FONETIKA I FONOLOGIJA

Sažetak:
Fonetika u jezičnoj djelatnosti istražuje govor, a fonologija jezik.
Karakteristike govora: optimalnost, zvučnost, ljudska komunikacija, troritmičnost rečenica, riječi i slogova.
Temeljne govorne jedinice: izgovorna cjelina, slog, glas (fon).
Fonologija, služeći se postupkom suprotstavljanja različitih znakova u istom jeziku, utvrđuje razlikovne
jedinice i pravila njihove raspodjele.

Fonetika nema izravnih dodira s drugim lingvističkim disciplinama, osim, naravno sa fonologijom, a
fonologija dijeli morfonologiju s morfologijom i tvorbom. Morfonologija proučava sve vrste glasovnih
promjena u morfemima.
Fonetika proučava glasove pojedinog jezika ili jezika uopće u načelu jednako kao bilo koje zvukove u
prirodi, a fonologija proučava njihovu funkciju u jeziku. Posebno se proučavaju fonemski inventari
pojedinih jezika.
Imamo artikilacijsku (govorni organi i njihovo funkcioniranje u govornom procesu), akustičku (fizikalna
strana glasova), i perceptivnu fonetiku (fiziologija, neurologija, psihologija).

Fonologija proučava jedinice izgovora: glas, slog i izgovorna cjelina. Izgovorne jedinice same po sebi
nemaju značenje. Najmanja jedinica koja ima značenje jest morfem, daljnje su jedinice sintagme i rečenice.
To su gramatičke jedinice.
Fonologija mora operirati gramatičkim jedinicama jer između njih i jedinica izgovora postoje stanoviti
odnosi: pr. hr. vuk-u, vuč-em, vuc-i; tal. lieto → letizia, sovietico → sovieticizzare. Rječnički naglasak/
rečenična intonacija.