╬ ELEMENTI I KRITERIJI OCJENJIVANJA U NASTAVI GEOGRAFIJE

■ Elementi ocjenjivanja iz geografije

Načini, postupci i elementi vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća učenika u osnovnoj i

srednjoj školi proizlaze iz nastavnog plana i programa te Pravilnika o načinima, postupcima i
elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi kao i pravila ponašanja učenika
koje donosi škola. Prema Pravilniku elemente ocjenjivanja odreĎenoga nastavnoga predmeta te
načine i postupke vrednovanja izraĎuje nastavnik odreĎenoga nastavnoga predmeta s
nastavnicima istoga nastavnoga predmeta, odnosno srodnih područja.

Nastavnici predmeta geografija na početku školske godine na stručnim aktivima geografije ili
srodnih predmeta trebaju utvrditi elemente, načine i postupke vrednovanja u procesu
zaključivanja ocjene. Stručni aktiv geografije je dužan uskladiti načine, postupke i elemente
praćenja na lokalnoj i županijskoj razini iz predmeta geografija, odnosno srodnih područja. S
elementima ocjenjivanja, kao i načine i postupke vrednovanja, nastavnik je dužan upoznati
učenike, razrednika te stručnu službu škole. To je važno kako bi učenici znali što je potrebno
znati i koliko opsežno za koju ocjenu. Tako se mogu samokontrolirati i sami snositi
odgovornost za ocjene koje postižu. Elementi koje je potrebno pratiti u nastavi geografije su:

1. GEOGRAFSKA ZNANJA (usvojenost znanja)

– u ovu rubriku u imeniku upisujemo ocjene iz pisane i usmene provjere znanja.

a) Pod usmenim provjeravanjem podrazumijevaju se svi usmeni oblici provjere postignute

razine kompetencija učenika koji rezultiraju ocjenom. Temeljita usmena provjera znanja
provodi se u trajanju do 15 minuta po učeniku. Provjerama znanja utvrĎuje se kompetencije
koje učenici moraju opisati i definirati kako bi bili spremni usvojiti više dimenzije znanja koje
će u daljnjem procesu učenja moći primijeniti. Usmeni se oblici provjere provode kontinuirano
tijekom nastavne godine, u pravilu poslije obraĎenih i uvježbanih nastavnih sadržaja.

Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenika može se provoditi na svakom nastavnome satu

bez obveze najave, premda je danas poželjno najaviti usmenu provjeru te dati priliku
dragovoljnim odgovaranjima učenika. Prilikom usmenog ispitivanja učenik može biti ocijenjen
u više ocjenskih elemenata. Naime, prilikom ispitivanja učenika može se istovremeno
provjeravati teorija, geografske vještine i poznavanje karte te za svaki od navedenih elemenata
biti ocijenjen. U danu kada piše pisanu provjeru, učenik može biti usmeno provjeravan samo iz
jednoga nastavnog predmeta, odnosno iz dva nastavna predmeta ako taj dan nema pisanih
provjera. Datum svake usmene provjere mora biti unesen u rubriku bilježaka.

Veliku odgovornost i važan zadatak ima nastavnik prilikom usmene provjere znanja. On mora
usmeno ispitivanje i odreĎena pitanja koja će pitati unaprijed isplanirati. Pitanja moraju biti
jasna i tražiti konkretno odreĎen sadržaj te trebaju biti logički povezana. Na nastavniku je
takoĎer odgovornost i da stvori prihvatljiv ugođaj kako situacija ne bi bila stresna za učenika, a
važno je imati na umu i da naše geste i pokreti mogu učeniku pomoći u davanju točnog
odgovora. Točnost nastavnikove procjene povećava se s većim brojem pitanja i potpitanja.
Preduga ili pak prekratka ocjenjivanje nisu dobra. Kod prekratkog ispitivanja ispitivač je
prikupio premalo informacija o učeniku i to automatski narušava kvalitetu ocjene, dok kod
predugog ispitivanja ispitivačev sud se može svesti na nekoliko posljednjih odgovora ili prvih
pitanja ovisno o tome što je ispitivač zapamtio. Dakle, ako se ispitivanje produlji, ispitivač
može zaboraviti na prva postavljena pitanja ili posljednja postavljena pitanja i vlastitom
selekcijom sjećanja omjera točnih i netočnih odgovora oštetiti učenika dajući mu slabu ocjenu.

