.

1
 .
Naslov izvornika:
We’ll Always Have Summer

JENNY HAN

S engleskoga prevela
Sanja Ščibajlo

2
 .

Za moje dvije Emily

Emily van Beek ti si moja, ambasadorica guana
Emily Thomas Meehann, ostanimo zajedno zauvijek
Voli vas vaša djevojčica

3
 .

Zahvale

Najprije najsrdačnije hvala Emily Meehan što mi je pomogla da ova knjiga

ugleda svjetlo dana. Zatim, mnogo hvala Juliji Maguire što me uvijek prati
u stopu i podržava, Lucy Ruth Cummins za još jednu predivnu naslovnicu,
Justinu Chandi i Anne Zafian na njihovoj bezrezervnoj podršci i cijelom
(doista nevjerojatnom) timu S & S-a. Od ekipice u produkciji preko
marketinga do odnosa s javnošću, vi ste mi ljudi vrhunski suradnici na
knjizi. Kao i uvijek, hvala Emily van Beek i Foliju, mojoj obitelji Pippin te
Siobhan Vivian, mojoj prvoj i najdragocjenijoj čitateljici.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

4
 .

S rijedom navečer, dok sam bila mala, uvijek sam s mamom gledala stare
mjuzikle. To je bila naša zanimacija. Ponekad bi dolutao tata ili Steven i malo
gledali s nama, ali uglavnom smo na kauču, pod dekicom i sa zdjelom slatkih i
slanih kokica, sjedile moja mama i ja, svake srijede. Gledale smo The Music Man1,
West Side Story2, Meet me in St. Louis 3, koje sam voljela i Singinʼ in the Rain 4, koji
sam jako voljela. No ništa od toga, nisam voljela koliko Bye Birdie5. Od svih
mjuzikala Bye Birdie voljela sam najviše. Gledala sam ga uvijek iznova, onoliko
puta koliko je moja mama mogla podnijeti. Baš kao Kim MacAfee 6 prije mene,
željela sam nositi maskaru i ruž na usnama te visoke potpetice i osjećati se kao
“sretna odrasla žena”, željela sam čuti kako dečki zvižde i znati da zvižde za
mnom. Željela sam odrasti i biti baš kao Kim, jer joj se posrećilo da dobije sve te
stvari.
A poslije, kad bi došlo vrijeme za krevet, ja bih ispred kupaoničkog ogledala,
ustima punih paste za zube, pjevala: “We love you, Conrad, oh yes we do. We
love you, Conrad, and well be true 7.” Pjevala sam ravno iz svog osmo-deveto-
desetogodišnjeg srca. Ali nisam pjevala Conradu Birdieju. Pjevala sam svom
Conradu. Conradu Bečku Fisheru, dječaku iz mojih dječjih snova.

1
The Music Man - američki film/mjuzikl iz 1962. godine, po istoimenom mjuziklu/brodvejskoj
predstavi iz 1957., s Robertom Prestonom, Shirley Jones, Buddyjem Hackettom, Hermione
Gingold i Paulom Fordom u glavnim ulogama. (Nap. prev.)
2
The West Side Story - mjuzikl/američka glazbena romantična drama iz 1961., adaptacija
istoimenog brodvejskog mjuzikla iz 1957., nadahnut Shakespeareovom dramom “Romeo i
Julija”, s Natalie Wood, Ritom Moreno, Richardom Beymerom u glavnim ulogama, u Hrvatskoj
preveden kao “Priča sa zapadne strane”. (Nap. prev.)
3
Meet me in St. Louis - američki božićni glazbeni film redatelja Vincentea Minnellija iz 1944.
godine, s Judy Garland, Margaret O’Brien, Lucille Bremer, Leonom Amesom, Mary Astor u
glavnim ulogama. (Nap. prev.)
4
Singin’ in the Rain - američki film/mjuzikl iz 1952. godine, glavni glumci Gene Kelly, Donald
O’Connor, Debbie Reynolds, Jean Hagen. U Hrvatskoj preveden kao “Pjevajmo na kiši”
5
Bye Birdie - američka glazbena romantična komedija iz 1963. godine s Janet Leigh, Dickom
van Dykeom i Ann Margaret u glavnim ulogama. (Nap. prev.)
6
Kim McAfee - jedan od glavnih likova iz filma “Bye Bye Birdie”. (Nap. prev.)
7
Stihovi pjesme iz filma “Bye Bye Birdie”. (Nap. prev.)

5
 .
U životu sam voljela sam dva dečka - i obojica su se prezivala Fisher. Conrad
je bio prvi i njega sam voljela onako kako volite samo kad se zaljubite prvi put u
životu. To je ljubav koja ne zna bolje i koja bolje ni ne želi - od nje ste omamljeni,
luckasti i odvažni. Takva se vrsta ljubavi doista događa samo jednom u životu.
A onda je tu i Jeremiah. Kad pogledam u Jeremiaha, ugledam prošlost,
sadašnjost i budućnost. On nije poznavao samo djevojčicu koja sam nekoć bila.
Poznavao je. i sadašnju mene i svejedno me volio.
Moje dvije velike ljubavi. Mislim kako sam oduvijek znala da ću jednoga dana
biti Belly Fisher. Samo nisam znala da će se to dogoditi na ovaj način.

6
 .

Prvo poglavlje

ko ste u tjednu završnih ispita i učili ste pet sati bez prekida, trebate tri stvari
A da vam pomognu preživjeti noć budni. Najveći slurpee koji možete pronaći,
okusa Coca-Cole i trešnje. Pidžama hlače koje ste oprali toliko puta da su tanke
kao toaletni papir. I naposljetku, stanke tijekom kojih plešete. Mnogo takvih
stanki. Kad vam se oči počnu sklapati i kad samo želite krevet, plesne će vam
stanke pomoći da izdržite.
Bilo je četiri ujutro i učila sam za posljednji ispit na prvoj godini Sveučilišta
Finch8. Kampirala sam u knjižnici svog studentskog doma sa svojom novom
najboljom prijateljicom, Anikom Johnson, i starom najboljom, Taylor Jewel.
Ljetni su praznici bili toliko blizu, da sam ih gotovo mogla okusiti. Još samo pet
dana do njihova početka. Odbrojavala sam još od travnja.
“Ispitaj me”, naredila je Taylor promuklim glasom.
Nasumično sam otvorila bilježnicu. “Definiraj animu nasuprot animusa.”
Taylor je žvakala donju usnu. “Daj mi mig.”
“Ummm, razmišljaj na latinskome”, rekla sam.
“Nisam slušala latinski! Zar će na ovome ispitu biti latinskoga?”
“Ne, samo sam ti pokušavala dati mig. Jer na latinskome muška imena
završavaju s us, a ženska s a, pa je anima tako ženski arhetip, a animus muški.
Kužiš?”
Glasno je uzdahnula. “Ne. Vjerojatno ću pasti.”
Podignuvši pogled sa svoje bilježnice, Anika je rekla: “Možda nećeš, ako se
prestaneš dopisivati preko mobitela i počneš učiti.”
Taylor se ljutito zagledala u nju. “Pomažem svojoj starijoj sestri organizirati
doručak kojim ćemo proslaviti kraj godine, pa večeras moram biti dežurna.”
“Dežurna?” Anika je istovremeno izgledala začuđena i kao da se dobro
zabavlja. “Kao liječnik?”
“Da, baš kao liječnik”, odrezala je Taylor.
“Onda, hoće li na jelovniku biti palačinke ili vafli?”

8
Privatno sveučilište u Chicagu, u Illinoisu, SAD. (Nap. prev.)

7
 .
“Francuski tost, hvala na pitanju.”
Sve smo tri bile brucošice i slušale predavanja iz psihologije; Taylor i ja
imamo ispit sutra, a Anika prekosutra. Anika mi je, osim Taylor, bila najbliža
prijateljica na faksu. S obzirom na to da je Taylor po prirodi bila natjecateljski
nastrojena, bila je poprilično ljubomorna na moje prijateljstvo s Anikom, iako to
ne bi priznala ni za milijun godina.
Moje je prijateljstvo s Anikom bilo drukčije od onoga s Taylor. Anika je bila
opuštena i bilo je ugodno boraviti u njezinom društvu. Nije osuđivala na prvu. I,
više od svega, meni je pružala prostor da budem drukčija. Nije me poznavala cijeli
moj život, pa nije imala očekivanja ili predrasuda. U tome se krila sloboda. I nije
bila nalik niti jednom mojem prijatelju kod kuće. Bila je iz New Yorka, otac joj
je bio jazz glazbenik, a majka spisateljica.
Dva sata poslije sunce je izlazilo i obavilo sobu plavkastom svjetlošću,
Taylorina je glava bila spuštena, a Anika je zurila ispred sebe kao zombi.
Zgužvala sam dva komada papira u loptice i bacila ih na svoje prijateljice.
“Plesna stanka”, zapjevala sam i pritisnula tipku na svom računalu. Zaplesala sam
malo na stolcu promeškoljivši se.
Anika me ošinula pogledom. “Zašto si tako prpošna?”
“Jer će”, rekla sam pljesnuvši rukama, “za samo nekoliko sati sve završiti.”
Moj je ispit bio tek u trinaest sati pa sam planirala vratiti se u svoju sobu i
odspavati nekoliko sati te ustati na vrijeme da stignem još malo učiti.

Spavala sam duže nego što sam bila planirala, ali ipak sam uspjela izvući još sat
vremena učenja. Nisam imala vremena otići u blagovaonicu na doručak, pa sam
samo popila Coca-Colu s okusom trešnje koju sam kupila na automatu s
napitcima.
Test je bio težak koliko smo i očekivale, ali bila sam prilično sigurna u to da
ću dobiti barem trojku. Taylor je bila prilično sigurna u to da neće pasti, što je bilo
dobro. Obje smo bile preumorne za slavlje poslije ispita, pa smo si samo dale pet
i otišle svaka svojim putom.
Ja sam otišla natrag u svoju spavaonicu, spremna onesvijestiti se barem do
večere, a kad sam otvorila vrata ondje je bio Jeremiah i spavao u mojem krevetu.
Izgledao je kao dječačić dok je spavao, bez obzira na čekinjavo lice. Ispružio se
po mojoj deki, stopala su mu visjela preko ruba kreveta, moga je plišanog medu
prigrlio uz grudi.
Skinula sam cipele i upuzala pored njega u svoj malo širi i posebno dugačak
krevet. Promeškoljio se, otvorio oči i rekao: “Bok.”
“Bok”, rekla sam ja.
“Kako je prošlo?”
“Prilično dobro.”

8
 .
“Dobro.” Pustio je Juniora Minta, privukao me k sebi i zagrlio. “Donio sam ti
drugu polovicu svog suba9 od ručka.”
“Baš si srce”, rekla sam zakopavši glavu u njegovo rame.
Poljubio me u kosu. “Ne mogu dopustiti da moja djevojka samo tako preskače
obroke.”
“Preskočila sam samo doručak”, rekla sam. A kad sam malo bolje razmislila,
dodala sam: “I ručak.”
“Hoćeš li sada moj sub? U torbi mi je s knjigama.”
Iako nisam baš nešto razmišljala o tome, bila sam gladna, ali i pospana.
“Možda malo kasnije”, rekla sam sklopivši oči.
On je tada opet zaspao, a zaspala sam i ja. Kad sam se probudila vani je bio
mrak, Junior Mint je bio na podu, a Jeremiahove ruke oko mene. Još je uvijek
spavao.
Počeli smo hodati nedugo prije nego što sam krenula u četvrti srednje.
“Hodanje” nije bilo prava riječ za to. Jednostavno smo bili zajedno. Sve se
dogodilo tako prirodno i brzo da sam se osjećala kao da je oduvijek tako. U
jednom smo trenutku bili prijatelji, zatim smo se poljubili i nisam se ni snašla, a
već sam se prijavljivala na isti faks kao i on. Rekla sam sebi i svima drugima
(uključujući njemu i naročito mojoj majci) da je to dobro sveučilište, da je od kuće
udaljeno samo nekoliko sati vožnje i da ima smisla da se prijavim onamo, da sve
mogućnosti držim otvorenima. Sve je to bilo istina. No najistinitije je bilo to da
sam jednostavno željela biti blizu njega. Željela sam ga u svim godišnjim dobima,
a ne samo ljeti.
I sada nas eto ovdje, ležimo jedno pored drugoga na krevetu u mojoj
spavaonici. On je bio na drugoj godini, a ja na kraju prve. Ludo je bilo koliko smo
daleko odmaknuli. Poznajemo se cijeli život i na jedan način sve mi je to došlo
kao veliko iznenađenje - a na drugi, osjećala sam se kao da je bilo neizbježno.

9
Sub - skraćeno od submarine (eng. “podmornica”) - vrsta američkog toplog ili hladnog
sendviča od dugačkog peciva razrezanog po dužini i punjenog mesom, sirevima, povrćem i
začinima. Zovu ga još i: hoagie, Italian, grinder, wedge ili spuckie. (Nap. prev.)

9
 .

Drugo poglavlje

eremiahovo je bratstvo priređivalo zabavu za kraj studentske godine. Za manje

J od tjedan dana svi ćemo otići kući na ljetne praznike i vratit ćemo se na Finch
tek krajem kolovoza. Ljeto sam oduvijek voljela najviše od svega, ali sada kad
napokon idem kući, osjećaj je bio nekako gorko-sladak. Običavala sam se sastajati
s Jeremiahom svakog jutra u blagovaonici na doručku i kasno navečer prati s njim
rublje u kući njegova bratstva. Lijepo je znao slagati moje majice.
Ovoga će ljeta ponovno stažirati u tvrtki svog oca, a ja ću konobariti u
obiteljskom restoranu po imenu Behrs, kao što sam učinila i prošlog ljeta. Planirali
smo sastajati se u ljetnikovcu u Cousinsu što ćemo češće moći. Prošlo ljeto niti
jednom nismo uspjeli doći onamo. Oboje smo bili u velikoj gužvi na poslu.
Preuzimala sam svaku moguću smjenu kako bih uštedjela novac za školarinu.
Cijelo sam se vrijeme osjećala pomalo šupljom, jer bilo je to moje prvo ljeto
daleko od Cousinsa.
Vani je bilo nekoliko krijesnica. Tek se smrkavalo i više nije bilo previše
vruće. Na nogama sam imala visoke potpetice, što je bilo glupo, jer sam u
posljednjem trenu odlučila hodati umjesto da se odvezem autobusom. Palo mi je
na pamet da će to biti posljednja prilika ove sezone za dugačku šetnju po kampusu,
a večer je bila prekrasna.
Pozvala sam bila Aniku i našu prijateljicu Shay da dođu sa mnom, ali Anika
je imala zabavu sa svojom plesnom ekipom, a Shay je već položila svoje ispite i
letjela kući u Teksas. Taylorino je sestrinstvo organiziralo miješanu zabavu za
njih cure i za dečke iz jednog bratstva, pa ni ona neće doći. Preostali smo samo ja
i moja bolna stopala.
Jeremiahu sam poslala SMS u kojem sam mu rekla da sam krenula, da idem
pješice i da će mi trebati malo duže da stignem. Neprestano sam morala
zastajkivati da si prilagodim cipele, jer su mi se urezivale u stražnju stranu stopala.
Visoke su potpetice idiotarija, zaključila sam.
Na pola puta do mjesta zabave ugledala sam ga kako sjedi na meni omiljenoj
klupi. Ustao je kad me ugledao. “Iznenađenje!”
“Nisi me morao čekati”, rekla sam osjećajući se jako sretnom što me dočekao.
Sjela sam na klupu.
“Izgledaš seksi”, rekao je.
10
 .
Čak i sada, poslije već pune dvije godine hodanja, malo bih pocrvenjela kad
bi izgovorio tako nešto. “Hvala”, rekla sam. Na sebi sam imala haljinu za plažu
koju sam posudila od Anike. Bila je bijela, po sebi je imala plave cvjetiće i
nabrane bretele.
“Ta me haljina podsjeća na film The Sound of Music10 ali na seksi način.”
“Hvala”, rekla sam opet. Jesam li u toj haljini doista izgledala kao Fräulein
Marija11 pitala sam se. To baš nije zvučalo pozitivno. Malo sam zagladila bretele.
Dva dečka koja nisam prepoznala zastala su i pozdravila Jeremiaha, ali ja sam
ostala sjediti da malo odmorim noge.
Kad su otišli, rekao je: “Spremna?”
Zastenjala sam. “Stopala me ubijaju. Ove visoke potpetice su prava
idiotarija.”
Jeremiah je čučnuo i rekao: “Naskoči, djevojko.”
Hihoćući se, popela sam mu se na leđa. Uvijek sam se hihotala kad bi me
nazvao “djevojkom”. Nisam si mogla pomoći. To je baš bilo smiješno.
Uspravio se, a ja sam ga zagrlila rukama oko vrata. “Dolazi li tvoj tata u
ponedjeljak?” upitao je Jeremiah dok smo prelazili glavni travnjak.
“Da. Pomoći ćeš, zar ne?”
“A daj me nemoj. Nosim te po cijelom kampusu. Sada ti još moram pomoći i
oko selidbe?”
Pljesnula sam ga po tjemenu, a on se sagnuo. “U redu, u redu”, rekao je.
Poljubila sam ga u vrat snažno puhnuvši, a on je ciknuo kao curica. Smijala
sam se cijelim putom.

10
The Sound of Music - američki mjuzikl iz 1965. godine, po istinitoj priči o Mariji Von Trapp
i grupi koja je u Americi djelovala pod nazivom Trapp Family Singers, s Julie Andrews i
Christopherom Plummerom u glavnim ulogama. U Hrvatskoj preveden kao “Moje pjesme, moji
snovi”. (Nap. prev.)
11
Fräulein Marija - glavni lik iz filma “Moje pjesme, moji snovi”. (Nap. prev.)

11
 .

Treće poglavlje

rata na kući Jeremiahova bratstva bila su širom otvorena, a ljudi su se družili

V na prednjem travnjaku. Svuda su uokolo bile razapete raznobojne božićne
lampice - preko poštanskog sandučića, po prednjem trijemu, čak i uzduž ruba
šetnice. Postavili su tri dječja bazena na napuhavanje u kojima se ekipa izležavala
kao da su u vrućim kupkama. Dečki su trčali uokolo s puškama na vodu i jedan
drugome u usta uštrcavali pivo. Neke su djevojke bile u bikinijima.
Spuznula sam s Jeremiahovih leđa i na travi izula kožne sandale.
“Novaci bratstva bome su se potrudili oko ovoga”, rekao je Jeremiah s
odobravanjem kimnuvši prema bazenčićima. “Jesi li donijela kupaći?”
Odmahnula sam glavom.
“Hoćeš da vidim ima li neka od djevojaka rezervni?” ponudio je.
Brzo sam odgovorila: “Ne, hvala.”
Dečke sam iz Jeremiahova bratstva poznavala družeći se ponekad s njima u
njihovoj kući, ali djevojke nisam poznavala toliko dobro. Većina je bila iz Zete
Phi, sestrinstva 12 s kojim se Jeremiahovo bratstvo pobratimilo. To je značilo da
su organizirali zajedničke zabave. Jeremiah je želio da pristupim Zeti Phi, ali rekla
sam da neću. Opravdala sam to rekavši da si ne mogu priuštiti članarinu i dodatne
troškove života u sestrinskoj kući, ali zapravo sam se nadala sklopiti prijateljstva
s raznim vrstama djevojaka, a ne samo s onima koje srećem u sestrinstvu. Željela
sam proširiti svoje iskustvo studiranja, kao što je moja majka uvijek naglašavala
da trebam. Sudeći prema Taylorinim riječima, sestrinstvo Zeta Phi bilo je
namijenjeno partijanericama i droljicama, nasuprot njezinog sestrinstva koje je
navodno bilo otmjenije i ekskluzivnije. I daleko više usredotočeno na služenje
zajednici, dodala je nakon kraćeg razmišljanja.

12
Sestrinstva i bratstva - društvene organizacije na sjevernoameričkim fakultetima i
sveučilištima, članstvo stječu studentice i studenti dodiplomskog studija i ono vrijedi doživotno.
Članovi obično u sveučilišnim kampusima žive zajedno u kućama svog sestrinstva/bratstva.
Imena sestrinstava/bratstava najčešće su nadahnuta kombinacijom slova grčke abecede. (Nap.
prev.)

12
 .
Djevojke su neprestano prilazile i grlile Jeremiaha. Meni su rekle “bok”, ja
sam im uzvratila s “bok” i otišla na kat odložiti torbu u Jeremiahovu sobu. Putom
dolje u prizemlje ugledala sam nju.
Lacie Barone, odjevenu u uske traperice i svilenu majicu na bretele koju su
crvene cipele visokih potpetica s patentnim zatvaračem što ih je imala na nogama
u najboljem slučaju podignule na 162 centimetra visine, kako razgovara s
Jeremiahom. Lacie je bila društveni stup Zete Phi i bila je starija - godinu starija
od Jerea, dvije od mene. Kosa joj je bila tamnosmeđa, ošišana na glatki bob koji
bi zašuštao kad god bi zamahnula glavom i bila je sitna. Bila je, po bilo čijim
standardima, seksi. Po Taylorinom riječima, bila je zatreskana u Jeremiaha. Rekla
sam Taylor da mi to nimalo ne smeta niti me brine, i stvarno sam to mislila. Zašto
bi mene bilo briga za to?
Naravno da se Jeremiah sviđao curama. Bio je vrsta mladića koju su djevojke
voljele. Ali čak ni djevojka lijepa poput Lacie na nas nije imala utjecaja. Nas smo
dvoje bili par s dugom poviješću i svijetlom budućnošću. Poznavala sam ga bolje
nego itko drugi, kao što je i on poznavao mene i znala sam da Jere nikada ne bi ni
pogledao drugu curu.
Jeremiah me tada ugledao i mahnuo mi da priđem. Došla sam do njih i rekla:
“Hej, Lacie.”
“Hej”, rekla je ona.
Privukavši me k sebi, Jeremiah je rekao: “Lacie najesen odlazi studirati u
Pariz.” Lacie je rekao: “Nas dvoje sljedeće ljeto želimo s ruksacima na leđima
proputovati Europu.”
Pijuckajući svoje pivo, Lacie je rekla: “To je cool. Koje zemlje?”
“Definitivno idemo u Francusku”, rekao je Jeremiah. “Belly jako dobro
govori francuski.”
“Zapravo ne govorim”, rekla sam joj osjetivši nelagodu. “Slušala sam ga samo
u srednjoj školi.”
Lacie je rekla: “O, i moj je francuski užasan. Zapravo samo želim otići onamo
i jesti na tone sira i čokolade.”
Imala je iznenađujuće dubok i promukao glas za nekoga tako sitne građe.
Pitala sam se puši li. Nasmiješila sam se i pomislila da Taylor nije imala pravo,
da je ta cura baš simpatična.
Kad je nekoliko minuta poslije otišla uloviti neko piće, rekla sam: “Draga je.”
Jeremiah je slegnuo ramenima i rekao: “Da, ona je cool. Želiš da ti donesem
nešto za popiti?”
“Naravno”, rekla sam.
Stavio mi je ruke na ramena i posjeo me na kauč. “Sjedni ovdje. Da nisi ni
mrdnula. Odmah se vraćam.”

13
 .
Promatrala sam ga kako se probija kroz gužvu, osjećajući se ponosnom što ga
smijem zvati svojim. Svojim dečkom, svojim Jeremiahom. Prvi pored kojeg sam
ikada zaspala. Prvi kojem sam ispričala kako sam jednom, kad mi je bilo osam
godina, naletjela na svoje roditelje dok su radili ono. Prvi koji je otišao u ljekarnu
i kupio mi sredstvo protiv bolova jer sam imala užasne grčeve zbog mjesečnice,
prvi koji mi je nalakirao nokte na nogama, držao mi kosu dok sam povraćala
ispred svih njegovih prijatelja nakon što sam se bila užasno napila, prvi koji mi je
na oglasnoj ploči ispred moje spavaonice napisao ljubavnu poruku.

TI SI MLIJEKO U MOM FRAPEU,

oduvijek i zauvijek Volim te, J.

On je bio prvi dečko kojeg sam poljubila. Bio je moj najbolji prijatelj. I svakim
mi je danom to bilo sve jasnije. Tako treba biti. On je onaj pravi. Moj pravi.

14
 .

Četvrto poglavlje

o se dogodilo kasnije te večeri.

T Plesali smo. Grlila sam Jeremiaha oko vrata, glazba je pulsirala oko nas.
Osjećala sam se zajapureno i omamljeno, od plesanja i alkohola. Soba je bila
krcata ljudima, ali kad je Jere pogledao u mene, nije postojao nitko drugi. Samo
ja i on.
Ispružio je ruku i zataknuo mi pramen kose iza uha. Izgovorio je nešto što
nisam uspjela razabrati.
“Što?” viknula sam.
On je viknuo: “Nemoj se nikada ošišati, može?”
“Morat ću! Izgledat ću kao - kao vještica!”
Jeremiah se kucnuo po uški i rekao: “Ne čujem te!”
“Vještica!” Zamahnula sam kosom koja mi se rasula preko lica kako bih
naglasila svoje mišljenje, počela sam se pretvarati da miješam nešto u kotlu i
zloslutno sam se zahihotala.
“Sviđaš mi se kad izgledaš kao vještica”, rekao mi je na uho. “Kako bi bilo
da je samo malo podrežeš?”
Viknula sam: “Obećavam da se neću ošišati na kratko ako ti obećaš da ćeš se
odreći svog sna o dugačkoj bradi!”
Još je od Dana zahvalnosti13 pričao o tome kako će pustiti bradu, kad su se
neki od njegovih srednjoškolskih prijatelja počeli natjecati tko će pustiti najdužu.
Rekla sam mu da nipošto ne pokušava, da će me previše podsjećati na mog tatu.
“Razmislit ću o tome”, rekao je ljubeći me.
Usne su mu imale okus po pivu, a vjerojatno je isti slučaj bio i s mojima.
Tada nas je uočio Tom, dečko iz Jeremiahova bratstva i doletio navalivši na
Jeremiaha kao bik. Na sebi je imao samo gaće i u ruci je nosio bocu vode. A, te
gaće nisu bile ni bokserice, već obične bijele uske. “Prekid, prekid!” viknuo je.

13
Dan zahvalnosti - (eng. Thanksgiving) - savezni praznik u SAD-u koji se slavi četvrtog
četvrtka u studenome. Započeo se slaviti kao dan zahvale i žrtve za blagoslov žetve prethodne
godine. (Nap. prev.)

15
 .
Počeli su se naguravati i kad je Jeremiah ulovio Toma u kravatu, Tomova se
boca za vodu puna piva prolila po meni i Anikinoj haljini.
“Sorkač, sorkač”, promrmljao je. Kad je Tom stvarno pijan, sve ponavlja
dvaput.
“U redu je”, rekla sam cijedeći suknju i pokušavala ne gledati prema donjoj
polovici njegova tijela.
Otišla sam u kupaonicu očistiti haljinu, ali ispred je bio dugačak red, pa sam
otišla u kuhinju.
Ondje je dvoje na kuhinjskom stolu lizalo žesticu jedno s drugoga: Luke je iz
Jeremiahovog bratstva lizao sol iz pupka crvenokose djevojke.
“Hej, Isabel”, rekao je on podignuvši pogled.
“Mm, hej, Luke”, rekla sam. Zatim sam primijetila neku djevojku koja je
povraćala u sudoper, okrenula se na peti i otišla otamo.
Krenula sam prema kupaonici na katu. Navrh stubišta progurala sam se pored
jednog tipa i cure koji su se mazili i slučajno nagazila dečku na ruku. “Jako mi je
žao”, rekla sam, ali činilo se da nisu ni primijetili, jer je drugu ruku bio zavukao
ispod djevojčine bluze.
Kad sam napokon uspjela ući u kupaonicu, zaključala sam za sobom vrata i
uzdahnula od olakšanja. Ta je zabava bila još razuzdanija nego obično.
Pretpostavljala sam da su se svi jednostavno malo previše opustili, poslije svršetka
školske godine i ispitnih rokova. Bilo mi je pomalo drago što Anika nije mogla
doći. Ne bi ovo bila njezina scena - kao što nije ni moja.
Utapkala sam malo tekućeg sapuna u vlažne mrlje i držala palčeve da će se
dati oprati. Netko je pokušao otvoriti vrata, a ja sam doviknula: “Samo malo.”
Dok sam stajala ondje petljajući po haljini čula sam kako djevojke s druge
strane vrata razgovaraju. Nisam baš obraćala pozornost na njih, dok nisam čula
Lacien glas. Čula sam je kako kaže: “Večeras izgleda baš seksi, zar ne?”
Drugi je glas rekao: “On uvijek izgleda seksi.”
Ona je pijanim glasom profrfljala: “Bome, prokleto si u pravu.”
Druga je djevojka rekla: “Tako sam ljubomorna što si se uspjela spetljati s
njim.”
Pjevušeći, Lacie je rekla: “Što god se dogodi u Cabou, ostaje u Cabou.”
Odjednom sam osjetila vrtoglavicu. Naslonila sam se na vrata kupaonice da
vratim ravnotežu. Nema šanse da razgovaraju o Jeremiahu. Jednostavno nema
šanse.
Netko je udario po vratima i ja sam poskočila.
Ne razmišljajući, otvorila sam. Laciena je ruka poletjela prema njezinim
ustima kad me ugledala. Izraz na njezinom licu osjetila sam kao udarac u trbuh.
Osjetila sam fizičku bol. Čula sam kako je druga djevojka oštro udahnula, ali

16
 .
činilo mi se kao da to promatram iz velike udaljenosti. Osjećala sam se kao da
mjesečarim dok sam prolazila pored njih i krenula hodnikom.
Nisam mogla vjerovati. To ne može biti istina. Moj Jere to ne bi napravio.
Otišla sam u njegovu sobu i za sobom zaključala vrata. Sjela sam na njegov
krevet, koljena privukla pod bradu, vrteći u mislima film na početak. Što god se
dogodi u Cabou, ostaje u Cabou14.
Taj izraz na Lacienu licu, oštar udah one djevojke. Film se vrtio, i vrtio, i
vraćao na početak. Njih dvoje koji razgovaraju večeras. Način na koji je slegnuo
ramenima kad sam rekla da je draga.
Morala sam znati zasigurno. Morala sam to čuti od Jeremiaha.
Napustila sam njegovu sobu i otišla ga potražiti. Dok sam lutala uokolo,
osjetila sam da se šok pretvara u bijes. Gurala sam se kroz gomilu. Jedna je pijana
djevojka profrfljala: “Hej!” kad sam joj stala na nogu, ali nisam se zaustavila da
joj kažem: “Oprosti.”
Naposljetku sam ga pronašla kako stoji vani i pije pivo sa svojim frendovima
iz bratstva. S otvorenih sam vrata rekla: “Moram razgovarati s tobom.”
“Samo sekundu, Bells”, rekao je.
“Ne. Odmah.”
Dečki su počeli zbijati šale i govoriti: “Ooo, netko je u problemima”, “Fisher
je ozbiljno nagrabusio.”
Čekala sam.
Jeremiah je sigurno nešto primijetio u mojem pogledu, jer je krenuo za mnom
unutra, gore po stubama i u njegovu sobu. Zatvorila sam za sobom vrata.
“Što se događa?” upitao me, izgledajući jako zabrinuto.
Praktički sam ispljunuta riječi. “Jesi li se tijekom ljetnih praznika spetljao s
Lacie Barone?”
Jeremiahovo je lice problijedilo. “Što?”
“Jesi li se spetljao s njom?”
“Belly -”
“Znala sam”, šapnula sam. “Znala sam.”
Iako nisam znala, zapravo ne. Ništa nisam znala.
“Čekaj malo, daj malo pričekaj.”
“Da pričekam?” vrisnula sam. “O moj Bože, Jere. O moj Bože.”
Kliznula sam na pod. Noge me više nisu htjele držati.

14
Što se dogodi u Cabou, ostaje u Cabou - parafraza stare izreke “Što se dogodi u (Las) Vegasu,
ostaje u (Las) Vegasu”; kako je Las Vegas grad u koji ljudi uglavnom odlaze kockati,
pijančevati i slično, ne žele da se o tome pročuje kod kuće. (Nap. prev.)

17
 .
Jeremiah je kleknuo pored mene i pokušao mi pomoći da ustanem, ali
pljesnula sam ga po ruci. “Ne diraj me!”
Sjeo je na pod pored mene, glavu spustio među koljena. “Belly, to je bilo
onomad kad smo bili prekinuli. Kad nismo hodali.” Zurila sam u njega.
Naš je takozvani prekid trajao cijelih tjedan dana. To i nije bio pravi prekid,
barem ne za mene. Ni u jednom trenutku nisam bila pomislila da nećemo opet
prohodati. Plakala sam bila cijeli taj tjedan, dok je on bio u Cabou 15 i ljubio Lacie
Barone.
“Znao si da nismo prekinuli za pravo! Znao si da to nije bio pravi prekid!”
Sav očajan, rekao je: “Kako sam to trebao znati?”
“Ako sam ja znala, trebao si i ti znati!”
Progutao je, a njegova je Adamova jabučica poskočila gore pa dolje. “Lacie
me slijedila cijeli taj tjedan. Nije me htjela ostaviti na miru. Kunem ti se, nisam
se želio spetljati s njom. Jednostavno se dogodilo.” Ušutio je.
Osjećala sam se prljavom dok sam to slušala. Sve mi se zgadilo. Nisam željela
razmišljati o njih dvoje, nisam si željela to predočiti. “Šuti”, rekla sam. “Ne želim
slušati o tome.”
“Bila je to pogreška.”
“Pogreška? Ti to zoveš pogreškom? Pogreška je bila kad si ostavio moje
gumene papuče za tuširanje u tuš-kabini i kad su zbog toga popljesnivile pa sam
ih morala baciti. To je bila pogreška, gade jedan.” Počela sam plakati.
Ništa nije rekao. Samo je sjedio s glavom među koljenima i slušao.
“Više ne znam tko si.” Želudac mi se grčio. “Mislim da će mi pozliti.”
Jeremiah mi je pružio koš za smeće koji je stajao pored njegova kreveta i ja
sam povratila, napinjala se i plakala. Pokušao mi je protrljati leđa, ali naglo sam
se odmaknula od njega. “Ne diraj me”, promrmljala sam brišući usta nadlanicom.
Ovo nema smisla. Ništa nema smisla. Ovo nije Jeremiah kojeg poznajem. Moj
me Jeremiah nikada ne bi ovako povrijedio. Nikada ne bi ni pogledao drugu curu.
Moj je Jeremiah bio iskren, snažan i postojan. Nisam znala tko je ta osoba pored
mene.
“Žao mi je”, rekao je. “Užasno mi je žao.”
Sada je i Jeremiah plakao. Baš dobro, pomislila sam. Pati kao što patim i ja.
“Želim biti potpuno iskren prema tebi, Belly. Ne želim više nikakvih tajni.”
Zatim se slomio do kraja i počeo plakati kao kišna godina.
Ja sam se sasvim umirila.
“Poseksali smo se.”

15
Cabo (Cabo San Lucas) - odmorište Meksiku (Nap. prev.)

18
 .
Nisam se ni snašla, a moja je ruka poletjela prema njegovu licu. Pljusnula sam
ga najjače što sam mogla. Nisam uopće razmišljala, samo sam odreagirala. Moja
je ruka ostavila mrljavi crveni otisak na njegovu desnom obrazu.
Zurili smo jedno u drugo. Nisam mogla vjerovati da sam ga udarila, a nije
mogao ni on. Šok se tek počeo pomaljati na njegovu licu, a na mojem je vjerojatno
stajao isti izraz. Nikada prije nikoga nisam udarila.
Trljajući obraz, rekao je: “Užasno mi je žao.”
Rasplakala sam se još jače. U mislima sam ih vidjela kako se grle, kako se
ljube. Seks mi još nije bio ni pao na pamet. Kako li sam samo bila glupa.
Rekao je: “Ništa mi to nije značilo. Kunem ti se da nije.”
Pokušao mi je dotaknuti ruku, a ja sam se trgnula. Obrisavši obraze, rekla
sam: “Tebi seks možda ne znači ništa. Ali meni nešto znači, i ti to znaš. Sve si
upropastio. Nikada ti više neću moći vjerovati.”
Pokušao me privući k sebi, ali odgurnula sam ga. Sav očajan, rekao je: “Kad
ti kažem, to s Lacie nije mi značilo ništa.”
“Meni nešto znači. A očito nešto znači i njoj.”
“Nisam zaljubljen u nju!” viknuo je. “Zaljubljen sam u tebe!”
Jeremiah je dopuzao do mene. Zagrlio me oko koljena. “Nemoj otići”,
zamolio je. “Molim te, nemoj otići.”
Pokušala sam se otresti njegova stiska, ali bio je snažan. Držao se za mene
kao da sam splav, a on utopljenik na moru.
“Toliko te volim”, rekao je dok mu je cijelo tijelo drhtalo. “Oduvijek sam
volio samo tebe, Belly.”
Poželjela sam vrištati i dalje i plakati, nekako pronaći izlaz iz ove situacije.
Ali nisam znala kako. Pogledavši dolje u njega, osjećala sam se kao da sam od
kamena. Nikada me prije nije razočarao. No sada jest i bilo mi je još gore, jer
uopće nisam bila spremna na to. Bilo mi je teško povjerovati da me prije samo
nekoliko sati nosio na leđima po kampusu i da sam ga voljela više nego ikada.
“Ne možemo natrag”, rekla sam i izgovorila sam to kako bih ga povrijedila.
“Ono što smo nekoć bili, toga više nema. Večeras smo to izgubili.”
Očajan, rekao je: “Možemo. Znam da možemo.”
Odmahnula sam glavom. U oči su mi opet navrle suze, ali nisam više željela
plakati, naročito ne pred njim. Ili s njim. Nisam željela osjećati tugu. Ništa nisam
željela osjećati. Obrisala sam opet lice i ustala. “Odlazim.”
Ustao je zateturavši. “Čekaj!”
Progurala sam se pored njega i s njegova kreveta zgrabila svoju torbu. Izašla
sam kroz vrata, otrčala niz stube i izletjela van. Trčala sam cijelim putom do
autobusne postaje dok me torba udarala po ramenu, potpetice kuckale po
pločniku. Zamalo sam se spotaknula i pala, ali uspjela sam se održati na nogama.

19
 .
Utrčala sam u autobus baš poslije posljednje osobe ispred mene i odvezli smo se.
Nisam pogledala iza sebe da vidim slijedi li me Jeremiah.

Moja cimerica Jillian ranije je toga dana otišla kući na ljetne praznike pa sam
barem imala sobu samo za sebe da mogu plakati u miru. Jeremiah me neprestano
nazivao i slao mi poruke, pa sam isključila mobitel. No prije nego što sam otišla
u krevet uključila sam ga ponovno da vidim što mi je napisao.

Strašno me sramota.
Molim te, razgovaraj sa mnom.
Volim te i uvijek ću te voljeti.

Rasplakala sam se još jače.

20
 .

Peto poglavlje

K ad smo prekinuli onomad u travnju, to me stvarno zateklo.

svađom.
Da, tu i tamo smo se znali malo posvađati, ali to se jedva moglo zvati

Ono, jednom je Shay bila organizirala zabavu u ljetnikovcu svoje krsne kume.
Pozvala je bila tonu ljudi i rekla da mogu povesti i Jeremiaha. Trebali smo se svi
urediti do daske i cijele noći plesati vani. Svi ćemo prespavati ondje preko
vikenda, rekla je Shay - bit će ludo i nezaboravno. Bila sam sretna što sam
pozvana. Rekla sam Jeremiahu za to, a on je rekao da ima utakmicu i neka odem
sama. Rekla sam: “Zar ne možeš izostati? Nije to baš prava tekma, samo
rekreativna.” Bilo je cendravo od mene što sam to rekla, ali izgovorila sam to i
mislila.
Bila je to naša prva svađa. Ne baš prava svađa, nismo vikali jedno na drugo
ni ništa sličnog, ali on je bio bijesan, a bijesna sam bila i ja.
Uvijek smo se družili s njegovim prijateljima. To je na neki način imalo
smisla. On je već imao svoju ekipu, a ja sam svoju tek stvarala. Oduvijek mi je
trebalo vremena da se zbližim s ljudima i dok sam se stalno družila s ekipom iz
njegova bratstva, djevojke su se zbližavale jedna s drugom bez mene. Osjećala
sam se kao da se odričem nečega, a nisam toga ni bila svjesna. Kad me Shay
pozvala na zabavu, to mi je mnogo značilo i željela sam da nešto znači i
Jeremiahu.
Bilo je tu i drugih stvari koje su mi išle na živce. Stvari koje nisam bila znala
o Jeremiahu, stvari koje nisam mogla znati dok sam ga viđala samo preko ljeta u
kući na plaži. Kao koliko je dosadan i naporan kad se napuši trave sa svojim
cimerima i s njima kupi pizzu od ananasa i šunke i sluša “Gangstas Paradise” od
Coolija16 i kad se smiju, ono, satima.
Tu su i njegove sezonske alergije. Nikada ga nisam bila viđala u proljeće, pa
nisam ni znala da pati od njih.

16
Coolio (1963. - 2022.) - američki reper i glumac Artis Leon Ivey Jr., poznatiji pod
umjetničkim imenom Coolio, najveći hit iz 1995. godine bio mu je “Gangsta’s Paradise” (eng.
Gangsterski raj). (Nap. prev.)

21
 .
Bio me nazvao, kihao je kao lud, nos mu je bio opako začepljen i sav je bio
jadan i bijedan. “Možeš li doći k meni da se malo družimo?” upitao je ispuhujući
nos. “I možeš mi donijeti maramice? I sok od naranče?”
Ugrizla sam se za jezik da mu ne odgovorim: “Imaš alergiju, a ne svinjsku
gripu.”
Dan prije otišla sam bila u kuću njegova bratstva. Dok sam ja pisala zadaću,
on je s cimerom igrao videoigrice. Zatim smo gledali neki kung-fu film i naručili
indijsku hranu, iako je ja baš nisam voljela, jer sam poslije uvijek osjećala
mučninu. Jeremiah je rekao da se samo zbog indijske hrane osjeća bolje kad ga
stvarno spopadne alergija. Jela sam naan17 i rižu i bila ljutita dok je Jeremiah gutao
tikku masalu18 od piletine i gledao svoj film. Nekada se stvarno znao ponašati kao
da nije svjestan baš ničega i ja sam se ponekad pitala radi li to namjerno.
“Stvarno bih rado došla, ali moram za sutra napisati jedan esej”, rekla sam
pokušavajući zvučati kao da mi je žao zbog toga. “Zato vjerojatno ne bih trebala
doći. Oprosti.”
“Pa, pretpostavljam da bih ja mogao doći k tebi”, rekao je. “Popit ću tonu
tableta protiv alergije i spavati dok ti pišeš. A onda bi možda mogli opet naručiti
indijsku.”
“Da”, rekla sam kiselo. “Mogli bismo.” Ako ništa drugo, barem se neću
morati voziti busom. Ali morat ću otići u kupaonicu na katu i uzeti rolu toaletnog
papira, jer će Jillian biti ljutita ako Jeremiah opet potroši sve njezine papirnate
maramice.
Tada nisam bila znala da će to dovesti do naše prve velike svađe. Posvađali
smo se baš pošteno, urlali smo jedno na drugo i plakali, a bila sam si rekla da se
nikada ni s kim neću tako posvađati. Bila sam čula Jillian kako se tako svađa preko
telefona, cure s moga kata, Taylor. No nikada nisam mislila da ću se i ja tako
posvađati. Mislila sam da se Jeremiah i ja predobro poznajemo, da se poznajemo
predugo, a da bismo se tako posvađali.
Svađa je nalik vatri. Misliš da je imaš pod kontrolom, misliš da je možeš
prekinuti kad god poželiš, ali onda se ni ne snađeš, a svađa zaživi vlastitim
životom, rasplamsa se, više je ne možeš nadzirati i budala si ako misliš da možeš.

Jeremiah i dečki iz njegova bratstva u posljednji su tren bili odlučili preko

proljetnih praznika otići u Cabo.19
Pronašli su bili na internetu neku ludo jeftinu ponudu.

17
Naan - vrsta indijske lepinje. (Nap. prev.)
18
Tikka masala - indijsko jelo obično od pečenih mariniranih komadića piletine u začinjenom
umaku. (Nap. prev.)
19
Cabo (Cabo San Lucas) - odmorište Meksiku (Nap. prev.)

22
 .
Ja sam već bila isplanirala za praznike otići kući. Mama i ja namjeravale smo
otići u grad i pogledati jedan balet, a i Steven će biti kod kuće. Zato sam željela
biti doma, stvarno jesam. Ali kad sam vidjela da si Jeremiah rezervira put, osjećala
sam da mu sve više zamjeram. I on je trebao otići kući. Sada kad je Conrad u
Kaliforniji, gospodin Fisher je praktički uvijek sam. Jeremiah je bio rekao da želi
provesti malo vremena s njim, možda s njim posjetiti Susannahin grob.
Razgovarali smo bili i o tome da na nekoliko dana odemo u Cousins. Znao je
koliko mi to znači. Odrastajući provela sam više vremena u toj kući nego u
vlastitoj. A sada kad Susannah više nema, još mi je važnije bilo da se onamo stalno
vraćamo.
A sada on ide u Cabo. Bez mene.
“Stvarno misliš da bi trebao otići u Cabo?” upitala sam ga. Sjedio je bio za
svojim radnim stolom, nagnut nad računalo i nešto je tipkao. Ja sam sjedila na
njegovu krevetu.
Podignuo je pogled, iznenađen. “To je predobra ponuda, a da bih je propustio.
Osim toga, idu svi moji burazi. Ne mogu to propustiti.”
“Da, ali mislila sam da ćemo otići kući i družiti se s tvojim tatom.”
“Mogu to na ljetnim praznicima.”
“Do tada ima još mnogo mjeseci.” Prekrižila sam ruke na grudima, pa ih opet
spustila.
Jeremiah se namrštio. “O čemu se zapravo radi? Brineš li se zbog toga što ću
na proljetne praznike otići bez tebe?”
Osjetila sam kako mi obrazi crvene. “Ne! Možeš ti kamo god želiš, baš me
briga. Samo mislim da bi bilo lijepo kad bi malo vremena proveo sa svojim tatom.
I postavili su nadgrobni spomenik za tvoju mamu. Mislila sam da ćeš ga željeti
pogledati.”
“Da, želim, ali sve to mogu kad završe predavanja. Možeš sa mnom.”
Zagledao se u mene. “Jesi li ljubomorna?”
“Ne!”
Sada se široko smiješio. “Brineš li se zbog natjecanja u mokrim majicama?”
“Ne!” Užasno mi je išlo na živce što je sve to pretvarao u šalu. Odvratno je
kad si jedini koji se ljuti.
“Ako si toliko zabrinuta, trebala bi poći s nama. Bit će zabavno.”
Nije rekao: “Ako si zabrinuta, ne bi trebala biti.” Rekao je: Ako si zabrinuta,
trebala bi poći s nama. Znam da nije tako mislio, ali ipak mi je to smetalo.
“Znaš da si ne mogu to priuštiti. Osim toga, ne želim ići u Cabo s tobom i
tvojim ‘burazima’. Ne želim biti jedina djevojka ondje i kvariti ti zabavu.”
“Ne bi bila jedina djevojka. Bit će ondje i Alison, Joshova cura.”
Dakle, Alison je pozvana, a ja nisam? Sjela sam uspravno. “Alison ide s vama
dečkima?”
23
 .
“Ne baš. Alison ide s curama iz svog sestrinstva. Uzele su sobe u našem
odmaralištu. Tako smo i saznali za tu ponudu. Ali nećemo se cijelo vrijeme družiti
s njima. Mi ćemo se baviti svojim muškim stvarima, kao na primjer, off-road
utrkivanjem po pustinji. Unajmit ćemo ATV-e20, malo se verati po stijenama,
takve stvari.”
Zagledala sam se u njega. “Dakle, dok ti jurcaš sa svojim pajdašima po
pustinji, želiš da se ja družim s hrpom cura koje ne poznajem?”
Zakolutao je očima. “Poznaješ Alison. Vas ste dvije bile partnerice u pivskom
stolnom tenisu na turniru našeg bratstva.”
“Kako god. Ne idem u Cabo. Idem kući. Moja me se mama zaželjela.” Nisam
rekla da se i njega zaželio njegov tata.
Kad je Jeremiah samo slegnuo ramenima, rekavši time zapravo “Kako god
želiš”, pomislila sam si: E pa dobro, baš ću to izgovoriti, pa sam rekla: “I tvoj se
tata zaželio tebe.”
“O moj Bože. Belly, jednostavno priznaj da se tu ne radi o mojem tati. Tebe
pere paranoja zbog toga što ću proljetne praznike provesti bez tebe.”
“Zašto ti onda ne bi priznao da me nisi ni pozvao da pođem s vama?”
Oklijevao je. Jasno sam vidjela da oklijeva. “Dobro. Da, ne bih imao ništa
protiv da to bude druženje samo nas muških.”
Ustavši, rekla sam: “Pa, čini mi se da će ondje biti i puno djevojaka. Dobro
se zabavi sa Zetama.”
Sada mu se vratom počelo širiti tamno crvenilo. “Ako mi već nisi počela
vjerovati, onda ne znam što da ti kažem. Nikada nisam učinio ništa čime bih
zaslužio da propituješ moje ponašanje. I, Belly, stvarno mi ne treba da mi nabijaš
osjećaj krivice zbog mog tate.”
Počela sam navlačiti tenisice i bila sam toliko ljuta da su mi ruke drhtale dok
sam pokušavala zavezati vezice. “Uopće ne mogu povjerovati koliko si sebičan.”
“Ja? Ja sam sada sebičan?” Odmahnuo je glavom, čvrsto stisnutih usta.
Otvorio ih je kao da će nešto reći, ali onda ih je zatvorio.
“Da, definitivno si ti taj koji je sebičan u ovoj našoj vezi. Uvijek se sve vrti
oko tebe, oko tvojih prijatelja, oko tvog glupog bratstva. Jesam li ti rekla kako
mislim da je to tvoje bratstvo idiotsko? Jer mislim da jest.”
Tihim je glasom upitao: “Što je to toliko idiotsko u njemu?”
“To je samo hrpa bogatunčića koja troši lovu svojih roditelja, vara na ispitima
i na predavanje dolazi mrtva pijana i napušena.”
Povrijeđena izraza na licu, rekao je: “Nismo svi takvi.”

20
ATV (All Terrain Vehicle) - višenamjensko motorno vozilo s pogonom na četiri kotača, za
sve vrste terena. (Nap. prev.)

24
 .
“Nisam mislila na tebe.”
“Da, jesi. Što, samo zato što se ne pripremam za medicinu, znači da sam lijena
protuha iz bratstva?”
“Nemoj svoj kompleks manje vrijednosti prebacivati na mene”, rekla sam.
Izgovorila sam to ne razmišljajući. Bilo je to nešto što mi je bilo palo na pamet,
ali što nikada prije nisam izgovorila naglas. Conrad je bio taj koji se pripremao za
studij medicine. Conrad je bio taj koji se upisao na Stanford 21 i koji je honorarno
radio u jednom laboratoriju. Jeremiah je bio onaj koji je ljudima govorio da mu je
glavni predmet pivologija.
Zurio je u mene. “Što ti to znači, ‘kompleks manje vrijednosti’?”
“Zaboravi”, rekla sam. Prekasno sam shvatila da su stvari otišle dalje nego što
sam namjeravala. Željela sam povući sve što sam izgovorila.
“Ako misliš da sam tako glup i sebičan i niškoristi, zašto si onda uopće sa
mnom?”
Prije nego što sam stigla odgovoriti, prije nego što sam uspjela reći: Nisi ti
glup ni sebičan ni niškoristi, prije nego što sam uspjela okončati tu svađu,
Jeremiah je rekao: “Ma jebeš to. Neću više trošiti tvoje vrijeme. Raskrstimo sada.”
A ja sam rekla: “Dobro.”
Zgrabila sam torbu sa svojim knjigama, ali nisam otišla odmah. Čekala sam
da me zaustavi. Ali nije.
Plakala sam cijelim putom kući. Nisam mogla vjerovati da smo prekinuli.
Nisam osjećala da je to stvarnost. Očekivala sam da me Jeremiah nazove te večeri.
Bio je petak. U Cabo je otišao u subotu ujutro i nije me nazvao ni tada.
Moji su se proljetni praznici sastojali od durenja, povlačenja po kući, jedenja
čipsa i plakanja. Steven je rekao: “Daj ohladi. Nije te nazvao samo zato što je
preskupo nazivati iz Meksika. Već sljedeći tjedan bit ćete opet zajedno, garant.”
Bila sam prilično sigurna u to da je u pravu. Jeremiah je samo trebao malo
prostora. Okej, to je u redu. Kad se vrati, otići ću k njemu, reći da mi je jako žao,
sve ću popraviti i opet će biti kao da se to nikada nije ni dogodilo.
Steven je bio u pravu. Doista smo opet prohodali tjedan dana poslije. Stvarno
sam otišla k njemu i ispričala se, i on se ispričao meni. Nikada ga nisam upitala je
li se što dogodilo u Cabou. Nije mi ni palo na pamet upitati se takvo što. To je bio
dečko koji me volio otkako zna za sebe, a ja sam bila djevojka koja je vjerovala u
tu ljubav. Koja vjeruje u tog dečka.
Jere mi je donio narukvicu sa školjkicama. Malim bijelim duguljastim
puževim kućicama. Jako me razveselila. Jer sam znala da je bio mislio na mene,
da sam mu nedostajala koliko i on meni. Znao je kao što sam znala i ja da s nama

21
Stanford - prestižno sveučilište u Stanfordu, u Kaliforniji, SAD, istraživački orijentirano.
(Nap. prev.)

25
 .
nije svršeno, da nikada neće ni biti. Cijeli je tjedan poslije proljetnih praznika
proveo u mojoj sobi, družio se sa mnom, a ne s dečkima iz svog bratstva. To je
izluđivalo moju cimericu Jillian, ali ja nisam marila za to. Osjećala sam se kao da
smo bliži sada nego ikada. Nedostajao mi je čak i dok je bio na predavanjima.
Ali sada sam znala istinu. Kupio mi je tu glupu jeftinu narukvicu zato što je
osjećao krivicu. A ja sam se tako očajnički željela pomiriti s njim, da nisam toga
bila svjesna.

