Lektira: Hasanaginica

 Balada kao književna vrsta:

Balada je književna epsko-lirska vrsta pjesme sa sumornim ugođajem i tragičnim

završetkom. Epski elementi u baladi su: događaj, naracija i likovi, a lirski elementi su:
emotivnost i liričnost, melodičnost i ritam. Ispjevana je u epskom desetercu. Za
razliku od epskih pjesama, balade govore o odnosima među ljudima u porodičnom
okruženju i nesretnoj sudbini pojedinca. U nekim baladama se govori i o povjesnim
ličnostima kao i junacima epskih pjesama. Glavni lik u baladi, „junak“ postaje
osamljeni pojedinac koji se ne bori sa svojim neprijateljem, ne izlazi na ratište, već je
izložen milosti i nemilosti svoje porodice ili okoline. Balada govori o nesreći, jer se u
patrijarhalnoj porodici zakoni tradicije i društveni obziri jači od volje pojedinca i
njegovog prava. Likovi u baladama su najčešće žene, one su krhka, ranjiva, lomljiva i
osjećajna bića pa se sav teret baca na njih. Ljudski postupci u baladi ponekad postaju
nejasni zato jer se u baladi prelazi sa jednog prizora u drugi tako da neki dijelovi
ostaju neriješeni, a odmah se prelazi na prijelomne trenutke. Čitatelj će obično na
kraju shvatiti o čemu se radi. Balade na našim prostorima se ističu po tome da imaju
tužna osjećanja ljubavnu tugu i čežnju, da je žena bila pod uticajem muškaraca (otac,
brat, muž) na njenu sudbinu, kao i nasilne udaje, prepreke između dvoje mladih i sl.
Mnogi likovi u baladi su se žrtvovali u ime ugleda i časti, interesa i ciljeva porodice ili
društva. Baladu Hasanaginica je zabilježio prvi put italijanski putopisac Alberto Fortis
u 18. vijeku.

 Analiza Hasanaginice:

a) Kao žena:

Hasanaginica je besprijekorna žena čvrstog morala koja je živjela u patrijarhalnoj

porodici u porodici koja ima moć nad njom, kao i nad drugim ženama. Od nje se
očekivalo da vrši kućne poslove, brine oko djece i da poštuje muža. Ženska prava su
se razlikovala od muških: nije imala pravo glasa, pravo na slobodno mišljenje,
obrazovanje i samostalno poslovanje. Hasanaginica je bila stub kuće, ona se žrtvovala
za porodicu i djecu. Krasila je plemenitost, dobrota i požrtovanost sve što jednu ženu
treba krasiti. Ona predstavlja pravi primjer žene u to vrijeme, ali nažalost takve žene
nisu imale nikakav položaj u društvu, u muškom svijetu. Pravi primjer je kada
Hasanaginica moli svoga brata da je ne ženi za drugog bez njene dozvole. On joj je
uručio knjigu oprošćenja, a to je značilo da je on već izradio da ona dobije pravo da se
razvede i ponovo uda. Iz ovoga vidimo da ona nema nikakvo pravo i uticaj. Tu vidimo
njenu bol i tugu najviše zbog djece. Pintorović-beg njen brat je onaj koji utiče na nju.
Pored toga ona je bila bogatog porijekla bila je begovica, smatra se da se treba udati
 za Imotskog kadiju što je još veća titula od bega, a titula age Hasanage je još manja.
To bi značilo da je žena robinja koja samo zna za kuću, djecu i muža, ona ne zna za
drugi način života i ne pada joj napamet da prekrši bilo šta, to bi značilo da ona ne
smije reći ne.

b) Kao supruga:

Na početku balade vidimo kako je njen muž Hasanaga povrijeđen, Hasanaginica ne

želi napustiti dvor jer smatra da je sramota za udatu ženu da napusti dvor da je njeno
mjesto u kući sa djecom. Nju krasi vjernost i lojalonst koja se ne cijeni puno.
Hasanaginica je bila oslonac svom mužu Hasanagi, bez obzira što ga ne može
posjetiti. Voljela ga je i poštovala bez obzira na njenu begovsku titulu. Žrtvovala se za
cilj njene porodice, brata bega-Pintorovića kojem je bilo u cilju da iskoristi njihov
brak radi bogatstva. Kao supruga nije imala muževo poštovanje, koji je smatrao da ga
ona ne voli. Patrijarhalno vrijeme je dovelo da žena ne smije pokazati suprugu
osjećanja, ali mora ga učiniti sretnim bez obzira kako se ona osjećala. Beg Pintorović
je želio dokazati kako je Hasanaginica iz dobrog roda „dobru kadu prose sa svih
strana“ da može imati više potencijalnih muževa jer su njene osobine nadaleko
poznate i nedostižne za Hasanagu. Činjenica je da se muž i žena ne mogu
sporazumjeti na adekvatan način je problem u tome da je muška i ženska psihologija i
način razmišljanja su dosta drugačiji. Kroz baladu Hasanaga i Hasanaginica ni jednom
nisu progovorili, što govori da je komunikacija između supruga i supruge veoma
slaba. Njena osjećanja kao supruge, žene mogu da budu u znak pitanja.

