DEZINSEKCIJA

INSEKTI: OSOBINE I VRSTE

SREDSTVA ZA DEZINSEKCIJU

Dezinsekcija u širem smislu služi kao higijenska mjera za suzbijanje insekata i prenosioca
zaraznih i parazitnih bolesti ljudi i životinja, suzbijanje štetnih insekata u nastambama, te u
skladištima namirnica biljnog i životinjskog podrijetla. Sve životinjske i biljne vrste koje
nastanjuju odreĎeno područje, posredno ili neposredno su povezane i meĎusobno su ovisne.

Preventivna mjera dezinsekcije primenjuje se u objektima skladištenja sirovina (silosi i podna

skladišta): - dezinsekcija praznih ćelija silosa i podnih skladišta prije unošenja proizvoda u
njih. Preventivna dezinsekcija u cilju uništavanja sinantropnih vrsta insekata (muhe, moljci,
bubašvabe, mravi i dr.), izvodi se primjenom insekticida u restoranu i drugim pratećim
objektima, a dezinsekcija u proizvodnim pogonima bazira se na korištenju ekoloških
sredstava:
• postavljanje insektrona za leteće forme insekata - postavljanje ljepljivih traka za leteće
forme insekata
• postavljanje klopki za gmižuće forme insekata sa feromonima.

Insekticidi su kemijske supstance i pripravci (prirodni ili sintetski) namijenjeni za suzbijanje

insekata.

Aplikacija insekticida zajednički je naziv za sve tehnike nanošenja insekticida na površine ili
raspršivanje u prostoru, radi smanjenja broja ili uništavanja štetnih insekata.

Infestacija insektima je pojava jedne ili više vrsta štetnika na nekom području, prostoru gdje
je njihov broj trenutno povećan.

Monitoring insekata je praćenje pojave, brojnosti i vrsta insekata na nekom području ili
prostoru. Gledano s aspekta utjecaja koji insekti mogu imati na svakodnevni život ljudi,
insekte možemo podijeliti na:
1. korisne ‐ važna su karika u održavanju prirodne ravnoteže, sudjeluju u procesima
razgradnje mrtvih organizama, uništavaju druge vrste, služe kao hrana drugim vrstama,
pomažu u oprašivanju biljaka, izravno su korisni čovjeku (med, svila);
2. molestante ‐ koji izazivaju nelagodu, odbojnost ili ometaju u izvršenju aktivnosti, za
vrijeme odmora i rekreacije;
3. štetne ‐ koji izravno ili neizravno utječu na zdravlje čovjeka (vektori, paraziti, otrovni) i
insekte koji uzrokuju štete na biljkama, imovini (poljoprivredni štetnici, ekonomski
štetnici…).

Štetni insekti
1. vektori (prijenosnici uzročnika zaraznih bolesti)
‐ mehanički vektori ‐ su vrste insekata koji uzročnike zaraznih bolesti prenose svojim
tijelom (muhe, žohari),
 ‐ biološki vektori ‐ su vrste insekata u kojima uzročnici zaraznih bolesti moraju proći
jedan dio svog životnog ciklusa ili razmnožavanja (npr. komarac iz roda anopheles
(malarija);
2. paraziti
• ektoparaziti (žive na površini tijela i sišu krv čovjeka, npr. stjenice, uši, buhe),
• endoparaziti (žive u tkivu čovjeka, razne vrste muha i štrkova),
• otrovni insekti,
• insekti koji svojim prisustvom ili produktima izazivaju alergijske reakcije; reakcije
mogu biti vrlo blage, ali i sa smrtnim ishodom, a mogu biti izazvane ugrizom
(simulide, mravi), ubodom žalca (pčele, ose, stršljeni) i dodirom – reakcija na
dlačice, odnosno na dijelove tijela insekata (leptiri, borov prelac).

Zdravstveno važniji insekti su žohari, muhe, komarci, uši, kućna stjenica, kućna buha.