26
 .

Šesto poglavlje

ad sam sklopila oči, vidjela sam njih dvoje, zajedno, kako se ljube u vrućoj
K kupki. Na plaži. U nekom klubu. Lacie Barone je vjerojatno znala trikove i
pokrete za koje ja niti čula nisam. Ali naravno da ona jest.
Ja sam još uvijek bila djevica.
Nikada se prije nisam seksala, ni s Jeremiahom, ni s ikim. Kad sam bila mlađa,
zamišljala sam si da ću to prvi put napraviti s Conradom. Nije da sam još uvijek
čekala njega. Uopće nije bila stvar u tome. Samo sam čekala pravi trenutak.
Željela sam da to bude posebno, da bude baš kako treba biti.
Bila sam si zamišljala da ćemo to naposljetku napraviti u kući na plaži, da će
svjetla biti ugašena i sve svijeće upaljene kako se ne bih stidjela. Bila sam si
zamišljala da će Jeremiah biti jako nježan i jako drag. Mislila sam si da će se to
dogoditi toga ljeta, kad se nas dvoje vratimo u Cousins.
Osjećala sam se poniženom dok sam sada razmišljala o tome, kako sam
naivna bila. Bila sam mislila da će čekati koliko god bude trebalo da ja budem
spremna. Doista sam vjerovala da hoće.
Ali kako bismo sada mogli biti zajedno? Kako, kad sam zamišljala njega s
Lacie, koja je bila starija od mene i više seksi i profinjenija nego što ću ja ikada
biti, barem po svom mišljenju - to me toliko boljelo da sam jedva mogla disati.
Činjenica da ga je ona poznavala onako kako ja još nisam, da je s njim doživjela
nešto što ja nisam, taj sam osjećaj smatrala najvećom izdajom od svega.
Prije mjesec dana, nekako oko godišnjice smrti njegove mame, ležali smo u
Jeremiahovu krevetu za dvoje. Prevrnuo se na bok, zagledao u mene i njegove su
oči toliko nalikovale Susannahinim, da sam ispružila ruku i pokrila ih.
“Ponekad me boli gledati u tebe”, rekla sam. Obožavala sam činjenicu što sam
mogla izgovoriti to i znati da je točno razumio što želim reći.
“Sklopi oči”, rekao mi je.
Sklopila sam ih i on mi se jako približio, ležali smo licem u lice i osjetila sam
u toplom dahu na svom obrazu miris njegove paste za zube. Zagrlili smo se
nogama. Preplavila me iznenada potreba da uvijek budemo tako blizu jedno
drugome. “Misliš li da će uvijek biti ovako?” upitala sam ga.
“A kako bi inače bilo?” upitao je.

27
 .
Zaspali smo u tom položaju. Kao dvoje djece. Potpuno nevini.
Nikada se više ne možemo vratiti na to. Kako bismo mogli? Sada je sve
zagađeno. Sve, od ožujka naovamo, sve je umrljano.

28
 .

Sedmo poglavlje

ad sam se probudila sljedeće jutro, oči su mi bile toliko otečene, da ih

K zapravo nisam mogla ni otvoriti. Pljusnula sam hladnu vodu po licu, ali nije
previše pomoglo. Oprala sam zube. I zatim se vratila u krevet. Probudila bih se,
čula ljude kako se motaju ispred spavaonice i jednostavno opet zaspala. Trebala
sam se početi pakirati, ali samo sam željela spavati. Prespavala sam cijeli dan.
Ponovno sam se probudila kad je vani već bio mrak i nisam upalila svjetlo.
Jednostavno sam ležala u krevetu dok nisam opet zaspala.

Bilo je kasno popodne sljedećeg dana kad sam napokon ustala. Kad kažem
“ustala”, mislim reći “sjela.” Napokon sam sjela u krevetu. Bila sam žedna.
Osjećala sam se sasvim iscijeđenom, kao da sam presušila od plakanja. To me
potaknulo da ustanem do kraja, prevalim metar i pol do mini hladnjaka i uzmem
jednu bocu flaširane vode koju je Jillian ostavila u spavaonici.
Kad sam pogledala prema njezinom praznom krevetu, po praznim zidovima,
osjetila sam se još depresivnijom. Prošle sam večeri željela biti sama. Danas sam
pomislila da ću skrenuti s uma ako ne razmijenim nekoliko riječi s drugom živom
osobom.
Otišla sam niz hodnik do Anikine sobe. Prvo što je izgovorila kad me ugledala
bilo je: “Što nije u redu?”
Sjela sam na njezin krevet i njezin jastuk priljubila na grudi. Došla sam k njoj
želeći razgovarati, izbaciti sve iz sebe, ali sada mi je bilo teško pronaći riječi.
Osjećala sam se posramljenom. Zbog onoga što mi je učinio, zbog toga što sam
bila s njim u vezi. Sve su moje prijateljice voljele Jeremiaha. Mislile su da je
praktički savršen. Znala sam da čim ispričam Aniki što se dogodilo, sve će to
nestati. Sve će postati stvarnost. Iz nekog sam ga razloga i dalje željela zaštititi.
“Iz, što se dogodilo?”
Stvarno sam mislila da nemam više suza za isplakati, ali nekoliko je ipak
poteklo niz moje obraze. Udahnula sam i izgovorila to. “Jeremiah me prevario.”
Anika se polagano spustila na krevet. “Nemoj me zezati”, dahnula je. “Kad?
S kim?”

29
 .
“S Lacie Barone, onom djevojkom iz njihova bratskog sestrinstva. Za vrijeme
proljetnih praznika. Dok nismo bili u vezi.”
Kimnula je, upijajući moje riječi.
“Tako sam bijesna na njega”, rekla sam. “Što se spetljao s drugom curom i
šutio cijelo vrijeme. Ako ništa ne kažeš, to je isto kao da si slagao. Osjećam se
tako glupom.”
Anika mi je pružila kutiju papirnatih rupčića sa svog radnog stola. “Ženo,
dopusti si osjetiti sve što trebaš”, rekla je.
Ispuhala sam nos. “Osjećam... kao da ga više ne poznajem onoliko koliko sam
mislila. Osjećam da mu više ne mogu vjerovati.”
“Vjerojatno je najgore od svega tajiti takvu stvar od osobe koju voliš”, rekla
je Anika.
“Ne misliš da je u svemu najgore to što me prevario?”
“Ne. Hoću reći, da, to je užasno. Ali trebao ti je reći. Moć tom događaju daje
upravo činjenica što ti ga je zatajio.”
Šutjela sam. I ja sam imala jednu tajnu. Nikome je nisam rekla, čak ni Aniki
ili Taylor. Rekla sam sebi da im nisam rekla zato što je ta stvar nebitna, a onda
sam to sasvim smetnula s uma.
U protekle sam dvije godine ponekad iz sjećanja izvlačila uspomenu na
Conrada i promatrala je u mislima, divila joj se, kao što sam ponekad promatrala
svoju staru zbirku školjaka. Osjećala sam užitak dodirujući svaku školjkicu, svaki
njezin brid, osjećajući hladnu glatkoću. Čak i nakon što smo Jeremiah i ja počeli
hodati, svako toliko, sjedeći na predavanju ili čekajući bus ili pokušavajući
zaspati, izvukla bih neku staru uspomenu. Prvi put kad sam ga pobijedila u
plivačkoj utrci. Ono kad me naučio plesati. Kako je ujutro običavao mokrim
rukama zaglađivati kosu.
No postojala je i ta jedna posebna uspomena, koju si nisam dopuštala
prizivati. Ta je bila čvrsto pod ključem.

30
 .

Osmo poglavlje

io je to dan poslije Božića. Moja je majka bila otišla na jednotjedni izlet u

B Tursku, koji je odgodila dvaput - prvi put kad se Susannah poslije remisije
vratio rak i poslije, kad je Susannah umrla. Moj je otac bio s obitelji svoje djevojke
Linde u Washingtonu, D.C. Steven je bio na skijanju s nekim prijateljima s faksa.
Jeremiah i gospodin Fisher otišli su bili posjetiti neke rođake u New York.
A ja? Ja sam po već treći put na televiziji gledala A Christmas Story22. Na sebi
sam imala svoju pidžamu s božićnim simbolima, onu koju mi je Susannah bila
poslala prije dvije godine - crvenu, flanelsku s veselim otiskom božikovine, koja
mi je tada bila predugačka u nogavicama. Zavrtanje rukavica i nogavica bio je dio
zabave njezina nošenja. Upravo sam bila večerala - smrznutu pizzu s kobasicom
i preostale kekse posute šećerom koje je jedna studentica ispekla za moju majku.
Počela sam se osjećati kao Kevin iz filma Home Alone23. Osam sati navečer
u subotu, ja plešem po dnevnoj sobi na melodiju pjesme “Rockin’ Around the
Christmas Tree 24”, i sažalijevam samu sebe. Moje ocjene na kraju zimskog
semestra bile su tako-tako. Svi članovi moje obitelji odsutni. Jedem sama pizzu iz
dubokog. A kad me Steven ugledao prvi dan nakon povratka, najprije mi je rekao:
“Ti bokca, evo i naša je brucošica nabacila svojih sedam kilograma, ha?” Bubnula
sam ga u nadlakticu, a on je rekao da se šali, ali nije se šalio. U četiri sam mjeseca
nabila pet kilograma. Pretpostavljam da jedenje vrućih pečenih krilaca i ramena i
pizze iz Domino’sa u četiri ujutro može to učiniti djevojci. Ali, što onda? To
brucoško nabacivanje kilaže bilo je svojevrsni obred inicijacije.

22
A Christmas Story - američka božićna komedija iz 1983. godine. (Nap. prev.)
23
Home Alone - američki božićni film za djecu iz 1990. godine s Macaulayem Culkinom,
Joeom Pescijem, Danielom Sternom, Catherine O’Hara, Johnom Candyjem u glavnim
ulogama; film je doživio ukupno šest nastavaka, posljednji 2022. godine; u Hrvatskoj preveden
kao “Sam u kući”. Glavni lik, dječak Kevin McCallister, koji je za Božić zabunom i nesretnim
stjecajem okolnosti ostao sam u kući dok je njegova obitelj u Francuskoj; kuću pokušaju
opljačkati lopovi, a Kevin ih u tome spriječi postavljanjem raznih domišljatih zamki. (Nap.
prev.)
24
Rockin’ Around the Christmas Tree - božićna pjesma iz 1958. koju je pjevala Brenda Lee i
dječak Kevin iz filma “Sam u kući”. (Nap. prev.)

31
 .
Otišla sam u kupaonicu u prizemlju i pljusnula se po obrazima kao Kevin u
filmu. “Pa što!” dreknula sam.
Nisam namjeravala dopustiti da me to baci u komu. Odjednom mi je na pamet
pala jedna ideja. Otrčala sam na kat i počela trpati stvari u svoj ruksak - roman
koji mi je mama kupila za Božić, tajice, debele čarape. Zašto bih ja bila sama kod
kuće kad mogu otići na meni najdraže mjesto na svijetu?
Petnaest minuta poslije, nakon što sam oprala suđe od večere i ugasila sva
svjetla, već sam bila u Stevenovu autu. Njegov je auto bio ljepši od moga, a ono
što on ne zna neće ga povrijediti. Osim toga, tako sam ga kaznila što je spomenuo
moje brucoško nabijanje kilograma.
Vozila sam prema Cousinsu, pjevala iz petnih žila “Please Come Home for
Christmas 25” (u obradi Bon Jovija, naravno) i grickala perece posute čokoladnim
crvenim i zelenim mrvicama (još jedan dar moje majke). Znala sam da sam
donijela pravu odluku. U ljetnikovcu u Cousinsu ću biti dok si rekao keks. Upalit
ću vatru, pripremiti si malo vruće čokolade koja će se dobro slagati s mojim
perecima, ujutro se probuditi i otići na plažu u zimskom izdanju. Naravno da sam
više voljela tu plažu u ljetno doba, ali i u zimskom je izdanju za mene imala
poseban šarm. Odlučila sam nikome ne reći da sam otišla. Kad se svi vrate sa
svojih izleta, moj će biti moja mala tajna.

Doista sam u Cousins došla brzo. Autocesta je bila gotovo prazna i praktički sam
doletjela ondje. Kad sam se zaustavila na kolnom prilazu, glasno sam uskliknula.
Tako je dobro vratiti se ovamo. Bio je to prvi put da sam u toj kući poslije više od
godinu dana.
Rezervni sam snop ključeva pronašla na mjestu na kojem uvijek stoje - ispod
rasklimane daske na terasi. Osjećala sam tihu radost kad sam ušla u kuću i upalila
svjetla.
Unutra je bilo ledeno i bilo mi je mnogo teže upaliti vatru nego što sam
očekivala. Brzo sam odustala i napravila si vruću čokoladu čekajući da se pokrene
grijanje. Zatim sam u prizemlje donijela hrpu pokrivača iz ormara s posteljinom i
lijepo se smjestila na kauču ispod njih, uz svoje perece posute čokoladnim
mrvicama i šalicu vruće čokolade. Na televiziji se prikazivao film How the Grinch
Stole Christmas?26, a ja sam zaspala slušajući kako stanovnici Tkograda pjevaju
“Welcome Christmas”.

25
Please Come Home for Christmas - božićna pjesma iz 1960. godine američkog blues pjevača
Charlesa Browna koju je 1978. godine obradio američki rock sastav Eagles i 1992. američki
pjevač Jon Bon Jovi. (Nap. prev.)
26
How the Grinch Stole the Christmas - američki dječji božićni animirani film/ komedija iz
1966. godine, po istoimenoj knjizi dr. Seussa, koji je doživio mnoge obrade. U Hrvatskoj
preveden kao “Kako je Grinch ukrao Božić.” (Nap. prev.)

32
 .
Probudio me zvuk nečijeg provaljivanja u kuću. Čula sam lupanje po vratima
i zatim kako netko petlja po bravi. Isprva sam samo ležala ispod pokrivača, nasmrt
prestrašena, trudeći se da ne dišem preglasno. Neprestano sam mislila: O moj
Bože, o moj Bože, ovo je baš kao u Home Alone. Što bi učinio Kevin? Vjerojatno
bi postavio zamku u predvorju, ali za to nije bilo vremena.
A zatim je provalnik viknuo: “Steven? Jesi li unutra?”
Pomislila sam: O moj Bože, drugi je provalnik već u kući i zove se Steven!
Sakrila sam se ispod pokrivača, a onda sam pomislila: Kevin se ne bi skrivao
ispod deke. Obranio bi svoju kuću.
Uzela sam mjedeni žarač s kamina i svoj mobitel i odšuljala se u predvorje.
Bila sam previše prestrašena da pogledam kroz prozor i nisam željela da me vidi,
pa sam samo pritisnula tijelo uz vrata i napeto osluškivala, držeći prst na tipki s
brojem devet na mobitelu.
“Steve, otvori. To sam ja.”
Srce mi je gotovo prestalo kucati. Ja poznajem taj glas. Nije to bio glas
provalnika. Bio je to Conrad.
Naglo sam otvorila vrata. To je doista bio on. Zagledala sam se u njega i on u
mene. Nisam znala da ću se tako osjećati kad ga ponovno ugledam. Srce mi je
bilo u grlu, teško mi je bilo disati. U tih nekoliko sekundi, zaboravila sam sve i
postojao je samo on.
Na sebi je imao zimski kaput koji nikada prije nisam vidjela, u boji devine
dlake i sisao je mali trakasti crvenobijeli slatki štapić. Ispao mu je iz usta. “Kog
vraga?” rekao je i dalje zijevajući.
Kad sam ga zagrlila, mirisao je na pepermint i Božić.
Obraz mu je bio hladan na mojem. “Zašto držiš žarač?” Malo sam se
odmaknula. “Mislila sam da si provalnik.”
“Naravno da jesi.”
Krenuo je za mnom u dnevnu sobu i sjeo u naslonjač nasuprot kauču. I dalje
je izgledao šokirano. “Što ti radiš ovdje?”
Slegnula sam ramenima i odložila žarač na stolić za kavu. Adrenalin je brzo
napuštao moje tijelo i počela sam se osjećati prilično glupo. “Bila sam sasvim
sama u kući i nisam znala da dolaziš. Što ti radiš ovdje? Nisam znala da se vraćaš.”
Conrad je tada bio u Kaliforniji. Nisam ga vidjela otkako se godinu dana prije
preselio onamo. Lice mu je bilo pomalo čekinjavo, jer se nije bio obrijao nekoliko
dana. No brada mu je izgledala mekana, ne bodljikava. Bio je i preplanuo, što mi
se učinilo uvrnutim, s obzirom na to da je bila zima, a onda sam se sjetila da
studira u Kaliforniji, gdje je uvijek sunčano.
“Tata mi je poslao kartu u posljednji čas. Trebala nam je cijela vječnost da
sletimo, zbog snijega, pa sam ovamo došao kasno. Kako su Jere i tata i dalje u
New Yorku, odlučio sam jednostavno doći ovamo.” Zaškiljio je prema meni.

33
 .
“Što je?” upitala sam, odjednom krajnje svjesna svog izgleda. Pokušala sam
zagladiti kosu na tjemenu - bila je sva razbarušena od spavanja. Diskretno sam
dotaknula kutove usta. Jesam li sva slinava?
“Imaš čokolade po cijelom licu.”
Obrisala sam usta nadlanicom. “Ne, nemam”, slagala sam. “To je vjerojatno
samo prljavština.”
Dobro se zabavljajući, podignuo je obrve pogledavši prema gotovo praznoj
limenci u kojoj su stajali pereci posuti čokoladnim mrvicama. “Što je, zar si
jednostavno ugurala glavu unutra da uštediš na vremenu?”
“Ma zaveži”, rekla sam, ali nisam mogla, a da se ne nasmiješim.
Jedino svjetlo u prostoriji, treperavo, dopiralo je s televizijskog ekrana.
Doimalo se nestvarnim, zateći se tako blizu njega.
Doista nasumičan obrat onoga što mi se činilo sudbinom. Zadrhtala sam i deke
privukla bliže sebi.
Skinuvši kaput, rekao je: “Želiš da upalim vatru?”
Odmah sam rekla: “Da! Zbog nekog razloga ja je nisam uspjela zapaliti.”
“Treba imati poseban pristup”, rekao je na svoj nadmeni način. No sada sam
već znala da je to bila samo predstava.
Sve je toliko poznato. Već smo bili ovdje, baš ovako, prije samo dva Božića.
Toliko se toga dogodilo otada. Imao je sasvim novi život, baš kao i ja. Pa ipak, na
neki način, osjećala sam kao da nimalo vremena nije prošlo, kao da nas ne dijeli
nikakva udaljenost. Na neki način, sve se doimalo istim.
Možda je i njemu na pamet pala ista stvar, jer je rekao: “Možda je prekasno
za vatru. Mislim da ću se jednostavno srušiti u krevet.” Naglo je ustao i krenuo
prema stubištu. Zatim se okrenuo i upitao: “Ti spavaš ovdje u prizemlju?”
“Da”, rekla sam. “Ušuškana kao mali medo u brlogu.”
Kad je došao do stubišta, Conrad je zastao i rekao: “Sretan Božić, Belly.
Stvarno je dobro vidjeti te.”
“I tebe.”

Sljedeće jutro, čim sam se probudila, imala sam taj neobičan osjećaj da je već
otišao. Ne znam zašto. Potrčala sam po stubama provjeriti i baš kad sam zaobišla
ogradu spotaknula sam se o hlače svoje pidžame i pata na leđa usput tresnuvši
glavom.
Ležala sam sa suzama u očima i zurila u strop. Bol je bila nestvarna. Zatim se
iznad mene pojavila Conradova glava. “Jesi li dobro?” upitao je usta punih hrane,
vjerojatno žitarica. Pokušao je pomoći mi da sjednem, ali sam mahnula rukom da
se makne.
“Ostavi me na miru”, promrmljala sam nadajući se da će suze nestati ako
budem dovoljno brzo treptala.
34
 .
“Jesi li ozlijeđena? Možeš li se micati?”
“Mislila sam da si otišao”, rekla sam.
“Jok. Evo me.” Kleknuo je pored mene. “Daj mi jednostavno dopusti da ti
pomognem ustati.”
Odmahnula sam glavom.
Conrad se spustio na pod pored mene pa smo oboje ležali na drvenom podu
kao da ćemo početi raditi anđele u snijegu. “Koliko te boli, na ljestvici od jedan
do deset? Osjećaš li kao da si nešto istegnula?”
“Na ljestvici od jedan do deset... mene boli za jedanaest.”
“Baš si prava beba kad je riječ o boli”, rekao je, ali zvučao je zabrinuto.
“Nisam.” Namjeravala sam mu to i dokazati. Čak sam i ja znala koliko
plačljivo zvučim.
“Hej, ovaj tvoj pad nije šala. Baš se tako i životinje spotaknu na koru od
banane u crtićima.”
Odjednom mi se više nije plakalo. “Jesi li ti to mene upravo nazvao
životinjom?” zahtijevala sam znati okrenuvši glavu da ga pogledam. Pokušao je
zadržati ozbiljan izraz lica, ali kutovi njegovih usana sve su se više izvijali prema
gore. Zatim je okrenuo glavu da me pogleda i oboje smo se počeli smijati. Toliko
sam se smijala da me počelo boljeti jače.
Usred smijanja zastala sam i rekla: “Au.”
Sjeo je i rekao: “Uzet ću te na ruke i odnijeti na kauč.”
“Ne”, usprotivila sam se slabašnim glasom. “Preteška sam za tebe. Ustat ću
za minutu, samo me još malo ostavi ovdje.”
Conrad se namrštio i vidjela sam da se uvrijedio. “Znam da ne mogu podići
onoliko teške utege koliko može Jere, ali mogu podignuti djevojku, Belly?”
Trepnula sam. “Nije stvar u tome. Teža sam nego što misliš. Znaš već,
brucoško nabijanje kilograma ili što već.” Lice mi je planulo i na trenutak sam
zaboravila koliko me jako bole leđa i kako je uvrnuto što je spomenuo Jerea.
Jednostavno sam se osjećala osramoćenom.
Tihim je glasom rekao: “Pa, meni izgledaš isto.” Zatim me vrlo nježno
podignuo u naručje. Držala sam se jednom rukom oko njegova vrata i rekla:
“Nabacila sam priličnu kilažu. Pet kilograma sigurno.”
Rekao je. “Ne brini. Držim te.”
Odnio me do kauča i polegnuo. “Donijet ću ti nešto protiv bolova. To bi ti
trebalo malo pomoći.”
Pogledavši ga, odjednom mi je nešto palo na pamet.
O moj Bože. Ja tebe i dalje volim.

35
 .
Mislila sam da su moji osjećaji prema Conradu na sigurnome, pod ključem,
kao i moje stare koturaljke i mali zlatni sat koji mi je kupio tata kad sam naučila
gledati na sat.
No samo zato što ste nešto nekamo spremili, to ne znači da ta stvar više ne
postoji. Ti su osjećaji i dalje ondje. Cijelo vrijeme. Morala sam se suočiti s tim.
On je dio mog DNK-a. Imam smeđu kosu i pjegice i u srcu ću uvijek nositi
Conrada. Uvijek će nastanjivati jedan mali njegov dio, dio srca one djevojčice
koja i dalje vjeruje u mjuzikle, ali to je to. Nije imao više od toga. Jeremiah će
imati sve drugo - mene sadašnju i mene buduću. I jedino je to važno. A ne prošlost.
Možda je tako sa svim prvim ljubavima. Uvijek zadrže mali dio vašeg srca.
Conrad u svojoj dvanaestoj, trinaestoj, četrnaestoj, petnaestoj, šesnaestoj, čak i
sedamnaestoj. Do kraja svog života o njemu ću razmišljati s nježnošću, onako
kako se sjetite svog prvog kućnog ljubimca, prvog auta koji ste vozili. Sve što se
učinili prvi put jako je važno. Ali bila sam prilično sigurna u to da je još važnije
sve ono što ste učinili i drugi put i još mnogo puta poslije toga. A Jeremiah, on će
biti moja konstanta, njemu ću se u srcu uvijek vraćati.

Conrad i ja ostatak toga dana smo proveli zajedno, ali ne zapravo zajedno. Upalio
je vatru i za kuhinjskim je stolom čitao dok sam ja gledala film Itʼs a Wonderful
Life27. Za ručak smo pojeli juhu od rajčice iz limenke i ostatak mojih pereca
posutih čokoladnim mrvicama. Zatim je otišao trčati po plaži, a ja sam se skrasila
gledajući Casablancu28. Kad se vratio, brisala sam rukavom majice suze iz kutova
očiju. “Zbog ovog me filma zaboli srce”, zagraktala sam.
Skinuvši svoju jaknu od flisa, Conrad je rekao: “Zašto? Kraj je sretan. Bolje
joj je bilo s Laszlom.”
Iznenađeno sam ga pogledala. “Gledao si Casablancu?”
“Naravno da jesam. Pa to je klasik.”
“Pa, očito nisi baš previše pozorno gledao, jer Rick i Ilsa 29 su suđeni jedno
drugome.”
Conrad je podrugljivo frknuo. “Njihova ljubavna pričica nije ništa u
usporedbi s poslom koji je Laszlo 30 obavljao za Pokret otpora.”

27
It’s A Wonderful Life - američki slavni i hvaljeni film, drama/komedija redatelja Franka
Capre iz 1946. godine, s Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi; radnja filma zasnovana na
pripovijetki “The Greatest Gift” američkog književnika Phillipa Van Dorena Sterna. U
Hrvatskoj preveden kao “Divan život’’ (Nap. prev.)
28
Casablanca - američka romantična drama Michaela Curtiza iz 1942. godine, u glavnim
ulogama Humphrey Bogart i Ingrid Bergman, film je dobio tri Oscara - za najbolji film, najbolji
adaptirani scenarij i najboljeg redatelja. (Nap. prev.)
29
Rick i Ilsa - glavni likovi iz filma “Casablanca.” (Nap. prev.)
30
Laszlo - jedan od likova iz filma “Casablanca”. (Nap. prev.)

36
 .
Ispuhavši nos u rupčić rekla sam: “Užasno si ciničan za jednog tako mladog
tipa.”
Zakolutao je očima. “A za navodno odraslu djevojku, ti si previše
emocionalna.” Krenuo je prema stubama.
“Robote!” viknula sam prema njegovim leđima. “Limenko 31!”
Čula sam ga kako se smije kad je za sobom zatvorio vrata kupaonice.
Sljedećega jutra Conrada više nije bilo. Otišao je baš kao što sam i mislila da
hoće. Bez pozdrava, bez ičega. Jednostavno je nestao, kao duh. Conrad, Duh
prošlih Božića32.

Jeremiah me nazvao dok sam se vraćala kući iz Cousinsa. Upitao je što radim, a
ja sam mu rekla da vozim prema svojoj kući, ali nisam mu rekla gdje sam bila.
Bila je to odluka donesena u djeliću sekunde. U tom trenutku nisam znala zašto
sam slagala. Samo sam znala kako ne želim da zna gdje sam bila.
Zaključila sam da je Conrad ipak u pravu. Ilsi je suđeno biti s Laszlom. Tako
je trebalo završiti, od samog početka. Rick je bio samo mali dio njezine prošlosti,
dio koji će uvijek u srcu čuvati kao najveću dragocjenost, ali to je bilo to, jer
prošlost je upravo ono što joj ime kaže. Prošla.

31
Tin Man (Limenko) - lik iz američkog filma “Čarobnjak iz Oza” (fantastično-glazbenog, iz
1939. godine, s Judy Garland u glavnoj ulozi), koji želi posjetiti čarobnjaka i zamoliti ga da mu
podari srce. (Nap. prev.)
32
Duh prošlih Božića - izmišljeni lik iz novele “Božićna priča” (“Christmas Carol”) Charlesa
Dickensa iz 1843. godine. (Nap. prev.)

37
 .

Deveto poglavlje

ad sam otišla iz Anikine sobe, uključila sam mobitel.

K Bilo je brdo Jeremiahovih poruka i e-mailova, a pristizali su i dalje. Zavukla
sam se pod deku i pročitala ih sve. Zatim sam ih pročitala ponovno, a kad sam
završila, naposljetku sam mu odgovorila napisavši: Daj mi malo prostora. Otpisao
je OK, i to je bila posljednja njegova poruka za taj dan. I dalje sam provjeravala
je li stiglo nešto novo od njega, a kad nije, bila sam razočarana, iako sam znala da
nemam pravo osjećati se tako. Željela sam da me ostavi na miru i da i dalje nastoji
popraviti situaciju. Ali ako ja ne znam što želim, kako bi on mogao znati?
Ostala sam u svojoj sobi i pakirala se. Bila sam gladna i na kartici s bonovima
za hranu još uvijek sam imala pravo na nekoliko obroka, ali bojala sam se da ću
na kampusu naletjeti na Lacie. Ili, još gore, na Jeremiaha. Pa ipak, bilo je dobro
što sam imala nešto za raditi i što sam mogla glasno naviti glazbu, a da ne moram
slušati pritužbe svoje cimerice Jillian.
Kad više nisam mogla izdržati glad, nazvala sam Taylor i sve joj ispričala.
Toliko je glasno vrištala, da sam morala odmaknuti mobitel od uha. Odmah je
dojurila s buritom od crnog graha i smoothiejem od jagode i banane. Neprestano
je odmahivala glavom i govorila: “Ta drolja iz Zeta Phija.”
“Nije kriva samo ona, nego i on”, rekla sam između dva zalogaja burita.
“O, znam ja to. Samo čekaj. Njegovo će lice imati susret treće vrste s mojim
noktima kad ga se dočepam. Ostavit ću mu takve ožiljke da ga nikada više niti
jedna cura neće htjeti.” Pregledala je svoje nalakirane nokte kao da su oružje.
“Kad sutra odem na manikuru, reći ću Danielle neka ih pošteno naoštri.”
Srce mi se ispunilo ljubavlju i zahvalnošću prema njoj. Ima nekih stvari koje
može izgovoriti samo prijateljica koju poznaješ čitavog svog života i odmah sam
se počela osjećati malo bolje. “Ne moraš ga unakaziti.”
“Ali želim.” Zakačila je svoj mali prst o moj. “Jesi li dobro?”
Kimnula sam. “Bolje sam, sada kad si ti ovdje.”
Dok sam srkala posljednje tragove svog smoothieja, Taylor me upitala:
“Misliš li da ćeš ga primiti natrag?”
Bila sam iznenađena i osjetila olakšanje kad u njezinom glasu nisam čula
osudu. “Što bi ti učinila na mojem mjestu?” upitala sam je.

38
 .
“To je na tebi.”
“Znam, ali... bi li ga ti primila natrag?”
“U uobičajenim okolnostima, ne bih. Da me neki tip prevario dok smo bili u
prekidu, da je samo i pogledao drugu curu, ne bih. Bio bi mrtav za mene.” Žvakala
je svoju slamku. “Ali Jeremiah nije bilo tko. Vas dvoje imate zajedničku prošlost.”
“Što se dogodilo s onim pričama o tome kako ćeš ga izgrebati na mrtvo ime?”
“Nemoj izvrtati stvari, u ovom ga trenutku mrzim kao nikoga. Zaribao je na
maestralan način. Ali on nikada neće biti tamo neki tip, za tebe neće. I to je
činjenica.”
Ništa nisam rekla. Ali znala sam da je u pravu.
“I dalje mogu prikupiti svoje cure iz sestrinstva i noćas mu probušiti sve
gume.” Taylor me bubnula u rame. “Ha? Što misliš o tome?”
Pokušavala me nasmijati. Upalilo je. Nasmijala sam se prvi put poslije, činilo
mi se, jako mnogo vremena.

39
 .

Deseto poglavlje

oslije one naše svađe prije posljednje godine u srednjoj, stvarno sam mislila
P da ćemo se Taylor i ja brzo pomiriti, kao i uvijek. Mislila sam da će se drama
ispuhati za najviše tjedan dana. Jer, zbog čega smo se uopće posvađale? Naravno,
obje smo izgovorile neke gadne stvari - ja sam nju nazvala djetinjastom, ona mene
usranom najboljom prijateljicom, ali nije da se nismo i ranije tako znale posvađati.
Najbolje se prijateljice tu i tamo posvađaju.
Kad sam se vratila kući iz Cousinsa, stavila sam Taylorine sandale i odjeću u
vrećicu, spremna odnijeti joj te stvari čim mi signalizira da više nismo ljutite jedna
na drugu. Uvijek je Taylor bila ta koja je signalizirala, ona je bila ta koja je
poticala pomirenje.
Čekala sam, ali signal nije došao. Otišla sam nekoliko puta k Marcy, nadajući
se da ću naletjeti na nju i da ćemo biti prisiljene porazgovarati o svemu. No svaki
put kad sam se zatekla ondje, nje nije bilo. Prošli su tjedni. Ljetu je gotovo bio
kraj.
Jeremiah je neprestano, tijekom srpnja i većeg dijela kolovoza, ponavljao
jednu te istu stvar. “Ne brini, pomirit ćete se vi. Uvijek se pomirite.”
“Ne razumiješ, ovo nije kao prije”, rekla sam mu. “Ne želi me ni pogledati.”
“I sve to samo zbog nekakve zabave”, rekao je, što. me razbjesnilo.
“Nije zbog zabave.”
“Znam, znam - čekaj malo, Bells.” Čula sam kako razgovara s nekim, a onda
se vratio na telefon. “Upravo su nam stigla ljuta krilca. Hoćeš da te nazovem kad
pojedem? Brzo ću ja.”
“Ne, u redu je”, rekla sam.
“Nemoj biti ljutita.”
Rekla sam: “Nisam”, i nisam bila. Zapravo ne. Kako bi on mogao razumjeti
što se događa sa mnom i s Taylor? On je muško. On to ne razumije. Nije znao
koliko je važno, koliko je stvarno od presudne važnosti da Taylor i ja u posljednju
godinu školovanja u srednjoj školi uđemo pomirene.
Zašto je, onda, jednostavno nisam mogla nazvati? Dijelom zbog ponosa, ali
dijelom i zbog nečega drugoga. Ja sam bila ta koja sam se neprestano povlačila
od nje, a ona je ostala postojana i čekala je. Možda sam mislila da sam je prerasla,

40
 .
da je tako najbolje. Ionako ćemo se morati rastati sljedeće jeseni, pa će ovako
možda biti lakše. Možda smo previše ovisile jedna o drugoj, možda ja više o njoj
nego ona o meni i sada moram stati na svoje noge. To sam govorila sebi.
Kad sam to sljedeće večeri ispričala Jeremiahu, rekao je: “Ma samo je
nazovi.”
Bila sam prilično sigurna da sam mu već dojadila s pričama o tome, pa sam
rekla: “Možda. Razmislit ću o tome.”

Tjedan dana prije nego što je počela nastava, u tjednu kad sam se obično već
vratila iz Cousinsa, uvijek bismo zajedno odlazile u šoping za početak nove
školske godine. Uvijek. Radile smo to još od osnovne. Uvijek je znala koje
traperice treba kupiti. Otišle bismo u Bath & Body Works33 i nakupovale štošta
po principu “Kupi tri proizvoda, pa četvrti dobiješ za badava”, a onda bismo došle
kući i sve razdijelile tako da svaka dobije po jedan losion, jedan gel za tuširanje,
jedan piling. Opremile bismo se da nam potraje barem do Božića.
Te godine sam u kupnju otišla sa svojom mamom. Moja je mama mrzila
šopingirati. Čekale smo bile u redu da platimo traperice kad su u trgovinu ušle
Taylor i njezina mama noseći svaka po nekoliko vrećica. “Luce!” doviknula je
moja mama.
Gospođa Jewel je mahnula i odmah nam prišla, a Taylor je polagano hodala
za njom noseći na nosu sunčane naočale, odjevena u stare traperice odrezane do
iznad koljena. Moja je mama zagrlila Taylor, a gospođa Jewel mene i rekla:
“Dugo se nismo vidjele, dušo.”
Mojoj je mami rekla: “Laurel, možeš li vjerovati kako su narasle naše curice?
Bože moj, sjećam se kad su inzistirale na tome da sve rade zajedno. Saune, šišanja,
sve.”
“Sjećam se”, rekla je moja majka smiješeći se.
Ulovila sam Taylorin pogled. Naše su mame nastavile pričati, a mi smo samo
stajale ondje gledajući jedna u drugu, ali suzdržano i odsutno.
Poslije minute, Taylor je izvukla svoj mobitel. Nisam željela dopustiti da taj
trenutak prođe, a da joj ništa ne kažem. Upitala sam je: “Jesi li kupila išta vrijedno
kupovanja?”
Kimnula je. Kako je na nosu imala sunčane naočale, bilo mi je teško zaključiti
što misli. Ali dobro sam poznavala Taylor. Obožavala se hvaliti svojim povoljnim
kupnjama.

Bath & Body Works - američki trgovački lanac koji prodaje sapune, losione, mirise i svijeće.
33

Osnovan 1990. godine u New Albaniju, u Ohiju, SAD, i otada se proširio na 6 kontinenata.
Godine 1997. bio je najveći lanac trgovina s potrepštinama za kupanje u SAD-u. (Nap. prev.)

41
 .
Taylor je oklijevala, a onda je rekla: “Kupila sam jedne seksi čizme na
sniženju od dvadeset i pet posto. I dvije ljetne haljine koje uz tajice i pulovere
mogu nositi i zimi.”
Kimnula sam. Tada je došao moj red da platim pa sam rekla: “Pa, vidimo se
u školi.”
“Vidimo se”, rekla je i okrenula se.
Ne razmišljajući pružila sam traperice svojoj mami i zaustavila Taylor. To će
možda biti posljednji put da razgovaramo ako nešto ne kažem. “Čekaj”, rekla sam.
“Želiš li doći k meni večeras? Kupila sam novu suknju, ali ne znam bih li trebala
košulje nositi uvučene u nju ili što...”
Na trenutak je napućila usne, a onda je rekla: “U redu. Nazovi me.”
Taylor je došla te večeri. Pokazala mi je kako nositi tu suknju - koje cipele
idu najbolje uz nju i koje majice i košulje. Među nama više nije bilo isto, ne
odmah, a možda nikada više ni neće biti. Odrastale smo. Još smo uvijek
pokušavale dokučiti kako ostati dijelom života one druge, a da jedna drugoj ne
budemo sve na svijetu.

Najveća je ironija bila u tome što smo na kraju završile na istom faksu. Od svih
sveučilišta na ovome svijetu, završile smo na istome. To je bila sudbina. Suđeno
nam je bilo da ostanemo prijateljice. Suđeno nam je bilo da ostanemo u životu
one druge, i znate što? Nisam imala baš ništa protiv toga. Nismo neprestano bile
zajedno, kao nekoć - ona je imala cure iz svog sestrinstva, ja prijateljice sa svog
kata. Ali i dalje smo imale jedna drugu.

42
 .

Jedanaesto poglavlje

ljedeći dan nisam više mogla izdržati. Nazvala sam Jeremiaha. Rekla sam mu
S da ga želim vidjeti, da bi trebao doći k meni i glas mi je drhtao dok sam to
izgovarala. Preko telefona sam čula koliko je zahvalan zbog toga, koliko je željan
popraviti situaciju. Pokušala sam svoj poziv opravdati time što sam si rekla da ga
moram vidjeti uživo kako bih mogla nastaviti dalje sa svojim životom. No istina
je bila da mi je nedostajao. Vjerojatno sam, kao i on, željela dokučiti način na koji
bih uspjela zaboraviti što se dogodilo.
No koliko god da mi je nedostajao, kad sam otvorila vrata i ponovno ugledala
njegovo lice, sva se ona povrijeđenost opet vratila istom brzinom i zapljusnula me
svom snagom. I Jeremiah je to vidio. Isprva je izgledao ispunjen nadom, a onda
poražen. Kad me pokušao privući k sebi i ja sam njega željela zagrliti, ali
jednostavno si to nisam mogla dopustiti. Umjesto toga, odmahnula sam glavom i
odgurnula ga od sebe.
Sjeli smo na moj krevet, leđima se naslonili na zid, noge su nam visjele preko
ruba kreveta.
Rekla sam: “Kako da znam da nećeš to ponoviti? Kako da budem u stanju
ponovno ti vjerovati?”
Ustao je. Na trenutak sam pomislila da će otići i srce samo što mi nije stalo.
Ali onda je kleknuo na jedno koljeno, tik ispred mene. Vrlo je tiho izgovorio:
“Mogla bi se udati za mene.”
Isprva nisam bila sigurna da sam ga dobro čula. Ali onda je ponovio: “Udaj
se za mene.”
Zavukao je ruku u džep svojih traperica i izvukao prsten. Srebrni, s malim
dijamantom na sredini. “Ovo bi bilo samo za početak, dok si ne budem mogao
priuštiti da sam kupim prsten - svojim novcem, a ne tatinim.”
Nisam osjećala svoje tijelo. On je i dalje govorio, a ja ništa nisam mogla čuti.
Mogla sam samo zuriti u prsten u njegovoj ruci.
“Užasno te volim. Ovih nekoliko proteklih dana bez tebe bio sam u paklu.”
Duboko je udahnuo. “Jako mi je žao što sam te povrijedio, Bells. To što sam
učinio - to je neoprostivo. Znam da sam nam nanio veliku štetu, znam da ću se

43
 .
morati jako, jako potruditi da mi ponovno počneš vjerovati. Učinit ću sve što
treba, samo ako mi dopustiš. Bi li mi... željela dopustiti da pokušam?”
“Ne znam”, šapnula sam.
Progutao je i njegova je Adamova jabučica poskakivala gore-dolje. “Jako ću
se potruditi, kunem ti se. Uzet ćemo stan izvan kampusa, možemo ga lijepo
urediti. Ja ću prati rublje. Naučit ću kako skuhati još nešto osim ramena i žitarica.”
“Stavljanje žitarica u zdjelu zapravo nije kuhanje”, rekla sam odvrativši
pogled, jer su mi prizori koje je ocrtavao jednostavno bili previše. I ja sam si ih
mogla dočarati. Kako bi to bilo dražesno. Samo nas dvoje, počinjemo ispočetka,
u vlastitom stanu.
Jeremiah me zgrabio za ruke, a ja sam ih brzo izvukla iz njegova stiska. Rekao
je: “Zar ne vidiš, Belly? To je naša priča, oduvijek. Tvoja i moja. Samo naša.”
Sklopila sam oči, pokušavajući raščistiti misli. Otvorila sam ih i rekla:
“Jednostavno želiš izbrisati to što si učinio ženidbom sa mnom.”
“Ne. Nije stvar u tome. To što se dogodilo one večeri” - oklijevao je - “navelo
me da nešto shvatim. Nikada ne želim biti bez tebe. Nikada. Ti si za mene jedina.
Oduvijek to znam. Na cijelom svijetu ne postoji djevojka koju bih volio onako
kako volim tebe.”
Ponovno me uzeo za ruku i ja je taj put nisam povukla. “Voliš li me još
uvijek?” upitao je.
Progutala sam. “Da.”
“Onda se, molim te, udaj za mene.”
Rekla sam: “Nikada me više ne smiješ tako povrijediti.” To je napola bilo
upozorenje a napola molba.
“Neću”, rekao je, a ja sam znala da doista to i misli.
Gledao me s toliko odlučnosti, revnosti. Dobro sam poznavala njegovo lice,
sada možda bolje od ičijega. Svaku crtu, svaku oblinu. Tu malu kvržicu na
njegovu nosu kad ga je slomio surfajući na valovima, taj gotovo potpuno
izblijedjeli ožiljak na njegovu čelu koji je zaradio kad se s Conradom hrvao u sobi
za snimanje i prevrnuo jednu lončanicu. Bila sam prisutna u tim trenucima. Možda
sam njegovo lice poznavala bolje i od vlastitoga - provela sam sate zureći u njega
dok je spavao, prelazeći prstom po njegovoj jagodici. Možda je i on tako postupao
sa mnom.
Nisam željela jednoga dana ugledati neku oznaku na njegovu licu i ne znati
kako ju je zaradio. Željela sam biti s njim. To je bilo lice koje sam voljela.
Bez riječi sam lijevu ruku izvukla iz njegove, a Jeremiahovo se lice snuždilo.
Zatim sam posegnula prema njemu, a njegovo se lice ozarilo. Sreća koju sam
osjetila u tome trenutku - ne mogu to uopće opisati. Ruka mu je drhtala kad sam
prsten navukla na svoj prst. Upitao je: “Isabel Conklin, hoćeš li se udati za mene?”
glasom punim ozbiljnosti koju nikada prije nisam čula.

44
 .
“Da, udat ću se za tebe”, rekla sam.
Zagrlio me i držali smo se jedno za drugo, priljubljeni kao da smo utopljenici
i kao da smo jedno drugome splav za spašavanje. Meni je na pamet palo samo
jedno: ako smo uspjeli preživjeti ovu oluju, uspjet ćemo i u svemu ostalome. On
je griješio, a griješila sam i ja. No voljeli smo se i samo je to bilo važno.
Cijele smo noći sklapali planove - gdje ćemo živjeti, na koji ćemo način vijest
priopćiti svojim roditeljima. Proteklih se nekoliko dana doimalo kao da su se
dogodili u nekom drugom životu. Toga dana smo, bez ijedne dodatne izgovorene
riječi o tome, odlučili da ćemo prošlosti dopustiti da ostane u prošlosti. Mi smo
kretali prema budućnosti.

45
 .

Dvanaesto poglavlje

e sam noći sanjala Conrada. Bila sam jednake dobi kao i sada, ali on je bio
T mlađi, bilo mu je deset ili jedanaest godina. Mislim da je čak na sebi imao
kombinezon. Igrali smo se ispred moje kuće dok se nije smračilo, trčali smo po
dvorištu. Rekla sam: “Susannah će se pitati gdje si. Trebao bi otići kući.” On je
rekao: “Ne mogu. Ne znam se vratiti kući. Hoćeš li mi pomoći?” I tada sam se
rastužila, jer ni ja nisam znala. Više nismo bili ispred moje kuće, a bilo je jako
mračno. Bili smo u šumi. Bili smo se izgubili. Kad sam se probudila, plakala sam,
a Jeremiah je spavao pored mene. Sjela sam u krevetu. Bio je mrak, jedino je
svjetlo bacala moja budilica. Na njoj je pisalo da su četiri sata i pedeset i sedam
minuta. Ponovno sam legla.
Obrisala sam oči i udahnula Jeremiahov miris, slatkoću njegova lica, način na
koji su se njegove grudi podizale i spuštale dok je disao. On je tu. On je opipljiv i
stvaran i leži pored mene, priljubljen je uz mene, kako već mora biti kad spava
pored mene u studentskom krevetu. Sada smo toliko bliski.
Ujutro, kad sam se probudila, nisam se odmah sjetila svega. Onaj je san plutao
u poleđini moga uma, na mjestu kojem nisam mogla pristupiti. Raspršivao se,
nestajao je brzo, ali ne sasvim, ne još. Morala sam se jako usredotočiti, brzo
prikupiti sve prizore, da ga ne izgubim.
Pomaknula sam se da ću sjesti, ali Jeremiah me privukao k sebi i rekao: “Još
samo pet minuta.” On je bio velika žlica, a ja malena, ušuškana u njegov zagrljaj.
Sklopila sam oči, pokušavajući se sjetiti prije nego što san do kraja nestane.
Osjećala sam se kao u onim sekundama prije nego što sunce sasvim izađe - klizi,
klizi polagano ispod obzora i onda ga više nema. Sjeti se, sjeti se, inače će ti taj
san iskliznuti zauvijek.
Jeremiah je počeo govoriti nešto o doručku, a ja sam mu usta prekrila rukom
i rekla: “Ššš. Samo sekundu.”
A onda sam ga dosegnula. Evo ga, Conrad, i kako smiješno izgleda u
kombinezonu od trapera. Nas se dvoje satima igramo ispred kuće. Glasno sam
uzdahnula. Osjetila sam veliko olakšanje.
“Što si ono bio rekao?” upitala sam Jeremiaha.
“Doručak”, rekao je utisnuvši poljubac u moj dlan.
Priljubivši se bliže njemu, rekla sam: “Još samo pet minuta.”
46
 .

Trinaesto poglavlje

Ž eljela sam reći svima, oči u oči, sve odjednom. Na neki čudan način, bit će to
savršen trenutak. Naše će obitelji cijeli tjedan biti zajedno u Cousinsu.
Sklonište za zlostavljane žene u kojem je Susannah volontirala i za koje je
prikupljala novčana sredstva posadilo je vrt u njezinu čast i sljedeće će subote tom
prigodom organizirati malu svečanost. Svi ćemo biti ondje - ja, Jere, moja mama,
njegov tata, Steven. Conrad.
Conrada nisam bila vidjela od Božića. Trebao je doletjeti na proslavu
pedesetog rođendana moje majke, ali odustao je u posljednji tren. “Tipični Con”,
rekao je Jeremiah odmahujući glavom. Pogledao je u mene, čekajući da se složim
s njegovim riječima. Ništa nisam rekla.
Moja je majka s Conradom imala poseban odnos, oduvijek. Razumjeli su se
međusobno na način koji ja nisam mogla dokučiti. Nakon što je Susannah umrla
zbližili su se još više, možda zato što su tugovali na isti način - svatko sam za
sebe. Često su razgovarali telefonom, a o čemu, ja ne znam. Zato, kad nije došao,
vidjela sam da je jako razočarana, iako ništa nije rekla. Željela sam joj reći: Voli
ti njega koliko god hoćeš, ali nemoj ništa očekivati zauzvrat. Conrad nije netko
na koga možeš računati.
No poslao je lijep buket crvenih cinija. “To je moje omiljeno cvijeće” rekla
je, sva ozarena.
Što će reći kad mu objavimo svoju novost? Nisam mogla ni početi s
pretpostavkama. Kad je riječ bila o Conradu, nikada ni u što nisam bila sigurna.
Brinula sam i zbog toga što će reći moja majka. Jeremiah nije bio zabrinut, ali
on se rijetko kad brinuo zbog ičega. Rekao je: “Kad shvate da si ozbiljna, morat
će se pomiriti s time, jer nas neće moći spriječiti. Sada smo odrasli.”

Vraćali smo se iz blagovaonice. Jeremiah je ispustio moju ruku, skočio na klupu,

zabacio glavu i viknuo na sav glas: “Hej, ekipica! Belly Conklin će se udati za
mene!”
Nekolicina se okrenula i pogledala u nas pa nastavila hodati.
“Silazi odatle”, rekla sam smijući se, pokrivajući lice kapuljačom.

47
 .
Skočio je natrag na zemlju i jednom optrčao klupu ruku podignutih uvis,
oponašajući zrakoplov. Dotrčao je do mene i podignuo me u zrak ispod pazuha.
“Dođi, leti”, poticao me.
Zakolutala sam očima i dvaput raširenim rukama mahnula gore-dolje. “Evo.
Sretan?”
“Da”, rekao je položivši me na tlo.
I ja sam bila sretna. To je bio Jere kojeg poznajem. To je bio dječak iz
ljetnikovca. Sada kad smo se zaručili, obećali zauvijek jedno drugome biti sve,
osjećala sam se kao da je on, bez obzira na sve promjene u proteklih nekoliko
godina, isti onaj dječak i ja da sam ista djevojčica. Sada nam to nitko više ne može
oduzeti.

48
 .

