DEFINICIJA: sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj nekog pojma

Elementi definicije su DEFINIENDUM i DEFINIENS

Definiendum – pojam čiji se sadržaj definicijom određuje.

Definiens – pojmovI pomoću kojih se određuje definiendum.
- Sastoji se od: genus proximuma (najbližeg roda) i differentia specifica (vrsne
razlike)

Brucoš je student prve godine fakulteta.

Brucoš – definiendum , Student – genus proximum, prve godine fakulteta - differentia

specifica.

Pravila definiranja:
1. ADEKVATNOST: ne smije biti ni preširoka, ni preuska.
Čovjek je dvonožno živo biće. (preširoka). Čovjek je bjelokožno dvonožno biće
prakse (preuska)

2. AKURATNOST: treba da sadrži samo bitne odlike

Čovjek je biće prakse, koje proizvodi, radi, i bere maline.

3. CIRKULARNOST: ne smije se vrtiti u krug

Umjetnost je djelatnost kojom se bave umjetnici. Umjetnici su ljudi koje se bave
umjetnošću.

4. NEGATIVNOST: ne smije biti negativna

Televizor je stroj koji nije frižider.

5. SLIKOVITOST: ne smije se koristiti slikama

Demokratija je praskozorje budućnosti.

6. JASNOST: mora biti jasna

Pronicljivost je vrsta prozorljivosti.

Kada se pojavi neki pojam kojeg nije moguće definirati, onda se služimo OPISOM ili
DESKRIPCIJOM i RAZLIKOVANJEM ili DISTINKCIJOM.

Npr. razlikovanje: Sarkazam je sličan ironiji, ali je žešći i bezobzirniji.

DIVIZIJA - sud kojim se određuje obim nekog pojma
Pr: Trokut (prema stranama): jednakostranični, raznostranični, jednakokraki).

Elementi divizije:
1. Diobena cjelina – pojam čiji se obim divizijom utvrđuje (trokut)
2. Osnova diobe – princip na osnovu kojeg se dioba vrši (prema stranama)
3. Članovi diobe – niži pojmovi koji ulaze u obim nekog pojma (jednakostranični...)

Pravila divizije:
1. ADEKVATNOST: ne smije biti preširoka ni preuska
Južni Slaveni se dijele na Hrvate i Makedonce. (preuksa)

2. JEDINSTVENOST: dioba se mora uraditi prema jednom principu

Trokut – jednakostranični, raznostranični, pravougli.

3. POSTUPNOST: dioba mora ići postupno

životinje: lavovi, krokodili, jastreb, šaran itd.

INDUKTIVNA I DEDUKTIVNA METODA

INDUKTIVNA METODA:
- Od pojedinačnog ka općem
- Primijenjuju se induktivni zaključci kako bi se dokazala istina
- Pomoćne metode induktivne m: posmatranje, eksperiment, brojanje i mjerenje
- John Staurt Mill je detaljno proučavao induktivnu metodu.
(shvatio induktivnu metodu kao način otkrivanja uzročno-posljedičnih
povezanosti među pojavama)

MILLOVE INTELEKTUALNE METODE:

1. SLAGANJA (ako dva ili više slučajeva pojave koju istražujemo imaju samo jednu
zajedničku okolnost, ta jedna okolnost je uzrok (posljedica) date pojave.

2. RAZLIKE (ako su u slučaju sve okolnosti zajedničke osim jedne, koja se događa
samo u prvom slučaju, ta jedna okolnost je posljedica ili uzrok)

3. SLAGANJA I RAZLIKE (ako dva ili više slučajeva u kojima se pojava događa imaju
samo jednu zajedničku okolnost, a dva ili više slučaja u kojima se ona ne događa
 nemaju ništa zajedničko osim odsutnosti te okolnosti, jedina okolnost u kojoj se
razlikuju dva skupa slučajeva je posljedica ili uzrok.)

4. OSTATKA (oduzmemo od prethodnih indukcija dio koji je posljedica, i dobijemo

ostatak)

5. POPRATNIH POJAVA (svaka pojava koja se mijenja na neki način uvijek, kad se na
neki poseban način mijenja neka druga pojava, jeste uzrok ili posljedica te pojave)

DEDUKTIVNA METODA:
- Od općeg ka pojedinačnom
- Primjenjuju se deduktivni zaključci kako bi se dokazala istina
- Služi nauci: za objašnjavanje činjenica i zakona, predviđanje budućih događaja,
otkrivanje novih činjenica i zakona, dokazivanje postavljenih teza

METODE FORMIRANJA POJMOVA

1. ANALIZA: RAŠČLANJIVANJE složenih misaonih tvorevina na njihove elemente

Strahopoštovanje (strah i poštovanje)

2. SINTEZA: SPAJANJE jednostavnih misaonih tvorevina u složene cjeline

prijateljski + podvala = prijateljska podvala

3. APSTRAKCIJA: postupak IZDVAJANJE SPECIFIČNIH ELEMENATA i zadržavanje

samo onog što im je zajedničko

zločin iz nehata, zločin iz strasti, zločin izvršen hladnim oružjem = zločin

4. GENERALIZACIJA: od jednog pojma dolazimo do drugog općenitijeg

životinja, biljka = živo biće

5. SPECIJALIZACIJA: DODAVANJE SPECIFIČNIH ELEMENATA nekom pojmu dobijamo

novi pojam, bogatiji po sadržaju

umjetnost = likovna umjetnost, muzička umjetnost...

Za nauku su bitni opis, objašnjenje i predviđanje.
OPIS – postupak kojim se iznosi tok nekog događaja ili izgled nekog predmeta. KAKO?

OBJAŠNJENJE – logički postupak kojim nešto (događaj, predmet) dovodimo u vezu sa

nečim drugim (drugim događajem, predmetom). ZAŠTO?

PREDVIĐANJE – usavršeni oblik racionalnog predviđanja. Bazira se na naučnom

istraživanju i stečenom znanju.

DOKAZ – logički postupak čija je svrha da utvrdi istinitost nekog suda.

Elementi dokaza:
- TVRDNJA – sud čija se istinitost dokazuje
- ARGUMENT – sudovi na koje se pozivamo da bi ukazali na istinitost tvrdnje
- NERV DOKAZA – glavni argument
- NAČIN DOKAZA – način na koji se pomoću argumenata utvrđuje istinitost tvrdnje

POSMATRANJE – metodički postupak kojim usmjeravamo našu pažnju u određenom

smjeru, s ciljem, da opazimo neko zbivanje onakvo kakvo jest, a pri tome ga ne
mijenjajući.
Elementi: predmet posmatranja, svrha posmatranja i rezultat posmatranja
Posmatranje je moguće i dopustivo tamo gdje eksperiment nije.

EKSPERIMENT – namjerno izazivanje pojava koje želimo opažati i proučavati.

eksperiment ima više prednosti od posmatranja.
Eksperimentom možemo stvarati pojave koje se rijetko dešavaju u prirodi ili društvu,
kontrolisati uslovi posmatranja (mjesto i vrijeme).

BROJANJE – postupak kojim se utvrđuje broj članova ili elemenata nekog skupa.

MJERENJE – postupak kojim se uz pomoću nekog pribora utvrđuje brojčana vrijendost

nekog ekstenzivnog svojstva (visine, širine, temperature)