trbuh
nije imao pravo hodati okolo nepokriven. Odjeća mi je bila razbacana po cijelom
stanu. Nisam imala pojma gdje mi je majica.
Sjela sam i povlačila plahtu prema prsima da potražim neku odjeću. Zatim
sam ugledala majicu sa znakom vatrogasne postaje grada Burbanka obješenu
preko jedne od njegovih neraspakiranih kutija blizu mene. Nagnula sam se i uzela
je prije nego se on okrenuo od sudopera.
»Imaš li što protiv da je obučem?« upitala sam i navukla je prije nego je on
imao priliku odgovoriti. Gurnula sam nos prema ovratniku i udahnula te zatvorila
oči.
On se ponovno uvukao u krevet i pružio mi čašu vode. »Možeš je zadržati ako
želiš.« Nacerio mi se.
»Stvarno?« Bože, nikada je neću oprati. Nosit ću je poput toplog zagrljaja.
»Jesi li siguran? To je klizav teren, Joshua. Majice s kapuljačom su odjeća za
bijeg. Uskoro ću ti krasti majice i jakne.« Otpila sam malo vode i stavila čašu
pored sebe, a zatim sam ga pogledala.
Nagnuo se i poljubio me, a osmijeh mu je bio ogroman. »Siguran sam«,
prošaputao je prema mojim usnama. »Uzmi što god želiš.«

174
 Knjige.Club Books
Podignula sam obrvu. »Zašto si tako sretan ako ti želim ukrasti odjeću?«
»Samo sam sretan jer volim kada me zoveš Joshua«, rekao je uz smiješak.
Njegovi prsti prošli su kroz kosu na vrhu mog čela te me je nježno poljubio.
Bilo je nešto toliko intimno u načinu na koji se ponašao prema meni da sam
morala promijeniti temu.
»Što je ovo, Joshua?« upitala sam skidajući pogled s njega i podižući zgužvani
primjerak knjige Under a Flaming Sky iz prevrnute kutije koja mu je služila kao
noćni ormarić. Okrenula sam se na leđa. »Nisam znala da voliš čitati.«
On se spustio da legne pored mene pa se naslonio na lakat. »Volim čitati o
požarima.«
Držala sam knjigu iznad svoga lica. »Je li dobra? O čemu je riječ?«
Nasmiješila sam mu se. »Hoćeš li mi pročitati jedno poglavlje?«
Uzeo mi je knjigu te se ispružio na drugu stranu kreveta. »O vatrenoj oluji u
Minnesoti, davne 1894.« Kada se ponovno uspravio, nosio je naočale.
Treptala sam gledajući ga dok je okretao označenu stranicu i spuštao se da
sjedne i nasloni se na jastuk.
»Nemoj me zezati«, rekla sam buljeći u njega.
Pogledao me je. »Molim?«
»Ti nosiš naočale?«
»Samo za čitanje. Zašto?«
Upravo kada sam pomislila da ovaj tip ne može biti privlačniji, on stavi jebene
naočale.
»Ovo je šala, jel’ da? Ne smiješ biti zgodniji nego što jesi. Ja ti zabranjujem.«
Spustio je knjigu u svoje krilo i nacerio mi se. »Sviđaju ti se naočale, ha?«
Podignuo je obrve. »Želiš da ih nosim sljedeći put?«
Zahihotala sam se. »Da, molim te.«
Spustio je naočale pa ih ponovno stavio. Oči su mu se raširile. »Oh, opa. Vidi
kako si lijepa!«
Nasmijala sam se i pomakla njegovu knjigu te mu se popela u krilo dok ga
nisam cijelog opkoračila. Njegova majica povukla se uz moja bedra. Zatim sam
ga uhvatila za obraze i zasula ga poljupcima po cijelom licu. Zatvorio je oči i
prepustio se, sjajeći poput sretnog malog djeteta.
Smijala sam se njegovim napućenim usnama. »Znaš da je večeras u baru Kod
Malonea kviz o Tarantinu? Hoćemo ići? Postajem nekako gladna.«
Josh nije imao ništa u hladnjaku, a burgere koje sam donijela pojeli smo prije
nekoliko sati. Pogledala sam na svoj pametni sat. »Ali morali bismo krenuti za,
otprilike, deset minuta.«
»Naravno«, rekao je držeći ruke na mojim bedrima. »Hoćemo li pozvati
Brandona i Sloan?«

175
 Knjige.Club Books
Nježno me poljubio u usta i gledao me toplim očima. »To je spoj - idemo.«
To nije bio spoj, ali nisam ga ispravila. On je samo okrenuo očima i rekao da
se to tako kaže te da mi ne pokušava podvaliti spoj, onako kako je to uvijek činio.
Nije mi trebao podsjetnik.
Željela sam da to bude spoj.
Slijedio me je kući u svom terencu tako da se mogu spremiti i izvesti
Kaskadera u šetnju. Zatim smo uzeli Uber da oboje možemo piti.
Na putu do Malonea pregledala sam e-mailove.
Virio je iznad mene dok sam tipkala po mobitelu. »Pričekaj da stanemo. Bit
će ti zlo.«
»Neće.«
»Da, hoće. Postane ti mučno kada gledaš u mobitel dok se voziš«, rekao je.
»To je samo kada ti voziš, jer ti voziš kao luđak«, rekla sam tipkajući e-mail
vezan uz narudžbu pulovera za pse. »Kočiš, prejako stišćeš gas, prebrzo skrećeš.
I uza sve to, čak ni ne psuješ.«
On se zagrcnuo od smijeha. »Što psovanje ima s vožnjom?«
»Ako ne popizdiš dok voziš, zapravo ne obraćaš pozornost.«
Pogledala sam ga krajičkom oka i vidjela jamicu na njegovu obrazu.
Nasmiješila sam se gledajući u ekran. Zatim sam progutala. Zapravo sam osjećala
blagu vrtoglavicu. Stavila sam mobitel u krilo i zatvorila oči.
»Rekao sam ti«, rekao je dok je pod mojim kapcima vladala tama. »Tako
tvrdoglava cijelo vrijeme.«
»Ne. Katkad spavam. I svejedno, ne znaš ništa o mom životu.«
On se nasmijao. »Pa, zapravo znam. Znam sve o tebi.«
Uzdahnula sam. »Hmmm.«
»Što? Znam da možeš sama pojesti cijeli paket čokoladica s mentom.«
Otpuhnula sam. »Tko ne može?«
Nastavio je. »Znam da najviše voliš da te se češka po leđima nakon što skineš
grudnjak. Bolje si volje kada odeš spavati u jedanaest i trideset te se probudiš u
sedam, nego kada odeš spavati u dvanaest i trideset te se probudiš u osam. Voliš
ljubičastu. Voliš miris karanfila, ali mrziš kada ti tipovi kupuju cvijeće, jer to
smatraš bacanjem novca...«
Otvorila sam jedno oko i pogledala ga. On je pričao s prozorom i promatrao
cestu.
»Voliš se svađati kada misliš da bi mogla biti u krivu. Kada znaš da si u pravu,
nije te briga. Mrziš dijeliti svoju hranu s nekim, ali svaki put uzimaš s mog tanjura.
Zato uvijek naručim još jedne krumpiriće.« Pogledao me je i nasmiješio se. »I
radije ćeš me zafrkavati zbog moje vožnje nego priznati da ti je zlo u autu
kada tipkaš po mobitelu. Vidiš?« Podignuo je obrvu. »Poznajem te.«

176
 Knjige.Club Books
Imala sam osjećaj da bi mi srce moglo puknuti napola. On me je poznavao.
Obraćao je pozornost na mene. I ja sam poznavala njega. Znala sam ga iznutra i
izvana.
Znala sam kako mu je bilo na poslu po tome kako je držao ramena kada bi
došao k meni i znala sam da mu razgovor sa mnom o lošoj intervenciji pomaže da
se riješi stresa. Uvijek sam ga slušala iako je to nekada bilo teško.
Kada je bio tih, znala sam da je umoran. Svaki put u jednoj bi slastičarnici
odabrao sladoled od pistacije, a u drugoj od slatkog vrhnja. Znala sam da voli
Kaskadera, iako to nikada ne bi priznao.
I potajno mu se sviđalo kada bih ga zafrkavala. To sam znala po iskri koju je
imao u očima.
I također sam znala da je želio više sinova nego kćeri. Da mu se sviđalo ime
Oliver za prvog sina, a ime Eva za prvu kćer. Planirao je naučiti svu svoju djecu
loviti i imao je kolekciju maskirne odjeće za bebe. Želio je sam izraditi kolijevke
od drva iz šume oko kuće njegovih djeda i bake u Južnoj Dakoti.
Nije želio manje od petero djece, a planirao ih je devetero. I nadao se da će
sva njegova djeca imati jamice i čuperak na tjemenu, što je bila karakteristika svih
članova obitelji Copeland.
Tome sam se i ja nadala. Željela sam da dobije sve ono o čemu sanja.
Da. Poznavala sam ga. Dobro sam ga poznavala.

Pobijedili smo u kvizu. Nagrada su bile dvije majice kratkih rukava s logom bara
Kod Malonea.
Nakon toga smo sjedili u stražnjem dijelu bara, u zamračenom separeu s
ispucanim kožnatim sjedalima. Zatrpavali smo se pivom i ljutim krilcima s
poznatim Maloneovim umakom od sira. Na zapuštenoj pozornici bend je izvodio
pjesmu Wondenvall. Bar Kod Malonea bio je rupa. Otkad smo došli, već su se
dogodile dvije tučnjave. To je bila dobra zabava - bolja od benda.
Na automatu sam osvojila lažne tetovaže vrijedne dvadeset dolara pa smo ih
lijepili jedno drugome po rukama i smijali se ljudima u baru.
»Okej«, rekao je Josh dok je pritiskao vlažni ubrus na moju podlakticu da bi
zalijepio tetovažu. »Da možeš bilo što pretvoriti u olimpijski sport, u čemu bi
osvojila medalju?«
Podignula sam ubrus i odlijepila plastičnu foliju te gledala u svoju tetovažu
ruže. »U sarkazmu.«
Nasmijao se, a u uglovima očiju pojavile su mu se bore.
»Dobro, sad sam ja na redu«, rekla sam i lijepila tetovažu sidra na Joshov
impresivni biceps. »Sjedalo pored prozora ili pored prolaza?«

177
 Knjige.Club Books
Gledao me kako pritišćem mokri ubrus. »Sjedalo u sredini. Na taj način sam
pored tebe, bez obzira na to koje ti želiš.«
Ah. Ovaj čovjek. Toliko nesebičan.
On je to tako opušteno rekao kao da mu je sasvim prirodno staviti mene na
prvo mjesto. Kao da to radi automatski. Usne su mi se rastegnule u osmijeh te
smo se promatrali jedan trenutak.
Dobro se zabavljao. Bio je sretan. Pitala sam se je li ovako sretan kada nismo
zajedno. Zabavlja li se ovoliko s drugim prijateljima ili s ekipom na poslu.
Ili s drugim ženama, s kojima izlazi.
Ja nisam. Čak ni sa Sloan. S Joshom je drugačije. Jednostavno je tako.
Koliko nam je ovakvih dobrih dana preostalo? Za nekoliko tjedana više neću
izlaziti s njim. Oporavljat ću se od operacije, a on će već biti daleka prošlost.
Vjenčanje nas neće spojiti. Već sam vratila Miguelu njegov stari posao. Koliko
god bio jeziv, morala sam naći zamjenu za Josha. Miguel je znao raditi i imao je
svoju garažu pa ga nikada neću morati sretati.
Pobrinula sam se za sve. Za sve osim za to kako ću se ja osjećati kada sve ovo
završi.
I ništa se nije moglo učiniti u vezi toga.
»Moram poslati Sloan sliku«, rekla sam otresajući vlastite misli. Nagnula sam
mobitel da si uhvatim cijelu ruku. Zatim sam se naslonila i počela pisati poruku.
»Mobitel mi stalno ispravlja ‘sir’ u ‘sipu’«. Odmahnula sam glavom. »Vjeruj mi,
mobitele, neću nikada pričati o sipi. Sir je. Uvijek je sir.«
Josh je otpuhnuo. Zatim me je lagano gurnuo i pokazao glavom prema curi u
suknji koja joj je bila prekratka te je nabadala u štiklama na povratku iz toaleta.
Ja sam se smijala. »Pogledaj tipa s kojim je. On stražari nad svojim
vlasništvom. Reži nad njom kao pas koji ima kost. Odmjerava svakog muškarca
koji joj se približi na manje od tri metra.«
Josh se zagrcnuo od smijeha. »Želiš da provjerim tvoju teoriju? Da se
pretvaram da ću pokušati popričati s njom?« Oči su mu zasjale.
»O, moj Bože, da. Molim te.«
Spustio je piće i skliznuo sa sjedala, a ja sam gledala i cerila se dok se on
približavao šanku te mi uputio zavodljivi pogled preko ramena. Kada se približio,
tip je napeo prsni koš i prebacio ruku preko cica svoje cure. Josh se nasmijao i
skrenuo lijevo.
Ja sam stavila ruku na usta i smijala se. Uvijek sam padala na njegov dječački
šarm. Bio je divan.
Vratio se do našeg stola i sjeo pored mene te me zagrlio. »Bila si u pravu.«
»Ovo je bilo jebeno smiješno.« Ja sam hihotala i naslonila se na njega.

178
 Knjige.Club Books
Oči su mu sjale, povukao je svoju donju usnu između zubi i gledao mi usne
dok sam se smijala. I kao da to nije velika stvar, kao da ne postoje nikakva pravila,
kao da smo par koji je izašao van i zabavljao se, nagnuo se i poljubio me.
I ja sam mu dopustila.

179
 Knjige.Club Books

DVADESET I DEVET

JOSH

U zvratila mi je poljubac. Nije me odgurnula niti je podivljala, nije prigovarala.

Nije me podsjetila da smo samo prijatelji s povlasticama niti mi je rekla da
ovo nije spoj.
Uzvratila mi je poljubac.
Nisam spominjao telefonski poziv iz Vegasa - nije bilo potrebe. Danas se
toliko drugačije ponašala prema meni da se konačno čini da samo prošli kritičnu
točku. Možda sam joj nedostajao tijekom svib tih tjedana ili je to zbog toga jer
sam joj rekao da je volim one noći na telefon. Možda je preboljela Tylera.
Ne mogu biti siguran zašto mi se konačno otvorila. Sve što znam je da je to dar.
Prstima je čvrsto uhvatila prednju stranu moje majice, a ja sam je povukao
prema sebi, stisnuo je na svoja prsa, jako mi se svidio okus hmelja na njezinu
jeziku te sam udahnuo njezin parfem.
Poljubac je bio spor i pun osjećaja. I to je bilo prvi put da samo se poljubili a
da nije bilo povezano sa seksom.
Cijenio sam tu malu gestu, ovo sitno pokazivanje u javnosti da imam nekakvo
pravo na nju. Ovaj ukradeni kontakt koji nije podlijegao nikakvim njezinim
pravilima.
Kada smo se razdvojili, njezin smiješak bio je blag i neoprezan. Objesila je
ruke oko moga vrata. »Ti si moj najdraži majmun s kojim mogu raditi gluposti,
znaš to?«
Gledao sam je u oči. »Pa zašto onda nismo zajedno, Kristen?«
I u tom je trenutku nestala.
Izraz njezina lica izgledao je poput spuštanja teške zavjese.
Izgubio sam je.
Uspravno je sjela i odmaknula se od mene. »Vrijeme je da krenemo«, rekla je
ravnodušno i pogledom potražila torbicu.
Presjeklo me je razočaranje, oštro poput žileta i silovito. Iščupala je nadu iz
mene.
Ne. Ne danas. Ne opet.
Stisnuo sam čeljust. »Kristen, odgovori mi. Zašto nismo zajedno?«

180
 Knjige.Club Books
Kada me je pogledala, lice joj je bilo hladno. »Rekla sam ti od samog početka
da će ovo biti samo seks. Nikada te nisam navela da povjeruješ da je ovo nešto
drugo, Josh.«
Odmahnuo sam glavom. »Ovo je nešto drugo i ti to jebeno znaš.«
Okrenula se i izašla iz separea na suprotnu stranu.
»Kamo ideš?«
»Po još jedno piće«, rekla je uopće me ne gledajući. »Jedno jako. Slobodno
možeš ići. Vratit ću se sama Uberom.«
»Kristen!«
Ignorirala me je i odšetala do šanka. Frustrirano sam si rukom prošao kroz
kosu.
Ja ovo više ne mogu izdržati.
A istodobno sam morao. Nisam mogao odbaciti te komadiće koje mi je
davala, ali kako da nastavim živjeti na ovaj način?
Tjedni burnih odnosa, pogleda - nečega. Trčao sam za tim, lovio tu
neuhvatljivu dugu od žene, a nikada je zapravo nisam uspio sustići.
Zašto to stalno radi?
Naslonila se na šank, a ja sam sjeo pokušavajući se smiriti prije nego krenem
za njom. Neraspoloženo sam piljio u posjetnice pod lakiranom glazurom stola.
Micao sam pogled s njih kada joj je prišao. Neki jebeni tip.
Stavio je ruku na nju...
U sekundi sam izletio iz separea.

181
 Knjige.Club Books

TRIDESET

KRISTEN
orala sam ustati i biti negdje gdje neće vidjeti bol u mojim očima. Moja
M maska mogla je izdržati samo još kratko. Cijeli dan popuštala sam granice.
Postala sam nemarna - postala sam glupa. Jednostavno mi je toliko nedostajao, a
ostalo je tako malo vremena da si nisam mogla pomoći. Samo sam mu željela
pokazati kako želim biti s njim. Samo danas.
Samo jednom.
I sada sam sve sjebala, nikada se nisam trebala upustiti u nešto s njim. Bila
sam sebični idiot kada sam pomislila da ću moći to izvesti. I nisam trebala danas
doći ovamo. Trebala sam prekinuti nakon karaoka - trebala sam biti pametnija.
Znala sam da gaji osjećaje prema meni.
»Tekilu molim.« Naslonila sam se na istrošeni drveni šank i zamišljala
Joshove oči na svojim leđima.
To je bilo to. Posljednji dan. Sada je sve gotovo. Nema više. No, bio je to
dobar dan. Barem to. Stigao je ranije nego što sam se nadala, ali eto nas.
Dok sam brisala suzu s obraza, približilo mi se neko toplo tijelo, a ja sam se
okrenula jer sam očekivala Josha. Ali to je bio jedan od tipova iz bratstva, koji je
bio za stolom do našega tijekom kviza.
Zabacio je glavu unatrag da bi maknuo kosu s čela. »Hej. Vjeruješ li u ljubav
na prvi pogled?«
Bio je mrtav pijan. Crvene oči, smrdi na Jägermeister. Cerio mi se i bio mi je
preblizu.
Odmaknula sam se. »Ne, ali sada vjerujem u uznemirenost na prvi pogled«,
promrmljala sam.
Pucnuo je prstima prema konobaru. »Ona će još jedno, što god pije.« Pokazao
je prema meni.
»A ne, neće.« Okrenula sam se prema njemu, ¡živcirana, i uputila mu svoj
sarkastičan osmijeh, što sam sarkastičnije mogla. »Kako se zoveš?«
Sjajio je ispod rumenih obraza. »Kyle.«
»U redu, Kyle. Ovih dana pokušavam biti bolja osoba pa ću ti reći da odjebeš
na najfiniji mogući način.« Pogledala sam ga kao luđakinja. »Odjebi. Molim te.«

182
 Knjige.Club Books
Nasmijao se. »Opa. Okej.« Osjetila sam kiseli zadah na svom licu. Konobar
je stavio tekilu ispred mene, a Kyle je stavio novčanicu na šank. Gurnula sam mu
je natrag. »Ne.« U nevjerici sam odmahnula glavom. »Što ti to na mome licu
trenutačno pruža takvo ohrabrenje?«
Nikada nisam razumjela likove koji ne prihvaćaju ne kao odgovor. Otvorila
sam torbicu i platila. »Zadrži ostatak.« Zatim sam uzela piće i okrenula Kyleu leđa
te odmahnula glavom.
Uhvatio me za ruku odostraga. »Hej, nemoj biti jebeno nepristojna...«
Pogledala sam dolje prema njegovoj ruci, spremna ga upoznati sa svojim
laktom, a onda se iznenada pojavio Josh.
Ugurao sa između mene i Kylea, odbacivši ga od mene. »Hej, miči svoje
jebene ruke s nje.«
On je zatim zateturao prema naprijed gurnuvši ga te se sudario sa mnom, pri
čemu se moje piće razlilo po cijelom šanku.
Josh se kretao tako brzo da Kyle nije znao što ga je snašlo.
Josh je bio velik, ali nikada mi nije ostavio dojam nekoga tko može biti brz.
U tren oka gurnuo je Kylea uz šank s rukom savijenom iza leđa te obrazom
stisnutim na šank.
Izbacivao se pojavio niotkuda. »Ti i ti, van«, rekao je pokazujući prema Joshu
i Kyleu.
Josh je pustio pijanog idiota, a ja sam zgrabila torbicu i skočila sa stolca te
pobjegla prije nego što me je uopće pokušao natjerati da idem s njim. Koračala
sam kroz niz praznih visokih stolova prema ženskom toaletu, ali Josh me je
sustigao i uhvatio za ruku.
»Znači samo ćeš pobjeći od mene? Nećemo razgovarati o ovome?«
Zavrtjela sam se i izvukla ruku. »Ne, nećemo. Nemamo o čemu razgovarati.
Ja sam slobodna, mi nismo par. Znao si to od samog početka.«
Bol mu je prostrujala licem.
Nikada ga nisam vidjela takvog. Nikada prije nisam ga vidjela uzrujanog ni
zbog čega. Uvijek je bio tako opušten i samo sam mislila da sam uspjela
povrijediti tog divnog čovjeka. Više ga nisam mogla gledati.
Nastojala sam proći pored njega do ženskog toaleta, ali on mi je zapriječio
put. »Kako se možeš ponašati kao da se ništa od ovoga danas nije dogodilo,
Kristen?«
»Josh, ne želim se svađati s tobom. Pomakni se«, rekla sam gledajući ga.
Ukočila mu se vilica, a ja sam se progurala pored njega. Zatim me je podignuo
i prebacio me preko ramena kao da sam protupožarno crijevo. U baru se začulo
hukanje i klicanje.
»Josh! Spusti me!«

183
 Knjige.Club Books
Beskorisno sam se borila protiv njegova stiska. Imao je trideset i pet kila više
od mene. Nikamo nisam mogla. Njegove su me ruke držale čvrsto kao da sam u
kavezu.
»Nećeš više bježati od mene«, rekao je. »Razgovarat ćeš sa mnom.«
Izišao je kroz dvostruka vrata na parkiralište i nije me spustio dok nismo došli
do travnate površine koja nas je dijelila od ceste.
Čim sam osjetila tlo pod nogama, iz mene je krenula buktinja ogorčenog
bijesa. »Nemoj to više nikada učiniti. Ja nisam tvoje jebeno vlasništvo«, siktala
sam.
Oči su mu sijevnule. »Ne, ti mi nisi ništa, zar ne? Dopušteno mi je dodirivati
te dok god se ne ponašam kao da to nešto znači, je l’ tako?«
Osjećaji na njegovu licu izvrnuli su mi utrobu. Bol i očaj stvarali su vrtlog u
njegovim očima.
Okrenula sam se prema baru ne bih li izbjegla taj pogled, a njegove su se ruke
u sekundi stvorile oko mojih ramena, čvrsto stisnuvši moja leđa na svoja prsa.
Približio je usne mom uhu. »Vidim što osjećaš prema meni kada misliš da
nitko ne gleda. Ja to jebeno vidim, Kristen.« Pukao mu je glas. »Sjećam se što si
mi rekla one noći kad sam bio u Vegasu. Sjećam se.«
Sav borbeni duh koji sam osjećala u sekundi je nestao iz moga tijela.
Disao je u moje uho. »Zašto mi jednostavno ne dopustiš da te volim?«
Jecaj mi je provalio iz usta i obamrla sam u njegovim rukama. Podignuo me
je i zagrlio, upijajući moju slabost.
Okrenula sam se u njegovu zagrljaju plačući u njegovu majicu. Naslonio je
lice na moj vrat i držao me tako čvrsto da nisam mogla disati. Ali ja nisam željela
disati. Željela sam biti njegova zatvorenica. Željela sam nikada ne pobjeći.
Iz mene su lijevale suze. »Ne mogu, Josh.« Jecala sam u njegova prsa. »Ti ne
znaš sve.«
»Onda mi reci«, rekao je. Odmaknuo se od mene govoreći u moje oči. »Što
je? Jer znam da me želiš. Znam da glumiš. Samo mi reci zašto.«
Kako podijeliš takve stvari s nekime? Kako da mu kažem da moje tijelo
nikada neće moći učiniti baš tu jednu stvar koju on treba? Nisam mogla. Nisam
mogla izgovoriti te riječi. Nisam mogla podnijeti da vidim kako opada moja
vrijednost u njegovim očima, kako shvaća da ja zapravo nisam ono što on želi.
Prava žena.
Oštećena roba.
Jalova.
Neplodna.