Učenik ima pravo u svakom obrazovnom razdoblju jedanput se ispričati ako nije spreman za
usmeno odgovaranje uz valjan razlog, a nastavnik nadnevak isprike upisuje u rubriku bilježaka.
Usmeno ispitivanje s obzirom na broj učenika koji su uključeni možemo podijeliti na: leteće
usmeno ispitivanje (obuhvaća cijeli razred), ispitivanje pojedinih učenika (obuhvaća jednog
učenika) ili ispitivanje grupe učenika (grupa učenika). Učenika iz pojedinoga nastavnoga
predmeta ocjenjuje nastavnik/učitelj koji poučava nastavni predmet. Nastavnik /učitelj je dužan
svaku ocjenu javno priopćiti i obrazložiti učeniku te priopćenu ocjenu upisati u imenik.

KAKO USMENO ISPITIVATI?

1. PRIPREMA Odabir pitanja različitog stupnja težine olakšat će vam ispitivanje i
pridonijeti većoj objektivnosti.
Usmeno ispitivanje ne bi trebalo biti unakrsno saslušavanje u kojem
2. ISPITUJETE tražite slabe točke ispitivanog. Cilj je provjeriti dostignuće, trebali bi
ZNANJE, A NE pokazati što znaju! Kako biste vidjeli gdje učenik stoji, ponudite mu za
RUPE U ZNANJU početak lakša pitanja tako da se težina može polako povećavati sve dok
učenik ne dostigne svoju granicu. Tada se možete, ako ima vremena,
vratiti korak natrag, na lakše zadatke, da biste jasnije odredili ocjenu.
3. DOBRO Pokušajte formulirati pitanja što jasnije i sažetije. Učenik mora znati na
FORMULIRATI što točno ciljate. Preopća, predetaljna ili sugestivna pitanja kao i previše
PITANJA složena pitanja i potpitanja učeniku znatno otežavaju.
Čak i ako učenik nije točan u svim detaljima ili nakratko zaluta,
4. VOĐENJE nastavite slušati i nemojte ga prekidati odmah na početku izlaganja.
RAZGOVORA Učenik treba dati priliku da se prilagodi situaciji. Uvuku li se velike
grješke u odgovor, možete mu nekom natuknicom pružiti šansu da se
sam ispravi. Traženje pogrješke ipak ne smije trajati predugo.
Završna ispitivanja su učenicima ozbiljna i presudna, stoga su po pravilu
5. ATMOSFERA već dovoljno nervozni. Prijateljski ton, ne previše ozbiljno voĎenje
razgovora i poticajne primjedbe mogu uvelike pomoći.
Kao ispitivač, želite naravno objektivno ocjenjivati. Potpuno je ljudski
da to ne uspijeva uvijek. Prije ispitivanja pokušajte još jednom
6. OBJEKTIVNOST osvijestiti sljedeće tendencije:
-simpatični učenici dobrog uspjehu u školi često dobivaju bolje ocjene
nego lošiji učenici.
-prvi ispitanik je uvijek najstrože ocijenjen, kasnije postajemo blaži.
Stres usmenog ispitivanja može lako dovesti do potpune blokade. U tom
7. MENTALNE slučaju ne vršite pritisak na učenika, ponovite pitanje u pomalo
BLOKADE izmijenjenom obliku, možda popraćeno nekim primjerom. Nemojte
odmah pomagati, možete ponuditi ključne riječi ili alternativno pitanje.
8. OHRABRENJE Signalizirajte učeniku kada je na pravom putu. To daje sigurnost i
izvlači bolju izvedbu na vidjelo.
b) Pisana provjera znanja predviĎena je najmanje dva puta godišnje u trajanju od jednog
školskog sata (npr. jedna u I. polugodištu i dvije u II. polugodištu). Pisani ispit znanja je u
pravilu vlastite izrade sa zadacima objektivnog tipa. Pod pisanim provjeravanjem
podrazumijevaju se svi pisani oblici provjere koji rezultiraju ocjenom učenikovog pisanoga
uratka. Optimalan broj nastavnih jedinica koje se mogu obuhvatiti pisanom provjerom, ovisno
o uzrastu je 7 do 11 ili 12. Provodi se poslije obraĎenih i uvježbanih nastavnih sadržaja (obično
nastavnih cjelina), kontinuirano tijekom nastavne godine. Razlikuju se pisane provjere u
trajanju duljem od 15 minuta i kratke pisane provjere u trajanju do 15 minuta koje se, osim
trajanjem, moraju bitno razlikovati opsegom nastavnoga sadržaja.