Muhe i žohari hrane se i zadržavaju na različitim organskim materijalima u raspadanju, na

izmetu i drugim prljavim mjestima koja su izvor patogenih mikroorganizama. Mehanički su
vektori prijenosa crijevnih zaraznih bolesti. Iz crijevnog trakta muhe izolirano je preko 50
vrsta za čovjeka patogenih bakterija, 10 vrsta crijevnih protozoa, 10 parazitskih crva, nekoliko
vrsta virusa.

Iz crijevnog trakta žohara izolirani su: salmonele, šigele, stafilokoki, streptokoki, uzročnik
tuberkuloze, ciste dizenterične amebe.

Metode dezinsekcije:

1. mehaničke metode dezinsekcije (mreže na prozorima ili vratima, primjena ljepljivih

traka…),
2. fizikalne metode dezinsekcije (regulacija temperature, svjetlost…),
3. kemijske metode dezinsekcije ‐ primjena raznih kemijskih pripravaka, insekticida,
koji imaju toksično djelovanje na insekte ili na njihove razvojne oblike; insekticide
koristimo za suzbijanje insekata u prostoru, na predmetima ili na čovjeku; smiju ih
isključivo provoditi pravne osobe koje imaju ovlaštenje od Ministarstva zdravlja;
nedopustiva je primjena insekticida od neovlaštenih osoba, tj. samoinicijativno
suzbijanje insekata koje bi obavili djelatnici subjekta kod kojeg je prisutna infestacija.

Za postizanje potrebnih učinaka u suzbijanju insekata, sukladno pravilima struke i važećim

zakonskim aktima, izvoĎač DDD mjera mora:

1. napraviti pregled površina i prostora,

2. izraditi potrebnu dokumentaciju (napisati preporuke za edukaciju osoba, za sanacijske
mjere u okolišu i na »kritičnim točkama« i prijedloge za provedbu dezinsekcije),
3. izraditi Plan provedbe DDD mjera (popis prihvatljivih insekticida kojima će se
obraditi površina, prostor ili objekt, prostorni raspored provedbe, rokove obavljanja,
mjere opreza, zaštitu osoba, prostora, objekta i okoliša…),
4. napraviti ocjenu provedene obrade.
Prije provedbe dezinsekcije potrebno je utvrditi vrstu i jačinu infestacije kako bi se mogao
planirati način i obuhvat dezinsekcije.

Obaveze subjekta ‐ naručitelja provedbe DDD mjera u poslovanju s hranom, prije provedbe
dezinsekcije, jesu sljedeće:

• Po obavljenom pregledu objekta potrebno je, skladno datim preporukama izvoĎača

DDD mjera ili Zavoda za javno zdravstvo, provesti sanacijske postupke.
• Prije neposredne provedbe dezinsekcije potrebno je da subjekt, skladno uputama DDD
izvoĎača, pripremi objekt za aplikaciju insekticida:
- ukloni ili zaštiti sirovine, namirnice ili sofisticiranu elektroničku opremu,
- isključi izvore električne energije ili plina,
- osigura dostupnost inkriminiranih strojeva izvršiteljima.

Provedba dezinsekcije i vrijeme ekspozicije (izloženosti nanesenom

insekticidu)
Dezinsekcija se ne smije provoditi tijekom radnog procesa ako se insekticid aplicira
tehnikama špricanja, raspršivanja i zamagljivanja. U situacijama kada se postavljaju
hranidbeni mamci (npr. insekticidni gel) ili lovke, moguća je i aplikacija tijekom radnog
procesa, ali se oni ne postavljaju na površine koje dolaze u doticaj s hranom. Nikada izvoditelj
DDD mjera ne smije ostavljati insekticide naručitelju provedbe DDD mjera kako bi ih on sam
nanosio. IzvoĎač odreĎuje vrijeme potpune zabrane ulaska u obraĎene prostore (radna
karenca). Vrijeme ekspozicije je dogovorni kompromis izmeĎu izvoĎača (optimalnog
zahtjeva za djelovanje biocida) i naručitelja provedbe DDD mjera (mogućeg zaustavljanja
proizvodnog procesa). Za postizanje ciljanih učinaka u suzbijanju potrebno je osigurati
minimalno 15 sati čiste ekspozicije.