Četrnaesto poglavlje

nala sam da moram razgovarati s Taylor i Anikom prije nego što ujutro dođe
Z moj tata i odvede me. Razmišljala sam o tome da im kažem dok budemo sve
tri na hrpi, ali znala sam da će Taylor biti povrijeđena ako nju, svoju najstariju
prijateljicu, stavim u isti koš s Anikom, koju sam bila poznavala manje od godinu
dana. Morala sam najprije reći Taylor. Toliko joj dugujem.
Znala sam kako će misliti da sam luda. Ponovno prohodati s Jeremiahom
jedna je stvar, ali udati se za njega nešto je sasvim drugo. Za razliku od mnogih
djevojaka iz njezina sestrinstva, Taylor se nije namjeravala udati dok joj ne bude
barem dvadeset i osma.
Nazvala sam je i zamolila je da se sastane sa mnom u Drip Houseu, kafiću u
kojem smo svi učili. Rekla sam joj da imam neke novosti. Pokušala je preko
telefona izvući od mene o čemu je riječ, ali oduprla sam se pritisku, rekavši: “To
je vrsta novosti koju moraš reći oči u oči.”
Kad sam došla ondje, Taylor je već sjedila pijuckajući svoju ledenu kavu s
nemasnim mlijekom. Na nosu je imala svoje Ray-Banice34 i pisala je nekome
poruku na mobitelu. Odložila je telefon kad me ugledala.
Sjela sam joj nasuprot, pazeći da ruke držim u krilu.
Skinuvši sunčane naočale rekla je: “Danas izgledaš mnogo bolje.”
“Hvala, Tay. I osjećam se mnogo bolje.”
“Onda, što ima?” Pažljivo me promatrala. “Jeste li se pomirili? Ili ste
prekinuli zauvijek?”
S užitkom sam ispružila svoju lijevu ruku. Pogledala je u nju, zbunjena. Zatim
se usredotočila na moj prstenjak.
Raširila je oči. “Ti mene hebeno zafrkavaš. Zaručena si?!” vrisnula je.
Nekolicina se ljudi okrenula i pogledala u nas, ozlovoljena. Malo sam na svom
sjedalu pogrbila ramena. Zgrabivši moju ruku, rekla je: “O moj Bože. Daj da
vidim tu stvarčicu!”
Vidjela sam kako misli da je prsten premalen, ali nisam marila za to.

34
Ray-Ban - američko-talijanska marka luksuznih sunčanih i dioptrijskih naočala koju je 1936.
godine utemeljila tvrtka Bausch & Lomb. (Nap. prev.)

49
 .
“O moj Bože”, rekla je i dalje zureći u prsten.
“Znam”, rekla sam
“Ali, Belly... on je tebe prevario.”
“Počinjemo iznova. Ja njega stvarno volim, Tay.”
“Da, ali tajming je pomalo sumnjiv”, rekla je polagano. “Hoću reći, ovo se
dogodilo stvarno iznenada.”
“I jest i nije. I sama si to rekla. Ovo je Jere o kojem smo razgovarale. On je
ljubav mog života.”
Samo je zurila u mene, otvorenih usta. Ispljunula je: “Ali - ali zašto ne možete
pričekati barem dok ne završite faks?”
“Ne vidimo smisla u tome ako ćemo se na kraju ipak vjenčati.” Otpila sam
gutljaj Taylorinog napitka. “Unajmit ćemo si stan. Možeš mi pomoći pri odabiru
zavjesa i sličnih stvarčica.”
“Valjda”, rekla je. “Ali, čekaj malo, što je s tvojom mamom? Je li Laurel skroz
odlijepila?”
“Mojoj mami i njegovom tati reći ćemo sljedeći tjedan u Cousinsu. Mojem
ćemo tati reći poslije.”
Uspravila se. “Čekaj malo, dakle, nitko još ni ne zna za to? Samo ja?”
Klimnula sam i vidjela da joj je bilo drago. Obožava biti osoba kojoj je
povjerena neka tajna - to joj je jedna od najomiljenijih stvari na svijetu.
“To će biti prava pravcata apokalipsa”, rekla je uzevši svoju kavu. “Ono, bit
će tu mrtvih. Ono, krv će teći ulicama. A kad kažem krv, doista mislim krv.”
“Ma hej, baš ti hvala, Tay.”
“Samo govorim istinu. Laurel je okorjela feministkinja. Ona je kao Gloria
prokleta Steinem. Njoj se to nimalo neće svidjeti. Pretvorit će se u Terminatora i
sravniti ga sa zemljom. A i tebe.”
“Moja mama obožava Jeremiaha. Ona i Susannah uvijek su govorile o tome
kako ću se udati za jednog od njezinih sinova. To bi njoj moglo biti ostvarenje
njezinih snova. Zapravo, kladim se da će biti tako.” No znala sam, još dok sam to
izgovarala, da u tome nema nimalo istine.
I Taylor nije djelovala uvjerena. “Možda”, rekla je. “Onda, kad će se to
dogoditi?”
“Ovog kolovoza.”
“To je jako, jako brzo. Jedva imamo vremena planirati.” Žvačući svoju
slamku pogledala me ispod oka. “A što je s djeverušama? Hoćeš li imati kumu?”
“Ne znam... Želimo da ceremonija bude stvarno mala. Vjenčat ćemo se u kući
u Cousinsu. Sve će biti sasvim opušteno, ono, nikakav veliki cirkus.”
“Nikakav veliki cirkus? Udaješ se, a ne želiš da bude veliki cirkus?”

50
 .
“Nisam tako mislila. Samo mi nije stalo do takvih stvari. Jednostavno želim
biti s Jeremiahom.”
“Nije ti stalo do takvih stvari?”
“Da, kao, do djeveruša i svadbene torte. Do takvih stvari.”
“Lažljivice!” Uperila je u mene prst. “Željela si pet djeveruša i tortu od mrkve
na pet katova. Željela si skulpturu od leda u obliku ljudskog srca u koje su
ugravirani vaši inicijali. Što je, usput budi rečeno, baš odvratno.”
“Tay!”
Ispružila je ruku da me ušutka. “Željela si živu glazbu i pitice s rakovim
mesom i puštanje balona uvis poslije vašeg prvog plesa. Kako se ono zvala pjesma
na koju si željela otplesati svoj prvi svadbeni ples?”
“Stay35 od Mauricea Williamsa i Zodiaca 36”, rekla sam automatski. “Ali
Taylor, bilo mi je valjda deset godina kad sam izgovorila sve to.” No doista sam
bila dirnuta što se sjeća. No pretpostavljam da sam i ja pamtila sve što je Taylor
željela za svoju ceremoniju vjenčanja. Golubice, kratke čipkaste rukavice, seksi
ružičaste cipele vrtoglavo visokih tankih potpetica.
“Trebala bi imati sve što želiš, Belly”, rekla je Taylor izbacivši bradu na svoj
tvrdoglavi način. “Udaješ se samo jednom.”
“Znam, ali nemamo love. I, osim toga, nije mi više baš stalo do tih stvari. To
su bile dječje maštarije.” No možda ne moram imati sve to, možda samo nešto od
toga. Možda ipak mogu imati pravo vjenčanje, ali jednostavno. Jer doista bi bilo
lijepo imati vjenčanicu i zaplesati sa svojim tatom.
“Mislila sam da je Jeremyjev tata pun love. Zar si ne može priuštiti
organizirati ti pravo vjenčanje?”
“Nema šanse da bi mu moja mama dopustila da plati za njega. Osim toga,
kako sam već rekla, ne želimo ništa raskošno.”
“U redu”, zaključila je. “Zaboravit ćemo skulpturu od leda. Ali baloni su
jeftini - njih možemo pustiti. I dobiti tortu od mrkve. Možemo naručiti samo
regularnu, na dva kata, pretpostavljam. I baš me briga što ti misliš, imat ćeš na
sebi vjenčanicu.”
“To zvuči dobro”, složila sam se otpivši gutljaj njezine kave. Doista je bio
lijep osjećaj imati Taylorin blagoslov. To je nalikovalo dopuštenju da se uzbudim,
a da nisam ni znala da želim ili trebam biti uzbuđena.
“I imat ćeš djeveruše. Ili barem kumu.”
“Imat ću samo tebe.”

35
Stay - (eng. “Ostani”) - pjesma iz 1960. godine sastava Maurice Williams and the Zodiacs.
(Nap. prev.)
36
Maurice Williams and the Zodiacs - američka doo-wop/R&B vokalna skupina kasnih 1950-
ih i ranih 1960-ih. (Nap. prev.)

51
 .
Taylor je izgledala zadovoljna. “Ali što s Anikom? Ne želiš da ti Anika bude
djeveruša?”
“Hmm, možda”, rekla sam, a kad joj se lice malo snuždilo, samo malo, dodala
sam: “Ali želim da ti budeš moja kuma. Može?”
Njezine su se oči napunile suzama. “Jako sam počašćena.”
Taylor Jewel, moja najstarija prijateljica na cijelom svijetu. Prošle smo
zajedno sve i svašta i sada sam znala da je čista sreća što smo na drugu stranu
uspjele izaći neozlijeđene.

52
 .

Petnaesto poglavlje

nika je bila sljedeća na redu i užasavala sam se toga. Poštovala sam njezino
A mišljenje. Nisam željela da me počne smatrati površnom i nezrelom.
Mogućnost da bude djeveruša neće je ni na koji način poljuljati u njezinom
mišljenju. Ona ionako ne drži do toga.
Odlučile smo te jeseni useliti se zajedno u stan s još dvije prijateljice, Shay i
Lynn, u novoj spavaonici na drugoj strani kampusa. Anika i ja trebale smo kupiti
dražesne tanjure i šalice, ona će donijeti svoj hladnjak, a ja svoj televizor. Sve je
bilo dogovoreno.
Kasnije te večeri družile smo se u njezinoj sobi. Ja sam pakirala njezine knjige
u veliki sanduk, a ona je motala plakate.
Radio je svirao i na postaji našeg kampusa svirala je Madonnina pjesma “The
Power of Good-Bye.” Možda je to bio znak.
Sjedila sam na podu spremajući posljednju knjigu, prikupljajući hrabrost da
progovorim. Nervozno sam oblizala usne. “Ani, moram o nečemu razgovarati s
tobom”, rekla sam.
Mučila se s plakatom za jedan film koji je bio prilijepljen na unutrašnju stranu
njezinih vrata. “Što je?”
Nema veće moći od moći rastanka.
Progutala sam. “Jako mi je žao što ću ti to morati učiniti.”
Anika se okrenula. “Što ćeš učiniti?”
“Neću biti u mogućnosti dijeliti s tobom sobu sljedeći semestar.”
Namrštila je obrve. “Što? Zašto? Zar se nešto dogodilo?”
“Jeremiah me zamolio da se udam za njega.”
Naglo je udahnula. “Isabel Conklin! Nemoj me zahebavat’!”
Polagano sam ispružila ruku.
Anika je zazviždala. “Ti bokca. To je ludo.”
“Znam.”
Otvorila je usta, pa ih zatvorila. Zatim je rekla: “Znaš li ti što radiš?”
“Da. Mislim da znam. Stvarno ga jako, jako volim.”
“Gdje ćete živjeti?”
53
 .
“U stanu izvan kampusa.” Oklijevala sam. “Samo se osjećam loše zbog toga
što ću tebe ostaviti na cjedilu. Ljutiš li se?”
Odmahnuvši glavom, rekla je: “Nisam ljuta. Hoću reći, da, nije mi drago što
nećemo živjeti zajedno, ali smislit ću već nešto. Mogu upitati Trinu iz moje plesne
ekipe. Ili će se možda ovamo prebaciti moja sestrična Brandy. Ona bi mogla biti
naša četvrta cimerica.”
Dakle, ipak to nije baš prevelika katastrofa, što neću živjeti s njima. Život ide
dalje, pretpostavljam. Osjećala sam se pomalo sjetnom, zamišljajući kako bi bilo
da sam ja bila ta četvrta cimerica. Shay je znala raditi stvarno dobre frizure, a
Lynn je obožavala peći kolače. Bilo bi zabavno.
Anika je sjela na svoj krevet. “Bit ću ja dobro. Samo sam... iznenađena.”
“I ja sam.” Kad nije rekla ništa drugo, upitala sam: “Misliš li da činim veliku
pogrešku?”
Na svoj je promišljeni način upitala: “Ima li veze što ja mislim?”
“Ima.
“Nije na meni da sudim o tome, Iz.”
“Ali ti si moja prijateljica. Poštujem tvoje mišljenje. Ne želim da imaš loše
mišljenje o meni.”
“Ti previše mariš za ono što misle drugi.” Izgovorila je to sa sigurnošću u
glasu, ali i s nježnošću.
Da je bilo tko drugi to izgovorio - moja majka, Taylor, čak i Jere - ja bih se
narogušila. Ali na Aniku ne. Kad je ona u pitanju, ništa joj nisam mogla zamjeriti.
Na neki mi je način laskalo što me poznavala tako dobro, a ipak me voljela.
Prijateljstva su na faksu drukčija. Provodiš vrijeme s ljudima, ponekad
svakodnevno, pri svakom obroku. Ne možeš pred prijateljima sakriti tko si
zapravo. Jednostavno si ogoljen. Posebno ispred nekoga tko je kao Anika, koja je
toliko iskrena, otvorena i promućurna, i koja izgovara sve što joj je na umu. Njoj
ništa ne promiče.
Anika je rekla: “Ako ništa drugo, barem nikada više nećeš morati nositi
gumene papuče za tuširanje.”
“Ili izvlačiti iz odvoda tuđu kosu”, dodala sam. “Jeremiahova je kosa
prekratka da zapne unutra.”
“Nikada nećeš morati skrivati svoju hranu.” Anikina cimerica Joy je uvijek
od Anike krala hranu i Anika je na kraju svoje žitne pločice morala sakrivati u
ladici ispod donjeg rublja.
“Možda ću to ipak morati raditi. Jere mnogo jede”, rekla sam vrteći prsten na
prstu.
Ostala sam još malo kod nje, pomagala joj da skine ostatak plakata, pokupila
pahuljice prašine ispod njezinog kreveta pomoću stare čarape. Razgovarale smo

54
 .
o Anikinom stažiranju u jednom časopisu za koje se bila prijavila za preko ljeta i
o tome kako ću joj možda preko vikenda doći u posjet u New York.
Poslije sam se hodnikom odšetala u svoju sobu. Prvi put u godinu dana bila
je doista tiha - nije se čulo zujanje sušila za kosu, nitko nije sjedio u hodniku
razgovarajući preko telefona, nitko nije u zajedničkoj prostoriji pekao kokice u
mikrovalnoj. Mnogo je ljudi već otišlo kući na ljetne praznike. Sutra ću otići i ja.
Studentski život koji sam poznavala ubrzo će se promijeniti.

55
 .

Šesnaesto poglavlje

isam se bila planirala početi odazivati na ime Isabel. To se jednostavno

N dogodilo. Cijeli moj život svi su me zvali Belly i ja zapravo po tom pitanju
nisam imala pravo glasa. Prvi put poslije dugo vremena dobila sam pravo glasa,
ali to mi nije sinulo dok svi - Jeremiah, moja mama, moj tata i ja - nismo stali
ispred moje spavaonice na dan useljavanja brucoša. Moj tata i Jeremiah unosili su
televizor, moja je mama u rukama držala kofer, a ja sam nosila košaru za prljavo
rublje u kojoj su bile moje toaletne sitnice i okviri za slike. Niz leđa moga tate
slijevao se znoj i na njegovoj su se smećkasto-tamnocrvenoj košulji vidjele tri
mrlje od znoja. I Jeremiah se znojio, jer je cijelog jutra pokušavao zadiviti mog
tatu noseći najteže predmete. Zbog toga je mojem tati bilo neugodno, vidjela sam
to.
“Požuri, Belly”, rekao je moj tata teško dišući.
“Ona je sada Isabel”, rekla je moja majka.
Sjećam se kako sam petljala s ključevima i kako sam podignula pogled prema
vratima i ugledala natpis. Isabel, moje je ime bilo ispisano sitnim lažnim dragim
kamenjem nalijepljenim na njih. Pločice za vrata bile su načinjene od praznih
kutija za CD-ove. Moja cimerica Jillian Capel imala je CD Mariah Carey, a ja
Princea.
Jillianine su stvari već bile raspakirane na lijevoj strani sobe, bliže vratima.
Na krevetu je imala tamnoplavo-hrđavo-narančasti prekrivač s kašmirskim
uzorkom od velikih suza i vitica. Izgledao je sasvim nov. Već je objesila i sve
svoje plakate - poster iz filma Trainspotting37 i nekog benda za koji nikada nisam
čula, po imenu Running Water.
Moj tata je sjeo za prazan uredski stol - moj stol. Izvukao je rupčić i brisao si
čelo. Izgledao je jako umoran. “Dobra je ovo soba”, rekao je. “Dobro je
osvijetljena.”
Jeremiah se samo motao uokolo i rekao je: “Idem ja do auta po onu veliku
kutiju.”

37
Trainspotting - britanski kriminalistički fllm/crna komedija iz 1996. godine s Ewanom
McGregorom u glavnoj ulozi. (Nap. prev.)

56
 .
Moj je tata krenuo ustati. “Ja ću mu pomoći” rekao je.
“Ma ne treba, mogu ja to sam”, rekao je Jeremiah požurivši prema vratima.
Sjednuvši ponovno, tata je izgledao kao da mu je laknulo. “Onda ću ja malo
predahnuti”, rekao je.
U međuvremenu, moja je majka pregledavala sobu otvarajući ormar,
zavirujući u ladice.
Ja sam se spustila na krevet. Dakle, ovdje ću živjeti sljedeću godinu. U
susjednoj sobi netko je puštao jazz. Niže u hodniku čula sam kako se neka
djevojka prepire sa svojom majkom oko toga gdje će joj stajati košara za prljavo
rublje. Činilo se da dizalo neprestano zvoni pri otvaranju i zatvaranju vrata. Nije
mi to smetalo. Voljela sam buku. Tješilo me saznanje da svuda oko mene ima
ljudi.
“Želiš li da ti raspakirani odjeću?” upitala je moja majka.
“Ne, u redu je”, rekla sam. Željela sam to učiniti sama. Tada ću stvarno osjetiti
da je to moja soba.
“Barem mi onda dopusti da ti prostrem krevet”, rekla je.
Kad je došlo vrijeme za rastanak, nisam bila spremna za to. Mislila sam da ću
biti, ali nisam bila. Moj je tata stajao ondje, držeći ruke na bokovima. Kosa mu je
na svjetlu izgleda stvarno siva. Rekao je: “Pa, stvarno bismo trebali krenuti ako
želimo izbjeći najgoru gužvu.”
Iznervirana, moja je majka rekla: “Ma bit će sve u redu.”
Vidjevši ih tako zajedno, gotovo sam se osjećala kao da nisu razvedeni, kao
da smo i dalje obitelj. Preplavila me iznenada ta bujica zahvalnosti. Nisu svi
razvodi kao što je bio njihov. Za Stevenovu i moju ljubav, potrudili su se da ostanu
prijatelji, i to iskreni. Između njih je i dalje vladala iskrena naklonost, a i više od
toga: oboje su voljeli nas. Zato im je i bilo moguće ovakvim prigodama
prisustvovati zajedno.
Zagrlila sam svog tatu i iznenadila se kad sam mu u očima ugledala suze. On
nikada nije plakao. Moja me majka zagrlila samo nakratko, ali znala sam da se
samo boji da me više neće moći pustiti, ako me zagrli čvrsto i na duže. “Pobrini
se za to da plahte pereš barem dva puta mjesečno”, rekla je.
“U redu”, rekla sam.
“I pokušaj svako jutro pospremiti krevet. Tako će ti soba izgledati urednija.”
“U redu”, rekla sam ponovno.
Moja je majka pogledala prema drugoj strani sobe. “Žao mi je što nismo
uspjeli upoznati tvoju cimericu.”
Jeremiah je sjedio za mojim stolom, spuštene glave i palcem je prelazio po
zaslonu svog mobitela dok smo se mi opraštali.
Iznenada, moj je tata rekao: “Jeremiah, ideš li i ti sada?”

57
 .
Naglo prenut, Jeremiah je podignuo pogled. “O, mislio sam Belly odvesti na
večeru.”
Moja mi je majka dobacila kratak pogled i znala sam što misli. Prije nekoliko
dana održala mi je navečer dugačak govor o tome kako ću upoznati mnogo novih
ljudi i kako ne smijem sve vrijeme provoditi s Jereom. Djevojke i mladići, rekla
je, ograniče sebe na određenu vrstu studentskih iskustava. Obećala sam joj da ja
neću biti jedna od takvih djevojaka.
“Samo je nemoj vratiti kasno”, rekao je moj tata onim svojim glasom punim
značenja.
Osjećala sam kako mi obrazi crvene i toga je puta moja mama pogled dobacila
mojem tati, zbog čega mi je bilo još više neugodno. Ali Jeremiah je samo na svoj
opušteni način rekao: “Ma ne, naravno da neću.”

Svoju sam cimericu Jillian upoznala kasnije toga dana, poslije večere. U dizalu,
odmah nakon što me Jeremiah iskrcao ispred zgrade u kojoj je bila moja soba.
Odmah sam je prepoznala, zbog fotografija na njezinoj komodi. Imala je kovrčavu
smeđu kosu i bila je stvarno sitna, niža nego što se doimala na fotkama.
Stajala sam ondje pokušavajući smisliti što da kažem. Kad su druge djevojke
u dizalu izašle na šestom katu, preostale smo u njemu samo ona i ja. Pročistila
sam grlo i rekla: “Oprosti. Jesi li ti Jillian Capel?”
“Da”, rekla je i primijetila sam da se doimala pomalo izbezumljenom.
“Ja sam Isabel Conklin”, rekla sam. “Tvoja cimerica.”
Pitala sam se bih li je trebala zagrliti ili samo ispružiti ruku da se rukujemo.
Nisam učinila ništa od toga, jer je ona samo zurila u mene.
“O, bok. Kako si?” Ne čekajući da odgovorim, rekla je: “Upravo se vraćam s
večere sa svojim roditeljima.” Poslije ću shvatiti da često izgovara riječi “Kako
si”, kao da je to tek puka fraza, a ne pitanje na koje očekuje odgovor.
“Dobro sam”, rekla sam. “I ja upravo dolazim s večere.”
Zatim smo izašle iz dizala. Osjećala sam kako mi srce zbog uzbuđenja kuca
malo brže nego inače, jer, ti bokca, to je moja cimerica. To je osoba s kojom ću
živjeti cijele godine. Mnogo sam razmišljala o njoj otkako sam dobila pismo s
detaljima svog useljenja. Jillian Capel iz Washingtona, D. C., nepušačica.
Zamišljala sam bila kako ćemo razgovarati cijele noći, dijeliti tajne, cipele i
kokice iz mikrovalne.
Kad smo ušle u našu sobu, Jillian je sjela na svoj krevet i rekla: “Imaš li
dečka?”
“Da, i on je na ovom faksu”, rekla sam podvukavši ruke ispod guze. Jedva
sam čekala prijeći na djevojačke razgovore i zbližavanje. “Zove se Jeremiah. Na
drugoj je godini.”

58
 .
Skočila sam na noge i uzela fotografiju sa svog stola. Bila je to fotka s njegove
maturalne svečanosti i na njoj je Jeremiah imao kravatu i izgledao baš zgodan s
njom. Stidljivo sam joj pružila fotografiju.
“Stvarno je sladak”, rekla je.
“Hvala. Imaš li ti dečka?”
Kimnula je. “Kod kuće.”
“Super”, rekla sam, jer ništa drugo nisam uspjela smisliti. “Kako se zove?”
“Simon.”
Kad nije ušla u detalje, upitala sam: “Onda, zovu li tebe ljudi ikada Jill? Ili
Jilly? Ili se odazivaš samo na Jillian?”
“Jillian. Ideš li spavati rano ili kasno?”
“Kasno. A ti?”
“Rano”, rekla je žvačući donju usnu. “Smislit ćemo nešto. Rano se i budim.
A ti?”
“Ovaj, naravno, ponekad.” Mrzila sam rano ustajanje, gotovo više od ičega.
“Voliš li učiti dok svira glazba ili u tišini?”
“U tišini?”
Jillian je izgledala kao da joj je laknulo. “O, dobro. Ja mrzim buku dok učim.
Mora mi vladati potpuni mir.” Dodala je: “Ne želim time reći da sam pedantna
niti išta slično.”
Kimnula sam. Okviri su njezinih slika visjeli pod savršeno poravnatim
kutovima. Kad smo ušle u sobu, odmah je objesila svoju traper-jaknu. Ja sam
krevet pospremala samo kad sam znala da ću imati društvo. Pitala sam se hoće li
joj smetati moja sklonost neurednosti. Nadala sam se da neće. Baš sam zinula da
nešto kažem, kad je ona uključila svoj laptop. Pretpostavljala sam da smo za taj
dan završile sa zbližavanjem. Sada kad su moji roditelji otišli, a Jeremiah bio na
putu prema kući svog bratstva, ostala sam stvarno sama. Nisam znala kamo ću sa
sobom. Već sam se bila raspakirala. Bila sam se nadala da ćemo zajedno
istraživati kuću u kojoj smo smješteni, upoznavati ljude. No ona je tipkala i
tipkala, čavrljajući s nekim preko interneta. Vjerojatno sa svojim dečkom kod
kuće.
Izvadila sam mobitel iz svoje torbice i Jeremiahu poslala poruku. Hoćeš li se
vratiti?
Znala sam da hoće.

Kako bismo sljedeće večeri svi koji smo smješteni na istom katu probili led i
međusobno se upoznali, naša nam je savjetnica i pomoćnica Kira, studentica s
više godine, rekla neka donesemo neki osobni predmet koji će nas najvjernije
predstaviti. Ja sam se odlučila za plivačke naočale. Druge su djevojke donijele

59
 .
plišance i uokvirene fotografije, a jedna svoju knjigu punu reklamnih fotografija,
jer bila se bavila manekenstvom. Jillian je donijela svoj laptop.
Sve smo sjedile u krugu, Joy meni preko puta. U svom je krilu držala pokal.
Dobila ga je za pobjedu na državnom natjecanju iz nogometa, a ja sam smatrala
da je to prilično zadivljujuće. Doista sam se željela sprijateljiti s Joy. Namjeravala
sam to još od sinoć, kad smo u zajedničkoj kupaonici na katu čavrljale u
pidžamama, vukući sa sobom svaka svoja kolica s toaletnim potrepštinama. Joy
je bila niska, imala pješčanoplavu kosu ošišanu na bob i svijetle oči. Nije se
šminkala. Bila je nabijena i sigurna u sebe, kakve već jesu djevojke koje se bave
timskim sportovima.
“Ja sam Joy”, rekla je. “Moj je tim osvojio državno prvenstvo. Ako neka od
vas voli nogomet, javite mi se pa ćemo organizirati kućnu ligu.”
Kad je došao red na mene, rekla sam: “Ja sam Isabel. Volim plivati”, a Joy mi
se nasmiješila.
Oduvijek sam bila mislila da će fakultet biti prava stvar. Ono, da ću se odmah
sprijateljiti sa svima, imati mjesto kojem ću pripadati. Nisam mislila da će biti
ovako teško.
Bila sam mislila da će biti tuluma i zabava za pobratimljena sestrinstva i
bratstva i ponoćnog trčanja u zalogajnicu u kojoj peku vafle. Na faksu sam bila
već puna četiri dana, a nisam učinila ništa od svega toga. Jillian i ja jele smo
zajedno u blagovaonici, ali to je bilo otprilike sve. Ona je većinom bila na telefonu
razgovarajući sa svojim dečkom ili pred računalom. Ni spomena o odlascima u
klubove ili na zabave u neko bratstvo. Imala sam osjećaj da je Jillian iznad takvih
stvari.
Ja nisam bila, a nije ni Taylor. Već sam je jednom otišla posjetiti u njezinu
spavaonicu, a ona i njezina cimerica bile su nalik dvama zrnima graška u
modernoj maloj mahuni usklađenih boja. Dečko njezine cimerice bio je član
jednog bratstva i živio je izvan kampusa. Taylor je rekla da će nazvati ako bude
nekakvih zgodnih zabava ovoga vikenda, ali za sada nije nazvala. Taylor se na
svoj novi studentski život navikla kao zlatna ribica na ušminkani novi akvarij, a
ja baš i ne. Rekla sam bila Jeremiahu da ću cijelo vrijeme upoznavati druge
djevojke i zbližavati se sa svojom cimericom i da se vjerojatno nećemo vidjeti do
vikenda. Nisam to željela opovrgnuti. Nisam željela biti jedna od onih djevojaka.
U četvrtak navečer tog prvog tjedna skupina je djevojaka pila u Joyinoj sobi.
Čula sam ih niz hodnik. Ispunjavala sam svoj novi planer, upisivala termine
predavanja i druge obveze. Jillian je bila u knjižnici. Do sada smo samo jedan dan
bile na predavanjima, pa nisam znala što već može učiti. No i dalje sam željela da
me pozove da odem s njom. Jeremiah je upitao želim li da dođe po mene, ali rekla
sam ne, nadajući se da će me netko pozvati nekamo. Za sada sam se družila samo
sa svojim planerom.
No onda je Joy provirila kroz moja otvorena vrata, jer su ih otvorenima držale
i druge cure. “Isabel, dođi se družiti s nama”, rekla je.
60
 .
“Može!” rekla sam praktički iskočivši iz kreveta. Osjetila sam navalu nade i
uzbuđenja. Možda je to moja ekipa.
Ondje su bile Joy, njezina cimerica Anika, Molly, koja je živjela na kraju
hodnika i Shay, djevojka koja je bila donijela svoju knjigu s fotkama fotomodela.
Sve su sjedile na podu, u sredini bila je velika boca Gatoradea38, samo što tekućina
nije nalikovala Gatoradeu. Bila je svijetlosmećkasto-žuta tequila, pretpostavila
sam. Nisam ni taknula tequilu otkako sam se ono prethodno ljeto bila napila u
Cousinsu.
“Dođi, sjedni” rekla je Joy potapšavši pod pored sebe. “Planiramo igrati Ja
nikada. Jesi li ikada prije igrala tu igru?”
“Ne”, rekla sam sjednuvši pored nje.
“Uglavnom, kad dođe red na tebe, izgovoriš nešto u stilu: “Ja nikada...” -
Anika je pogledala po krugu od djevojaka - “nisam zabrijala s nekim tko mi je u
rodu.”
Sve su se zahihotale. “A ako jesi, moraš malo popiti”, dovršila je Molly
grizući nokat na palcu.
“Ja ću prva”, rekla je Joy nagnuvši se naprijed. “Ja nikada... nisam varala na
testu.”
Shay je zgrabila bocu i malo otpila iz nje. “Pa što? Imala sam puno posla dok
sam se bavila modelingom, pa nisam imala vremena za učenje”, rekla je, a svi su
se ponovno nasmijali.
Molly je bila sljedeća. “Ja nikada nisam učinila ono u javnosti!”
Ovoga je puta Joy uzela bocu. “Ja jesam, u parku”, objasnila je. “Mračilo se.
Sumnjam da nas je itko vidio.”
Shay je rekla: “Računa li se kupaonica u restoranu?”
Osjećala sam kako mi se u lice uvlači vrućina. Užasavala sam se trenutka kad
će doći red na mene. Ja nikada nisam napravila praktički ništa. Kad ja počnem
govoriti “Ja nikada”, to će vjerojatno potrajati cijelu noć.
“Ja se nikada nisam spetljala s Chadom s četvrtog kata!” rekla je Molly i
počela se hihotati kao luda.
Joy je na nju bacila jastuk. “Nije pošteno! Rekla sam ti to u povjerenju!”
“Cugaj! Cugaj!” pjevušili su svi.
Joy je otpila iz boce. Obrisavši usta, rekla je: “Ti si na redu, Isabel.”
Odjednom su mi se usta osušila. “Ja nikada...” Nisam vodila ljubav s dečkom.
“Ja nikada... prije nisam igrala ovu igru”, dovršila sam kao zadnja jadnica.

38
Gatorade - američka marka bezalkoholnih pića namijenjenih sportašima, vlasnik PepsiCo,
dizajnirana 1965. godine. (Nap. prev.)

61
 .
Osjetila sam da se Joy razočarala u mene. Možda je i ona mislila da bismo se
mogle stvarno zbližiti i sada je sumnjala u to.
Anika se zahihotala iz čiste pristojnosti, a onda su sve naizmjence malo pile
prije nego što je Joy ponovno započela rekavši: “Ja nikada nisam otišla gola na
plivanje u ocean. No plivala sam gola u bazenu.”
Ne, ni to nikada nisam učinila. Jednom gotovo jesam, onomad kad mi je bilo
petnaest, s Camom Cameronom. No ako nešto ne izvedeš do kraja, to se ne računa.
Na kraju sam morala otpiti malo pića, a onda je Molly rekla: “Ja nikada nisam
hodala s dvojicom iz iste obitelji.”
“Ti si hodala s braćom?” upitala me Joy, odjednom izgledajući jako
zainteresirana. “Ili s bratom i sestrom?”
Lagano se zakašljavši, rekla sam: “S braćom.”
“S blizancima?” upitala je Shay.
“Istovremeno?” željela je znati Molly.
“Ne, ne istovremeno. I oni su samo obična braća”, rekla sam. “Jedan je godinu
dana stariji od drugoga.”
“To je baš opako”, rekla je Joy pogledavši me s odobravanjem.
A onda smo prešle na sljedeću temu. Kad je Shay rekla da nikada ništa nije
ukrala i kad je Joy malo otpila, ugledala sam taj značajni izraz na njezinom licu i
morala sam se ugristi za jezik da se ne nasmijem. Shay je to primijetila, pa smo
potajno pogledale jedna u drugu.
Poslije toga sam povremeno viđala Joy, u zajedničkoj kupaonici na katu i u
sobi za učenje i razgovarale smo, ali nikada se nismo zbližile. Ni Jillian nije
postala moja dobra prijateljica, no na kraju se pokazala kao prilično dobra
cimerica.
Od svih djevojaka na kraju sam se najviše zbližila s Anikom. Iako smo bile
jednako stare, primila me pod svoje kao mlađu sestru i to mi po prvi put nije
zasmetalo. Anika je bila previše cool, a da bih marila. Mirisala je onako kako sam
zamišljala da miriše poljsko cvijeće koje raste iz pijeska. Poslije sam saznala da
taj miris potječe od ulja koje je nanosila na kosu. Anika gotovo nikada nije
ogovarala, nije jela meso i bila je plesačica. Divila sam joj se zbog svega toga.
Bilo mi je žao što nikada nećemo biti cimerice. Od sada pa nadalje imat ću
opet samo jednog cimera - Jeremiaha, koji će uskoro postati moj suprug.

62
 .

Sedamnaesto poglavlje

ljedeći sam se dan probudila rano. Otuširala sam se, bacila svoje gumene
S papuče za tuširanje i posljednji se put odjenula u svojoj spavaonici. Nisam
navukla prsten, za svaki slučaj. Stavila sam ga u džepić svoje torbice koji je imao
patentni zatvarač. Moj tata baš nije od onih muškaraca koji primjećuju sitnice i
nije postojala velika vjerojatnost da bi primijetio prsten, ali sigurno je sigurno.
Tata je došao u spavaonicu u deset da me iseli. Jeremiah je pomagao. Nisam
ga ni morala probuditi telefonskim pozivom, kako sam bila planirala; pojavio se
u mojoj sobi u devet i trideset s kavom i krafnama za mog tatu.
Svratila sam u sobe nekih od djevojaka, izgrlila ih opraštajući se s njima,
poželjela im da se lijepo provedu na praznicima. Lorrie je rekla: “Vidimo se u
kolovozu”, a Jules je rekla: “Sljedeće se godine moramo više družiti.” Na kraju
sam se pozdravila s Anikom i malo zasuzila. Zagrlila me i rekla: “Ohladi. Vidimo
se na vjenčanju. Reci Taylor da ću se s njom čuti preko e-maila u vezi naših haljina
za djeveruše.” Glasno sam se nasmijala. Možeš si misliti kako će Taylor uživati u
tome. Nakon što smo sve nakrcali u auto, moj nas je tata odveo u restoran na
ručak, jeli smo odreske. Nije to bilo pretjerano otmjeno mjesto, ali bilo je ugodno
uređeno, obiteljski restoran sa separeima u kojima su klupe bile tapecirane kožom,
a na stolu su stajali kiseli krastavci.
“Naručite što god želite, djeco”, rekao je moj tata kliznuvši u separe.
Jeremiah i ja sjeli smo njemu preko puta. Pogledala sam jelovnik i odabrala
New York strip39 jer je bio najjeftiniji. Moj tata nije bio siromašan, ali sasvim
sigurno nije bio ni bogat.
Kad je konobarica došla uzeti našu narudžbu, moj je tata naručio lososa, ja
sam uzela New York strip, a Jeremiah je rekao: “Ja ću dry-aged rib eye40, srednje
pečen.”

39
New York strip - komad goveđeg odreska s leđa. Meso posebno mekano, manje masno. (Nap.
prev.)
40
Dry-aged rib eye steak - mekani goveđi odrezak koji je “sazrio” sušenjem, meso se drži u
komori na rešetkastoj polici, na temperaturi između 0 i 4 stupnja Celzija, pri vlažnosti zraka 80
- 85 % posto, uz neprestano strujanje zraka, čime ga se oplemenjuje i obogaćuje posebnim
okusom. U komore za sušenje postavlja se i blok soli kako bi se dodatno sterilizirao zrak i
onemogućio razvoj bakterija i plijesni. (Nap. prev.)

63
 .
Rib eye je bilo najskuplje jelo na jelovniku. Koštao je trideset i osam dolara.
Pogledala sam u njega i pomislila kako vjerojatno nije ni pogledao cijenu. Nikada
nije ni morao, jer su sve njegove račune slali njegovu tati. Stvari će se morati
promijeniti kad se vjenčamo, to je sigurno. Neće više biti trošenja love na glupe
stvari kao što su vintage Air Jordanice 41 ili odrezak.
“Onda, što imaš u planu za ovo ljeto, Jeremiah?” upitao je moj tata.
Jeremiah je pogledao u mene, pa u mog tatu, pa opet u mene. Jedva sam
primjetno odmahnula glavom. Zamislila sam ga kako od mog tate traži blagoslov,
a to bi bio sasvim pogrešan potez. Moj tata nije smio saznati prije moje mame.
“Opet ću stažirati u tvrtki svog tate”, rekao je Jeremiah.
“Bravo”, rekao je moj tata. “Bome ćeš imati mnogo posla.”
To sigurno.
Moj je tata pogledao u mene. “A što je s tobom, Belly? Hoćeš li ti opet
konobariti?”
Srkala sam gazirani sok s dna svoje čaše. “Da. Sljedeći ću tjedan otići
porazgovarati sa svojim prošlogodišnjim poslovođom. Uvijek trebaju ispomoć
ljeti, pa bi trebalo sve biti u redu.”
S obzirom na to da se vjenčanje trebalo održati za samo dva mjeseca, morat
ću raditi dvostruko, trostruko više.
Kad je došao račun, vidjela sam kako je moj tata zaškiljio i pozornije se
zagledao u račun. Nadala sam se da Jeremiah to nije primijetio, ali kad sam
shvatila da nije, nekako sam poželjela da jest.

Svome sam se tati osjećala najbližom dok smo sjedili jedno pored drugoga u
njegovu karavanu, dok sam proučavala njegov profil i dok smo zajedno slušali
njegov CD s pjesmama Billa Evansa 42. Vožnje s mojim tatom bile su naše vrijeme
koje smo provodili bez mnogo riječi, kad smo mogli razgovarati o svačemu i
ničemu.
Vožnja je za sada pretjecala u tišini.
Tiho je pjevušio slušajući pjesme kad sam ja rekla: “Tata?”
“Hmm?”
Jako sam mu željela reći. Željela sam to podijeliti s njime, željela sam da to
čuje dok sam ja još uvijek djevojčica na suvozačkom sjedalu, a on osoba koja je

41
Vintage Air Jordan - linija (visokih) košarkaških tenisica američke marke proizvođača
sportske opreme Nike. Ime su dobile po bivšem američkom profesionalnom košarkašu
Michaelu Jordanu. (Nap. prev.)
42
Bill (William) Evans (1929. - 1980.) - američki jazz pijanist i skladatelj. Smatra se jednim
od najutjecajnijih pijanista nakon Drugog svjetskog rata. (Nap. prev.)

64
 .
za volanom. Bio bi to samo naš trenutak. Prestala sam ga zvati taticom još u
srednjoj školi, ali u svom srcu i dalje je bio moj tata - Tatice, udajem se.
“Ništa”, rekla sam naposljetku.
Nisam to mogla učiniti. Nisam mu mogla reći prije nego što kažem svojoj
majci. To ne bi bilo u redu.
Vratio se pjevušenju.
Morat ćeš još malo pričekati, tata.

65
 .

Osamnaesto poglavlje

islila sam da će mi trebati malo vremena da se opet priviknem na činjenicu

M da sam kod kuće nakon što sam bila živjela na kampusu, ali gotovo sam se
odmah vratila u staru rutinu. Prije kraja prvog tjedna već sam se raspakirala,
doručkovala s mamom rano ujutro i svađala se sa svojim bratom Stevenom oko
stanja kupaonice koju smo dijelili. Ja sam bila neuredna, ali Steven je neurednost
podignuo na sasvim novu razinu. Pretpostavljam da je to jednostavno značajka
moje obitelji. Ponovno sam počela raditi u Behrsu i odrađivala sam sve smjene
koje su mi željeli dati, ponekad i dvije dnevno.
Večer prije nego što smo svi otišli u Cousins odati počast Susannahinom vrtu,
Jere i ja razgovarali smo preko telefona. Razgovarali smo o detaljima vezanima
uz vjenčanje i prenijela sam mu neke od Taylorinih ideja. Sve su mu se jako
svidjele, ali pobunio se na ideju o svadbenoj torti od mrkve.
“Ja želim čokoladnu”, rekao je. “S kremom od malina.”
“Možda jedan sloj može biti od mrkve, a jedan od čokolade”, predložila sam
držeći aparat između uha i ramena. “Čula sam da mogu to napraviti.”
Sjedila sam na podu i prebrojavala napojnice koje sam dobila te večeri. Nisam
se još ni bila preodjenula iz svoje radne odore, iako je po sebi imala velike masne
mrlje, ali bila sam preumorna da bi mi bilo stalo do toga. Samo sam olabavila
kravatu.
“Torta od čokolade-maline-mrkve?”
“S glazurom od kremastog sira za moj sloj”, podsjetila sam ga.
“Meni to zvuči prekomplicirano što se tiče okusa, ali dobro. Neka bude tako.”
Nasmiješila sam se u sebi dok sam slagala novčanice od pet i deset dolara.
Jeremiah je, otkako je bio kod kuće, često gledao emisije o pripremanju raznih
jela.
“Pa, najprije moramo biti u mogućnosti platiti tu takozvanu tortu”, rekla sam.
“Odrađujem sve smjene koje mi daju i za sada sam uštedjela stotinu i dvadeset
dolara. Taylor kaže da su svadbene torte stvarno skupe. Možda bih trebala
zamoliti njezinu mamu da nam je ispeče, umjesto da je naručujemo iz
slastičarnice. Gospođa Jewel je doista jako dobra u pečenju slastica. No vjerojatno
ne bismo smjeli tražiti od nje da ispeče nešto jako komplicirano.”

66
 .
Jeremiah je ušutio na drugoj strani linije. Zatim je naposljetku rekao: “Ne
znam baš da bi i dalje trebala raditi u Behrsu.”
“O čemu ti to govoriš? Treba nam lova.”
“Da, ali ja imam novac koji mi je ostavila moja mama. Možemo to iskoristiti
za vjenčanje. Ne sviđa mi se što moraš tako naporno raditi.”
“Ali i ti radiš!”
“Ja sam stažist. To se jedva može zvati poslom. Ne radim ni upola toliko
naporno za to vjenčanje kao ti. Ja sjedim u uredu, a ti se u Behrsu trgaš od posla.
To mi se ne čini u redu.”
“Ako je to zato što sam ja žensko, a ti muško...” počela sam.
“Ma nije stvar u tome, stara. Samo kažem, zašto bi ti morala tako naporno
raditi kad ja na svom štednom računu imam lovu?”
“Mislila sam da smo rekli kako ćemo si to platiti sami.”
“Malo sam istraživao po internetu i čini se da će sve to biti mnogo skuplje
nego što smo mislili. Čak i ako cijelu priču zadržimo na stvarno jednostavnoj
razini, i dalje ćemo morati platiti hranu, piće i cvijeće. U brak ulazimo samo
jednom, Belly.”
“Istina.”
“Moja bi mama željela pridonijeti. Je li tako?”
“A valjda...” Susannah bi željela učiniti mnogo više od pridonošenja. Željela
bi biti uključena u svaki korak - kupnju haljine, odlučivanje o cvijeću i hrani, u
sve. Željela bi da sve to bude na razini. Uvijek sam je zamišljala prisutnom na
svom vjenčanju, kako sjedi pored moje mame, na glavi ima otmjeni šešir. Bila je
to baš lijepa slika.
“Dopustimo joj onda da pridonese. Osim toga, imat ćeš hrpu posla planirajući
sve s Taylor. Ja ću pomoći koliko god ću moći, ali i dalje ću morati biti na poslu
od devet do pet. Kad se dogovoriš s dostavljačima hrane i cvijeća i čega već god,
oni će sve to morati donijeti u radno vrijeme, za dana, a ja neću moći biti prisutan.”
Bila sam stvarno zadivljena što je razmišljao o svemu tome. Sviđala mi se ta
strana njegove osobnosti, razmišljanje i planiranje unaprijed, briga za moje
zdravlje. Baš sam se, osim svega, bila potužila i na svoje žuljeve na stopalima.
“Hajde da o tome detaljnije razgovaramo nakon što kažemo našim
roditeljima”, rekla sam mu.
“Jesi li i dalje nervozna zbog toga?”
Pokušavala sam ne razmišljati previše o tome. U Behrsu sam svu svoju snagu
usmjeravala na donošenje košarica s kruhom, nadolijevanje pića i rezanje kriški
kolača od sira. Na neki mi je način bilo drago što radim dvostruke smjene, jer sam
se tako držala podalje od kuće i budnog oka svoje majke. Nisam nosila svoj
zaručnički prsten otkako sam došla kući. Stavljala sam ga na prst samo navečer,
kad sam bila sama u svojoj sobi.

67
 .
Rekla sam: “Bojim se, ali laknut će mi kad napokon izgovorimo to pred
svima. Mrzim tajiti nešto svojoj mami.”
“Znam”, rekao je.
Pogledala sam na sat. Ponoć je prošla prije pola sata. “Krećemo na put sutra
rano ujutro, pa bih vjerojatno trebala otići na spavanje.” Oklijevala sam prije nego
što sam upitala: “Ti se voziš sam sa svojim tatom? Što će i kako će Conrad?”
“Nemam pojma. Nisam razgovarao s njim. Mislim da će doletjeti sutra. Vidjet
ćemo hoće li se uopće pojaviti.”
Nisam sigurna osjećam li razočaranje ili olakšanje. Vjerojatno oboje.
“Sumnjam da će doći”, rekla sam.
“S Conom nikada ne znaš. Možda će doći, a možda i neće.” Dodao je: “Ne
zaboravi ponijeti svoj prsten.”
“Neću.”
Zatim smo jedno drugome rekli laku noć i trebalo mi je mnogo vremena da
zaspim. Mislim da me bilo strah. Strah da će doći i strah da neće.

68
 .

Devetnaesto poglavlje

robudila sam se prije budilice: bila sam se istuširala i navukla svoju novu
P haljinu prije nego što se Steven uopće probudio. Prva sam sjela u auto.
Moja je haljina bila od svilenog sifona boje lavande. Sastojala se od uskog
gornjeg dijela nalik na steznik s bretelama i lepršave suknje, od vrste u kojoj se
možeš zavrtjeti oko svoje osi kao ona djevojka u nekom mjuziklu. Nešto što bi
odjenula Kim MacAfee. Vidjela sam je u izlogu jednog dućana u veljači, kad je
još uvijek bilo prehladno da je odjenem bez tajica ispod. Tajice bi sve pokvarile.
Poslužila sam se bila karticom svoga oca koju sam dobila samo za korištenje u
hitnim slučajevima i s kojom nikada prije nisam ništa plaćala.. Haljina je cijelo
vrijeme stajala u mojem ormaru, i dalje prekrivena plastikom.
Kad me moja majka ugledala u njoj, lice joj se razvuklo u široki osmijeh i
rekla je: “Izgledaš predivno. Beck bi obožavala tu haljinu.”
Steven je rekao: “Nije loše”, a ja sam im se oboma kratko naklonila. To je
jednostavno bila takva haljina.
Vozila je moja majka, a ja sam sjedila naprijed. Steven je spavao na stražnjem
sjedalu, otvorenih usta. Na sebi je imao košulju i kaki hlače. I moja je majka
izgledala lijepo u tamnoplavom odijelu s hlačama i cipelama visokih potpetica
boje vrhnja.
“Conrad sigurno dolazi danas, je li tako, mrvice?” upitala me moja majka.
“Ti si ta koja razgovara s njim, a ne ja”, rekla sam. Gola sam stopala stavila
na upravljačku ploču. Moje su cipele visokih potpetica ležale jedna na drugoj na
podu auta.
Bacivši pogled u retrovizor moja je majka rekla: “Nisam razgovarala s
Conradom već nekoliko tjedana, ali sigurna sam da će doći. Ne bi propustio nešto
tako važno.”
Kad ništa nisam rekla, nakratko je pogledala u mene i rekla: “Ti se ne slažeš
sa mnom?”
“Oprosti, mama, ali ja se na tvojemu mjestu ne bih previše nadala.” Nisam
znala zašto se jednostavno ne mogu složiti s njom. Nisam znala što me sprječava
u tome.

69
 .
Jer, doista sam vjerovala da će doći. Da nisam, bih li svojoj frizuri podarila
posebnu pozornost? Bih li ispod tuša noge obrijala ne samo jednom, već dvaput,
za svaki slučaj? Bih li navukla tu novu haljinu i te visoke potpetice od kojih su
me boljele noge da nisam vjerovala kako će doći?
Ne. Duboko u sebi nisam samo vjerovala u to. Znala sam da će doći.

“Jesi li se čula s Conradom, Laurel?” upitao je gospodin Fisher moju majku.

Stajali smo na parkiralištu centra za žene - gospodin Fisher, Jere, Steven, moja
majka i ja. Ljudi su se počeli prijavljivati na ulazu u zgradu. Gospodin Fisher je
unutra provjerio već dvaput: Conrad još nije došao.
Moja je majka odmahnula glavom. “Nisam čula ništa novo. Kad sam prije
mjesec dana razgovarala s njim, bio je rekao da će doći.”
“Možemo mu jednostavno sačuvati jedno mjesto, za slučaj da zakasni”,
predložila sam.
“Bit će bolje da ja uđem unutra”, rekao je Jeremiah. On će u Susannahino ime
primiti plaketu kao uspomenu na taj dan.
Promatrali smo ga kako odlazi, jer nismo imali pametnijeg posla. Zatim je
gospodin Fisher rekao: “Možda bismo i mi trebali ući”, i izgledao je poražen.
Vidjela sam da se porezao pri brijanju. Brada mu je izgledala sva nadražena i
upaljena.
“Može”, rekla je moja majka i uspravila se. “Belly, ti bi mogla pričekati ovdje
još minutu, dvije?”
“Naravno”, rekla sam. “Vi ekipica samo naprijed. Ja ću pričekati.”
Kad su njih troje ušli u zgradu, ja sam sjela na rub pločnika. Noge su me već
počele boljeti. Čekala sam još deset minuta i kad se nije pojavio, ustala sam.
Dakle, ipak neće doći.

70
 .

Dvadeseto poglavlje

CONRAD

gledao sam je prije nego što je ona ugledala mene. Vidio sam je kako sjedi
U u prvom redu, pored moga tate, Laurel i Stevena. Kosu je začešljala prema
nazad, zategnuta je ukosnicama s obiju strana. Nikada prije nisam vidio da nosi
takvu frizuru. Na sebi je imala svijetloljubičastu haljinu. Izgledala je odraslo. Palo
mi je na pamet da je odrasla dok nisam gledao, da postoji velika vjerojatnost da
je više neću poznavati. Ali kad je ustala zapljeskati, ugledao sam flaster na
njezinom gležnju i ponovno je prepoznao. Ona je Belly. Neprestano je petljala s
ukosnicama u svojoj kosi. Jedna se bila olabavila.
Poletio sam kasnije nego što je bilo predviđeno i iako sam cijelim putom do
Cousinsa vozio sto trideset na sat, ipak sam zakasnio. Jeremiah je upravo počeo
svoj govor kad sam ušao. U prvom redu pored mog tate bilo je jedno prazno
mjestu, ali jednostavno sam ostao straga. Vidio sam kako se Laurel meškolji na
svom sjedalu, pretražuje pogledom prostoriju prije nego što se opet okrenula
prema naprijed. Nije me bila vidjela.
Ustala je žena iz skloništa i svima zahvalila na dolasku. Pričala je o tome kako
je moja mama bila sjajna žena, kako je bila posvećena skloništu, kako je prikupila
mnogo novca za njega, podizala svijest zajednice o njegovu postojanju. Rekla je
da je moja mama bila pravi dar. Čudno, znao sam da je moja mama bila uključena
u rad tog skloništa za žene, ali nisam znao koliko se predavala tome. Osjetio sam
sram kad sam se sjetio one subote ujutro kad me zamolila da joj pomognem
poslužiti doručak u skloništu. Otpilio sam je po kratkom postupku, rekavši da
imam nešto za obaviti.
Zatim je ustao Jere i otišao na podij. “Hvala, Mona”, rekao je. “Današnji dan
mnogo znači mojoj obitelji i znam da bi još više značio mojoj mami. Njoj je to
sklonište bilo doista jako važno. Čak i kad nije bila ovdje, mnogo je razmišljala o
svima vama. I obožavala je cvijeće. Običavala je govoriti da cvijeće treba kako bi
mogla disati. Osjećala bi se jako počašćena ovim vrtom.”
Bio je to dobar govor. Naša bi mama bila ponosna da ga vidi gore. Trebao
sam biti na pozornici s njim. To bi joj se stvarno svidjelo. Voljela bi i te ruže.