184
 Knjige.Club Books
Odmahnula sam glavom, grizući usnice. »Josh, trebao bi me jednostavno
zaboraviti. Uđi u ozbiljnu vezu s nekom od žena s kojima izlaziš. Seksaj se s
njima. Kreni dalje.«
Ogorčeno je uzdahnuo. »S kojim drugim ženama? Ne postoje druge žene.
Nikada i nisu. Znaš li što radim kada ti misliš da sam na spojevima? Kod kuće
sam, sam i želim biti s tobom. U to si me pretvorila. Pretvaram se da izlazim s
drugim ženama, jer znam da ako to ne učinim, nećeš se više viđati sa mnom.
Zašto?«
»Ti... ti nisi izlazio s nikim drugim?« treptala sam gledajući ga.
»Naravno da ne. Jebeno sam zaljubljen u tebe.«
I kao da više nije mogao podnijeti niti sekundu da me ne poljubi, zgrabio me
je i poljubio. Usne su mu bile bolne i očajne, a ja sam mu beznadno uzvratila
poljubac. Popela sam mu se u naručje i rukama mu prolazila kroz kosu. Da se
barem mogu utopiti u njemu. Trebala sam ugasiti goruće razočaranje u svojoj duši
i jesam, na nekoliko sekundi.
A zatim sam ga odgurnula.
Pustio me je, a ja sam ponovno zateturala na travu, a on je stajao i ubrzano
disao.
»Josh, ne mogu se više viđati s tobom, u redu? Gotovo je.« Riječi su me
gušile.
Gledala sam kako ga moje riječi udaraju poput pljuske. »Zašto?«
Obrisala sam lice nadlanicom i progledala kroz suze. »Zato što ti ovo shvaćaš
puno ozbiljnije nego što bi trebao. Rekla sam ti. Rekla sam ti od prvog dana da će
ovo uvijek biti samo seks. Nikada ti nisam lagala.«
Vilica mu se ukočila. »Upravo mi lažeš. Ja znam da to nije ono što ti želiš.
Jebeno me voliš, Kristen. Samo prestani...« Pružio je ruku prema meni, a ja sam
je odgurnula.
Stajao je i promatrao me, a u njegovo zgodno lice urezala se zbunjenost i bol.
»Zašto nisam dovoljno dobar? Je li to zato što ne govorim desetak jezika? Nemam
jebeni magisterij? Ne zarađujem dovoljno? Što je?«
Nije u tebi problem.
Pustila sam da mi suze cure niz lice i držala sam se svoje fasade.
»Mislio si da me možeš promijeniti, na isti način na koji si mislio da možeš
promijeniti Celeste. Ti mijenjaš pravila, jednako kao što si to činio njoj. Nemoj
na mene prebacivati svoja sranja, Josh. Rekao si da se možeš nositi s ovim. Rekao
si da možeš...«
»Nisam jebeno glup! Prestani se ponašati kao da ja ovo izmišljam!« Prešao je
rukama preko lica i skupio ih u šake iznad svojih očiju. Stajao je i disanje mu se
pretvorilo u dahtanje, a ja sam željela potrčati i uroniti u njegovo naručje. Ali
nisam ni mrdnula.

185
 Knjige.Club Books
»Zaljubljeni smo«, rekao je trepćući kroz suze. »Jesmo. Zašto radiš ovo?«
Donja mi je usnica zadrhtala. »U redu. Pa zaljubljeni smo. Što želiš od mene,
Josh?«
Drhtavo je uzdahnuo i svaki centimetar njegova tijela promijenio se zbog
olakšanja koje je osjetio. Oči su mu se smekšale od nade.
Približio mi se i obujmio moje lice svojim rukama. »Želim ono što smo imali
danas, svaki dan. Želim biti s tobom. Želim te držati za ruku dok se šećemo i
ljubiti te u prokletom separeu. Želim da mi odgovoriš na jebene pozive i da mi
dopustiš da te zagrlim. Želim s tobom planirati Novu godinu i rođendan, i reći
ljudima da si moja djevojka.« Njegove su me oči preklinjale. »Molim te, Kristen.
Samo... prestani.«
»Ja ne mogu imati djecu.«
Izbacila sam to iz sebe prije nego sam izgubila hrabrost da to učinim.
To je polučilo željeni učinak. On se sledio.
»Molim?« izdahnuo je.
»Ja ne mogu imati djecu. Bolesna sam. Nikada ih neću imati.«
Njegove su ruke pale s moga lica. Promatrao me je otvorenih usta, a boja mu
je nestajala s lica. »Ne možeš... što... molim?.«
Nekoliko puta zakoračila sam unatrag, dajući si prednost. On se nije
pomaknuo. Samo je stajao na istom mjestu, u potpunom šoku i buljio u mene.
Kada nije pružio ruke prema meni, okrenula sam se i potrčala.

186
 Knjige.Club Books

TRIDESET I JEDAN

JOSH
utros sam rano stigao u vatrogasnu postaju. Nisam se ni nadao da ću zaspati i
J trebalo mi je nešto da mi skrene pozornost. Kristen se sinoć nije vratila kući.
Jebemu, nisam joj trebao dopustiti da pobjegne. Bio sam u potpunom šoku.
Imao sam osjećaj kao da mi je dala bombu koja mi je detonirala u lice i zasula me
emocionalnim šrapnelima. Nakon onoga što je rekla, u ušima mi je doslovno
počelo zvoniti, a ona je pojurila i uskočila u automobil nekoj djevojci koju
je upoznala tijekom kviza te je nestala u sekundi. Sve se dogodilo tako brzo.
Ostao sam budan i čekao je u njezinoj dnevnoj sobi. Zvao sam je na mobitel,
slao joj poruke, molio je da dođe kući i razgovara sa mnom.
Samo mi je poslala poruku oko ponoći, u kojoj je napisala da je dobro, da se
ne vraća kući i zamolila me da izvedem psa u šetnju.
Konačno je sve bilo jasno. Sve je imalo smisla. Sada mi je to bilo tako očito,
da sam se pitao kako to nisam prije shvatio. Strašni grčevi, krvarenje. Njezina
povijest anemije. Dugotrajne menstruacije.
Zidovi koje je podignula između nas.
I sve one sjebane stvari koje sam joj rekao.
Da ja ne bih posvojio dijete. Da želim ogromnu obitelj. Da sam ostavio
Celeste jer nije željela djecu.
Odjednom mi je ona noć karaoka izgledala sasvim drugačije, tjednima nakon
što je postala hladna - rekao sam joj da ako Tyler ne želi djecu, ne bi trebala biti
s njim. Da su djeca previše važna.
Stvarno sam joj rekao to sranje.
Odgovarao sam Kristen od toga da bude sa mnom gotovo svakoga dana otkad
sam je upoznao.
Jebote, da sam barem znao.
Imao sam cijelu noć da razmislim što to znači, ali to nije ništa promijenilo.
Volim je. Ne mogu je prestati voljeti. Stalno sam se vraćao na to. Nisam je mogao
napustiti - čak nisam bio sposoban to učiniti.
Situacija je bila sjebana i nesretna, ali mene nije bio briga. Ona je žena koju
volim, tako da ćemo se jednostavno morati nositi s tim.

187
 Knjige.Club Books
Stajao sam u kuhinji i kuhao si drugu kavu. Dečki su drijemali. Vjenčanje je
za osam dana, a Brandon je na godišnjem tri tjedna. Iz druge postaje posudili smo
novog lika, koji se zove Luke. Ubacivao sam zrna kave u aparat kada sam čuo
njezin glas.
»Joshua...«
Okrenuo sam se i obuhvatio je u naručje u tren oka. »Kristen, o Bože, hvala
ti«, duboko sam disao i poljubio je u vrat.
Kada sam je vidio, osjećao sam se kao da sam dobio pomilovanje. Zaglavio
sam ovdje dva dana, dva dana koja ne bih mogao doći do nje, ali ona je došla k
meni.
No, nije mi uzvratila zagrljaj. Stavila je ruke na moja prsa i nastojala stvoriti
prostor između nas. »Josh, samo sam došla razgovarati s tobom, u redu?«
Nisam maknuo ruke s njezina struka. Njezino je lice bilo podbuhlo, kao da je
cijelu noć plakala. Imala je velike podočnjake oko očiju, nagnuo sam se da je
poljubim, a ona se okrenula od mene.
»Želim da staneš tamo.« Pokazala je glavom prema kuhinjskom pultu.
»Molim te.«
Ako ode, neću je moći slijediti. Bio sam na dužnosti i nisam mogao napustiti
postaju. Nisam je želio pustiti, ali nisam želio da ponovno pobjegne pa sam se
udaljio.
Nosila je tajice i jednu od svojih majica koja joj je otkrivala jedno rame, a
koje sam obožavao. Iako je izgledala umorno, bila je najljepša žena koju sam
vidio.
I voli me.
Nisam znao što sam uopće učinio da sam je zaslužio, ali sam znao da ću učiniti
sve da se iskupim za način na koji sam je natjerao da se osjeća.
Duboko je udahnula. »Tjedan dana nakon vjenčanja idem na djelomičnu
histerektomiju«, rekla je ravnodušno. »Imam miome u maternici. To su tumori
koji rastu na stijenkama moje maternice. Moji se nalaze u maternici. Ne mogu se
kirurški odstraniti, a ne reagiraju na terapiju. Uzrokuju obilno krvarenje i
grčeve. I... i neplodnost.« Rekla je posljednju riječ kao da ju je morala istisnuti iz
sebe.
Stavila je kosu iza uha i skrenula pogled s mene, a suze su joj navirale u
predivnim očima. »Zao mi je što ti nisam rekla. Bilo mi je neugodno. I ne moraš
mi ništa reći. Samo sam željela da znaš zašto. Zato što mi nikada nije bila namjera
da se osjećaš kao da te ne želim.« Brada joj je drhtala, a meni je srce
pucalo. »Željela sam te, Josh.« Ponovno me je pogledala. »Uvijek. Nisi ništa
umislio.«
Priznanje da me je željela nagnalo je moje srce da posegne za njom. Zakoračio
sam prema njoj, a ona je napravila jedan korak unatrag.

188
 Knjige.Club Books
Podignuo sam ruke. »Kristen, ništa se nije promijenilo. Moji osjećaji prema
tebi nisu se promijenili. Želim te, bez obzira na sve. Tako mi je žao - nisam znao.
Kada sam rekao...«
Odmahnula je glavom. »Josh, nema rasprave o ovome. Nisam ti došla to reći
pa da ti onda možeš odlučiti želiš li biti sa mnom. To čak nije u pitanju. Upravo
sam shvatila da si se zbog mene posljednja dva tjedna osjećao nevoljenim. I žao
mi je. Ja sam mislila... pa nisam znala da gajiš osjećaje prema meni. Mislila sam
da samo ja... Uglavnom, moja je greška. Nikada nisam trebala dopustiti da se ovo
dogodi.«
Uzdahnuo sam. »Nisi mogla učiniti ništa da me spriječiš da se zaljubim u tebe.
Čak i da sam znao to od samog početka, ni to me ne bi spriječilo. Trebala si mi
reći.«
»Ne. Trebala sam se držati podalje od tebe«, rekla je. »Zao mi je što nisam.«
Oglasila se sirena za uzbunu i crvena svjetla počela su treperiti. Tri zvučna
signala, a zatim: »Prometna nesreća, oboren motocikl na raskrižju ulice Verdugo
i avenije San Fernando.«
Jebem ti.
»Moraš ići.« Okrenula se prema vratima.
Naglo sam krenuo prema njoj i uhvatio je za ruku. »Pričekaj... samo pričekaj.«
Pogledala me je tužnim očima. »Nemamo više o čemu razgovarati, Josh.«
»Imamo. Hoćeš li me pričekati da se vratim? Molim te? Samo me pričekaj
ovdje. Dvadeset minuta pa možemo razgovarati.«
Stisnula je usne u ravnu liniju.
»Molim te, Kristen.«
Činilo se da gledamo jedno drugo cijelu vječnost. Kimnula je. »Okej.«
Iz mene je izašao uzdah olakšanja i prije nego što mi je mogla prigovoriti,
privukao sam je k sebi i poljubio je. »Volim te«, šapnuo sam. »Pričekaj me.«
Zatim sam se okrenuo i otrčao niz hodnik, dok je ostatak ekipe nahrupio iz
spavaonica.
Osjećao sam da je pogrešno što je ostavljam. Sve između nas bilo je krhko i
znam s kojom me je lakoćom mogla isključiti. Ova intervencija nije mogla doći u
gorem trenutku. Praktički sam uletio na vozačko sjedalo, odlučan da to završim
što je brže moguće.
Dečki su ušli u vozilo i Shawn je stavio slušalice. »Kristen je ovdje, ha?«
»Ne sada, Shawn.« Upalio sam svijetla i izišao na cestu. Hvala Bogu da je
nesreća u obližnjoj ulici.
Javier je otvorio laptop. »Mogla bi biti vožnja pod utjecajem opijata«, rekao
je dok je čitao bilješke dispečera.
Luke je uzdahnuo na sjedalu iza mene. »Nije još ni devet ujutro.«

189
 Knjige.Club Books
»Hej, negdje je pet sati.« Shawn se nasmijao. »I, što je gospodičnu sada tako
uznemirilo?«
Skrenuo sam u ulicu Verdugo i pokazao Shawnu srednji prst preko ramena.
Zaustavio sam vozilo kod mjesta nesreće. Policija je već bila tamo i
zaustavljala promet kroz raskrižje pa sam parkirao vozilo iza policijskog
automobila koji je imao upaljena svjetla, a Shawn, Javier i Luke izašli su i krenuli
po komplet za prvu pomoć.
Uz cestu s četiri trake obrubljenu drvećem nalazili su se hotel Hilton Garden
Inn, stanovi novije gradnje te stambeni kompleks za starije umjetnike. U daljini
se nazirao surovi, smeđi planinski lanac Verdugo.
Dok sam izlazio iz vozila, pogledao sam na svoj pametni sat. Bude li otišla
prije nego se vratim, poludjet ću.
Rekla je da će ostati, a obično je činila ono što je rekla. Ali bila je potresena i
nisam mogao čekati četrdeset i osam sati da pojurim za njom ako mi ponovno
pobjegne. Poludjet ću.
Bio sam iscrpljen. Prošlu noć nisam spavao. Nisam u potpunosti doživio sve
što je rekla u kuhinji pa su mi neke stvari sada počinjale sjedati.
Ja nisam došla ovamo da ti kažem pa da ti onda možeš odlučiti želiš li biti sa
mnom. To čak nije u pitanju.
Ako je Kristen mislila da ću je pustiti, bila je jebeno luda. Ne sada kada znam
da me voli. Niti ikada.
Konačno sam shvatio kakva je to ljubav zbog koje muškarci odustanu od
svega. Ona vrsta ljubavi zbog koje netko promijeni vjeru ili postane vegan, ili se
preseli na drugi kraj svijeta da bi bio sa ženom koju voli. Da mi je tko prije šest
mjeseci rekao da ću izabrati ženu koja ne može imati djecu, rekao bih mu da je
lud. Ali hoću li biti s njom nije čak ni nešto o čemu trebam razmišljati.
Želim djecu. Ali prvo želim nju. Sve ostalo jednostavno je sve ostalo.
Naravno, dio mene žalio je za životom koji sada znam da nikada neću imati.
Za djecom koju nikada neću upoznati, za budućnošću drugačijom od one koju
želim posljednjih nekoliko godina. No, procesuirao sam to kao da sam ja taj koji
je upravo dobio dijagnozu. Jer na neki način, jesam. Tu bolest nisam
smatrao njezinim problemom. To je naš problem, koji moramo zajedno riješiti.
Bio je jednako moj, kao i njezin.
Ubacio sam se među dečke i probijali smo se do samog mjesta nesreće, a pod
nogama su nam pucketale krhotine stakla.
Prekoračio sam bočni retrovizor i kimnuo murjaku koji je razgovarao s
uplakanom ženom pored otvorenih vrata njezina plavog automobila marke Kia.
Pretpostavio sam da je drugo vozilo sudjelovalo u nesreći. Ovome je bio oštećen
branik.
Nije bilo tragova kočenja. Gospođa je proletjela ravno kroz crveno.

190
 Knjige.Club Books
»Vjerojatno tablete protiv bolova, izdane na recept«, promrmljao je Luke.
Shawn se narugao. »Meni izgleda kao votka.«
Odmahnuo sam glavom. »Nadam se da joj nesreća nije pokvarila
raspoloženje. Trebat će joj na mjestu na koje ide.«
Nagledali smo se previše takvih sranja. I sada moram biti ovdje i čistiti
gospođin nered, umjesto da razgovaram s Kristen.
Javier je gurnuo Lukea, a on se uputio provjeriti kako je gospođa.
Ja sam se pokušao prebaciti na posao, iako sam u tom trenutku većinu toga
obavljao nesvjesno.
Vozač motocikla ležao je licem prema dolje udaljen otprilike šest metara.
Odbacilo ga je. Dok sam mu se približavao, znao sam da su ozljede teške. Po
izgledu njegove izokrenute noge, mogao sam zaključiti da je u trenutku udara bio
prikliješten između automobila i svog motora. Razderano sjedalo ležalo je
postrance na pločniku ispred hotela.
Dok sam hodao, promatrao sam motor.
Motor... Triumph, ali s novim auspuhom koji je upravo ugradio.
Ponovno sam pogledao pacijenta i sve se odjednom usporilo.
Kaciga... zatamnjena, marke Bell model Qualifier DLX.
Njegova majica... iz darovnog dućana hotela Wynn u Vegasu.
Shawn i Javier morali su to primijetili u istom trenutku, jer smo sva trojica
bez riječi počeli trčati posljednjih nekoliko metara.
Brandon.
To je bio Brandon.
Pao sam na koljena na asfalt. »Hej! Hej, čuješ li me?«
O, moj Bože...
Bio je bez svijesti. Stavio sam mu ruku na leđa i osjetio sam blago pomicanje
gore-dolje.
Disanje. Živ je.
To je Brandon. Kako je moguće da je to Brandon?
Podignuo sam mu ruku i provjerio mu radijalni puls kod ručnog zgloba. Bio
je slab i nestabilan. Jedva sam ga osjećao.
To je značilo krvarenje.
Nisam vidio da obilno krvari, dakle moralo je biti unutarnje krvarenje.
Unutarnje krvarenje.
Možda umire.
Misli su mi letjele. Moramo ga stabilizirati i staviti u vozilo hitne pomoći.

191
 Knjige.Club Books
Shawn je kopao po svojoj torbi s prvom pomoći, klečeći u lokvici krvi
metalnog mirisa. »Jebote, jebote, jebote! Hajde, budalo, ženiš se! Moraš biti
dobro!«
Sloan.
Srce mi je tuklo u ušima. »On će biti dobro. Bit ćeš dobro, stari.«
Izvadio sam svoju džepnu svjetiljku, pomaknuo njegov vizir te mu podignuo
kapke. Zjenice su mu se smanjile na sitne crne točkice. Bile su jednake veličine i
reagirale su. Dobro. To je bio dobar znak. Nije bilo oštećenja mozga. Ne još.
Morali smo ga odvesti na hitni prijem prije nego što mu mozak počne naticati.
Hvatao sam zrak. Morao sam ostati miran. Ostani miran!
Vozilo hitne pomoći se zaustavilo, a Javier je otrčao do njega.
»Trebam ovratnik i nosila!« viknuo sam.
Isuse Kriste, kaciga mu je sjebana. Udubljena od udara. Prekrivena tragovima
kočenja.
Ona se nije zaustavila. Gospođa jebeno nije stala. To je zona u kojoj je
najveća dopuštena brzina šezdeset i pet kilometara na sat. Udar od šezdeset i pet
kilometara na sat ako nije prekoračila brzinu.
A vjerojatno je.
Izvadio sam svoje škare i počeo rezati njegovu odjeću. »Oprosti, znam da
voliš ovu majicu, stari. Vratit ćemo se i kupiti ti drugu, može?« Glas mi je
zadrhtao.
Kako sam rezao tkaninu, sve više ozljeda mu je prekrivalo tijelo pred mojim
očima.
Borio sam se da to shvatim.
Kamo je, kvragu, išao? Zašto nije bio kod kuće sa Sloan?
Njegov smoking. Danas u devet ujutro imao je završnu probu smokinga.
Rekao mi je to.
Zašto nije mogao zakasniti? Ili uraniti? Zašto nije išao svojim prokletim
terencem? Ili drugim putem?
Odrezao sam mu hlače. Imao je prijelom. Složeni prijelom lijeve noge. Oštra
bedrena kost probila mu je kožu.
Progutao sam knedlu promatrajući njegovo unakaženo tijelo, a mozak je
provjeravao ozljede.
Ozbiljna.
Ozbiljna.
Ozbiljna.
Pogledao sam u Shawnove raširene i preplašene oči. »Morat ćemo ga okrenuti
na bok pa ga staviti na nosila. Ne možemo podvući udlagu pod ovu nogu. Skinimo
mu kacigu«, rekao sam brzo.

192
 Knjige.Club Books
Javier je pretrčao preko nosila, a Shawn je klečao i držao Brandonu glavu. Ja
sam pružio ruke i otkopčao remen te smo mu skidali kacigu i držali vrat stabilnim.
Njegova smeđa kosa bila je zamrljana krvlju.
Shawn je plakao. »Ta kuja nije jebeno stala.«
»Saberi se«, rekao je Javier mirno. »Shawn, pogledaj me. On je pacijent. On
ti može biti prijatelj kada ova intervencija završi. Trenutačno je pacijent. Obavi
svoj posao i on će biti u redu.«
Shawn je kimnuo pokušavajući se pribrati. Javier je stavio ovratnik oko
Brandonova vrata i svi smo stavili ruke oko njega, spremni ga okrenuti.
»Na tri«, rekao je Javier gledajući prema gore, a grašci znoja prekrivali su mu
čelo. »Jedan, dva, tri!« I jednim gipkim pokretom prebacili smo ga na nosila.
Brandon je uvijek nosio motorističku jaknu kada je vozio motocikl. Ali danas
je bio u majici kratkih rukava. Danas je bilo dvadeset i sedam stupnjeva. Njegova
gola lijeva ruka bila je razderana zbog dodira s asfaltom. Izgledao je kao da ga je
netko provukao kroz cjedilo. Krv je curila iz bijelih dijelova donjeg sloja kože. A
to mu je bila najmanja briga.
Shawn, Javier i ekipa iz vozila hitne pomoći podignuli su ga na ležaj, a ja sam
mu opipavao prsa i trbuh. Imao je slomljena rebra, a trbuh mu je bio tvrd.
»Moguća ozljeda jetre«, rekao sam, a u grlu mi se stvorila knedla.
Javier je promrmljao neku psovku, Shawn je zatresao glavom, a oči su mu
bile crvene i staklene.
Morali smo ga odvesti u bolnicu.
Preuzeo ga je tim bolničara iz vozila hitne pomoći.
Profesionalnim i mehaničkim glasom izrecitirao sam što sam znao dok smo
trčali s njim na nosilima do otvorenih vrata vozila hitne pomoći. Taj glas kao da
je dolazio od nekog drugog, nekoga tko ne stoji iznad svog najboljeg prijatelja s
ozljedama opasnim za život. »Muškarac, star dvadeset i devet godina, vozač
motocikla kojeg je udarilo vozilo, odbačen šest metara od mjesta udara. Kaciga je
pretrpjela velika oštećenja. Slab, nestabilan radijalni puls. Zjenice su jednake i
reagiraju. Otvoreni prijelom bedrene kosti. Ne reagira.«
Popeo sam se u vozilo hitne pomoći te ugledao kako ženi iz plave Kije
stavljaju lisice, a iza nas su se zatvorila vrata.
Za manje od pet minuta dovezli smo ga na hitni prijem. Brinuo sam se da je
to bilo pet minuta predugo.
Nagnuo sam se nad njega. »Hej, stari.« Glas mi je pucao. »Drži se. Bit ćeš u
redu. Dovest ću Sloan ovamo, u redu?«
Oči su me pekle od suza, ali su mi ruke nastavile raditi, pokretala ih je mišićna
memorija. Uveo sam mu kanilu za infuziju. Ekipa iz vozila hitne pomoći
priključila ga je na kisik, a vozač je javio da dolaze.

193
 Knjige.Club Books
Pratili smo njegov krvni tlak. Stavili smo ga na EKG da bismo pratili rad
njegova srca. Međutim, ništa mu od toga nije pomagalo. Sve je to bila samo još
jedna procjena. I to je sve što smo mogli učiniti. Ponovno procijeniti. To mi je
bila najduža vožnja u životu.
Vozilo je konačno naglo skrenulo na bolničko parkiralište.
EKG je pokazao ravnu crtu.
»Ne!« Započeo sam s masažom srca uz dugačak i uporan zvuk monitora rada
srca kada se vozilo hitne pomoći zaustavilo ispred hitnog prijema. »Hajde,
Brandone, hajdel«
Vrata vozila hitne pomoći naglo su se otvorila, ja sam se popeo na nosila i
opkoračio ga te mu snažno dlanovima masirao prsa. Javier, Shavvn i Luke su
čekali, a ja sam se sagnuo dok su nas obojicu spuštali iz vozila i vodili nas u
jedinicu za hitni prijem.
»Gubimo ga!« vrištao sam usred masaže. »Gubimo ga!«
Ekipa iz hitne službe okupila se oko nosila.
U sobi je vladao kaos. Vikanje i izvikivanje naredbi, strojevi koji su pištali te
škripanje kotača koji su se kotrljali po tvrdom podu. Nastavio sam s masažom srca
dok nisu dovezli uređaj za reanimaciju. Nisam stao dok nisam vidio elektrode.
Liječnik u bijeloj kuti čekao je da se maknem s nosila pa je pritisnuo elektrode
pod naponom na Brandonova prsa. »Svi se odmaknite!«
Brandonovo se tijelo zgrčilo i trznulo i svi su se sledili buljeći u linije na
monitoru.
Ništa.
»Odmaknite se!«
Ponovno se zgrčio.
Čekali smo.
Zupčasta linija u obliku slova V koja prikazuje otkucaje srca pojavila se na
monitoru pa je u sobi ponovno počela akcija, a ja sam ponovno prodisao.
Mnoštvo ljudi koji su radili na njemu izguralo me u hodnik. Uveli su mu
centralni kateter. Počeli su s rendgenskim snimanjem. Pozvali su neurologiju. A
onda su navukli zavjese i bilo je gotovo. Mi više nismo mogli ništa učiniti za
njega. To je bilo to.
To više nije bilo u našim rukama.
Stajao sam dolazeći do daha, u šoku, a sada kada sam se prestao kretati, razina
adrenalina u meni se strmoglavila. Pogledao sam se i ruke su mi se tresle. Bio sam
prekriven njegovom krvlju.
Prekriven krvlju svog najboljeg prijatelja.
Luke je govorio iza mene. »Bila je pijana.«
Zgrčio sam šake, a Shawn je počeo teško disati.

194
 Knjige.Club Books
Sloan. Kristen mora doći do Sloan. Izašao sam i molio Boga da će mi se
Kristen javiti kada je nazovem, da nije ponovno odlučila staviti me na led u tom
kratkom vremenu otkad sam je posljednji put vidio. Ako se ne javi pa joj budem
morao slati poruku, neću biti u stanju to učiniti. Moje ruke sada su se toliko
silovito tresle da sam jedino mogao otključati tipkovnicu i pronaći njezin broj.
Prošlo je dvadeset minuta otkad sam je posljednji put vidio. Dvadeset minuta
koje su se doimale kao cijeli život.
Stavio sam mobitel na uho, a ruka mi se tresla.
Neću moći ostati s njim. Članovi ekipe moraju boraviti u postaji. Ne mogu
otići dok me netko ne zamijeni. Moram se vratiti.
»Hej!« Kada sam čuo njezin glas, prvi sam put do kraja udahnuo u gotovo
pola sata. Prizemljila me sama spoznaja da je ona s druge strane linije. Sve što se
dogodilo između nas činilo se kao da je bilo prije stotinu godina i potpuno
nevažno.
»Kristen, Brandon je imao nesreću.«
Sve sam joj ispričao. Znao sam da će se ona pobrinuti za ostalo. Ona je
sposobna - odvest će Sloan u bolnicu.
Kada sam se vratio, Javier je hodao hodnikom s prstom na uhu i vodio
telefonske razgovore da nam dogovori zamjene. No, na sjeveru su bili požari. Bit
će teško pronaći nekoga. Ionako smo već posudili Lukea.
Shawn je disao u papirnatu vrećicu, a Luke je čučao pored njega. »Upravo su
ga odvezli na operaciju«, rekao je Luke.
Kliznuo sam niz zid hitne službe, dok su medicinske sestre i ostalo osoblje
prolazili pored mene. Stavio sam dlanove na kapke i zaplakao kao malo dijete.