Kratke pisane provjere, tzv. KPP, obuhvaćaju manji dio nastavnog sadržaja, 3 do 4 nastavne
jedinice. Primjerice, jednu nastavnu cjelinu možemo podijeliti na tri kratke pisane provjere koje
upisujemo u bilješke o praćenju. Ocjene pojedinačnih kratkih pisanih provjera unose se u
prostor za bilješke uz nadnevak, redni broj provjere i broj bodova. Nakon što učitelj/nastavnik
ocijeni i unese u bilješke najmanje tri kratke pisane provjere izvodi njihovu aritmetičku sredinu
i jedinstvenu ocjenu unosi u rubriku za ocjene kao pisana provjera znanja. U tom slučaju nije
potrebno raditi dužu pisanu provjeru. Takve pisane provjere najavljuju se najmanje tri ili pet
dana prije održavanja. U navedenim provjerama ispod 50% riješenosti učenik ne može dobiti
pozitivnu ocjenu.

Intervali postotka bodova za pojedine ocjene kod kratkih pisanih provjera

ocjena 1 2 3 4 5
raspon do 50 % 51 - 60 % 61 - 80% 81 - 90 % 91 - 100%

Iz pismene provjere znanja mogu se dobiti i dvije ili tri ocjene ukoliko pismena provjera sadrži
pored zadataka usvojenosti znanja, zadatke geografskih vještina i kartografske pismenosti koji
se posebno vrednuju i ocjenjuju. Pisani ispit ocjenjuje se na osnovu postignutog broja bodova
koji je osnova za odreĎivanje brojčane ocjene. Učitelj/nastavnik je dužan obavijestiti učenike o
opsegu sadržaja koji će se provjeravati i načinu provoĎenja pisane provjere. Ocijenjeni pisani
rad te druge vrste radova, nastavnik/učitelj je dužan dati učeniku na uvid i čuvati u školi do
kraja školske godine.

Svaka je škola dužna za tekuću godinu imati okvirni vremenik pisanih provjera znanja koji se
sastoji od popisa razrednih odjela i kalendara nastavnih dana te upisanih planiranih pisanih
provjera. IzraĎen je prema izvedbenome nastavnome planu i programu i rasporedu sati
pojedinih razrednih odjela. Vremenik predlaže nastavnik/učitelj odreĎenoga nastavnoga
predmeta, a usklaĎuje i donosi nastavničko/učiteljsko vijeće.

Učitelj/nastavnik može na početku nastavne godine, u svrhu uvida u postignutu razinu znanja i
kompetencija učenika u pojedinome razrednome odjelu provesti uvodno ili inicijalno
provjeravanje. Svako se inicijalno provjeravanje mora najaviti i provesti do kraja
drugoga/trećeg tjedna od početka nastavne godine, a pisane inicijalne provjere ne ubrajaju se u
broj planiranih pisanih provjera. Rezultat inicijalne provjere upisuje se u bilješke o praćenju
učenika, ne ocjenjuje se te služi pravovremenome pružanju kvalitetne individualne informacije
nastavniku, učeniku i roditelju. Najbolje je upisati samo postotak riješenosti provjere.
2. GEOGRAFSKE VJEŠTINE

U ovu rubriku u imeniku upisujemo ocjene iz usmene i pismene provjere viših dimenzija
znanja, grupnog rada, individualnog rada, prezentacije i sl. Ciljano se pred učenike postavljaju
problemski ili zahtjevniji zadaci kako bi se ispitalo njihovo konceptualno i proceduralno
znanje. Kod učenika se vrednuje sposobnost primjene naučenog, zaključivanje, povezivanje,
interpretiranje, samostalno izvoĎenje zaključaka, samostalnost i vještina u izradi, analiziranju i
usporeĎivanju različitih dijagrama i grafikona, samostalnost u prikupljanju, analiziranju i
usporeĎivanju raznih statističkih podataka i drugih materijala (posteri, plakati). Referati ili
prezentacije se mogu izraditi 1-2 u tijeku godine.