71
 .
Promatrao sam kako Jere sjeda u prvi red pored Belly. Promatrao sam kako
je uzima za ruku. Mišići su se u mojem želucu zgrčili i pomaknuo sam se iza jedne
žene sa šeširom širokog oboda.
Ovo je pogreška. Povratak ovamo bio je pogreška.

72
 .

Dvadeset i prvo poglavlje

ovori su završili i svi su izašli van i razmiljeli se po vrtu. “Kakvo cvijeće

G želiš za vjenčanje?” upitao me Jeremiah tiho.
Nasmiješila sam se i slegnula ramenima. “Lijepo?” Što sam ja znala o
cvijeću? Što sam ja znala o vjenčanjima, kad smo već kod toga? Nisam bila na
previše vjenčanja, samo na onome kad se udavala moja sestrična Beth i ja sam
bila djevojčica koja je rasipala cvjetne latice i još jednom kad se udavala jedna
naša susjeda. Ali voljela sam tu igru koju smo igrali. Osjećala sam se kao da se
igram udavanja, samo što ću se ovoga puta stvarno vjenčati.
Tada sam ga ugledala. Ondje je straga stajao Conrad, u sivom odijelu.
Zagledala sam se u njega, a on je podignuo ruku i mahnuo. Ja sam podignula
svoju, ali nisam se ni pomaknula. Nisam se mogla pomaknuti.
Čula sam kako je pored mene Jeremiah pročistio grlo. Trgnula sam se. Bila
sam zaboravila da stoji pored mene. Na tih sam nekoliko sekundi zaboravila sve.
Zatim se gospodin Fisher progurao pored nas, krenuvši prema njemu krupnim
korakom. Zagrlili su se. Moja je majka širom raširila ruke i privukla Conrada k
sebi, zatim mu je straga prišao moj brat i pljesnuo ga po leđima. Prema njemu je
krenuo i Jeremiah.
Ja sam bila posljednja. Zatekla sam sebe kako hodam prema njemu. “Bok”,
rekla sam. Nisam znala što bih s rukama. Ostavila sam ih da mi vise niz bokove.
On je rekao: “Bok”. Zatim je širom raširio ruke i pogledao me kao da me
izaziva. Oklijevajući, ušla sam u njegov zagrljaj. Stisnuo me čvrsto poput
medvjeda i malo me podignuo s poda. Zaskvičala sam i rukama spuštala haljinu.
Svi su se nasmijali. Kad me Conrad ponovno spustio na zemlju, približila sam se
više Jereu. On se nije smijao.
“Conradu je drago što opet vidi svoju sestricu”, rekao je gospodin Fisher
šaljivim glasom. Pitala sam se zna li on uopće da smo Conrad i ja nekoć hodali.
Vjerojatno ne zna. Hodali smo samo šest mjeseci. Ništa naspram vremena koje
smo Jeremiah i ja proveli zajedno.
“Pa, kako si ti meni, mala seko?” upitao je Conrad. Imao je taj određeni izraz
na svom licu. Djelomice podrugljiv, djelomice nestašan. Poznavala sam taj izraz;
vidjela sam ga bila mnogo puta.

73
 .
“Sjajno”, rekla sam pogledavši u Jeremiaha. “Doista smo izvrsno.”
Jeremiah mi nije uzvratio pogled. Umjesto toga, izvukao je mobitel iz svog
džepa i rekao: “Umirem od gladi.” Osjetila sam blagi grč u želucu. Je li on to ljutit
na mene?
“Hajde da prije odlaska snimimo nekoliko fotografija pored vrta”, rekla je
moja majka.
Gospodin Fisher je pljesnuo rukama i protrljao ih jednu o drugu. Zagrlivši
Jeremiaha i Conrada rekao je: “Želim jednu fotku s Fishermenima 43!”, što nas je
sve nasmijalo - ovoga puta čak i Jeremiaha. To je bila jedna od najstarijih i
najofucanijih šala gospodina Fishera. Kad god bi se s dječacima vratio iz ribolova,
viknuo bi: “Fishermeni su se vratili!”
Pored Susannahinog ružičnjaka snimili smo jednu fotku Jeremiaha,
gospodina Fishera i Conrada, pa jednu na kojoj je s njima bio i Steven, pa jednu
sa mnom i mojom majkom i Stevenom i Jeremiahom - sve moguće kombinacije.
Jere je rekao: “Želim jednu na kojoj ćemo biti samo ja i Belly”, a ja sam osjetila
olakšanje. Stajali smo ispred ruža i prije nego što je moja majka snimila
fotografiju, Jeremiah me poljubio u obraz.
“Ta je lijepa”, rekla je moja majka. Zatim je rekla: “A sada jednu sve djece.”
Stali smo svi zajedno - Jeremiah, Conrad, ja, Steven. Conrad je prebacio ruku
preko Jeremiahova i mog ramena. Osjećala sam se kao da nije prošlo nimalo
vremena. Djeca iz ljetnikovca ponovno zajedno.

Do restorana sam se vozila s Jeremiahom. Moja majka i Steven uzeli su jedan

auto, gospodin Fisher i Conrad svaki u svome.
“Možda im ne bismo trebali reći danas”, rekla sam iznenada. “Možda bismo
trebali pričekati.”
Jeremiah je utišao glazbu. “Kako to misliš?”
“Ne znam. Možda bi današnji dan trebao biti posvećen samo Susannah i
obitelji. Možda bismo trebali pričekati.”
“Ne želim čekati. Naše vjenčanje i jest obiteljski događaj. Naše se dvije
obitelji spajaju. U jednu.” Široko se nasmiješio, zgrabio me za ruku i podignuo je
uvis. “Želim da nosiš svoj prsten, odmah, na ponos i diku, da ga svi vide.”
“Ja jesam ponosna i dična”, rekla sam.
“Onda napravimo kako smo planirali.”
“U redu.”
Kad smo parkirali ispred restorana, Jeremiah mi je rekao: “Nemoj da te
povrijedi ako - znaš već, ako bude nešto rekao.”

43
Fishermen - ribari; prezime Fisher - “ribar, ribolovac”. (Nap. prev.)

74
 .
Trepnula sam. “Tko?”
“Moj tata. Znaš već kakav je on. Nemoj to primiti osobno, u redu?”
Kimnula sam.
Ušli smo u restoran držeći se za ruke. Svi su drugi već sjedili oko stola.
Sjeli smo i mi, Jeremiah meni slijeva i moj brat zdesna. Privukla sam košaricu
za kruh i uzela jedno pecivo. Razmazala sam maslac po njemu i većinu strpala u
usta.
Steven me pogledao odmahujući glavom. Nijemo je izgovorio: Svinjo.
Ljutito se zagledavši u njega, rekla sam: “Ništa nisam jela za doručak.”
“Naručio sam hrpu predjela”, rekao mi je gospodin Fisher.
“Hvala, gospodine Fisheru”, rekla sam punim ustima.
Nasmiješio se. “Belly, ovdje smo svi odrasli. Mislim da bi me sada trebala
zvati Adam. Nema više gospodina Fishera.”
Ispod stola Jeremiah je čvrsto stisnuo moju ruku. Gotovo sam se naglas
nasmijala. Zatim mi je nešto drugo palo na pamet - ono, hoću li morati gospodina
Fishera zvati tata kad se vjenčamo? Morat ću o tome porazgovarati s Jeremiahom.
“Pokušat ću”, rekla sam. Gospodin Fisher me pogledao s očekivanjem, a ja
sam dodala: “Adame.”
Steven je upitao Conrada: “Onda, zašto nikada ne napuštaš Kaliforniju?”
“Ovdje sam, zar ne?”
“Da, praktički prvi put otkako si otišao.” Steven ga je gurnuo laktom i utišao
glas. “Imaš curu ondje?”
“Ne”, rekao je Conrad. “Nemam djevojku.”
Tada je stigao šampanjac i kad su naše čaše bile pune gospodin Fisher je
svojim nožem kucnuo po čaši. “Volio bih nazdraviti”, rekao je.
Moja majka je tek malo zakolutala očima. Gospodin Fisher je bio poznat po
svojim govorima, ali današnji je dan doista tražio govor.
“Želim svima zahvaliti što su danas došli ovamo odati počast Susannah. Ovo,
je poseban dan i drago mi je što ga provodimo zajedno.” Gospodin Fisher je
podignuo svoju čašu. “Za Suz.”
Kimnuvši, moja je majka rekla: “Za Beck.”
Svi smo se kucnuli čašama i malo otpili i prije nego što sam stigla spustiti
svoju, Jeremiah me pogledao kao da želi reći: “Pripremi se, sada ću.”
Želudac mi se zgrčio. Otpila sam još gutljaj šampanjca i kimnula.
“Ja imam nešto za reći”, objavio je Jeremiah.
Dok su svi čekali da čuju o čemu je riječ, ja sam potajice pogledala u Conrada.
Ruku je bio prebacio preko naslona Stevenova stolca i smijali su se nečemu. Lice
mu je bilo vedro i opušteno.

75
 .
Osjetila sam iznenada snažan nagon da zaustavim Jeremiaha, da mu usta
pokrijem rukom i spriječim ga da progovori. Svi su bili tako sretni. Ovo će sve
pokvariti.
“Jednostavno ću to izgovoriti i upozoravam vas - vijest je stvarno dobra.”
Jeremiah se svima široko nasmiješio, a ja sam se ukočila i zadržala dah. On
jednostavno zvuči previše uglađeno, plitko i neiskreno, pomislila sam. Mojoj se
majci to neće svidjeti. “Zamolio sam Belly da se uda za mene i pristala je. Rekla
je ‘da’! Vjenčat ćemo se u kolovozu!”
Restoran kao da je odjednom sasvim utihnuo, kao da su sva buka i čavrljanje
isisani iz prostorije. Sve se jednostavno zaledilo. Pogledala sam preko stola,
prema svojoj majci. Lice joj je posivjelo. Steven se zagrcnuo vodom koju je pio.
Kašljući je rekao: “Ma što?” A Conrad, njegovo je lice bilo sasvim bezizražajno.
Situacija je bila nestvarna.
Tada je prišao konobar s predjelima - koktelom od liganja i škampima i
brdašcem od kamenica. “Jeste li spremni naručiti prvo jelo?” upitao je pomičući
predmete po stolu kako bi napravio mjesta za sve.
Napetim glasom gospodin Fisher je rekao: “Mislim da ćemo trebati još
nekoliko minuta” i bacio pogled prema mojoj majci.
Ona je izgledala omamljena. Otvorila je pa zatvorila usta. Zatim je pogledala
ravno u mene i upitala: “Jesi li trudna?”
Osjetila sam kako mi krv nadire u obraze. Pored mene, više sam osjetila nego
čula kako se Jeremiah zagrcnuo.
Glas je moje majke bio drhtav kad je kreštavo izgovorila: “Ja ovo ne vjerujem.
Koliko smo puta razgovarale o kontracepciji, Isabel?”
Nisam se mogla osjećati lošije. Došlo mi je da propadnem u zemlju od srama.
Pogledala sam u gospodina Fishera, koji je poprimio boju cikle, a onda u konobara
koji je nalijevao vodu osobama za stolom pored našeg. Pogledi su nam se susreli.
Bila sam prilično sigurna da sa mnom sluša predavanja iz psihologije. “Mama,
nisam trudna!”
Jeremiah je revnim glasom rekao: “Laurel, kunem ti se da nije riječ ni o čemu
sličnome.”
Moja ga je majka ignorirala. Gledala je samo u mene. “Što se onda događa
ovdje? Odakle sada to?”
Usta su mi se odjednom sasvim osušila. Na tren sam u mislima prošla kroz
sve što je dovelo do Jeremiahove prosidbe i jednako tako brzo ta je pomisao
nestala. Ništa od svega toga više nije bilo važno. Bilo je važno samo to da se mi
volimo. Rekla sam: “Želimo se vjenčati, mama.”
“Premladi ste”, rekla je bezizražajnim glasom. “Oboje ste daleko premladi.”
Jeremiah se nakašljao. “Laurel, mi se volimo i želimo biti zajedno.”

76
 .
“Vi jeste zajedno”, odrezala je moja majka. Zatim se okrenula prema
gospodinu Fisheru, suženih očiju. “Jesi li ti znao za ovo?”
“Smiri se, Laurel. Oni se šale. Vi se šalite, je li tako?”
Jere i ja pogledali smo jedno u drugo prije nego što je on izgovorio tihim
glasom: “Ne, ne šalimo se.”
Moja je majka progutala ostatak svog šampanjca, ispraznivši čašu do kraja.
“Vas se dvoje nećete vjenčati i točka. Oboje još studirate, za Boga miloga. To je
smiješno.”
Pročistivši grlo gospodin Fisher je rekao: “Možda nakon što diplomirate
možemo ponovno porazgovarati o tome.”
“Nekoliko godina nakon što diplomirate”, dometnula je moja majka.
“Tako je”, rekao je gospodin Fisher.
“Tata...” počeo je Jeremiah ponovno.
Konobar se vratio i stao iza gospodina Fishera prije nego što je Jeremiah
stigao završiti rečenicu, što god da je namjeravao izgovoriti. Samo je tamo stajao,
izgledao je kao da mu je neugodno, a onda je upitao: “Imate li kakvih pitanja
vezano uz jelovnik? Ili ćete, ovaj, danas jesti samo predjela?”
“Samo ćemo uzeti račun”, rekla je moja majka i čvrsto stisnula usne.
Na stolu je stajala sva ta hrana i nitko je nije ni dotaknuo i svi su šutjeli. Bila
sam u pravu. Ovo je bila pogreška, taktička pogreška epskih razmjera. Nismo im
smjeli to ovako reći. Sada su se udružili u ekipu protiv nas. Jedva smo imali pravo
glasa.
Zavukla sam ispod stolnjaka ruku u svoju torbicu i stavila na prst svoj
zaručnički prsten. To je bilo jedino što sam uspjela smisliti. Kad sam posegnula
prema svojoj čaši s vodom, Jeremiah je ugledao prsten i ponovno mi stisnuo
koljeno. Ugledala ga je i moja majka - oči su joj bljesnule, a onda je odvratila
pogled.
Gospodin Fisher je platio račun i barem taj put moja se mama nije pobunila.
Svi smo ustali. Steven je brzo napunio svoj ubrus račićima. I zatim smo otišli, ja
u koloni iza svoje majke, Jeremiah iza gospodina Fishera. Pored sebe čula sam
kako Steven šapće Conradu. “Ajme meni, stari. Ovo je ludo. Jesi li ti znao za to?”
Čula sam kako Conrad kaže “ne”. Vani je zagrlio moju majku oprostivši se s
njom, ušao u auto i odvezao se. Niti jednom se nije okrenuo.
Kad smo došle do našeg auta upitala sam svoju majku vrlo tiho: “Mogu li
dobiti ključeve?”
“Zašto?”
Ovlažila sam usne. “Moram izvaditi svoju torbu s knjigama iz prtljažnika.
Idem s Jeremiahom, sjećaš se?”
Vidjela sam da se moja majka trudi zadržati smirenost. Rekla je: “Ne, ne
možeš. Ideš kući s nama.”
77
 .
“Ali mama -”
Prije nego što sam mogla završiti ona je već ključeve pružila Stevenu i sjela
na suvozačko sjedalo. Zatvorila je vrata.
Bespomoćno sam pogledala u Jeremiaha. Gospodin Fisher je već bio u svom
autu, a Jeremiah je čekao pored ulaza u restoran. Više sam od svega željela ostati
s njim. Stvarno sam se jako, jako bojala ući u auto sa svojom majkom.
Bila sam u nevolji kao nikada prije.
“Ulazi u auto, Belly”, rekao je Steven. “Ne pogoršavaj situaciju.”
“Bolje ti je da kreneš”, rekao je Jeremiah.
Pritrčala sam mu i čvrsto ga zagrlila. “Nazvat ću te večeras”, šapnula sam mu
u kosu.
“Ako još budem živ”, šapnuo je on.
Zatim sam se vratila do auta i sjela na stražnje sjedalo.
Steven je pokrenuo auto, ubrus je bio bijeli zavežljaj u njegovu krilu. Moja je
majka ulovila moj pogled u retrovizoru i rekla: “Vratit ćeš taj prsten, Isabel.”
Ako sada pokleknem, sve je izgubljeno. Morala sam ostati jaka.
“Ne vraćam ga”, rekla sam.

78
 .

Dvadeset i drugo poglavlje

M oja majka i ja tjedan dana nismo razgovarale. Izbjegavala sam je, a ona je
mene ignorirala. Radila sam u Behru, većinom zato da se maknem od kuće.
Na poslu sam i ručala i večerala. Poslije smjene otišla bih kod Taylor, a kad bih
došla kući razgovarala sam s Jeremiahom preko telefona. Preklinjao me da barem
pokušam razgovarati sa svojom majkom. Znala sam kako brine da će ga sada
mrziti i uvjeravala sam ga da nije ljutita na njega. Da je ljutita samo na mene.
Jedne večeri poslije kasne smjene u restoranu bila sam na putu prema svojoj
sobi kad sam zastala kao ukopana. Čula sam prigušen zvuk maminog plača iza
njezinih zatvorenih vrata. Sledila sam se na mjestu, srce mi je udaralo u grudima.
Stojeći ispred njezinih vrata, osluškujući njezine jecaje, bila sam spremna odustati
od svega. U tom bih trenutku učinila sve, izgovorila što god treba, samo da
prestane plakati. U tom trenutku me stjerala u kut. Ruka mi je već bila na kvaki i
riječi navrh jezika - U redu, neću to učiniti.
Ali onda je utihnula. Prestala je plakati sama od sebe. Čekala sam još malo i
kad ništa više nisam čula, pustila sam kvaku i otišla u svoju sobu. U mraku sam
svukla svoju radnu odjeću, uvukla se u krevet, pa sam i ja plakala.

Probudio me miris turske kave koju je uvijek kuhao moj tata. Na tih nekoliko
sekundi između sna i jave opet mi je bilo deset godina, moj je tata i dalje živio s
nama, a najveća mi je briga bila zadaća iz matematike. Počela sam ponovno padati
u san, a onda sam se probudila trgnuvši se.
Mogao je postojati samo jedan razlog zašto je moj tata ovdje. Mama mu je
rekla. Željela sam ja biti ta koja će mu reći, objasniti. Pretekla me. Bila sam ljutita,
ali mi je istovremeno bilo i drago. To što je razgovarala o tome s mojim tatom
značilo je da je napokon počela ozbiljno razmišljati o situaciji.
Nakon što sam se istuširala sišla sam u prizemlje. Sjedili su u dnevnoj sobi i
pili kavu. Moj je tata na sebi imao odjeću za preko vikenda - traperice i kariranu
košulju kratkih rukava. I pojas, uvijek pojas.
“Jutro”, rekla sam.
“Sjedni”, rekla je moja majka odloživši svoju šalicu na podložak.

79
 .
Sjela sam. Kosa mi je i dalje bila vlažna i pokušavala sam je češljem
raspetljati.
Pročistivši grlo, moj je otac rekao: “Dakle, tvoja mi je majka rekla što se
događa.”
“Tata, željela sam ti reći sama, doista jesam. Mama me prestigla.” Dobacila
sam joj značajan pogled, ali činilo se da je to ni najmanje ne dira.
“Ni meni se to ne sviđa, Belly. Mislim da si premlada.” Ponovno je pročistio
grlo. “Razgovarali smo o tome i ako želiš najesen živjeti s Jeremiahom u stanu,
dopustit ćemo to. Morat ćeš preuzeti na sebe dio troškova ako stanovanje bude
skuplje nego u studentskom domu, ali mi ćemo plaćati koliko smo plaćali i do
sada.”
To nisam očekivala. Kompromis. Bila sam sigurna da je to tatina ideja, ali
nisam mogla prihvatiti takvu pogodbu.
“Tata, nije stvar u tome da samo želim živjeti s Jeremiahom u stanu. Ne
ulazimo u brak zbog toga.”
“Nego zašto onda ulazite u brak?” upitala me moja majka.
“Volimo se. Promislili smo o svemu, stvarno jesmo.”
Moja je majka pokazala prema mojoj lijevoj ruci. “Tko je platio taj prsten?
Znam da Jeremiah nema posao.”
Položila sam ruku u krilo. “Poslužio se svojom kreditnom karticom”, rekla
sam.
“Svojom kreditnom karticom koju plaća Adam. Ako si Jeremiaha ne može
priuštiti prsten, nije ga trebao kupiti.”
“Nije mnogo koštao.” Nisam imala pojma koliko je koštao prsten, ali dijamant
je bio jako malen, pa sam mislila da ne može biti baš tako jako skup.
Uzdahnuvši, moja je majka bacila pogled prema mojem ocu, pa prema meni.
“Možda mi nećeš vjerovati kad ti to kažem, ali kad samo se tvoj tata i ja vjenčali,
bili smo jako zaljubljeni jedno u drugo. Jako, jako zaljubljeni. Ušli smo u brak s
najboljim namjerama. Ali sve to jednostavno nije bilo dovoljno da nas zadrži na
hrpi.”
Njihova ljubav jednoga prema drugome, Steven i ja, naša obitelj - ništa od
toga nije bilo dovoljno kako bi njihov brak uspio. Već sam znala sve to.
“Jesi li požalila?” upitala sam je.
“Belly, nije to baš tako jednostavno.”
Prekinula sam je. “Jesi li požalila što imaš obitelj? Jesi li požalila što si rodila
mene i Stevena?”
Duboko uzdahnuvši, rekla je: “Ne.”
“Tata, a ti?”
“Belly, nisam. Naravno da nisam. To nije ono što tvoja majka pokušava reći.”

80
 .
“Jeremiah i ja nismo ti i mama. Poznajemo se cijelog svog života.” Pokušala
sam djelovati na svog oca. “Tata, tvoja se sestrična Martha udala mlada i ona i
Bert su u braku već, ma što, trideset godina! Može uspjeti, znam da može.
Jeremiah i ja ćemo se potruditi da uspije, baš kao što je uspjelo njima. Bit ćemo
sretni. Samo želimo da i vi budete sretni zbog nas. Molim vas, budite sretni zbog
nas.”
Moj je otac protrljao bradu na način koji sam jako dobro poznavala - priklonit
će se mojoj majci, kao i uvijek. Sada će je pogledati s upitnikom u očima. Sada je
sve bilo na njoj. Zapravo, oduvijek je sve bilo na njoj.
Oboje smo pogledali u nju. Moja će majka presuditi. Tako je to funkcioniralo
u našoj obitelji. Nakratko je sklopila oči i rekla: “Ne mogu te podržati u toj odluci,
Isabel. Ako ustraješ u svojoj namjeri da se vjenčate, ja to neću podržati. Neću
doći.”
To je izbilo zrak iz mene. Iako sam to očekivala, iako se neprestano
odupirala... ipak. Ipak sam mislila da će se predomisliti, barem malo smekšati.
“Mama”, rekla sam, glas mi je pucao, “ma daj.”
Izgledajući povrijeđeno, moj je otac rekao: “Belly, hajde da jednostavno još
malo promislimo o svemu tome, može? Ovo nas je sve jako zateklo.”
Ignorirala sam ga i gledala samo u svoju majku. Molećivim sam glasom rekla:
“Mama? Znam da to ne misliš.”
Odmahnula je glavom. “Mislim.”
“Mama, ne možeš ne biti na mojem vjenčanju. To je ludost.” Pokušala sam
zvučati smireno, kao da nisam na rubu prave histerije.
“Ne, ludost je ideja da će se dvoje tinejdžera vjenčati.” Čvrsto je stisnula usne.
“Ne znam što da kažem kako bih doprijela do tebe. Kako da ja doprem do tebe,
Isabel?”
“Nikako”, rekla sam.
Moja se majka nagnula naprijed, ne spuštajući pogled s mojih očiju. “Nemoj
to raditi.”
“Već je odlučeno. Udajem se za Jeremiaha.” Naglo sam ustala. “Ako ne
možeš biti sretna zbog mene, onda možda - onda je možda najbolje da ne dođeš.”
Već sam bila na stubištu kad je moj tata doviknuo: “Belly, čekaj.”
Zastala sam, a onda čula kako moja majka kaže: “Pusti je.”

Kad sam došla u svoju sobu, nazvala sam Jeremiaha. Prvo što je rekao bilo je:
“Želiš li da ja razgovaram s njom?”
“To neće pomoći. Kažem ti, odlučila je. Poznajem ja nju. Neće promijeniti
mišljenje. Barem ne za sada.”
Šutio je. “Što onda želiš učiniti?”

81
 .
“Ne znam.” Počela sam plakati.
“Želiš li odgoditi vjenčanje?”
“Ne!”
“Što da onda učinimo?”
Brišući lice, rekla sam: “Pretpostavljam jednostavno, planirati vjenčanje.”
Čim sam prekinula vezu počela sam jasnije sagledavati situaciju. Jednostavno
sam trebala odvojiti osjećaje od razuma. Odbijanje dolaska na vjenčanje bilo je as
u rukama moje majke. To joj je bila jedina dobitnička karta. I blefirala je. Sigurno
je blefirala. Koliko god da je ljutita na mene ili razočarana sa mnom, nisam mogla
vjerovati da bi propustila vjenčanje svoje jedine kćeri. Jednostavno nisam mogla
povjerovati u to.
Sada sam samo mogla gurati dalje i pokrenuti pripreme. S mojom majkom
pored mene ili bez nje, to će se vjenčanje ostvariti.

82
 .

Dvadeset i treće poglavlje

lagala sam svoje rublje kad je Steven kasnije te večeri pokucao na moja vrata.
S Kao i obično dao mi je samo nekoliko sekundi prije nego što ih je otvorio;
nikada nije čekao da kažem “Uđi”. Ušao je u sobu i za sobom zatvorio vrata.
Steven je stajao u mojoj sobi izgledajući kao da mu je neugodno, naslonio se na
zid, ruke prekrižio preko grudi.
“Što?” rekla sam. Iako sam već znala.
“Daaakle.... ti i Jere ste baš ozbiljni u vezi s tim?”
Složila sam nekoliko majica na hrpu. “Da.”
Steven je prešao preko sobe i sjeo za moj radni stol nakratko probavljajući
moj odgovor. Zatim me pogledao opkoračivši stolac i rekao: “Shvaćaš da je to
suludo, zar ne? Ne živimo u podnožju planina Zapadne Virginije. Nema razloga
da se vjenčate tako mladi.”
“Što ti znaš o Zapadnoj Virginiji?” podsmjehnula sam se. “Nikada nisi bio
ondje.”
“Nije u tome stvar.”
“A u čemu je stvar?”
“Hoću reći da ste premladi.”
“Je li te mama poslala da razgovaraš sa mnom?”
“Nije”, rekao je, a ja sam znala da laže. “Samo sam zabrinut za tebe.”
Zurila sam u njega.
“U redu, da, poslala me”, priznao je. “Ali ionako bih došao.”
“Nećeš me navesti da promijenim mišljenje.”
“Gle, nitko te ne poznaje bolje od mene.” Zastao je, odvagujući svoje riječi.
“Ja volim Jerea - on mi je kao brat. Ali ti si moja mlađa sestra. Ti si na prvome
mjestu. Cijela ta ideja o vjenčanju - oprosti, ali mislim da je glupa., Ako se toliko
volite, možete pričekati još nekoliko godina da budete zajedno. A ako ne možete,
onda sasvim sigurno ne biste trebali ući u brak.”
Osjetila sam se dirnutom i oneraspoloženom. Steven nikada prije nije rekao
nešto u stilu “Ti si na prvome mjestu.” Ali zatim je rekao da sam glupa, što je već
bilo više u njegovu stilu.

83
 .
“Ne očekujem da razumiješ”, rekla sam. Ponovno sam složila pa rasklopila
majicu. “Jeremiah želi da ti i Conrad budete njegovi kumovi.”
Stevenovo se lice razvuklo u osmijeh. “Stvarno?”
“Da”, rekla sam.
Steven je izgledao istinski sretan, ali onda je primijetio kako gledam u njega,
pa se prestao smiješiti. “Mislim da mi mama neće dopustiti da dođem na
vjenčanje.”
“Stevene, imaš dvadeset i jednu godinu. Možeš sam donijeti odluku.”
Namrštio se. Vidjela sam da sam mu povrijedila ponos. Rekao je: “Pa, i dalje
mislim da to nije tvoj najpametniji potez.”
“Primila na znanje”, rekla sam. “No ipak ću to učiniti.”
“O, čovječe, mama će me ubiti. Trebao sam te odgovoriti od vjenčanja, a ne
uključiti se u njega”, rekao je Steven ustavši.
Sakrivala sam osmijeh. Dok Steven nije dodao: “Conu i meni će biti bolje da
počnemo planirati momačku večer.”
Brzo sam rekla: “Jere to ne želi.”
Steven se naglo uspravio i napuhao grudi. “Ti nemaš pravo glasa u tome,
Belly. Ti si djevojka. To su muške stvari.”
“Muške stvari?”
Nacerivši se, zatvorio je za sobom vrata.

84
 .

Dvadeset i četvrto poglavlje

natoč onome što sam rekla Stevenu, zatekla sam sebe kako i dalje čekam
U svoju majku. Kako čekam da se predomisli, da popusti. Nisam željela početi
planirati vjenčanje dok ona ne odobri.
Ali kad je prošlo nekoliko dana, a ona odbijala razgovarati o tome, znala sam
da više ne mogu čekati.
Hvala Bogu što postoji Taylor.
Donijela je veliku bijelu mapu tvrdih korica i žičanog spiralnog uveza s
izrescima iz časopisa koji su se bavili vjenčanjima, popisima i najrazličitijim
drugim stvarima.
“Čuvala sam ovu mapu za svoje vjenčanje, ali možemo se poslužiti njome i
za tvoje”, rekla je.
Ja sam imala samo jedan žuti blok s crtovljem koji je pripadao mojoj majci.
Na vrh sam napisala vjenčanje i napravila popis stvari koje moram obaviti.
Popis je izgledao prilično oskudno, u usporedbi s Taylorinom mapom.
Sjedile smo na mojem krevetu, svuda oko nas papiri i časopisi za buduće
mladenke.
Taylor se dala na posao.
Rekla je: “Krenimo od početka. Moramo ti pronaći vjenčanicu. Kolovoz će
doći jako, jako brzo.”
“Ne čini mi se da će doći baš tako brzo”, rekla sam.
“Pa, hoće. Dva mjeseca su ništa kad planiraš vjenčanje. Na jeziku planiranja
vjenčanja to je, kao, sutra.”
“Pa, pretpostavljam, s obzirom na to da će vjenčanje biti jednostavno, da bi
takva trebala biti i haljina”, rekla sam.
Taylor se namrštila. “Koliko jednostavna?”
“Stvarno jednostavna. Što je više moguće jednostavnija. Ništa nabrano,
pufnasto, čipkasto i s volančićima.”
Kimnula je samoj sebi.

85
 .
“Mogu je zamisliti. Bit će jako nalik onoj kakvu je imala Cindy Crawford44
kad se udavala na plaži, jako nalik onoj Carolyn Bessette 45.”
“Da, zvuči dobro”, rekla sam. Nisam imala pojma kako su izgledale njihove
vjenčanice. Nisam čak ni znala tko je Carolyn Bessette. Kad kupim vjenčanicu
sve će mi se činiti stvarnijim, bit ću u stanju predočiti si da se to zbilja događa. U
ovome mi se trenutku sve doimalo previše apstraktnim.
“Što je s cipelama?”
Pogledala sam je poprijeko. “Kao da ću na plaži nositi cipele visokih
potpetica. Jedva da u njima mogu hodati i po čvrstom tlu.”
Taylor se nije obazirala na mene. “Što je s haljinom za mene, s obzirom na to
da ću ti biti djeveruša?”
Odgurnula sam nekoliko časopisa na pod kako bih mogla leći. Protegnula sam
noge što sam više mogla i stopala položila na zid. “Razmišljala sam o žutoj haljini
boje senfa. Možda od nekakvog satenskog materijala.” Taylor je mrzila senf-žutu
boju.
“Saten u boji senfa”, ponovila je Taylor kimnuvši; jako se trudila da joj se na
licu ne vidi gađenje. Vidjela sam da je razapeta između svoje taštine i čvrstog
uvjerenja da je mladenka uvijek u pravu. “To bi možda upalilo na Aniki, s obzirom
na boju njezine puti. Ja sam više proljetni tip, ali ako sada počnem raditi na svojoj
preplanulosti, moglo bi upaliti.”
Nasmijala sam se. “Samo se šalim. Možeš odjenuti što god želiš.”
“Šašavice!” rekla je, izgledajući kao da joj je laknulo. Pljesnula me po bedru.
“Tako si nezrela! Ne mogu vjerovati da se udaješ!”
“Ni ja.”
“Ali pretpostavljam da ima smisla, ako ćemo razmišljati kao da smo u
Twilight Zoneu46. Ti i Jere poznajete se, ono, grilijun godina. Suđeno vam je.”
“Koliko je grilijun godina?”
“Zauvijek.” U zraku je ispisala moje inicijale. “B. C. + J. F. zauvijek.”
“Zauvijek”, ponovila sam radosno. Mogu ja izvesti taj zauvijek. Ja i Jere.

44
Cindy Crawford (1966.) - američka manekenka i glumica koja je tijekom 1980-ih i 1990-ih
bila među najpopularnijim supermodelima i sveprisutna na naslovnicama časopisa, modnim
pistama i u modnim kampanjama. {Nap. prev.)
45
Carolyn Bessette-Kennedy (1966. - 1999.) - bila je osoba za odnose s javnošću modnog
dizajnera Calvina Kleina i supruga Johna Kennedyja mlađeg s kojim je poginula u zrakoplovnoj
nesreći; za nju se smatralo da ima mnogo profinjenog stila i ukusa za modu. (Nap. prev.)
46
Twilight Zone - američka horor-fantastična TV serija iz 1959. godine, o običnim ljudima koji
su se zatekli u neobičnim situacijama. U Hrvatskoj prevedena kao “Zona sumraka”. (Nap. prev.)

86
 .

Dvadeset i peto poglavlje

ad sam sljedeći dan izašla sastati se s Taylor u trgovačkom centru, putom

K sam svratila u ured svoje majke. “Idem u potragu za haljinom”, rekla sam
stojeći na pragu.
Prestala je tipkati i pogledala u mene. “Sretno”, rekla je.
“Hvala.” Pretpostavljam da je mogla izgovoriti i nešto gore od “Sretno”, ali
od te se pomisli nisam osjećala nimalo bolje.

Prodavaonica u trgovačkom centru za kupnju svečane odjeće bila je prepuna

djevojaka koje su sa svojim majkama tražile haljinu za maturalnu zabavu. Nisam
očekivala da ću osjetiti probadanje u grudima kad sam ih ugledala. Djevojke su u
kupnju vjenčanica trebale ići sa svojim majkama. Trebale su izaći iz garderobe u
pravoj haljini, a majka bi zasuzila i rekla: “Ta je prava.” Bila sam prilično sigurna
da je to tako trebalo izgledati.
“Nije li malo prekasno za maturalnu?” upitala sam Taylor. “Nije li naša bila
u svibnju?”
“Moja mi je sestra rekla da su ove godine morali pomaknuti maturalnu zbog
nekakvog skandala s pomoćnikom dekana”, objasnila je. “Nestao je sav novac za
organizaciju maturalne ili tako nešto. Zato sada organiziraju i proslavu diplome i
maturalne odjednom. Diploma. Diploma-maturalna.”
Nasmijala sam se. “Diploma.”
“Osim toga, i privatne škole svoje maturalne organiziraju kasnije, sjećaš se?
Collegiate, St. Joes.”
“Ja sam bila samo na jednoj maturalnoj”, podsjetila sam je. I ta mi je jedna
bila i više nego dovoljna.
Tumarala sam po prodavaonici i pronašla haljinu koja mi se sviđala - bez
bretela, zasljepljujuće bijela. Nisam znala da postoje nijanse bijele; mislila sam
da je bijelo jednostavno bijelo. Kad sam pronašla Taylor, preko ruke je nosila
cijelu hrpu haljina. Morale smo čekati u redu ispred garderobe.
Djevojka ispred mene rekla je svojoj majci: “Pošizit ću ako neka dođe u istoj
haljini kao i ja.”

87
 .
Taylor i ja pogledale smo jedna drugu i zakolutale očima. Pošizit ću, ponovila
je Taylor nečujno.
Činilo mi se da u redu čekamo beskrajno dugo.
“Najprije isprobaj ovu”, naredila je Taylor kad je došao red na mene.
Poslušno sam se pokorila.
“Izađi”, viknula je Taylor iz svog naslonjača pored trokrilnog ogledala.
Kampirala je ispred garderobe s ostalim majkama.
“Mislim da mi se ne sviđa”, doviknula sam. “Previše je svjetlucava. Izgledam
kao Dobra vještica Glinda 47 ili nešto slično.”
“Samo izađi i daj da te vidim!”
Izašla sam, a ispred ogledala se već natisnulo nekoliko drugih djevojaka
promatrajući se straga. Stala sam iza njih.
Zatim je ona djevojka od prije izašla u istoj haljini kakva je bila i moja, samo
što je njezina bila boje šampanjca. Ugledala me i odmah upitala: “Na koju
maturalnu ti ideš?”
Taylor i ja pogledale smo jedna drugu u ogledalu. Taylor je pokrila usta i
zahihotala se. Ja sam rekla: “Ne idem na maturalnu.”
Taylor je rekla: “Ona se udaje!”
Djevojka je zinula. “Koliko godina imaš? Izgledaš tako mlada.”
“Nisam ja baš tako mlada”, rekla sam. “Imam devetnaest godina.” Navršit ću
devetnaest tek u kolovozu, ali tako sam zvučala starije nego da sam rekla da mi je
osamnaest.
“O”, rekla je. “Mislila sam da smo iste dobi.”
Pogledala sam nas u ogledalu dok smo stajale ondje u istim haljinama. I ja
sam pomislila da smo jednako stare. Primijetila sam kako njezina majka gleda u
mene i nešto šapće ženi pored sebe i osjetila sam kako se crvenim.
I Taylor je to primijetila i rekla naglas: “Jedva se vidi da je trudna tri mjeseca.”
Žena je dahnula. Odmahnula je glavom promatrajući me, a ja sam kratko
slegnula ramenima. Zatim me Taylor zgrabila za ruku pa smo otrčale natrag u
garderobu, smijući se.
“Baš si dobra prijateljica”, rekla sam dok me otkopčavala.
Pogledale smo jedna drugu u ogledalu, ja sam bila u svojoj bijeloj haljini, a
ona u odrezanim trapericama i japankama. Osjećala sam se kao da ću zaplakati.
No Taylor je spasila stvar - umjesto toga navela me da se nasmijem. Pogledala je
ukriž i isplazila jezik tako da joj sa strane visi iz usta. Bilo je lijepo nasmijati se
opet.

47
Dobra vještica Glinda - lik iz filma “Čarobnjak iz Oza”. (Nap. prev.)

88
 .
Tri prodavaonice poslije, sjedile smo u predvorju u jednoj zalogajnici, i dalje
bez haljine. Taylor je jela pomfrit, a ja smrznuti jogurt s mrvicama duginih boja.
Boljela su me stopala i već sam bila spremna za povratak kući. Ispostavilo se da
taj dan neće biti onoliko zabavan koliko sam očekivala.
Taylor se nagnula preko stola i umočila svoj krumpirić već prekriven
kečapom u moj smrznuti jogurt. Naglo sam odmaknula čašicu.
“Taylor! To je odvratno.”
Slegnula je ramenima. “I to kaže cura koja Caph Crunch posipava šećerom u
prahu?” Pruživši mi jedan krumpirić, rekla je: “Samo kušaj.”
Umočila sam ga u svoju čašicu, pazeći da se za njega ne zalijepe mrvice, jer
bi to jednostavno bilo previše odvratno. Ubacila sam ga u usta. Nije bilo loše.
Progutavši, rekla sam: “Što ako ne uspijemo pronaći haljinu?”
“Ma pronaći ćemo mi haljinu”, uvjerila me pruživši mi još jedan krumpirić.
“Nemoj mi se već obeshrabriti.”
Bila je u pravu. Pronašle smo je u sljedećoj trgovini. Bila je to posljednja koju
sam isprobala. Sve su ostale bile ili tako-tako ili preskupe. Ova je bila dugačka,
bijela i svilenkasta i nešto što ste mogli odjenuti za vjenčanje na plaži. I nije bila
preskupa, što je bilo važno. No najvažnije od svega, kad sam se pogledala u
ogledalo, mogla sam zamisliti kako se udajem u njoj.
Nervozno sam izašla iz garderobe zaglađujući je niz bokove. Pogledala sam
u Taylor. “Što misliš?”
Oči su joj blistale. “Savršena je. Jednostavno savršena.”
“Misliš?”
“Pogledaj se sama u ogledalo i reci ti meni, kuočko.”
Hihoćući se, stala sam na malu platformu i zagledala se u svoj odraz u
trokrilnom ogledalu. To je bilo to. To je bila prava haljina.

89
 .

Dvadeset i šesto poglavlje

e sam večeri ponovno probala haljinu i nazvala Jeremiaha. “Pronašla sam

T svoju haljinu”, rekla sam mu. “Upravo je imam na sebi.”
“Kako izgleda?”
“To je iznenađenje. Ali obećavam ti, stvarno je lijepa. Taylor i ja pronašle
smo je u pedesetom dućanu u koji smo ušle. Nije ni koštala previše.” Prešla sam
dlanom po svilenkastoj tkanini. “Stoji mi savršeno, pa je neću morati
prilagođavati ni ništa.”
“Zašto onda zvučiš tako tužno?”
Sjela sam na pod, privukla koljena grudima. “Ne znam. Možda zato što moja
mama nije bila sa mnom da mi pomogne odabrati... Mislila sam da kupnja
vjenčanice treba biti taj posebni događaj koji dijeliš sa svojom mamom, a ona nije
bila sa mnom. Bilo je lijepo s Taylor, ali žao mi je što i moja mama nije bila
ondje.”
Jeremiah je šutio. Zatim je rekao: “Jesi li je zamolila da pođe s tobom?”
“Ne, zapravo nisam. Ali znala je da to želim. Jednostavno mrzim što ne
sudjeluje.” Ostavila sam vrata svoje sobe otvorena, nadajući se da će mama proći
pored njih, ugledati me u haljini i zastati. Za sada još nije.
“Predomislit će se ona.”
“Nadam se. Ne znam mogu li zamisliti kako se udajem, a da moja mama nije
prisutna, znaš?”
Čula sam kako je Jere tiho uzdahnuo. “Da, ni ja”, rekao je, a ja sam znala da
misli na Susannah.

Sljedeće jutro moja majka i ja jele smo doručak, moja majka jogurt s mueslijem,
a ja sa smrznutim vaflima, kad se oglasilo zvono na vratima.
Moja je majka podignula pogled s novina. “Očekuješ li nekoga?” upitala me.
Odmahnula sam glavom i ustala da vidim tko je došao. Otvorila sam vrata
misleći da je to Taylor s novim časopisima za mladenke. No bio je Jeremiah. Imao
je buket ljiljana i na sebi lijepu košulju, bijelu s jedva vidljivim plavim kockicama.
Oduševljeno sam rukama pokrila usta. “Što ti radiš ovdje?” vrisnula sam
ispod ruku.
90
 .
Privukao me k sebi. U njegovu sam dahu nanjušila kavu iz McDonaldsa.
Sigurno se ustao rano da dođe ovamo. Jeremiah je obožavao doručke iz
McDonaldsa, ali nikada se nije uspio ustati na vrijeme da si ga kupi. Rekao je:
“Nemoj se previše uzbuđivati. Ovo cvijeće nije za tebe. Je li Laurel ovdje?”
Osjećala sam se počašćenom i omamljenom. “Doručkuje”, rekla sam. “Uđi.”
Otvorila sam mu vrata, a on je za mnom krenuo prema kuhinji. Veselo sam
rekla: “Mama, gle tko je ovdje!”
Moja je majka izgledala zaprepašteno, ruka joj je sa žlicom zastala na pola
puta do usta. “Jeremiah!”
Jeremiah joj je prišao, s cvijećem u ruci. “Samo sam došao pristojno
pozdraviti svoju buduću punicu”, rekao je blesavo se smiješeći. Poljubio ju je u
obraz i položio cvijeće pored njezine zdjelice s jogurtom.
Pozorno sam promatrala. Ako je itko mogao šarmirati moju majku, bio je to
Jeremiah. Već sam osjetila kako se napetost u našoj kući smanjuje.
Nasmiješila se pomalo ukočeno, ali ipak je to bio smiješak Ustala je. “Drago
mi je što si došao”, rekla je. “Čekam da porazgovaram s vama oboma.”
Jeremiah je protrljao ruke. “Supač. Obavimo to. Belly, dolazi ovamo. Najprije
grupni zagrljaj.”
Moja se majka trudila ne nasmijati kad ju je Jeremiah privukao u medvjeđi
zagrljaj. Mahnuo mi je neka im se pridružim pa sam svojoj majci prišla straga i
zagrlila je oko struka. Nije si mogla pomoći: nasmijala se. “Dobro, dobro. Idemo
u dnevnu sobu. Jere, jesi li jeo?”
Odgovorila sam umjesto njega. “Egg McMuffin, je li tako, Jere?”
Namignuo mi je. “Tako me dobro poznaješ.”
Moja je majka već ušla u dnevnu sobu, okrenula nam je leđa.
“Mogu ti u dahu nanjušiti McDonald’s”, rekla sam mu tiho.
Stavio je ruke na usta izgledajući nesigurno, što je bila rijetkost za njega. “Zar
mi smrdi iz usta?”
U tom sam trenutku osjetila veliku nježnost prema njemu. “Ne”, rekla sam
mu. “Nimalo.”
Nas smo troje sjeli u dnevnu sobu, Jeremiah i ja na kauč, moja majka u
naslonjač nama nasuprot. Sve se izvrsno odvijalo. Uspio je nasmijati moju majku.
Nisam je vidjela da se smije otkako smo objavili novost. Počela sam se nadati da
bi to stvarno moglo upaliti.
Prvo što je rekla bilo je: “Jeremiah, ti znaš da ja tebe volim. Želim ti samo
najbolje. Zato ne mogu podržati to što vas dvoje radite.”
Jeremiah se nagnuo prema naprijed. “Laur -”
Moja je majka podignula ruku. “Jednostavno ste premladi. Oboje. Još uvijek
ste u razvoju i postajete osobe koje ćete biti jednoga dana. Još ste uvijek djeca.

91
 .
Niste spremni za takvu obvezu i predanost. Ja ovdje govorim o obvezi i predanosti
za cijeli život, Jeremiah.”
Revno je rekao: “Laurel, želim biti s Belly cijeli život. Bez problema se mogu
obvezati na to i predati se tome.”
Moja je majka odmahnula glavom. “Eto, baš zato znam da nisi spreman,
Jeremiah. Prelako se obvezuješ. To nije nešto u što se upuštaš na prvu. To je
ozbiljan potez.” Stvarno me razljutilo podcjenjivanje u njezinom glasu. Imala sam
osamnaest godina, ne osam, a Jeremiahu je bilo devetnaest. Bili smo dovoljno
stari da znamo kako je brak ozbiljna stvar. Vidjeli smo kako su naši roditelji
zaribali svoje brakove. Mi nećemo počiniti iste pogreške. Ali ništa nisam rekla.
Znala sam da ću joj, ako se razljutim ili joj se pokušam suprotstaviti, samo
potvrditi da je u pravu. Zato sam samo sjedila ondje. “Želim da vas dvoje
pričekate. Želim da Belly završi faks. Kad diplomira, ako se i dalje budete osjećali
kao sada, vjenčajte se. Ali tek nakon što ona diplomira. Da je Beck ovdje, složila
bi se sa mnom.”
“Mislim da bi joj bilo stvarno drago zbog nas”, rekao je Jeremiah.
Prije nego što se moja majka mogla usprotiviti, dodao je: “Belly će faks
završiti na vrijeme, to ti mogu obećati. Dobro ću se brinuti za nju. Samo nam daj
svoj blagoslov.” Ispružio je ruku, dotaknuo njezinu i zaigrano je protresao. “Daj,
Laur. Znaš da si me uvijek željela za svog zeta.”
Moja je majka izgledala povrijeđeno. “Ne ovako, sinko. Žao mi je.”
Nastala je dugačka, neugodna stanka. Dok smo nas troje sjedili ondje, osjećala
sam da mi u oči naviru suze. Jeremiah me zagrlio i stisnuo za rame, pa me pustio.
“Znači li to da nećeš doći na vjenčanje?” upitala sam je.
Odmahujući glavom, rekla je: “Isabel, kakvo vjenčanje? Nemaš novca da
platiš vjenčanje.”
“To je naša briga, a ne tvoja”, rekla sam. “Samo želim znati, dolaziš li?”
“Već sam ti odgovorila. Ne, neću biti ondje.”
“Kako to možeš reći?” Udahnula sam, pokušavajući zadržati smirenost.
“Jednostavno si ljutita što tebe nitko ništa ne pita. Nemaš pravo glasa u ovome i
to te ubija.”
“Da, to me ubija!” odrezala je. “Ubija me promatrati kako donosite glupu
odluku.”
Moja se majka zagledala u mene, a ja sam okrenula glavu, dok su mi se
koljena tresla. Nisam je više mogla slušati. Zatrovala je naše dobre vijesti svojim
sumnjama i negativnošću. Sve je izokrenula.
Ustala sam. “Onda ću otići. Nećeš me više morati gledati.”
Jeremiah je izgledao iznenađen. “Ma daj, Bells, sjedni.”
“Ne mogu ostati ovdje”, rekla sam.

92
 .
Moja majka nije izgovorila ni riječ. Samo je sjedila ondje, leđa uspravnih kao
da je progutala šipku.
Izašla sam iz dnevne sobe i otišla po stubama.
U svojoj sam se sobi brzo spakirala ubacujući u kofer hrpu majica i donje
rublje. Na vrh sam bacila svoju torbicu s kozmetičkim potrepštinama kad je u
sobu ušao Jeremiah. Zatvorio je vrata za sobom.
Sjeo je na moj krevet. “Što se to upravo dogodilo?” upitao je, još uvijek
izgledajući omamljeno.
Nisam mu odgovorila, nastavila sam se pakirati.
“Što to radiš?” upitao me.
“Kako ti se čini?”
“U redu, ali imaš li plan?”
Povukla sam patentni zatvarač na svom koferu. “Da, imam plan. Do vjenčanja
ću boraviti u kući u Cousinsu. Ne mogu se više nositi s njom.”
Jeremiah je duboko udahnuo. “Ti to ozbiljno?”
“Čuo si je. Neće se predomisliti. Donijela je svoju odluku.” Oklijevao je. “Ne
znam... A što je s tvojim poslom?”
“Ti si mi rekao da bih trebala dati otkaz. Tako će biti bolje. U Cousinsu mogu
planirati vjenčanje lakše nego ovdje.” Znojila sam se kad sam podignula kofer.
“Ako se ne želi ukrcati na taj vlak, šteta. Jer vjenčanje će se održati.”
Jeremiah mi je pokušao uzeti kofer, ali rekla sam mu neka se ne trudi.
Odvukla sam ga niz stube i u auto, a da niti jedna od nas dvije nije progovorila ni
riječ. Nije me upitala kamo idem i nije me upitala kad ću se vratiti.

Na putu iz grada zaustavili smo se u Behrsu. Jere me čekao u svom autu kad sam
ušla unutra. Da se nisam upravo bila posvađala sa svojom majkom, ne bih imala
hrabrosti samo tako dati otkaz. Iako su ljudi non-stop dolazili raditi u Behrs i
odlazili iz njega, posebno studenti... ipak. Otišla sam ravno u kuhinju i pronašla
svoju poslovotkinju Stacey i rekla joj da mi je žao, ali da se udajem za dva mjeseca
i da više ne mogu raditi ondje. Stacey je pogledala u moj trbuh pa u prsten na
mojem prstu i rekla: “Čestitam, Isabel. Samo da znaš, uvijek te čeka posao u
Behrsu.”
Ponovno sama u svom autu, rasplakala sam se naglas, isprekidano jecala.
Plakala sam dok me nije zaboljelo grlo. Bila sam bijesna na svoju mamu, ali sve
je nadjačavala ta prodorna, teška tuga. Bila sam dovoljno odrasla da vučem
vlastite poteze, bez nje. Mogla sam se udati, mogla sam dati otkaz na poslu. Sada
sam bila velika cura. Nisam je morala moliti za dopuštenje. Moja majka više nije
svemoćna. Dijelom sam željela da i dalje jest.

93
 .