195
 Knjige.Club Books

TRIDESET I DVA

KRISTEN
avršila sam telefonski razgovor s Joshom i u glavi mi se okrenuo prekidač.
Z Sloan je to zvala mojim mozgom velociraptora jer me je činio silovitom i
žustrom. Pokretala bi ga neka stresna situacija, a kada bi do toga došlo, aktivirala
bi se moja nagonska, iskonska strana. Ona koja me dovela do gotovo savršenih
rezultata na prijemnim ispitima te zbog koje sam preživjela završne ispite na
fakultetu, i mamu. Ona koja me činila bistrom kada sam bila pod stresom
i prijetila da ću završiti s potpunim maničnim OKP-om ako ga ne budem
kontrolirala.
Osjećaji su polako nestajali, umor od plakanja cijelu noć raspršio se i ja sam
postala razumna.
Nisam histerizirala. Nikada nisam. Kada sam u krizi, postajem sistematična i
učinkovita.
A prijelaz u to stanje sada je bio završen.
Samo sam na sekundu vagala hoću li nazvati Sloan i reći joj ili ću otići po nju.
Odlučila sam otići po nju. Bit će previše uzrujana da normalno vozi, ali
poznavajući je, svejedno će pokušati.
Prema Joshovu objašnjenju, Brandon neće tako skoro izaći iz bolnice. Sloan
neće ostaviti Brandona, a ja neću ostaviti nju. Trebat će joj stvari za bolnicu.
Trebat će nazvati ljude. Organizirati stvari.
Dok sam se brzo, ali oprezno vozila prema Sloan, počela sam u glavi
sastavljati popis stvari koje treba učiniti i onih koje treba spakirati. Punjač za
mobitel, slušalice, pokrivači, odjeća za presvlačenje za Sloan, higijenske
potrepštine i njezin laptop.
Trebalo mi je dvadeset minuta da dođem do njezine kuće i izašla sam iz
automobila spremna je pažljivo izvući.
Stajala sam okružena zemljanim mirisom Sloaninih netom zalivenih biljaka
na trijemu. Otvorila su se vrata i još sam jednom upila izraz njezina lica u
blaženom neznanju.
»Kristen?«
Nije bilo neuobičajeno da svratim. No, dovoljno me je dobro poznavala pa je
smjesta znala da nešto nije u redu.
196
 Knjige.Club Books
»Sloan, Brandon je doživio nesreću«, mirno sam rekla. »Živ je, ali trebaš uzeti
svoju torbicu i poći sa mnom.«
Odmah sam znala da sam bila u pravu što je nisam nazvala, nego sam došla.
Jedan pogled na nju bio mi je dovoljan da znam da neće moći normalno hodati.
Dok bih se ja pod stresom mobilizirala i postajala snažna, ona bi se ukočila i
postajala slaba.
»Što?« uzdahnula je.
»Moramo se požuriti. Dođi.« Progurala sam se pored nje i sistematično
obavila sve što sam zabilježila na popis. Dala sam si dvije minute da uzmem sve
što je bilo potrebno.
Njezina torba za teretanu već je bila u praonici i u njoj su bile higijenske
potrepštine i slušalice. Zgrabila sam je, izvukla pulover iz ormara, odabrala joj
odjeću za presvlačenje i gurnula laptop u torbu.
Kada sam izašla iz sobe, ona je uspjela uzeti torbicu kako sam joj rekla.
Potreseno je stajala pored dvosjeda, a oči su joj se micale amo-tamo kao da
pokušava shvatiti što se događa.
Njezin mobitel ležao je pored štafelaja i dohvatila sam ga pa sam izvukla
punjač iz zida. Zgrabila sam njezinu omiljenu dekicu s dvosjeda te i nju strpala u
torbu i zatvorila je.
Sve s popisa riješeno.
Zatim sam je uhvatila za lakat, zaključala njezina ulazna vrata i odvukla je do
automobila.
»Št... što se dogodilo? Što se dogodilo?« vrisnula je, konačno izašavši iz
stanja šoka.
Otvorila sam suvozačka vrata i gurnula je unutra. »Zaveži se. Putem ću ti
ispričati što znam.«
Kada sam došla okolo do vozačke strane, ona je držala mobitel na uhu. »On
se ne javlja. On se ne javlja! Kristen, što se dogodilo?!«
Rukama sam obujmila njezino lice. »Slušaj me. Pogledaj me. On je živ. Netko
ga je udario dok je bio na motoru. Josh je bio na intervenciji. On je bio u nesvijesti.
Bilo je jasno da ima nekoliko polomljenih kostiju i moguću ozljedu glave. Sada
je na hitnom prijemu i moram te odvesti u bolnicu da budeš s njim. Ali trebaš biti
mirna.«
Njezine smeđe oči bile su užasnute, ali je kimnula.
»Sada je tvoj zadatak nazvati Brandonovu obitelj«, rekla sam odlučno.
»Ispričaj im ovo što sam ti ja upravo rekla, mimo. Možeš li to učiniti za
Brandona?«
Ponovno je kimnula. »Da.« Ruke su joj se tresle, ali zvala ih je.
Vozila sam brzo i oprezno dok je Sloan telefonirala. Pratila sam promet i na
autocesti sam vozila tridesetak kilometara iznad ograničenja. Prolijetala sam

197
 Knjige.Club Books
između automobila paleći žmigavce i mašući rukama. Kada smo stigle u bolnicu,
ostavila sam je na ulazu u hitni prijem, parkirala se, uzela njezinu torbicu da se
nađem s njom na prijemnom pultu.
»On je na operaciji«, rekla je sva u suzama kada sam utrčala kroz automatska
vrata hitnog prijema, dok su mi cipele škripale po sjajnom, bijelom podu.
Pogledala sam ženu koja je sjedila za prijemnim pultom, poput robota koji
skuplja podatke. Imala je staračke mrlje na čelu, sijede pramenove uz liniju kose.
Sterilna, bijela radna ploča te sjaj latica ružičastih ruža u vazi iza pulta. »Gdje
možemo čekati? I možete li obavijestiti liječnika da je stigla njegova obitelj?«
Poslala nas je u privatnu čekaonicu odjela za neurologiju na trećem katu. Bila
je jarko osvijetljena, u kutu sobe nalazile su se plastične lončanice, zidovi su bili
umirujuće plave boje, stolci tapecirani u tvid jednolične sive boje, a posvuda
časopisi i kutije s papirnatim maramicama i stolić za kavu.
Sloan je pregledala sobu. Možda je bila stvar u trenutku ili sobi, no tada se
raspala. Zarila je lice u ruke i plakala. »Zašto se ovo događa?«
Omotala sam pulover oko nje i posjela je na stolac. »Ne znam, Sloan. Zašto
se išta događa?«
Znala sam što treba učiniti, što moram učiniti da bi joj bilo udobno. No, nisam
mogla osjetiti ni paniku ni bol koju sam vidjela na Sloan. Osjećala sam se kao da
gledam film kojem sam isključila zvuk. Vidjela sam što se događa, ali nisam se
mogla povezati s likovima.
Čekale smo. I čekale. I čekale.
Ušao je policajac i postavio Sloan nekoliko pitanja. Potvrdio je Brandonovo
ime i adresu. Zatim nam je rekao da je žena koja je prouzročila nesreću uhićena
zbog vožnje pod utjecajem alkohola.
Kada je to čula, Sloan je ponovno zajecala.
Pokrila sam je njezinom dekom i donijela joj kavu. Stavila sam joj mobitel na
punjenje te je natjerala da pojede pola sendviča s tunjevinom.
Obitelj je počela stizati te su se skupili u čekaonici, neki su šaputali, a neki su
plakali. Brandonova majka molila je krunicu na španjolskom jeziku.
Sjedila sam pored Sloan i hinila emocije, gestikulirajući. Izgledala sam
ozbiljno i trljala je po leđima, ali sam se osjećala prazno i odsutno jer je još uvijek
djelovala moja reakcija na krizu.
Sada kada je popustila gužva, moj velociraptor kretao se svojim tempom.
Nisam mogla isključiti mozak kao ni potrebu da nešto radim. No, jedino što sam
mogla, bilo je čekati. Tresla sam nogom i grizla zanoktice dok nisu prokrvarile.
Slala sam poruke Joshu i obavještavala ga. Pronašli su mu zamjenu na poslu, ali
nije mogao izaći do dvadeset sati.
I onda, deset sati nakon nesreće, došao je liječnik.

198
 Knjige.Club Books
Sloan je skočila sa stolca, a ja sam je pratila, spremna upiti ono što kaže s
točnošću koju ću moći prenijeti na papir, riječ po riječ i za dva dana.
Brandonova mama još je čvršće omotala pulover oko sebe te je stajala rame
uz rame sa Sloan. Brandonov tata zagrlio je svoju suprugu.
Pokušala sam dokučiti ishod s liječnikova naboranog, četvrtastog lica, ali
ništa se nije dalo iščitati.
»Ja sam dr. Campbell, specijalizant neurokirurgije. Brandonova operacija je
završila. On je stabilno. Uspjeli smo zaustaviti unutarnje krvarenje. Morao sam
mu ukloniti veliki komad lubanje da bih ublažio pritisak na mozak.«
Sloan je uzdahnula i ponovno počela jecati. Zagrlila sam je te je stisnula
između Brandonove mame i sebe dok je disala u svoje ruke.
Liječnik je nastavio. »Dobra vijest je da postoji moždana aktivnost. E sada, u
ovom trenutku ne mogu reći kako će izgledati njegov oporavak, ali pretrage koje
smo učinili su obećavajuće. Ispred njega će biti dugačak put, ali ja sam
optimističan.«
Svi u sobi duboko su udahnuli.
»Zasad ćemo ga ostaviti na respiratoru u medicinski induciranoj komi da mu
splasne oteklina na mozgu i da omogućimo mozgu da se sam oporavi. Nećemo
znati razmjer njegovih ozljeda dok se ne probudi iz kome. No, bez obzira na to,
ja sam optimističan. On je snažan mladić.«
»Smijem li ga vidjeti?« Sloan je brisala oči.
»Sljedećih sat vremena bit će u sobi za oporavak. Kada ga premjeste u
jedinicu intenzivnog liječenja, moći će primati posjete. Samo petnaest minuta i ne
više od dvije osobe odjednom.«
»Kada ćete ga skinuti s respiratora?« upitala sam.
»To sve ovisi o njemu. Možda za nekoliko dana. Možda za nekoliko tjedana.
To je vjerojatniji scenarij.«
Dr. Campbell prepustio nas je ortopedskom kirurgu koji je naveo sljedeće
korake u liječenju Brandonovih polomljenih kostiju. Drugi kirurg govorio nam je
o liječenju njegove ozlijeđene jetre. Zatim nam je plastični kirurg govorio o
presađivanju kože koje će biti potrebno da bi se prekrila duboka ozljeda lijeve
ruke nastala pri udaru o asfalt.
Kada su liječnici završili s nama, Sloan je bila iscrpljena. Ponovno sam je
posjela u njezin stolac i nazvala Josha.
Mobitel je i dalje zvonio kada sam ga začula iza sebe. Okrenula sam se, a on
je bio tu.
Te sekunde kada sam ga ugledala, u meni kao da se isključio prekidač. Moj
mehanizam za nošenje sa krizom odletio je iz mene kao što gumica odleti preko
cijele sobe kada je napneš među prstima te me udarila sva težina onoga što se
dogodilo. Uronila sam u njegovo naručje i smjesta potonula.

199
 Knjige.Club Books
Nikada nisam vjerovala da će netko drugi imati stvari pod kontrolom, ali moj
manični um smjesta mu je i bezrezervno prepustio kontrolu.
On me je stisnuo, a ja sam ga držala čvršće nego što sam ikada ikoga držala u
životu. Nisam bila sigurna tješim li ja njega ili mu dopuštam da on tješi mene. Sve
što sam znala jest da mi nešto podsvjesno govori da nije više na meni da dajem
podršku svijetu, sada kada je on ovdje.
»Tako mi je drago što si ovdje«, šapnula sam udišući njegov miris dok mi se
tijelo ponovno uključivalo nakon stanja obamrlosti u kojem je bilo. Zvuk filma
koji se odvijao oko mene odjednom se je pojačao do daske. Srce mi je počelo
udarati, hvatala sam dah prislonivši se uz njegov vrat, a iz očiju su mi smjesta
potekle suze.
Naslonio je svoje čelo na moje. Izgledao je užasno. Jutros je u postaji izgledao
loše - znala sam da nije spavao. Ali sada su mu oči bile crvene, kao da je plakao.
»Ima li novosti?« Glas mu je bio promukao.
Nisam uopće mogla shvatiti koliko mu je teško moralo biti vidjeti sve to što
je vidio i ostati na poslu te ići na intervencije. Željela sam ga pokriti poput dekice.
Željela sam ih oboje pokriti, i Josha i Sloan, te iz zaštititi od svega.
Stavila sam ruku na njegov obraz, a on se okrenuo prema mojoj ruci i zatvorio
oči.
»Upravo je završila operacija«, rekla sam. Zatim sam mu sve ispričala, držeći
svoje ruke na njegovim prsima kao da mi je on uporište. Stajao je s rukama oko
moga struka, kimajući i gledajući me kao da je zabrinut da sam ja ta koja nije
dobro.
Nije mi promaknulo da smo držali jedno drugo i nije me bilo briga ni što to
znači ni koje bi mu krive signale to u ovom trenutku moglo poslati. Znala sam
samo da mi je trebalo da ga dodirujem. Trebala mi je ova trenutna predaja.
Za nas oboje.

200
 Knjige.Club Books

TRIDESET I TRI

JOSH
rošlo je nekoliko sad prije nego što sam mogao vidjeti Brandona. Ograničenje
P posjetitelja na intenzivnoj bilo je strogo, a Sloan i Brandonova uža obitelj bile
su prve na redu.
Već je pala noć. Nekako sam uspio preživjeti najgori dan svog života.
Pogledao sam koliko je sati: 23:18. Sjedio sam u čekaonici s Kristen i Sloan te s
raznolikom i sve manjom grupom Brandonove rodbine.
Kristen me je držala za ruku.
Otkad sam došao ovamo nije me prestala dodirivati. Bio sam zahvalan.
Trebao sam je. Umirivala me je sama činjenica da sam ovdje s njom. Na poslu
sam se besmisleno vrtio, Brandonove su mi slike neprekidno prolazile kroz glavu.
Miris krvi, njegova puknuta rebra pod mojim rukama, svaka ozljeda stalno se
ponavljala, a ja sam se preispitivao jesam li ispravno postupio sa svakom. Jesam
li učinio dovoljno da mu spasim život.
No, Kristenini prsti isprepleteni s mojima sve su to utišavali. Nisam mogao
zamisliti da prolazim kroz ovo bez nje. Nisam znao kako bih se nosio s tom
situacijom da je nema.
Sloan je bila u komi. Činilo se kao da Kristen stalno lebdi oko nje, neprestano
svjesna, čak i kada je naslonila glavu na moje rame i odlutala mislima. Sloan je
ustala da bi otišla na toalet, a Kristen je otvorila oči kao da je u snu čula zvuk
Sloanina kretanja.
Kristen je promatrala svoju prijateljicu kako izlazi iz čekaonice. Kada je Sloan
nestala, Kristen me je pogledala svojim velikim, smeđim očima, s jednom rukom
u mojoj, a s drugom na mojim prsima, a ja sam bio potpun samo gledajući u nju.
Ova kriza sve je razotkrila.
Ja sam pronašao svoju osobu.
Ona je bila temelj. Ona je bila ono na čemu su izgrađene sve druge stvari. Sve
je bilo sporedno osim veze s njom. Nije bilo bitno ni gdje radim, ni volim li svoj
posao, ni gdje živim, ni koliko imam djece. Moja sreća, moja uračunljivost, moja
dobrobit - sve je počinjalo s njom. I sada kada sam to znao, nisam želio biti
samo njezin dečko - želio sam sve. Želio sam da mi ona bude supruga. Želio sam
se buditi uz nju svaki dan do kraja svog života.

201
 Knjige.Club Books
Moramo razgovarati. Ne sada. Ovo nije ni pravo mjesto ni pravo vrijeme. Ali
moramo razgovarati.
»Možete ući sada.« Medicinska sestra prekinula je tijek mojih misli.
Kristen je ustala i stisnula mi ruku. »Hoćeš da idem s tobom?«
»Ne. Sloan će ga htjeti ponovno vidjeti. Ja ću biti dobro.« Ustao sam.
Brandonovi roditelji otišli su kući pobrinuti se za svoje pse i istuširati se.
Samo je Brandonova sestra Claudia ostala u čekaonici. Ona je ušla već dva puta
u posljednja dva sata i spavala je na klupi.
Medicinska sestra pustila me je na intenzivnu.
Dok smo hodali niz hodnik, virio sam u zamračene otvorene bolničke sobe, a
oko mene se vrtio miris antiseptika.
Zaustavili smo se ispred sobe broj 214.
Njegova soba bila je malena. Bilo mi je jasno zašto su ograničili broj
posjetitelja na dva posjetitelja odjednom.
Kao i ostale sobe, i njegova je bila mračna jer je bilo kasno. Brandon je ležao
na leđima. Ruke su mu bile ispružene sa strane, a na kažiprstu desne ruke nalazio
mu se pulsni oksimetar. Glava mu je bila omotana debelim slojem bijele gaze, a
lijeva noga bila mu je podignuta i zavijena. Iznad njegova lica nalazio se
respirator. Ispod bolničke odjeće virile su žice s njegovih prsa.
Jedini zvukovi u sobi bili su blagi i tihi zvuk monitora otkucaja srca te zvuk
udaha i izdaha koje je stvarao respirator. Obraz mu je bio natečen i ljubičaste boje,
još na mjestu nesreće gledao sam kako ta modrica postaje sve veća.
Samo sam stajao na mjestu, kao da promatram nered koji je prevelik da bih
ga pospremio te ne znam odakle bih počeo. Nisam znao što učiniti. Osjećao sam
se ukočeno. Ovo je bio vojnik u Iraku. Lovac. Snažan i sposoban muškarac.
A sada je bio slomljen.
Sloan je tiho ušla u sobu iza mene te sjela na jedan od onih stolaca pored
kreveta pa ga uhvatila za ruku. Noge su mi se otkočile te sam krenuo za njom i
sjeo na stolac pored nje.
Ona ga je gledala, a brada joj je drhtala. Kosu je svezak u opuštenu punđu,
iskrivljenu i neurednu. Lice joj je bilo podbuhlo i crveno. »Kažu da nas čuje.
Trebali bismo razgovarati s njim, Josh.«
Pročistio sam grlo i nagnuo se prema naprijed. »Hej, stari. Izgledaš kao
govno, čovječe.«
Sloan se nasmijala kroz suze. Zatim je stavila i drugu ruku na njegovu.
»Ljubavi, danas je ovdje bila cijela tvoja obitelj. Nikada nećeš biti ovdje sam,
dobro? Netko će uvijek biti u čekaonici za tebe. Ja te neću ostaviti. Ne mogu biti
ovdje cijelo vrijeme, ali bit ću odmah ispred.«
Pitao sam se zašto nikome nije dopušteno da ostane s njime. Kada je prošlo
petnaest minuta i kada je medicinska sestra došla po nas, Sloan se vratila u
202
 Knjige.Club Books
čekaonicu, a ja sam otišao do sobe za medicinske sestre. Nabacio sam svoj
najuvjerljiviji osmijeh, onaj koji je očito djelovao na Kristen te prišao pultu.
Glavna medicinska sestra srednjih godina pogledala me je, promotrila moju
vatrogasnu značku i toplo mi se nasmiješila. »Pa, bok. Što mogu učiniti za tebe,
mladiću?«
Tog sam trena bio zahvalan na svom zanimanju. Nitko nikada nije nesretan
kada vidi vatrogasca.
Pokazao sam palcem iza svog ramena. »Da, upravo sam bio u posjetu kod
svog prijatelja, Brandona, u sobi 214.« Pogledao sam prema sobi pa okrenuo
glavu s osmijehom, za koji sam se nadao da mi doseže do očiju. »Moram
primijetiti da su u mnogim drugim sobama posjetitelji, koji kao da kampiraju
unutra. Postoji li ikakav način da njegova zaručnica bude s njim? On bi to jako
volio.«
Moja sestra Amber je medicinska sestra i znam da su medicinske sestre
apsolutne vladarice bolničkih katova. One su mogle preoblikovati bilo koje
pravilo koje su htjele.
Nasmiješila mi se. »Pa, to se protivi pravilima za posjetitelje. Ali mislim da
možemo to učiniti. Pustit ću je natrag.«
Založio sam se i za Claudiju, a medicinska sestra kimnula mi je u znak
odobrenja.
Kada sam se vratio u čekaonicu i priopćio Sloan i Claudiji novosti, obje su
me zagrlile pa su se tiho vratile na intenzivnu.
Okrenuo sam se prema Kristen. »Trebali bi krenuti kući. Naspavati se.«
Nas dvoje ostali smo posljednji u čekaonici i umor me je počeo svladavati.
Bio sam fizički i emocionalno iscrpljen.
Položio sam joj ruke na ramena. »Ne možeš više ništa učiniti za Sloan u
ovome trenutku, a spavanje na stolcu neće poboljšati situaciju. On je stabilan.
Hajdemo kući.«
Stisnula se uz moja prsa, a ja sam se bradom naslonio na njezinu glavu,
zatvorio oči i zagrlio je. Nikada je nisam vidio ovako ranjivu. Njezina je čvrstina
potpuno pala, a ja sam zbog toga osjećao da je trebam zaštititi.
»Dođi.« Poljubio sam je u čelo, a ona je zatvorila oči i naslonila se. »Ja ću
voziti.«
Na putu kući privukla je noge na svoja prsa te se naslonila na vrata
automobila. Ja sam je držao za ruku.
Stali smo u restoranu brze hrane, Del Taco, uzeli hranu za van i jeli dok smo
se vozili. Oboje smo željeli samo leći u krevet. Mislim da nijedno od nas nije
spavalo prethodnu noć, zbog naše svađe, i oboje smo bili potrošeni.
Kada smo stigli k njoj, zajedno smo oprali zube i bez riječi otišli ravno na
spavanje. Ona se sklupčala uz mene, a ja sam je grlio cijelu noć.

203
 Knjige.Club Books
Ujutro, kada su se sunčeve zrake počele probijati kroz prozor i ja sam se
probudio pored nje prvi put u posljednjih nekoliko tjedana, srce mi je bilo puno
unatoč svemu što se jučer dogodilo. Gurnuo sam nos u njezinu kosu, udišući
njezin topli voćni miris.
Ruke su mi prelazile preko njezina tijela pa sam je privukao bliže te je
poljubio u stražnji dio vrata i polako je probudio. Želio sam se izgubiti u njoj,
samo nakratko prije nego što se usredotočimo na stvarnost kojoj smo se morali
vratiti.
Ona se uskomešala. »Josh, ne.«
»Što ne?« Uzdahnuo sam pomičući se uz nju, a ruka mi je skliznula na njezino
međunožje.
Ona se izmigoljila iz mojih ruku i sjela, a kosa joj je zavodljivo padala preko
oka. »Ne. Nećemo to više raditi.«
Potonuo sam. Nadao sam se da smo to prošli. »Kristen, nije me briga za
histerektomiju. Mislim, briga me je. Sjebano je i žao mi je što ti se to događa, ali
to ne mijenja ono što osjećam prema tebi. Možemo razgovarati o...«
»Ne. I nemoj govoriti da te nije briga, jer je to sranje. Nisam ti to ispričala
zato da bi ti mogao reći da je to u redu ili da bi mogao smisliti kako da to
zanemarimo.« Zbacila je deku sa sebe i ustala. »Više se ne viđamo. Pustila sam te
da prenoćiš da ne budeš sam. I to je to.«
Krenula je prema kupaonici, a ja sam ustao iz kreveta i slijedio je.
Stajala je ispred umivaonika i stavljala pastu za zube na četkicu, ja sam joj
prišao straga i položio ruke na njezina ramena. Odgurnula me.
Pogledao sam je u ogledalo. »Kristen, zaljubljeni smo jedno u drugo. Ja želim
biti s tobom. Hajdemo sjesti i porazgo...«
Silovito se okrenula prema meni. »Ne.« Lice joj je bilo kameno. »Slušala sam
te mjesecima kako pričaš o djeci. Već smo vodili taj razgovor. Puno puta. I ne
postoji baš ništa što mi sada možeš reći da bi me uvjerio da to odjednom nije tvoj
prioritet. Ja ti ne mogu dati obitelj. Nisam ništa drugačija od Celeste.«
»Celeste nije željela djecu. To nije ista stvar«, rekao sam.
Otpuhnula je mašući četkicom za zube. »Zar nije? Ishod je isti. Umjetna
oplodnja ima stopu uspješnosti od samo četrdeset posto - jesi li to znao? Znaš li
uopće koliko to košta? Ili koliko je teško pronaći surogat-majku? Mogli bismo
pokušavati godinama, bankrotirati i nikada ne dobiti nijedno dijete. Nijedno.«
»Onda možemo posvojiti, udomiti...«
Zakolutala je očima i zatim mi okrenula leđa te namočila četkicu pod
slavinom i stavila je u usta.
»Kristen, smiješna si.«
Ponovno sam položio ruke na njezina ramena, a ona se odmaknula od mene.