3. KARTOGRAFSKA PISMENOST

Provjerava se točnost i preciznost u pokazivanju zadanih geografskih pojmova, sposobnost

čitanja geografske karte uz pomoć kartografskih znakova, preciznost i vještina u odreĎivanju
geografskog smještaja zadanih točaka na geografskoj karti, pronalaženje odreĎenih točaka uz
zadane geografske koordinate te sposobnost i točnost u izračunavanju udaljenosti na
geografskoj karti pomoću mjerila. Cilj provjere je osposobiti učenike da se samostalno snalaze
i služe geografskom kartom, da s lakoćom nauče povezivati stečeno činjenično znanje sa
sadržajima geografske karte te da spoznaju važnost vlastite osposobljenosti uporabe
geografskih karata u svakodnevnom životu. Provjeravanje kartografske pismenosti može biti
pisano i usmeno. Može se primjerice kratkom pisanom provjerom za odreĎene sadržaje zadati
npr. „slijepa karta“.

Elementi, oblici i indikatori vrednovanja i ocjenjivanja u nastavi geografije

OBLICI INDIKATORI
ELEMENTI I OPIS OCJENJIVANJA VREDNOVANJA I VREDNOVANJA I
OCJENJIVANJA OCJENJIVANJA
-poznavanje i primjena -točnost i kvaliteta
ključnih pojmova Pisano odgovora
Geografska znanja
-stupanj usvojenosti -reakcija na postavljeno
(usvojenost znanja)
obrazovnih postignuća Usmeno pitanje
-samostalnost
-praktične vještine -točnost, preciznost,
(orijentacija u prostoru, Pisano
samostalnost,
izrada grafičkih priloga: preglednost
Geografske vještine profila, tematskih karata, Usmeno -primjena statističkih i
(uočavanje pojava i dijagrama, ppt, plakata) grafičkih metoda
procesa) -kognitivne vještine Praktično
-prezentacijske vještine
(analiza grafičkih priloga)
-poznavanje elemenata i Pisano -orijentacija na
sadržaja svih vrsta
Kartografska geografskoj karti, čitanje
geografskih karata Usmeno
pismenost sadržaja karte
-uporaba geografskih -pravilno pisanje
karata praktično geografskih imena
■ Kriteriji ocjenjivanja iz geografije

OCJENA: KRITERIJ:
Usvojenost znanja: Učenik nije usvojio osnovne geografske pojmove koji su
važni za razumijevanje nastavnih sadržaja i ne razumije smisao pojmova. Ni
pomoć učitelj ne zna iskoristiti.
Pisana provjera: 0 – 39 %
NEDOVOLJAN Geografske vještine: Ni uz pomoć nastavnika nije u stanju uočiti odreĎene
pojave i procese. Nesuvislo analizira kartografske, grafičke i slikovne priloge te
(1)
donosi nelogične zaključke bez razumijevanja.
Kartografska pismenost: Ne snalazi se na geografskoj karti. Pogrešno uočava
geografske sadržaje. Ni uz navoĎenje učitelja ne zna pokazati osnovne sadržaje.

Usvojenost znanja: Ne razumije u potpunosti nastavne sadržaje i otežano

primjenjuje stečena znanja. Potrebna velika pomoć nastavnika koja se očituje u
većem broju potpitanja i usmjeravanja prema točnom odgovoru.
Pisana provjera: 40 - 55 %
DOVOLJAN Geografske vještine: Uz veliku pomoć učitelja na jednostavan način nabraja i
opisuje pojmove i procese. S pogreškama analizira kartografske, grafičke i
(2)
slikovne priloge te nesamostalno donosi zaključke.
Kartografska pismenost: Koristi kartu u učionici uz pomoć i navoĎenje učitelja
i teško uočava sadržaje.

