Vihuela je bila spanski pandan lauti. Razlikuje se od laute
po svom obliku koji podseca na gitaru. Pocevsi od 1536. godine spanski vihuelisti su napravili vise sjajnih zbirki muzike za vihuelu. Ove zbirke sadrze neke od najranijih primera oznaka tempa kao sto su apriesa (zurno) i espacio (polako). 1536. godine Luis de Milan je objavio Libro de Musica de Vihuela de Mano intitulado El Maestro. To je najranija sacuvana knjiga spanske muzike za vihuelu. Druga objavljena zbirka je Los seys libros del Delphin de musica iz 1538. ciji je autor Luis de Narvaez. U ovoj zbirci se javljaju najranije poznate varijacije (diferencias). Zbirka Tres libros de musica en cifraspara vihuela je objavljena u Sevilji i sastavio je Alonso Mudarra. Libro de musica de vihuela, intitulado silva de serenas je sastavio Enriquez de Valderrabano i objavio u Valjadolidu 1547. godine. Zbirka se sastoji od sedam knjiga koje sadrze intabulacije (instrumentalne diminucije) za vihuelu i glas, vihuele u paru i vihuelu samostalno.
Frankenštajnova majka: Agonija i smrt Aurore Rodriges Karbaljejre u vreme vrhunca nacionalkatoličke Španije, Duševna bolnica u Sjemposuelosu, Madrid, 1954–1956.