Postupci koje subjekt ‐ naručitelj provedbe DDD mjera mora odraditi nakon apliciranog
(nanesenog) insekticida, tj. provedene dezinsekcije:

• provesti ventilaciju prostora prije ulaska osoba,

• odstraniti insekticidni nanos s radnih površina:
‐ očistiti sve radne površine, predmete, dijelove aparata koji dolaze u doticaj s hranom,
sirovinama ili osobama,
‐ slučajno zaostalu nepokrivenu hranu uništiti.

Po provedenim DDD mjerama potrebno je utvrditi uspješnost provedene dezinsekcije. Na

mjestima gdje su insekti i dalje opstali potrebno je provesti dodatne intervencije.

Insekti su najmnogobrojnija i najraznovrsnija grupa životinjskog svjeta. Postoje brojne

korisne vrste insekata koje potpomažu i ubrzavaju proces raspadanja organske materije,
učestvuju u oprašivanju biljaka ili održavaju veoma osetljive biocenotične ravnoteže u
prirodi. Na žalost, pored mnogih veoma korisnih vrsta insekata, postoje i one koje su štetne,
pa čak i opasne po zdravlje ljudi ili farmskih životinja. Mijesta bogata organskim materijama
na kojima se ona duže vrijeme zadržava, predstavljaju izuzetno povoljnu okolnost i
stvaraju uslove za život i razmnožavanje insekata. To su svi objekti za smeštaj domaćih
životinja, klaonice, mljekare, kao i skladišta gotovih prehrambenih proizvoda.

Imajući u vidu značaj insekata u širenju različitih oboljenja, neophodno je redovno

izvoĎenje mjera dezinsekcije u cilju smanjenja njihovog broja, kao i pridržavanje
svih uputstava dobre sanitarne prakse. Uspješna kontrola štetočina na farmama (primarni
nivo proizvodnje hrane) ili u prehrambenoj industriji (preraĎivački nivo proizvodnje hrane)
treba da se zasniva na integrisanom, sveobuhvatnom pristupu koji potencira preventivne
mjere kroz primjenu dobrih higijenskih, sanitarnih ili proizvodnih praksi.

Najčešće preventivne mjere koje se primenjuju u cilju sprečavanja ulaska insekata u

proizvodni objekat su kontrola spoljašnjih prozora, vrata i drugih otvora i njihovo
opremanje zaštitnim mrežama, trakama ili paravanima. Na ulazima mogu da se postave i
svjetlosni ureĎaji za privlačenje i uništavanje insekata ili “Insect-O-cutor”-i, ali treba voditi
računa da se ovi ureĎaji nikad ne postavljaju iznad gotovih proizvoda, pakerica i druge
osetljive opreme. Insektokutori se uobičajeno postavljaju u onim dijelovima proizvodnih
objekata koji su manje osvjetljeni i bez direktnog jakog svjetla. Njihova upotreba u farmskim
objektima je veoma raširena i široko prihvaćena.

Slika 1. Insektokutor ili svetlosna zamka za insekte

Pored insektokutora, za direktnu redukciju broja insekata, ali i za njihov monitoring

dosta se koriste i zamke za insekte. U zamke se uobičajeno stavljaju komadići hrane,
različita kemijska jedinjenja ili feromoni kao mamci da bi privukli insekte na ljepljivu
podlogu. Zamke treba regularno kontrolirati, prazniti i čistiti, uz obavezno registriranje
broja pronaĎenih insekata i ovo treba da bude obavezna mjera u programu kontrole
štetočina.
 Slika 2. Zamka za ineskte.

