03 Koloturnici

Poglavlje 3 Koloturnici
3. KOLOTURNICI
Prijenosni odnos koloturnika je odnos brzine pogonskog kraja užeta (na bubnju) i brzine tereta (kuke):
vbub
ikol  . (3.1)
vQ
Iznos sile na pogonskom kraju užeta koloturnika ovisi o broju užadi na kojoj teret visi i gubicima:
Q
F u . (3.2)
i  uk
gdje je u broj pogonske užadi (broj užadi koji se namata na bubanj; najčešće 1), Q težina tereta, i prijenosni
odnos koloturnika te ηuk gubici koloturnika. Gubici se razlikuju s obzirom na to je li koloturnik u radnom
(podizanje tereta, indeks r) ili kočnom stanju (spuštanje, indeks k). Postoje tri vrste faktorskih koloturnika:
a) Obični faktorski koloturnik

Prijenosni odnos običnog faktorskog koloturnika jednak je broju užadi na kojoj teret visi. Stupanj djelovanja
računamo kao:
1 1  0ifk 1  0,k ifk 1
r,fk  ;  k,fk  ifk
 0,k  ifk . (3.3)
ifk 1  0 1  0,k
Napomena: Obratiti pažnju na skretne užnice ukoliko postoje.
b) Udvojeni faktorski koloturnik

Prijenosni odnos udvojenog faktorskog koloturnika jednak je omjeru broja užadi na kojoj teret visi i broja
pogonskih krajeva užeta (dva):
u
ifk  . (3.4)
2
Izrazi za izračun stupnjeva djelovanja gotovo su identični onima za obični faktorski koloturnik; jedina
razlika očituje se u različitom prijenosnom odnosu.
c) Inverzni faktorski koloturnik

Prijenosni odnos inverznog faktorskog koloturnika u pravilu je manji od jedan, budući da je brzina tereta
veća od brzine pogonskog užeta. Prijenosni odnos i stupnjevi djelovanja račnaju se na identičan način kao i
kod običnog faktorskog koloturnika.
Kod proračuna potrebne snage motora ili momenta na bubnju, potrebno je uz koloturnik u obzir uzeti i sve
ostale gubitke u sustavu, poput gubitaka u skretnim užnicama, bubnju i reduktoru. Opći izraz za izračun
ukupnog stupnja djelovanja u radnom stanju glasi:
uk,r  red bub 0 r,fk ; (3.5)
te u kočnom stanju:
 1   1   1   1 
uk,k   2  2  2     2   . (3.6)
 red   bub   0    r,fk 
1
3.1. ZADATAK
Mehanizam za dizanje sastoji se od pogonskog stroja (elektromotor), reduktora, bubnja te udvojenog
faktorskog koloturnika. Poznato je:
 bubanj na koji se namotava užad ima promjer Db = 450 mm,
 prijenosni odnos udvojenog faktorskog koloturnika je ik = 6/2,
 iskoristivost bubnja je ηb = 0.96, užnice η0 = 0.96, a iskoristivost reduktora ηr = 0.92,
 broj okretaja elektromotora nEM = 1500 min-1,
 nazivni teret Q = 20 t,
 brzina dizanja tereta vQ = 20 m/min,
 promjer užeta d = 16 mm,
 faktor ispune užeta fis = 0.52,
 prekidna čvrstoća žice σM = 1770 N/mm2.
Potrebno je:
a) skicirati mehanizam s naznačenim parametrima,
b) izračunati ukupni stupanj djelovanja mehanizma dizanja pri spuštanju tereta,
c) izračunati potrebni prijenosni odnos reduktora ired,
d) izračunati potrebni moment na izlaznom vratilu reduktora pri ustaljenom dizanju najvećeg tereta,
ostvarenu sigurnost užeta.
a) Skica mehanizma
Slika 3.1-1: Skica mehanizma
Ukupni stupanj djelovanja mehanizma pri spuštanju tereta

Mehanizam se sastoji od udvojenog faktorskog koloturnika, bubnja, reduktora te elektromotora. Stupanj pri
spuštanju tereta je stoga:
2
 
