28. studenog 2023.

Teorija književnosti
Nikolina Vezilić

1. Opišite habitus najmanje dva različita tipa življenja (ponašanja) skupina u suvremenoj
Hrvatskoj.
- Habitus po Bordieuu označava skup društvenih struktura, praksi i ponašanja koja se oblikuju
kao svakodnevni mehanizmi i diferencijalne pozicije koje se opažaju kao „prirodne“. Oblikuje
se kao „životni stil“. Uključuje pokrete, odijevanje, navike, stanovanje… Kao primjer habitusa
možemo uzeti ljude koji žive na selu ili u gradu. Njihov način života se razlikuje. Ljudi na selu
žive u manjim kućama, bave se primarnom djelatnošću, najčešće poljoprivredom. Ljudi u
gradu najčešće žive u zgradi u stanu, bave se najčešće tercijarnim djelatnostima. Oni hranu
kupuju u nekim trgovinama, dok ljudi u selu imaju dio svoje hrane koju uzgajaju, npr. povrće
u vrtu. Imaju niži životni standard, a ljudi u gradu imaju više mogućnosti za aktivnosti.
2. Objasnite prijelaz iz stilske formacije realizma u stilsku formaciju modernizam.
- Autor termina stilska formacija je Aleksandar Flaker. To je stil određenog vremenskog
razdoblja. Tako govorimo o stilu realizma i modernizma. Realizam je književni i umjetnički
pravac koji nastoji stvarnost prikazati vjerno i objektivno. Prozni oblici dominiraju- roman,
pripovijetka, novela. Likovi su socijalno-psihološki motivirani. Realizam je razvio načelo
tipičnosti. Prema načelu tipičnosti realistički likovi su predstavnici svoga vremena, određenog
prostora i društvene grupe. Modernizam je zajednički naziv za umjetničke pravce i pokrete u
zadnjim desetljećima 19. stoljeća. Zajedničko obilježje ovih pravaca je uzdizanje ljepote kao
jedine svrhe umjetničkog stvaranja. Modernizam se suprotstavlja realizmu. Književnost se
osamostaljuje, institucionalizira te uz ostale umjetnosti postaje predmetom novonastale
filozofijske discipline, estetike. Književnost mora imati isključivo estetsku ulogu, ne poučnu
ulogu.
3. Koja je razlika, a koja je sličnost između termina fikcija i mogući svjetovi?
- Sličnost između fikcije i mogućih svjetova je da je fikcija skup iskaza koji nisu ni lažni ni
istiniti, a mogući svijet književnog djela nije ni stvaran ni nestvaran. U fikciji čitatelj pristaje na
činjenicu da iskazi u književnom tekstu nisu niti istiniti ni lažni. Osnova mogućih svjetova
počiva na teorijskoj ideji da realnost jest ostvarena kao pluralitet distinktivnih elemenata.
Razlika između fikcije i mogućih svjetova je da u mogućem svijetu ispred načela istinitosti
daje se načelo vjerodostojnosti.
4. Osnovne postavke „anti-teorije“
1.Prepoznavanje (identifikacija s tekstom, likovima, vremenom, prostorom, ideologijom,
popularnom kulturom …)
-Pretpostavlja prepoznavanje sebe u drugom, drugih u likovima… Razmišljanja o vlastitom
položaju u „stvarnosti fikcije”.
2. Očaranost (stanje intenzivne uključenosti, traženje idealne situacije)
-Očaranost svijetom koji je „bolji od našeg” ili svijetom „lošijim od našeg” gdje se divimo
mogućnostima koje iz njega proizlaze.
3. Znanje (znanje književnosti nasuprot znanosti, uvažavanje činjenice da istina djela nije
istina svijeta)
-Postavlja se pitanje što književnost zna?
4. Šok (uvijek je bio forte književne paradigme)
-Podrazumijeva otvaranje prema najmračnijim zakutcima ljudskih mogućnosti.