Usvojenost znanja: Uz pomoć učitelja uglavnom točno odgovara na postavljena

pitanja. Razumije nastavne sadržaje i djelomično primjenjuje stečena znanja.
Razumije gradivo, ali bez pojedinosti. Primjetne su nepotpunosti u znanju.
Pisana provjera: 56 - 70%
DOBAR Geografske vještine: Uz pomoć učitelja izvodi zaključke i razumije pojmove i
(3) procese. Djelomično i nepotpuno izvodi zaključke pri analizi geografskih
problema. Ponekad nespreman/na iskazati znanja, sposobnosti i vještine.
Nepotpuno analizira kartografske, grafičke i slikovne priloge.
Kartografska pismenost: Koristi kartu u učionici uz pomoć učitelja i u stanju je
pokazati osnovne sadržaje. Pri tome mu treba više vremena.

Usvojenost znanja: Sporije ali točno, logično i uglavnom argumentirano

odgovara na postavljena pitanja uz postavljanje potpitanja. Razumije nastavne
sadržaje i uspješno primjenjuje stečena znanja.
Pisana provjera: 71 – 85 %
VRLODOBAR Geografske vještine: Uglavnom samostalno izvodi zaključke i razumije
pojmove i procese. Posjeduje i gotovo uvijek primjenjuje geografska znanja,
(4)
sposobnosti i vještine Uspješno analizira kartografske, grafičke i slikovne priloge
te uglavnom samostalno donosi zaključke.
Kartografska pismenost: Točno uočava i prepoznaje sadržaje na karti, ali
nedovoljno precizano. Uspješno koristi kartu i gotovo ne treba pomoć.
 Usvojenost znanja: Reakcija učenika na postavljeno pitanje je brza i točna, a
način iznošenja znanja logičan i argumentiran. U potpunosti razumije nastavne
sadržaje, proširuje ih vlastitim iskustvom i povezuje gradivo.
Pisana provjera: 86 – 100 %
ODLIČAN Geografske vještine: Uočava uzročno-posljedične veze, pojave i procese i
samostalno izvodi zaključke. Posjeduje znanja, sposobnosti i vještine. Ovladao
(5)
analizom i sintezom gradiva. Izrazito uspješno analizira kartografske, grafičke i
slikovne priloge te samostalno donosi zaključke.
Kartografska pismenost: Točno, precizno i brzo uočava sadržaje na karti.
Izrazito uspješno koristi kartu u učionici. Pri tome ne treba pomoć učitelja.

Vrednovanje je sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini

kompetencija: znanjima, vještinama, sposobnostima, samostalnosti i odgovornosti prema radu,
u skladu s unaprijed definiranim i prihvaćenim načinima, postupcima i elementima, a
sastavnice su:
1. Praćenje je sustavno uočavanje i bilježenje zapažanja o postignutoj razini kompetencija i
postavljenim zadacima definiranim kurikulumom i nastavnim planom i programom.
2. Provjeravanje podrazumijeva procjenu postignute razine kompetencija u nastavnome
predmetu ili području i drugim oblicima rada u školi tijekom školske godine.
3. Ocjenjivanje je pridavanje brojčane ili opisne vrijednosti rezultatima praćenja i
provjeravanja učenikovog rada prema sastavnicama ocjenjivanja iz predmeta geografija.

Kriterij za objektivno ocjenjivanje je osnovni problem nastavne prakse i upravo oko tog
pitanja javlja se najviše nesuglasica i sukoba. Kako ne postoje u potpunosti pouzdani objektivni
mjerni instrumenti za ocjenjivanje, presudnim se smatra moralni lik nastavnika. Pod tom
sintagmom se podrazumijeva nastavnikovu savjesnost, odgovornost, iskrenost, dosljednost,
korektnost, humanost i dr., prema nastavnom radu, pa tako i prema samom ocjenjivanju
učenika. Iako nastavnici prepoznaju važnost ocjene za učenika i dalje je koriste kao sredstvo
discipliniranja što nije u skladu sa suvremenim obrazovnim kretanjima.

Na temelju informacija koje ispitivač (učitelj, nastavnik) dobije ispitivanjem znanja učenika
daju se ocjene. Samo ispitivanje je važan i delikatan postupak u kojemu se pitanjima i
potpitanjima potiče učenika da pokaže znanje (a ne da se učenika dovodi u situaciju da pokaže
što ne zna) o nekom sadržaju. Ispitivač tijekom ili nakon odgovora procjenjuje vrijednost
odgovora i svoju procjenu obično izražava brojem od 1 do 5. Ova ljestvica je sasvim dovoljna i
u rubrike se ne smiju dodavati različiti znakovi i simboli pored ocjene. Sva dodatna pojašnjenja
ocjene upisujemo u rubriku bilješke.