U slučajevima kada je potrebno vršiti kemijsku kontrolu prisustva insekata, onda je

neophodno da se primjenjuju odgovarajuće mjere opreza i da se striktno poštuju
uputstva proizvoĎača insekticida. Generalno posmatrano, insekticidi koji se koriste u
industriji hrane moraju da budu odobreni za tu svrhu. Oni ne smiju da se primjenjuju
tijekom radnog vremena, odnosno u vrijeme aktivnih radnih operacija. Njihova primjena
se obično obavlja nakon završene radne smjene, tijekom vikenda ili u drugim prilikama kada
je proizvodni objekat zatvoren. Prije upotrebe insekticida, svi proizvodi i sav izložen materijal
mora da se pokrije ili ukloni iz oblasti koja se tretira.

Buba-švabe

Buba-švabe su najčešće vrste insekata koje su u proizvodnji hrane označene kao štetočine.
Procjenjuje se da postoji oko 4000 različitih vrsta buba-švaba, meĎutim nisu sve klasificirane
kao štetočine. One vrste koje su klasificirane kao štetočine, svoje porijeklo vode iz klimatskih
područja, ali su vremenom sa širenjem komercijalnih aktivnosti i ljudskim migracijama
postale tzv. “kosmopolitske” vrste.
Kontrola prisustva buba-švaba je od izuzetnog značaja, jer one mogu da budu prenosioci
preko 50 različitih mikroorganizama, od kojih su neki izuzetno patogeni, kao što su
Salmonella, Shigella, Vibrio cholerae itd. Iako se buba-švabe najčešće nalaze u hrani koja
sadrži velike količine ugljenih hidrata, one će se hraniti ne samo onim što ljudi ili domaće
životinje konzumiraju, već i različitim vrstama otpada, mrtvim insektima i drugim otpacima.
Osnovni rizik od buba-švaba je mogućnost da one zagade ili kontaminiraju kako same
proizvode, tako i prostorije ili industrijsku opremu. Najčešći tipovi kontaminacije su preko
izmeta, zaostajanja egzoskeleta mrtvih insekata, neprijatan miris itd.
Buba-švabe su najaktivnije u mračnim dijelovima objekata i tijekom noći, odnosno u ono
vrijeme i tamo gdje je ljudska aktivnost smanjena. Najvažnije vrste buba-švaba koje su
klasificirane kao štetočine su: njemačka ili germanska bubašvaba (Blattella germanica), braon
buba-švaba (Supella longipalpa), američka (Periplaneta americana), australijska (Periplaneta
australasiae) i orijentalna bubašvaba (Blatta orientalis).
Najefikasnija mjera za kontrolu ove štetočine je stalna i efikasna sanitacija i pravilna upotreba
kemijskih sredstava. S obzirom na to da buba-švabe zahtijevaju stalan izvor hrane i vode, kao
i postojanje skrivenih mijesta za svoj život, redovno uklanjanje i čišćenje objekata i opreme i
njihovo održavanje je od suštinskog značaja za kontrolu prisustva ovih insekata. Pojava buba-
švaba u objektima može da se smanji ako se pukotine u zidovima ili podovima redovno
popravljaju, odnosno ispunjavaju masama za zaptivanje odmah čim se pojave. Ovo je naročito
važno u slučajevima kada su veliki komadi opreme loše spojeni sa osnovom ili podom. Takvi
prostori su idealni za bubašvabe i njihovo razmnožavanje. Osim toga, stalna provijetrenost
prostorija smanjuje rizik od pojave buba-švaba. Imajući u vidu da se buba-švabe obično unose
spolja u objekat i to sa kartonskim kutijama, sirovinama za dalju preradu i ostalim
materijalom, neophodno je odmah nakon prijema robe ili opreme što pre ukloniti sve
kartonske kutije kako ne bi poslužili kao prostor za njihovo razmnožavanje. Upotreba
kemijskih sredstava protiv ovih insekata treba da bude strogo kontrolirana i u skladu sa
uputstvima proizvoĎača i prihvaćenom sanitarnom praksom.