Dvadeset i sedmo poglavlje

ili smo na pola sata od Cousinsa kad je Jeremiah nazvao i rekao: “Conrad je
B u Cousinsu.”
Cijelo mi se tijelo ukočilo. Stajali smo na crvenome, Jeremiahov je auto bio
ispred moga. “Otkada?”
“Od prošlog tjedna. Jednostavno je ostao ondje poslije cijele one stvari u
restoranu. Vratio se jednom po svoje stvari, ali mislim da će ondje provesti ljeto.”
“O”, rekla sam. “Misliš li da će mu smetati moj boravak ondje?”
Čula sam kako Jere oklijeva. “Ne, mislim da neće imati ništa protiv. Samo
želim da i ja mogu biti ondje. Da nije tog glupog stažiranja i bio bih. Možda bih
jednostavno trebao odustati.”
“Ne možeš. Tata bi te ubio.”
“Da, znam.” Čula sam kako opet oklijeva, a onda je rekao: “Osjećam da nije
u redu način na koji smo dopustili da završi situacija s tvojom mamom. Možda
bismo se trebali vratiti kući, Bells.”
“Neće upaliti. Samo ćemo se ponovno posvađati.” Na semaforu se upalilo
zeleno. “Znaš, mislim da je zapravo ovako najbolje. Obje ćemo dobiti malo
prostora.”
“Ako ti tako kažeš”, rekao je Jeremiah, ali vidjela sam da se baš ne slaže.
“Razgovarajmo još o tome kad dođemo u kuću”, rekla sam i prekinula vezu.
Zbog te sam novosti o Conradovu boravku u Cousinsu osjetila nelagodu.
Možda boravak u ljetnikovcu nije pravi odgovor.
No onda, kad sam parkirala na prazan kolni prilaz, osjetila sam nevjerojatno
olakšanje što sam se vratila. Kući, vratila sam se kući.
Ljetnikovac je izgledao isto; visok, siv i bijel. I ja sam se počela osjećati kao
i uvijek kad sam u njemu. Kao da sam upravo ondje gdje pripadam. Kao da
ponovno mogu disati.
Sjedila sam na ležaljci u Jeremiahovu krilu kad sam čula kako se zaustavlja
neki auto. Bio je to Conrad i počeo je iz auta izvlačiti vrećicu s namirnicama.
Izgledao je zatečen kad nas je ugledao kako sjedimo na terasi. Ustala sam i
mahnula.

94
 .
Jeremiah je raširio ruke i stavio ih iza glave te se zavalio na naslon ležaljke.
“Hej, Con.”
“Što ima?”, rekao je prilazeći nam. “Što vi, ekipica, radite ovdje?”
Conrad je odložio vrećicu i sjeo pored Jeremiaha, a ja sam ostala stajati iznad
njih.
“Detalji oko vjenčanja”, rekao je Jeremiah neodređeno.
“Detalji oko vjenčanja”, ponovio je Conrad. “Dakle, stvarno ćete to učiniti?”
“Itekako.” Jeremiah me ponovno povukao na svoje krilo.
“Točno, ženice?”
“Nemoj me zvati ženice”, rekla sam naboravši nos. “Odvratno.”
Conrad me ignorirao. “Znači li to da je Laurel promijenila mišljenje?” upitao
je Jerea.
“Još nije, ali bude”, rekao je Jeremiah, a ja ga nisam ispravila.
Sjedila sam ondje još dvadesetak sekundi, a onda sam se izvukla iz njegova
zagrljaja i ponovno ustala. “Umirem od gladi”, rekla sam nagnuvši se prema
zemlji i počela prekapati po Conradovoj vrećici s namirnicama. “Jesi li kupio
nešto fino?”
Conrad mi se nasmiješio svojim poluosmijehom, kao da se dobro zabavlja.
“Nema tu Cheetosa ni zamrznute pizze. Oprosti. No kupio sam namirnice za
večeru. Skuhat ću nam nešto.”
Ustao je, uzeo vrećicu i otišao u kuću.

Za večeru Conrad je napravio salatu od rajčice, bosiljka i avokada te je na roštilju

ispekao pileća prsa. Jeli smo vani na terasi.
Usta punih piletine Jeremiah je rekao: “Ti bokca, zadivljen sam. Otkad ti
kuhaš?”
“Otkako živim sam. To je praktički sve što jedem. Piletinu. Svaki dan.”
Conrad je zdjelu sa salatom gurnuo prema meni ne podižući pogled. “Jesi li uzela
dovoljno?”
“Da. Hvala, Conrade. Ovo je stvarno dobro.”
Conrad je samo slegnuo ramenima, ali vrhovi su mu uški pocrvenjeli i znala
sam da mu je drago.
Bocnula sam vilicom Jeremiaha u nadlakticu. “I ti bi mogao naučiti stvar ili
dvije.”
Bocnuo je i on mene. “Mogla bi i ti.” Uzeo je veliki zalogaj salate prije nego
što je objavio: “Belly će ostati ovdje do vjenčanja. Je li to OK za tebe, Con?”
Vidjela sam da se Conrad iznenadio, jer nije odmah odgovorio.
“Neću ti biti na putu”, uvjerila sam ga. “Samo ću se baviti svojim sitnicama
u vezi vjenčanja.”

95
 .
“U redu je. Ne smeta mi”, rekao je.
Pogledala sam u svoj tanjur. “Hvala”, rekla sam. Dakle, brinula sam se ni
zbog čega. Conrad nije mario jesam li ondje ili ne. Nije da ćemo se morati družiti.
On će, kao i uvijek, raditi svoje, ja ću biti prezaposlena planirajući vjenčanje, a
Jeremiah će svaki petak dolaziti da pomogne. Sve će biti u redu.
Kad smo pojeli večeru Jeremiah je predložio da za desert svi odemo na
sladoled. Conrad je odbio, rekavši da će on počistiti. Rekla sam: “Kuhar ne bi
trebao još i čistiti”, ali on je rekao da mu ne smeta.
Jere i ja otišli smo u grad, samo nas dvoje. Ja sam uzela kuglicu sladoleda s
komadićima keksa i vrhnjem te još jednu kuglicu s okusom tijesta za kekse s
mrvicama, u kornetu od vafla. Jeremiah je uzeo šerbet u duginim bojama.
“Osjećaš li se bolje?” upitao me dok smo hodali po šetnici. “U vezi toga što
se dogodilo s tvojom mamom?”
“Baš i ne”, rekla sam. “Radije danas više ne bih razmišljala o tome.”
Jeremiah je kimnuo. “Kako god želiš.”
Promijenila sam temu. “Jesi li smislio koliko ljudi želiš pozvati?” upitala sam
ga.
“Aha.” Počeo je nabrajati na prste. “Josh, Redbird, Gabe, Alex, Sanchez,
Peterson -”
“Ne možeš pozvati sve iz svog bratstva.”
“To su mi braća”, rekao je izgledajući povrijeđeno.
“Mislila sam da smo rekli kako će vjenčanje biti doista malo.”
“Onda ću pozvati samo nekolicinu. U redu?”
“U redu. I dalje moramo smisliti što želimo poslužiti od hrane”, rekla sam
ližući oko korneta da mi sladoled ne procuri.
“Uvijek možemo zamoliti Cona da nam ispeče malo piletine na roštilju”,
rekao je Jeremiah nasmijavši se.
“On će ti biti kum. Ne može se znojiti iznad roštilja.”
“Šalio sam se.”
“Jesi li ga već zamolio? Da ti bude kum?”
“Još nisam. Ali budem.” Nagnuo se prema dolje i odgrizao zalogaj mog
sladoleda. Komadić mu je ostao na gornjoj usni, pa je izgledao kao da ima bijele
brkove.
Ugrizla sam se za unutrašnju stranu obraza da se ne nasmiješim.
“Što je tako smiješno?”
“Ništa.”
Kad smo se vratili u kuću, Conrad je u dnevnoj sobi gledao televiziju. Kad
smo sjeli na kauč, on je ustao. “Idem ja u krpe”, rekao je istežući ruke iznad glave.
“Tek je, ono, deset sati. Gledaj neki film s nama”, rekao je Jeremiah.
96
 .
“Ma ne, sutra ću ustati rano i otići na surfanje. Želiš mi se pridružiti?”
Jeremiah je bacio pogled prema meni prije nego što je rekao: “Da, zvuči
dobro.”
“Mislila sam da ćemo ujutro raditi na popisu gostiju”, rekla sam.
“Vratit ću se prije nego što se probudiš. Ne brini.” Conradu je rekao: “Pokucaj
na moja vrata kad ustaneš.”
Conrad je oklijevao. “Ne želim probuditi Belly.”
Osjetila sam kako crvenim. “Ne smeta mi”, rekla sam.
Otkako smo Jeremiah i ja postali cura i dečko u ljetnikovcu smo bili samo
jednom. Taj put sam spavala s njim u njegovoj sobi. Gledali smo televiziju dok
on nije zaspao, jer je volio spavati dok televizor i dalje žamori u pozadini. Ja tako
nisam mogla zaspati, pa sam čekala da on zaspi, a onda sam ugasila televizor.
Osjećala sam se nekako čudno, spavati tako u njegovu krevetu kad je moj samo
malo niže u hodniku.
Na faksu smo cijelo vrijeme spavali u istom krevetu i to mi se činilo
normalnim. No ovdje u ljetnikovcu jednostavno sam željela spavati u svojoj sobi,
u svom krevetu. Bio mi je poznat. Ondje sam se osjećala kao djevojčica koja je
još uvijek na odmoru s cijelom svojom obitelji. Moje kao papir tanke plahte s
izblijedjelim žutim ružinim pupoljcima, moj ladičar od trešnjinog drva i toaletni
stolić. Imala sam nekoć dva jednostruka bijela kreveta, ali Susannah ih se riješila
i u sobu stavila ono što je zvala “krevetom za veliku djevojku”. Obožavala sam
taj krevet.
Conrad je otišao na kat, ja sam pričekala čuti kako se vrata njegove sobe
zatvaraju, a onda sam rekla: “Možda ću večeras spavati u svojoj sobi.”
“Zašto?” upitao je Jeremiah. “Obećavam da ću biti tih kad budem ustajao.”
Oprezno birajući riječi rekla sam: “Ne bi li mladenka i mladoženja prije
vjenčanja trebali spavati svatko u svom krevetu?”
“Da, noć prije vjenčanja. Ne svake noći prije vjenčanja.” Na trenutak je
izgledao povrijeđeno, a onda je na svoj šaljivi način rekao: “Daj, pa znaš da te
neću ni dotaknuti.”
Iako sam znala da se samo šali, malo me to zapeklo.
“Nije stvar u tome. Zbog spavanja u svojoj sobi osjećam se... normalno. Ovdje
je - ovdje je drukčije nego na faksu. Na faksu se osjećam normalno kad spavam s
tobom pored sebe. Ali ovdje se nekako sjetim kako sam se osjećala prije.”
Pogledom sam pretraživala njegovo lice da vidim je li još uvijek povrijeđeno.
“Ima li to tebi uopće smisla?”
“Valjda.” Jeremiah nije izgledao uvjeren, a ja sam poželjela da nikada nisam
to spomenula.
Priljubila sam se bliže njemu, stavivši noge u njegovo krilo. “Imat ćeš me
pored sebe svake noći dokle god smo živi.”

97
 .
“Da, pretpostavljam da će tih noći biti i previše.”
“Hej!” rekla sam šutnuvši ga nogom.
Jeremiah se samo nasmiješio i stavio jastuk na moje noge. Zatim je promijenio
program pa smo gledali televiziju, a da više ništa nismo rekli na tu temu. Kad je
bilo vrijeme da odemo spavati, on je otišao u svoju sobu, a ja u svoju.
Spavala sam bolje nego tjednima prije.

98
 .

Dvadeset i osmo poglavlje

CONRAD

pitao sam Jerea želi li na surfanje jer sam želio ostati s njim nasamo kako bih
U mogao saznati što se, dovraga, događa. Nisam razgovarao s njim od njegove
velike objave u restoranu. Ali sada kad smo ostali sami nisam znao što da kažem.
Poskakivali smo na daskama čekajući sljedeći val. Vrijeme se za sada
rastezalo kao žvakaća guma.
Pročistio sam grlo. “Onda, koliko je Laurel ljutita?”
“Jako”, rekao je Jere napravivši grimasu. “Ona i Belly jučer su se baš jako
posvađale.”
“Pred tobom?”
“Aha.”
“Sranje.” No, nisam bio iznenađen. Nije bilo šanse da će Laurel reći nešto u
stilu, kao: “Naravno, nema problema, organizirat ću vjenčanje za svoju kćer
tinejdžericu.”
“Bome.”
“Što tata kaže na sve to?”
Dobacio mi je neobičan pogled. “Otkada je tebe briga što kaže tata?”
Pogledao sam prema kući. Oklijevao sam prije nego što sam rekao: “Ne znam.
Ako je Laurel protiv toga i ako je tata protiv toga, onda možda ne bi to trebao
učiniti. Hoću reći, vas ste dvoje još na faksu. Nemate ni posao. Kad malo razmisliš
o tome, pomalo je, smiješno.” Glas mi je utihnuo. Jere me probadao pogledom.
“Ne petljaj se u to, Conrade”, rekao je. Praktički je ispljunuo te riječi.
“U redu. Oprosti. Nisam želio... oprosti.”
“Nisam te tražio tvoje mišljenje. Ovo je između mene i Belly?”
Rekao sam: “U pravu si. Zaboravi.”
Jeremiah nije odgovorio. Pogledao je preko ramena i počeo veslati. Kad se
val uzdignuo, pridignuo se i odvezao prema obali.

99
 .
Udario sam šakom kroz vodu. Poželio sam ga pošteno isprašiti. Ovo je između
mene i Belly. Samozadovoljno malo govno.
Ženi se mojom djevojkom, a ja ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.
Jednostavno sam morao promatrati kako se to događa, jer je on moj brat, jer sam
obećao. Pazi na njega, Connie. Računam na tebe.

100
 .

Dvadeset i deveto poglavlje

ad sam ustala sljedeće jutro dečki su još uvijek bili na surfanju, pa sam uzela
K svoju mapu za vjenčanje, blok za pisanje i čašu mlijeka te odnijela sve na
terasu.
Sudeći prema Taylorinom popisu, moramo prije svega sastaviti popis
uzvanika. To je imalo smisla. U protivnome kako bismo znali koliko trebamo
hrane i svega ostalog?
Za sada je moj popis bio kratak. Taylor, njezina mama, nekoliko djevojaka s
kojima smo odrasle - Marcy i Blair, možda Katie - Anika, moj tata, Steven i moja
majka. A uopće nisam ni znala hoće li moja majka doći. Moj tata hoće - znala sam
da hoće. Što god rekla moja majka, on će biti ondje. Željela sam da dođe i moja
baka, ali ona se prije godinu dana iselila iz svoje kuće na Floridi i otišla u starački
dom. Nikada nije voljela putovati, a sada nije ni mogla. Odlučila sam joj poslati
pozivnicu u kojoj ću joj obećati da ću je posjetiti s Jeremiahom kad budemo na
jesenskim praznicima.
To su zapravo bili svi moji uzvanici. Imala sam još nekoliko rođaka s tatine
strane, ali ni s kim nisam bila naročito bliska.
Jeremiah je imao Conrada, tri svoja brata iz bratstva kako smo se i bili
dogovorili, cimera s godine i svog tatu. Sinoć mi je Jere rekao kako je siguran da
se njegov tata počeo otapati. Rekao je da je gospodin Fisher upitao tko će nas
vjenčati i koliko namjeravamo potrošiti na to takozvano vjenčanje. Jere mu je
rekao koliki nam je budžet. Tisuću dolara. Gospodin Fisher je podrugljivo frknuo.
Meni je tisuću dolara velik novac. Prošle godine mi je; trebalo cijelo ljeto da toliko
uštedim konobareći u Behrsu.
Imat ćemo na svadbi manje od dvadeset ljudi. S tim brojem mogli smo
slobodno organizirati vjenčanje na otvorenom i na svadbi poslužiti plodove mora.
Kupit ćemo nekoliko bačvica piva i malo jeftinog šampanjca. Kako ćemo se
vjenčati na plaži, nećemo trebati ni ukrase. Samo malo cvijeća za stolove na
rasklapanje ili poneku školjku. Školjke i cvijeće. Baš me krenulo s tim
vjenčanjem. Taylor će biti ponosna na mene.
Zapisivala sam svoje ideje kad se Jeremiah popeo po stubama. Sunce je
bliještalo iza njega, tako je blistalo da mi je vrijeđalo oči. “Jutro”, rekla sam
zaškiljivši prema njemu. “Gdje je Con?”

101
 .
“Još je u moru.” Jeremiah je sjeo pored mene. Nacerivši se, upitao je: “Ajoj,
zar si sav posao obavila bez mene?” S njega se cijedila voda. Jedna je kap pala na
moj pisaći blok.
“Možeš si mislit’.” Obrisala sam vodu. “Hej, što misliš o tome da poslužimo
plodove mora?”
“Volim dobre plodove mora”, složio se.
“Što misliš, koliko bi bačvica piva trebali za dvadesetero ljudi?”
“Ako dođu Peterson i Gomez, to su već dvije.”
Uperila sam olovku u njegove grudi. “Rekli smo tri brata i to je to. U redu?”
Kimnuo je, a onda se nagnuo naprijed i poljubio me. Usne su mu bile slane, a
lice hladno nasuprot mog toplog.
Protrljala sam nos o njegov obraz prije nego što sam se odmaknula. “Ako
smočiš Taylorinu mapu, ubit će te”, upozorila sam ga sakrivši je iza sebe.
Jeremiah je napravio tužnu grimasu, a onda uzeo moje ruke i stavio ih sebi
oko vrata kao da plešemo sentiš, “Ne mogu dočekati da se vjenčamo”, promrmljao
je u moj vrat.
Zahihotala sam se. Bila sam naročito škakljiva po vratu i on je to znao. Znao
je gotovo sve o meni, a ipak me volio.
“A što je s tobom?”
“Što bi bilo sa mnom?”
Puhnuo mi je u vrat, a ja sam prasnula u smijeh. Pokušala sam se odmaknuti
od njega, ali nije mi dopustio. I dalje se hihoćući, rekla sam: “U redu, i ja jedva
čekam da se udam za tebe.”

Jere je otišao kasnije toga poslijepodneva. Otpratila sam ga do auta. Conradov

auto nije bio na kolnom prilazu; nisam znala kamo je otišao.
“Nazovi me kad dođeš kući kako bih znala da si došao neozlijeđen”, rekla
sam.
Kimnuo je. Bio je tih, što za njega nije bilo tipično. Pretpostavila sam da je
tužan što tako brzo odlazi. Poželjela sam da može ostati duže. Doista jesam.
Podignula sam se na prste i čvrsto ga zagrlila. “Vidimo se za pet dana”, rekla
sam.
“Vidimo se za pet dana”, ponovio je.
Promatrala sam kako odlazi, palce sam zataknuta za pojas svojih odrezanih
traperica. Kad više nisam mogla vidjeti njegov auto, vratila sam se u kuću.

102
 .

Trideseto poglavlje

og prvog tjedna u Cousinsu držala sam se podalje od Conrada. Nisam se

T mogla nositi s još jednom osobom koja mi govori kako griješim, posebno ako
je ta osoba Conrad koji o svemu voli izreći svoj sud. Nije ni morao izgovoriti to
riječima; osuditi je mogao i pogledom. Zato sam ustajala ranije od njega i jela
obroke prije njega. A kad je u dnevnoj sobi gledao televiziju, ja sam se držala
svoje sobe ispisujući adrese na pozivnice i gledajući blogove o vjenčanjima koje
je Taylor označila za mene.
Sumnjala sam da je uopće bio svjestan moje prisutnosti. I on je bio prilično
zaposlen. Surfao je, družio se s prijateljima, radio po kući. Nikada ne bih rekla da
je spretan s rukama da se u to nisam uvjerila vlastitim očima - Conrad na ljestvama
dok provjerava ventile klime, Conrad popravlja poštanski sandučić. Sve sam to
promatrala s prozora svoje sobe.
Jela sam Pop-Tart od jagode na terasi kad je dotrčao po stubama. Cijelo je
jutro bio vani. Kosa mu je bila znojna i na sebi je imao staru majicu kratkih rukava
iz svojih nogometno-srednjoškolskih dana i tamnoplave kratke hlačice za tjelesni.
“Hej”, rekla sam. “Odakle ti?”
“Iz teretane”, rekao je Conrad prošavši pored mene. Zatim se ukopao u
mjestu. “Zar to jedeš za doručak?”
Grickala sam rubove Pop-Tarta. “Da, ali to mi je posljednji. Žao mi je.”
Ignorirao me. “Ostavio sam žitarice na pultu. U zdjeli za voće ima i voća.”
Slegnula sam ramenima. “Mislila sam da je tvoje. Nisam željela bez pitanja
jesti tvoju hranu.”
Nestrpljivo je rekao: “Zašto onda nisi pitala?”
Zatekao me. “Kako da te pitam kad jedva da te vidim?”
Ljutito smo se mrštili jedno na drugo otprilike tri sekunde prije nego što sam
ugledala kako mu osmijeh povlači kutove usana prema gore. “Pošteno”, rekao je,
a naznaka je njegova osmijeha već nestala. Počeo je otvarati klizna vrata, a onda
se okrenuo i rekao: “Što god da ja kupim, ti možeš pojesti.”
“Vrijedi i obrnuto”, rekla sam.

103
 .
Eto opet toga poluosmijeha. “Svoje Pop-Tartove48 i Funyunse49 i Kraft mac
& cheese50 možeš zadržati za sebe.”
“Hej, jedem ja i druge stvari osim smeća”, pobunila sam se.
“Naravno da jedeš”, rekao je i otišao unutra.
Sljedećeg je jutra kutija sa žitaricama ponovno stajala na kuhinjskom pultu.
Ovoga sam se puta poslužila tim njegovim žitaricama i obranim mlijekom i čak
sam na vrh narezala jednu bananu. Nije ni bilo baš pretjerano loše.
Conrad se pokazao kao prilično dobar sustanar. Uvijek je spuštao zahodsku
dasku, odmah je poslije obroka prao posuđe, čak je kupio i novi toaletni papir kad
samo potrošili postojeći. No nisam ni očekivala ništa manje. Conrad je oduvijek
uredan. Po tome je bio prava suprotnost Jeremiahu. Jeremiah nikada nije
potrošenu rolu toaletnog papira zamijenio novom. Nikada mu ne bi palo na pamet
kupiti papirnate ručnike ili namočiti masnu tavu u vrućoj vodi i sapunici.
Kasnije toga dana otišla sam u prodavaonicu i kupila namirnice za večeru.
Špageti, umak, zelena salata i rajčica za salatu. Pripremila sam je oko devetnaest
sati pomislivši: Ha! To će mu pokazati da mogu jesti zdravo. Na kraju sam
tjesteninu prekuhala, nisam dovoljno isprala zelenu salatu, ali večera je ipak bila
ukusna.
No Conrad nije došao kući pa sam je pojela sama ispred televizora. Ali,
ostavila sam mu ostatke na tanjuru i odložila ga na kuhinjski pult prije nego što
sam otišla na spavanje.
Sljedeće jutro hrane nije bilo, a tanjur je bio opran.

48
Pop-Tart - američka marka tankog hrskavog peciva za tost punjenog slatkim nadjevom,
obično se prodaje zamrznuto i prethodno termički obrađeno, namijenjeno podgrijavanju u
tosteru ili mikrovalnoj pećnici. Proizvodi tvrtka Kellog’s od 1964. godine. (Nap. prev.)
49
Funyuns - američka robna marka grickalica od kukuruza s okusom luka. (Nap. prev.)
50
Kraft Mac & Cheese - američka marka prethodno termički obrađene i isušene tjestenine koja
se prodaje u paketu s vrećicom narančastog prerađenog sira u prahu. (Nap. prev.)

104
 .

Trideset i prvo poglavlje

ad smo Conrad i ja sljedeći put razgovarali bilo je oko podneva i sjedila sam
K za kuhinjskim stolom sa svojom mapom za vjenčanje. Sada kad smo imali
popis uzvanika, trebala sam poslati naše pozivnice. Gotovo mi je bilo glupo slati
pozivnice za tu šačicu gostiju, ali ni slanje jednog e-maila svima nije mi se baš
činilo ispravnim potezom. Pozivnicu sam skinula s mrežne stranice tvrtke Davids
Bridal. Bila je bijela, sa svijetlotirkiznim školjkama i trebala sam ih samo provući
kroz printer. I puf, eto pozivnica za vjenčanje.
Conrad je otvorio klizna vrata i ušao u kuhinju. Njegova je siva majica kratkih
rukava bila natopljena znojem, pa sam pretpostavila da je bio na trčanju. “Dobro
trčanje?” upitala sam ga.
“Da”, rekao je izgledajući iznenađeno. Pogledao je u svežanj mojih omotnica
i upitao: “Pozivnice za vjenčanje?”
“Aha. Samo moram otići po marke.”
Nalivši si čašu vode, rekao je: “Moram otići u grad i kupiti novu bušilicu.
Poštanski ured mi je usput. Mogu ti ja kupiti marke.”
Sada je bio red na meni da izgledam iznenađeno. “Hvala”, rekla sam, “ali
želim otići sama i vidjeti kakve vrste maraka za zaljubljene imaju.”
Iskapio je čašu.
“Znaš li što su marke za zaljubljene?” Nisam čekala da odgovori. “To su
marke na kojima piše ‘ljubav’. Ljudi ih koriste za vjenčanja. Znam samo zato što
mi je Taylor rekla da ih moram nabaviti.”
Conrad se napola nasmiješio i rekao: “Možemo mojim autom ako želiš. Da ti
uštedim vrijeme.”
“Naravno”, rekla sam.
“Idem se na brzinu otuširati. Daj mi deset minuta”, rekao je i otrčao po
stubama.
Conrad se vratio u prizemlje za deset minuta, baš kao što je i rekao da hoće.
Zgrabio je s pulta svoje ključeve, ja sam pozivnice spremila u torbu pa smo krenuli
prema kolnom prilazu.
“Možemo se odvesti mojim autom”, ponudio je.
“Nemam ništa protiv”, rekla sam.
105
 .
Bilo mi je pomalo neobično sjediti ponovno na suvozačkom sjedalu
Conradova auta. Auto mu je bio čist; i dalje je mirisao isto.
“Ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put bila u tvom autu”, rekla sam
uključivši radio.
Odmah je odgovorio: “Kad smo išli na tvoju maturalnu.”
O, Bože.
Maturalna. Mjesto našeg prekida - svađamo se na parkiralištu dok pada kiša.
Sada mi je bilo neugodno prisjetiti se toga. Kako sam samo plakala, preklinjala
ga da ne ode. Nije to bio jedan od mojih najsvjetlijih trenutaka.
Između nas je zavladala tišina puna neugode i imala sam osjećaj da se oboje
prisjećamo iste stvari. Kako bih je prekinula, rekla sam vedro: “Bože, to je bilo,
ono, prije milijun godina, ha?”
Ovoga puta nije odgovorio.
Conrad me odbacio do poštanskog ureda i rekao da će se za nekoliko minuta
vratiti po mene. Iskočila sam iz auta i utrčala unutra.
Ljudi su se ispred mene kretali brzo i kad je došao red na mene rekla sam:
“Mogu li vidjeti vaše ljubavne marke, molim vas?”
Žena iza pulta prokopala je po ladici i prema meni gurnula papir s markama.
Na sebi su imale vjenčana zvona, a na traci koja ih je spajala bila je ispisana riječ
ljubav.
Odložila sam svežanj pozivnica na pult i brzo ih prebrojila. “Uzet ču cijeli
papir”, rekla sam.
Promatrajući me upitala je: “Jesu li to pozivnice za vjenčanje?”
“Da”, rekla sam.
“Želite li ih ručno poništiti?”
“Oprostite?”
“Želite li ih ručno poništiti?” ponovila je i taj put je zvučala pomalo ljutito.
Uspaničila sam se. Što je značilo “ručno poništiti?” Željela sam Taylor poslati
poruku i upitati je, ali iza mene se stvarao sve veći red pa sam užurbano rekla:
“Ne, hvala.”
Kad sam platila marke izašla sam van i nalijepila marke na sve pozivnice -
jednu i za moju majku. Za svaki slučaj. Ipak bi se mogla predomisliti. Još uvijek
ima nade. Conrad se dovezao kad sam ih gurala kroz otvor na poštanskom
sandučiću ispred pošte. To se stvarno događa. Doista ću se udati. Sada više nema
povratka, a to ni ne želim.
Ušavši u auto upitala sam: “Jesi li kupio bušilicu?”
“Aha”, rekao je. “A jesi li ti pronašla svoje ljubavne marke?”
“Aha”, rekla sam. “Hej, što znači ručno poništiti poštu?”

106
 .
“Poništavanje je kad poštanski ured označi marku kako se ne bi mogla
ponovno koristiti. Pretpostavljam da ručno poništavanje znači da ćeš to napraviti
svojom rukom, umjesto da to učini aparat.”
“Kako ti to znaš?” upitala sam, zadivljena.
“Nekoć sam skupljao marke.”
Istina. Imao je zbirku maraka. Bila sam zaboravila. Držao ih je u fotoalbumu
koji je dobio od svoga tate.
“Potpuno sam zaboravila na to. Ti bokca, baš si ozbiljno doživljavao te svoje
marke. Nisi nam dopuštao da dotaknemo tvoju knjigu bez pitanja. Sjećaš li se
kako je Jeremiah ukrao jednu i poslužio se njome da ti pošalje razglednicu, a ti si
bio toliko bijesan da si se rasplakao?”
“Hej, to je bila marka s likom Abrahama Lincolna koju mi je dao moj deda”,
rekao je Conrad braneći se. “To je bila rijetka marka.”
Nasmijala sam se, a onda i on. Bio je to lijep zvuk. Kad smo se posljednji put
tako smijali?”
Odmahujući glavom, rekao je: “Bio sam pravi mali štreberko.”
“Ne, nisi!”
Conrad mi je dobacio pogled. “Skupljanje maraka. Pribor za izvođenje pokusa
iz kemije. Opsesija enciklopedijama.”
“Dobro, da, ali uspio si postići da se sve to doima jako cool”, rekla sam. U
mojem sjećanju Conrad nije bio nikakav štreber. Bio je stariji, pametniji,
zainteresiran za stvari kojima se obično bave odrasli.
“Bila si lakovjerna”, rekao je. A onda: “Kad si bila jako mala, mrzila si mrkvu.
Nisi je htjela jesti. Ali onda sam ti rekao da ćeš, ako pojedeš mrkvu, imati
rentgenski vid. I povjerovala si mi. Običavala si povjerovati u sve što bih ti rekao.”
Jesam. Stvarno jesam.
Povjerovala sam mu kad je rekao da će mi mrkva podariti rentgenski vid.
Povjerovala sam mu kad je rekao da mu nikada nije bilo stalo do mene. A onda,
kasnije te večeri, kad je pokušao povući to što je rekao, pretpostavljam da sam mu
opet povjerovala. Sada nisam znala u što da vjerujem. Samo sam znala da više ne
vjerujem u njega.
Promijenila sam temu. Iznenada sam upitala: “Hoćeš li ostati u Kaliforniji kad
diplomiraš?”
“To ovisi o medicinskom faksu”, rekao je.
“Imaš li... imaš li djevojku?”
Vidjela sam kako se trgnuo. Vidjela sam da oklijeva.
“Nemam”, rekao je.

107
 .

Trideset i drugo poglavlje

CONRAD

Z vala se Agnes. Mnogo ju je ljudi zvalo Aggie, ali ja sam je zvao Agnes.
Slušala je sa mnom predavanja iz kemije. Za sve druge djevojke to ime ne bi
funkcioniralo. Bilo je to ime za starice. Agnes je imala kratku prljavoplavu kosu,
valovitu i nosila ju je odrezanu do brade. Ponekad je nosila naočale, a koža joj je
bila blijeda kao mlijeko. Kad smo jednog dana čekali da se otvori laboratorij,
pozvala me van. Bio sam toliko iznenađen da sam pristao.
Počeli smo se mnogo družiti. Sviđalo mi se boraviti u njezinom društvu. Bila
je pametna i kosa joj je mirisala po šamponu, ne samo neposredno poslije
tuširanja, nego cijeli dan. Većinu smo vremena provodili učeći zajedno. Ponekad
bismo poslije otišli na palačinke ili hamburger, ponekad bismo se mazili u
njezinoj sobi tijekom pauze od učenja kad njezina cimerica nije bila u sobi. No
sve se vrtjelo oko toga da se oboje pripremamo upisati medicinu. Nisam spavao u
njezinoj sobi niti je pozivao da prespava u mojoj. Nisam se družio s njom i
njezinim prijateljima niti sam upoznao njezine roditelje, iako su živjeli u blizini.
Jednoga smo dana učili u knjižnici. Semestar je bio gotovo završio. Hodali
smo u to vrijeme dva, gotovo tri mjeseca.
Iznenada me upitala: “Jesi li ikada bio zaljubljen?”
Agnes ne samo što je bila dobra u kemiji, već me znala i bez problema uloviti
nespremnog. Pogledao sam oko sebe da provjerim sluša li nas itko. “A ti?”
“Ja sam tebe upitala prva”, rekla je.
“Onda da.”
“Koliko puta?”
“Jednom.”
Agnes je razmišljala o mojem odgovoru i žvakala olovku. “Na ljestvici od
jedan do deset, koliko si jako zaljubljen bio?”
“Ne možeš ljubav mjeriti ljestvicom”, rekao sam. “Ili jesi zaljubljen ili nisi.”
“Ali ako bi baš morao reći.”
Počeo sam listati svoje bilješke. Nisam je gledao kad sam rekao: “Deset.”
108
 .
“Ti bokca. Kako se zvala?”
. “Agnes, hajde sada. Imamo ispit u petak.”
Agnes se napućila i šutnula me ispod stola u nogu. “Ako mi ne kažeš, neću se
moći usredotočiti na učenje. Molim te? Jednostavno mi udovolji.”
Kratko sam udahnuo. “Belly. Hoću reći, Isabel. Zadovoljna?”
Odmahnuvši glavom, rekla je: “A-a. Sada mi reci kako ste se upoznali.”
“Agnes -”
“Kunem se da ću prestati ako mi odgovoriš” - vidio sam kako kalkulira u glavi
- “na još tri pitanja. Tri i to je to.”
Nisam rekao ni da ni ne, samo sam gledao u nju i čekao.
“Onda, kako ste se upoznali?”
“Nikada se zapravo nismo upoznali. Poznajem je oduvijek.”
“Kad si shvatio da si zaljubljen u nju?”
Nisam imao odgovor na to pitanje. Nije postojao neki određen trenutak. To je
nalikovalo postupnom buđenju. Najprije spavaš, pa se zatekneš u nekoj zoni
između sna i jave, a onda postaneš potpuno svjestan svega oko sebe. To je
polagani proces, ali kad si sasvim budan, nema sumnje. Jasno ti je kao dan da si
zaljubljen.
Ali nisam namjeravao reći to Agnes. “Ne znam, jednostavno se dogodilo.”
Pogledala je u mene, čekajući da nastavim.
“Imaš još jedno pitanje”, rekao sam.
“Jesi li ti zaljubljen u mene?”
Kao što sam rekao, ta me djevojka znala bez problema uloviti nespremnog.
Nisam znao što da kažem. Jer odgovor je glasio “ne”. “Um...”
Lice joj se snuždilo, a onda je pokušala zvučati vedro i hrabro kad je rekla:
“Dakle, nisi, ha?”
“Pa, jesi li ti zaljubljena u mene?”
“Mogla bih biti. Da si dopustim, mislim da bih mogla biti.”
“O.” Sada sam se osjećao kao posljednje govno. “No doista mi se sviđaš,
Agnes.”
“Znam. Osjećam da je to istina. Ti si pošten i iskren tip, Conrade. Ali ne puštaš
ljude sebi. Nemoguće je približiti ti se.” Pokušala je kosu skupiti u rep, ali
pramenje od naprijed neprestano je ispadalo jer joj je kosa bila prekratka. Zatim
je raspustila kosu i rekla: “Mislim da si i dalje zaljubljen u tu drugu curu, barem
malo. Jesam li u pravu?”

“Ne”, rekao sam Belly.

109
 .
“Ne vjerujem ti”, rekla je nagnuvši glavu ustranu. Zadirkujući me, rekla je:
“Ako nije postojala nikakva djevojka, zašto si tako dugo ostao ondje? Sigurno je
postojala neka djevojka.”
I jest.
Bio sam ostao ondje dvije godine. Morao sam. Znao sam da nisam trebao biti
ni u ljetnikovcu, jer dok sam ondje, dok sam pored nje, samo želim ono što ne
mogu imati. To je bilo opasno. Ona je bila jedina osoba u čijoj prisutnosti nisam
vjerovao sebi. Onoga dana kad se bila pojavila s Jereom, nazvao sam svog frenda
Dannyja da vidim mogu li se na neko vrijeme useliti k njemu i spavati na njegovu
kauču, i rekao je da mogu. Ali nisam se mogao natjerati da odem. Nisam mogao
otići.
Znao sam da moram biti oprezan. Moram se držati na udaljenosti. Da zna
koliko mi je još uvijek stalo do nje, sve bi bilo gotovo. Ne bih mogao ponovno
otići. I onaj mi je prvi put bilo dovoljno teško.
Ono što obećaš majci na njezinoj samrtnoj postelji obećanje je o kojem više
nema rasprave; to je obećanje od titanija. Nema šanse da bih ga prekršio. Obećao
sam svojoj majci da ću paziti na svog brata. Da ću se brinuti o njemu. Održao sam
riječ. Najbolje što sam znao. Tako što sam otišao.
Možda sam sjeban i gubitnik i razočaranje, ali lažljivac nisam.
No jesam slagao Belly. Samo onaj jedan put u onom šugavom motelu. Učinio
sam to da je zaštitim. To sam si neprestano govorio. Pa ipak, ako postoji ijedan
trenutak u mojem životu koji bih želio proživjeti još jednom i promijeniti, jedan
jedini među svim ostalim usranim trenucima, odabrao bih taj. Kad se samo sjetim
izraza na njezinom licu - kako se jednostavno urušila, snuždila, usisala usne i
naborala nos kako se ne bi vidjelo koliko je povrijeđena - to me ubija. Bože, da
mogu, vratio bih se u taj trenutak i izgovorio sve prave stvari, rekao bih joj da je
volim, pobrinuo bih se da nikada više nema taj izraz na licu.

110
 .

Trideset i treće poglavlje

CONRAD

e noći u motelu nisam mogao spavati. Prolazio sam u mislima uvijek iznova
T kroz sve što se ikada dogodilo između nas. Nisam se više mogao tako
ponašati, odmicati se pa se približavati, privlačiti je sebi pa je odgurivati. To nije
bilo u redu.
Kad je Belly u zoru ustala i otišla pod tuš, ustali smo i Jere i ja. Slagao sam
svoju deku kad sam rekao: “U redu je ako ti se ona sviđa.”
Jere se zagledao u mene, otvorenih usta. “O čemu ti to govoriš?”
Osjećao sam se kao da se gušim kad sam rekao: “Nemam ništa protiv toga...
ako želiš biti s njom.”
Pogledao me kao da sam lud. Osjećao sam se kao da ću poludjeti. Čuo sam
kako se voda u kupaonici zatvara, okrenuo sam mu leđa i rekao: “Samo vodi brigu
o njoj.”
A onda, kad je izašla iz kupaonice, odjevena, mokre kose, pogledala me tim
svojim očima punim nade, a ja sam nju pogledao kao da je ne poznajem. Sasvim
bezizražajno. Vidio sam kako ono svjetlo iz njezinih očiju nestaje. Vidio sam kako
njezina ljubav prema meni umire. Ja sam je ubio.
Kad sada razmišljam o tome, o tom trenutku u motelu, razumijem da sam ja
taj koji je pokrenuo lavinu događaja. Gurnuo ih jedno prema drugome. To je bilo
moje djelo. Ja sam taj koji će morati živjeti s time. Bili su sretni.

Prilično sam joj se dobro micao s puta, ali dogodilo se da sam bio kod kuće tog
petka poslijepodne kad me Belly odjednom trebala. Sjedila je na podu u dnevnoj
sobi okružena tom glupom mapom, svim mogućim papirima. Izgledala je
izluđeno, pod stresom. Imala je na licu taj zabrinuti izraz, onaj koji poprimi kad
mora riješiti zadatak iz matematike koji ne razumije.
“Jere je zapeo u prometnoj gužvi”, rekla je otpuhujući kosu s lica. “Lijepo
sam mu bila rekla da krene ranije. Stvarno mi danas treba njegova pomoć.”
“S čime ti je trebao pomoći?”

111
 .
“Trebali smo otići u Michaels. Znaš, u onaj dućan s rukotvorinama?”
Suho sam rekao: “Ne mogu reći da sam ikada prije bio u Michaelsu.”
Oklijevao sam, pa dodao: “Ali ako želiš, ja ću ići s tobom.”
“Stvarno? Jer danas moram odabrati neke jako teške stvari. Osim toga, taj je
dućan skroz u Plymouthu.”
“Naravno, nema problema”, rekao sam osjećajući se neobjašnjivo počašćen
što ću nositi teške stvari.
Krenuli smo njezinim autom jer je veći. Ona je vozila. Vozio sam se bio s
njom samo nekoliko puta. Nisam još poznavao tu njezinu stranu. Samouvjerenu.
Vozila je brzo, ali i dalje je imala potpunu kontrolu nad događajima. Svidjelo mi
se to. Ustanovio sam da je često potajno pogledavam i morao sam prisiliti samoga
sebe da malo stanem na loptu.
“Nisi loša vozačica”, rekao sam.
Nacerila se. “Jeremiah me dobro naučio.”
Bila je u pravu. On ju je naučio voziti. “Onda, što se još promijenilo kod
tebe?”
“Hej, nije baš da sam prije bila loša vozačica.”
Podrugljivo sam frknuo, pa pogledao kroz prozor. “Mislim da se Steve ne bi
složio s tim.”
“Nikada mi, neće dopustiti da zaboravim što sam učinila njegovoj dragocjenoj
bebici.” Promijenila je brzinu kad smo se zaustavili na crvenome. “Onda, što još?”
“Sada nosiš visoke potpetice. Na onoj ceremoniji u vrtu, imala si visoke
potpetice.”
Kratko je oklijevala prije nego što je rekla: “Da, ponekad. No i dalje se
spotičem u njima.” Sjetno je dodala: “Sada sam, kao, prava odrasla žena.”
Ispružio sam ruku da dotaknem njezinu, ali u posljednjoj sam sekundi samo
pokazao prema njoj. “I dalje grizeš nokte.”
Zgrčila je prste oko volana. Kratko se nasmiješivši, rekla je: “Tebi ništa ne
promiče.”

“U redu, dakle, što kupujemo ovdje? Držače za cvijeće?”

Belly se nasmijala. “Da. Držače za cvijeće. Drugim riječima, vaze.” Uzela je
kolica, a ja ih preuzeo od nje i počeo ih gurati ispred nas. “Mislim da smo se
odlučili za harikenske vaze.”
“Što je harikenska vaza? I kako, dovraga, Jere zna što je to harikenska vaza?”
“Nisam htjela reći da smo Jere i ja odlučili, već Taylor i ja.” Preuzela je kolica
i krenula ispred mene. Ja sam je slijedio u prolaz broj dvanaest.
“Vidiš?” Belly je podignula jednu vazu od debelog stakla.
Prekrižio sam ruke. “Jako lijepo”, rekao sam nezainteresirano.

112
 .
Odložila je tu vazu, uzela jednu tanju i nije me gledala kad je rekla: “Žao mi
je što si ti zapeo ovdje sa mnom. Znam da ti je to gnjavaža.”
“Nije - baš tolika gnjavaža”, rekao sam. Počeo sam grabiti vaze s police.
“Koliko nam vaza treba?”
“Čekaj! Trebamo li uzeti velike ili srednje? Mislim možda srednje”, rekla je
podignuvši jednu i provjerivši koliko košta. “Da, definitivno srednje. Vidim da ih
je ostalo samo nekoliko. Možeš li upitati nekoga tko radi ovdje?”
“Velike”, rekao sam, jer sam već četiri velike stavio u kolica. “Velike su
mnogo ljepše. U njih možeš staviti više cvijeća ili pijeska ili čega god.”
Belly je suzila oči. “Kažeš to samo zato što ne želiš ići potražiti nekoga tko
ovdje radi.”
“U redu, da, ali ozbiljno, mislim da su velike ljepše.”
Slegnula je ramenima i stavila u kolica još jednu veliku vazu. “Pretpostavljam
da možemo staviti na svaki stol samo po jednu veliku vazu umjesto dviju srednje
velikih.”
“Što dalje?” Počeo sam opet gurati kolica, ali ona ih je preuzela od mene.
“Svijeće.”
Slijedio sam je niz prolaz, pa još jedan. “Mislim da ne znaš kamo ideš”, rekao
sam.
“Vodim te u razgledavanje”, rekla je gurajući kolica. “Pogledaj sve ovo
umjetno cvijeće i girlande. Lijepe stvarčice.”
Zastao sam. “Da uzmemo malo? Moglo bi izgledati lijepo na trijemu.”
Zgrabio sam kitu suncokreta i na hrpu dodao nekoliko bijelih ruža. “Ovo izgleda
prilično lijepo, zar ne?”
“Šalila sam se”, rekla je usisavši obraze. Vidio sam da pokušava ostati
ozbiljna. “Ali da, to izgleda lijepo. Ne sjajno, ali u redu.”
Vratio sam cvijeće na policu. “U redu, odustajem. Od sada pa nadalje, ja ću
samo prenositi teške stvari.”
“No stvarno si se potrudio.”
Kad smo se vratili kući Jeremiahov je auto bio na prilazu.
“Jere i ja možemo ovo iskrcati kasnije”, rekao sam isključivši motor.
“Pomoći ću”, ponudila se iskočivši iz auta. “Samo ću ga najprije pozdraviti.”
Uzeo sam dvije teže vrećice i krenuo za njom po stubama i u kuću. Jeremiah
je ležao na kauču i gledao televiziju. Kad nas je ugledao, sjeo je. “Gdje ste bili?”
upitao je. Izgovorio je to opuštenim glasom, ali pogled mu je pritom poletio prema
meni.
“U Michaelsu”, rekla je Belly. “Kad si došao?”
“Nedavno. Zašto me nisi pričekala? Rekao sam ti da ću doći na vrijeme.”
Jeremiah je ustao i prešao preko sobe. Privukao je Belly u zagrljaj.

113
 .
“Rekla sam ti, Michaels se zatvara u devet. Sumnjam da bi stigao na vrijeme”,
rekla je i zvučala ljutito, ali dopustila mu je da je poljubi.
Ja sam se okrenuo. “Idem istovariti auto.”
“Čekaj, pomoći ću ti.” Jeremiah je pustio Belly i pljesnuo me rukom po
leđima. “Con, hvala ti što si danas uskočio umjesto mene.”
“Nema problema.”
“Prošlo je osam”, rekla je Belly. “Umirem od gladi. Hajdemo svi k Jimmyju
na večeru.”
Odmahnuo sam glavom. “Ne, ja nisam gladan. Samo vas dvoje idite.”
“Ali nisi ništa večerao”, rekla je Belly namrštivši se. “Dođi s nama.”
“Ne, hvala”, rekao sam.
Zinula je da se usprotivi, ali Jere je rekao: “Belly, ne želi ići. Jednostavno
odustani.”
“Jesi li siguran?” upitala me.
“Dobro sam”, rekao sam malo grublje nego što sam namjeravao.
No pretpostavljam da je upalilo, jer su otišli.

114
 .

Trideset i četvrto poglavlje

od Jimmyja niti jedno od nas dvoje nije naručilo rakove. Ja sam uzela pržene
K Jakobove kapice i ledeni čaj, a Jeremiah jastoga u pecivu i pivo. Konobar ga
je zamolio osobnu iskaznicu i podsmjehnuo se kad je vidio koliko ima godina, ali
svejedno mu je donio pivo.
Ja sam istresla nekoliko paketića šećera u svoj ledeni čaj, kušala ga, pa dodala
još dva.
“Mrtav sam”, rekao je Jeremiah, naslonio se na zid separea i sklopio oči.
“Pa, probudi se. Imamo posla.”
Otvorio je oči. “Kao što, na primjer?”
“Kako to misliš, ‘kao što’? Tone stvari. U David’sovu Bridalu su mi postavili
svu silu pitanja. Kao, kakva je paleta naših boja? I hoćeš li odjenuti odijelo ili
smoking?”
Jeremiah je podrugljivo frknuo. “Smoking? Na plaži? Vjerojatno neću ni
obuti cipele.”
“Pa, da, znam, ali vjerojatno bi trebao smisliti što ćeš odjenuti.”
“Ne znam. Ti reci meni. Odjenut ću što god ti i Taylor želite da odjenem. To
je vaš dan, zar ne?”
“Ha ha”, rekla sam. “Jako smiješno.” Nije da mi je baš bilo pretjerano stalo
do toga što će odjenuti. Samo sam željela da smisli i kaže mi kako bih mogla
rješavati obveze sa svog popisa.
Bubnjajući prstima po stolu rekao je: “Imao sam na umu bijelu košulju i kaki
hlače. Lijepo i jednostavno, kao što smo i rekli.”
“U redu.”
Jeremiah je brzo ispio svoje pivo. “Hej, možemo li na svadbi plesati na pjesmu
‘You Never Can Tell’?” 51
“Ne znam tu pjesmu”, rekla sam.

51
Your Never Can Tell - pjesma američkog pjevača Chucka Berryja iz 1965. godine koja govori
o tinejdžerskom vjenčanju. (Nap. prev.)

115
 .
“Naravno da znaš. Ona je iz mog omiljenog filma. Dat ću ti mig: slušali smo
glazbu iz tog filma stalno ispočetka u kući mog bratstva cijeli semestar.” Kad sam
nastavila tupo zuriti u njega, Jeremiah je zapjevao: “It was a teenage wedding and
the old folks wished them well.”
“O, da. Pulp Fiction.52”
“Onda, možemo li?”
“Ti to ozbiljno?”
“Ma daj, Bells. Budi drug. Možemo staviti video s vjenčanja na YouTube.
Kladim se da ćemo dobiti na tone lajkova! Bit će zabavno!”
Značajno sam ga pogledala. “Zabavno? Ti želiš da tvoje vjenčanje bude
zabavno?”
“Hajde sada. Ti donosiš sve odluke, a ja sam htio samo tu jednu stvar”, rekao
je napućivši usne, a ja nisam mogla odrediti je li ozbiljan ili ne. Kako bilo, to me
razljutilo. Osim toga, i dalje sam bila ljutita što nije došao na vrijeme da mi
pomogne u Michaelsu.
Konobar je došao s našom hranom i Jeremiah je odmah prionuo na svoje
pecivo s rakovim mesom.
“Koje sam druge odluke donijela ja?” upitala sam ga.
“Odlučila si da će torta biti od mrkve”, podsjetio me dok mu je majoneza
kapala s brade. “Ja volim čokoladnu tortu.”
“Ne želim ja donositi sve odluke! Ni ne znam što radim.”
“Onda ću ti pomoći više. Samo mi reci što da radim. Hej, imam ideju. Kako
bi bilo da svadba ima temu Tarantina?” rekao je.
“Da, kako bi bilo”, rekla sam kiselo. Nabola sam školjku vilicom.
“Ti bi mogla biti Nevjesta kao u Kill Billu53”. Podignuo je pogled sa svog
tanjura. “Šalim se, šalim se. Ali svadba će i dalje biti prilično opuštena, zar ne?
Rekli smo da želimo opušteno vjenčanje.”
“Da, ali ljudi ipak moraju, ono, jesti.”
“Ne brini se oko hrane i sličnog. Moj će tata unajmiti nekoga da se pobrine za
to.”

52
Pulp Fiction - američki film redatelja Quentina Tarantina iz 1994. godine, poznatog po
ironičnoj mješavini humora i nasilja, prošaranog citatima, odnosno parafrazama poznatih
filmova i popularne kulture. U glavnim ulogama John Travolta, Samuel L. Jackson, Uma
Thurman, Bruce Willis, Tim Roth. U Hrvatskoj preveden kao “Pakleni šund”. (Nap. prev.)
53
Kill Bill - film Quentina Tarantina iz 2003. godine o borilačkim vještinama, s Umom
Thurman u glavnoj ulozi koja glumi Nevjestu što se zaklinje na osvetu timu ubojica i njihovu
vođi Billu nakon što je pokušaju ubiti. Put je vodi u Tokio, gdje se bori protiv yakuza, japanskih
gangstera. (Nap. prev.)