Jedan od mogućih prijedloga ocjenske rešetke za srednju školu (za jednog učenika)
Usmeno: 18.10. Aktivnost: +,+, Geogr. znanja 5 4 5
Pisana pr.: 20.11. Geogr. vještine 3
-Znanja 20/17
Karto. pismenost 5 5
-Vještine 16/11
-Karta 14/13
D. zadaća: +, Referat: 5
U praznu petu rubriku ocjenske rešetke srednjih škola može se upisati ocjena koju je učenik
dobio eventualnim pravovremenim ispravkom tj. usmenim odgovorom nakon dobivanja loše
ocjene. Poboljšane ocjene ispravka prilikom zaključivanja bi trebalo obavezno uzeti u obzir.

Nužni pomaci na području provjeravanja i ocjenjivanja znanja

- OD - PREMA
Kampanjsko provjeravanje znanja ›››→ Redovno provjeravanje znanja
Traženje pogrešaka i neznanja ›››→ Traženje znanja
Naglasak na količini znanja ›››→ Naglasak na kvaliteti znanja
Pretežito usm. ili pis. provjeravanje ›››→ Kombinacija različitih oblika provjeravanja
Usmjerenost prema rezultatima ›››→ Usmjerenost u sam proces učenja (naglasak
(naglasak na ocjenama) na povratnim informacijama)
Pretežito sumativno provjeravanje ›››→ Naglasak na dijagnostičkom i formativnom
provjeravanju

Primjer pogrešnog upisa ocjena u ocjensku rešetku u srednjoj i osnovnoj školi

Primjer popunjene rubrike bilježaka zapažanja učenika

Tijekom praćenja učenikova razvoja nastavnik u rubriku bilježaka u imeniku upisuje samo
ona zapažanja koja su u praćenju učenika uočljiva, učeniku i roditelju razumljiva te koja
nastavniku mogu pomoći u konačnome ocjenjivanju uspjeha iz predmeta geografija. U rubrici
opisnog ocjenjivanja učenika uz obrazloženje ocjene učenikovog postignuća iz pojedinog
elementa ocjenjivanja nalazi se i osvrt na ispunjavanje eventualne radne bilježnice (ukoliko je
učenici imaju ona je redovita domaća zadaća nakon obraĎenog gradiva), redovitost u pisanju
domaćih zadaća, doprinos u skupnom znanju, aktivnost i interes za nastavne sadržaje, odnos
prema radu te suradnja s učenicima i nastavnikom. Sudjelovanje, a posebice uspjeh na
natjecanju iz geografije treba posebno vrednovati. Opisna ocjena može iskazati vrlinu ili
manu učenika u radu, a konačna ocjena može imati brojčani oblik. Najuspješniji oblik
ocjenjivanja bi bio kombinacija opisnog i brojčanog načina ocjenjivanja.

Neki prijedlozi za bilješke o radu učenika

-učenik znatno napreduje u odnosu na početak šk.
učenik ima odgovarajuće predznanje
-učenik ima razvijene radne navike
-razvidni su iznimno zanimanje i motivacija
učenika
-učenik je kreativan u učenju i radu
-nastavne sadržaje uči s razumijevanjem
-učenik ima dobre metode učenja
-bogat rječnik i slikovito izražavanje
-izražene sposobnosti koncentracije
-samopouzdan, kreativno primjenjuje stečena
znanja
-redovito ima potreban školski pribor
-uspješno aktualizira nastavne sadržaje
Praćenje kvalitete usvojenih odgojnih vrijednosti (moguće bilješke)
- zadatcima pristupa odgovorno i savjesno
- suradničkim odnosom je primjer drugima
- marljiv je i ozbiljan u radu
- marljiv je i postiže solidne rezultate
- uljudno se ponaša
- rado pomaže manje uspješnim učenicima
-učenik ne pokazuje znakove napretka
-učenik ima nedostatno predznanje
-učenik ima nerazvijene radne navike
-učenik je nezainteresiran i nemaran, slaba
motivacija
-logičko povezivanje je otežano
-ne poznaje nastavne sadržaje, uči bez
razumijevanja
-pogrešni načini učenja
-rječnik siromašan, izražavanje otežano
-otežano koncentriranje na sadržaj
-pokazuje strah i nesigurnost
-ne nosi potreban školski pribor
-učenik učestalo ometa nastavu
-učenik se opravdao