c) Kao majka

Majčinstvo je najvažnija uloga žene, ali i najteža u patrijarhalnoj porodici koja ne

poštuje ženu. Simbol majčinstva predstavlja Hasanaginicu, ona čini sve za radost
svoje djece u teškim uslovima. Ona istinski voli svoju djecu, ne želi da ih ostavi,
znala je da će se udati pa se teško opraštala od svoje djece, što je još dodatno
pogodilo. Ona ima dva sina i dvije kćerke i tek rođeno dijete koje ne zna kako će
napustiti. Tražila je da joj stave veo preko lica samo da ne vidi svoju sirotu djecu
kako je gledaju dok ona prolazi. Nije mogla podnjeti tugu i žalost svoje djece.
„Svrati nam se, mila majo naša da mi tebe užinati damo“ bila je slaba na dječije
riječi, nije ih željela ostaviti „praznih ruku“ pa ih je stoga darovala. Iz toga vidimo
njenu bol i tugu, njenu nesebičnost, prije svega patnju za djecom jer ona kao i
svaka majka ne želi ostaviti svoju djecu, ali to sve nažalost bez njene volje.
Hasanagicina ljubav prema djeci je neizmjerna. Majčinska ljubav je najjača od bilo
koje druge ljubavi, to je spoj teških emocija boli, tuge, patnje i žudnje.
 Hasanaginica pa tako i sve majke se trude svojoj djeci obezbijediti sve od
materijalnih stvari pa do ljubavi i pažnje. Ona je zaista žena koja je ispunila ulogu
majke, bez obzira što je tragično završila, u dubini duše ih je voljela i samo jedan
riječ gruba ju je dovela do smrti jer je ona psihički oslabila i nije više ništa mogla
podnjeti, stvari su se prebrzo odvijale stoga ona nije mogla izdržati. Njena
osjećanja kao majke ne smiju i nikada neće doći u znak pitanja.

 Analiza Hasanage:

Hasanaga je u ovom djelu aga, a to bi značilo da je on vojnik, manja titula od bega i

još manja od kadije. U patrijarhalnoj mu sredini ova pozicija donosi brojne prednosti,
od kojih je jedna da dobiva pravo na posjete žena, koje rijetko napuštaju intimu doma.
Bez obzira na to on se smatra hrabrim i jakim čovjekom koji je povrijeđen u ratu i
boluje do teških rana. On je smatrao da ga Hasanaginica ne voli i zato ga ne želi
posjetiti, međutim ona to nije mogla, nije mogla prekšiti pravila i smatrala je da je to
ispravno pa joj je poručio da ga ne čeka više u dvoru... time je povrijedio i otjerao
svojom nepromišljenošću, on živi u istom vremenu kao i Hasanaginica, pa bi trebao
znati pravila tog vremena. Smim tim napravio je veliku grešku i dodao za pravo da se
uda pod utjecajem brata. U njegovom postupku osjetio je mušku sujetu i muške
nadmoćnosti i pravo da upravlja ženinim životom, osjećajući se dominatnije. On
reaguje iz aspekta povrijeđenog ega ljut je reaguje ishitreno, donosi odluke koje nisu u
saglasju sa zdravim razumom i pravlima sredine. Njegova nepromišljenost je dovela
da Hasanaginica pati, a slično se dogodilo na kraju kada je došla sa svatovima da
daruje djeci poklone rekao joj je da ima „hrđavsko srce“ što je još više povrijedilo i
ona se sa dušom rastavila. Svaka Hasanagina riječ je dodatno povrijeđivala, on je
suviše oštar i brzoplet prema njoj bez imalo ljubavi i poštovanja zbog ljutnje. Smatra
sebe nedostižnim i uzdignutim. On je nedosljedan u svojoj nedosljednosti, on svaki
put od svoje žene traži da uradi nešto što je nemoguće, sada on očekuje da će žena
koja je isprošena izaći sa svadbene povorke i vratiti se njemu u dom i nastaviti da živi.
On je inicijator tragedije, preplavaljen je emocijama.
 Jezik i stilske figure:

Djelo je pisano arhaičnim jezikom, to je oblik jezika koji više nije u upotebi(dice,
bratac, pul duvak, užinati, svate, ljubovca...), veći broj turcizama (bešika-koljevka,
pendžer-prozor, aga-vojnik...).
Sam jezik djela je teži za čitati jer čitatelj mora više puta pročitati djelo da bi shvatio o
čemu se radi zbog posebnih izraza.

Stilske figure
Epiteti: bijelo lice, bijeli dvor, vjernoj ljubi, ljute, pozlaćene...
Slavenska antiteza: Što se bijeli u gori zelenoj? Al` su snijezi, al su labudovi? Da
su snijezi, već bi okopnili, labudovi već bi poletjeli; nit` su snijezi , nit` labudovi, već
šator age Hasan-age.
Simbol: Labudovi- simbol nevinosti
Metafora: Majka vaša srca hrđavskoga, govori o ženi koja je zapravo bezosjećajna
ljute rane,
Epifora: dobru kadu prose sa svih strana