116
 .
Osjetila sam trnce ljutnje kako me bockaju ispod kože kao iznenadni osip od
vrućine. Kratko sam dahnula. “Lako je tebi reći neka se ne brinem. Ne planiraš ti
naše vjenčanje.”
Jeremiah je odložio svoj sendvič i sjeo uspravno. “Rekao sam ti da ću pomoći.
I, kao što sam rekao, moj će se tata pobrinuti za mnogo toga.”
“Ne želim da on to radi”, rekla sam. “Želim da to radimo nas dvoje. A šale na
račun filmova Quenta Tarantina ne mogu se smatrati pomaganjem.”
“On se zove Quentin”, ispravio me Jeremiah.
Dobacila sam mu otrovan pogled.
“Nisam se šalio u vezi prvog plesa”, rekao je. “I dalje mislim da bi trebao biti
cool. I Belly, i ja sam se bavio vjenčanjem. Smislio sam što ćemo s glazbom. Moj
kompa Pete preko vikenda radi kao DJ. Rekao je da će donijeti zvučnike i
jednostavno ih priključiti na svoj iPod i pobrinuti se za cijelu tu priču. Usput budi
rečeno, već ima snimljenu glazbu iz Pulp Fictiona.”
Jeremiah je na komičan način podignuo obrve pogledavši me. Znala sam kako
čeka da se nasmijem ili barem nasmiješim. I baš sam htjela popustiti, samo da ova
prepirka završi i da mogu jesti svoje kapice, a da se pritom ne osjećam ljutitom,
kad je rekao nevino: “O, čekaj, jesi li najprije željela provjeriti što o tome misli
Taylor? Ima li ona nešto protiv toga?”
Ljutito sam se zagledala u njega. Trebao je prestati sa šalama i početi cijeniti
Taylorin trud, jer je ona bila ta koja mi je pomagala, za razliku od njega. “Ne
moram provjeravati s njom. Ta je ideja glupa i neće se ostvariti.”
Jeremiah je tiho zazviždao. “Ma OK, Bridezilla 54.”
“Ja nisam Bridezilla! Ionako ne želim ništa od svega ovoga. Ti sve
organiziraj.”
Zagledao se u mene. “Kako to misliš, ti ne želiš ništa od svega ovoga?”
Srce mi je odjednom počelo kucati stvarno brzo. “Mislila sam na planiranje.
Ne želim se baviti tim glupim planiranjem vjenčanja. Ali i dalje se želim vjenčati.”
“Dobro. I ja.” Ispružio je ruku preko stola, uzeo jednu kapicu s mog tanjura i
ubacio je u usta.
Posljednju sam ja ubacila u svoja, prije nego što pojede i nju. Zatim sam s
njegova tanjura uzela šaku pomfrita, iako sam krumpirića imala i na svom.
“Hej”, tekao je namrštivši se. “Imaš svoj pomfrit.”
“Tvoj je hrskaviji”, rekla sam, ali učinila sam to zapravo samo da mu
napakostim. Pitala sam se hoće li Jeremiah do kraja našeg života pokušavati uzeti
posljednju kapicu s mog tanjura ili posljednji zalogaj odreska? Voljela sam sama

54
Bridezilla - igra riječi; na eng. “bride” znači nevjesta, a nastavak “zilla” uzet je iz imena
čudovišta Godzilla, iz istoimenog filma. (Nap. prev.)

117
 .
pojesti svu hranu sa svog tanjura - nisam od onih djevojaka koje na kraju
ostavljaju nekoliko zalogaja samo da ispadnu pristojne.
Imala sam krumpirić u ustima kad je Jeremiah upitao: “Je li Laurel ijednom
nazvala?”
Progutala sam. Odjednom više nisam bila gladna. “Nije.”
“Sigurno je već dobila pozivnicu.”
Da.
“Pa, nadajmo se da će nazvati ovoga tjedna”, rekao je Jere ubacujući ostatak
peciva s rakovim mesom u svoja usta. “Hoću reći, siguran sam da hoće.”
“Nadajmo se”, rekla sam. Otpila sam malo svog ledenog čaja i dodala: “Ako
stvarno to želiš, naš prvi ples možemo otplesati na ‘You Never Can Tell’.”
Jere je šakom zapumpao po zraku. “Vidiš, zato se ženim tobom!”
Preko lica mi je prešao osmijeh. “Zato što sam velikodušna?”
“Zato što si jako velikodušna i što me stvarno razumiješ”, rekao je uzevši
natrag nekoliko svojih krumpirića.

Kad smo se vratili kući, Conradova auta nije bilo.

118
 .

Trideset i peto poglavlje

CONRAD

adije bih da mi netko pištoljem za čavle zakuca više puta u čavao u glavu
R nego da moram gledati njih dvoje kako se cijele večeri maze na kauču. Nakon
što su otišli na večeru ušao sam u auto i odvezao se u Boston. Dok sam vozio
razmišljao sam o tome da se više ne vratim u Cousins. Fućkaš to. Tako bi bilo
lakše. Na pola puta prema doma zaključio sam da bi tako bilo najbolje. Na sat
vremena od kuće pomislio sam: “Ma fućkaš njih, imam pravo biti ondje koliko i
oni.” Još sam uvijek morao očistiti oluke i bio sam prilično siguran u to da sam u
cijevi vidio osinje gnijezdo. Postojale su mnoge stvari koje sam morao obaviti.
Nisam jednostavno mogao ne vratiti se.
Oko ponoći sam sjedio za kuhinjskim stolom u boksericama jedući žitarice
kad je u kuhinju ušetao moj tata, i dalje u odijelu u kojem je bio na poslu. Nisam
ni znao da je kod kuće.
Nije izgledao iznenađen kad me ugledao. “Con, mogu li porazgovarati s
tobom na minutu?” upitao je.
“Da”.
Sjeo je meni preko puta s čašom burbona. Na slaboj svjetlosti u kuhinji moj
je otac izgledao kao starac. Kosa mu se na vrhu glave počela prorjeđivati te je
smršavio, mnogo previše. Kad je tako ostario? U glavi sam ga uvijek doživljavao
kao tridesetsedmogodišnjaka.
Moj je tata pročistio grlo. “Što misliš, što bih trebao učiniti po pitanju te stvari
s Jeremiahom? Hoću reći, je li on stvarno definitivno odlučio?”
“Da, mislim da jest.”
“Laurel je stvarno u agoniji zbog toga. Sve je pokušala, ali ti klinci ne slušaju.
Belly je pobjegla, i sada više ni ne pričaju jedna s drugom. Znaš već kakva zna
postati Laurel.”
To mi je bila novost. Nisam znao da ne razgovaraju jedna s drugom.
Moj je tata otpio gutljaj iz svoje čaše. “Misliš li da postoji išta što možemo
učiniti? Da stanemo tome na kraj?”

119
 .
Barem taj put zapravo sam se složio sa svojim tatom. Na stranu moji osjećaji
prema Belly, smatrao sam da je glupo ulaziti u brak u devetnaestoj. Koja je svrha
toga? Što su pokušavali dokazati?
“Mogao bi prestati financirati Jerea”, rekao sam, a onda se osjetio kao
posljednji gad što sam to predložio. Dodao sam: “Ali sve da to i učiniš, on i dalje
ima novac koji mu je ostavila mama.”
“Većina je tog novca u zakladi.”
“On je odlučan. Učinit će to što god mi rekli ili učinili.” Oklijevao sam pa
dodao: “Osim toga, ako izvedeš nešto takvoga, nikada ti neće oprostiti.”
Moj je tata ustao i nalio si još burbona. Pijuckao ga je, prije nego što je rekao:
“Ne želim ga izgubiti kako sam izgubio tebe.”
Nisam znao što da kažem. Zato smo sjedili u tišini i baš kad sam otvorio usta
da izustim “Nisi me izgubio”, on je ustao.
Duboko uzdahnuvši, ispraznio je čašu. “Laku noć, sine.”
“Laku noć, tata.”
Promatrao sam kako se moj tata teškim korakom uspinje po stubama, svaki
korak sporiji od prethodnoga - kao da je Atlas kojemu cijeli svijet počiva na
ramenima. Nikada se prije nije morao nositi s takvim stvarima. Nikada nije morao
biti takva vrsta oca. Moja je mama uvijek bila prisutna da se pobrine za teške
stvari. Sada kad je više nema, on je bio sve što nam je preostalo, a to nije bilo
dovoljno.

Ja sam uvijek bio onaj omiljeni. Ja sam našem ocu bio Jakob, a Jeremiah Ezav55.
To nije bilo nešto što sam ikada dovodio u pitanje; uvijek sam pretpostavljao da
je to stoga što sam se rodio prvi i da sam zato tati na prvome mjestu. Jednostavno
sam to prihvatio, a prihvatio je to i Jere. No što smo bili stariji, vidio sam da stvar
nije u tome, nego u tome što je u meni vidio sebe. Za našeg oca ja sam bio samo
njegov odraz. Mislio je da smo jako slični. Jere je bio kao naša mama, a ja kao
naš tata. Zato sam ja bio taj na kojeg je svaljivao sav pritisak. Ja sam bio taj prema
kojemu je kanalizirao svu svoju energiju i u koga je polagao svu svoju nadu.
Nogomet, škola, sve. Naporno sam radio da ispunim ta očekivanja, da budem baš
kao on.
Prvi sam put shvatio da moj otac nije savršen kad je zaboravio na rođendan
moje mame. Cijeli je dan igrao golf sa svojim prijateljima i kući je došao kasno.
Jere i ja napravili smo tortu, kupili cvijeće i čestitku. Sve smo postavili na stol u
blagovaonici. Moj je tata bio popio nekoliko piva - namirisao sam ih na njemu
kad me zagrlio. Rekao je: “O sranje, zaboravio sam. Dečki, mogu nadopisati svoje
55
Jakob i Ezav - u Knjizi Postanka, prvoj knjizi Staroga zavjeta (27. poglavlje) i Petoknjižja
Tore, Jakov i Ezav su braća blizanci Izaka i Rebeke među kojima je nastao razdor zbog prava
koje rođenjem dobiva prvorođeni sin. (Nap. prev.)

120
 .
ime na čestitku?” Tada sam pohađao drugi srednje. Kasno, znam, da shvatiš kako
tvoj tata nije junak. To je bio prvi put otkako pamtim da sam se razočarao u neki
njegov postupak. Poslije toga pronalazio sam sve više razloga da se razočaram.
Sva ta ljubav koju sam osjećao prema njemu, sav taj ponos na njega,
preobrazio se u mržnju. A onda sam počeo mrziti sebe, kojeg je on oblikovao. Jer
i ja sam to vidio - koliko smo nas dvojica slični. To me plašilo. Nisam želio biti
od onih muškaraca koji varaju svoju ženu. Nisam želio biti muškarac koji svoj
posao postavlja ispred obitelji, koji u restoranima ostavlja oskudne napojnice, koji
se nikada ne potrudi naučiti ime naše domaćice.
Otada pa nadalje trudio sam se uništiti sliku o meni koju je imao u svojoj
glavi. Odustao sam od našeg jutarnjeg trčanja prije njegova odlaska na posao, od
ribičkih izleta, golfa, koji ionako nikada nisam volio igrati. I odustao sam od
nogometa, koji je obožavao. Dolazio je na sve moje utakmice koje je snimao kako
bismo ih poslije gledali i kako bi mi mogao ukazati gdje sam zaribao. Svaki put
kad bi o meni napisali neki članak u novinama on bi ga uokvirio i objesio u svojoj
radnoj sobi.
Odustao sam od svega da njemu napakostim. Oduzeo sam mu sve zbog čega
je bio ponosan na mene.
Trebalo mi je dugo da to shvatim. Da sam ja taj koji sam svog tatu stavio na
pijedestal. Ja sam to učinio, ne on. A onda sam ga prezreo zato što nije bio savršen.
Zato što je bio ljudsko biće.

U ponedjeljak ujutro odvezao sam se natrag u Cousins.

121
 .

Trideset i šesto poglavlje

ponedjeljak popodne Conrad i ja jeli smo vani na terasi. Za ručak je na

U roštilju ispekao piletinu i klipove kukuruza. Nije se bio šalio kad je rekao da
uvijek jede samo piletinu s roštilja.
“Je li ti Jere rekao što želi da ti i Steven odjenete za vjenčanje?” upitala sam
ga.
Conrad je odmahnuo glavom, izgledajući zbunjeno. “Mislio sam da dečki na
vjenčanjima uvijek nose odijela.”
“Pa, da, ali vas ste dvojica njegovi kumovi pa ćete svi biti odjeveni slično.
Kaki hlače i bijele lanene košulje. Nije ti rekao?”
“To mi je prvi glas o lanenim košuljama. Ili o tome da ću biti kum.”
Zakolutala sam očima. “Jeremiah se mora malo pribrati. Naravno da ćeš ti biti
njegov kum. I Steven.”
“Kako mogu biti dva kuma na vjenčanju? Uvijek je samo jedan.” Zagrizavši
u svoj klip kukuruza rekao je: “Neka Steven bude kum, baš me briga.”
“Ne! Ti si Jeremiahov brat. Ti moraš biti njegov kum.”
Dok sam mu objašnjavala što sve znači biti nekome kum, zazvonio mi je
telefon. Nisam prepoznala broj, ali kako je planiranje vjenčanja već dobrano
otpočelo, vjerojatno će me neprestano zivkati.
“Je li to Isabel?” Nisam prepoznala glas. Zvučala je starije, kao osoba mamine
dobi. Tko god da je bila govorila je snažnim bostonskim naglaskom.
Rekla sam: “Ovaj, da, ovdje ona. To jest ja.”
“Zovem se Denise Coletti, zovem iz ureda Adama Fishera.”
“O... zdravo. Drago mi je što smo se upoznale.”
“Da, zdravo. Samo moram s vama provjeriti nekoliko sitnica oko vjenčanja.
Odabrala sam catering po imenu Elegantly Yours; poslužuju na zabavama na
ovome području. Uskočit će nam i napraviti uslugu, iako smo im se javili u
posljednji čas; njih rezerviraju mjesecima prije zabave. Je li vama to u redu?”
Omamljeno sam rekla: “Naravno.”

122
 .
Conrad me upitno pogledao, a ja sam bez riječi izgovorila Denise Coletti.
Njegove su se oči raširile i domahnuo mi je neka mu prepustim telefon.
Odmahnula sam i odgurnula njegovu ruku.
Zatim je Denise Coletti rekla: “A sada, koliko ljudi očekujete?”
“Dvadeset, ako svi dođu.”
“Adam mi je rekao oko četrdeset. Provjerit ću s njim.” Čula sam je kako tipka.
“Zato vjerojatno četiri do pet zalogaja za predjelo po osobi. Želite li za obroke i
vegetarijanske inačice?”
“Mislim da Jeremiah i ja nemamo nikoga tko je vegetarijanac.”
“U redu. Želite li doći na degustaciju? Mislim da biste trebali.”
“Uh, u redu.”
“Predivno. Rezervirat ću vam termin za sljedeći tjedan. A sada sjedenje.
Želite li dva ili tri dugačka stola ili pet okruglih?”
“Ovaj...” Nisam ni pomislila na stolove. I o čemu ona to govori, četrdesetero
ljudi? Da je barem Taylor pored mene pa da mi kaže što da učinim. “Možemo li
se u vezi toga čuti naknadno?”
Denise je tiho uzdahnula i znala sam da sam izgovorila pogrešnu stvar.
“Naravno, ali budite što brži kako bih im mogla javiti na vrijeme. To je sve za
sada. Čut ćemo se kasnije ovoga tjedna. O, i čestitam.”
“Puno vam hvala, Denise.”
Pored mene Conrad je doviknuo: “Bok, Denise!”
Rekla je: “Je li to Connie? Pozdravite ga u moje ime.”
“Denise te pozdravlja”, rekla sam mu.
Zatim je ona rekla mazel tov56 i prekinule smo vezu.
“Što se događa?” upitao me Conrad. Za obraz mu se prilijepilo zrno kukuruza.
“Zašto te nazvala Denise?”
Odložila sam telefon i rekla: “Ovaj, očito, tajnica tvog tate sada je
organizatorica vjenčanja. I pozivamo četrdesetero ljudi umjesto dvadesetero.”
Nemarno je rekao: “To je dobra vijest.”
“Kako je to dobra vijest?”
“To znači da moj tata nema ništa protiv vašeg vjenčanja. I on ga plaća.”
Conrad je počeo rezati svoju piletinu.
“Aha. Ti bokca.” Ustala sam. “Bit će bolje da nazovem Jerea. Čekaj malo, još
je bijeli dan. I dalje je na poslu.”
Ponovno sam sjela.

56
Mazel tov - židovska fraza koja znači: čestitam, sretno! (Nap. prev.)

123
 .
Vjerojatno bih trebala osjetiti olakšanje zbog toga što je netko drugi preuzeo
kontrolu nad situacijom, ali umjesto toga jednostavno sam se osjetila
preplavljenom i shrvanom. Ovo vjenčanje postaje mnogo veće nego što sam ga
bila zamišljala. Sada unajmljujemo stolove? Sve je to bilo previše i previše
iznenada.
Sjedeći nasuprot meni, Conrad je na drugi klip kukuruza mazao maslac.
Pogledala sam u svoj tanjur. Više nisam bila gladna. Osjećala sam mučninu.
“Jedi”, rekao je Conrad.
Uzela sam mali zalogaj piletine.
S Jeremiahom neću moći razgovarati sve do navečer. No osoba s kojom sam
zapravo željela razgovarati bila je moja majka. Ona bi znala kako složiti stolove i
gdje posjesti sve ljude. Nisam željela da se ubaci Denise i govori mi što da radim,
a ni gospodin, Fisher, čak ni Susannah. Željela sam samo svoju majku.

124
 .

Trideset i sedmo poglavlje

CONRAD

ije mi baš palo na pamet koliko je Belly zapravo teško dok je nisam kasnije
N toga tjedna čuo kako razgovara preko telefona s Taylor. Njezina su vrata bila
otvorena, a ja sam u kupaonici na katu prao zube.
Čuo sam je kako kaže: “Taylor, stvarno cijenim sve što ti i tvoja majka
pokušavate učiniti, ali uvjeravam te, u redu je... Znam, ali jednostavno će mi biti
previše uvrnuto da na mojoj djevojačkoj budu svi ti odrasli ljudi iz susjedstva, a
da moja mama ne bude ondje… Čuo sam kako je uzdahnula i rekla: “Da, znam.
U redu. Zahvali svojoj mami u moje ime.”
Zatim je zatvorila svoja vrata i bio sam prilično siguran u to da sam čuo kako
je počela plakati.
Otišao sam u svoju sobu, legao na krevet i zagledao se u strop.
Belly mi nije dala do znanja koliko je tužna zbog svoje mame. Ona je vedra i
pozitivna osoba, prirodno vesela, kao Jere. Da je u svemu tome postojala vedra
strana, Belly bi je pronašla. Kad sam je čuo kako plače, to me potreslo. Znao sam
da se ne bih trebao miješati. To je mudar potez. Nije trebala da ja pazim na nju.
Sada je velika cura. Osim toga, što sam ja mogao učiniti za nju?
Sasvim se sigurno neću, miješati.

Sljedećeg sam jutra ustao rano da odem u posjet Laurel. Vani je još bio mrak kad
sam otišao. Nazvao sam je putom i upitao bismo li se mogli naći na doručku.
Laurel je bila iznenađena, ali nije postavljala pitanja; rekla je da ćemo se sastati u
zalogajnici pored autoceste.
Mislim da je meni Laurel uvijek bila posebna. Otkako sam bio klinac,
jednostavno sam volio biti pored nje. Sviđalo mi se kako sam u njezinom društvu
mogao opušteno šutjeti. Nije se djeci obraćala svisoka. Ponašala se prema nama
kao prema sebi ravnima. Nakon što je moja mama umrla i ja se prebacio na
Stanford, počeo sam svako toliko nazivati Laurel. I dalje sam volio razgovarati s

125
 .
njom i sviđalo mi se kako me podsjećala na moju mamu, a da me to previše ne
boli. To kao da mi je bila veza s domom.
U zalogajnicu je došla prva - sjedila je u separeu i čekala me. “Connie”, rekla
je ustavši i raširila ruke. Činilo mi se da je smršavjela.
“Hej, Laur”, rekao sami uzvratio joj zagrljaj. Osjećao sam kako je krhka u
mom naručju, ali mirisala je isto. Laurel je oduvijek imala taj čisti, cimetasti miris.
Sjeo sam joj nasuprot. Kad smo za oboje naručili palačinke i slaninu, rekla je:
“Kako si?”
“Dobro”, rekao sam otpivši nekoliko velikih gutljaja soka.
Kako da uopće načnem tu temu? To nije bio moj stil. Nije mi to dolazilo
prirodno, kao što je Jereu. Petljao sam se u nešto što nije bilo moj problem. Ali
morao sam to učiniti. Zbog nje.
Pročistio sam grlo i rekao: “Nazvao sam te jer sam želio razgovarati s tobom
o vjenčanju.”
Lice joj se zategnulo, ali nije me prekinula.
“Laur, mislim da bi trebala doći. Mislim da bi trebala sudjelovati u tome. Ti
si njezina mama.”
Laurel je miješala svoju kavu, a onda me pogledala i rekla: “Misliš da bi se
trebali vjenčati?”
“Nisam to rekao.”
“Pa onda, što ti misliš?”
“Mislim da se vole i da će učiniti to bez obzira na to što bilo tko misli. I...
mislim da Belly u ovom trenutku stvarno treba svoju mamu.”
Suho je rekla: “Čini se da se Isabel sasvim dobro snalazi bez mene. Nije me
ni nazvala da kaže gdje je. Morala sam to čuti od Adama - koji, usput budi rečeno,
očito sada plaća to vjenčanje. Klasični Adam. I sada je Steven kum, a Bellyn tata
će putom popustiti, kao i uvijek. Čini mi se da sam ja samo smetnja.”
“Belly nije dobro. Jedva da nešto jede. I... čuo sam je sinoć kako plače.
Govorila je kako Taylorina mama organizira njezinu djevojačku, ali neće se
osjećati dobro ako ti ne budeš ondje.”
Laurelino je lice omekšalo, ali jedva vidljivo. “Lucinda joj organizira
djevojačku?” Zatim je, opet počevši miješati kavu, rekla: “Jere nije promislio o
tome. Ne prihvaća to dovoljno ozbiljno.”
“U pravu si, on nije ozbiljan tip. Ali vjeruj mi, ozbiljan je kad je riječ o njoj.”
Duboko sam udahnuo prije nego što sam rekao: “Laurel, ako ne dođeš, požalit
ćeš.”
Pogledala je izravno u mene. “Razgovaramo li mi sada potpuno otvoreno?”
“Zar ne razgovaramo uvijek tako?”

126
 .
Laurel je kimnula otpivši gutljaj kave. “Istina. Pa onda, reci mi. Koji je tvoj
interes u svemu ovome?”
Znao sam da to slijedi. To je Laurel, na kraju krajeva. Ona nije okolišala.
“Želim da bude sretna.”
“Ah”, rekla je. “Samo ona?”
“I Jeremiah.”
“I to je to?” Gledala me netremice.
I ja sam samo gledao nju.

Pokušao sam platiti doručak jer ja sam nju pozvao da dođe, ali Laurel mi nije
dopustila. “Nema šanse”, rekla je.
Na putu natrag odvrtio sam ponovno u glavi naš razgovor. Taj znalački izraz
na Laurinom licu kad me upitala koji je moj interes u tome. Što sam radio?
Odabirao vaze s Belly, pokušavao glumiti pomiritelja s roditeljima. Odjednom
sam postao organizator njihova vjenčanja, a nisam se ni slagao s tom idejom.
Morao sam se udaljiti iz te situacije. Oprati ruke od cijelog tog cirkusa.

127
 .

Trideset i osmo poglavlje

dje si bio?” upitala sam Conrada kad je ušao kroz vrata.

G Nije ga bilo cijelo jutro. Nije mi odmah odgovorio. Zapravo, jedva da je
gledao u mene. A onda je rekao, šturo: “Obavljao sam neke posliće.”
Sumnjičavo sam ga pogledala, ali nije ponudio dodatne informacije. Zato sam
samo upitala: “Hoćeš mi praviti društvo dok idem kod cvjećarice u Dyerstown?
Moram pokupiti cvijeće za vjenčanje.”
“Ne dolazi li danas Jere? Ne možeš ići s njim?” Zvučao je kao da mu je već
svega dosta.
Bila sam iznenađena i pomalo povrijeđena. Mislila sam da se baš dobro
slažemo ovih proteklih nekoliko tjedana. “Doći će tek večeras”, rekla sam.
Zaigrano sam dodala: “Bilo kako bilo, ti si stručnjak za aranžiranje cvijeća, a ne
Jere, sjećaš se?”
Conrad je stao pored sudopera i okrenuo mi leđa. Pustio je vodu i napunio
čašu. “Ne želim ga razljutiti.”
Mislim da sam čula naznaku povrijeđenosti u njegovu glasu. Povrijeđenost -
i još nešto. Strah.
“Što nije u redu? Je li se jutros nešto dogodilo?” Odjednom sam osjetila
zabrinutost. Kad mi Conrad nije odgovorio, prišla sam mu straga i stavila mu ruku
na rame, ali onda se okrenuo, a ruka mi je pala niz bok. “Ništa se nije dogodilo”,
rekao je. “Idemo. Ja vozim.”
Kod cvjećara je bio prilično tih. Taylor i ja odlučile smo se bile za kale, ali
kad sam prolistala knjigu s fotkama cvjetnih aranžmana, na kraju sam se umjesto
za njih odlučila za božure. Kad sam ih pokazala Conradu, rekao je: “To je bilo
omiljeno cvijeće moje mame.”
“Sjećam se”, rekla sam. Naručila sam pet aranžmana, po jedan za svaki stol,-
baš kao što mi je Denise Coletti rekla da učinim.
“Što je s buketima?” upitala me cvjećarica.
“Mogu li i oni biti od božura?” upitala sam.
“Naravno, možemo to napraviti. Složit ću nešto lijepo za vas.” Conradu je
rekla: “Hoćete li vi i vaši kumovi imati kiticu u zapučku?”
Pocrvenio je. “Ja nisam mladoženja”, rekao je.
128
 .
“On je mladoženjin brat”, rekla sam pruživši joj kreditnu karticu gospodina
Fishera.
Otišli smo ubrzo poslije toga.
Na putu kući prošli smo pored štanda s voćem pored ceste. Željela sam se
zaustaviti, ali nisam to izgovorila naglas. Pretpostavljam da je Conrad to
primijetio, jer je upitao: “Želiš da se vratimo?”
“Ne, u redu je, već smo ga prošli”, rekla sam.
Polukružno se okrenuo u jednosmjernoj ulici.
Štand se s voćem sastojao od nekolicine drvenih kašeta s breskvama i
natpisom na kojem je pisalo neka ostavimo novac u posudu. Ostavila sam jedan
dolar jer nisam imala sitnoga.
“Hoćeš li ti jednu?” upitala sam brišući svoju o majicu.
“Ne, alergičan sam na breskve.”
“Otkada?” zahtijevala sam znati. “Definitivno sam te već vidjela kako jedeš
breskve. Ili barem pitu od bresaka.”
Slegnuo je ramenima. “Oduvijek. Prije sam ih jeo, ali od njih me svrbjela
unutrašnjost usta.”
Prije nego što sam zagrizla u svoju breskvu, sklopila sam oči i udahnula miris.
“Šteta za tebe.”
Nikada prije nisam pojela takvu breskvu. Tako savršeno zrelu. Kad ti prsti
malko utonu u meso čim je dotakneš. Progutala sam je u nekoliko zalogaja dok
mi se sok slijevao niz bradu, meso se cijedilo po rukama. Bila je slatka i kiselkasta.
Gozba za sva čula, miris i okus i pogled.
“Ovo je savršena breskva”, rekla sam. “Gotovo da ne želim pojesti još jednu,
jer nema šanse da može biti ovoliko fina.”
“Testirajmo to”, rekao je Conrad pa je otišao i kupio mi još jednu. Tu sam
pojela u četiri zalogaja.
“Je li bila jednako dobra?” upitao me.
“Da. Bila je.”
Conrad je ispružio ruku i svojom mi košuljom obrisao bradu. To je bila možda
najintimnija stvar koju mi je netko ikada napravio.
Osjećala sam se omamljenom, nesigurnom na nogama.
Sve je bilo rečeno u njegovu pogledu, na tih nekoliko sekundi. Zatim je
spustio pogled, kao da mu sunce iza mene previše bliješti u oči.
Odmaknula sam se od njega ustranu i rekla: “Kupit ću još nekoliko, za Jerea.”
“Dobra ideja”, rekao je okrenuvši se. “Čekat ću te u autu.”
Drhtala sam dok sam trpala breskve u plastičnu vrećicu. Samo jedan njegov
pogled, samo jedan dodir i ja se sva tresem. To je suludo. Udajem se za njegova
brata.

129
 .
Kad sam se vratila u auto, šutjela sam. Nisam bila u stanju progovoriti ni da
sam htjela. Ostala sam bez riječi. U tišini auta u kojemu je tiho zujala klima tišina
se između nas doimala zaglušujuće glasnom. Zato sam spustila prozor do kraja i
počela promatrati sve predmete koji su promicali pored nas.
Kod kuće, Jeremiahov je auto bio parkiran na prilazu. Conrad je nestao čim
smo ušli u kuću. Pronašla sam Jerea kako drijema na kauču, sunčane naočale i
dalje su mu bile na nosu. Probudila sam ga poljupcem.
Zatreperio je kapcima i otvorio oči. “Hej.”
“Hej. Želiš breskvu?” upitala sam mašući plastičnom vrećicom kao klatnom.
Odjednom sam se počela osjećati napetom.
Jere me zagrlio i rekao: “Ti si breskvica.”
“Jesi li znao da je Conrad alergičan na breskve?”
“Naravno. Sjećaš se onoga puta kad je pojeo sladoled od breskve i kad su mu
usta natekla?”
Odmaknula sam se i otišla oprati breskve. Rekla sam sebi da se nemam zašto
osjećati krivom, da se ništa nije dogodilo. Ništa nisam učinila.
Ispirala sam breskve u crvenom plastičnom cjedilu i tresući ga cijedila suvišak
vode, kao što sam toliko puta gledala Susannah kako to radi. Dok je voda i dalje
tekla po breskvama, Jeremiah mi je prišao straga i uzeo jednu, rekavši: “Mislim
da su sada čiste.”
Sjeo je na kuhinjski pult i zagrizao u breskvu.
“Dobra je, zar ne?” upitala sam ga. Podignula sam jednu ispred svog lica i
duboko udahnula pokušavajući očistiti um od suludih pomisli.
Jeremiah je kimnuo. Već je pojeo svoju i košticu frknuo u sudoper. “Stvarno
je dobra. Jesi li kupila malo jagoda? Mogao bih sada pojesti cijelu košaricu
jagoda.”
“Ne, samo breskve.”
Stavila sam breskve u srebrnu zdjelu za voće složivši ih što sam ljepše mogla.
Ruke su mi i dalje drhtale.

130
 .

Trideset i deveto poglavlje

stanu je od zida do zida ležao mornarskoplavi tapison i, iako sam na nogama

U imala japanke, osjetila sam da je vlažan. Kuhinja je praktički bila veličine
zahoda u zrakoplovu, a u kupaonici nije bilo prozora. Stropovi su bili visoki - i to
je bila jedina pozitivna stvar u tom stanu, po mojem mišljenju.
Jeremiah i ja proveli smo cijeli dan razgledavajući stanove u blizini našeg
faksa. Za sada smo vidjeli tri. Ovo je mjesto bilo najgore od svih.
“Sviđa mi se tapison”, rekao je Jeremiah s odobravanjem u glasu. “Lijepo je
probuditi se ujutro i stopalima dotaknuti tepih.”
Bacila sam pogled prema otvorenim vratima, gdje nas je čekao stanodavac.
Izgledao je star kao moj tata. Imao je dugački sijedi konjski rep, brkove i na
podlaktici tetovažu sirene golih grudi. Ulovio me kako promatram tetovažu i
široko mi se nasmiješio. Ja sam se zauzvrat njemu nasmiješila blijedo.
Zatim sam se vratila u spavaću sobu i pokretom pokazala Jeremiahu neka me
slijedi. “Ovdje mi smrdi na cigarete”, šapnula sam. “Uvuklo se, ono, u tapison.”
“Malo ga pošpricaj onim mirisnim sredstvom u spreju.”
“Ti ga pošpricaj. Ja neću živjeti ovdje.”
“U čemu je problem? Ovo je mjesto praktički u kampusu, toliko je blizu. A
ima i terasicu - možemo roštiljati. Pomisli na sve zabave koje ćemo moći
organizirati. Daj, Belly.”
“Ništa daj. Vratimo se u prvi stan koji smo pogledali. Ima centralnu klimu.”
Osjećala sam više nego čula pulsiranje basa iz nečijeg sterea.
Jeremiah je ruke zagurao u džepove. “To mjesto vrišti da je za starce i obitelji.
Ovo je za ljude naše dobi. Za studente kao što smo mi.”
Pogledala sam prema stanodavcu. Gledao je u svoj mobitel, pretvarajući se da
ne sluša naš razgovor.
Utišavši glas rekla sam: “Ovo je zapravo kuća bratstva. Da sam željela živjeti
u kući bratstva, uselila bih se s tobom u neku od takvih kuća u nizu.”
Zakolutao je očima. Glasno je rekao: “Pretpostavljam da nećemo uzeti ovaj
stan.” Slegnuo je ramenima pogledavši u stanodavca, kao da govori:
aštatitumožeš. Kao da su u istim problemima, dva obična tipa, partneri.
“Hvala vam što ste nam pokazali stan”, rekla sam.
131
 .
“No probleme”, rekao je tip upalivši cigaretu.
Kad smo izašli iz stana dobacila sam Jeremiahu otrovan pogled. Nijemo je
izgovorio: Što? kao da je krajnje začuđen. Ja sam samo odmahnula glavom.
“Kasno je”, rekao je Jeremiah u autu. “Hajde da već jednom odaberemo stan.
Želim se više riješiti toga.”
“U redu, dobro”, rekla sam uključivši klimu. “Onda odabirem prvi stan koji
smo pogledali.”
“Dobro”, rekao je.
“Baš dobro”, odvratila sam.
Vratili smo se u zgradu s prvim stanom riješiti papirologiju. Otišli smo ravno
u upraviteljev ured. Upraviteljica se zgrade zvala Carolyn. Bila je visoka i
crvenokosa i na sebi je imala usku haljinu s otisnutim uzorkom. Njezin je parfem
mirisao kao Susannahin. Smatrala sam to jako dobrim znakom.
“Dakle, vaši roditelji ne unajmljuju ovaj stan za vas?” upitala je Carolyn.
“Većini studenata ugovor o najmu potpisuju roditelji.”
Zinula sam da nešto kažem, ali Jeremiah me pretekao.
“Ne, u ovo ulazimo samostalno”, rekao je. “Zaručeni smo.” Na njezinom se
licu vidjelo iznenađenje i primijetila sam da je bacila kratki pogled prema mojem
trbuhu. “O!” rekla je. “Pa, čestitam.”
“Hvala vam”, rekao je Jeremiah.
Ja ništa nisam rekla. U sebi sam razmišljala o tome kako mi je već dosta što
svi misle da sam trudna samo zato što ulazimo u brak.
“Morat ćemo provjeriti vaš kreditni status, a onda ćemo obraditi vašu
zamolbu”, rekla je Carolyn. “Ako sve bude kako treba, stan je vaš.”
“Ako kasnite s nekolicinom računa za kreditnu karticu, hoće li to, ovaj,
negativno utjecati na kreditni status osobe?” upitao je Jeremiah nagnuvši se
naprijed.
Osjetila sam kako mi se oči šire. “O čemu ti to govoriš?” šapnula sam. “Tvoj
tata plaća tvoju kreditnu karticu.”
“Da, znam, ali i ja sam na drugoj godini uzeo jednu. Da si poboljšam kreditni
status”, dodao je i pobjednički se nasmiješio Carolyn.
“Sigurna sam da će sve biti u redu”, rekla je, ali osmijeh joj je izblijedio.
“Isabel, kakav je vaš kreditni status?”
“Ovaj, dobar, mislim. Moj me tata zapisao kao dodatnog korisnika svoje
kreditne kartice, ali nikada se nisam služila njome”, rekla sam.
“Hmm. U redu, a što je s karticama trgovačkih kuća?” upitala je.
Odmahnula sam glavom.
“Definitivno imamo za prvu i posljednju ratu stanarine”, dometnuo je
Jeremiah. “A imamo i za sigurnosni depozit. Pa je sve u redu.”

132
 .
“Sjajno”, rekla je Carolyn i ustala sa stolca. “Danas ću to dati u postupak i
javit ću vam se u sljedeća dva dana.”
“Držat ću palčeve”, rekla sam pokušavajući zvučati vedro.

Jeremiah i ja izašli smo iz zgrade i otišli na parkiralište. Dok smo stajali ispred
auta, rekla sam: “Stvarno se nadam da ćemo dobiti taj stan.”
“Ako ne dobijemo, siguran sam da možemo dobiti neki od ostalih. Sumnjam
da bi Gary provjeravao našu kreditnu sposobnost.”
“Tko je Gary?”
Jeremiah je obišao auto, prišao vozačevoj strani i otključao vrata. “Onaj tip iz
posljednjeg stana koji smo pogledali.”
Zakolutala sam očima. “Sigurna sam da bi Gary ipak provjerio kreditni
status.”
“Sumnjam”, rekao je Jere. “Gary je bio baš cool.”
“Gary vjerojatno u podrumu ima lab za meth”, rekla sam, a ovoga je puta
Jeremiah zakolutao očima.
Nastavila sam. “Da smo ušli u taj stan, vjerojatno bismo se probudili usred
noći u kadi punoj kockica leda i bez bubrega.”
“Belly, on iznajmljuje stanove mnogim studentima. Ondje je cijele prošle
godine živio jedan tip iz moje nogometne ekipe i dobro mu je. I dalje ima oba
bubrega i sve.”
Gledali smo jedno u drugo preko suprotnih strana auta. Jere je rekao: “Zašto
još uvijek razgovaramo o tome? Ispalo je po tvome, sjećaš se?”
Nije dovršio rečenicu onako kako sam znala da želi - Ispalo je po tvome, kao
i uvijek.
“Ne znamo je li ispalo po mojemu ili ne.”
Nisam završila rečenicu onako kako sam željela - Ne znamo je li ispalo po
mojemu, jer tek trebaju provjeriti koliko je loš tvoj kreditni status.
Naglo sam otvorila suvozačka vrata i ušla u auto.

Poziv sam primila kasnije toga tjedna. Nismo dobili onaj stan. Nisam znala
trebamo li to zahvaliti Jereovom lošem kreditnom statusu ili nepostojanju mojega,
ali koga briga. Rezultat je bio da ga nismo dobili.

133
 .

Četrdeseto poglavlje

vanuo je dan Taylorine djevojačke večeri. Neprestano sam o njoj razmišljala

S kao o Taylorinoj, jer su je organizirale ona i njezina mama. Pozivnice koje su
otposlale bile su ljepše od mojih za vjenčanje.
Ispred kuće je već bila parkirana hrpa auta. Prepoznala sam srebrni Audi
Marcy Yoo i plavu Hondu Taylorine tete Mindy. Na Taylorin su poštanski
sandučić bili privezani bijeli baloni. To me podsjetilo na sve Taylorine
rođendanske zabave koje je ikada održala. Uvijek je imala jarkoružičaste balone.
Uvijek.
Ja sam na sebi imala bijelu ljetnu haljinu na bretele i sandale. Nanijela sam
maskaru, rumenilo i ružičasto sjajilo za usne. Kad sam otišla iz kuće u Cousinsu,
Conrad je rekao da izgledam lijepo. To je bio prvi put da mi se obratio otkako
smo bili zastali da kupimo breskve. Rekao je: Izgledaš lijepo, a ja sam rekla hvala.
Potpuno normalno.
Pozvonila sam na vrata, što nikada nisam radila pred Taylorinom kućom. No
kako sam dolazila na zabavu, smatrala sam da trebam.
Taylor je otvorila. Na sebi je imala ružičastu haljinu sa svijetlozelenim
ribicama koje su plivale po rubu i kosu je napola podignula uvis. Izgledala je kao
da će ona biti mladenka, a ne ja. “Izgledaš lijepo”, rekla je zagrlivši me.
“I ti”, rekla sam i ušla unutra.
“Već su gotovo svi ovdje”, rekla je povevši me u dnevnu sobu.
“Samo ću se najprije otići popiškiti”, rekla sam.
“Požuri, ti si počasna gošća.”
Brzo sam se poslužila kupaonicom i kad sam oprala ruke pokušala sam
prstima počešljati kosu. Nanijela sam na usne još malo sjajila. Iz nekog sam
razloga osjećala nervozu.
Taylor je sa stropa objesila vjenčana zvona od krep-papira, a na stereu je
svirala pjesma “Going to the Chapel57”.

57
Going to the Chapel (eng. “Idemo u kapelicu”) - pjesma američke ženske grupe The Dixie
Cups iz 1964. godine. (Nap. prev.)

134
 .
Ondje su bile naše prijateljice Marcy, Blair i Katie, Taylorina teta Mindy,
moja prva susjeda gospođa Evans, Taylorina mama Lucinda. A sjedeći pored nje,
na dvosjedu, u svijetloplavom kostimu, bila je moja majka.
Oči su mi se napunile suzama kad sam je ugledala.
Nismo potrčale jedna prema drugoj da se zagrlimo, nismo zaplakale. Krenula
sam po sobi, grlila žene i djevojke i kad sam naposljetku stigla do svoje majke,
zagrlile smo se čvrsto i dugo ostale u tom položaju. Ništa nismo morale reći, jer
obje smo znale sve.
Stojeći pored švedskog stola, Taylor mi je stisnula ruku. “Sretna?” šapnula je.
“Jako sretna”, odvratila sam šaptom uzevši tanjur. Osjetila sam nevjerojatno
olakšanje. Sve je stvarno sjedalo na svoje mjesto. Moja mi se mama vratila. To se
stvarno događa.
“Dobro”, rekla je Taylor.
“Kako se to uopće dogodilo? Je li tvoja mama razgovarala s mojom?”
“Mm-hmm”, rekla je i dopuhnula mi poljubac. “Moja mama je rekla da je
uopće nije bilo teško nagovoriti da dođe.”
Lucinda je prostrla stol i na sredinu stavila svoju slavnu bijelu tortu od kokosa.
Bilo je gazirane limunade, hrenovki u tijestu, mladih mrkvica i umaka od luka -
moja omiljena hrana. Moja je mama donijela kocke od limuna.
Napunila sam tanjur hranom i sjela pored djevojaka. Ubacivši jednu hrenovku
u tijestu u usta rekla sam: “Puno vam hvala, cure, što ste došle!”
“Ne mogu vjerovati da se udaješ”, rekla je Marcy odmahnuvši zadivljeno
glavom.
“Ni ja”, rekla je Blair.
“Ni ja”, rekla sam ja.
Najbolji dio je bilo otvaranje darova. Osjećala sam se kao da mi je rođendan.
Kalupi za cupcakese od Marcy, čaše za vodu od Blair, ukrasni prekrivač od moje
majke.
Taylor je sjela pored mene, zapisivala tko je što donio i prikupljala ukrasne
vrpce. Izbušila je rupe u papirnatom tanjuru i kroz njih provlačila trake.
“Čemu to?” upitala sam je.
“Za tvoj vjenčani buket na probi, budalice”, rekla je Lucinda ozareno me
promatrajući. Toga je jutra bila u solariju. Primijetila sam jer je oko očiju imala
tragove zaštitnih naočala.
“O, nećemo održati večeru za probu”, rekla sam. “Jer, ako ćemo pravo, što se
tu ima isprobavati? Vjenčat ćemo se na plaži. Bit će jednostavno i
nekomplicirano, tako oboje želimo.”
Taylor mi je pružila tanjur. “Onda ćeš ga morati nositi kao šešir.”

135
 .
Lucinda je ustala i zavezala papirnati tanjur oko moje glave kao šeširić s
poluokruglim obodom. Sve smo se nasmijale dok me Marcy fotografirala.
Taylor je ustala držeći u ruci svoju bilježnicu. “U redu, pazite sada što će
Belly reći u svojoj prvoj bračnoj noći.”
Pokrila sam lice šeširom od traka. Već sam bila čula za tu igru. Kuma zapiše
sve što je izgovorila buduća mladenka dok otvara svoje darove.
“O, tako lijepo!” uzviknula je Taylor, a svi su se u sobi nasmijali.
Pokušala sam joj oteti bilježnicu, ali držala ju je iznad moje glave i čitala:
“Jeremiah će ovo obožavati!”

Poslije natjecanja za najljepšu vjenčanicu od toaletnog papira, nakon što smo

pomogle počistiti i kad su svi otišli, otpratila sam svoju majku do njezinog auta.
Osjećala sam se stidljivom kad sam rekla: “Hvala ti što si došla, mama. Puno
mi to znači.”
Maknula mi je kosu iz očiju. “Ti si moja djevojčica” rekla je samo.
Zagrlila sam je. “Jako te, jako volim.”
Nazvala sam Jeremiaha čim sam ušla u svoj auto. “Totalno smo u điru!”
vrisnula sam. Ne da dosad nismo bili. Pa ipak, planiranje tog vjenčanja, odsutnost
iz kuće, svađa s mojom majkom - sve me to jako napelo. No uz svoju majku pored
sebe, napokon sam osjećala da ponovno mogu disati. Moje su brige nestale.
Konačno sam se osjećala potpunom. Osjećala sam da ja to mogu.

Te sam večeri spavala kod kuće. Steven, moja mama i ja gledali smo neki krimić
na televiziji, jedan od onih u kojima pričaju priču o stvarnom zločinu. Zavijali
smo kao vukovi rugajući se užasno lošim glumcima, jeli Fritose i preostale kocke
od limuna koje je napravila moja mama. To je bilo predivno.

136
 .

Četrdeset i prvo poglavlje

CONRAD

ad je Belly otišla kući, ja sam otišao posjetiti Ernieja, starog vlasnika ribljeg
K restorana u kojem sam nekoć konobario. Svaki klinac koji je ikada došao u
Cousins znao je tko je Ernie, baš kao što je i Ernie poznavao svakog klinca.
Nikada nije zaboravljao lica, bez obzira na to koliko se klinac tijekom godina
promijenio. Ernie je sigurno imao sedamdeset godina dok sam ja radio ondje kao
srednjoškolac. Restoran je sada vodio njegov nećak John, a on je bio kreten.
Najprije je Ernieja degradirao u šankera, ali Ernie nije mogao držati korak pa ga
je John zadužio da u ubruse umata pribor za jelo. Na kraju ga je sasvim isključio
iz posla natjeravši ga da se umirovi. Naravno, Ernie jest bio star, ali bio je marljiv
radnik i svi su ga voljeli. Običavao sam s njim odlaziti van na čik-pauzu. Znao
sam da je pogrešno davati mu cigarete kad bi zamolio, ali bio je star, a tko zapravo
može odbiti starca?
Ernie je živio u kućici pored autoceste, a ja sam se trudio posjećivati ga barem
jednom tjedno. Kako bih mu pravio društvo, ali i kako bih se uvjerio da je još
uvijek živ. Ernie nije imao nikoga da ga podsjeti popiti lijekove, a njegov ga nećak
John sasvim sigurno nije obilazio. Nakon što ga je John izgurao iz posla, Ernie je
rekao da John više nije njegova krv.
Zato sam bio prilično iznenađen kad sam ušao u Erniejevu ulicu i ugledao
Johnnyjev auto pri odlasku. Parkirao sam ispred kuće i pokucao prije nego što
sam ušao.
“Jesi li mi donio cigaretu?” upitao me Ernie s kauča.
Svaki put isto. Nisu mu više ni dopuštali da puši. “Nisam”, rekao sam.
“Prestao sam.”
“Onda se gubi.”
Zatim se nasmijao kao i uvijek; a ja sam sjeo na njegov kauč. Gledali smo
stare krimi-serije i u tišini zobali kikiriki. Razgovarali smo za vrijeme reklama.
“Jesi li čuo da mi se brat ženi sljedeći vikend?” upitao sam.
Podrugljivo je frknuo. “Nisam još pod zemljom, mali. Naravno da sam čuo.
Svi su čuli. Slatka mala. Običavala mi se nakloniti kad je bila mala.”

137
 .
Nacerivši se, rekao sam: “To zato što smo joj bili rekli da si bio princ u Italiji
prije nego što si postao mafiozo. Kum Cousinsa.”
“Baš tak’, baš tak’?”
Epizoda je opet počela pa smo gledali u opuštenoj tišini. Zatim, u sljedećoj
stanci, Ernie je rekao: “Onda, hoćeš li cmizdriti zbog toga k’o nekakav jadnik ili
ćeš učinit’ neš’ po tom pitanju?”
Skoro sam se ugušio kikirikijem. Kašljući sam rekao: “O čemu ti to govoriš?”
Ponovno je frknuo. “Nemoj mi se izmotavat’. Voliš je, je l’ tak’? Ona je ona
prava?”
“Ernie, mislim da si zaboravio danas popiti svoje lijekove”, rekao sam. “Gdje
ti je kutijica s lijekovima?”
Odmahnuo je svojom koščatom bijelom rukom da me ušutka, pozornosti opet
usmjerene prema televizoru. “Ohladi. Evo opet je počelo.”
Morao sam pričekati do sljedećih reklama da ga pitam opuštenim glasom:
“Stvarno vjeruješ u to? Da je ljudima suđeno, biti samo s jednom osobom?”
Ljušteći koricu s kikirikija rekao je: “Naravno da vjerujem. Elizabeth je za
mene bila ta prava. Kad je preminula, nisam vidio razloga tražiti drugu. Moja je
djevojka otišla. Sada samo kradem Bogu dane. Daj mi pivo, može?”
Ustao sam i otišao do hladnjaka. Vratio sam se s pivom i čistom čašom. Ernie
je imao fetiš na čiste čaše. “Što je John tražio ovdje?” upitao sam. “Vidio sam ga
pri dolasku.”
“Došao mi je pokositi travnjak.”
“Mislio sam da je to moj posao”, rekao sam ulivši pivo u čašu.
“Užasno brljaš po rubovima.”
“Kad ste vas dvojica uopće počeli ponovno razgovarati?”
Ernie je slegnuo ramenima i ubacio kikiriki u usta. “Vjerojatno samo njuška
uokolo ne bih li mu prepisao svoje imanje kad otegnem papke.” Popio je pivo i
zavalio se u naslonjač. “Eh, ma dobar je on klinac. Jedini sin moje sestre. On je
obitelj. Obitelj obitelji. Nikada to ne zaboravi, Conrade.”
“Ernie, prije dvije reklame rekao si mi da sam idiot ako ne pokušam
onemogućiti vjenčanje svog brata!”
Čačkajući zube, Ernie je rekao: “Ako je ta cura ona prava, onda sve ostalo
pada u drugi plan, bilo obitelji ili ne bilo.”

Osjećao sam se bolje raspoložen kad sam dva sata poslije napustio Erniejevu
kuću. Oduvijek je tako.

138
 .

Četrdeset i drugo poglavlje

ila je srijeda, tek nekoliko dana prije vjenčanja. Sutra Taylor i Anika dolaze
B u Cousins, kao i Josh, Redbird i moj brat. Dečki će imati svoju takozvanu
momačku večer, a Taylor, Anika i ja jednostavno ćemo se družiti pored bazena.
Uz trud Denise Coletti i Taylor, vjenčanje je bilo isplanirano gotovo do
posljednjeg detalja. Hrana je bila naručena - peciva s jastogom i koktel od škampa.
Imali smo božićne lampice za terasu i dvorište. Conrad će na gitari svirati jednu
pjesmu dok ću ja prilaziti sa svojim tatom. Nosit ću nakit koji mi je ostavila
Susannah; frizuru ću si napraviti sama, a sama ću se i našminkati.
Sve je sjedalo na svoje mjesto, ali i dalje se nisam mogla otresti osjećaja da
sam na nešto zaboravila.
Usisavala sam dnevnu sobu kad je Conrad otvorio klizna vrata. Surfao je bio
cijelo jutro. Isključila sam usisivač. “Što nije u redu?” upitala sam ga. Izgledao je
blijed, s kose mu je kapalo u oči.
“Val me sredio”, rekao je. “Porezao sam se na peraju vlastite daske.”
“Gadno?”
“Ne, ne pretjerano.” Promatrala sam ga kako šepa prema kupaonici i potrčala
prema njemu. Sjedio je na rubu kade, a krv je natapala ručnik i curila mu niz nogu.
Na trenutak sam osjetila vrtoglavicu.
“Već je prestalo krvariti”, rekao je Conrad, a lice mu je bilo bijelo kao
mramorni kuhinjski pult. Izgledao je kao da će se onesvijestiti. “Izgleda gore nego
što jest.”
“Samo ne popuštaj pritisak na ranu”, rekla sam. “Idem po nešto čime ću to
očistiti.”
Sigurno ga je jako boljelo, jer me poslušao. Kad sam se vratila s vodikovim
peroksidom, gazom i antiseptikom u spreju, on je i dalje sjedio u istom položaju,
s nogom u kadi.
Sjela sam pored njega i opkoračila stranicu kade licem okrenuta prema njemu.
“Makni ručnik”, rekla sam mu.
“Dobro sam”, rekao je. “Sam ću ja to.”
“Ne, nisi dobro”, rekla sam.
On je tada pustio ručnik, a ja sam ga pritisnula svojom rukom. Jauknuo je.