204
 Knjige.Club Books
Pljunula je u umivaonik pa se okrenula prema meni. »Josh, neće se dogoditi,
u redu?«
Čeljust mi se stisnula. »Zašto ne? Nemaš pravo donositi tu odluku umjesto
mene. Ja želim biti s tobom. Ako ja kažem da meni to ništa ne mijenja, onda mi
to ništa ne mijenja.«
Nasmijala se. »To sve mijenja.« Žmirkala je dok me gledala. »Josh, mislila
sam ono što sam rekla. Volim te. Volim te više nego što sam ikada ikoga voljela.
I previše te volim da bih ti dopustila da se pomiriš sa situacijom.« Oči su joj se
lagano smekšale. »Znam da ti misliš da je ovo ono što trenutačno želiš. Ali
za nekoliko godina, kada budeš imao trudnu ženu i kada ti djeca budu trčkarala
okolo, vidjet ćeš da sam bila u pravu. Ja ti ne mogu dati tvoju bejzbolsku momčad.
I ja ti to neću oduzeti.«
Pružio sam ruku prema njoj, ali ona ju je odgurnula. »Ne.«
»Ti nisi Celeste. Čak nisi u istoj kategoriji. I žao mi je ako su stvari koje sam
rekao prije nego što sam saznao za to uzrokovale da se loše osjećaš. Nisam
znao...«
»Znam da nisi znao. Zato znam da si bio iskren.«
»Volim te«, rekao sam gledajući je u oči.
Odmahnula je glavom. »A što ljubav ima s tim? Ljubav je sasvim nepraktična,
Josh. Glupa je. I nikada ti ne bi trebala utjecati na odluke.« Oči su joj bile odlučne
i hladne. Izvukla je kosu iz konjskog repa i uzela ručnik. »Moramo se istuširati i
vratiti u bolnicu. I ne želim razgovarati o tome. Nikada više.«

205
 Knjige.Club Books

TRIDESET I ČETIRI

KRISTEN
rošao je dvadeset i jedan dan od Brandonove nesreće, a gotovo isto toliko
P otkako sam posljednji put razgovarala s Joshom. Datum vjenčanja došao je i
prošao, a Brandon se nije probudio.
Provodila sam vrijeme ili u bolnici ili kod Sloan, gdje sam joj zalijevala
cvijeće i preuzimala pakete. Prala sam rublje koje bi ostavila kada bi došla na
kratku pauzu kući da se istušira i presvuče, prije nego što bi se vratila u bolnicu.
Provjeravala sam joj poštu. Nazvala sam sve uključene u organizaciju vjenčanja i
otkazala vjenčanje do daljnjega.
U bolnicu sam Sloan donosila knjige, časopise, kavu i hranu tako da može
bdjeti uz krevet cijelo vrijeme, ne napuštajući njegovu bolesničku postelju zbog
nečeg nebitnog.
A onda bih otišla doma u svoju praznu kuću.
Satima sam neprekidno čistila. Izvadila sam sadržaj svakog ormarića u
kuhinji i sve oprala. Očistila sam ladice u kupaonici. Rastavila sam krevet da bih
mogla usisati ispod njega, a svi tragovi usisivača na tepihu morali su ići u pravom
smjeru. Očistila sam fuge u praonici rublja. Čačkalicom sam očistila pukotine
na štednjaku i čeznula sam za odmorom od vlastitog uma.
Moj perfekcionizam nešto je što sam koristila i njegovala za vlastite potrebe.
Nešto korisno zbog čega sam se fokusirala pa sam mogla biti učinkovita.
No, sada je divljao. Nijedan ritual nije mi pomagao. Ništa nije gasilo porive
ni zadovoljavalo osjećaj nepotpunosti. Ništa mi nije ponovno davalo kontrolu.
Nedostajao mi je Josh. Nedostajao mi je kao što mi je nedostajao razum.
Postalo je jasno, gotovo odmah, da će teret spašavanja njega od samoga sebe
pasti na moja leđa.
Nakon što sam mu rekla da je između nas gotovo, odbijao je prestati pričati o
tome. Zatim sam mu se prestala javljati na mobitel. Izbjegavala sam ga u bolnici
i odbijala sam razgovor s njim kada bih ga srela. Otkad sam vratila Miguelu
njegov stari posao, moja garaža postala je prazna i beživotna. Miris Joshova
parfema na ukrasnim jastucima na mom dvosjedu bio je tako slab da me više ne
bi zapuhnuo kada bih sjela.
To je bilo za njegovo dobro.

206
 Knjige.Club Books
A zvijer je u meni urlikala.
Svaki dan postajala je sve glasnija. Nitko je nije mogao zauzdati. Josh bi me
mogao umiriti, ali ja mu ne bih dopustila da mi se dovoljno približi i pokuša.
Medicinska sestra Valerie pustila me je na intenzivnu. Gurnula sam kutiju s
muffinima na pult u sobi za medicinske sestre. »Kolači Nadia.«
Pogledala me je sa smiješkom. »Predobra si prema nama, djevojko.« Povukla
je kutiju k sebi i pregledala kolače koji joj se nude.
Sloan mi je povjerila zadatak da donesem medicinskim sestrama nešto da im
zahvali. Krafne, kekse, cvijeće. Nastojala sam donijeti nešto svakih nekoliko
dana. U ovakvoj situaciji medicinske sestre jako su važne.
Valerie je odsutno lupkala olovkom po poklopcu prozirne kutije i pogledala
me. »Mogu li te nešto upitati?«
Nagnula sam se preko pulta i slagala njezine kemijske olovke prema boji.
»Što?«
Valerie mi se sviđala. Bila je moja omiljena medicinska sestra. Odmah smo
kliknule.
»Što ti je onaj muškarac učinio? Jer iz moje perspektive, ne vidim nijedan
razlog zašto se ne držiš tog čovjeka ko pijan plota.«
Josh. U posljednjih nekoliko tjedana bolničko osoblje saznalo je za situaciju
s Joshom.
»Valerie, razgovarale smo o tome.«
Podignula je obrvu. »Jesmo li? Jer doimala si se kao da malo izbjegavaš tu
temu ako se mene pita.«
Odmahnula sam glavom. Ne dam da me uvuče u ovo.
Iz vila je usne i nacerila se kao da zna o čemu govori. »Taj čovjek te izluđuje.«
Uzdahnula sam. »On mi ne treba da me izluđuje. Trenutačno sam dovoljno
blizu toga da i sama poludim.«
Naslonila se na stolac i nasmiješila. »Hajde, djevojko. Sloan te čeka.«
Krenula sam prema Brandonovoj sobi. Sloan je sjedila na svom uobičajenom
mjestu, nogu je savila pod sebe. Danas dobro izgleda. Sigurno je primila neke
dobre vijesti. Bila je blijeda i imala podočnjake, ali se smiješila.
»Sutra će ga skinuti s respiratora.« To je rekla sa smiješkom.
»Stvarno?«
»Izvadili su mu kateter za mjerenje intrakranijalnog tlaka. Oteklina u njegovu
mozgu je splasnula. Doktor kaže da je pun nade, njegove snimke su sve bolje.«
Nasmiješila se Brandonu koji je ležao u istom položaju već tri tjedna. »Kristen,
možda će biti dobro. Ono, stvarno, stvarno dobro.«
Oči su joj se napunile suzama, a ja sam je zagrlila. Zvijer u meni lagano se
povukla.

207
 Knjige.Club Books
Stavila je ruku na njegov trbuh. »Pred njim su mjeseci fizikalne terapije.
Možda će morati ponovno učiti neke stvari, poput govora. Ali još uvijek je ovdje.«
Valerie je ušla i Sloan joj se široko osmjehnula.
»Spremni za današnji odmor od sedativa?« upitala je Valerie te namjestila
vrećicu infuzije.
Sloan je praktički skakutala. »Ovo sam ti htjela pokazati. Svaki dan malo mu
smanje razinu sedativa da vide kako će njegove vitalne funkcije reagirati na to.
Ne previše, jer će se opirati respiratoru, ali sasvim dovoljno da postane malo
svjesniji.«
Sjedile smo i promatrale ga nekoliko trenutaka.
»U redu, djevojčice«, rekla je Valerie. »Ti sada odradi svoje.«
Sloan se nasmiješila i uzela Brandona za ruku. »Dragi, čuješ li me? Stisni mi
ruku, ako me čuješ.«
Zadržala sam dah i promatrala njegove prste.
Stisnuo ih je.
Iz Sloan je izletio osmijeh te su joj navrle suze na oči. »Jeste li vidjele? Dragi,
stisni dva puta ako me voliš.«
Dva stiska.
Naš smijeh značio je olakšanje. Njezin je značio da je Brandon još uvijek s
nama.
Moj je značio da je ona s nama.
Poljubila mu je ruku. »Još jedan dan, dragi. Još jedan dan i onda će mi dati da
te vidim, dobro? Toliko te volim.«
Kada mu je Valerie vratila infuziju, oduševljenje je još uvijek bilo na Sloaninu
predivnom licu. Ali izgledala je tako jako umorno.
»Tvoj je red da večeras odeš kući, je l’ tako?« upitala sam.
Ona i Claudia izmjenjivale su se noću na intenzivnoj, a povremeno su uskakali
Josh i Shawn tako da mogu svako toliko spavati u normalnom krevetu.
Brandonovi roditelji su imali problema s leđima pa nisu mogli spavati na stolcima,
a Sloan nije željela ostaviti Brandona samoga.
Ona ga nikada nije napuštala duže od nekoliko sati, ali noć provedena u
krevetu uvijek bi je oporavila. Sada je izgledala kao da se već neko vrijeme nije
oporavljala.
»Ne, Claudia se morala vratiti na posao«, rekla je. »Ja sam u noćnoj smjeni
posljednja tri dana.«
»Hoćeš da ja ostanem noćas?« upitala sam. Brandon i ja bili smo prijatelji, ali
nismo bili bliski. Iz tog razloga ona nikada nije prihvatila moju ponudu da
ostanem s njim noću. Možda se brinula zbog neugodnih tišina?

208
 Knjige.Club Books
Odmahnula je glavom. »Josh će ostati noćas da ja mogu otići kući. Zapravo
bi trebao doći svake sekunde«, rekla je i pogledala preko ramena prema vratima.
»Onda bih ja trebala ići.« Ustala sam.
»Kristen.« Stavila mi je ruku na dlan. »Toliko mu nedostaješ. Jesi li sigurna
da radiš pravu stvar?«
»Radim pravu stvar za njega.«
Je li to prava stvar za mene, nije važno.
Zagrlila sam je još jednom i uputila se niz hodnik. Kada me je Valerie puštala
van, Josh je ulazio unutra.
To je bilo prvi put da sam ga vidjela nakon više od tjedan dana. Oboje smo se
sledili.
Njegova prisutnost djelovala je poput fizičkog milovanja, kao dašak toplog
zraka.
Pozorno sam ga promotrila. Držao je ruke u džepovima traperica i nosio
majicu koju je osvojio na kvizu - i vidjelo se da ju stalno nosi.
Bilo je nevjerojatno kako je sve što bi odjenuo izgledalo seksi na njemu. Taj
je čovjek mogao nositi jutenu vreću i izgledao bi fenomenalno. Samo sam
pogledala tu majicu i znala sam kako miriše. Željela sam zariti nos u taj plavi
pamuk.
Smršavio je. Mišići su mu bili bolje definirani. Jamice mu se nisu pokazivale,
jer se nije smiješio.
Dobro je izgledao - ali je izgledao tužno.
On će to dovoljno brzo preboljeti. Nekoliko beba i neće me se ni sjećati.
Nije napravio ni korak da bi mi se maknuo s puta. Ja sam odmaknula pogled
i prošla pored njega, a on je stajao poput kipa i gledao me. Zatim je odjednom
ispružio ruku i dotaknuo mi rame. Blago ju je povukao niz moju ruku dok sam
prolazila, niz moj dlan, preko mojih prstiju i zatim ju je odmaknuo.
Nisam ustuknula jer bi to značilo da priznajem da je ovdje. Ali tih nekoliko
sekundi dodira prostrujalo mi je kroz cijelo tijelo.
Osjećala sam taj dodir ostatak dana.

209
 Knjige.Club Books

TRIDESET I PET

JOSH
kinuo sam naočale i uštipnuo se za nos te spustio knjigu na stol pored
S Brandonova bolničkog kreveta. »Oprosti, moram uzeti pauzu. Shantaram je
dugačak roman.«
Trebalo bi mi mjesec dana da mu ga pročitam, ali to je bila knjiga koju je
počeo čitati u postaji prije nesreće i znao sam da bi je želio dovršiti.
Bila je potrebna samo minuta da mi misli odlete prema Kristen. Moje misli
uvijek su se vraćale Kristen.
Barem sam na poslu imao odmak. Uzimao sam dodatne smjene kada sam
mogao, tako da ne budem kod kuće i ne buljim u zidove svoje garsonijere te da
ne mislim na nju ili da se ne brinem o Brandonu. Kada sam imao slobodne dane,
otišao bih u teretanu nakon posjeta bolnici. Katkad me nije bilo cijeli
dan. Raspakirao sam stvari u stanu, kupio sam kauč i novi televizor. Pokušao sam
se zaokupiti aktivnostima.
No bez obzira na to što sam radio, neizbježno sam mislio na nju.
I sada, bez knjige za čitanje, sjedeći ovdje s Brandonom usred noći, nisam
imao što raditi osim razmišljati.
Pogledao sam na sat: 2:12. Zamislio sam Kristen kako spava na boku
pokrivena pokrivačem cvjetnog uzorka. Ruka joj je bila ispod omiljenog jastuka
- onog s jastučnicom od flanela bež boje. Kaskader Mike sklupčao se povrh dekice
među njezinim isprepletenim nogama. Dovoljno svjetla dopiralo je sa sata na
njezinu noćnom ormariću da vidim njezine dugačke trepavice kako joj padaju
preko glatkih obraza.
U mislima sam povukao dekicu do njezine brade i poljubio je u čelo te sam
gledao kako trepće dok otvara oči i smiješi mi se.
Jebem ti, nedostajala mi je.
»Da barem možeš razgovarati sa mnom«, rekao sam Brandonu. »Reci mi što
da radim. Trebam te da se probudiš i pokažeš mi pravi put. Ili još bolje, da se
probudiš i njoj pokažeš pravi put.«
Prešao sam rukom preko lica. Kada sam je danas vidio, samo sam potvrdio
ono što sam već znao. Nikada je neću preboljeti. Nikada mi neće prestati
nedostajati.

210
 Knjige.Club Books
Kažnjavala me je za zločin koji čak nisam ni znao da sam počinio. Za stvari
koje sam rekao i stvari koje sam želio prije nego sam saznao koje će značenje
poslije imati. Svaki komentar bio je čavao u vratima koja je za mene zatvorila.
»Ne znam čak ni kako da je počnem uvjeravati«, rekao sam. »Ona ne želi ni
razgovarati sa mnom.« Uzdahnuo sam. »Zaljubljen sam u najtvrdoglaviju ženu na
svijetu.«
Pokušao sam zamisliti kako bi Brandon odgovorio na to. On je uvijek bio tako
razuman. On bi znao što učiniti.
Što sam je više pokušavao pokolebati, to se više udaljavala od mene. Što sam
joj više govorio da je volim, to se više zatvarala. A ja nisam znao kako da to
zaustavim.
Nagnuo sam se prema naprijed laktovima oslonjenim na koljena i razgledavao
sam tu hladnu i sterilnu sobu. Zidovi bež boje. Sivi aparati oko kreveta. Neke sam
prepoznao, neke nisam. Jedini zvukovi u gluho doba noći bili su prigušena
zvonjava telefona u sobi za medicinske sestre, zvuk otvaranja dizala,
udaljeni zvuk invalidskih kolica, nosila te tihi zvučni signal Brandonova monitora
za praćenje vitalnih funkcija.
Nisu dopuštali nikakvo cvijeće ni osobne stvari na intenzivnoj, ali Sloan je
uspjela potajno unijeti fotografiju sa zaruka. Stajala je na stolu pored kreveta. Ona
i Brandon na plaži, val koji im se razbija o stopala, njezina istetovirana ruka oko
njegova ramena i njih dvoje gledaju jedno u drugo. Oboje nasmijani.
Ponovno sam ga pogledao i uzdahnuo. »Imat ćeš neke odvratne ožiljke, stari.«
Počeli su s presađivanjem kože na njegovoj ruci zbog udara o asfalt. »Ali uspjet
ćeš učiniti sa životom sve što si planirao. Jedan će od nas dobiti kćer. Ja ću ti
pomoći kako god mogu. Čak i ako te budem morao gurati u kolicima do oltara.«
Mogao sam ga zamisliti kako se smije. Uz malo sreće, to ću vidjeti za
nekoliko sati.
Čuo sam da netko kuca na dovratak pa sam se okrenuo u stolcu.
»Hej, slatkišu.« Valerie je ušla u sobu da mu provjeri vitalne funkcije. Upalila
je svjetla, a ja sam ustao i protegnuo se.
Kao da spavanje u stolcu nije dovoljno teško, aktivnost svaka dva sata bila je
posljednji udarac. Ništa što sam radio tijekom tih noćnih smjena ne bih nazvao
spavanjem. Možda drijemanjem, ali ne spavanjem. Brandona su pomicali svaka
dva sata. Provjeravali su mu dišne putove, mijenjali vrećice, pregledavali mu
vitalne znakove. Ne znam kako je Sloan izdržala gotovo svaku noć posljednja tri
tjedna.
Sloan je bila dobra žena. Uvijek mi se sviđala, ali sada je zaslužila moje
poštovanje i bio sam zahvalan što je uz Brandona i Kristen.
»Jeste li odlučili koji ćete dan dovesti djecu u postaju?« upitao sam Valerie
zijevajući.

211
 Knjige.Club Books
Omotala je jastučić tlakomjera oko Brandonove nadlaktice i nasmiješila se.
»Mislim u utorak. Je li tvoja smjena u utorak?«
»Aha.«
Zapisala je neke bilješke u Brandonov karton te me pogledala podignute
obrve. »Ima li štogod novog s tvojom prijateljicom?«
Slabašno sam se nasmijao. »Ne.«
Sve medicinske sestre znale su za moj depresivni ljubavni život. Neke mlađe
medicinske sestre upucavale su mi se i previše puta. Nisam mogao izjaviti da
imam djevojku, a nisam bio ni oženjen pa je bilo ili »ja sam gej« ili »zaljubljen
sam u onu tamo curu«.
Odlučio sam se za ovo drugo, a sada bi mi bilo draže da sam rekao da sam
gej.
One nisu znale zašto Kristen ne želi biti sa mnom, nego samo da ne želi. To
se pretvorilo u omiljenu temu na intenzivnoj. Epizoda Uvoda u anatomiju iz
stvarnog života. Rijetko bih završio posjet Brandonu da ta tema ne iskrsne.
Cijela ta drama eskalirala je kada se Kristen počeo upucavati omiljeni neženja
među medicinskim sestrama, ortopedski kirurg. Prema glasinama koje su kružile
među medicinskim sestrama, Kristen mu je rekla da odjebe.
Nakon toga svi su bili sigurni da čeka mene.
Samo ja sam znao istinu.
Valerie je provjerila Brandonovu temperaturu. »Znaš, sama sam rekla toj curi
da je luda. I znaš što mi je rekla?«
Podignuo sam obrvu. »Što?«
»Rekla je: ‘Samo zato što ti muškarac priušti najbolji seks u životu, ne znači
da moraš izlaziti s njim.’ Gospode, skoro sam umrla«, smijuljila se.
Uzdahnuo sam. Da, to zvuči kao Kristen.
Pa, barem sam učinio nešto dobro.
Valerie se nasmijala sama sebi dok je provjeravala Brandonov puls. »On sutra
izlazi odavde, kladim se da ste svi prilično uzbuđeni.«
Počešao sam se po potiljku. »Ovo je bilo nekoliko stvarno teških tjedana.«
»Bit će on super.«
Promijenila je vrećicu s infuzijom. Zatim je izvadila malenu svjetiljku iz
džepa na prsima, upalila je i otvorila njegovo desno oko. »Znaš, mnogim
medicinskim sestrama nedostajat će stalni dotok slatkih vatrogasaca koji prolaze
ovu...«
Zastala je.
Otvorila mu je i drugo oko te mu osvijetlila zjenicu. Pročistila je grlo kada je
ugasila svjetiljku te je vratila u džep. »Sigurno ćete nam nedostajati.« Podignula
je njegov karton.

212
 Knjige.Club Books
Nije me pogledala. Njezin se ton promijenio. Njezino se držanje promijenilo.
I ja sam doživio tu promjenu na mjestu nesreće.
Nešto nije bilo u redu.
»Što se događa?«
Nije mi odgovorila.
Izvadio sam mobitel i uključio svjetiljku. Nagnuo sam se nad Brandona i
otvorio mu oko dok me Valerie gledala bez riječi.
Zastao mi je dah u grlu. »Ne. Ne!«
Provjerio sam mu i drugo oko, a ruke su mi se počele tresti. Zateturao sam
prema natrag te se srušio u stolac, a mobitel mi je uz tresak pao na pod.
Valerie me je pogledala i razmijenili smo pogled pun razumijevanja.
Zjenice su mu bile raširene.
Bile su ogromne, crne pikule u njegovim očima.

213
 Knjige.Club Books

TRIDESET I ŠEST

KRISTEN
ada je zazvonio mobitel, napipala sam ga na noćnom ormariću. Zvali su iz
K bolnice. Bilo je 3:57 ujutro. Maknula sam kosu s čela i sjela. »Halo?«
»Kristen.«
To je bio Josh. Ali nije bio. Takvog Josha nisam nikada prije čula.
»Kristen, moraš otići po Sloan. Brandon je imao moždani udar.«
Zbacila sam pokrivač sa sebe. »Što? Udar? Što to znači?« Iskobeljala sam se
iz kreveta i teturala po sobi, zgrabivši grudnjak i uskočivši u tajice.
On je zastao. »Mozak mu je mrtav. Neće se oporaviti od ovoga. Gotovo je.
Dovedi Sloan.«
Veza se prekinula.
Stajala sam usred svoje mračne sobe. Mobitel je svijetlio još trenutak. Kada
je ekran ponovno postao crn, bila sam okružena mrakom.
Moj velociraptor je urlikao, a tlo se zatreslo kada se nagnuo prema naprijed.
Dok sam se vozila prema Sloan, u meni se javila nadrealna, gotovo
izvantjelesna spoznaja da ću svojoj najboljoj prijateljici priopćiti najgoru vijest u
njezinu životu. Da ću joj slomiti srce onog trena kada otvori vrata i da nikada više
neće biti ista.
Moje promijenjeno stanje omogućilo mi je da to procesuiram s odmakom.
Znam da neću osjetiti taj bolan trenutak kada se dogodi, nego da ću ga staviti u
malu kutiju pa ga često iznositi i gledati do kraja života.

Te noći gledala sam kako Sloan umire iznutra.

Zvali su to katastrofalnim moždanim udarom. Krvni ugrušak otputovao je iz
rane u njegovoj nozi do njegova mozga. To se vjerojatno dogodilo dok je Josh
sjedio s njim. Bio je tih i nepovratan pa nitko nije mogao ništa više učiniti.
Josh je bio u pravu. Brandon nas je napustio.
Tri dana nakon moždanog udara, etičko povjerenstvo koje se sastojalo od
Brandonovih liječnika, organizacija za koordinaciju presađivanja organa te

214
 Knjige.Club Books
psiholog pozvali su obitelj na sastanak u bolnicu u jedanaest sati. Sjedila sam
ispred sobe za sastanke, tresući koljenom i čekajući da Sloan izađe.
Nisam je napustila ni u jednom trenutku otkad se dogodio moždani udar.
Svaku noć spavala sam na stolcu pored nje, uz Brandonov krevet. No, on se više
nije oporavljao.
Mozak mu je bio mrtav.
Josh se nije vraćao u bolnicu od Brandonove nove dijagnoze. Nije mi čak ni
odgovarao na pozive.
Ta promjena bila je čudna. Niz poruka koji smo si slali započeo je s desecima
njegovih poruka na koje ja nisam odgovorila, a u kojima me preklinjao da
razgovaram s njim te se nastavio s desecima mojih poruka na koje on nije
odgovorio, a u kojima ga preklinjem da razgovara sa mnom. Htjela sam znati da
je dobro.
Njegova tišina govorila mi je da nije.
Danas sam nosila njegovu majicu. Nikada je nisam nosila kada sam mislila
da bi je on mogao vidjeti. Nisam ga željela ohrabrivati. No, s obzirom na njegovo
odsustvo u protekla tri dana, nisam mislila da bih se trebala brinuti. I trebao mi je
danas, da ga osjetim omotanog oko svoga tijela. Trebao mi je njegov miris u toj
tkanini.
Jednostavno mi je trebao on.
Ovaj sastanak neće biti jednostavan za Sloan. Tema sastanka su sljedeći
koraci.
Otvorila su se vrata sobe za sastanke te je izašla Brandonova mama, koja je
sva uplakana na španjolskom jeziku razgovarala s njegovim ocem.
Sloan je za njima izašla sa sastanka, a ja sam je odmah odvela u praznu
čekaonicu.
Sloan je bila poput zombija. Ona je umrla prije tri dana, kao i Brandon.
Nestalo je svjetlo iz njezinih očiju. Noge su joj hodale, kapci su joj treptali, ali
ona je bila prazna.
»Što su rekli?« upitala sam i posjela je na jedan od stolaca s jastucima pored
sebe.
Iscrpljeno je govorila, a oči joj je obrubljivao rub trajne nijanse crvene boje.
»Oni kažu da ga trebamo skinuti s aparata za održavanje na životu. I da mu tijelo
propada.«
Niz hodnik je dopirao zvuk plača Brandonove mame. To je postao zvuk koji
smo svi jako dobro poznavali. Nasumice bi se slomila. Kao i svi. Pa, svi osim
mene. Bila sam bez osjećaja dok smo moj predator i ja dijelili prostor. Umjesto
da sam osjećala bol jer Sloan pati, ja sam upadala sve dublje u svoj OKP. Manje
sam spavala. Više sam se kretala. Uranjala sam sve dublje u svoje rituale.
I ništa nije pomagalo.