Premda su pismene i usmene provjere znanja najučestalije ocjenjivačke tehnike, ne smijemo

zaboraviti i na ostale ocjenjivačke aktivnosti i tehnike koje koristimo u nastavi. Koliko
različitih ocjenjivačkih tehnika će nastavnik uključiti u svoj rad i u kojoj mjeri ovisi o
njegovom preferiranom načinu rada, uvjetima u kojima radi, ali i potrebama svojih učenika.

a) samostalni pisani radovi - kroz takav oblik rada učenika možemo ocjenjivati odnos učenika
prema radu, njegove vještine, kreativnost, kritičko mišljenje, povezivanje usvojenog znanja s
konkretnim primjerima iz stvarnog života.
b) prezentacije - manje kompleksno izlaganje na odreĎenu temu. Tema takve prezentacije
može biti zadana od strane nastavnika ili odabrana prema preferencijama učenika. Naravno,
važno je da bude povezana s nastavnim gradivom i predmetom. Treba znati da nemaju svi
učenici jednake organizacijske vještine i sposobnosti izlaganja i to je potrebno uzeti u obzir
c) projekt - sudjelovanje u izradi nacrta i realizaciji projekta potiče učenike na samostalno
učenje, preuzimanje odgovornosti, timski rad, rješavanje problema, i dr.

Primjer ocjenske ljestvice za ocjenjivanje prezentacije i izlaganja učenika

Kriterij vrednovanja Ocjena
PowerPoint prezentacija Prosječna ocjena
►ispunjena tema 1 2 3 4 5
►struktura (uvod, razrada i zaključak) 1 2 3 4 5
►sažetost i točnost informacija i podataka 1 2 3 4 5
►preglednost i vizualna atraktivnost 1 2 3 4 5
Izlaganje Prosječna ocjena
►teorijska razrada teme 1 2 3 4 5
►razumljivost i jasnoća izlaganja 1 2 3 4 5
►interakcija s publikom i poticanje rasprave 1 2 3 4 5
►primjena sadržaja na praktičnim primjerima 1 2 3 4 5

■ IzvoĎenje zaključne ocjene

Zaključna ocjena iz nastavnoga predmeta Geografija na kraju nastavne godine ne mora

proizlaziti iz aritmetičke sredine svih upisanih ocjena, osobito ako je učenik pokazao napredak
u drugom polugodištu. Zaključna ocjena na kraju svakog obrazovnog razdoblja ne može biti
manja od aritmetičke sredine upisanih ocjena (prema Pravilniku u ZHŽ i prijedlou Pravilnika
u HBŽ-i) u pojedinom obrazovnom razdoblju. Pri zaključivanju ocjena na kraju nastavne
godine učenicima koji imaju prosjek najmanje 2,40; 3,40 ili 4,40 može se omogućiti ukoliko
žele odgovarati za veću ocjenu. Zaključivanje ocjena iz nastavnog predmeta izvodi se i
objavljuje na zadnjem nastavnom satu prvog i drugog polugodišta.

Zaključna ocjena iz svakog nastavnog predmeta na kraju nastavne godine, u pravilu ne može
biti manja od aritmetičke sredine zaključne ocjene na kraju prvog obrazovnog razdoblja i
upisanih ocjena u drugom obrazovnom razdoblju. Zaključnu ocjenu za nastavni predmet
geografija utvrĎuje nastavnik/učitelj koji je izvodio nastavu. U slučaju izvoĎenja zaključne
ocjene kada je teže procijeniti koju zaključnu ocjenu učenik zaslužuje, treba uzeti u obzir
redovitost u radu na temelju bilješki (rješavanje radne bilježnice, domaće zadaće, aktivnost na
satu, izrade referata, prezentacija, plakata, i dr.). TakoĎer, ukoliko je lošija ocjena na vrijeme
ispravljena onda ju ne bi trebalo uključivati u prosjek, a samo računati ispravak.