139
 .
“Oprosti”, rekla sam. Držala sam ručnik još nekoliko minuta, a onda ga
okrvavljenog odljuštila s noge. Porezotina je bila dugačka nekoliko centimetara i
plitka. Jako je krvarila pa sam po njoj počela polijevati vodikov peroksid.
“Au!” jauknuo je.
“Nemoj biti takva bebica, to je praktički samo ogrebotina”, slagala sam. Pitala
sam se hoće li trebati šavove.
Conrad se primaknuo bliže meni, glava mu se odmarala na vrhu mog ramena
dok sam čistila ranu. Osjećala sam kako udiše i izdiše, čula oštar udah svaki put
kad sam dotaknula porezotinu.
Kad je rana bila čista izgledala je mnogo bolje. Utapkala sam po njoj
antiseptik i list mu omotala gazom. Zatim sam ga potapšala po koljenu. “Vidiš?
Mnogo bolje.”
Podignuo je glavu i rekao: “Hvala ti.”
“Nema na čemu”, rekla sam.
Dogodio se tada taj trenutak između nas; jednostavno smo gledali jedno u
drugo, ne odvraćajući pogled. Disanje mi se ubrzalo. Da sam se samo malo više
nagnula prema njemu, bili bismo se poljubili. Znala sam da bih se trebala
odmaknuti, ali nisam mogla.
“Belly?” Osjetila sam njegov dah na svom vratu.
“Da?”
“Hoćeš li mi pomoći da ustanem? Idem na kat malo odrijemati.”
“Izgubio si mnogo krvi”, rekla sam, a glas mi je odzvanjao od kupaoničkih
pločica. “Nisam baš sigurna da bi trebao zaspati.”
Slabašno se nasmiješio. “To je istina onda kad se udariš u glavu.”
Osovila sam se na noge i privukla ga k sebi. “Možeš li hodati?” upitala sam.
“Snaći ću se nekako”, rekao je i odmaknuo se od mene šepajući, rukom se
pridržavao o zid.
Majica mi je bila vlažna od njegove glave na mojem ramenu. Mehanički sam
počela čistiti nered, a srce mi je udaralo kao da će mi iskočiti iz grudi. Što se to
upravo dogodilo? Što sam to zamalo učinila? Ovoga puta problem nije bio u
breskvama. Ovoga je puta krivica bila samo moja.

Conrad je prespavao večeru, a ja sam se pitala bih li mu trebala odnijeti malo

hrane, ali odlučila sam da neću. Umjesto toga ugrijala sam jednu od zamrznutih
pizza koje sam kupila i ostatak večeri provela čisteći prizemlje. Laknulo mi je što
će sutra svi doći ovamo. Neću više biti sama s njim. Kad dođe Jeremiah, sve će
se vratiti u normalu.

140
 .

Četrdeset i treće poglavlje

S ve se vratilo u normalu. Ja sam bila normalna, Conrad je bio normalan, kao

da se ništa nije dogodilo. Jer ništa se i nije dogodilo. Da nije imao zavoj na
nozi, bila bih pomislila da sam sanjala cijelu tu stvar.
Dečki su bili na plaži, osim Conrada koji nije smio močiti nogu. On je bio u
kuhinji i pripremao meso za pečenje na roštilju. Mi smo djevojke ležale pored
bazena dodajući jedna drugoj vrećicu s kokicama. Što se tiče vremenskih prilika,
bio je to savršen dan u Cousinsu. Sunce je bilo visoko i pržilo, a na nebu je bilo
samo nekoliko oblaka. Kiše prema prognozi nije bilo sljedećih sedam dana. Naše
je vjenčanje bilo sigurno.
“Redbird je prilično sladak, ne?” rekla je Taylor namještajući gornji dio svog
bikinija.
“Odvratan je”, rekla je Anika. “Svi s nadimkom Redbird - ne hvala.”
Taylor se namrštila. “Nemoj biti tako osuđujuće raspoložena. Belly, što ti
misliš?”
“Um... on je dobar dečko. Jeremiah kaže da je jako odan.”
“Vidiš?” zagraktala je Taylor bocnuvši Aniku nožnim palcem.
Anika me pogledala prijekorno, a ja sam se podlo nasmiješila i rekla: “On je
jako, jako odan. Pa kakve onda ima veze to što mrvicu izgleda kao kromanjonac?”
Taylor je bacila na mene šaku kokica, a ja sam ih hihoćući se pokušala
nekolicinu uhvatiti u otvorena usta.
“Idemo li večeras van s dečkima?” upitala je Anika.
“Ne, oni idu svojim putom. U nekakav bar u kojem će ispijati irske auto-
bombe58 ili nešto.”
“Fuuuj”, rekla je Taylor.
Bacivši pogled prema kuhinji Anika je rekla tihim glasom: “Niste mi nikada
rekle koliko je Conrad seksi.”
“Nije baš tako seksi”, rekla je Taylor. “Samo misli da jest.”

58
Irska auto-bomba - vrsta koktela. (Nap. prev.)

141
 .
“Ne misli”, branila sam ga. Aniki sam rekla: “Tay je samo ljutita zato što
nikada nije pao na nju.”
“Zašto bi pao na nju kad je bio tvoj dečko?”
Ušutkala sam je. “On nikada nije bio moj dečko”, šapnula sam.
“On je oduvijek bio tvoj dečko”, rekla je Taylor špricajući se novim slojem
ulja za sunčanje.
Odlučno sam rekla: “Više nije.”

Za večeru smo jeli odreske i povrće sa žara. Bila je to vrsta obroka kakav jedu
odrasli. Pijući crveno vino, sjedeći za stolom sa svim svojim prijateljima, osjećala
sam se odraslom. Sjedila sam pored Jeremiaha, a on je ruku prebacio preko
naslona mog stolca. A ipak.
Cijele sam večeri razgovarala s drugim ljudima. Nisam gledala u njegovu
pravcu, a ipak sam u svakom trenutku bila svjesna gdje se nalazi. Bolno sam ga
bila svjesna. Kad je bio u blizini, moje je tijelo žamorilo. Kad bi se odmaknuo,
pojavila bi se ta tupa bol. S njim u svojoj blizini osjećala sam baš sve.
Sjedio je pored Anike i rekao nešto što ju je nasmijalo. Osjetila sam ubod u
srcu. Odvratila sam pogled.
Tom je ustao i održao zdravicu. “Za Belly i J-Fisha, stvarno” - podrignuo je -
“predivan par. Stvarno prokleto predivan.”
Vidjela sam kako Anika Taylor dobacuje pogled u stilu: I ti misliš da je ovaj
tip sladak? Taylor je slegnula ramenima. Svi su podignuli svoje limenke piva i
čaše vina pa smo se kucnuli njima. Jeremiah me privukao sebi i poljubio u usta,
ispred svih. Odmaknula sam se, osjećajući se neugodno. Ugledala sam izraz na
Conrgdovu licu i poželjela da nisam.
Zatim je Steven rekao. “Još jedna zdravica, ekipo.” Nespretno je ustao. “Jerea
poznajem cijeli svoj život. I Belly, nažalost.”
Bacila sam na njega svoj ubrus.
“Vas ste dvoje dobar par”, rekao je Steven gledajući u mene. Zatim je
pogledao u Jeremiaha. “Ponašaj se prema njoj kako treba, stari. Ona je pravi
davež, ali je jedina sestra koju imam.”
Osjetila sam da sam zasuzila. Ustala sam i zagrlila ga. “Ti budalo jedna”, rekla
sam brišući oči.
Kad sam opet sjela pored Jerea, on je rekao: “Pretpostavljam da i ja moram
nešto reći. Kao prvo, hvala što ste došli, ekipica. Josh, Redbird. Taylor i Anika.
Mnogo nam znači što ste danas s nama.” Jere me podbo laktom, a ja sam se
zagledala u njega čekajući da spomene Conrada. Značajno sam ga pogledala, ali
čini se da nije shvatio. Rekao je: “Sada i ti reci nešto, Belly.”
“Hvala što ste došli”, ponovila sam Jereove riječi. “I, Conrade, hvala za ovaj
predivni obrok. Stvarno prokleto predivan.”

142
 .
Svi su se nasmijali.
Poslije večere otišla sam u Jeremiahovu sobu i promatrala kako se uređuje da
ode van s dečkima. Djevojke su ostale vani. Rekla sam Taylor da može otići i
početi se upucavati Redbirdu, ali rekla je da će radije ostati. “Odrezak je jeo
prstima”, rekla je i izgledala kao da će joj pozliti.
Jere je nanosio dezodorans, a ja sjedila na njegovu razbacanom krevetu.
“Sigurno ne želiš ići s nama?”
“Sigurna sam.” Iznenada sam rekla: “Hej, sjećaš se kad si onomad pronašao
onog psa na plaži? I dali smo mu ime Rosie dok nismo shvatili da je muško, a
onda smo ga i dalje zvali Rosie?”
Pogledao je u mene lagano se namrštivši, prisjećajući se. “Nisam ga pronašao
ja, nego Conrad.”
“Ne, nije. Ti si ga pronašao. I plakao kad su došli vlasnici i uzeli ga.”
“Ne, to je bio Conrad.” Glas mu je odjednom ogrubio.
“Mislim da nije”, rekla sam.
“Sasvim sigurno jest.”
“Jesi li siguran?” upitala sam ga.
“Sasvim. Steve i ja mu danima nismo dali mira zbog plakanja.”
Je li to doista bio Conrad? Bila sam toliko sigurna u tu uspomenu.
Imali smo Rosie tri sjajna dana prije nego što su došli po nju. Rosie je bila
draga. Bila je žuta, imala je mekano krzno i prepirali smo se oko toga s kim će
spavati po noći. Odlučili smo se smjenjivati i ja sam posljednja došla na red jer
sam bila najmlađa, pa nisam stigla spavati s njom u svom krevetu.
Što sam još pogrešno upamtila? Bila sam osoba koja je voljela u glavi igrati
Sjećaš li se onoga kad... Uvijek sam se ponosila time kako sam pamtila svaki
detalj. Plašila me pomisao na to da su moje uspomene možda malo pogrešne.

143
 .

Četrdeset i četvrto poglavlje

ad su dečki otišli mi smo cure otišle u moju sobu lakirati nokte i uvježbavati
K nanošenje šminke za vjenčanje. “I dalje mislim da bi trebala dati nekome da
te našminka”, rekla je Taylor sjedeći na mojem krevetu. Lakirala je nokte na
nogama blijedo kredasto ružičastom.
“Ne želim više potrošiti niti jedan novčić gospodina Fishera. Već ga je
potrošio dovoljno”, rekla sam. “Osim toga, mrzim imati na sebi tonu šminke.
Nikada ne nalikujem na sebe.”
“To su profesionalci - znaju što rade.”
“Onaj put kad si me odvukla na štand MAC kozmetike našminkali su me tako
da sam izgledala kao transvestit”, rekla sam.
“To je njihova estetika”, rekla je Taylor. “Barem mi dopusti da ti nalijepim
umjetne trepavice. Ja ih nosim. I Anika.”
Pogledala sam u Aniku koja je ležala na podu držeći na licu masku od
krastavaca. “Tvoje su trepavice već dugačke”, rekla sam.
“Ona me tjera na to”, rekla je Anika kroz zube, pokušavajući spriječiti da joj
maska popuca.
“Pa, ja ih neću staviti”, rekla sam. “Jere zna kako izgledaju moje prave
trepavice i nije ga briga za to. Osim toga, od toga me svrbe oči. Sjećaš se, Ty?
Stavila si mi ih za Noć vještica, a ja sam ih skinula čim si mi okrenula leđa.
“Profućkanih petnaest dolara”, šmrcnula je Taylor. Kliznula je s kreveta i sjela
pored mene na pod. Iskušavala sam različite ruževe za usne koje je Taylor donijela
sa sobom. Za sada sam bila neodlučna između ružičastog sjajila i ruža za usne
boje marelice.
“Koji ti se više sviđa?” upitala sam je. Na gornjoj sam usni imala sjajilo, a na
donjoj ruž.
“Ruž”, rekla je Taylor. “Bolje će se istaknuti na fotkama.”
Ispočetka smo mislili da će nas jednostavno slikati Josh - pohađao je bio
nekoliko sati fotografije na Finchu i bio službeni fotograf bratstva na svim
njihovim zabavama. Ali sada kad su u priču uključeni gospodin Fisher i Denise
Colleti, unajmili smo pravog fotografa, nekoga kojeg je poznavala Denise.
“Mogla bih barem ja otići na frizuru”, rekla je Taylor.

144
 .
“Samo naprijed”, rekla sam joj.
Presvukle smo se u pidžame, Taylor i Anika dale su mi svoje vjenčane darove
- čipkastu bijelu babydoll spavaćicu i pripadajuće gaćice.
“Za prvu bračnu noć”, rekla je Taylor značajno.
“Uh, da, shvatila sam”, rekla sam podignuvši rublje u zrak. Nadala sam se da
nisam previše pocrvenjela. “Hvala, curke.”
“Imaš li kakvih pitanja za nas?” upitala je Taylor i sjela na rub mog kreveta.
“Taylor! Ja, ono, živim među ljudima. Nisam idiot.”
“Samo kažem...” Zastala je. “Vjerojatno ti se prvih nekoliko puta neće baš
previše svidjeti. Hoću reći, ja sam super sitna, što znači da sam ondje dolje jako
uska, pa me jako boljelo. Tebe možda neće toliko boljeti. Reci joj, Anika.”
Anika je zakolutala očima. “Mene uopće nije boljelo, Iz.”
“Pa, ti vjerojatno imaš veliku vaginu”, rekla je Taylor.
Anika je Taylor bubnula po glavi jastukom pa smo se sve počele hihotati i
nismo mogle prestati. Zatim sam rekla: “Čekajte, koliko je točno jako boljelo,
Tay? Onako koliko te boli kad te netko šutne u trbuh?”
“Tko je tebe ikada šutnuo u trbuh?” upitala me Anika.
“Imam starijeg brata”, podsjetila sam je.
“To je drukčija vrsta boli”, rekla je Taylor.
“Je li boljelo, više od grčeva zbog mjesečnice?”
“Da. Ali rekla bih da je to više slično boli koju osjetiš kad ti spiče injekciju
novokaina u desni.”
“Sjajno, sada će gubitak nevinosti uspoređivati sa zubarskim zahvatom”,
rekla je Anika ustavši. “Iz, prestani je slušati. Obećavam ti da će ti biti zabavnije
od odlaska zubaru. Druga bi stvar bila da ste oboje djevci, ali Jeremiah zna što
slijedi. On će se pobrinuti za tebe.”
Taylor je obuzeo novi val hihota. “On će se pobrinuti za nju!”
Pokušala sam se nasmiješiti, ali lice mi se sledilo. Jeremiah je već bio s dvije
djevojke. Sa svojom curom iz srednje škole Marom i sada s Lacie Barone. Zato
da, bila sam prilično sigurna u to da će znati što treba raditi. Samo što sam željela
da ne zna.

Sve smo ležale u mojem krevetu, jedna pored druge. Jednostavno smo čavrljale u
mraku i Anika je zaspala prva. Neprestano sam razmišljala o tome bih li se trebala
povjeriti Taylor, reći joj za Conrada, koliko su mi osjećaji zbrkani. Željela sam
joj reći, ali sam se i bojala.
“Tay?” šapnula sam. Ležala je pored mene, ja sam bila na samom rubu kreveta
jer sam namjeravala ustati i spavati u Jereovoj sobi kad se dečki vrate.
“Što je?” Glas joj je bio pospan.

145
 .
“Nešto se uvrnuto dogodilo.”
“Što?” Sada je bila budna.
“Jučer je Conrad porezao nogu na surfanju, ja sam mu pomogla i među nama
se dogodio neobičan trenutak.”
“Jeste li se poljubili?” psiknula je.
“Ne!” Ali onda sam šapnula: “Ali željela sam. Bila sam - bila sam u iskušenju
da ga poljubim.”
“Vaau”, rekla je tiho uzdahnuvši. “Ali ništa se nije dogodilo, zar ne?”
“Ništa se nije dogodilo. Samo se osjećam... izluđenom jer sam to, recimo,
poželjela. Samo na sekundu.” Duboko sam uzdahnula. “Udajem se za dva dana.
Ne bih trebala razmišljati o tome da želim poljubiti druge dečke.”
Tiho je rekla: “Conrad nije drugi dečki. On je tvoja prva ljubav. Tvoja prva i
velika ljubav.”
“U pravu si!” rekla sam osjetivši olakšanje. Odmah sam osjetila kao da mi je
netko podignuo kamen sa srca. “To je nostalgija. To je samo to.”
Taylor je oklijevala, a onda je rekla: “Postoji nešto što ti nisam rekla. Conrad
je otišao sastati se s tvojom mamom.”
Dah mi je zastao u grlu. “Kad?”
“Prije dva tjedna. Nagovorio ju je da dođe na djevojačku. Ona je rekla mojoj
mami, a moja mama meni...”
Šutjela sam. To je učinio za mene?
“Nisam ti rekla jer nisam željela da te to opet sasvim smuti. Jer ti voliš Jerea,
je li tako? Želiš se udati za njega?”
“Uh-huh.”
“Jesi li sigurna? Jer još nije prekasno, znaš. I dalje možeš opozvati cijelu stvar
- ne moraš učiniti to ovaj vikend. Možeš si uzeti još malo vremena...”
“Ne trebam više vremena”, rekla sam.
“U redu.”
Okrenula sam se na bok. “Laku noć, Tay”
“Laku noć.”
Prošlo je nešto vremena dok joj disanje nije postalo duboko i pravilno, a ja
sam samo ležala pored nje i razmišljala.
Conrad je i dalje pazio na mene. Tiho sam ustala iz kreveta, otišla na drugu
stranu sobe i pipala po radnom stolu dok ga nisam pronašla. Svog staklenog
jednoroga.

146
 .

Četrdeset i peto poglavlje

ad bi nas Susannah odbacila u trgovački centar ili na minigolf svaki bi put

K za nadležnog odredila Conrada.
Rekla bi: “Pazi na njih, Connie. Računam na tebe.”
Dogodilo se jednom da smo se u trgovačkom centru razišli jer su dečki željeli
otići u salon igrati igrice, a ja ne. Bilo mi je osam godina. Rekla sam bila da ću se
sastati s njima u zalogajnici za sat vremena. Otišla sam ravno u prodavaonicu
puhača stakla. Dečki nikada nisu željeli otići onamo, ali ja sam obožavala taj
dućan. Tumarala bih od jednog izložbenog pulta do drugog. Posebno sam voljela
gledati staklene jednoroge. Željela sam jednoga kupiti, barem malog, ali ti su
koštali dvanaest dolara. Ja sam imala samo deset. Nisam mogla prestati gledati u
tog jednoroga. Uzela sam ga u ruku pa odložila na mjesto, pa ga ponovno uzela.
Nisam se ni snašla, a već je prošlo gotovo više od sat vremena, skoro dva. Otrčala
sam najbrže što sam mogla do zalogajnice. Brinula sam se da su dečki otišli bez
mene.
Kad sam se pojavila, Conrad nije bio ondje. Jeremiah i Steven sjedili su u
odjeljku Taco Bella brojeći svoje karte za igrice. “Gdje si bila?” upitao je Steven
izgledajući iznervirano.
Ignorirala sam ga. “Gdje je Conrad?” upitala sam Jeremiaha dahćući.
“Otišao te tražiti”, rekao je Jeremiah. Stevenu je rekao: “Želiš li iskoristiti
naše karte da nešto kupiš sada ili uštedjeti masu za sljedeći put?”
“Pričekajmo”, rekao je Steven. “Tip mi je rekao da će sljedeći tjedan dobiti
nove nagrade.”
Kad se Conrad vratio malo kasnije i zatekao me kako sjedim s Jeremiahom i
Stevenom i jedem sladoled u kornetu, izgledao je jako ljutit. “Gdje si bila?”
viknuo je. “Trebala si se vratiti ovamo u tri!”
Osjetila sam knedlu u grlu i znala da ću zaplakati. “U prodavaonici puhača
stakla”, šapnula sam dok mi se sladoled cijedio niz ruku.
“Da ti se nešto dogodilo, moja bi me mama ubila! Mene je zadužila za sve.”
“Bio je tamo taj jednorog...”
“Zaboravi. Više nikamo ne ideš s nama.”

147
 .
“Ne, Conrade! Ma daj”, zaplakala sam brišući suze ljepljivom rukom. “Žao
mi je.”
Osjećao se loše zato što je vikao na mene, vidjela sam. Sjeo je pored mene i
rekao: “Nemoj nikada više to učiniti, Belly. Od sada pa nadalje, držimo se
zajedno. U redu?”
“U redu”, rekla sam šmrcajući.

Za moj rođendan tog kolovoza Conrad mi je darovao staklenog jednoroga. Ne

onog malog, već velikog koji je koštao dvadeset dolara. Rog mu se slomio za
vrijeme jednog od Jeremiahovih i Stevenovih hrvačkih mečeva, ali zadržala sam
ga. Držala sam ga na svom radnom stolu. Kako bih mogla baciti takav dar?

148
 .

Četrdeset i šesto poglavlje

CONRAD

onudio sam se biti onaj koji će ostati trijezan i glumiti vozača. Kad smo otišli
P iz kuće svi su već bili prilično nacvrcani vinom i pivom.
Uzeli smo auto onog klinca Toma ili Redbirda ili kako god se zvao jer je bio
najveći. Praktički je to bio Hummer. Jere je sjeo na suvozačko sjedalo pored mene,
a drugi dečki straga.
Tom je posegnuo rukom između nas i upalio radio. Počeo je repati slušajući
glazbu, ali potpuno izvan ritma i s pogrešnim tekstom. Josh mu se pridružio, a
Steven je otvorio pomični dio krova i provukao glavu van.
Bacivši postrance pogled prema Jereu, rekao sam: “To su tvoji trendovi?”
Nasmijao se pa i on počeo repati.
Bar je bio dupkom pun. Posvuda djevojke na visokim potpeticama i sa
sjajilom na usnama, blistave i ravne kose. Redbird je odmah pokušao plesati sa
svakom djevojkom koja je prošla pored nas. Odbila ga je baš svaka.
Otišao sam na šank po prvu rundu, a Steven me slijedio. Čekali smo da
privučemo pipničarevu pozornost kad me pljesnuo rukom po ramenu i rekao:
“Onda, kako se osjećaš zbog cijele te stvari?”
“Što? Vjenčanja?”
“Aha.”
Okrenuo sam se od njega. “Tako je kako je.”
“Misliš li da je to pogreška?”
Nisam mu morao odgovoriti, jer je pipničar napokon pogledao prema nama.
“Pet duplih tequila i jedan Newcastle”, rekao sam.
Steven je rekao: “Ti nećeš žesticu s nama?”
“Moram paziti na vas tupane, sjećaš se?”
Odnijeli smo čaše za stol gdje su sjedili drugi dečki. Sva su petorica svoja
pića popila naiskap, a onda je Redbird ustao, počeo se šakama udarati po grudima
i glasati se kao Tarzan. Dečki su prasnuli u smijeh i počeli ga nagovarati da ode

149
 .
na plesni podij i pokuša stupiti u razgovor sa skupinom djevojaka. On i Steven
prišli su djevojkama, a mi smo ostali sjediti i promatrali. Steven je imao više sreće
od Redbirda. On i jedna crvenokosa počeli su plesati, a Redbird se sav pokisao
vratio za stol.
“Donijet ću nam drugu rundu”, rekao sam. Smatrao sam da mi je kao kumu
dužnost da ih sve obločem.
Vratio sam se s još pet čašica tequile i, budući da je Steven i dalje bio na
plesnom podiju, Jere je iskapio njegovu čašu.
Ja sam se poigravao svojim pivom kad sam čuo kako taj dečko Josh govori
Jeremiahu: “Stari moj, napokon ćeš se sasvim zbližiti s Belly.”
Glava mi se naglo okrenula prema njima. Jeremiah je mlitavo zagrlio Josha
oko ramena i zapjevao: “Its a nice day for a white wedding. 59”
Još se nisu poseksali?
Zatim sam čuo Josha kako kaže: “Hej, ti si, kao, ono, sada i sam djevac. Nisi
dobio pipice još od Lacie u Cabou.”
Cabo? Jeremiah je bio otišao u Cabo za proljetne praznike. Dok su on i Belly
bili zajedno.
Jeremiah je počeo pjevati, bez sluha: “Like a virgin, touched for the very first
time60.” Zatim je ustao. “Moram se popišat’.”
Promatrao, sam ga kako tetura prema kupaonici, a Josh je rekao: “Fisher je
sretan kučkin sin. Lacie je seksi za poludit’.”
Tom ga je podbo pod rebra i rekao, glasno: “Sranje, sjećaš se kako se
zaključao u sobu, a nas ostavio vani?” Meni je rekao: “To je bilo za crknut’ od
smijeha. Za crknut’. Oni se zaključali unutra, mi ostali vani i tak’ su se dali na
posao, da nas nisu ni čuli kak’ kucamo. Morali smo te noći spavat’ na prokletom
hodniku.”
Smijući se, Josh je rekao: “Osim toga, ta je cura bila glasna za popizdit’. O,
Jere, uhhh-mm-uhhh...”
Gledao sam kroz crvenu izmaglicu. Ispod stola sam stisnuo šake. Poželio sam
udariti u nešto. Najprije maznuti ta dva tipa, a onda pronaći svog brata i ubiti boga
u njemu.
Skočio sam na noge i krenuo preko kluba gurajući se ramenima kroz gužvu
dok nisam stigao do kupaonice.
Udario sam po vratima.

59
It’s a nice day for a white wedding - eng. “Lijep je dan za vjenčanje u bijelome” - stih pjesme
“White wedding” izvođača Billyja Idola iz 1982. godine. (Nap. prev.)
60
Like a virgin, touched for a very first time - eng. “Kao djevica dotaknuta prvi put” - stih
Madonnine pjesme “Like a virgin” iz 1984. godine. (Nap. prev.)

150
 .
“Zauzeto”, profrfljao je iznutra Jeremiah. Zatim sam čuo kako povraća u
zahod.
Stajao sam ondje još nekoliko sekundi, okrenuo se na peti, prošao pored našeg
stola i izašao na parkiralište.

151
 .

Četrdeset i sedmo poglavlje

at vremena poslije dečki su se vratili pijani kao deve. Već sam bila vidjela
S Jerea pijanog, ali nikada ovako. Bio je tako uništen, da su ga dečki morali
nositi uz stube. Jedva je mogao oči držati otvorene. “Beeelly”, viknuo je. “Oženit’
ću se tobom, mala.”
S podnožja sam stuba doviknula: “Odi na spavanje!”
Conrad nije bio s njima. Upitala sam Toma: “Gdje je Conrad? Mislila sam da
vas on vozi kući.”
Tom je zanoseći se i teturajući napredovao po stubama. “Ne znam. Bio je s
nama.”
Otišla sam do auta, misleći da se možda onesvijestio na stražnjem sjedalu. Ali
nije bio ondje. Počela sam se brinuti, ali onda sam ga ugledala skroz dolje na plaži,
kako sjedi na postolju za spasioce. Izula sam cipele i otišla k njemu.
“Siđi”, doviknula sam. “Nemoj zaspati ondje gore.”
“Popni se”, rekao je. “Samo na minutu.”
Na trenutak sam razmislila o tome. Nije zvučao pijano; zvučao je sasvim
dobro. Popela sam se po bočnoj strani stolca i sjela pored njega. “Jeste li se dobro
zabavili?” upitala sam ga.
Nije mi odgovorio.
Promatrala sam kako valići tiho zapljuskuju obalu. Nebom je plovio mladi
Mjesec. Rekla sam: “Obožavam noću, biti ovdje.”
A onda, iznenada, rekao je: “Moram ti nešto reći.”
Nešto me u njegovu glasu prestrašilo. “Što?”
Gledajući prema oceanu, rekao je: “Jere te prevario kad je bio u Cabou.”
Nisam očekivala da će baš to reći. To je možda bila posljednja stvar koju sam
očekivala da će izgovoriti. Čeljust mu je bila stisnuta, izgledao je ljutito. “Večeras
u klubu, jedan je od njegovih tupavih prijatelja nešto rekao.” Naposljetku me
pogledao. “Žao mi je što si to morala čuti od mene. Mislio sam da imaš pravo
znati.”
Nisam znala što da mu odgovorim. Naposljetku sam rekla: “Već znam za to.”
Naglo me pogledao. “Znaš?”

152
 .
“Da.”
“A ipak ćeš se udati za njega?”
Osjetila sam kako su mi obrazi postali vrući. “Pogriješio je”, rekla sam nježno.
“Mrzi se zbog toga što je učinio. Oprostila sam mu. Sada je sve u redu. Sve je
stvarno sjajno.”
Conrad je od gađenja izvio usta. “Zezaš li ti mene? Proveo je noć u hotelskoj
sobi s nekom curom, a ti ga braniš?”
“Tko si ti da sudiš o nama? To nije tvoj problem.”
“To nije moj problem? Onaj dupeglavac je moj brat, a ti si...” Nije dovršio
rečenicu. Umjesto toga rekao je: “Nikada ne bih rekao da bi ti bila djevojka koja
će to trpjeti od frajera.”
“Od tebe sam otrpjela i mnogo gore stvari.” Izgovorila sam to automatski. Ne
razmišljajući.
Bljesnuvši pogledom, rekao je: “Ja tebe nikada nisam prevario. Nisam ni
pogledao drugu dok smo bili zajedno.”
Odmaknula sam se od njega i počela se spuštati s postolja. “Ne želim više
razgovarati o tome.” Nisam znala zašto sada spominje išta od toga. Samo sam
željela otići odande.
“Mislio sam da te poznajem”, rekao je.
“Pa, valjda si pogrešno mislio”, rekla sam. Skočila sam na pijesak.
Čula sam bila da je skočio iza mene i počela sam hodati prema kući. Osjećala
sam da mi suze naviru u oči, a nisam željela da ih on vidi. Conrad je potrčao za
mnom i zgrabio me za ruku. Pokušala sam glavu okrenuti od njega, ali ugledao
mi je lice i izraz se na njegovu promijenio. Sažalijevao me. Zbog toga mi je bilo
još gore. “Žao mi je”, rekao je. “Nisam ništa trebao reći. U pravu si. To nije moj
problem.”
Naglo sam se okrenula od njega. Nisam trebala njegovo sažaljenje.
Počela sam hodati u smjeru suprotnom od kuće. Nisam znala kamo idem,
samo sam se željela maknuti od njega.
Doviknuo je: “Još te uvijek volim.”
Sledila sam se. A onda sam se polagano okrenula i pogledala u njega. “Nemoj
to govoriti.”
Prišao je korak bliže. “Ne znam hoću li te ikada uspjeti izbaciti iz svog
sustava, do kraja. Imam... taj osjećaj. Da ćeš uvijek biti ondje. Ovdje.” Conrad se
zgrabio za srce pa pustio da mu ruka padne niz bok.
“To kažeš samo zato što se udajem za Jeremiaha.” Mrzila sam kako mi je
zvučao glas - drhtav i tanak. “Zato si to izgovorio tako iznenada.”
“Nije iznenada”, rekao je ne spuštajući pogled s mojih očiju. “Oduvijek je.”
“Nema veze. Prekasno je.” Okrenula sam se od njega.

153
 .
“Čekaj”, rekao je. Ponovno me zgrabio za ruku.
“Pusti me”, rekla sam, a glas mi je bio tako hladan, da ga gotovo nisam
prepoznala ni sama. To je iznenadilo i njega.
Trgnuo se i spustio ruku. “Reci mi samo jedno. Zašto se udaješ sada?” upitao
je. “Zašto jednostavno ne živite zajedno?”
I sama sam si bila postavila to pitanje. Još uvijek nisam pronašla
zadovoljavajući odgovor.
Počela sam hodati, ali on je krenuo za mnom. Zagrlio me oko ramena.
“Pusti me.” Počela sam se otimati, ali on me držao čvrsto.
“Čekaj. Čekaj.”
Srce mi je galopiralo. Što ako nas netko vidi? Što ako nas je netko čuo? “Ako
me ne pustiš, vrištat ću.”
“Saslušaj me, samo na minutu. Molim te. Preklinjem te.” Zvučao je kao da se
guši, glas mu je bio hrapav.
Uzdahnula sam. U mislima sam počela brojiti unatrag. Šezdeset sekundi je
sve što će dobiti od mene. Dopustit ću mu da govori šezdeset sekundi, a onda ću
otići i neću se osvrtati. Prije dvije godine to je bilo sve što sam željela čuti od
njega. Ali sada je prekasno.
Tiho je rekao: “Prije dvije godine, zaribao sam. Ali ne onako kako misliš. Te
večeri - sjećaš li se te večeri? Te smo se večeri vozili iz škole i pljuštalo je kao
ludo, tako jako da smo se morali zaustaviti u onome motelu. Sjećaš li se?”
Sjećala sam se te večeri. Naravno da jesam.
“Te noći uopće nisam spavao. Bio sam budan i razmišljao što da učinim. Koji
je pravi potez? Jer znao sam da te volim. Ali znao sam i to da ne bih trebao. Tada
nisam imao pravo voljeti bilo koga. Nakon što je moja mama umrla, bio sam
užasno ljutit. Cijelo vrijeme sam nosio u sebi taj bijes. Osjećao sam se kao da će
svaki čas provaliti iz mene.”
Duboko je udahnuo. “Nisam te mogao voljeti na način koji zaslužuješ. Ali
znao sam tko te tako voli. Jere. On te. volio. Da sam te zadržao uz sebe, znao sapi
da bih te na neki način povrijedio. Znao sam to. Nisam to mogao dopustiti. Zato
sam te pustio da odeš.”
Tada sam prestala brojiti. Usredotočila sam se samo na svoje disanje. Udisaj.
Izdisaj.
“Ali ovoga ljeta... Bože, ovo ljeto. Ponovno biti u tvojoj blizini, razgovarati s
tobom kako smo razgovarali nekoć. Ti koja me gledaš kako si me gledala nekoć.”
Sklopila sam oči. Nema veze ovo što upravo izgovara. To sam si govorila.
“Ugledam te opet i sve što sam isplanirao ode kvragu. To je nemoguće...
volim Jerea više nego ikoga. On je moj brat, moja obitelj. Mrzim sebe zbog ovoga
što sada radim. Ali kad ugledam vas dvoje zajedno, mrzim i njega.” Glas mu se
slomio. “Nemoj se udati za njega. Nemoj biti s njim. Budi sa mnom.”
154
 .
Ramena su mu se tresla. Plakao je. Slušajući ga kako preklinje, vidjevši ga
tako izloženog i ranjivog, osjećala sam se kako mi se srce lomi. Postojala je hrpa
stvari koju sam mu željela reći. Ali nisam mogla. Kad je Conrad u pitanju, ako
jednom počnem, neću se više moći zaustaviti.
Grubo sam se otrgnula od njega. “Conrade -”
Zgrabio me. “Samo mi kaži. Osjećaš li još išta za mene?”
Odgurnula sam ga. “Ne! Zar ne razumiješ? Nikada nećeš biti ono što je za
mene Jere. On je moj najbolji prijatelj. On me voli bez obzira na sve. On svoju
ljubav ne povuče kad god mu padne na pamet. Nitko se nikada prema meni nije
ponašao kao on. Nitko. A ti najmanje od svih.
“Ti i ja”, rekla sam, pa zastala. Morala sam to izvesti kako treba. Morala sam
to učiniti kako bi me zauvijek pustio od sebe. “Ti i ja nikada nismo bili ništa.”
Lice mu se opustilo. Vidjela sam kako svjetlo umire u njegovim očima. Nisam
ga više mogla gledati.
Ponovno sam počela hodati i ovoga me puta nije slijedio. Nisam se osvrnula.
Nisam mogla. Ako ponovno ugledam njegovo lice, možda neću moći otići.
Dok sam hodala govorila sam si: Izdrži, izdrži, još samo malo. Tek kad sam
bila sigurna da me ne može vidjeti, tek kad sam ponovno u vidokrugu imala kuću,
dopustila sam sebi da se rasplačem. Spustila sam se na pijesak i plakala zbog
Conrada, a onda i zbog sebe. Plakala sam zbog onoga što se nikada neće ostvariti.
Poznato je da u životu ne možeš imati sve. U srcu sam znala da ih volim
obojicu, koliko god je to bilo moguće istovremeno voljeti dvoje ljudi. Conrad i ja
bili smo povezani i uvijek ćemo biti. Tu povezanost nisam bila u stanju uništiti.
Sada to znam - da ljubav nije nešto što možeš izbrisati, koliko god se trudio.
Ustala sam, očetkala pijesak sa svog tijela i ušla u kuću. Popela sam se u
Jeremiahov krevet, legla pored njega. Bio je u nesvijesti, glasno hrkao kako već
hrče kad se previše napije.
“Volim te”, rekla sam njegovim leđima.

155
 .

Četrdeset i osmo poglavlje

asno sljedećeg jutra Taylor i Anika otišle su u grad kupiti u posljednji čas
K još neke sitnice. Ja sam ostala kod kuće očistiti kupaonice, jer su roditelji
trebali doći kasnije toga dana. Dečki su i dalje spavali, što je bilo dobro. Nisam
znala što ću reći Jeremiahu, hoću li mu nešto prešutjeti i što. Briga me izjedala.
Bi li bilo sebično ili milostivo jednostavno sve prešutjeti?
Na putu iz kupaonice, poslije tuširanja, naletjela sam na Conrada i nisam ga
mogla ni pogledati u oči. Čula sam nedugo zatim kako njegov auto odlazi. Nisam
znala kamo je otišao, ali nadala sam se da će se držati podalje od mene. Osjećala
sam da je sve još previše svježe. Zatekla sam sebe kako želim da on ili ja nismo
ondje. Ja nisam mogla otići - udajem se - ali željela sam da on ode. To bi olakšalo
situaciju. Bila je to sebična pomisao, znam. Bila je to napola i Conradova kuća,
na kraju krajeva.
Nakon što sam pospremila krevete i očistila gostinjsku kupaonicu, sišla sam
u kuhinju pripremiti si sendvič. Mislila sam da je zrak čist, da je on i dalje negdje
vani. Ali eto njega, i sam jede sendvič.
Čim me ugledao Conrad je odložio sendvič. S pečenom govedinom, čini se.
“Mogu li razgovarati s tobom na sekundu?”
“Upravo sam na putu za grad gdje moram obaviti neke posliće”, rekla sam
gledajući nekamo preko njegova ramena, bilo kuda osim u njega.
Počela sam hodati, ali slijedio me na trijem.
“Slušaj, žao mi je zbog onoga jučer navečer.”
Ništa nisam rekla.
“Hoćeš li mi učiniti jednu uslugu? Možeš li jednostavno zaboraviti sve što
sam rekao?” Bljesnuo je prema meni škrtim, pomalo ironičnim osmijehom.
Željela sam ga udarcem ukloniti s njegova lica. “Nisam jučer bio pri sebi, napio
sam se bio kao guzica. Boravak ovdje jednostavno mi je vratio mnoge uspomene.
No to je sve drevna povijest, znam to. Iskreno, jedva se sjećam što sam izgovorio,
ali siguran sam da što god to bilo, nije bilo u redu. Stvarno mi je žao.”
Na trenutak sam osjetila takav bijes, da sam, mislim, zaboravila govoriti.
Ustanovila sam da mi je teško doći do daha. Osjetila sam se kao ribica koja se
praćaka na suhome, zijevajući, pohlepno gutajući zrak. Noć prije uopće nisam

156
 .
spavala; umjesto toga, u agoniji sam proživljavala svaku riječ koju mi je
izgovorio. Osjećala sam se toliko glupom. I kad samo pomislim da sam se na
sekundu, samo na tren, pokolebala. Zamislila sam si kako bi bilo udati se za njega,
a ne za Jeremiaha. Mrzila sam ga zbog toga.
“Nisi bio pijan”, rekla sam.
“Jesam, stvarno jesam.” Ovoga mi se puta nasmiješio ispričavajući se.
Ignorirala sam to. “Sve si to iznio dva dana prije mog vjenčanja, a sada želiš
da sve jednostavno ‘zaboravim’? Ti si bolestan. Zar ne razumiješ da se ne smiješ
tako poigravati ljudima?”
Conradov je osmijeh izblijedio. “Čekaj malo. Belly -”
“Nemoj izgovarati moje ime.” Natraške sam se odmaknula od njega. “Nemoj
ni pomisliti na njega. Zapravo, nemoj mi se nikada više obratiti.”
Opet s ironičnim poluosmijehom, rekao je: “Pa, to će biti pomalo teško za
izvesti, s obzirom na to da se udaješ za mog brata. Daj, Belly.”
Mislila sam da ne mogu biti ljuća, a sada sam bila. Bila sam užasno bijesna.
Praktički sam pljunula kad sam rekla: “Želim da odeš. Smisli neki od svojih
prozirnih izgovora i odi. Vrati se u Boston ili Kaliforniju. Baš me briga kamo.
Samo želim da odeš.”
Oko mu se trznulo. “Ne idem.”
“Idi”, rekla sam odgurnuvši ga, grubo. “Samo odi.”
Tada sam ugledala prve pukotine u njegovu oklopu.
Napukla glasa, rekao je: “Što si očekivala da ti kažem, Belly?”
“Prestani izgovarati moje ime!” vrisnula sam.
“Što želiš od mene?” viknuo je i on. “Sinoć sam ti se jebeno do kraja otvorio.
Sve sam ti pokazao, a ti si me otpilila. S pravom. Razumijem da ti nisam trebao
reći ništa od toga. Ali sada pokušavam pronaći izlaz iz toga, a da mi pritom ostane
barem toliko ponosa da te mogu pogledati u oči kad sve ovo završi, a ti mi ne želiš
ostaviti ni to. Sinoć si mi slomila srce, dobro? Je li to ono što želiš čuti?”
I opet, ostala sam bez riječi. A onda sam ih pronašla. Rekla sam: “Ti doista
nemaš srca.”
“Ne, mislim da ga zapravo ti nemaš”, rekao je.
Već mi je okrenuo leđa i počeo hodati kad sam mu doviknula: “Što bi to
trebalo značiti?” Prišla sam mu straga i povukla mu ruku prema sebi da se okrene
i pogleda u mene. “Reci mi što si time želio reći.”
“Znaš ti dobro što to znači.” Conrad se grubo odmaknuo od mene. “Još te
uvijek volim. Nikada nisam ni prestao. Mislim da ti to znaš. Mislim da si to znala
cijelo vrijeme.”
Stisnula sam usne odmahujući glavom. “To nije istina.”
“Ne laži.”

157
 .
Ponovno sam odmahnula glavom.
“Neka ti bude. Ali neću se više pretvarati zbog tebe.” S tim je riječima sišao
niz stube i ušao u svoj auto.
Sjela sam na terasu. Srce mi je udaralo sto na sat. Nikada se nisam osjećala
življom. Bijesnom, tužnom, sretnom. Naveo me da osjetim sve to. Nitko drugi
nije imao takav učinak na mene. Nitko.
Odjednom me obuzeo taj osjećaj, ta sasvim sigurna izvjesnost, da ga nikada
neću moći otpustiti. Bilo je baš tako jednostavno i toliko mučno. Sve sam se te
godine držala za njega kao priljepak i sada se ne mogu otrgnuti. To je zapravo
moja krivica. Ja nisam mogla otpustiti Conrada i nisam mogla okrenuti leđa
Jeremiahu.
I gdje sam sad?
Sutra se udajem.
Ako to učinim, ako odaberem Conrada, nema mi više natrag. Nikada više pod
rukom neću osjetiti Jereov potiljak, osjetiti njegovu paperjastu mekoću. Nalik
perju. Jere me nikada više neće gledati tako kako me gleda sada. Gledao je u mene
kao da sam njegova djevojka. Što sam i bila, i osjećala sam se kao da je oduvijek
tako. Toga više neće biti. Nikada. Neke stvari ne možeš vratiti. Kako sam se
trebala oprostiti od svega toga? Nikako. A što je s našim obiteljima? Kako će to
djelovati na moju majku, njegova oca? To bi nas uništilo. Nisam to mogla učiniti.
Posebno - posebno zato što je poslije Susannahina odlaska sve bilo tako krhko.
Još smo uvijek pokušavali dokučiti kako da svi budemo zajedno bez nje, kako da
i dalje budemo ona obitelj iz ljetnikovca.
Nisam se mogla odreći svega toga, samo zbog ovoga. Samo zbog Conrada.
Zbog Conrada, koji je rekao da me voli. Napokon je izgovorio te riječi.
Kad Conrad Fisher kaže curi da je voli, on to i misli. Djevojka može vjerovati
u to. Djevojka se možda može okladiti i u vlastiti život da je to istina.
Točno to bih ja učinila. Stavila bih zbog njega na kocku čak i cijeli svoj život.
A to nisam mogla učiniti. Neću.

158
 .

Četrdeset i deveto poglavlje

CONRAD

io sam u autu i sve se više odmicao od kuće dok mi je adrenalin snažno kolao
B tijelom.
Napokon sam to izgovorio. Te riječi, naglas, njoj u lice. Osjetio sam olakšanje
što ih više ne moram gušiti u sebi i uzbuđenje što sam ih izgovorio. Nalazio sam
se u nekakvoj uzvišenoj, uznesenoj omaglici, kao da sam drogiran. Ona mene voli.
Nisam morao čuti kako to izgovara, znao sam u sebi čim me u tom trenutku
pogledala.
Ali što sada? Ako me voli i ja volim nju, što ćemo sada, kad između nas stoji
toliko mnogo ljudi? Kako da doprem do nje? Imam li hrabrosti zgrabiti je za ruku
i pobjeći s njom? Vjerovao sam da će poći sa mnom. Vjerovao sam da ako je
upitam, ako je zamolim, da će poći sa mnom. Ali kamo bismo uopće otišli? Bi li
nam oprostili? Jere, Laurel, moj tata. A ako je doista povedem, kamo bih je vodio?
Osim svega toga, tih pitanja i sumnji, u dnu mog želuca počivalo je sve to
žaljenje. Da sam joj rekao prije godinu dana, prije mjesec, čak i prije tjedan dana,
bi li situacija sada bila drukčija? Vjenčanje se treba održati sutra. Za dvadeset i
četiri sata bit će udana za mog brata. Zašto sam čekao toliko dugo?

Neko sam se vrijeme vozio uokolo, u grad i pored mora, a onda sam se vratio
ispred kuće. Na kolnom prilazu nije stajao niti jedan auto pa sam pomislio da je
kuća trenutačno prazna - ali na prednjem trijemu sjedila je Taylor.
“Gdje su svi?” upitao sam je.
“Pa, zdravo i tebi.” Gurnula je sunčane naočale navrh glave. “Otišli su na
jedrenje.”
“Zašto ti nisi išla s njima?”
“Dobijem morsku bolest.” Taylor me promatrala. “Moram razgovarati s
tobom.”
Oprezno sam joj uzvratio pogled. “O čemu?”
Pokazala je prema stolcu pored svog. “Najprije sjedni.” Sjeo sam.

159
 .
“Što si sinoć rekao Belly?”
Odvrativši pogled rekao sam: “Što ti je rekla?”
“Ništa. Ali vidim da nešto nije u redu. Znam da je sinoć plakala. Oči su joj
jutros bile jako otečene. Mogla bih se kladiti da je plakala zbog tebe. Opet. Bravo,
Conrade.”
Osjećao sam kako me steže u grudima. “To nije tvoj problem.”
Taylor se ljutito zagledala u mene. “Belly je moja najstarija prijateljica na
cijelom svijetu. Naravno da to jest moj problem. Upozoravam te, Conrade. Ostavi
je na miru. Zbunjuješ je. Opet.”
Počeo sam ustajati. “Jesmo li završili?”
“Nismo. Vrati dupe na stolac.”
Ponovno sam sjeo.
“Imaš li ti uopće pojma koliko si je povrijedio, koliko puta? Ponašaš se prema
njoj kao prema igrački koju ćeš uzeti i malo se poigrati s njom kad ti padne na
pamet. Ponašaš se kao nekakav dječačić. Netko je uzeo ono što je tvoje i tebi se
to nimalo ne sviđa, pa se zaletiš i sve usereš samo zato što možeš.” Uzdahnuo
sam. “To nije ono što pokušavam učiniti.” Ugrizla se za usnu. “Belly mi je rekla
da će te jednim svojim dijelom uvijek voljeti. Pokušavaš li ti meni opet reći da ti
nije stalo do nje?”
To je rekla? “Nikada nisam rekao da mi nije stalo.”
“Ti si vjerojatno jedini koji je može spriječiti da to vjenčanje provede do kraja.
Ali bilo bi ti bolje da si prokleto siguran u to da je želiš, jer ako je ne želiš, samo
ćeš im uprskati život, a ni za što.” Vratila je sunčane naočale na nos. “Nemoj
uprskati život moje najbolje prijateljice, Conrade. Nemoj biti sebični gad kao i
obično. Budi dobar dečko kao što tvrdi da jesi. Pusti je na miru.”
Budi dečko kao što tvrdi da jesi.
Mislio sam da ja to mogu, da se mogu boriti za nju do samoga kraja, ne
razmišljati ni o kome drugome. Samo je zgrabiti za ruku i potrčati. Ali ako to
učinim, neću li pokazati Belly da nije u pravu? Da nisam dobar dečko, nego samo
sebični gad, baš kao što je rekla Taylor. Ali imao bih Belly pored sebe.

160
 .

Pedeseto poglavlje

e večeri svi smo večerali u relativno nedavno otvorenom restoranu u gradu -

T moji roditelji, gospodin Fisher i svi mi klinci. Nisam bila gladna, ali naručila
sam pecivo s mesom jastoga i pojela sve, jer je plaćao moj tata. Inzistirao je na
tome. Moj tata, koji za svaku “posebnu” priliku nosi istu bijelu košulju sa sivim
prugama. Imao ju je na sebi i te večeri sjedeći pored moje majke u
mornarskoplavoj košulji-haljini i srce mi se širilo od ljubavi svaki put kad bih
pogledala u njih dvoje.
A ondje je bila i Taylor pretvarajući se da je zanima dok je moj tata raspredao
o živčanom sustavu jastoga. Sjedio je pored Anike, koja zapravo i jest izgledala
zainteresirana. Pored Anike je sjedio moj brat i kolutao očima.
Conrad je sjedio na udaljenom kraju stola s Jereovim prijateljima. Svjesno
sam se trudila ne gledati u njegovu smjeru, usredotočiti se samo na svoj tanjur, na
Jeremiaha pored sebe. No nisam se morala truditi, jer ni Conrad nije gledao u
mene. Razgovarao je s dečkima, Stevenom, mojom majkom. Sa svima osim sa
mnom. To si i htjela, podsjetila sam se. Rekla si mu neka te ostavi na miru. Sama
si to tražila.
Ne možeš imati i ovce i novce.
“Jesi li dobro?” šapnuo je Jeremiah.
Podignula sam glavu i nasmiješila mu se. “Da! Naravno. Samo sam se
prejela.”
Jeremiah je uzeo jedan od mojih krumpirića i rekao: “Ostavi mjesta za desert.”
Kimnula sam. Zatim se nagnuo prema meni i poljubio me, a ja sam mu
uzvratila poljubac. Poslije sam primijetila kako mu je pogled pobjegao prema
rubu stola, ali tako nakratko da sam to možda samo umislila.

161
 .

Pedeset i prvo poglavlje

CONRAD

e sam se večeri osjećao kao da ću sići s uma. Sjediti ondje za stolom sa svima,
T klicati kad je moj tata nazdravljao, pokušavati ne gledati kad ju je Jere
poljubio pred svima nama.
Kad je večera završila, Jere i Belly i svi njihovi prijatelji otišli su prošetati
promenadom i kupiti sladoled. Moj i Bellyn tata otišli su u njihov hotel. Kod kuće
smo preostali samo Laur i ja. Ja sam krenuo prema svojoj sobi, ali Laurel me
zaustavila i rekla: “Hej, hajdemo popiti pivo, Connie. Rekla bih da ga
zaslužujemo, ne misliš li?”
Sjeli smo za kuhinjski stol sa svojim pivom. Kucnula je o moju bocu i rekla:
“Za... čemu bismo trebali nazdraviti?”
“A čemu drugome? Sretnom paru.”
Ne gledajući me Laurel je upitala: “Kako si?”
“Dobro”, rekao sam. “Sjajno.”
“Ma daj. Pričaš sa svojom Laurom. Reci mi. Kako se osjećaš?”
“Iskreno?” Nagnuo sam iz svoje boce. “Recimo da me baš pošteno ubija.”
Laurel je pogledala u mene, nježnog izraza na licu. “Žao mi je. Znam da je
mnogo voliš, sinko. Ovo ti sigurno jako teško pada.”
Osjetio sam kako me počinje stezati u grlu. Pokušao sam ga pročistiti,
bezuspješno. Osjećao sam kako mi preplavljuje grudi, uvlači se, iza očiju.
Rasplakat ću se pred njom. Zbog načina na koji je to izgovorila, kao da je tu moja
mama, koja sve zna i kad joj ništa ne kažem. Laurel me primila za ruku i stisnula
je svojima. Pokušao sam je izvući, ali stisnula ju je čvršće. “Preživjet ćemo mi to
sutra, obećavam ti. Nas dvoje zajedno, sinko.” Stisnuvši mi ruku, rekla je: “Bože,
kako mi nedostaje tvoja mama.”
“I meni.
“Stvarno je trebamo sada, zar ne?”
Pognuo sam glavu i počeo plakati.