215
 Knjige.Club Books
Sloan nije reagirala na zvuk tuge koji se protezao hodnikom. »Njegov mozak
više ne proizvodi hormone niti kontrolira njegove tjelesne funkcije. Lijekovi koje
prima da bi održali njegov krvni tlak i tjelesnu temperaturu oštećuju mu organe.
Rekli su da ako ih želimo donirati, moramo to uskoro učiniti.«
»U redu«, rekla sam i izvukla maramice iz kutije te joj ih gurnula u ruke.
»Kada će to učiniti?«
Govorila je sobi, nekom mjestu iza mene. Nije me pogledala. »Neće.«
Buljila sam u nju. »Kako to misliš, neće?«
Treptala je, oči su joj se mehanički zatvarale. »Njegovi roditelji ne žele ga
skinuti s aparata za održavanje na životu. Mole se da se dogodi čudo. Izrazito su
religiozni. Misle da se izvukao jednom pa da će se izvući još jedanput.«
Usredotočila je pogled na mene, suze su joj navrle i prijetile su da će poteći.
»To će sve biti ni za što, Kristen. On je darivatelj organa. On bi to želio. On će
trunuti u toj sobi i umrijet će ni za što, a mene se uopće ne pita.«
Suze su joj potekle niz lice, ali nije jecala. Samo su tekle, kao voda iz napukle
cijevi.
Zurila sam u nju. »Ali... ali zašto? Zar on nije imao oporuku?«
Odmahnula je glavom. »Razgovarali smo o tome, ali vjenčanje je bilo toliko
blizu da smo jednostavno odlučili čekati. Ja nemam pravo glasa. Nikakvo.«
Odjednom se preda mnom ukazala stvarnost. Nije se radilo samo o njemu.
Tako će biti oko svega. Njegove police životnog osiguranja, njegovih povlastica,
njegova dijela kuće, njegove imovine - ništa njezinog. Ona neće dobiti ništa.
Čak ni pravo glasa.
Nastavila je tako omamljena. »Ja ne znam kako da ih uvjerim. Osiguranje
neće još dugo pokrivati njegov boravak ovdje, tako da će u nekom trenutku biti
prisiljeni donijeti odluku. Ali pokrivat će taj boravak dovoljno dugo da mu organi
propadnu.«
Moj se mozak dosjetio rješenja. »Claudia. Možda ih ona može uvjeriti.«
Ona nije mogla doći na sastanak. I ona će stati na Sloaninu stranu - znala sam
to. Imala je utjecaj na svoje roditelje.
»Možda i Josh«, nastavila sam. »Oni ga vole. Možda će ga poslušati.« Ustala
sam.
Pogledala me je, a suza joj je s brade kapnula na bedro. »Kamo ideš?«
»Pronaći Josha.«

Prvo sam otišla u postaju, ali Josh nije bio tamo. Našla sam ga kod kuće.
Otvorio mi je vrata nakon što me je pustio da kucam gotovo pet minuta.
Njegov terenac bio je na prilazu. Znala sam da je tu.

216
 Knjige.Club Books
Otvorio je vrata pa se vratio unutra a da me nije pogledao niti mi se obratio.
Išla sam za njim, a on je sjeo na dvosjed koji nikada nisam vidjela.
Lice mu je bilo zapušteno. Nikada ga nisam vidjela takvog, uvijek je bio
svježe obrijan. Čak ni na slikama. Imao je podočnjake. Ostario je deset godina u
tri dana.
Stan mu je bio u neredu. Kutije su nestale. Izgledalo je kao da se konačno
raspakirao. Ali nakupilo mu se toliko prljavog rublja u košari da se dio rasuo po
podu. Prazne kutije od hrane bile su razbacane po radnoj ploči u kuhinji. Stolić za
kavu bio je pun praznih boca piva. Krevet mu nije bio pospremljen. Osjećao se
miris ustajalosti i vlage.
Obuzeo me je poriv da se pobrinem za njega. Velociraptor je tapkao svojim
pandžama po podu. Josh nije bio dobro.
Nitko nije bio dobro.
A to je bio razlog zašto ni ja nisam bila dobro.
»Hej«, rekla sam stojeći ispred njega.
Nije me pogledao. »Oh, sada razgovaraš sa mnom«, rekao je ogorčeno te
povukao dobar gutljaj piva. »Izvrsno. Što želiš?«
Iznenadio me njegov hladni ton, ali zadržala sam miran izraz lica. »Nisi bio u
bolnici.«
Pogledao me svojim krvavim očima. »Zašto bih bio? On nije tamo. Njega više
jebeno nema.«
Buljila sam u njega.
Odmahnuo je glavom i skrenuo pogled s mene. »I što hoćeš? Htjela si vidjeti
jesam li dobro? Nisam jebeno dobro. Moj najbolji prijatelj je klinički mrtav. Žena
koju volim više jebeno neće ni razgovarati sa mnom.«
Uzeo je čep od boce piva sa stolića za kavu i snažno ga bacio preko sobe.
»Ja radim ovo za tebe«, prošaputala sam.
»Pa, nemoj«, odbrusio mi je. »Ništa od ovoga nije za mene. Ništa od toga. Ja
te trebam, a ti si me napustila. Samo idi. Izlazi.«
Željela sam mu sjesti u krilo. Reći mu koliko mi nedostaje i da ga neću
ponovno napustiti. Željela sam voditi ljubav s njim i nikada se više u životu ne
odvojiti od njega - i očistiti njegov jebeni stan.
No, umjesto toga samo sam stajala na mjestu. »Ne. Ja ne odlazim. Moramo
razgovarati o tome što se događa u bolnici.«
Ljutito me je pogledao. »Samo je jedna stvar o kojoj želim razgovarati. Želim
razgovarati o tome kako ti i ja možemo biti zaljubljeni jedno u drugo, a ti ne želiš
biti sa mnom. Ili kako možeš podnijeti da me ne vidiš ili ne čuješ tjednima. O
tome želim razgovarati, Kristen.«
Brada mi je drhtala. Okrenula sam se i otišla u kuhinju te zgrabila vreću za
smeće ispod sudopera. Počela sam bacati kutije od dostave i prazne pivske boce.
217
 Knjige.Club Books
Govorila sam preko ramena. »Ustani. Odi se istuširati. Obrij se. Ili nemoj, ako
ti se sviđa da izgledaš tako. Ali moraš se sabrati.«
Ruke su mi se tresle. Nisam se osjećala dobro. Malo mi se vrtjelo i već sam
bila premorena otkako sam tražila Josha u njegovoj vatrogasnoj postaji. Međutim,
usredotočila sam se na svoj zadatak i gurala smeće u vreću. »Ako Brandon bude
darovao organe, moraju ga skinuti s aparata za održavanje na životu u sljedećih
nekoliko dana. Njegovi roditelji to neće učiniti, a Sloan nema pravo glasa. Moraš
razgovarati s njima.«
Njegove ruke pojavile su se ispod mojih laktova i kroz mene je prostrujao
njegov dodir.
»Kristen, prestani.«
Okrenula sam se prema njemu. »Jebemu, Josh! Potrebna ti je pomoć, a ja ti
mogu pomoći!«
I zatim, koliko brzo sam osjetila navalu bijesa, toliko brzo ga je zamijenila
tuga. Pukli su lanci koji su me držali i osjećaji su provalili kroz moje zidove kao
što voda navire kroz pukotinu na brani. Počela sam plakati. Nisam znala što se
dogodilo. Snage koja me tjerala da preživim zadnje dane jednostavno više nije
bilo kada je bila riječ o Joshu.
Bacila sam vreću za smeće pod njegove noge, zarila lice u dlanove i jecala.
On je omotao svoje ruke oko mene, a ja sam potpuno pukla.
»Ne mogu prestati čistiti i u mom mozgu je čudovište, a ti mi nedostaješ dok
se Sloan raspada, a njegovi roditelji ga ne žele skinuti s aparata za održavanje na
životu tako da mu organi propadaju. Ne mogu pravilno napraviti linije na tepihu
s usisivačem, a Kaskader je na čuvanju i nisam ga vidjela danima i samo želim da
mi dopustiš da očistim ovaj jebeni stan!«
Ne znam koliko je toga čuo, ako išta. Plakala sam tako jako da sam jedva
razumjela samu sebe. On me je samo držao, milovao me po kosi i prvi put u
nekoliko tjedana, velociraptor je lovio drugi plijen.
Josh me je činio slabom. Ili snažnom. Bilo je teško točno reći otkad sam ostala
bez svog mehanizma za nošenje sa stvarnošću. Kada bih se uhvatila problema,
barem bih ga riješila.
No, taj je nered bio moj.
Zašto on tako utječe na mene? Znao je nekako probuditi uspavane dijelove
moje duše. Prošao bi kroz mene kao oluja i sve uzburkao.
Uzela sam vodu.
Istodobno mi je nešto govorilo da će me on držati na površini ako mu
dopustim. Neće mi dati da potonem. Nikada se ni s kim nisam osjećala toliko
ranjivom i toliko sigurnom. Osjećala sam da sam vruća i da gubim oslonac.
Hvatala sam zrak i držala se za njegovu majicu dok nisam prestala grcati od plača.
Držao me je toliko čvrsto da su mi koljena mogla i popustiti, ali ne bih se
pomaknula ni centimetar.
218
 Knjige.Club Books
»Ne mogu biti jedina koja je sabrana«, prošaputala sam.
Slušala sam kako mu prsa odjekuju dok govori. »Ne čini se da si sabrana...«
Uzdahnula sam. »Josh, molim te...« Pogledala sam ga, a ruke su mi se tresle
dodirujući njegovu ključnu kost. »Moraš se uključiti. Otiđi i razgovaraj s
njegovim roditeljima. Tebe će poslušati.«
Pogledao me je kao da moj plač izaziva agoniju u njemu. Čežnja na njegovu
licu predstavljala je žilete na mom srcu. Njegove tužne oči, njegove usne, njegove
nabrane obrve.
Volio me je gotovo jednako koliko sam ja voljela njega i znala sam da mu
nanosim bol. Znala sam da misli da sam mu ja dovoljna. Ali ja nisam bila
dovoljna. Kako bih ja jedna mogla zamijeniti petero djece koje je oduvijek želio?
To jednostavno nije bilo moguće. Računica nije bila točna. To nije bila zdrava
logika.
Palcem je obrisao suzu s mog obraza. »U redu«, prošaputao je. »Otići ću.
Samo sjedni ili nešto. Prestani čistiti.« Spustio je glavu da bi uhvatio moj pogled.
»Jesi li dobro? Treseš se.«
Stavio je ruku preko moje ne bi li umirio tu moju drhtavicu na svojim prsima,
a zbog njegove blizine prvi sam se put u nekoliko tjedana osjećala cijelom.
»Dobro sam«, rekla sam i progutala. »Samo se požuri, okej?«
Gledao me je jedan dugačak trenutak, kao da pokušava zapamtiti moje lice ili
ukrasti koju dodatnu sekundu da me drži. Zatim je krenuo prema kupaonici.
Kada je otišao, osjećala sam se kao da nemam odjeću i da stojim gola i
izložena vremenskim neprilikama jer njegovo tijelo nije uz moje.
Nedostajao mi je. Nikakva količina vremena to nije mogla smanjiti. Postajalo
je sve gore. Moje srce bilo je zapuštena zgrada i svaki dan prolazila sam kroz
snažnu oluju koja je prokišnjavala kroz moj krov, poplavljivala moje podove i
lomila prozore, a ta me je zapuštenost samo činila slabijom te sam bila sve bliže
rušenju.
Pustio je vodu u kupaonici, a ja sam se ogledavala po stanu i sada kada je
otišao, moji osjećaju ponovno su bjesomučno divljali.
Mogla sam barem to učiniti za njega. Mogla sam se pobrinuti za njegov
prostor, dovesti ga u red. Oprati mu odjeću i pokrivače. Podariti čist miris
njegovim stvarima, pretvoriti njegov dom u neko mjesto na kojem želi biti. Učiniti
za njega nešto što očigledno sam trenutačno ne može.
Sredila sam cijeli stan. Presvukla sam krevet, otvorila prozore. Prala sam
prozore kada mi se počelo vrtjeti u glavi.
Zašto osjećam trnce u usnama?
Pritisnula sam prst koji se tresao na usne.
A zatim mi se počelo magliti pred očima.

219
 Knjige.Club Books

TRIDESET I SEDAM

JOSH
ovukao sam žilet niz obraz prvi put u posljednje vrijeme i proučavao sam
P svoje lice u kupaonskom ogledalu. Izgledao sam isto kao što sam se i osjećao.
Izgubljeno.
Bilo je dobro vidjeti je. Napunila me je. Čak i kada mi je prigovarala i
naređivala, osjećao sam se kao da duboko udišem jer sam jednostavno bio u
njezinoj blizini. Ona je punila moje baterije, vukla me da se opet vratim k sebi.
Izgledala je predivno - ali nije izgledala dobro. Bila je blijeda. Mršava.
Izgubila je kilograme - puno njih. Nije vodila brigu o sebi.
Ja trenutačno nisam mogao baš ništa učiniti za sebe, ali za nju sam mogao
učiniti bilo što. Ako mi dopusti, brinut ću se o njoj. Ali ovo je prvi put da je
razgovarala sa mnom u posljednjih nekoliko tjedana.
Nisam odustao. Nikada neću moći odustati od nje. No, umorio sam se. Bila je
tako tvrdoglava, tako neumoljiva, a moje je srce bilo umorno. Bez Kristen i
Brandona nisam se više mogao ni micati. Želio sam s njim razgovarati o njoj i s
njom razgovarati o njemu. A oboje su nestali.
Ta grozota bila je prevelika da bih je mogao prihvatiti.
Njega više nikada neću vidjeti. Nikada više neću sjediti s njim u zamci za
patke i zajebavati se. Nikada više neću razgovarati s njim o Kristen ili o Sloan, o
bilo čemu.
Neću biti njegov vjenčani kum. On nikada neće biti moj. Naša djeca neće se
zajedno igrati.
Jedanaest godina. Bili smo prijatelji jedanaest godina. I on je samo nestao.
Njegov je život završio. Dobio je sve što je trebao dobiti. A ja nisam znao kako
da krenem dalje nakon toga.
Pa se nisam uopće kretao.
Jedna polovica mene očekivala je da će ona otići dok ja završim s tuširanjem.
Ona je bježala. To je radila. Druga polovica, koja je očekivala da će i dalje biti
ondje, kladila bi se da će očistiti stan. No, kada sam izašao, ona je bila na kauču.
Odmah sam znao da nešto nije u redu.
Doletio sam do nje. »Kristen, što se događa?«

220
 Knjige.Club Books
Dahtala je. »Ne vidim. Moj vid... vid mi se zamaglio.«
Bila je oblivena znojem. Tresla se i teško disala. Povukao sam njezin kapak,
a ona me je udarila.
Ratoborna.
U hipoglikemiji.
Otrčao sam u kuhinju i molio se da nije bacila sve smeće. Uočio sam u vreći
staru bocu s kolom od jučer, zgrabio je i otrčao natrag do kauča.
»Kristen, moraš ovo popiti. Neće ti se svidjeti, ali moraš to učiniti.«
Bila je ishlapjela, stara i mlaka, ali ta kola bila je sve što sam imao u stanu.
Uzeo sam slamku i prinio je njezinim usnama.
Silovito je mahala glavom i stiskala zube. »Ne.«
»Slušaj, razina glukoze ti je niska. Treba ti šećer. Popij to. Bolje ćeš se
osjećati. Hajde.«
Pokušala je izbiti bocu iz mojih ruku, a ja sam je štitio kao da je riječ o lijeku
za rak.
Ako joj se ne podigne razina šećera, mogao bi uslijediti napadaj. Mogla bi
pasti u nesvijest. A njezini simptomi već su uznapredovali.
Obuzela me panika. Čuo sam u ušima kako mi srce udara.
Što joj je?
»Nekoliko gutljaja, molim te«, preklinjao sam je.
Stavila je slamku između usana i pila, a meni je osjetno laknulo.
Trebalo je još nekoliko gutljaja i nekoliko minuta, ali prestala se tresti. Kada
je došla k sebi, namočio sam krpu za suđe i obrisao joj lice. Odlijepio sam majicu
s nje - moju majicu.
»Kada si zadnji put jela?« upitao sam.
Još je uvijek bila malo dezorijentirana. Kada me je pogledala, oči joj baš nisu
dobro fokusirale. »Ne znam. Nisam.«
Pogledao sam na sat. Isuse, bilo je skoro četrnaest sati.
»Dođi - odvest ću te da nešto pojedeš.« Pomogao sam joj ustati i obujmio je
rukama oko struka. Bila je tako krhka. Njezin trbuh bio je tvrd sa strane.
Nešto nije u redu.
Pomogao sam joj doći do svog terenca i otišao u najbliži restoran brze hrane
koji sam mogao pronaći. To vjerojatno nije bilo ono što je htjela. Mrzila je Burger
King, ali morao sam je nahraniti.
Prošli smo kroz prolaz za vozila i stali na parkiralištu. Odmotao sam njezin
burger i gledao je dok jede. Izgledala je iscrpljeno. Koža joj je bila žućkasta.
»Imaš li dijabetes?« upitao sam dok sam je proučavao.
»Ne.« Šmrcnula je.

221
 Knjige.Club Books
»Jesi li sigurna?«
Polako je jela krumpirić. »Da.«
»Ima li u tvojoj obitelji dijabetesa? Ima li ga netko od tvoje rodbine?«
»Znam što znači ‘ima li u tvojoj obitelji’«, odbrusila je. Prostrijelila me je
pogledom, a ja sam se nasmiješio, sretan jer je iz stanja hipoglikemije prešla u
obično stanje gladi.
»I ne, nitko nema. Nemam ni ja.«
Stavio sam slamku u njezin sok od naranče i pružio joj čašu. »Kako znaš?«
»Jer nemam vremena patiti od dijabetesa, Joshua.«
Uzdahnuo sam. Naravno.
»Gledaj, trebaš otići doktoru i izvaditi glukozu. Je li ti se ovo ikada prije
dogodilo?«
Odmahnula je glavom.
Pogledao sam joj trbuh. Potkošulja koju je nosila ispod moje majice prianjala
joj je uz tijelo. Prema onome što sam vidio, njezin trbuh nije bio ništa veći nego
prije nekoliko tjedana. Zapravo je izgledao malo manji. Pitao sam se znači li to
da se njezini miomi smanjuju. Djeluje li na njih gubitak težine, kao na ostatak
njezina tijela? Nije mi se činilo vjerojatno.
Želio sam joj opipati trbuh, vidjeti mogu li iskoristiti svoje medicinsko
obrazovanje da shvatim što nije u redu. Ali ona mi nikada nije dala da joj
dotaknem trbuh.
»Kada imaš zakazanu operaciju?« upitao sam.
Otpila je gutljaj soka. »Prije dva tjedna.«
»Kada ćeš je ponovno zakazati?«
Slegnula je ramenima. »Ne znam. Ne tako skoro. Oporavak traje šest do osam
tjedana. Nemam nikoga da se brine za mene...«
»Ja ću se brinuti za tebe.«
Stisnula je usne u ravnu liniju. »Moram biti sa Sloan.«
Naslonio sam se u sjedalo i zatvorio oči. Trebala se brinuti za sebe.
Je li ono što joj se događalo bilo povezano s njezinim stanjem? Ali gušterača
proizvodi inzulin. Što tumori maternice imaju s gušteračom? Pitao sam se je li to
što je uzrokovalo ovo stanje već neko vrijeme potiho aktivno. Ako si nikada ne
dopušta da bude gladna, nikada ne može ni pasti u hipoglikemiju. Ona je
uvijek bila stvarno dobra kada je hrana u pitanju. Možda joj se nikada prije
dogodilo da to dođe do ove točke.
»Okej sam«, rekla je.
Otvorio sam oči. »Ne, nisi. Izgledaš bolesno. Blijeda si. Puls ti je slab. Tamo
si se gotovo onesvijestila. Mogla si dobiti napadaj. Što bi bilo da si vozila?«

222
 Knjige.Club Books
Zaštitnički poriv prošao je kroz mene. Ona je moja. Morao sam biti u stanju
brinuti se o njoj, a nije mi dopuštala da to činim. To se protivilo svim pravilima
prirode. To je bilo krivo. Mi smo zaljubljeni i ja sam trebao biti uz nju.
Pogledala je svoj burger. »Josh, samo sam malo pregažena, u redu? Svaku
noć spavam sa Sloan u bolnici. Živim na crnoj kavi i bilo čemu što mogu gurnuti
u usta. Moj OKP divlja...«
»Imaš OKP?« To me zapravo nije iznenadilo. Otkad sam je upoznao, vidio
sam naznake opsesivnog ponašanja. Jedna ga je od mojih sestara imala. Znao sam
čim sam vidio.
»Obično nije ovako loše, ali postaje gore kada sam pod stresom.« Pojela je
burger i zgužvala papir kao da joj je i to teško učiniti. Zatim se naslonila na naslon
za glavu i zatvorila oči.
Ona se raspadala. Propadala je i fizički i psihički, pokušavajući održan Sloan
da se ne raspadne. A jebem ti, gdje sam ja u svemu tome?
Iznevjerio sam je.
Ona ne bi tražila da joj pomognem. Znam je dovoljno dobro da budem
svjestan toga, a nisam se čak ni pojavio u bolnici tri dana da provjerim kako je.
Ostavio sam je samu sa Sloan i Brandonovom obitelji i sa svim ostalim.
Trebao sam biti tamo. Možda sam mogao preduhitriti cijelu tu situaciju s
aparatom za održavanje na životu. Odraditi noćnu smjenu sa Sloan pa da Kristen
može malo odspavati. Uvjeriti se da je jela. Bez obzira na to razgovara li sa mnom
ili ne, Kristen nikada ne odbija hranu.
Sebe sam krivio za ovo. Ali krivio sam i nju. Jer da mi je dopustila, ja bih se
pobrinuo za nju. Trebali smo se pobrinuti jedno za drugo pa nijedno od nas ne bi
bilo u tako lošem stanju.
Pružio sam ruku i isprepleo svoje prste s njezinima. Nije ju izmaknula.
Izgledala je preumorno da bi mi se opirala. Stisnula mi je ruku i toplina njezina
dodira je prostrujala mojim tijelom.
»Otići ću u bolnicu«, rekao sam. »Razgovarat ću s njegovim roditeljima i
danas ću ostati sa Sloan. Ti trebaš otići kući i naspavati se. A sutra želim da odeš
doktoru. Nazovi ga večeras da se dogovoriš, jer ćeš možda morati biti natašte prije
vađenja krvi.«
Ona me je samo pogledala, a njezino je predivno lice bilo upalo i iscrpljeno.
Uvijek je bila tako snažna. Bilo je strašno gledati je kako ovako propada.
To joj je činila ljubav. Ljubav prema Sloan.
A vjerojatno i ljubav prema meni.
Znao sam da joj ovo nije lako. Znao sam da misli da radi pravu stvar. Ali jebi
ga, kada bi barem samo prestala. Kada bi prestala, oboje bismo možda bili dobro.
Umorno me je pogledala.

223
 Knjige.Club Books
»Kladim se da si požalio što nismo otišli na probnu vožnju prije nego što si
se zaljubio u ovaj urnebes.« Slabašno mi se nasmiješila. »Zar ti nije drago što sam
te spasila od samoga sebe?«
Odmahnuo sam glavom. »Ne Kristen, to tako ne funkcionira. Ljubav je u
dobru i u zlu. Ona je zauvijek i bez obzira na bilo što. Nama se jednostavno prvo
dogodilo ovo.«
Oči su joj se napunile suzama i stisnula je usne. »Nedostaješ mi.«
Grlo mi se stisnulo. »Onda budi sa mnom Kristen. Ovog trena. Već se danas
možemo useliti zajedno. Spavati u istom krevetu. Samo reci u redu. To je sve što
trebaš reći. Samo reci u redu.«
Toliko sam to želio da sam imao osjećaj da mi srce vrišti. Želio sam je
protresti, oteti i držati je kao taoca dok ne prestane s tim glupostima.
Ali ona je odmahnula glavom. »Ne.«
Pustio sam joj ruku, odmaknuo se od nje i naslonio se na vrata, a prste sam
stavio na korijen nosa. »Ubijaš nas oboje.«
»Jednoga dana...«
»Prestani mi govoriti o tome što će biti jednoga dana.« Okrenuo sam se prema
njoj. »Nikada se neću osjećati drugačije.«
Pričekala je trenutak. »Ni ja.«
Na trenutak smo sjedili u tišini, a ja sam zatvorio oči. Osjetio sam da se
pomaknula preko sjedala i zatim je svojim tijelom pritisnula moj bok. Zagrlio sam
je i pustio je da stavi glavu ispod moje brade.
Njezin dodir imao je terapeutski učinak. Mislim da smo oboje to osjećali.
Topli oblog za moju dušu.
Nikada je nisam imao cijelu i odjednom. Uvijek sam dobivao samo komadiće.
Njezino prijateljstvo, ali ne i njezino tijelo. Njezino tijelo, ali ne i njezinu ljubav.
A sada njezinu ljubav, ali ništa drugo.
No, svi ti mali fragmenti koje sam imao bili su dovoljni da mi kažu da je
nikada neću prestati željeti u cjelini. Nikada. Ni da doživim stotu. Ona je bila ta.
Jednostavno jest.
»Kristen, ti si žena s kojom bih trebao provesti ostatak svog života«,
prošaputao sam. »Znam to u svojoj duši.«
Šmrcnula je. »I ja to znam, Josh. Ali to je bilo prije.«
»Prije čega?« Još sam je jače zagrlio, a suze su me peckale u očima.
»Prije nego što sam se raspala iznutra. Prije nego me je moje tijelo učinilo
pogrešnom za tebe. Katkad srodne duše ne završe zajedno, Josh. Udaju se za
druge ljude. Nikada se ne sretnu. Ili jedna od njih umre.«
Čvrsto sam stisnuo oči i osjetio da knedla u mom grlu postaje sve veća. Sama
činjenica da je to priznala, da je potvrdila što smo jedno drugome, bila je
najvrjednije što mi je dala.
224
 Knjige.Club Books
»Kristen, znam što sam rekao, da ne želim posvojiti, da želim svoju djecu i da
želim veliku obitelj. Ali ti činiš sve to drugačijim.«
Dugo je šutjela prije nego što mi je odgovorila. »Josh, da znaš da će veza sa
mnom meni oduzeti jedinu stvar koju oduvijek želim, bi li bio sa mnom?«
Shvaćao sam kako razmišlja. Jesam. No, to nije činilo stvari jednostavnijima.
»Što bi bilo da sam ja taj koji ne može imati djecu?« upitao sam. »Bi li ti mene
ostavila?«
Uzdahnula je. »Josh, to je drugačije.«
»Kako? Kako je to drugačije?«
»Jer ti si vrijedan toga. Ti si vrijedan svake mane koju možda imaš. Ja nisam.«
Odmaknuo sam je od sebe da je mogu pogledati u oči. »Ti ne misliš da si
vrijedna toga? Je l’ ti mene zafrkavaš?«
Njezine iscrpljene oči samo su me promatrale, prazne. »Ja nisam vrijedna
toga. Ja sam u kaosu. Razdražljiva sam i nestrpljiva. Volim zapovijedati i
zahtijevati. I imam sve te zdravstvene probleme. Ne mogu ti roditi djecu. Nisam
vrijedna toga, Josh. Nisam. S drugom ženom bilo bi ti puno lakše.«
»Ja ne želim ženu s kojom će mi biti lakše. Ja želim tebe.« Odmahnuo sam
glavom. »Zar ne shvaćaš? Ti si za mene savršena. Osjećam se boljim čovjekom
samo znajući da mogu učiniti bilo što za tebe - skuhati ti ručak, nasmijati te,
odvesti te na ples. Meni su te stvari poput privilegije. Sve te stvari koje ti
smatraš manama ono su što volim kod tebe. Pogledaj me.« Podignuo sam joj
bradu. »Očajan sam. Ja sam jebeno očajan bez tebe.«
Ponovno je počela plakati, a ja sam je opet privukao k sebi i grlio je.
Ovo je bio najduži razgovor koji smo vodili o toj temi. Ne znam je li
jednostavno bila previše umorna i bolesna da me isključi ili samo nije imala kamo
pobjeći, jer je zaglavila u mom terencu, ali javila mi se nada da barem razgovara
sa mnom o tome.
Mirisao sam joj kosu i udisao je. »Ja ne želim ništa od toga bez tebe.«
Odmahivala je glavom naslonjena na moja prsa. »Da te barem manje volim.
Možda bih u tom slučaju mogla prihvatiti što te lišavam tog sna. Ali ne znam
uopće kako da počnem dopuštati nekome da se odrekne nečeg takvog zbog mene.
Imala bih osjećaj kao da se ispričavam svaki dan do kraja života.«
Duboko sam udahnuo. »Nemaš pojma koliko bih želio da mogu vratiti
vrijeme i ne nabijati ti sva ta sranja o glavu.«
Njezini su se prsti otvarali i zatvarali na mojim prsima. Bio sam sretan.
Osjećao sam se mirnijim samo sjedeći u svom terencu na parkiralištu Burger
Kinga, zato što je ona bila sa mnom, dodirivala me, razgovarala sa mnom,
govorila mi da me voli. A onda je to veselje nestalo, jer sam se sjetio da ovo neće
trajati. Ona će ponovno nestati, a Brandona i dalje nema. No, ovo je bio