Muhe
Pored buba-švaba, druga grupa insekata koja ima potencijal da izazove veliku štetu u
celokupnoj industriji hrane, počevši od primarnog pa do preraĎivačkog nivoa, jesu muhe.
Postoji više hiljada vrsta muha, ali je relativno mali broj u interakciji sa ljudima. MeĎutim,
one vrste koje imaju interakciju sa ljudima, spadaju meĎu najopasnije vrste štetnih insekata,
jer mogu da prenesu različite bolesti meĎu ljude ili domaće životinje, kao i da na druge načine
zagade, odnosno da kontaminiraju sirovinu ili gotov proizvod (hranu). Mobilnost muha je
osnovni razlog zašto su one značajne kao štetočine. Iako imaju relativno kratak životni vek,
zahvaljujući svojim letačkim sposobnostima u stanju su da posete veliki broj mjesta koja
mogu da budu izvor zdravstvenih opasnosti u industriji hrane. Ovi insekti su najaktivniji
tijekom toplog dijela godine, mada u manjem broju mogu da ostanu aktivni i tijekom cijele
godine. Muhe na različite načine mogu da ugroze proizvodnju ili da kontaminiraju hranu, tako
da je neophodno da se njihovo prisustvo strogo kontrolira. Najčešće vrste muha koje se
označavaju kao štetočine su kućna (Musca domestica) i voćna muha (Drosophila spp.).

Mjere za kontrolu muha

Muhe obično ostaju u blizini mjesta gde su se razvile u odrasli stadijum. Strujanje vazduha
potpomaže da se muve prenesu na mnogo veće udaljenosti nego što bi to one normalno mogle
da preĎu svojim letenjem. Topao i vlažan materijal koji se raspada i koji je zaštićen od
direktne sunčeve svjetlosti pruža idealno okruženje za razvoj muha.
Najefikasniji način za kontrolu muha je sprečavanje njihovog ulaska u objekat, kao i
smanjivanje njihovog broja ako se pojave u objektu. Sprečavanje ulaska muha u proizvodne
objekte može da se postigne ako se sav otpad iz proizvodnje ili iz skladištenog prostora u
najkraćem roku iznese napolje i smjesti u za to predviĎen prostor. Vazdušne ili plastične
zavjese, kao i dupla ulazna vrata u mnogome mogu da smanje ulazak muha u unutrašnjost
objekta. Prijemna vrata treba da budu otvorena za prijem i/ili transport što je moguće kraći
vremenski period. Dobar način za prevenciju ulaska muha, ali i drugih letećih insekata, u
objekat jeste izbegavanje da se sijalice i druga rasvetna tijela stavljaju direktno na vrata ili
neposredno iznad njih.
Kako bi se smanjila vjerovatnoća da muhe iz spoljašnje sredine uĎu u unutrašnjost
proizvodnog objekta, neophodno je da prostor predviĎen za smeće ili otpad bude što dalje od
ulaznih vrata. Ako se otpad skladišti unutar objekta, taj prostor mora da bude odvojen zidom
od drugih unutrašnjih prostorija. TakoĎe, kao dobra mjera u ovom slučaju pokazalo se i
hlaĎenje prostora koji služi za smeštanje otpada, jer se na taj način samnjuje raspadanje
otpadnog materijala, pa se samim tim smanjuje i aktivnost muha. Smeće i otpad uvijek treba
čuvati u zatvorenim kontejnerima.
Ako muhe uĎu u objekat, postoji više načina kako mogu da se kontrolišu. Najjednostavniji
način je upotreba električnih ili drugih komercijalnih zamki za insekte. Elektro zamke
privlače odrasle muhe svojom plavom svjetlošću, ubijajući ih pomoću električnih mreža.
Elektro zamke treba da se koriste tijekom cijelog dana, a dio koji služi za hvatanje muha mora
svakodnevno da se čisti. Hemijska kontrola prisustva i broja muha, uglavnom, se obavlja
upotrebom različitih kemijskih aerosola, sprejeva ili magle. MeĎutim, upotreba bilo kojeg
kemijskog sredstva u industriji hrane, a naročito na preraĎivačkom nivou, mora da se obavlja
u skladu sa uputstvima proizvoĎača i prihvaćenom sanitarnom praksom.