162
 .

Pedeset i drugo poglavlje

e sam večeri željela spavati u Jeremiahovoj sobi, ali kad sam krenula za njim
T po stubama, Taylor je ispružila prst prema meni i počela mahati. “A-a. To
donosi nesreću.”
Zato sam otišla u svoju sobu, a on u svoju.
Bilo je prevruće. Nisam mogla spavati. Šutnula sam pokrivač ustranu i
okrenula jastuk na drugu stranu da se ohladi, ali nije pomoglo. Neprestano sam
pogledavala prema budilici. Jedan ujutro, dva ujutro.
Kad više nisam mogla izdržati odgrnula sam plahte i navukla kupaći kostim.
Nisam palila svjetla, jednostavno sam u mraku napipala put do prizemlja.
Mjesečina je bila dovoljna da se snađem. Svi su ostali spavali.
Izašla sam van i otišla na bazen. Uronila sam, zadržavala dah što sam duže
mogla. Već sam osjećala kako mi se kosti počinju opuštati. Kad sam izronila da
udahnem zrak, okrenula sam se na leđa, počela plutati i zagledala se u nebo.
Zvijezde su izašle. Obožavala sam taj mir, tišinu. Čula sam samo ocean kako tiho
zapljuskuje pijesak.
Sutra ću postati Isabel Fisher. To sam oduvijek željela, moj će se djevojački
san ostvariti i stostruko više od toga. A ja sam ga uništila. Ili, bolje rečeno, bila
sam na pragu da to učinim. Morala sam izgovoriti istinu. Nisam se sutra mogla
udati za Jeremiaha, ne dok se između nas nalazi tako velika tajna.
Izašla sam iz bazena, omotala se ručnikom i otišla u kuću, na kat, u
Jeremiahovu sobu. Spavao je, ali protresla sam ga i probudila. “Moram
razgovarati s tobom”, rekla sam. Voda s moje kose kapala je po njegovu jastuku,
na njegovo lice.
Omamljen od sna, rekao je: “Ne donosi li ovo nesreću?”
“Baš me briga.”
Jeremiah je sjeo u krevetu brišući obraze. “Što ima?”
“Hajdemo razgovarati vani”, rekla sam.
Otišli smo na terasu i sjeli na ležaljke.
Bez ikakvog uvoda, rekla sam tiho: “Prošle večeri Conrad mi je rekao da
osjeća nešto prema meni.”

163
 .
Osjetila sam kako se Jeremiahovo tijelo ukočilo pored mene. Pričekala sam
da nešto kaže, a kad je ostao šutjeti, nastavila sam. “Naravno da sam mu rekla da
se ja ne osjećam tako. Željela sam ti to reći ranije, ali onda sam pomislila da bi to
bilo pogrešno, da bih to trebala zadržati za sebe -”
“Ubit ću ga”, rekao je, a mene je šokiralo čuti te riječi iz njegovih usta. Ustao
je.
Pokušala sam ga povući da opet sjedne pored mene, ali odupirao se.
Preklinjala sam ga: “Jere, ne. Nemoj. Molim te, jednostavno sjedni ovamo i
razgovaraj sa mnom.”
“Zašto ga štitiš?”
“Ja - ne štitim ga. Ne štitim.”
Pogledao je dolje u mene. “Udaješ li se ti za mene da izbrišeš uspomenu na
njega?”
“Ne”, rekla sam i zazvučalo je kao da sam to dahnula. Ne.
“Stvar je u tome, Belly, što ti ne vjerujem”, rekao je Jeremiah, a glas mu je
bio neobično ravnodušan. “Vidim ja kako ga gledaš. Mislim da mene nikada nisi
tako gledala. Nikada.”
Skočila sam na noge i očajnički ga zgrabila za ruku, ali izvukao ju je. Teško
sam disala kad sam rekla: “To nije istina, Jere. To uopće nije istina. Ono što ja
osjećam za njega samo su uspomene. I to je to. To nema nikakve veze s nama.
Sve je to u prošlosti. Ne možemo li jednostavno zaboraviti prošlost i oblikovati
svoju budućnost? Samo nas dvoje?”
Ravnodušnim je glasom rekao: “To je u prošlosti? Znam da si ga vidjela za
Božić. Znam da ste bili ovdje.”
Otvorila sam usta, ali nikakve riječi nisu izašle iz njih.
“Reci nešto. Hajde, pokušaj to poreći.”
“Ništa se nije dogodilo između nas, Jere. Obećavam ti. Nisam ni znala da će
biti ovdje. Jedini razlog zbog kojeg ti nisam rekla je -” Koji je to bio razlog? Zašto
mu nisam rekla? Zašto se nisam mogla domisliti razlogu? “Nisam željela da se
uznemiriš ni zbog čega.”
“Da je bilo ni zbog čega, bila bi mi rekla za to. Umjesto toga, zatajila si mi to.
Poslije svega što si mi bila napričala o povjerenju, to si bila zadržala za sebe.
Osjećao sam se kao posljednje govno zbog onoga što sam učinio s Lacie, a ti i ja
čak i nismo bili zajedno kad se to dogodilo.”
Osjetila sam mučninu. “Koliko dugo već znaš?”
“Ima li to nekakve veze?” odrezao je.
“Da, meni ima.”
Jeremiah se počeo natraške odmicati od mene. “Znam otkada se dogodilo.
Conrad je spomenuo da te vidio, mislio je da već znam. Zato sam, naravno, morao

164
 .
odglumiti da znam. Zato sam, naravno, morao sve to odigrati kako jesam. Što
misliš koliko sam se glupo osjećao?”
“Mogu si zamisliti”, šapnula sam. “Zašto ništa nisi rekao?” Stajali smo na
samo nekoliko desetaka centimetara jedno od drugoga, no osjećala sam se kao da
nas dijele kilometri. Sve se vidjelo u njegovim očima. Izgledale su tako
distancirane.
“Čekao sam da mi kažeš. A ti nikada nisi.”
“Žao mi je. Jako mi je žao. Trebala sam ti reći. Pogriješila sam.” Bilo je to
glupo od mene. Srce mi je udaralo jako brzo. “Volim te. Sutra ćemo se vjenčati.
Ti i ja, je li tako?”
Kad mi nije odgovorio, upitala sam ponovno. “Zar ne?”
“Moram otići odavde”, rekao je naposljetku. “Moram razmisliti.”
“Mogu li ići s tobom?”
Taj je put odgovor stigao odmah i bio je poražavajući. “Ne”, rekao je.
Otišao je, a ja ga nisam pokušala slijediti. Samo sam se spustila na stube.
Nisam osjećala noge. Nisam osjećala svoje tijelo. Događa li se to? Je li ovo
stvarnost? Nisam osjećala kao da jest.

165
 .

Pedeset i treće poglavlje

egdje je vani pjevao češljugar. Ili je to možda bio raspjevani vrabac. Moj me
N tata pokušao naučiti razlikovati razne vrste ptičjeg pjeva, ali nisam se baš
uspijevala sjetiti.
Nebo je bilo sivo. Još nije počela padati kiša. Ali uskoro će početi lijevati kao
iz kabla. Bilo je to jutro kao i svako drugo u Cousins Beachu. Osim što nije, jer
ću se udati.
Bila sam prilično sigurna u to da ću se udati. Problem je bio samo u tome što
nisam imala pojma kamo je otišao Jeremiah i hoće li se uopće vratiti.
Sjedila sam ispred ogledala za svojim toaletnim stolićem u ružičastom ogrtaču
za kupanje pokušavajući si nakovrčati kosu. Taylor je bila u kozmetičkom salonu
i pokušala i mene nagovoriti da ondje napravim frizuru, ali rekla sam da neću.
Jedini put kad sam otišla na frizuru mrzila sam kako sam ispala. Kao da sam
pristupila natjecanju za misicu, kosa mi je bila sva slijepljena i našušurena. Nisam
nalikovala sebi. Smatrala sam da bih osobito danas trebala sličiti sebi.
Začulo se kucanje na vratima.
“Uđi”, rekla sam pokušavajući namjestiti jednu kovrču koja se već bila
opustila.
Vrata su se otvorila. Ušla je moja majka. Već je bila odjevena. Na sebi je
imala jaknicu od odijela, lanene hlače i u ruci držala limunskožutu omotnicu. To
je tako bilo nalik njoj. Da sam barem vrijedna toga. Boljelo me pomisliti da sam
je tako razočarala. Što bi rekla kad bi znala?
Moja je majka za sobom zatvorila vrata. “Želiš li da ti pomognem?” upitala
je.
Pružila sam joj električni uvijač za kosu. Pismo je odložila na moju komodu.
Stala je iza mene razdjeljujući mi kosu na trećine. “Je li te Taylor našminkala?
Izgledaš lijepo.”
“Da, jest. Hvala. I ti izgledaš stvarno lijepo.”
“Nisam spremna za ovo”, rekla je.
Pogledala sam je u ogledalo, promatrala kako uvija pramen moje kose oko
šipke, pognute glave. Moja mi je majka u tom trenutku bila prelijepa.

166
 .
Položila je ruke na moja ramena i pogledala me u zrcalu. “Ovo nije što sam
željela za tebe. Ali ovdje sam. Ovo je dan tvog vjenčanja. Moje jedine kćeri.”
Ispružila sam ruku preko svog ramena i uzela njezinu. Stisnula je moju čvrsto,
tako čvrsto da me zaboljelo. Željela sam joj se povjeriti, priznati da je sve u rasulu,
da ni ne znam gdje je Jeremiah ili hoću li se uopće udati. No toliko joj je dugo
trebalo da dođe ovamo i ako sada probudim imalo sumnje, to će joj biti i više nego
dovoljno da na sve stavi točku. Prebacila bi me preko ramena i odnijela s tog
vjenčanja.
Zato je iz mojih usta izašlo samo: “Hvala ti, mamice.”
“Nema na čemu”, rekla je. Pogledala je prema mojem prozoru. “Misliš li da
će vrijeme izdržati?”
“Ne znam. Nadam se da hoće.”
“Pa, ako dođe do najgorega, vjenčanje ćemo preseliti unutra. Nije prevelika
frka.” Zatim mi je pružila pismo. “Susannah je željela da dobiješ ovo na dan svog
vjenčanja.”
Majka me poljubila u vrh glave te izašla iz sobe. Uzela sam pismo, prešla
prstima po svom imenu, napisano njezinim nakošenim, raspisanim rukopisom.
Zatim sam ga opet odložila na komodu. Ne još.
Začulo se kucanje na vratima. “Tko je?” upitala sam.
“Steven.”
“Uđi.”
Vrata su se otvorila i ušao je Steven zatvorivši ih za sobom. Na sebi je imao
bijelu lanenu košulju i kratke kaki hlače kakve će imati svi mladoženjini kumovi:
“Hej”, rekao je i sjeo na moj krevet. “Kosa ti izgleda lijepo.”
“Je li se vratio?”
Steven je oklijevao.
“Samo mi red, Stevene.”
“Ne. Nije se vratio. Conrad je otišao potražiti ga. Misli da zna kamo je otišao
Jere.”
Glasno sam uzdahnula. Laknulo mi je, ali istovremeno - što će Jeremiah
učiniti kad ugleda Conrada? Što ako to samo dodatno pogorša situaciju?
“Nazvat će čim ga pronađe.”
Kimnula sam, pa ponovno uzela uvijač za kosu. Prsti su mi drhtali i morala
sam umiriti ruku da si ne spalim obraz.
“Je li ti mama išta rekla?” upitao je Steven.
“Ne. Nikome nisam rekla. Za sada se i nema što reći.” Omotala sam pramen
kose oko šipke. “Bit će ovdje. Znam da hoće.” I uglavnom sam vjerovala u to.
“Da”, rekao je Steven. “Da, siguran sam da si u pravu. Želiš li da ostanem s
tobom?”

167
 .
Odmahnula sam glavom. “Moram se spremiti.”
“Sigurna si?”
“Da. Samo mi javi čim nešto čuješ.”
Steven je ustao. “Budem.” Zatim mi je prišao i nespretno me potapšao po
ramenu. “Sve će ispasti kako treba, Belly.”
“Da, znam da hoće. Ne brini se zbog mene. Samo pronađi Jerea.”
Čim je otišao ponovno sam spustila uvijač. Ruka mi je drhtala. Vjerojatno ću
se opeći ako nastavim. Kosa mi je ionako bila dovoljno kovrčava.
Vratit će se. Vratit će se. Znala sam da hoće.
A onda, kako nisam imala drugog posla, odjenula sam vjenčanicu.
Sjedila sam pored prozora promatrajući kako tata po stražnjoj verandi
razapinje božićne lampice, kad je u sobu nahrupila Taylor.
Kosa joj je bila podignuta i doimala se čvrsto priljubljenom uz njezino čelo.
U ruci je nosila smeđu papirnatu vrećicu i ledenu kavu. “U redu, dakle, kupila
sam ručak, Anika pomaže tvojoj mami postaviti stolove, a ovo vrijeme ne ide na
ruku mojoj frizuri”, objavila je Taylor u jednom dahu. “I ne znam kako da ti to
kažem, ali prilično sam sigurna u to da sam na putu unutra osjetila kišne kapi.”
Zatim je rekla: “Zašto si već u vjenčanici? Još ima brdo vremena do vjenčanja.
Skini je. Sva će se zgužvati.”
Kad joj nisam odgovorila, upitala je: “Što nije u redu?”
“Jeremiah nije ovdje”, rekla sam.
“Pa naravno da nije ovdje, budalice. Ako vidi nevjestu prije vjenčanja, to
donosi nesreću.”
“Nije kod kuće. Otišao je sinoć i nije se vratio.” Glas mi je bio iznenađujuće
smiren. “Sve sam mu rekla.”
Iskolačila je oči. “Kako to misliš, sve?”
“Nekidan mi je Conrad rekao da i dalje osjeća nešto za mene. A sinoć sam to
rekla Jeremiahu.” Glasno sam udahnula. Imala sam osjećaj kao da su se ta protekla
dva dana dogodila prije nekoliko tjedana. Nisam ni znala kad se i kako sve to
dogodilo. Kako se sve tako zbrkalo. U glavi mi je vladala pomutnja, i u srcu.
“O moj Bože”, rekla je Taylor pokrivši usta rukom. Polagano se spustila na
krevet. “Što ćemo učiniti?”
“Conrad ga je otišao tražiti” Ponovno sam pogledala kroz prozor. Moj je tata
završio s verandom i sada se preselio na ukrašavanje grmova. Odmaknula sam se
od prozora i počela otvarati patentni zatvarač na haljini.
Trgnuvši se, rekla je: “Što to radiš?”
“Rekla si da će se zgužvati, sjećaš se?” Iskoračila sam iz haljine i pala je na
pod, svilenkasta bijela lokvica. Zatim sam je podignula i stavila na vješalicu.

168
 .
Taylor je prebacila ogrtač preko mojih ramena, a onda me okrenula prema
sebi i svezala mi oko struka pojas kao da sam mala djevojčica. “Bit će u redu,
Belly.”
Netko je pokucao na vrata i naši su pogledi odletjeli prema njima. “Ja sam,
Steven”, rekao je moj brat i otvorio ih. Ušao je i za sobom ih zatvorio. “Conrad
ga je doveo natrag.”
Skliznula sam na pod i glasno uzdahnula. “Vratio se”, ponovila sam.
Steven je rekao: “Tušira se, a onda će se odjenuti i biti spreman za polazak.
Na vjenčanje, hoću reći. Neće opet otići.”
Taylor je kleknula pored mene. Uspravivši se na koljenima, zgrabila me za
ruku i svoje prste ispreplela s mojima. “Ruka ti je hladna”, rekla je grijući je
svojom drugom. Zatim je rekla: “Želiš li i dalje da se to dogodi? Ne moraš ako ne
želiš.”
Čvrsto sam stisnula oči. Jako sam se bojala da se neće vratiti. Sada kad je
ovdje, sav strah i panika prokuljali su na površinu.
Steven je sjeo pored mene i Taylor na pod. Zagrlio me oko ramena i rekao:
“Belly. Izvedi ovo na koji god način želiš, u redu? Imam za tebe samo tri riječi.
Jesi li spremna?”
Otvorila sam oči i kimnula.
Vrlo svečanim glasom rekao je: “Idi na sve ili ništa.”
“Što ti to uopće znači, Stevene?” obrecnula se Taylor. Duboko iz mojih grudi
pobjegao mi je smijeh. “Idi na sve ili ništa? Idi na sve ili ništa.” Toliko sam se
smijala, da su mi suze počele teći niz obraze.
Taylor je skočila na noge. “Tvoja šminka!”
Zgrabila je s komode kutiju papirnatih rupčića i nježno mi obrisala lice. Ja
sam se i dalje smijala. “Trgni se iz toga, Conklinova”, rekla je Taylor dobacivši
zabrinuti pogled mojem bratu. Cvijet u njezinoj kosi stajao je nahero. Bila je u
pravu: vlaga njezinoj frizuri nije išla na ruku.
Steven je rekao: “Ma, dobro je ona. Samo se smijala. Je li tako, Belly?”
“Idi na sve ili ništa”, ponovila sam, hihoćući se.
“Mislim da je histerična ili nešto slično. Da je pljusnem?” upitala je Taylor
moga brata.
“Ne, ja ću”, rekao je krenuvši prema meni.
Prestala sam se smijati. Nisam bila histerična. Ili možda jesam, malčice.
“Dobro sam, ljudi! Nitko me neće pljuskati. Isuse.” Ustala sam. “Koliko je sati?”
Steven je iz džepa izvukao svoj mobitel. “Dva. Još imamo dva sata prije nego
što ekipa počne pristizati.”
Duboko udahnuvši, rekla sam: “U redu. Stevene, hoćeš li reći mami kako
mislim da bismo vjenčanje trebali preseliti unutra? Ako kauče odguramo do zida,
vjerojatno možemo u dnevnu sobu ugurati nekoliko stolova.”
169
 .
“Reći ću dečkima da se prime posla.”
“Hvala, Stevie. A Taylor, hoćeš li ti -”
S nadom u glasu upitala je: “Ostati ovdje i popraviti tvoju šminku?”
“Ne. Htjela sam te zamoliti da i ti izađeš iz sobe. Moram razmisliti.”
Razmijenivši poglede, njih se dvoje odvuklo iz moje sobe, pa sam za njima
zatvorila vrata.
Čim ga ugledam, sve će opet imati smisla. Moralo je biti tako.

170
 .

Pedeset i četvrto poglavlje

CONRAD

oga me jutra probudio Steven drmusajući moj krevet.

T “Jesi li vidio Jerea?” želio je znati.
“Do prije tri sekunde još sam spavao”, promrmljao sam još uvijek sklopljenih
očiju. “Kako sam ga mogao vidjeti?”
Steven je prestao tresti krevet i sjeo je na rub. “Otišao je, čovječe. Nigdje ga
ne mogu pronaći, a ostavio je svoj telefon. Što se to, dovraga, dogodilo sinoć?”
Sjeo sam. Belly mu je sigurno rekla. Sranje. “Ne znam”, rekao sam trljajući
oči.
“Što ćemo sada učiniti?”
Sve je to bila moja krivica.
Ustao sam iz kreveta i rekao: “Idi se odjeni. Ja ću ga potražiti. Ništa nemoj
reći Belly.”
S izrazom olakšanja na licu rekao je: “Zvuči dobro. No, ne bi li Belly trebala
znati? Nemamo baš previše vremena do vjenčanja. Ne želim da se spremi i sve,
ako on neće doći.”
“Ako se ne vratim za sat vremena, tada joj možeš reći.” Skinuo sam majicu i
odjenuo bijelu lanenu košulju koju nas je Jere sve natjerao kupiti.
“Kamo ideš?” upitao me Steven. “Možda bih trebao poći s tobom.”
“Ne, ti ostani ovdje i pobrini se za nju. Pronaći ću ja njega.”
“Onda, znaš gdje je?”
“Da, mislim da znam”, rekao sam. Nisam imao ni najblažeg pojma gdje je taj
kučkin sin. Znao sam samo da moram popraviti ovo.
Na putu van Laurel me zaustavila i upitala: “Jesi li vidio Jerea? Moram mu
nešto dati.”
“Otišao je kupiti nešto za vjenčanje”, rekao sam. “Idem se sada sastati s njim.
Ja ću mu dati to nešto.”

171
 .
Pružila mi je omotnicu. Odmah sam prepoznao papir. To je bio pribor za
pisanje moje mame. Na prednjoj je strani maminim rukopisom bilo napisano
njegovo ime. Smiješeći se, Laurel je rekla: “Znaš, mislim da će ovako čak biti
ljepše, da ga dobije od tebe. Beck bi se to svidjelo, ne misliš li?”
Kimnuo sam. “Da, mislim da bi.” Nema šanse da ću se vratiti bez Jerea.

Čim sam izašao van otrčao sam do svog auta i odjurio odande kao ispaljen iz
puške.
Najprije sam otišao na promenadu, pa obišao park za skejtanje gdje smo se
družili dok smo bili klinci, pa teretanu, pa zalogajnicu u koju smo obično svraćali
na putu prema gradu. Uvijek je volio njihov milkshake s jagodom. Ali nije bio
ondje. Provezao sam se po parkiralištu ispred trgovačkog centra. Nema auta i
nema Jerea. Nigdje ga nisam mogao pronaći, a mojih je sat vremena gotovo
isteklo. Nagrabusio sam. Steven će reći Belly, a onda će se to pretvoriti u još jedan
epski trenutak u kojem sam joj zaribao život. Što ako je Jere sasvim otišao iz
Cousinsa? Koliko sam znao, možda se već vratio u Boston.
Bilo bi sjajno kad bi mi se mozak prosvijetlio, da steknem uvid u to gdje je, s
obzirom na to da smo braća. Ali mogao sam samo obilaziti sva mjesta koja smo
ikada bili posjetili. Kamo bi Jeremiah otišao kad bi bio uznemiren? Otišao bi
mojoj mami. Ali njezin grob nije ovdje, u Bostonu je.
U Cousinsu je bila posvuda. A onda mi je svanulo - vrt. Možda je Jere otišao
u onaj vrt kod skloništa. Vrijedilo je pokušati. Putom dotamo nazvao sam Stevena.
“Mislim da znam gdje je. Nemoj još ništa govoriti Belly.”
“U redu. Ali ako mi se ne javiš za pola sata, reći ću joj. Kako god bilo, isprašit
ću ga zbog ovoga.”
Prekinuli smo vezu, a ja sam se upravo bio zaustavio na parkiralištu skloništa
za žene. Odmah sam ugledao njegov auto. Osjetio sam mješavinu dubokog
olakšanja i straha. S kojim sam mu pravom smio reći bilo što? Ja sam odgovoran
za taj cirkus.
Jere je sjedio na klupi pored vrta, glave zakopane u ruke. Na sebi je još uvijek
imao odjeću od sinoć. “Upozoravam te, stari. Ne približavaj mi se sada.”
Nastavio sam hodati. Kad sam stao ispred njega, rekao sam: “Vrati se sa
mnom kući.”
Ljutito se zagledao u mene. “Jebi se.”
“Trebaš se oženiti za dva sata. Nemamo sada vremena za ovo. Jednostavno
me udari. Osjećat ćeš se bolje.” Pokušao sam podignuti njegovu ruku, a on me
odgurnuo.
“Ne, zbog toga bi se ti osjećao bolje. A ti ne zaslužuješ osjećati se bolje. No
poslije ovog podmuklog sranja koje si izveo, trebao bih te istući na mrtvo ime.”

172
 .
“Onda to učini”, rekao sam. “A onda idemo. Belly te čeka. Nemoj je natjerati
da te čeka na dan svog vjenčanja.”
“Zaveži!” viknuo je nasrnuvši na mene. “Nemaš pravo govoriti mi o njoj.”
“Daj, čovječe. Molim te. Preklinjem te.”
“Zašto? Zato što je ti još uvijek voliš, je li tako?” Nije čekao da odgovorim.
“Želim znati, ako i dalje osjećaš nešto prema njoj, zašto si mi dao zeleno svjetlo,
ha? Ja sam postupio kako treba. Nisam ti radio iza leđa. Lijepo sam te upitao,
jasno i glasno. Rekao si mi da si je prebolio.”
“Nije baš da si me pitao za dopuštenje kad sam te zatekao kako je ljubiš u
svom autu. Da, ipak sam ti dao zeleno svjetlo, jer sam ti vjerovao da ćeš se brinuti
za nju i ponašati se prema njoj kako treba. Zatim si je tijekom proljetnih praznika
prevario u Cabou. Zato sam možda ja taj koji treba upitati tebe voliš li je ili ne.”
Čim sam izgovorio posljednju riječ, Jereova se šaka susrela s mojim licem,
snažno. Osjećao sam se kao da me pogodio val od tri metra - čuo sam samo
zvonjavu u ušima. Zateturao sam prema natrag. “Dobro.” Dahnuo sam. “Možemo
li sada otići odavde?”
Udario me ponovno. Ovoga sam puta pao na zemlju.
“Zaveži!” viknuo je. “Ne govori mi o tome tko Belly voli više. Ja je volim
oduvijek. Ne ti. Ti si se prema njoj ponašao kao prema smeću. Ostavio si je toliko
puta, čovječe. Ti si kukavica. Čak i sada, ne možeš mi to priznati u lice.”
Teško dišući ispljunuo sam malo krvi i rekao: “Dobro. Volim je. Priznajem.
Ponekad - ponekad mislim da je jedina djevojka s kojom bih ikada mogao biti.
Ali Jere, odabrala je tebe. Ti si onaj za kojeg se želi udati. Ne ja.” Izvukao sam iz
džepa omotnicu, ustao posrnuvši i prilijepio je o njegove grudi. “Pročitaj ovo. Za
tebe je, od mame. Za dan tvog vjenčanja.”
Progutavši, potrgao je rub omotnice. Promatrao sam kako čita, nadajući se,
znajući da je moja mama pronašla prave riječi. Uvijek je znala što reći Jeremiahu.
Jere je počeo plakati dok je čitao, a ja sam okrenuo glavu na drugu stranu.
“Vratit ću se”, rekao je naposljetku. “Ali ne s tobom. Ti mi više nisi brat. Ti
si za mene mrtav. Ne želim te na svom vjenčanju. Ne želim te u svom životu.
Želim da odeš.”
“Jere -”
“Nadam se da si joj rekao sve što si želio. Jer poslije ovoga nikada je više
nećeš vidjeti. Ni mene. Gotovo je. Ti i ja smo završili.” Pružio mi je pismo. “Ovo
je tvoje, a ne moje.”
Zatim je otišao.
Sjeo sam na klupu i rastvorio papir. Pisalo je: Dragi Conrade.
A onda sam i ja počeo plakati.

173
 .

Pedeset i peto poglavlje

roz svoj prozor, daleko dolje na plaži, vidjela sam skupinu klinaca kako se
K igra s plastičnim grabljicama i lopaticama, kopajući u potrazi za račićima
koji žive u pijesku.
Jere i ja običavali smo raditi to. Bio je taj jedan put, mislim da mi je bilo osam
godina, što znači da je Jeremiahu moralo biti devet. Cijelo smo poslijepodne
tražili račiće i čak kad su ga Conrad i Steven došli potražiti, nije otišao. Rekli su:
“Idemo se voziti biciklima po gradu i posuditi videoigricu, a ako ne pođeš s nama,
večeras ne možeš igrati.”
“Možeš otići ako želiš”, rekla sam, osjećajući se poraženom jer sam znala da
će odabrati otići s njima. Zašto bi odabrao račiće pune pijeska umjesto nove
videoigrice?
Oklijevao je, a onda rekao: “Baš me briga.” I ostao je.
Osjetila sam krivicu, ali i trijumf, jer je Jeremiah odabrao mene. Bila sam
vrijedna toga da se umjesto za nešto drugo odluči za mene.
Igrali smo se vani dok se nije smračilo. Skupljali smo račiće u plastičnu šalicu,
a onda ih pustili na slobodu. Promatrali smo kako se na brzim nožicama vraćaju
u pijesak. Činilo se da svi točno znaju kamo idu. Kao da točno znaju koje im je
odredište. Dom.
Te večeri Conrad i Steven igrali su novu videoigricu. Jeremiah ih je
promatrao. Nije upitao smije li i on igrati, a ja sam vidjela koliko to želi.
U mojoj će uspomeni uvijek biti zlatan.

Netko je pokucao na vrata. “Taylor, trebam minutu za sebe”, rekla sam okrenuvši
se.
To nije bila Taylor. Bio je to Conrad. Izgledao je umorno, iscrpljeno. Njegova
je bijela lanena košulja sva bila zgužvana. Kao i njegove hlače. Kad sam pogledala
pozornije, vidjela sam da su mu oči podlivene krvlju i da mu se na obrazu stvara
modrica.
Pritrčala sam mu. “Što se dogodilo? Jeste li se potukli?”
Odmahnuo je glavom.

174
 .
“Ne bi trebao biti ovdje”, rekla sam počevši se odmicati natraške. “Jeremiah
će doći svakog trena.”
“Znam, samo ti moram nešto reći.”
Vratila sam se do prozora, okrenula mu leđa. “Rekao si mnogo toga.
Jednostavno odi.”
Čula sam ga kako okreće kvaku, a onda kako je ponovno zatvorio vrata.
Mislila sam da je otišao, dok ga nisam čula kako kaže: “Sjećaš li se
beskonačnosti?”
Polagano sam se okrenula. “Što s tim?”
Bacivši nešto prema meni, rekao je: “Lovi.”
Ispružila sam ruku i ulovila je u zraku. Srebrna ogrlica. Podignula sam je uvis
i pogledala. Bila je to ogrlica s privjeskom u obliku znaka beskonačnosti. Nije
sjajila kao obično; poprimila je bakrenasti izgled. Ali prepoznala sam je. Naravno
da jesam.
“Što je to?” upitala sam ga.
“Znaš ti što je to”, rekao je.
Slegnula sam ramenima. “Ne, žao mi je.”
Vidjela sam da je povrijeđen i ljutit. “U redu, onda. Ne sjećaš se. Podsjetit ću
te. Kupio sam ti tu ogrlicu za rođendan.”
Moj rođendan.
To je morao biti moj šesnaesti rođendan. Bila je to jedina prigoda u kojoj je
zaboravio kupiti mi rođendanski dar - posljednjeg ljeta kad smo svi zajedno bili u
ljetnikovcu, dok je Susannah još bila živa. Godinu poslije toga, kad je Conrad
otišao, a Jeremiah i ja krenuli u potragu za njim, pronašla sam je bila u njegovu
radnom stolu. I uzela je, jer sam znala da je moja. On ju je poslije uzeo natrag.
Nikada nisam saznala kad ju je kupio ili zašto, jednostavno sam znala da je moja.
Kad sam ga čula kako to sada izgovara, da je to moj rođendanski dar, taknuo me
u posljednje mjesto po kojem sam željela da me dodiruje. U moje srce.
Otvorila sam mu dlan i na njega položila ogrlicu. “Žao mi je.”
Conrad je ispružio ogrlicu prema meni. Nježno je rekao: “Pripada tebi,
oduvijek. Previše me onda bilo strah darovati ti je. Smatraj to preuranjenim
rođendanskim darom. Ili zakašnjelim. Možeš s njom učiniti što god želiš. Samo -
ja je više ne mogu čuvati.”
Kimnula sam. Uzela sam ogrlicu od njega.
“Žao mi je što sam sve zaribao. Ponovno sam te povrijedio i zbog toga mi je
žao. Jako mi je žao. Ne želim više to raditi. Zato ću sada jednostavno otići. Više
te neću vidjeti, dugo. Vjerojatno je tako najbolje. Jer me boli biti ovako blizu tebi.
A Jere -” Conrad je pročistio grlo i odmaknuo se, napravivši mjesta između nas -
“on je taj koji te treba.”
Ugrizla sam se za usnu da se ne rasplačem.
175
 .
Promuklim je glasom rekao: “Želim da znaš kako mi je sve, što god da se
dogodi u budućnosti, bilo vrijedno ove muke.
Sve mi je bilo vrijedno.” Zatim je rekao: “Oboma vam želim sve najbolje.
Dobro se brinite jedno za drugo.”
Morala sam se iz petnih žila boriti sama sa sobom da ne ispružim ruku prema
njemu, da ne dotaknem modricu koja se sve jače vidjela na njegovoj lijevoj
jagodici. Conrad ne bi želio da to učinim. Dovoljno sam ga dobro poznavala kako
bih znala da ne bi to želio.
Prišao mi je, poljubio me u čelo i prije nego što se odmaknuo sklopila sam oči
i pokušala upamtiti svaku sekundu tog trenutka. Željela sam ga upamtiti upravo
takvog kakav je bio u tom trenutku, kako mu je ruka izgledala smeđa nasuprot
bijeloj košulji, kako mu je kosa naprijed bila malo; prekratka. Željela sam upamtiti
čak i tu modricu, jer zaradio ju je zbog mene.
Zatim je otišao.
Samo na tren, na pomisao da ga nikada više neću vidjeti. Osjećala sam se kao
da ću umrijeti. Željela sam potrčati za njim. Reći mu bilo što, reći mu sve. Samo
nemoj otići. Molim te, nikada nemoj otići. Molim te, uvijek budi blizu mene, da
te barem mogu gledati.
Jer ovo se doimalo konačnim. Oduvijek sam vjerovala da ćemo uvijek pronaći
put jedno do drugoga. Da ćemo bez obzira na sve uvijek biti povezani - svojom
prošlošću, ovom kućom. Ali ovoga puta, toga posljednjeg puta, naš se rastanak
doimao konačnim. Kao da ga nikada više neću vidjeti ili kao da će, ako ga ikada
ponovno i ugledam, između nas stajati planina.
Osjećala sam to u svojim kostima. Ovoga puta to je bilo to. Naposljetku sam
se odlučila, a i on je donio odluku. Pustio me da odem. Osjetila sam olakšanje, što
sam bila i očekivala. Ono što nisam očekivala bilo je da ću osjetiti toliko žaljenja.
Bye bye, Birdie.

176
 .

Pedeset i šesto poglavlje

ilo je Valentinovo. Meni je bilo šesnaest, njemu osamnaest. Te je godine

B Valentinovo padalo na četvrtak, Conrad je četvrtkom imao nastavu do
sedam, pa sam znala da nećemo otići van ili nešto tome slično. Bili smo
razgovarali o tome da se malo podružimo u subotu, da možda pogledamo nekakav
film, ali niti jedno od nas dvoje nije spomenulo Valentinovo. On jednostavno nije
bio tip za darovanje cvijeća ili čokoladnih srca. Nema veze. Ni ja nisam bila takva
vrsta cure, ne koliko je to bila Taylor.
U školi su članovi dramske grupe tijekom četvrtog odmora donijeli ruže.
Ljudi su ih kupovali cijeli tjedan pod stankom za ručak. Mogao si ih poslati kome
god si htio. Prvi razred srednje, niti jedna od nas nije imala dečka, pa smo Taylor
i ja potajno jedna drugoj poslale ruže. Te joj je godine njezin dečko Davis poslao
tucet ružičastih i kupio joj crvenu traku za kosu koju je gledala u trgovačkom
centru. Cijeli je dan nosila na glavi tu traku.
Te sam večeri bila u svojoj sobi i pisala domaću zadaću kad sam dobila na
mobitel poruku od Conrada. Pisalo je: pogledaj kroz svoj prozor. Otišla sam
pogledati, misleći da se te večeri vidi kiša meteora. Conrad je pratio takve stvari.
Ali ugledala sam Conrada kako mi maše s karirane dekice na prednjem
dvorištu. Stavila sam ruke na usta i tiho kriknula. Nisam mogla vjerovati. Zatim
sam stopala ugurala u teniske, navukla svoj pahuljasti kaput preko flanelske
pidžame i otrčala niz stube tako brzo da sam se gotovo spotaknula. Bacila sam se
s prednjeg trijema ravno u njegov zagrljaj.
“Ne mogu vjerovati da si ovdje!” Nisam ga mogla prestati grliti.
“Došao sam odmah poslije predavanja. Iznenađena?”
“Jako iznenađena! Nisam ni pomislila da znaš kako je danas Valentinovo!”
Nasmijao se. “Dođi”, rekao je držeći me za ramena i vodeći me prema dekici.
Na njoj je stajala termosica i kutija Twinkiesa.
“Legni”, rekao je Conrad ispruživši noge po deki. “Puni je Mjesec.”
I tako sam legla pored njega, gledala u kao tinta crno nebo i u taj blistavi bijeli
Mjesec i zadrhtala. Ne zbog hladnoće, nego od sreće.
Prebacio je rub deke preko mene. “Previše ti je hladno?” upitao je zabrinuto.
Odmahnula sam glavom.

177
 .
Conrad je otvorio termosicu i u poklopac ulio tekućinu. Pružio mi ga je rekao:
“Nije više baš previše vruć, ali ipak bi mogao pomoći.”
Oslonila sam se na lakat i gucnula. Bio je to kakao. Mlak.
“Je li hladan?” upitao je Conrad.
“Ne, dobar je”, rekla sam.
Zatim smo oboje legli na leđa i zajedno zurili u nebo. Toliko mnogo zvijezda.
Bilo je ledeno, ali nisam marila. Conrad me primio za ruku i pokazivao njome
sazviježđa i povezivao točkice. Ispričao mi je priču o Orionovu pojasu i Kasiopeji.
Nisam imala srca reći mu da sve to već znam; moj me tata podučio o tim
sazviježđima dok sam još bila mala. Jednostavno sam obožavala slušati Conrada
dok govori. Imao je uvijek to isto čuđenje u glasu, isto divljenje kao i uvijek kad
je govorio o prirodi i znanosti.
“Želiš se vratiti unutra?” upitao je nešto kasnije. Svojom je rukom ugrijao
moju.
“Ne idem dok ne ugledamo zvijezdu padalicu”, odgovorila sam mu.
“Možda nećemo”, rekao je.
Sretno sam se promeškoljila pored njega. “U redu je i ako je ne ugledamo.
Samo želim pokušati.”
Smiješeći se, rekao je: “Znaš li da ih astronomi nazivaju međuplanetarnom
prašinom?”
“Međuplanetarna prašina”, ponovila sam; sviđao mi se zvuk tih riječi na svom
jeziku. “Zvuči kao ime nekog benda.”
Conrad je huknuo topao zrak u moju ruku, a onda je stavio u svoj džep. “Da,
zapravo zvuči tako.”
“Večeras, nebo je - kao -” Tražila sam riječ koja bi sažela način na koji se
osjećam, ljepotu toga trenutka i prizora. “Dok ovako ležim i promatram zvijezde,
osjećam se kao da baš ležim na planetu. Tako je velik. Tako beskonačan.”
“Znao sam da ćeš shvatiti”, rekao je.
Nasmiješila sam se. Njegovo je lice bilo blizu mojeg i osjetila sam toplinu
njegova tijela. Ako okrenem glavu, poljubit ćemo se. No nisam. Bilo mi je
dovoljno biti mu blizu.
“Ponekad pomislim da niti jednoj drugoj curi neću vjerovati tako kako
vjerujem tebi”, rekao je zatim.
Pogledala sam u njega, iznenađena. Nije gledao u mene, i dalje je gledao u
nebo, i dalje usredotočen.
Nismo te večeri vidjeli zvijezdu padalicu, ali to mi nimalo nije bilo važno.
Prije nego što je ta večer završila, rekla sam: “Ovo mi je jedan od najboljih
trenutaka u životu.”
Rekao je: “I meni.”

178
 .

Tada nismo znali što nas čeka. Bili smo samo dvoje tinejdžera koji jedne hladne
noći u veljači gledaju u nebo. Istina, nije mi dao cvijeće ni čokoladu. Dao mi je
Mjesec i zvijezde. Beskonačnost.

179
 .

Pedeset i sedmo poglavlje

okucao je jednom na vrata. “Ja sam”, rekao je.

P
doći.
“Uđi.” Sjedila sam na krevetu. Presvukla sam se u haljinu. Ljudi će uskoro

Jeremiah je otvorio vrata. Bio je u lanenoj košulji i kratkim kaki hlačama. Nije
se još bio obrijao. Ali bio je odjeven i lice mu je bilo čisto, bez modrica. Smatrala
sam to dobrim znakom.
Sjeo je na krevet pored mene. “Ne nosi li nesreću ako se vidimo prije
vjenčanja?” upitao je.
Preplavilo me olakšanje. “Dakle, bit će vjenčanja?”
“Pa, ja sam se dotjerao, a uredila si se i ti.” Poljubio me u obraz. “Izgledaš
sjajno, usput budi rečeno.”
“Kamo si otišao?”
Pomaknuvši se, rekao je: “Samo sam trebao malo vremena za razmišljanje.
Sada sam spreman.” Nagnuvši se prema meni ponovno me poljubio, ovoga puta
u usta.
Povukla sam se. “Što je s tobom?”
“Rekao sam ti, sve je u redu. Vjenčat ćemo se, je li tako? I dalje se želiš
vjenčati?” Rekao je to vedrim, opuštenim glasom, ali čula sam u njemu natruhu
oštrine koje prije ondje nije bilo.
“Možemo li barem razgovarati o tome što se dogodilo?”
“Ne želim razgovarati o tome”, odrezao je Jeremiah. “Ne želim više ni
razmišljati o tome.”
“Pa, ja želim. Moram. Šiznula sam, Jere. Sasvim sam se prestravila.
Jednostavno si otišao. Nisam znala ni hoćeš li se vratiti.”
“Ovdje sam, zar ne? Uvijek sam ovdje za tebe.” Pokušao me opet poljubiti,
ali taj sam ga put odgurnula.
Protrljao je grubo svoju čeljust. Zatim je ustao i počeo koračati po sobi kao
lav u kavezu. “Želim te cijelu. Želim svaki dio tebe. Ali i dalje se suzdržavaš.”
“O čemu je ovdje riječ?” upitala sam kreštavim glasom. “O seksu?”

180
 .
“Dijelom. No u pitanju je više od toga. Nemam cijelo tvoje srce. Budi iskrena.
U pravu sam, zar ne?”
“Ne!”
“Što misliš, kako se osjećam znajući da sam ti drugi izbor? Znajući da ste
uvijek u vezi trebali biti vas dvoje?”
“Ti nisi moj drugi izbor! Ti si prvi!”
Jeremiah je odmahnuo glavom. “Ne, nikada neću biti prvi. To će uvijek biti
Con.” Pljesnuo je dlanom po zidu. “Mislio sam da ja ovo mogu, ali ne mogu.”
“Ne možeš što? Ne možeš se oženiti mnome?” Um mi se vrtio sto na sat, a
onda sam počela govoriti, brzo. “U redu, možda si u pravu. Sve se u ovom
trenutku doima previše suludim. Nećemo se vjenčati danas. Jednostavno ćemo se
useliti u taj stan. U Garyjev stan, onaj koji si želio. Nemam ništa protiv toga.
Možemo se useliti sljedeći semestar. U redu?”
Ništa nije rekao, pa sam rekla ponovno, ovoga puta s više panike u glasu. “U
redu, Jere?”
“Ne mogu. Ne, osim ako me ne pogledaš sada u oči - ako me ne pogledaš i
kažeš da više ne voliš Cona.”
“Jere, ja volim tebe.”
“Ne pitam te to. Znam da me voliš. No pitam te: voliš li i njega?”
Željela sam mu reći da ga ne volim. Otvorila sam usta. Zašto te riječi ne žele
izaći van? Zašto ne mogu izgovoriti ono što želi čuti? Bilo bi tako jednostavno
kad bih samo mogla izgovoriti to. Jedna riječ i svi bi problemi nestali. Želio je
oprostiti i sve zaboraviti. Vidjela sam mu to na licu: samo je želio da mu kažem
“ne”. I dalje bi se želio oženiti mnome. Ako samo izgovorim tu riječ. Tu jednu
riječ.
“Da.”
Jere je oštro udahnuo. Dugo smo zurili jedno u drugo, a onda je pognuo glavu.
Prišla sam mu i skratila udaljenost među nama. “Mislim - mislim da ću ga
uvijek malo voljeti. Uvijek će biti u mojem srcu. Ali nisam odabrala njega.
Odabrala sam tebe, Jeremiah.”
Nikada nisam osjećala da imam mogućnost izbora kad je bila riječ o Conradu.
Sada sam znala da to nije istina. Imala sam izbora. Odlučila sam otići, onda kao i
sada. Odabrala sam Jeremiaha. Odabrala sam mladića koji nikada neće otići od
mene.
Glava mu je i dalje bila pognuta. U mislima sam ga molila da me pogleda, da
mi samo još ovaj put povjeruje. Zatim je podignuo glavu i rekao: “To nije
dovoljno. Ne želim samo dio tebe. Želim te cijelu.”
Oči su mi se napunile suzama.
Prišao je mojoj komodi i uzeo Susannahino pismo. “Još nisi pročitala svoje.”
“Nisam ni znala hoćeš li se vratiti!”
181
 .
Prešao je prstima po rubovima omotnice, zureći u nju. “I ja sam dobio jedno.
Ali nije bilo za mene. Bilo je za Cona. Moja je mama sigurno pomiješala
omotnice. U pismu je pisalo - rekla je da ga je samo jednom vidjela zaljubljenog.
I to u tebe.” Tada me pogledao. “Ne želim biti razlog zbog kojeg nećeš otići
njemu. Ne želim biti tvoj izgovor. Moraš odlučiti sama ili ga nikada nećeš moći
otpustiti.”
“Već jesam”, rekla sam.
Jeremiah je odmahnuo glavom. “Ne, nisi. Što je najgore, znao sam da nisi, a
ipak sam te zamolio da se udaš za mene. Zato, pretpostavljam da je dio krivice na
meni, ha?”
“Ne.”
Ponašao se kao da me nije čuo. “Iznevjerit će te, jer on to čini. On je
jednostavno takav.”
Do kraja ću se života sjećati tih riječi. Sve što mi je Jeremiah rekao toga dana,
na dan našeg vjenčanja, sjećat ću se svega. Upamtit ću riječi koje je izgovorio
Jeremiah i načina na koji me gledao dok ih je izgovarao. Sa žaljenjem i
ogorčenošću. Mrzila sam sebe, mrzila sam što sam ja bila ta koja ga je učinila
ogorčenim, jer, ako je ikada bio ikakav, ogorčen nikada nije bio.
Ispružila sam ruku i položila dlan na njegov obraz. Mogao mi je odgurnuti
ruku, povući se pred mojim dodirom. Nije. Samo mi je ta sitnica rekla ono što
sam trebala znati - da je Jere i dalje bio Jere i da nikada ništa ne može to
promijeniti.
“I dalje te volim”, rekao je i, po načinu na koji je to izgovorio, znala sam da
bi se i dalje oženio mnome, samo da sam htjela. Čak i poslije svega što se
dogodilo.
U životu svake djevojke postoje ti trenuci koji su značajniji nego što smo tada
svjesni. Kad se osvrneš na njih, kažeš: To je bio jedan od onih prekretničkih
trenutaka koji ti promijene cijeli život, a ja ga nisam bila svjesna. Nisam imala
pojma da je to taj trenutak. Zatim postoje trenuci za koje znaš da su veliki. Da će
tvoj sljedeći potez itekako utjecati na tvoj život. Da tvoj život može krenuti u
ovom ili onom smjeru. Sada ili nikada. Sve ili ništa.
To je bio jedan od tih trenutaka. Velikih. Ne mogu biti mnogo veći od toga.
Na kraju toga dana nije kišilo. Jeremiahovi dečki iz bratstva i moj brat za
badava su selili stolove, stolce i hurikanske vaze.
Toga se dana nije dogodilo još nešto: Jeremiah i ja nismo se vjenčali. To ne
bi bilo u redu. Ni za jedno od nas dvoje. Ponekad se pitam jesmo li srljali u to
vjenčanje zašto što smo pokušavali dokazati nešto jedno drugome, a možda i
samima sebi. Ali onda pomislim da nismo, da smo se istinski voljeli. Doista smo
imali najbolju namjeru. No jednostavno nismo bili suđeni jedno drugome.

182
 .

Dvije godine poslije

Najdraža Belly,

U ovome te trenutku zamišljam na tvoj veliki dan, na dan tvog vjenčanja,

kako zračiš i kako si prelijepa, kako si najljepša nevjesta koja je ikada
postojala. Zamišljam da si u svojim tridesetima, da si žena koja je
proživjela mnogo pustolovina i romansi. Zamišljam te kako se udaješ za
muškarca koji je čvrst, stabilan i postojan, za muškarca ljubaznih očiju.
Sigurna sam da je tvoj mladić sasvim predivan, čak i ako se ne preziva
Fisher! Ha.

Znaš da te ne bih voljela više ni da si moja vlastita kći. Moja Belly, moja
posebna djevojčica. Promatrati tebe kako rasteš - to mi je bila jedna od
velikih životnih radosti.

Moja djevojčica koja je bolno žudjela za tolikim stvarima... Za mačkicom

koju bi nazvala Margaret, za koturaljkama u duginim bojama, za jestivom
pjenušavom kupkom! Za dječakom koji bi te ljubio onako kako je Rhett
ljubio Scarlett61. Nadam se da si ga pronašla, dušo.

Budi sretna. Budite dobri jedno prema drugome.

Volim te oduvijek i zauvijek, Susannah.

O, Susannah. Da nas barem sada možeš vidjeti.

Nisi bila u pravu glede nekoliko stvari. Još mi nije trideseta. Dvadeset i tri su
mi godine, gotovo dvadeset i četiri. Nakon što smo Jeremiah i ja prekinuli, on se
vratio životu u kući svog bratstva, a ja sam ipak na kraju završila živeći s Anikom.

61
Rhett i Scarlett - glavni likovi iz američke ljubavne povijesne drame iz 1939. godine pod
naslovom “Zameo ili vjetar”. (Nap. prev.)

183
 .
Treće sam godine studirala u inozemstvu. Otišla sam u Španjolsku, gdje sam
proživjela mnoge pustolovine.
U Španjolskoj sam primila njegovo prvo pismo. Bila su to prava pisma, pisana
njegovom rukom, a ne e-mailovi. Ja njemu nisam pisala, isprva ne, ali stizala su i
dalje, jednom mjesečno, svaki mjesec. Kad sam ga prvi put ponovno ugledala, to
je bilo jedne druge godine, na dan moga diplomiranja. I jednostavno sam znala.
Moj je dragi ljubazan, dobar i snažan, baš kao što si rekla. Ali ne ljubi me kao
što je Rhett ljubio Scarlett. Ljubi me još i bolje. I još si u jednom bila u pravu.
Doista se preziva Fisher.
Na sebi imam vjenčanicu koju sam odabrala zajedno sa svojom majkom -
kremastobijelu, s čipkastim kratkim rukavima i nisko rezanim leđima. Moja kosa,
moja kosa na koju smo potrošile sat vremena ne bismo li je ukrotile ukosnicama
da stoji podignuta, izvlačila se iz punđe smotane na jednoj strani moga vrata, a
dugački su pramenovi lepršali oko moga lica dok smo po pljusku trčali prema
autu. Svuda oko nas baloni. Cipele sam izula, bosonoga sam, držim sako njegova
sivog odijela iznad glave. On u svakoj ruci drži po jednu cipelu ne previsokih
potpetica. Trči ispred mene i otvara vrata automobila.
Upravo smo se vjenčali.
“Jesi li sigurna?” pita me.
“Nisam”, kažem i ulazim u auto. Svi će nas očekivati u svadbenoj dvorani.
Ne bismo ih trebali puštati da čekaju. No opet, nije baš da mogu početi bez nas.
Moramo otplesati prvi ples. “Stay”, od Mauricea Williamsa i Zodiacsa.
Gledam kroz prozor i ondje je, na drugoj strani travnjaka, Jere. Zagrlio je
svoju pratilju i pogledi nam se susreću. Kratko mi mahne. Ja mahnem njemu i
otpuhnem mu poljubac. On se smiješi i okreće prema svojoj pratilji.
Conrad otvori vrata automobila i klizne iza volana. Njegova je bijela košulja
sasvim promočena - vidim mu kožu. Drhti. Grabi moju ruku, prste ispreplete s
mojima i prinosi ih usnama. “Hajdemo onda. Ionako smo već potpuno mokri.”
Uključi motor i krećemo. Vozimo se prema oceanu. Cijelim se putom držimo
za ruke. Kad dođemo onamo, plaža je prazna pa parkiramo na pijesku. Kiši i dalje.
Iskočim iz auta, podignem suknju i viknem: “Spreman?”
On zavrne nogavice svojih hlača, zgrabi me za ruku. “Spreman.”
Trčimo prema moru, spotičemo se na pijesku, vrištimo i smijemo se kao mala
djeca. U posljednjem me trenu podiže u naručje kao da me prenosi preko praga.
“Ako se usudiš baciti me da pljesnem na trbuh, ideš sa mnom”, upozorila sam ga,
čvrsto ga stišćući rukama oko vrata.
“Idem kamo god ideš i ti”, kaže on i skače sa mnom u vodu.
To je naš početak. To je trenutak u kojem je taj početak postao stvarnost.
Vjenčani smo. Mi smo beskonačnost. Ja i Conrad. Prvi dečko s kojim sam plesala
sentiš, prvi zbog kojeg sam plakala. Prvi kojeg sam voljela.

184