225
 Knjige.Club Books
privremeni predah koji mi je govorio da uz nju mogu preživjeti bilo što. Mogu
preživjeti najgore dane u životu, dok god je ona uz mene.
Kada bi mi barem dala da joj pomognem u najgorim danima.
Govorila je naslonjena o moja prsa. »Znaš li da si jedini muškarac zbog kojeg
sam plakala?«
Malo sam se nasmijao. »Vidio sam te kako plačeš zbog Tylera. Više puta.«
Odmahnula je glavom. »Ne. Uvijek sam plakala zbog tebe. Jer sam toliko
zaljubljena u tebe, a znam da ne mogu biti s tobom. Pretvorio si me u nekakvu
luđakinju.«
Podignula je glavu i pogledala me. »Tako sam sretna što te poznajem, Josh. I
sretna sam jer me volio netko poput tebe.«
Ona je plakala, a ni ja više nisam mogao zaustaviti suze. Jednostavno nisam.
I nije me bilo briga vidi li me ona kako plačem. Izgubio sam dvoje ljudi koji su
mi bili najpotrebniji u životu i nikada me neće biti sram oplakivati ijedno od njih.
Pustio sam da mi suze teku, a ona se nagnula i poljubila me. Taj uzdah kada
me dotaknula i čvrsto stisnute usne govorili su mi da se trudi da se ne slomi.
Držala je moje obraze u svojim rukama te smo se ljubili i grlili kao da se
opraštamo - ljubavnici koje će uskoro razdvojiti ocean ili rat, očajni i previše tužni
da puste jedno drugo.
Ali ona me nije morala pustiti.
A svejedno će to učiniti.
Odmaknula se od mene, a brada joj je drhtala. »Zaslužuješ dati sve svojoj
djeci jednoga dana. Zaslužuješ malog dječaka koji će izgledati poput tebe i kojeg
ćeš odgajati da bude muškarac poput tebe. Moraš krenuti dalje, razumiješ?
Moraš.«
Ponovno smo se našli u pat-poziciji. Stavio sam joj ruku na potiljak pa joj je
čelo bilo naslonjeno na moje i očajno sam želio znati što da kažem da promijenim
njezino mišljenje. No, nisam mogao ništa učiniti. Utonula je tako duboko u to
razmišljanje. I kako sam uopće mogao utjecati na nju kada mi većinu dana
nije dopuštala da joj se približim?
»Kristen, nikada neću odustati od tebe. Jednostavno neću. I nanosiš mi bol.
Molim te, prestani mi nanositi bol. Trebam te uz sebe. Razumiješ li?«
I zatim sam je ponovno izgubio.
Njezino lice poprimilo je ledeni izraz koji tako dobro poznajem. Odmaknula
se od mene, vratila se na suvozačko sjedalo, ponovno je podignula zid, težak i
bespovratan.
Nagnuo sam se prema naprijed i dlanovima prekrio lice.
Pričekao sam nekoliko trenutaka prije nego što sam ponovno progovorio.
»Možeš li barem početi spavati? Ako odem u bolnicu, hoćeš li ostati ovdje i
spavati?« Ponovno sam je pogledao.

226
 Knjige.Club Books
Kimnula je. »Josh?«
»Molim?«
»Tih je«, rekla je.
»Tko to?« nježno sam upitao.
»Moj um. Konačno je ušutio. Tih je samo kada sam s tobom.«

Rasprava s Claudijom i njezinim roditeljima bila je duga i emotivna, ali pristali

su sutradan skinuti Brandona s aparata za održavanje na životu.
Nakon našeg sastanka u njihovoj kući, njegovi su me roditelji zagrlili na
rastanku, a Claudija me je ispratila u dvorište. Sunce je bilo na zalasku. U blizini
se čula buka s autoputa. Otvorio sam tešku bijelu ogradu od kovanog čelika koja
je okruživala njihov mali posjed u istočnom dijelu Los Angelesa.
Claudia se ponudila provesti noć sa Sloan, da ja mogu otići kući. Ja sam se
samo želio vratiti Kristen. Želio sam se zavući u krevet s njom, osjetiti olakšanje
koje mi je pružalo spavanje, ali samo kada je ona bila pored mene.
»Hvala ti«, rekla je Claudia kada sam se okrenuo od ograde.
Ona je bila prava preslika Brandona. Imali su iste oči, isti izraz lica.
Nikada više neću vidjeti izraz lica svog prijatelja. Ta misao pogodila me je
kao udarac šakom u trbuh.
Claudia se zaogrnula vestom. »Mislim da ne bi to učinili da nisi došao. Nešto
im je značilo ono što si rekao, da je to ono što bi on želio.«
Zagrlila me, a kada se odmaknula, obrisala je oči. »Teško je iznositi
argumente protiv vjere. Nju ne vidimo, znaš?«
»Trebali bi probati s argumentima koji se protive logici«, rekao sam i
nakašljao se da maknem tu težinu iz grla.
Šmrcnula je. »U svako doba mogla bih navoditi argumente koji se protive
logici. Logiku možemo razumjeti, dok god postoje činjenice. Laku noć, Josh.«
Upao sam u prometnu gužvu na putu kući. Sjedio sam u automobilu i
razmišljao o sastanku s Brandonovim roditeljima. Ćuli su se zvukovi truba.
Crvena svjetla bljeskala su na semaforima.
Razmišljao sam o Kristen, o tome kako bez obzira koliko joj govorio da je
želim, ona nije popuštala. Želio sam da vjeruje u ljubav koju osjećam prema njoj,
da cijelu svoju sudbinu usmjeri u nešto neopipljivo, onako kako su Brandonovi
roditelji vjerovali da su njihove molitve uslišene. Ali Kristen nije takva. Prema
njezinu shvaćanju, odluke se ne donose na temelju osjećaja. Ona je promatrala
ovu situaciju kao da je ona odličan automobil koji si ja ne mogu priuštiti. Nešto
što želim zbog toga kako se osjećam, a ne zato jer sam donio razumnu odluku.
Ona je bila za i protiv, činjenice i brojke, crno i bijelo. Zdrav razum. Bila je
praktična, a nije bilo ničeg logičnog u njezinoj vezi sa mnom.

227
 Knjige.Club Books
Ili je bilo?
Logiku možemo razumjeti, dok god postoje činjenice...
Prestao sam disati.
Jebote.
Pa jebote!
Cijelo joj vrijeme dajem krivi argument!
Odjednom sam shvatio kako doprijeti do nje. Znao sam što moram učiniti.
Uzet ću si neko vrijeme da to izvedem - možda nekoliko tjedana. Ali shvatio
sam.
Ostatak puta kući smiješio sam se, dok nisam stigao i vidio da nema njezina
automobila.
Unutra mi je bilo oprano i složeno rublje. Stan je bio besprijekorno čist i
prozračen. A majica s kapuljačom koju sam joj dao prije mnogo tjedana bila je
uredno složena na krevetu.

228
 Knjige.Club Books

TRIDESET I OSAM

KRISTEN
arkirala sam se u Sloaninu dvorištu i upotrijebila ključ ispod lončanice da si
P otvorim vrata, baš kao što sam činila svaki dan nakon pogreba, koji je bio
prije dva tjedna. Stalno sam govorila da moram dati izraditi ključ, ali nikada nisam
imala vremena. Dani su mi bili ispunjeni dok sam pokušavala voditi firmu Doglet
Nation i istodobno se brinuti o onome što je ostalo od moje najbolje prijateljice.
Počela sam razmišljati da se ponovno preselim k Sloan. Vidjela sam da me
treba u svakom trenutku. Njezina mama katkad bi se uključila. Radila je što je
mogla. No, njezin radni tjedan trajao je šezdeset sati, a tata je živio dva sata vožnje
odavde. Ja sam bila najbliža.
Kuća je smrdjela na trulo cvijeće. Spustila sam Kaskadera na pod, donijela
namirnice u kuhinju i izvadila sve iz torbe. Zatim sam počela bacati bukete. Sa
svim praznim vazama mogla bi otvoriti vlastitu cvjećarnicu.
Vrata Sloanine spavaće sobe bila su zatvorena. Pustila sam je da spava. Kada
bih je izvlačila iz kreveta prije podneva, to bi bila dvostruko teža borba - pa sam
odustala od toga. Rane sate koristila sam da obavim kućne poslove.
Ovo je sada bio moj život. Počela je druga polovica i moga i njezina života.
Završilo je ono prije i sada smo živjele u onome poslije. Dolazila bih svako jutro,
čim bih se probudila. Ostajala bih do ponoći. I živjela sam rame uz rame sa svojim
velociraptorom. Postojali smo istodobno i brinuli se o Sloan.
Nisam pokušavala očistiti ništa što je pripadalo Brandonu. Nisam dirala
njegovu prljavu odjeću. Nisam bacila bocu piva koja se nalazila u garaži. Jedina
iskra života koju sam vidjela u Sloan od pogreba pokazala se kada je jebeno
poludjela na mene jer sam maknula i oprala čašu vode koja je gotovo dva mjeseca
stajala s Brandonove strane kreveta.
U podne sam pokucala na vrata njezine spavaće sobe. Kada mi nije
odgovorila, sama sam ušla. Ležala je sklupčana u svom plavom poplunu.
Podignula sam rolete, a zatim sam otvorila i prozor, nadajući se da će joj svježi
zrak goditi. Pripremila sam joj kupku i sjela na rub kreveta da je podignem.
»Sloan? Hajde. Ustani. Idemo.«
Zastenjala je.

229
 Knjige.Club Books
Povukla sam pokrivače i otkrila je. Uočila sam da je u fetalnom položaju i da
je svoju ruku sa šarenom tetovažom prislonila uz tijelo.
Danas bih je izvela van. Nagovorila da ode u park ili u kratku šetnju. Možda
je potaknem da sjedne van na prednji trijem.
Nešto.
»Sloan. Ustani.« Provukla sam joj se ispod ruke i podignula je u sjedeći
položaj. Uz malo truda odvukla sam je u kadu.
Dok se ona kupala, ja sam skinula posteljinu i stavila je u perilicu rublja.
Zahvaljujući svom OKP-u, svaki sam joj dan prala plahte. Ako će provoditi
dvanaest sati dnevno u krevetu, barem joj plahte mogu biti čiste. Nastojala sam
da ona i sve oko nje bude čisto i udobno.
Dok sam stavljala deterdžent u mašinu, čula sam da mi je stigla poruka na
mobitel. Nisam morala ni pogledati da bih znala tko je. Josh mi je slao poruke
svaki dan. Pogledala sam poruku.
Josh: Samo reci okej.
Progutala sam knedlu u grlu i vratila mobitel u džep.
Vodio je prepisku sa mnom. Bila je potpuno jednostrana. Katkad bi mi
napisao da me voli i da mu nedostajem. Slao mi je e-mailove koji su nalikovali na
pisma, u kojima je pisao gdje je i što radi, kao da ne želi da ga zaboravim - kao da
sam mogla. I svakoga dana, jedna poruka uvijek je bila ista.

Samo reci okej.

Prošli tjedan otputovao je kući u Južnu Dakotu na nekoliko dana, a ja sam se

pitala planira li se vratiti. Sada nije imao razloga ostati. Mrzio je svoj posao,
Brandon je umro, a ja mu nisam nijednom odgovorila. Od sprovoda niti sam ga
vidjela niti sam razgovarala s njim.
Prala sam Sloan kosu, a ona je sjedila grleći koljena na prsima. Zatim sam joj
pomogla izaći iz kade, osušila joj kosu ručnikom te sam joj na dvosjedu napravila
pletenicu.
Poslije ćemo gledati film. Ja ću ga pažljivo odabrati, kao i svaki dan. Nije
smjela biti ljubavna priča. Ništa tužno.
Stavila sam plahte u sušilicu. Zatim sam otišla pripremiti ručak, loš naravno,
a kada sam se vratila, ona je sjedila na dvosjedu i gledala glazbeni spot. Jebeni
glazbeni spot. Ponovno.
To je bila jedina stvar koja ju je izgleda zanimala. Viralni spot za pjesmu The
Wreck of the Edmund Fitzgerald. Naslovna pjesma. Bila je opsjednuta njome.
Pretpostavljam da bih trebala biti sretna jer je nešto zanima.

230
 Knjige.Club Books
Spustila sam hranu na stolić za kavu. »Hej, jesi li sigurna da mi ne želiš
pomoći s ručkom idući put? Tebi to ide puno bolje nego meni. Nisam znala koliko
votke trebam staviti u rižu.«
Blago se nasmiješila, ali to je bio mehanički osmijeh. Vratila sam se po pića.
Kada sam izašla, ponovno je gledala spot.
»Koliko puta si ga pogledala?« upitala sam i sjela pored nje.
Umorno je slegnula ramenima. »Sviđa mi se.« Glas joj je bio promukao.
Naslonila sam se i gledala spot s njom. Animacija brodoloma. Veliki teretni
brod u oluji koji valovi bacaju na sve strane dok ne potone.
Pogledala sam spot do kraja. Zatim ga je ponovno pustila.
»Zašto ti se toliko sviđa?« Odmahnula sam glavom.
Na trenutak je buljila u ekran. »Jer se ja osjećam kao ti ljudi. Kao da je došla
oluja i potopila nešto snažno, a ja sam sada izgubljena na mom. I utapam se.«
Nisam odgovorila.
»Sviđa mi se njegov glas«, dodala je.
»Zašto ne kupimo neke njegove pjesme?« Nadam se da nisu sve jebeno
depresivne. »Hajdemo vidjeti ima li on album«, rekla sam i uzela njezin mobitel.
Počela sam pregledavati internetsku stranicu Amazon Music, kada joj se oglasio
mobitel te joj se na ekranu ukazala poruka.
Josh:
»Hm... Josh ti je upravo poslao poruku.« Pogledala sam je. Nisam znala da
oni razgovaraju. »Poslao ti je palac gore?«
Bezvoljno me je pogledala. »Kristen, zašto ne razgovaraš s njim?«
To me je pitanje iznenadilo. Moja najbolja prijateljica već dugo nije bila moja
najbolja prijateljica. Nismo razgovarale o meni ni o tome kroz što prolazim.
Zapravo nismo razgovarale ni o čemu.
Vratila sam se pregledavanju albuma onog pjevača na njezinu mobitelu tako
da je ne moram pogledati. »Što se tu može reći?«
Ona se nasmijala. Zapravo me zaprepastilo što je taj smijeh bio tako
iznenadan pa sam je iznenađeno pogledala.
»Idi kući, Kristen.«
Treptala sam raširenih očiju. »Što?«
Uzela je svoj mobitel iz mojih ruku. »Idi kući. Razgovaraj s njim. Budi s njim.
Budi sretna.«
Nabrala sam obrve. »Ništa se nije promijenilo, Sloan.«
Gledala me je crvenih očiju. »Misliš da to ne zaslužuješ.«
Neugodno sam se pomicala. »O čemu to govoriš?«
»Tvoja mama. Cijeli život te je tjerala da se osjećaš kao da nikada nisi
dovoljno dobra. Pa zato misliš da nisi dovoljno dobra ni za Josha. Ali jesi.«
231
 Knjige.Club Books
Odmahnula sam glavom. »Ne. Nije u tome stvar, Sloan.«
»Aha. Je.«
»Sloan, on ne zna što je najbolje za njega. On samo razmišlja o sadašnjem
trenutku.«
»Ne. Ti si ta koja ne zna što je najbolje za tebe. Ona te je uništila. Provela je
cijelo tvoje djetinjstvo postavljajući ljestvicu visoko, jer je znala da je nikada
nećeš doseći, a sada misliš da moraš biti savršena da bi bila dovoljno dobra za
nekoga.«
Promatrale smo jedna drugu. Zatim su se Sloanina prsa počela dizati i spuštati
brzim ritmom, što mi je govorilo da će se uskoro slomiti. Nagonski sam izvadila
maramice iz kutije na kraju stola, taman kada su joj se oči počele puniti suzama.
»Kristen? Ja sam kriva za Brandonovu nesreću.«
Bila sam naviknuta na to. Lako je gubila fokus. Ovaj put bilo mi je drago što
smo promijenile temu. »Ne, Sloan, nisi.« Uzela sam tanjur s njezina krila, stavila
ga na stolić za kavu i uhvatila je za ruke. »Ništa od toga nije tvoja krivnja.«
Ugrizla se za usnicu, a suze su joj se kotrljale niz obraze. »Je. Nikada mu
nisam trebala dopustiti da vozi taj motor. Trebala sam inzistirati.«
Odmahnula sam glavom i primaknula se bliže njoj. »Ne. On je bio odrastao
čovjek, Sloan. Bio je bolničar. Odlazio je na te intervencije - znao je koji su rizici
u igri. Da se nisi usudila svaljivati to na sebe!«
Brada joj je drhtala. »Kako da to ne činim? Zar ga nisam trebala zaštititi od
njega samoga? Voljela sam ga. To je bila moja obaveza.«
»Ne, nije. Ljudi donose vlastite odluke, Sloan. On je živio život koji je želio.
Bio je muškarac od dvadeset i devet godina. Bio je sposoban donositi odluke.«
Nadlanicom je obrisala suze s obraza. »Dakle, ti možeš odlučivati za Josha,
ali ja nisam trebala odlučivati za Brandona?«
Vidjela sam zamku, ali bilo je prekasno.
Odmahnula je glavom, trepćući kroza suze. »Nemaš pojma, zar ne? Ti misliš
da se on miri sa situacijom? Za Josha mirenje sa situacijom znači ne biti s tobom.
Kako ti to nije jasno?«
»Sloan«, rekla sam nježno. »Ti ne ražu...«
»Ne razumijem?« odbrusila je. »Misliš da Brandon nije mogao imati djecu
nakon ove nesreće, da bi moj ostanak s njime značio da sam se pomirila sa
situacijom? Bila bih ga prigrlila u kakvom god stanju, samo da sam ga mogla
imati. Kao invalida. U invalidskim kolicima, bez jebenih ruku i nogu. To čime si
opsjednuta nije važno. On te voli. On te želi.« Teško je disala. »Nemoj biti poput
mene. Nemoj živjeti ostatak svog života bez muškarca kojeg voliš. Idi kući,
Kristen.«
»Sloan...«
»Idi kući. Izlazi iz moje kuće!«
232
 Knjige.Club Books
Šokiralo me je njezino vikanje pa sam naglo ustala.
»Idi kući.« Njezine oči postale su ozbiljne. »I da se nikada više nisi pojavila
ovdje bez Josha.«
Podignula je Kaskadera i gurnula mi ga u ruke. Zatim me je izgurala iz kuće
na prednji trijem. Uzela je ključ od kuće iz lončanice i zalupila mi vrata u lice.
Od šoka sam stajala pred vratima čitavu minutu.
Ona me je izbacila iz kuće.
Napala me, poput luđakinje me je izbacila iz kuće.
Držala sam ruku na vratima i kucala. »Sloan, otvori.«
Zastrugala je lancem duž vrata i zaključala bravu.
»Sloan! Daj!« Više sam joj puta pozvonila.
Ništa.
Jebeno nevjerojatno.
Pa ovo je jednostavno savršeno. Tko će joj pospremati krevet? Nije mogla ni
suđe oprati. Na sudu od ručka u dnevnoj sobi vjerojatno će se razviti plijesan. A
što će biti s večerom? Bez mene će umrijeti od gladi. Ponašala se potpuno
nerazumno.
Kaskader je pogledao prema meni kao da mu nije jasno što se upravo
dogodilo. Ni meni nije bilo.
Otišla sam do auta, sjela na vozačko sjedalo i prekrižila ruke.
Možda stražnja vrata nisu zaključana.
Sloan i ja nikada se prije nismo posvađale.
Ispustila sam dugačak uzdah. Jasno mi je. Razumijem njezine osjećaje -
uistinu. Moja najbolja prijateljica proživljava svoju noćnu moru. Ona se nalazi u
osobnom paklu, a muškarac kojeg ja volim živ je i zdrav, a ja ga ne želim.
Naravno da vidim koliko je to boli, koliko joj moji razlozi djeluju trivijalno u
usporedbi s onim kroz što ona prolazi. Osjećala sam se kao govno jer je
ona mislila da sam uskogrudna.
Ali to ništa ne mijenja.
Josh je želio donijeti emocionalnu, refleksnu odluku koja će mu promijeniti
ostatak života, a ja nisam mogla biti dio toga. Jednostavno nisam. Sloan je mogla
pizditi na mene koliko god je htjela. Ja sam činila pravu stvar, a ponekad prava
stvar nije popularna, ali to je ne čini pogrešnom. Katkad moraš biti okrutan da bi
bio ljubazan, a ja neću dopustiti da me zlostavljaju ne bih li promijenila mišljenje.
Odvezla sam se kući, a Sloanine riječi bolno su mi se vrtjele po glavi poput
odbijenog metka. One nisu ništa promijenile. Ali su me boljele.
Kada sam stigla kući, spustila sam ključeve od automobila na stol u kuhinji i
osvrnula se po svojoj besprijekornoj kući. Osjećala sam se izgubljeno.

233
 Knjige.Club Books
Sto sada da radim? Oduvijek sam imala Sloan. Što ako ona stvarno misli
ozbiljno i ako me više ne bude htjela vidjeti?
Odjednom sam shvatila da ja nju trebam gotovo jednako kao i ona mene.
Briga o njoj pomagala mi je da se držim svog uvjerenja o Joshu, jer iako je ona
bila u kaosu, kaos je nešto se može riješiti. A sada kada više nije bilo te distrakcije,
praznina je bila golema.
Sjela sam za kuhinjski stol, stavila pred sebe hrpu ubrusa i počela ih ravnati,
poravnavajući uglove dok sam si grizla usnicu i razmišljala o svom sljedećem
koraku.
U redu, možda je ono što je rekla o mami bilo istina. Bog zna da bih mogla
provesti ostatak života na terapiji da riješim sranje koje mi je učinila Ledena
kraljica. Možda me mama jest sjebala pa sam imala problema sa
samopouzdanjem. No, bolna i okrutna istina bila je da sam imala previše prtljage
i da nisam bila vrijedna žrtve koju bi Josh podnio da bude sa mnom. Nisam mogla
dati onoliko koliko bih uzela od njega. To nije bio nedostatak samopouzdanja. To
je bila jednostavna činjenica.
Možda bi Sloan pristala na dogovor. Ja ću porazgovarati s nekim o svojim
problemima ako se ona složi i ode na savjetovanje o tugovanju. Neću popustiti
Joshu kao što je željela, ali Sloan je znala koliko mrzim terapeute, a uvijek je
željela da odem nekome. Razmišljala sam kako da je uvjerim u to pa sam
pogledala prema dnevnoj sobi i ugledala - jedan ljubičasti karanfil na svom
stoliću za kavu.
Osvrnula sam se po kuhinji kao da bih odjednom mogla pronaći nekoga u
svojoj kući. Ali Kaskader je bio miran, sjedio je ispod mog stolca. Ušla sam u
sobu da istražim o čemu je riječ i vidjela sam da se cvijet nalazi na vrhu fascikla
na kojemu su Joshovim rukopisom napisane riječi »samo reci okej«.
On je bio ovdje?
Srce mi je počelo lupati. Ponovno sam se ogledala po dnevnoj sobi kao da ću
ga možda vidjeti, ali tu je bio samo fascikl.
Sjela sam na dvosjed, stavila ruke na koljena te se činilo kao da godinama
promatram taj fascikl prije nego što sam skupila hrabrost da ga stavim u krilo.
Stavila sam kosu iza uha, oblizala usnice, udahnula i otvorila ga.
Na naslovnici je pisalo: »Specijalisti za plodnost u Klinici za plodnost Južne
Kalifornije.«
Dah mi je zastao u plućima. Što?
Bio je na konzultacijama kod dr. Masona Montgomeryja iz te klinike. On je
bio certificirani subspecijalist za reproduktivnu endokrinologiju i neplodnost pri
američkom Odboru za porodiljstvo i ginekologiju. Razgovarao je s njima o
umjetnoj oplodnji i surogat majčinstvu te je obavio pretrage vezane uz plodnost.
Primaknula sam drhtavu ruku ustima, a suze su mi počele mutiti vid.

