Dom Mujage Komadine, Mostar

Na Lenjinovom šetalištu nalaze se ostaci jednog od najzanimljivijih mostarskih

historicističkih spomenika. Nekada dom poznatog mostarskog gradonačelnika
Mujage Komadine, zatim sveučilišna knjižnica grada Mostara i danas, unatoč
ruševnom stanju u kakvom se nalazi ova usnula građevina i dalje ima svoju funkciju
i mjesto u gradu. Ovu vilu dao je izgraditi 1899. godine poznati mostarski
gradonačelnik Mujaga Komadina i kao takva jedna je od najreprezentativnijih
primjera i obilježja austrougarske vladavine u Mostaru. Pored već spomenutih
najpoznatijih funkcija vila je tijekom svoje povijesti obnašala i brojne druge funkcije
pa je tako tijekom vremena bivala i Omladinski centar, Biskupska rezidencija i Klub
prosvjetnih radnika. Od svog prvobitnog stambenog karaktera vila je s vremenom
poprimila karakter zgrade javne namjene. Svojim izgledom vila je jednokatnica,
jednostavnog i simetričnog tlocrta. Vanjski izgled karakteriziraju tri ulazna stubišta
sa različitih strana među kojima se ističe monumentalno glavno stubište sa
stiliziranim stubovima koji nose elegantnu i rafiniranu balustradu. Što se tiče
fasade, duh historicizma otkrivaju ostaci neorenesansnih ukrasa i medaljona među
kojima su najvidljiviji danas zabati iznad prozora.
Sami spomenik obilježje je prisutnosti i života jedne od najznačajnijih političkih
ličnosti u Mostaru, ali ujedno i povijesti samog grada, odnosno društvenih i
političkih okolnosti u kojima se grad nalazio i još uvijek nalazi. Svojim stilskim
izgledom otkriva pečat austrougarske vladavine, odnosno umjetničkih i stilskih
strujanja koja su se odvijala tada u Europi i koja su svoj trag ostavila i u Mostaru. S
druge strane, ruševnim stanjem u kakvom se nalazi podsjeća i otkriva mračne
strane ne tako davne povijesti grada. Ova zgrada kao i niz drugih očigledan je
svjedok ratnih razaranja koja su odvila na ovim područjima. Zanemaren od
gradskih vlasti u samom objektu brojni su umjetnici pronašli inspiraciju pa je tako
dvorište, odnosno cijeli prostor na zanimljiv način postao sjecište i ostvarenje
različitih ideja. Glavni prozor iz same zgrade postajao je Julijin balkon u predstavi
''Romeo i Julija'' a dvorište s unutrašnje strane središte Ardenske šume u ''Kako
vam drago'' i antička Ilirija u ''Na tri kralja ili kako hoćete''. Ovo su samo neki od
primjera na koji je objekt iskorišten kao kazališna scena. Pored toga objekt je bio i
mjestom izložbe putujućih ili lokalnih umjetničkih udruženja, a okolne zidove
iskoristili su street art umjetnici kao svoje ''platno''. Na sličan način objekt je
postajao i filmskom lokacijom tijekom različitih snimanja. Što se tiče same obnove i
rekonstrukcije objekta, za sada nema nekih većih planova. Uvriježeno je mišljenje
da postoje brojne nesuglasice vezane za uz pitanje vlasništva koje su široj javnosti
nedovoljno poznate. Bilo kako bilo ukoliko dođe do rekonstrukcije samog objekta
nadamo se da objekt neće doživjeti sudbinu brojnih drugih koji su obnovom
izgubili svoju prijašnju funkciju, tj. postali središta političkih institucija.