• Zbog novih uloga koje će školske ocjene imati u pedagoškom vođenju nastavnog procesa
tijekom obveznoga školovanja, treba izbjegavati prečesto dodjeljivanje najviših ocjena jer se
gubi pedagoški i dokimološki smisao i uloga školskih ocjena.
- Neke korisne dokimološke preporuke:

1. Pokušati izbjeći u prva dva mjeseca nastave u imenik upisati kao prvu ocjenu jedinicu! Pa, tko ima
volje učiti ako na kraju prvog mjeseca nastavne godine u imeniku ima upisane tri li šest jedinica?
2. Ako ste u dilemi izmeĎu dvije ocjene koje trebate dodijeliti za neki učenikov rad, uvijek se
opredijelite za višu ocjenu! Manja je vjerojatnost da će te pogriješiti.
3. Rezultate prvog inicijalne provjere na početku nastavne godine iskažite postotku ili u broju točnih i
netočnih odgovora, a rezultate usmeno komentirajte učenicima dajući im upute za učenje i prognozu
za njihov uspjeh koji će ovisiti o tome koliko će poslušati vaše preporuke!
4. Nikad nemojte zaključivati ocjene na temelju izračunavanja prosječne ocjene za sve učenikove
ocjene (iz drugih predmeta) zapisane u imeniku!
5. Ne čitati ocjene iz imenika na roditeljskom sastanku, čak niti u slučajevima kada učenik/ca ima sve
ocjene 5! Ostali roditelji će lako zaključiti zašto imena njihove djece nisu pročitana!
6. Učenicima treba na prvome satu objasniti kriterije i pravila kojih se nastavnik pridržava pri
dodjeljivanju odreĎenih ocjena. To je dio didaktičkog ugovora izmeĎu vas i učenika.
7. Ne zaboravite nikad da je osnovna škola obvezna i kao takva ne treba biti selektivna!
8. Nakon svake dodijeljene negativne ocjene učeniku, upitajte se što možete poduzeti da mu
pomognete u postizanju boljeg uspjeha! Procijenite pritom sve objektivne i subjektivne uvjete!
9. Nisu školske ocjene jedino sredstvo za motiviranje učenika na učenje! Iz dokimoloških istraživanja
je poznato da čak i pretjerivanje s dodjelom pozitivnih ocjena smanjuje učenikovu motivaciju!
10. Uključite i učenike u definiranje kriterija ocjenjivanja, kao i pri rješavanju dokimoloških dilema.
11. Sva djeca vole učiti, samo ne vole kad ih se na to prisiljava (školskim ocjenama)!
12. Vratimo se izvornom značenju opisnih pridjeva koji stoje pored pet brojčanih ocjena! Uz
uvažavanje tih opisnih pridjeva (dovoljan, dobar...) te će brojevima iskazane ocjene biti mnogo
objektivnije i korisnije za reguliranje procesa učenja i poučavanja!

• Ono čime je ocjenjivač zadovoljan opisuje se riječju/ocjenom dobro. To znači da je ocjenjivač

zadovoljan učenikovim postignućem, tj. da je učenik napravio ono što se očekivalo.

• Tek ako kakav učenikov rad odnosno ispitni rezultat nadmašuje očekivanja to se opisuje
riječima/ocjenom vrlo dobro, što bi trebalo značiti da je ocjenjivač zadovoljan iznad svih očekivanja,
odnosno da učenikovo postignuće zahtijeva isticanje kvalitete rada i uložena napora.

• Ako se koji učenici posebno istaknu originalnošću i kvalitetom svojega rada, uloženim naporom i čime
sličnim što se ističe u odnosu na ostale, to označavamo riječima/ocjenom izvrsno ili odlično. Takvih
obično nema mnogo pa prema tome ni tu riječ/ocjenu ne bi trebalo odveć često dodjeljivati za
postignute rezultate, odnosno ne bi ju trebalo dijeliti velikom broju učenika jer se uz takvo pretjerivanje
gubi smisao istinskoga značenja te ocjene.

• Riječ dovoljan dodjeljuje se uz ocjenu 2, a to znači da se procjenjuje da učenik može i treba postići
više, odnosno da se od njega očekuje bolji uspjeh i dodatni napor. To takoĎer znači da je učenik
dostigao postignuće toliko da zadovoljava minimum što je svim učenicima poznat kao polazište za
ocjenjivanje ili to, pak, nekim učenicima najviše (maksimum) što mogu dosegnuti.