234
 Knjige.Club Books
Pažljivo sam pročitala njegove nalaze. Josh je bio stroj za razmnožavanje.
Snažni plivači i impresivan broj spermija. Zaokružio je te riječi i nacrtao smajlić
koji namiguje pored njih, a ja sam uzdahnula.
Istaknuo je visoke stope uspješnosti te klinike - više od nacionalnog prosjeka
- i dobio je potpisana osobna svjedočanstva prijašnjih pacijenata, žena poput mene
koje su se odlučile za surogat-majčinstvo. Jedno pismo ohrabrenja za drugim,
naslovljeno na mene.
Sljedeća stranica sadržavala je kompletnu specifikaciju troškova umjetne
oplodnje te podatke o Joshovu zdravstvenom osiguranju i što ono pokriva. U
potpunosti je pokrivalo prvi ciklus umjetne oplodnje.
Čak je osmislio i mali poslovni plan. Predložio je prodaju kućica za pse koje
bi on izradio. Taj dodatni prihod bio bi dovoljan za drugi ciklus umjetne oplodnje
za otprilike tri mjeseca.
Sljedeći odjeljak sadržavao je tiskane materijale iz Odjela za međunarodna
posvojenja. U bilješkama koje je Josh naškrabao svojim rukopisom stajalo je da
se Brazil upravo otvorio. Razradio je postupak, vrijeme i troškove te putne
troškove i sudske pristojbe.
Preskočila sam košuljicu punu brošura i došla do stranice koja je prikazivala
postupak dobivanja dozvole za udomljavanje. On je već prošao provjeru
podobnosti te je priložio i jedan formular za mene, zajedno s nizom datuma kada
se održavaju predavanja o udomljavanju i provjere kućanstava.
Zar se on time bavio? Za to su mu sigurno trebali tjedni.
Brada mi je zadrhtala.
Nekako, kada sam vidjela sve to na papiru i kada sam shvatila da bi ušli u to
zajedno, to se nije činilo tako beznadno. To je izgledalo kao nešto što bismo mogli
učiniti. Nešto što bi zapravo moglo upaliti.
Na posljednjoj stranici bila je zalijepljena omotnica. Radoznalo sam je
otvorila, a ruke su mi se tresle i u grlu me je stiskalo.

Kristen, ja znam kako će izgledati ovo putovanje. Ja te volim i spreman

sam uhvatiti se ukoštac s time. Volim te i jedva čekam reći ti najbolji dio...
Samo reci okej.

Ispustila sam pismo i zarila lice u ruke te plakala jecajući kao nikada u životu.
On je učinio sve to za mene. Josh se ozbiljno usredotočio na neplodnost, a
njegov izbor i dalje sam bila ja.
On nikada nije odustao.
Sve ovo vrijeme, koliko god sam ga čvrsto odbijala i koliko god sam otežavala
situaciju, nikada me nije napustio. On je samo promijenio strategiju. I znala sam
da ako ta ne uspije, on će pokušati neku drugu. Pa sljedeću. I onda sljedeću.

235
 Knjige.Club Books
Nikada neće prestati pokušavati dok ja ne popustim.
A Sloan - ona je znala. Ona je znala da me ovdje čeka ovaj fascikl. Zbog toga
me je natjerala da odem. Urotili su se da bi to učinili.
Shrvana tugom, kada me je najviše trebala, kada se nije mogla sama ni hraniti
ni prati, ona je bila spremna odreći me se, u nadi da će me prisiliti da učinim to
što želi od mene. Ona želi da budem sretna.
Jer me toliko voli. Ona me voli koliko i Josh.
Oni misle da sam vrijedna toga.
Ja još uvijek ne vjerujem u to. Možda nikada neću vjerovati.
Ali oni vjeruju.
U tom trenutku nešto se u meni slomilo. Odustala sam. Više nisam imala
snage kloniti ga se. Jednostavno to više nisam mogla - nije bilo ni razloga za to.
Njegove su oči otvorene.
Kaskader se stisnuo uz mene i gledao me. Majicom sam obrisala oči. »Dovest
ču ti taticu doma.«
Jezik mu je visio iz usta i izgledao je kao da se smiješi. Uzela sam mobitel i
prvi put u nekoliko tjedana poslala Joshu poruku.
Kristen: Okej.
Čekala sam i promatrala mobitel, a srce mi se popelo u grlo. Oglasilo se zvono
na vratima.
Nasmijala sam se, skočila s kauča, a suze su mi lijevale niz obraze. Naravno
da me je čekao. To je sve što je Josh ikada radio.
To više nikada neće morati raditi.
Širom sam otvorila vrata.
Stajao je na trijemu i smiješio se, s jamicama i neurednom frizurom kao da ga
je krava žvakala. Uletjela sam mu u naručje, osjetila sam nalet njegova mirisa
cedra, poznati oblik njegova tijela omotao se oko mene i odmah sam se osjećala
potpunom. Smijao se s olakšanjem, podignuo me od poda i držao me je toliko
čvrsto da nisam mogla doći do daha. »Okej«, prošaputala sam. »Okej.«
Josh je moj.
Bila sam gotovo previše sretna. A onda mi je sjelo da je moja borba bila
uzaludna te sam jednako intenzivno osjetila gubitak, jer sam posljednjih nekoliko
mjeseci bila bez njega. Tjedni koje smo mogli provesti brinući se jedno za drugo,
noseći jedno drugo kroz ovu tragediju. »Josh, tako mi je žao. Zao mi je što sam te
povrijedila.« Držala sam ga i plakala. »Hvala ti što nikada nisi odustao.«
»Šššššššš.« Stisnuo me je. »Borio bih se za tebe cijeli život. Samo mi je drago
što me nisi pustila da čekam toliko dugo.« Nasmiješio mi se i naslonio čelo na
moje te zatvorio oči. »Jesi li spremna za najbolji dio?«
Šmrcnula sam. »Jesi li ukrao bebu?«

236
 Knjige.Club Books
Nasmijao se i prešao mi rukom preko obraza, a oko njegovih smeđih očiju
pojavile su se bore. »Ne. Ali gotovo je jednako dobro.« Zadržao mi je pogled.
»Već imam spremne surogat-majke.«
Odmaknula sam se. »Ne. Sloan nije ni emocionalno ni mentalno spremna to
učiniti. Ne znam hoće li to ikada moći...«
»Nije riječ o Sloan.« Uputio mi je osmijeh. »Riječ je o mojim sestrama.«
Trepnula sam. »Što?«
Nacerio mi se. »Otišao sam kući da se sastanem s obitelji. Našao sam se sa
svih šest sestara i njihovim muževima. Rekao sam da sam zaljubljen preko ušiju
u vrlo praktičnu ženu koja me ne želi ako ne pronađem rješenje za ovo.«
S usana mi se oteo i jecaj i osmijeh pa sam stavila ruku na usta.
»Svih šest dobrovoljno se javilo. Čak su se svađale oko toga koja će biti prva.
Nije zabavno ako se ne mogu posvađati.«
Uzdahnula sam, a potoci suza tekli su mi niz obraze.
Privukao me je k sebi i palcem mi brisao suze. »Kristen, moraš znati da bih
te i dalje želio i kada nam nijedna od tih opcija ne bi bila dostupna. Želim te bez
obzira na sve. Tebe želim prvo, a tek onda želim sve ostalo.« Njegovo je lice bilo
ozbiljno i mirno. »Ja nemam šansu biti sretan ako te ne mogu imati. Nikakvu
šansu.«
Zarila sam lice u njegov vrat, a on me je držao uza se.
»Teško mi je, Josh. Teško mi je osjećati kao da sam dovoljna«, prošaputala
sam.
»Pa onda ću jednostavno morati provesti ostatak života radeći na tome, zar
ne? Što me dovodi do sljedeće stvari. Pogledaj me.«
Podignuo mi je bradu. »Mislim da bismo se trebali vjenčati.« Njegove oči
duboko su pogledale u moje. »Danas.«

237
 Knjige.Club Books

TRIDESET I DEVET

JOSH
tajali smo na njezinu trijemu i ona me pogledala tim svojim smeđim očima.
S »Želiš se oženiti sa mnom sada? Danas?«
Nestao je toranj. Pokretni most, rov, pirane, strojnice - nestalo. Bila je sretna
i otvorena, a njezina ljubav bila je vidljiva u svemu. Pljuštala je iz nje. Nalazila
se u načinu na koji me je gledala. U tonu njezina glasa. Bila je u njezinoj ruci na
mojim prsima i njezinim poljupcima, osmijehu koji joj je sezao do očiju te
načinu na koji je držala usta.
Nadao sam se ovakvom ishodu svih tjedana dok sam planirao. Nisam imao
pojma što bih učinio da nisam uspio. Odbijao sam si dopustiti da uopće
razmišljam o tome.
Ali uspio sam.
I sada, dok sam gledao kako me voli na ovaj način, osjećao sam olakšanje u
duši. Prvi put imao sam je cijelu. Bila je moja. Konačno je bila moja.
No, još uvijek nije bilo vrijeme za slavlje.
Tijekom proteklih nekoliko tjedana dugo sam i detaljno razmišljao o tome.
Još uvijek nismo znali ima li ona nekih zdravstvenih problema za koje ne zna i
kladio bih se u svoj život da bi me ponovno ostavila u slučaju da ih ima, ne bi li
me poštedjela obaveze da se brinem o njoj.
Kristen je vjerovala u brak. Vjerovala je u dobru i u zlu, u bolesti i u zdravlju,
a ako mi se obaveže na to, znao sam da će to poštovati. Čak i ako ona bude
bolesna.
Morao sam zapečatiti ovaj dogovor prije nego što promijeni mišljenje.
Bezbroj puta vidio sam koliko je brzo mogu izgubiti, a nisam imao namjeru
dopustiti da se to dogodi ostavljajući nam još vremena da isplaniramo vjenčanje.
Ne, dok god nas jedan posjet liječniku s lošim vijestima dijeli od toga da me
ponovno napusti.
»Poslušaj me«, rekao sam. »Činjenica da sam ludo zaljubljen u tebe nema
veze s ovim. Obećavam. Znam koliko bi mrzila da se poželim oženiti s tobom na
nekakav romantični način, zar ne?«
Ona se nasmijala. Bože, kako mi je nedostajala.

238
 Knjige.Club Books
»Uskoro ćeš ići na veliku operaciju, a tvoje osiguranje nije dobro kao moje.
Mogla bi ići bilo kojem liječniku kojeg poželiš. Bez uputnice bio bi ti dostupan
bilo koji specijalist kojem želiš ići. Ne želim da završimo kao Sloan i Brandon.
Ne želim umrijeti a da se nisam oženio ženom koju volim. I želim da možemo
donositi odluke vezane uz naše zdravlje u slučaju da nam se nešto dogodi.«
Ugrizla se za usnicu. »Zapravo me malo plaši činjenica da moja mama ima
potpuno pravo odlučivanja u tom slučaju.«
Nacerio sam se. Znao sam da tako misli. »Također, porezne olakšice za bračne
parove prilično su velikodušne.«
»To je istina.« Nasmiješila mi se, a njezino predivno lice bilo je nježno i
opušteno. »Moram priznati da si naveo jako dobar argument. Trebaš li
državljanstvo? Ili možda trebaš moju pomoć da premjestimo neki leš, a ne želiš
me na klupi za svjedoke? Jer, u tom slučaju mislim da smo se dogovorili.«
Privukao sam je bliže sebi. »Udaj se za mene. Sada. Danas. Hajdemo u
gradsku vijećnicu i učinimo to.«
Reci da. Molim te, reci da.
Slegnula je ramenima. »U redu.«
Srce mi je eksplodiralo u prsima. »Da?«
Ugrizla je usnicu i nasmiješila se. »Aha, zapravo ne mogu proturječiti svim
tim dobrim razlozima.« Obrve su joj se nabrale. »A što je s tvojom obitelji? Neće
poludjeti jer si pobjegao i oženio se nekakvom luđakinjom?«
Jebeš moju obitelj - a to mislim na najnježniji mogući način - ali moja obitelj
trenutačno je bila zadnja stvar o kojoj sam razmišljao. Neću se moći opustiti dok
Kristen ne postane moja supruga. Ništa od ovoga neće biti ni stvarno ni sigurno
dok se ne vjenčamo.
Prvo ovo, zatim obitelj, a poslije ću duboko udahnuti.
Odmahnuo sam glavom. »Moji roditelji već su poudali šest kćeri. Laknulo im
je jer ne moraju organizirati još jedno vjenčanje. Ja sam im već ispričao što
planiram. Možemo otići kući na zabavu kad god budemo spremni.«
»Oh«, poskočila je. »Možemo li nabaviti prstenje u zalagaonici Pakleni
šund?«
Nasmiješio sam se, a u mene se uvlačilo oprezno uzbuđenje. »Što god želiš.«
Pogledao sam na sat. »Ako to želimo učiniti danas, moramo krenuti. Možeš si
uzeti koju minutu da se presvučeš.«
»Dobro, i nazvat ću Sloan«, rekla je te posegnula za mobitelom.
Želudac mi se okrenuo. Znao sam da će se ovo dogoditi i srce me je zaboljelo
zbog onoga što sam joj morao reći. Stavio sam ruku na njezinu. »Kristen«, rekao
sam nježno. »Sloan zna da ću te zaprositi. Ona ne želi biti na vjenčanju.«

239
 Knjige.Club Books
Njezina sreća iscurila je iz nje pred mojim očima, a moje je veselje zbog cijele
situacije splasnulo. Mrzio sam je gledati kako pati. Da joj barem danas mogu dati
sve što želi. Ali Sloan nije na prodaju.
Nježno sam je pogledao. »Imamo njezinu podršku. Ona me je bodrila. Tražila
me da joj pošaljem poruku s tvojim odgovorom. Ali ne može doći na vjenčanje.«
Duboko je udahnula i kimnula, a u njezinim smeđim očima zasjale su suze,
što je bilo sasvim dovoljno da mi pukne srce. »Ne. Ona ne bi bila u stanju nositi
se s tim. Naravno.« Slabašno mi se nasmiješila ovaj put, pokušavajući namjestiti
dobar izraz lica. Zbog toga sam je volio. Ali znao sam koliko je duboko ovo boli. I
mene je boljelo.
Konačno smo imali jedno drugo, ali oboje smo izgubili najbolje prijatelje.

240
 Knjige.Club Books

ČETRDESET

KRISTEN
jedili smo na suprotnim stranama hodnika zgrade suda, na smeđim drvenim
S klupama i čekali da prozovu naša imena. Nabavili smo dozvole za brak,
prstenje i uspjeli dobiti posljednji termin toga dana za građansko vjenčanje.
Vjenčanje kod matičara koštalo je trideset i pet dolara plus još dodatnih
dvadeset dolara za dva svjedoka koja dodjeljuje matični ured, a koji će potpisati
naš vjenčani list.
Nisam imala ni vjenčani buket ni tortu. Nisam nosila vjenčanicu. Moj prsten
bio je toliko velik da sam ga morala zalijepiti selotejpom da bi mi stajao na prstu.
Na parkiralištu nas je oprala kiša. Nećemo plesati prvi ples niti ćemo imati
fotografije, a neće nas vjenčati ni svećenik koji ne može reći r. Moja najbolja
prijateljica neće stajati pored mene, a ni njegov najbolji prijatelj neće stajati pored
njega.
To je bilo najjadnije i najtužnije vjenčanje u povijesti vjenčanja - a ja sam bila
tako uzbuđena da se nisam mogla prestati smiješiti.
Sada kada sam se prepustila, shvatila sam koliko me je iscrpio taj križarski rat
koji sam vodila. Kao da sam se borila da ostanem budna, a samo sam se htjela
prepustiti i ušetati u svijet snova.
Bilo je prirodno i jednostavno puštati ga da me voli - bilo je teško držati ga
podalje od mene. To me je iscrpljivalo do srži, oduzelo mi je sve pa mi je laknulo
kada je završilo.
Josh je ispod sportskog sakoa nosio majicu iz pivnice koju je imao na sebi
kada smo se upoznali, a ja sam nosila crnu haljinu koju sam imala na Sloaninoj i
Brandonovoj zabavi, jer je Josh to tražio.
Pogledala sam ga, a on je podignuo pogled s papira koji je držao u krilu i
široko mi se osmjehnuo i jamice su mu zasjale. Pisali smo svoje zavjete.
Ovaj muškarac uskoro će postati moj suprug.
Bio mi je dečko gotovo tri minute, zaručnik posljednja dva sata, a postat će
moj suprug do kraja života.
Zvat ću se Kristen Copeland.
Ne znam što mu je bilo na umu dok me promatrao sa suprotne strane širokog
sudskog hodnika, ali nikada ga nisam vidjela tako sretnog.
241
 Knjige.Club Books
»Kristen Peterson i Joshua Copeland?«
Kada smo čuli svoja imena, naglo se prekinuo trenutak naše privatnosti. Josh
je ustao i pružio mi ruku. A onda, netom prije nego što ćemo ući, privukao me je
k sebi. »Jesi li spremna?«
Bože, bila sam toliko spremna da to čak nije bilo ni smiješno.
»Da.« Uvukla sam donju usnicu u usta i nasmiješila se.
Pomilovao me je po obrazu. »Ti znaš da si najbolje što mi se ikada dogodilo,
zar ne?« Oči su mu gorjele od osjećaja. »Volim te, Kristen. Ti si jedina velika
ljubav mog života.«
Njegove riječi stegnule su moje srce. »I ja tebe volim, Joshua. Zauvijek.«

Obred je održan u uredu. Stajali smo ispred stola dok je sijedi matičar potvrđivao
naša imena i pregledavao naše osobne iskaznice.
Kada je obred počinjao, naši svjedoci stajali su uza stražnji zid. Obred je trajao
već nekoliko minuta i ja sam taman trebala pročitati svoje zavjete, kada su se vrata
naglo otvorila i Sloan je uletjela unutra.
Zastala sam otvorenih usta.
Izgledala je poput zombi mladenke. Pletenica joj je bila neuredna, a crveni
ruž razmazan. Na sebi je imala ružičastu haljinu za djeveruše, koju je nosila prije
tri godine na vjenčanju svoje mame i krivo ju je zakopčala. U rukama je držala
napola uvelo cvijeće iz svoje kuhinje, koje sam jučer prebirala. Sigurno je izvadila
to cvijeće iz smeća. Oko očiju je imala duboke i tamne podočnjake, a čak je i uz
rumenilo izgledala blijedo.
Ali bila je ovdje.
Bacila sam ruke oko nje.
»Nisam mogla ne doći«, prošaputala je.
Nisam mogla ni zamisliti snagu koja joj je bila potrebna da se izvuče iz kuće,
da bi bila ovdje uz mene. Ni emocionalnu patnju koju će osjetiti dok me bude
gledala na vjenčanju koje ona nije imala.
Ali došla je.
Josh ju je zagrlio i prvi put vidjela sam da mu se na licu ocrtava da mu
nedostaje Brandon. Mislim da se trudio dobro držati i ne razmišljati o tome. Ali
uz Sloan ovdje, Brandon je bio praznina.
A nije trebalo biti tako. Sloan i Brandon do današnjeg bi dana odavno završili
sa svojim bračnim putovanjem, bili bi kod kuće i konačno se smjestili. Ne znam
gdje bismo bili Josh i ja, ali sada sam shvaćala da ne postoji svijet u kojem on i ja
ne bismo završili zajedno. A Brandon i Sloan bili bi na našem vjenčanju i pružali
nam podršku.

242
 Knjige.Club Books
Umjesto toga, ona je bila sama. Zapravo ni ona više nije bila svoja. Nisam
znala hoće li ikada više biti.
Ali barem je bila ovdje.
Sloan je stala pored mene, a ja sam šmrcnula i podignula račun iz restorana
brze hrane na kojem sam zapisala svoje zavjete.
Pogledala sam prema Joshu. Njegova prsa malo su se prebrzo podizala i
spuštala. Na zgodnom licu bio mu je taj izraz - mješavina tjeskobe, brige i
iščekivanja oko njegovih obrva, kao da se boji da će mu sve ovo biti oduzeto u
nekom trenutku, kao da ću se iznenada predomisliti.
To sam zaslužila.
Ovo je bilo vjenčanje pod prisilom. Josh je bio taj koji je vršio prisilu.
Sve ovo bila je kaotična kampanja da me se gurne u brak prije nego se snađem.
Želio me zaključati prije nego što podivljam na njega i pobjegnem. Zato je ovo
požurio. Samo, ova šala je bila na njegov račun - ja sam željela biti zaključana i
nikada se neću predomisliti. Nikada ga više neću napustiti. Ako je tako jako
želio ovu zahrđalu kantu od tijela, može je imati, a ja se ostatak života moram
pobrinuti da se on osjeća sigurno i voljeno.
Pogledala sam ga mirnim očima i duboko udahnula. »Joshua, zavjetujem se
da ću ti odgovarati na poruke.«
Svi su se u uredu nasmijali, uključujući i mog zaručnika, i njegovo se lice
opustilo.
Nastavila sam. »Javit ću ti se svaki put kada me nazoveš do kraja svog života.
Nikada me više nećeš loviti.«
Oči su mu se napunile suzama i izgledalo je kao da je ispustio dah koji je
zadržavao u sebi.
»Obećavam da ću uvijek ići u postaju na dan obitelji, tako da znaš da si voljen.
Zavjetujem se da ću te podržavati i slijediti te kamo god treba dok ne pronađeš
mjesto koje će te činiti sretnim. Bit ću ti najbolja prijateljica i nastojat ću ispuniti
tu prazninu u tvom srcu. Uvijek ću se brinuti o tebi i poštovati te bez obzira
na sve.« Nasmiješila sam mu se. »Vrtjet ću se oko tebe i biti tvoj svijet jer si ti
uvijek bio moje Sunce.«
Obrisao je oči i morao je zastati na trenutak prije nego što je počeo čitati svoje
zavjete.
Dok sam čekala, dopustila sam mu da me gleda jedan dugi trenutak. Upila
sam ga i pustila da me njegova ljubav neprekidno podsjeća da sam vrijedna ovoga.
Pogledao je svoj papir, a zatim kao da je odlučio da mu ne treba pa ga je
spustio na stol. Uhvatio me je za ruke. »Kristen, zavjetujem se da ću te voljeti i
brinuti se o tebi, bez obzira na zdravstvene probleme pred nama. Svakog dana
tvog života pokazivat ću ti da si vrijedna svega. Ja ću nositi tvoje brige. Sve
što tražim je da ti nosiš svoju torbu za pse.«

243
 Knjige.Club Books
Uredom se ponovno prolomio smijeh.
»Obećavam da ću voljeti Kaskadera Mikea i da ću ti ubijati pauke te da ću
paziti da jako ne ogladniš.«
Sada sam se i ja smijala kroz suze.
»Uvijek ću te braniti. Uvijek ću biti na tvojoj strani.« Zatim se okrenuo prema
Sloan. »I zavjetujem se da ću te štititi i brinuti se za tebe, Sloan, kao da si mi sestra
do kraja svog života.«
To je bilo to. Suze su mi se slijevale niz lice i bila sam u njegovu naručju prije
nego što sam shvatila da sam mu se približila.
Oboje smo plakali. Svi smo plakali, čak i svjedoci koji nisu imali pojma koliko
je bilo teško doći do ovoga, koje su žrtve podnesene radi ovog braka.
Ni koga smo izgubili putem.

244
 Knjige.Club Books

ČETRDESET I JEDAN

KRISTEN
iječničke ordinacije nikada nisu dovoljno tople. Čovjek bi pomislio da će
L održavati visoku temperaturu na mjestu gdje se od tebe očekuje da sjediš i ne
nosiš na sebi ništa osim papirnatog ogrtača.
Sjedila sam na stolu za preglede, s kojeg su mi visjele noge. Josh se naslonio
na stol pored mene. Držao mi je ruku tako da se ne mogu vrpoljiti.
»Zar to uvijek ovako dugo traje?« upitao je i provjerio koliko je sati.
Nosio je vjenčani prsten na istoj ruci na kojoj je nosio sat, što mi je izmamilo
osmijeh na lice, iako mi je bilo hladno te sam bila nervozna. Na njegovu prstenu
bila je ugravirana riječ »Okej«. Ja sam dala svoj prsten suziti, a Josh je dao na
njemu ugravirati »moj svijet«. Bili smo tako slatki.
Bili smo i gladni.
Prošlo je gotovo pola sata otkad je ultrazvučni tehničar završio s pregledom.
Nitko se otada nije pojavio, a ja sam morala biti natašte zbog određivanja razine
glukoze. Josh nije jeo iz solidarnosti, tako da smo oboje umirali od gladi.
Uzdahnula sam. »Ne znam koliko ovo traje. Nikada prije nisam bila na
predoperacijskom pregledu zbog histerektomije.«
Bili smo u braku četiri tjedna. Bilo je to užurbanih mjesec dana.
Josh se uselio k meni, ali smo gotovo već prvog dana shvatili da nam treba
mjesto za život bliže Sloan. Oboje smo više bili kod nje nego što smo bili kod
kuće.
Oboje smo je zamolili da se useli k nama, ali ona je to izričito odbila.
Predložili smo joj da se uselimo k njoj, ali je i to odbila. Tako da smo bili u potrazi
za kućom, a uz to smo spajali naše živote, pokretali novu liniju kućica za pse i
brinuli se o mojoj najboljoj prijateljici.
Josh je preuzeo sve popravke po kući koje Brandon nije uspio odraditi. On je
kuhao većinu naših obroka, a ja sam provodila gotovo svaki dan izvlačeći je iz
kreveta, spremajući joj kuću i pokušavajući je razvedriti.
Nije joj bilo ništa bolje.
Jedina prilika kada sam je mogla namamiti da napusti kuću bila je radi posjeta
Brandonovu grobu ili radi povremenog odlaska u Starbucks. Odbijala je otići

245
 Knjige.Club Books
liječniku po savjet ili po antidepresive, što bi joj pomoglo da prevlada bol. Nisam
znala kako bih joj još pomogla.
Josh mi je mirisao kosu, a ja sam zatvorila oči i naslonila se na njega. »Što
ćemo ponijeti Sloan za ručak?« upitao je.
»Hm, ona voli tacose. Možemo stati kod kamiona s tacosima kada budemo
išli k njoj.«
Obgrlio mi je lice dlanovima. »Zvuči dobro. Podsjeti me da joj popravim vrata
od spavaće sobe. Brava se zaglavila.«
Nagnula sam glavu, a on me je poljubio. Stalno me je ljubio. Dodirivao me,
grlio, držao me za ruku. Nismo otišli na medeni mjesec, ali to nije bilo važno.
Svaki dan bio nam je medeni mjesec.
Prošli tjedan došla je Sloanina mama i provela nekoliko dana s njom, tako da
smo Josh i ja mogli otputovati u Južnu Dakotu da upoznam njegovu obitelj.
On se nije šalio. Njegove sestre bile su lude.
Obožavala sam te žene.
Kao da sam trčala s čoporom alfa-vučica koje su se borile da postanu vođa
čopora. Baš je bilo zabavno.
Dok smo bili tamo, odlučili smo da je njegova sestra Carmen najprikladnija
da postane naša prva surogat-majka. Ona je bila kućanica s malim djetetom koje
je tek počelo hodati i s još jednim djetetom od sedam godina te je imala najlakše
trudnoće.
Morat ću si davati injekcije svaki dan dok mi ne budu mogli uzeti jajašce, a
moji miomi nikada nisu pozitivno reagirali na hormone. Stoga smo odlučili
zakazati moju histerektomiju, iako smo bili zauzeti sa Sloan i unatoč mom
oporavku, koji će dugo trajati.
Došlo je vrijeme za to. Moji grčevi bili su užasni i gotovo svaki dan imala
sam tragove krvi na gaćicama. Miomi su mi počeli pritiskati mjehur pa više nisam
mogla spavati na trbuhu jer mi je bilo previše neudobno. I koliko god puta mi je
Josh rekao da sam seksi, ja se nisam tako osjećala s tim velikim trbuhom.
Bila sam spremna završiti s tim.
Josh me je ljubio kada se začulo kucanje na vratima, a mi smo se naglo
odmaknuli poput tinejdžera koje su upravo uhvatili dok se ljubakaju.
Dr. Angelo sam je ušao promatrajući moju povijest bolesti. »Pa, stigli su svi
nalazi. Gosp. Copeland, definitivno ste imali razloga za brigu.« Okrenuo je
stranicu, na trenutak je proučavao, a zatim se okrenuo prema meni. »Nekoliko je
razloga zbog kojih ova histerektomija, nažalost, ne dolazi u obzir.«
Lice mu je bilo ozbiljno.
Zatvorila sam oči i ispustila dugačak izdah. Nešto nije u redu sa mnom.
Znala sam.