Mravi
Iako ne predstavlju tako velike šteočine kao muhe ili buba-švabe, mravi takoĎe mogu da
imaju odreĎeni uticaj na bezbjednost i sigurnost hrane. Mravi lako pronalaze put do
proizvodnih dijelova i prostorija tako da uvek postoji rizik da sirovine koje se preraĎuju ili
gotovi proizvodi budu kontaminirani, najčešće tijelima mrtvih mrava, ali i različitim
mikroorganizmima koji se zadržavaju na tijelu mrava. S obzirom na to da mravi mogu da
opstanu i da se razvijaju na veoma malim količinama hrane, dobra higijenska i sanitarna
praksa su od suštinske važnosti u zaštiti od ovih insekata.

Postupci dezinsekcije
Mehanički postupci dezinsekcije - To su postupci kojima se mehaničkim putem onemogućuje
razvoj štetnika. Misli se na: sanaciju, melioraciju, krčenje šikara, gradnju proreda i dr.

Fizikalni postupci dezinsekcije - uključuju upotrenu temperature, vlage i UV – zraka. U praksi

se provodi iskuhavanje, upotreba vodene pare, glačanje i dr.

Biološko suzbijanje - Ono se temelji na podupiranju prirodnih neprijatelja štetnih insekata kao
i upotrebi odreĎenih atraktanata. Od sisavaca koji se hrane insektima treba spomenuti ježeve,
krtice, šišmiše, rovke. Postoje i vrste insekata koje se hrane drugim vrstama kao što su
grabežljive ose, bogomoljke, mravi, božja ovčica i dr. U novije se vrijeme koriste i
mikroorganizmi koji takoĎer uništavaju štetnike (bakterija Bacilus thuringiensis). Suzbijanje
insekata atraktantima kombinira se sa insekticidima. Atraktant primami štetnika na insekticid
koji ga ubija digestivnim ili kontaktnim putem.

Kemijsko suzbijanje insekticidima - Ovisno o veličini čestica insekticidne tekućine,

razlikujemo postupke prskanja, raspršivanja i zamagljivanja (Kenyafog, Sugarkill, Neopitroid
EC 20, Neopitroid alfa).
o Prskanje se obavlja tlačnim prskalicama raznih zapremina, a veličina čestica je
150 – 200 μ.
o Raspršivanje se obavlja pomoću raspršivača na motorni pogon. Veličina
čestica kod raspršivanja je 50 – 150 μ. Na taj se način troši manje insekticidne
tekućine (i do 10 puta manje), a upotreba je pretežno za eksterijere.
 o Zamagljivanje je postupak dezinsekcije česticama veličine 0.5 – 50 μ. Čestice
do 20 μ nazivaju se suhom maglom, a one iznadvlažnom maglom. Za suhu
maglu upotrebljavaju se tzv. topli zamagljivači (fog – master)

Podjela insekticida
Insekticidi koji se koriste u javnom zdravstvu mogu se razvrstati u sljedeće skupine:
1. Biljni (prirodni): piretrum, rotenone, nikotin i dr.
2. Sintetski: piretroidi, piretrini i dr.
3. Anorganski: natrij – arsenat, bakreni – acetat i dr.
4. Organofosforni: diklorvos, parathion, klorpirifosi dr.
5. Karbamati (esteri karbeminskih kiselina);
6. Klorirani ugljikovodici: DDT, kloridan;
7. Fumiganti: naftalen, fosfin i dr.
8. Regulatori rasta insekata;
9. Ostale djelatne tvari: - repelenti (dietiltoluamin),
- atraktanti (spolni feromoni).