246
 Knjige.Club Books
Kaže se da si onoliko star koliko se osjećaš. Ja sam počela misliti da sam
nekakva drevna relikvija ili nešto slično.
Posljednjih nekoliko tjedana imam glavobolje i stvarno se osjećam pregaženo.
I luđački gubim na težini. I dalje sam imala vrtoglavice, ali se nisam usudila reći
to Joshu, jer bi me odvukao ravno na hitni prijem. Već me je nemilosrdno davio
da odem provjeriti razinu glukoze. Nisam imala vremena za bolnicu. Morala sam
obaviti razna sranja.
I sada imam ili dijabetes ili rak, ili nekakvu rijetku bolest srca, a Josh će se
morati brinuti o meni dok budem umirala.
Ja sam jednostavno bila sretnica. Ne samo da ću morati zadržati svoju glupu
maternicu koja natiče i krvari, nego ću se još morati baviti nekom drugom bolesti
koja me spopala.
Najozbiljnije nemam vremena za ovo. Sloan iziskuje puno radno vrijeme. Moj
posao također iziskuje puno radno vrijeme.
I jadni Josh. Samo mu želim biti dobra supruga. Želim biti normalna i zdrava.
A ako ne mogu obaviti histerektomiju, mogu li se moja jajašca uzeti za umjetnu
oplodnju? Mislim, koliki utjecaj to ima? A ako ne mogu na umjetnu oplodnju,
može li moje zdravlje biti prepreka da posvojimo dijete? Imali su pravila za to,
zar ne? Ako umireš, ne možeš u to uplesti dijete?
Moj velociraptor grebao je po nekim mojim unutarnjim vratima. Ali Josh mi
je položio ruku na rame i stisnuo me uz ohrabrenje pa se to čudovište vratilo u
zimski san.
Znam da me moj suprug neće ostaviti, bez obzira na to kakvu vijest će nam
sada priopćiti. A najgore je bilo to što mi je stavio prsten na ruku pa ga ja sada ne
mogu napustiti i poštedjeti ga života s mojim zdravstvenim problemima.
Uzdahnula sam i pripremila se za ono što ću čuti.
Dr. Angelo izvukao je stolac i sjeo, a podlogu s mojom povijesti bolesti
naslonio je na bedro. Isprepleo je prste u krilu. »Trudni ste, gđo Copeland.«
Sve je stalo.
Joshova je ruka malaksala na mom ramenu.
Ja sam buljila u liječnika. »Što sam?«
»Nešto više od četiri mjeseca.« Dr. Angelo nam se nasmiješio.
»Molim?« Josh je teško disao.
Dr. Angelo okrenuo je svoj stolac prema ultrazvučnom aparatu. Utipkao je
nešto na tipkovnici i na ekranu se pojavila crno-bijela slika.
Lupkao je olovkom po jednom mjestu na ekranu. »Ovo je beba.« Nagnuo je
glavu. »Ovo je stopalo. A ovdje je bebina glava. Ovo je ruka...«
Josh i ja blejali smo u ekran. Mislim da ni on ni ja nismo disali. Počelo mi je
zvoniti u ušima.

247
 Knjige.Club Books
Ispod ekrana je izašao crno-bijeli papir, a doktor Angelo nam ga je pružio.
»Prva slika vaše bebe.«
Josh i ja šokirano smo gledali u taj tanki papir i svatko od nas držao je jedan
ugao.
Doktor Angelo gurnuo je naočale uz nos. »Vaši nalazi glukoze jesu malo
izvan granica normale. Gestacijski dijabetes. Morat ćete odsad biti oprezni s
prehranom i morat ćete provjeravati razinu šećera u krvi.« Govorio je gledajući
podlogu s mojom povijesti bolesti. »To je izazvalo onu epizodu s hipoglikemijom
koju ste spomenuli.« Kimnuo je prema Joshu. »Dat ću vam plan prehrane.
Ultrazvuk izgleda u redu. Vaša beba čini se zdrava. Sve izgleda dobro!«
»Kako?« uzdahnula sam. »Ja imam spiralu. A miomi? Cijelo vrijeme
krvarim!«
Doktor Angelo odmahnuo je glavom. »Kad smo prije razgovarali, spomenuli
ste tragove krvi. Tragovi krvi i grčevi uobičajeni su u trudnoći, osobito nakon
spolnog odnosa. A iz onoga što vidim, vaša je spirala, pa...« Malo se nasmijao.
»Nema je. Ja je nisam vidio. Moj radiolog također je nije vidio. Vjerojatno ju je
izbacila obilna mjesečnica. Ako vam je mjesečnica dovoljno snažna, spirala se
možda pomaknula i potpuno nezapaženo izašla.«
Josh se tresao. Osjećala sam tremor u njegovoj ruci. Pogledala sam ga, a oči
su mu bile širom otvorene. Počela sam se manično smijati, a čim sam ja pukla,
pukao je i on. Liječnik je strpljivo čekao da se oboje saberemo.
»Kako je ovo moguće? Ovakve stvari se ne događaju samo tako.« Podignula
sam pogled i obrisala obraze. »Zašto ne osjećam da se miče? Je li sve u redu?«
Procesuirala sam sve ovo brzinom od tisuću u sekundi. Nisam mogla
vjerovati. Doslovno nisam mogla vjerovati.
Liječnik mi se utješno nasmiješio. »Još uvijek je malo rano za to. A ako žena
ne očekuje da je trudna, obično zanemari kretanje fetusa i simptome te pomisli da
je riječ o nečem drugom.«
»Ja sam jednostavno mislila da su... miomi. Toliko sam naviknuta osjećati se
napuhnuto...« Prvi put u nekoliko mjeseci položila sam dlan na malu, okruglu
izbočinu koja je predstavljala moj trbuh.
Beba.
Moj natekli trbuh bila je beba. Ne trbuh pun tumora, nego beba.
Ja sam trudna.
»Izgleda da vaši miomi ne uzrokuju nikakve probleme za trudnoću. Zapravo
se čini da su se miomi poprilično smanjili od vašeg posljednjeg pregleda«, rekao
je doktor Angelo prelistavajući moju povijest bolesti. »Nije neuobičajeno da
hormoni koji se luče u trudnoći tako utječu na njih.«
Prethodna četiri mjeseca počela su mi prolaziti pred očima u bljeskovima.
»Ali pila sam. I nisam uzimala vitamine... i...«

248
 Knjige.Club Books
»Povremeno piće neće naštetiti trudnoći. Čak i pripitost jedanput-dvaput neće
naškoditi bebi. Iako su prenatalni vitamini idealni, većinu onoga što trebate
možete dobiti kroz svoju normalnu prehranu.«
Hvatala sam zrak. Zavrtjelo mi se u glavi. Prekrila sam usta rukama, a onda
sam se slomila. Jecaji su mi lomili tijelo. Ponovno sam čvrsto uhvatila Josha, a on
me je naslonio na svoja prsa.
Nijedno od nas nije moglo suspregnuti svoje osjećaje. Vjerojatno su nas mogli
čuti u cijeloj klinici kako se smijemo i cvilimo kao luđaci.
Liječnik je pružio maramice i meni i Joshu. »Preporučujem vam da usporite i
voljeli bismo da se malo udebljate. Imate oko pet kilograma manje nego što biste
trebali imati. U trudnoći je potrebno unositi dodatnih tristo kalorija dnevno. Ako
ne jedete primjereno, trudnoća će izvući iz vas sve što imate, a želimo da budete
lijepi i snažni za porođaj, gđo Copeland.«
Soba se vrtjela oko mene. Nisam je mogla uhvatiti.
Trudna. Ja. Ja i Josh.
Kada je liječnik konačno izašao iz ordinacije, nakon što sam ga ispitala sva
pitanja koja sam imala i nakon što sam ponovno vidjela bebu na ultrazvuku i čula
otkucaje srca, Josh i ja sjeli smo i grlili se.
»To je bilo one noći«, rekla sam. »One noći kada je Sloan organizirala
zabavu.«
Nasmijao se i maknuo mokri pramen kose s mog lica. »Prvi put. To je bilo
jedini put kada nismo koristili kondome u to vrijeme. Jedan pokušaj i napumpao
sam te.«
Uzdahnula sam. »To je ta tvoja supersperma. Hvala Bogu da si napravio
poštenu ženu od mene. Odvukao si me ravno na građansko vjenčanje, jedino
prikladno za moje skandalozno stanje.«
On se smijao. Zatim je približio ruku mom trbuhu i pogledao me tražeći
dopuštenje.
Već je dodirnuo svaki centimetar mog tijela, osim trbuha. Kimnula sam, a on
je stavio svoj topli dlan preko mog pupka i to je bio najintimniji trenutak u mom
životu. Nagnuo se i poljubio me, držeći našu bebu ispod svoga dlana.
A onda je krenuo teror. Naglo sam se odmaknula, odjednom osjećajući strah.
»Josh, što ako pobacim? Moja mama je izgubila mog brata. Što ako se beba rodi
prerano? Što ako bude djevojčica pa bude imala iste probleme kao i ja? Što ako
budem grozna mama poput moje mame pa ne budem znala kako je odgajati ili
kako joj reći koliko je volim ili... ili...« Histerija je izbijala iz mene.
Sada sam postala histerična žena.
»Hej, hej. Nećeš biti grozna mama«, rekao je držeći moje lice u svojim
rukama. »Ti uopće nisi poput Evelyn. Nemoj razmišljati o tome što bi se moglo
dogoditi, jer ne možeš ništa učiniti da to spriječiš. Uživajmo jednostavno u

249
 Knjige.Club Books
ovome. A ako se stvari ne budu odvijale onako kako smo planirali, riješit ćemo
to. Uvijek i bez obzira na sve. Zajedno.«
Kimnula sam, a ruke su mi se sve sporije tresle kako se njegov stisak
pojačavao.
Zatvorila sam oči i umirila disanje te se usredotočila na njegove ruke na mom
licu i njegovu poznatu blizinu. Moja stijena. Smiraj mojoj oluji. Šapat mom
vrisku.
Zatim sam podignula pogled prema njemu usredotočivši se na krajnju
stvarnost. »Josh, ti ćeš biti tata.«
Nasmijao mi se, a u očima su mu se presijavale i suze i veselje. »Kristen... ti
ćeš biti mama.«

250
 Knjige.Club Books

EPILOG

JOSH
2 godine poslije

agnuo sam se na stražnje sjedalo terenca i otkopčao Olivera Brandona iz

S njegove autosjedalice. Kristen je stajala pored mene, a preko ramena joj je
visjela torba za pelene. »Jesi li siguran da želiš to učiniti? Što ako ga ona pojede?«
Nasmiješio sam se, podignuo bebu u naručje i uzeo njegovu flašicu. »Evelyn
se trudi. Zaslužuje priliku.« Zatvorio sam vrata i okrenuo se prema njoj.
Moja me je supruga pogledala. »Nazvala te je nitkovom.«
Nasmijao sam se. »Da... da, je.«
Kristen i ja tome smo se dobro nasmijali. Kristen je najviše voljela taj moj
nadimak.
Pružio sam Oliveru flašicu. »Ali budimo iskreni, rekla si joj da si se udala i
da si trudna porukom izrezbarenom na krumpiru. Imala je pravo biti uzrujana. Daj
mi to.« Uzeo sam joj torbu za pelene. »Ne bi trebala podizati više nego što moraš.«
Ona me je mrko pogledala. »Prošla su četiri mjeseca od operacije. Mogu
nositi torbu za pelene od dva i pol kilograma.«
Poljubio sam je u tu njezinu tvrdoglavu glavu.
Nakon Oliverova rođenja godinu dana smo pokušavali da Kristen ponovno
zatrudni. Ali munja ne udara dva puta na isto mjesto.
Išli smo specijalistu za plodnost i prošli tri bezuspješna postupka umjetne
oplodnje, ali njezini miomi nisu dopuštali usađivanje embrija.
Kristen je bila očajna. Njezine menstruacije bile su noćna mora. Boljele su je
i bila je na granici anemije, u kombinaciji s liječenjem neplodnosti i brigom za
dojenče, oboma nam je stvarno teško padalo.
Mrzio sam je gledati kako pati.
Ovaj se put opirala histerektomiji jer nam se jedanput posrećilo. No, nakon
više od godinu dana gledali smo na Olivera kao na čudo, jer je on to bio. I to čudo
koje se više neće ponoviti.
Tako se s dvadeset i šest godina podvrgnula histerektomiji, uz mnogo
ohrabrivanja s moje strane da je to u redu i da samo želim da ona bude zdrava.

251
 Knjige.Club Books
I postala je nova osoba.
Mislim da nikada nisam istinski shvatio koliko je snažna moja supruga.
Kristen mi nije voljela govoriti kada se ne osjeća dobro. Prikrivanje joj je dobro
išlo, isto kao i lažno smješkanje. No, procvjetala je otkako grčevi i krvarenje više
nisu bili svakodnevni dio njezina života. Bolje je spavala i imala je više energije.
To ju je promijenilo. Čak i kada je bila jako gladna, to nije bilo toliko zastrašujuće.
Bilo je divno gledati je takvu.
»Znaš, mama će ga vjerojatno do sutra naučiti koristiti kahlicu«, rekla je.
»Dobro.« Podignuo sam pogled prema Evelyninoj vili iz 1940-ih, smještenoj
u gradu Simi Valleyju. »Ovo mi se svake minute sve više i više sviđa.«
Popeli smo se po stepenicama, a Evelyn je otvorila vrata prije nego što smo
pokucali.
Još se uvijek nisam mogao naviknuti na to da se ta gospođa smije. Ali smijala
se. Ne meni ili Kristen, ali svog je unuka obožavala.
»Eto mog unuka!« rekla je mašući.
Nagnula se prema naprijed pa poslala meni i Kristen poljupce, a zatim uzela
Olivera od mene uz nalet parfema Chanel br. 5.
Maria je preuzela torbu za pelene. Ona je bila noćna sestra koja je bila dio
Evelynina osoblja, a da nije bilo nje, Evelyn nas ne bi nagovorila da ostavimo
Olivera da prespava kod nje.
Oliver je poznavao Mariju. Evelyn ju je unajmila radi nas, da nam pomogne
u prvih nekoliko tjedana nakon što se Oliver rodio, a onda ju je ponovno unajmila
kada se Kristen oporavljala od histerektomije.
Evelyn je odnedavno počela jako pomagati. Budući da je u metodi mrkve i
batine batina prestala djelovati, cijela se pretvorila u mrkvu.
Sloan je bila dobro, koliko se moglo očekivati. Ne bih rekao da je cvjetala, ali
opet je počela funkcionirati. A nešto od toga bila je Evelynina zasluga. Uz to što
nam je pomagala s našim sinom, Evelyn je uskočila i zastupala Sloan u
ostavinskom postupku na sudu te joj je pomogla da zadrži kuću. Nije da se tu
imalo puno zadržati. Ja sam bio tamo svaki tjedan i pomagao sam da se ne
sruši. Ali ta gesta nama je značila sve. A nakon toga mi je bilo jako
teško oduprijeti se njezinim pokušajima da sudjeluje u unukovu životu.
Kristen je još uvijek bila oprezna. Ali ja se nisam brinuo zbog toga. Oliver je
bio jedino za što je Evelyn priznala da je Kristen dobro odradila.
Kristen je nervozno grizla usnicu, a ja sam joj stavio ruku na rame.
»Jesi li sigurna da se možeš nositi s tim, mama?« upitala je.
Oliver je oduvijek bio barem s jednim od nas u bilo kojem trenutku. Ovo je
bila prva noć koju će provesti bez nas. Ali danas je bila posebna prilika i trebala
nam je prazna kuća.

252
 Knjige.Club Books
Evelyn je odmahnula rukom, na kojoj je bljeskala dijamantna narukvica. »Da,
da. Idite vas dvoje. Sretan rođendan. Uživaj u noći, draga.«
Evelyn se okrenula prema kući i šapnula Oliveru da idu vidjeti mamin klavir.
Uslijedio je nježni zvuk bebinih ručica na klavirskim tipkama, a mi smo zatvorili
vrata za sobom.
Stajali smo na trijemu. »Konačno slobodni«, rekao sam i omotao ruke oko
njezina struka.
Ona je obavila ruke oko moga vrata i poljubila me. »Radit ćemo ono što
volimo, zar ne?«
Rukama sam obujmio njezinu guzu i gricnuo joj usnicu te se nasmiješio.
»Prošlo je tako puno vremena…«
»Znam - jedva čekam da te smjestim u krevet«, prošaputala je.
Nacerio sam se. »Pričamo o spavanju, je li tako?«
Smijali smo se dok su nam se usne dodirivale, a zatim sam je poljubio, onako
duboko i to baš na Evelyninu trijemu.
Jebote, nikada se nisam mogao zasititi svoje supruge. Ona je bila
najseksipilnija žena na svijetu. Volio sam svaki njezin centimetar. Volio sam
njezine strije i ožiljke, pjegice u njezinim očima i madež na njezinu vratu. Sve
njezine besprijekorne nesavršenosti.
Svakog trenutka svakoga dana bio sam zahvalan što mi ju je Brandon doveo.
Ona je bila moj vječni dar od čovjeka kojeg neću zaboraviti do kraja svog života.
Odmaknuo sam se i naslonio svoje čelo na njezino. »Znači želiš na burger za
ručak i odreske za večeru, zar ne?«
Ona je kimnula i stavila ruku na moje srce, gdje se nalazila tetovaža njezina
imena. »Josh? Mislim da sam spremna nastaviti. Bismo li trebali početi
razgovarati o surogat-majčinstvu? Carmen je još uvijek zainteresirana za to, zar
ne?
Znao sam zašto je to pitala. Još mi je uvijek željela dati bejzbolsku ekipu. No,
moji su se snovi promijenili.
Kada sam vidio pritisak koji uzrokuje postupak umjetne oplodnje te koliko ju
je iscrpljivao emocionalno i fizički - ja sam samo želio da ona bude sretna. Želio
sam da uživa u našem sinu. Ona se nikada nije žalila, ali znao sam da je umorna
od posjeta liječnicima, injekcija hormona i razočaranja. Bude li spremna /a to za
nekoliko godina, možda ćemo pokušati ponovno ili ćemo razmotriti druge opcije.
Mladi smo - imamo vremena. Medu tim, nisam želio da to radi zbog mene jer
misli da mi to duguje. Učinila je dovoljno.
Stavio sam ruke na njezino lice. »Uzmimo predah, Kristen. Ja sam sretan tu
gdje jesmo. I ako je ovo naša obitelj, meni je to dovoljno.«
U njezinim se očima vidjelo olakšanje. »Jesi li siguran?« Usne su mi se
razvukle u osmijeh. »Sasvim sam siguran. Imam sve što mi treba.«

253
 Knjige.Club Books

BILJEŠKA AUTORICE

ada sam počela pisati ovaj roman, znala sam da želim napisati priču koja
K djeluje stvarno - priču koja bi mogla uključivati gladne i neurotične žene
koje uistinu dobivaju menstruaciju te muškarce koji ih vole (smijeh).
Budući da je neplodnost ozbiljan i rasprostranjen problem, osjećala sam se
kao da imam odgovornost ispričati ovu priču ne samo suosjećajno, nego i
autentično. Iz tog razloga obratila sam se osobi koja to proživljava.
I dok je Kristenina i Joshova ljubavna priča fikcija, njezino putovanje kroz
neplodnost inspirirano je stvarnim događajima.
Lik Kristen temelji se na mojoj najboljoj prijateljici Lindsay i njezinoj borbi
s neplodnošću. Sada govorim o tome s njezinim punim dopuštenjem, na isti način
na koji sam o tome i pisala.
Lindsey je podvrgnuta potpunoj histerektomiji sa samo dvadeset i devet
godina, nakon što se godinama borila s iscrpljujućim problemima. Iako je bila u
stanju začeti svoje dvoje djece prirodnim putem (uglavnom kao i Kristen, bez
medicinske intervencije i na njezino iznenađenje), borila se sa sekundarnom
neplodnošću zbog teških mioma maternice. Prošla je kroz sve - ako ne i kroz više
- emocionalne i fizičke izazove kao i Kristen u mom romanu. Većina onoga što
sam napisala bilo je doslovno onako kako mi je Lindsay opisala.
Možda ćete na ovim stranicama ugledati i vlastito putovanje kroz neplodnost,
a možda nećete. Jedna stvar koju sam shvatila dok sam istraživala za ovu knjigu,
činjenica koju možda već sada znate, ako i sami prolazite kroz to - jest da ne
postoji univerzalna priča koju je moguće ispričati. Nijedno od dva iskustva nije
isto i ova izazovna dijagnoza slama srca u kojem god obliku se pojavi.
Ove priče objedinjuje osjećaj beznađa, bezvrijednosti, krivnje i očaja koji
dolazi s tim, vrlo uobičajenim zdravstvenim problemom, o kojemu se često ne
razgovara. Dakle, to je ono što sam nastojala ispričati u romanu Samo prijatelji.
Još samo bilješka na kraju.
Sretan kraj koji je Kristen doživjela nikada nije bio povezan s njezinom
trudnoćom. Bio je vezan uz činjenicu da si je dopustila da bude voljena, unatoč
nedostacima koje je osjećala. Ona je prepoznala da je ne definira njezina
sposobnost da ima djecu te da njezina vrijednost nadmašuje stanje njezine
maternice. To je bila njezina sreća do kraja života.

254
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

ako je mnogo ljudi kojima trebam zahvaliti što je ova knjiga objavljena.
T Prije svega moram zahvaliti svojim prijateljima kritičarima i čitateljima
beta-verzije. Ti su se ljudi stvarno svašta prošli prije nego što je ova knjiga postala
knjiga koju ste upravo pročitali. Posebno zahvaljujem svojoj prvoj čitateljici beta-
verzije Kristen McBride, koja je čitala moja djela prije nego što su postala kul.
I da, kao zahvalu sam po njoj nazvala glavnu junakinju ove knjige. Potrudila si se
za ekipu, curo. Zaslužila si to!
Hvala Joeyju Ringeru, Hijou, Tiji Greene, Shauni Lawless, Debby Wallace,
J. C. Nelson, Jill Storm, Liz Smith-Gehris, G. W. Pickle, Dawn Cooper, Andrei
Day, Lisi Stremmel, Lisi Sushko, Michele Alborg, Amandi Wulff, Summer
Heacock, Stacey Sargent, Georgeu, Jhawku, Abby Luther, Patt Pandolfi, Bessy
Chavez, Mandy Geisler, Teressi Sadowski, Stephanie Trimble, i Kristyn May.
Hvala Naomi, mojoj najstarijoj kćeri koja je voljela slušati moje ideje za priču
te me ohrabrivala da ih zapišem, a onda je kao tipična tinejdžerka kolutala očima
i govorila da je vjerojatno neću ni spomenuti u zahvalama - pa evo ti, ti predivno
stvorenje!
Zahvaljujem ljudima koji su mi pružili svoje stručno znanje da bi ova priča
bila autentična: Valerie Hales Summerfield (medicinska sestra na intenzivnoj),
Terry Saenz (medicinska sestra na hitnom prijemu), Suzanna and TJ Keeran
(bolničari u vatrogasnoj postrojbi Kalifornije) te mom porodničaru i ginekologu
koji mi je odgovorio na doista nasumična pitanja o reproduktivnom zdravlju, bez
ikakvog objašnjenja s moje strane.
Mojoj najboljoj prijateljici Lindsay Van Horn, koja stvarno nije čitala sranja
jer sluša isključivo audioknjige, ali mi je poslužila kao inspiracija za Kristen i bila
je podrška koju sam trebala na ovom putu. Također mi je poslala čestitku na
krumpiru kada je čula za ugovor za ovu knjigu, a da nije ni znala da sam to
uvrstila u ovaj roman. Kvragu, dobro je poznajem.
Ne mogu izraziti dovoljno zahvalnosti i poštovanja prema svojoj književnoj
agentici Stacey Graham. Bacila je jedan pogled na e-mail nepoznate, novopečene
autorice, pročitala šalu koju sam napisala i rekla: »Ova cura ima što reći.« Cijenila
me je, podržavala, ohrabrivala i općenito je od samog početka bila
nevjerojatno ljudsko biće. Hrabrila me je i savjetovala, a najvažnije od svega, bila
mi je prijatelj. Hvala što si mi pružila priliku.

255
 Knjige.Club Books
Hvala Dawn Frederick što mi je dopustila da budem dio književne agencije
Red Sofa Literary.
I hvala mojoj urednici Leah, koja je vidjela nešto u meni i željela prikazati
moje priče svijetu. Tvoje lude sposobnosti i vodstvo oslobađaju moju kreativnost
i mogu iskreno reći da su moje knjige bolje jer si ti dio njih. Hvala i cijelom timu
agencije Forever, koji je podržavao ovu knjigu od samog početka: Estelle i
njezinu nevjerojatnom publicitetu, Lexi, Gabi, Cristini i Elizabeth za predivnu
naslovnicu.
I naposljetku, mom strpljivom suprugu Carlosu, koji je žrtvovao vrijeme sa
mnom i moju pažnju da bih se mogla usredotočiti (mogla bih dodati,
kompulzivno) na svoju strast. Da nije njega, ja ne bih znala što znači živjeti sretno
do kraja. Ljudi me pitaju je li Josh moj suprug. Svi najbolji tipovi muškarca o
kojima ću ikada pisati uvijek će biti nešto što vidim u svom suprugu.
Nijedan izmišljeni lik nikada neće biti on - on je bolji.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

256