   
1   1  1   1    2  1    2  1   0,839.
 uk,k  2 
 

2  2    2 (3.1.1)
  kol,r    b    red   1 1  0ik    b    red 
  
 ik 1   0 
b) Prijenosni odnos reduktora ired

Prijenosni odnos reduktora definiran je kao omjer kutne brzine na ulazu i izlazu iz reduktora. Izračun kutne
brzine elektromotora je trivijalan budući da je brzina vrtnje elektromotora zadana. Što se tiče kutne brzine
bubnja, poznati su slijedeći kinematički odnosi:
2vb
b  ; vb / vQ  ikol . (3.1.2)
Db
Iz čega slijedi:
2vb 2  vQ  ik
b    4,44 rad/min. (3.1.3)
Db Db
Konačno, prijenosni odnos reduktora je:
EM 2  nEM  
ired    35,34. (3.1.4)
b b
c) Potrebni moment na izlaznom vratilu reduktora pri dizanju najvećeg tereta

Potrebni moment računamo uzimajući u obzir sve gubitke i prijenosne odnose do izlaznog vratila reduktora:
Db
Q g
Tred,izl  2  15958 Nm. (3.1.5)
ik  k,r  b
Napomena: oba užeta (budući da je faktorski koloturnik udvojeni) se namataju na isti bubanj, zbog čega je
proračun momenta identičan onom kod običnog faktorskog koloturnika. Kod opterećenja užeta, situacija je
drugačija.
d) Izračunati ostvarenu sigurnost užeta

Sila u užetu je najveća u točki namotavanja na bubanj i iznosi (ne zaboraviti da imamo dva užeta koja se
namataju na bubanj):
Qg
Fuže   34044 N. (3.1.6)
u  ik  k
Postignuta sigurnost užeta iznosi:
Am  Rm
S  5, 44. (3.1.7)
Fuže
gdje je Am površina presjeka metalne površine, a Rm lomna čvrstoća žice:
d 2
Am  Ate  fis  f is  104,55 mm 2 . (3.1.8)
4
3
3.2. ZADATAK
Mehanizam za dizanje koji se sastoji od elektromotora
(1), reduktora (2), bubnja (3), skretne užnice i
koloturnika s osloncima A i B ima nazivnu nosivost od
Q = 4 t. Na slobodnom dijelu koloturnika označenom
A nalaze se dvije užnice. Poznato je:
 brzina dizanja vd = 10 m/min,
 brzina vrtnje elektromotora nEM = 1440 min-1,
 prijenosni omjer reduktora ired = 14,
 iskoristivost bubnja je 0,95,
 iskoristivost užnica je 0,98,
 iskoristivost reduktora je 0,91.
Potrebno je odrediti:
a) prijenosni odnos koloturnika,
b) ukupni stupanj djelovanja mehanizma za
dizanje u radnom i kočnom stanju,
c) promjer bubnja,
d) moment na vratilu motora pri dizanju
nazivnog tereta ustaljenom brzinom.
Slika 3.2-1: Koloturnik
a) Prijenosni odnos koloturnika

Sa sheme vidimo da je u pitanju obični koloturnik. Na pomičnom dijelu A nalaze se dvije užnice, što znači
da teret visi na ukupno 5 užadi - dva se užeta nalaze na svakoj od užnica, dok je jedno pričvršćeno na sklop
kuke. Slijedi prijenosni odnos koloturnika ik = 5. Alternativno, moguće je nacrtati razvijeni crtež koloturnika
i utvrditi prijenosni odnos pomoću plana brzina.
b) Ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje u radnom i kočnom stanju

U promatranom sustavu gubici se javljaju na koloturniku, skretnim užnicama, bubnju i reduktoru. Ukupno
imamo dvije skretne užnice. Za radno stanje dobivamo:
1 1  0u
uk,r  red bub 02 kol,r  red bub 02   0,798; (3.2.1)
u 1 
a za kočno:
2
 1   1   1  1 
uk,k  2  2     2     2    0,7858. (3.2.2)
 red   bub   0   kol,r 
c) Promjer bubnja
Poznate su nam brzine na ulazu (brzina vrtnje elektromotora) i izlazu (brzina podizanja tereta Q). Uz brzine,
poznati su i prijenosni odnosi koloturnika i reduktora. Kao jedina nepoznanica preostaje promjer bubnja.
Prvo određujemo brzinu vrtnje bubnja:
EM 2  π  nEM
bub    10,77 s-1 . (3.2.3)
ired ired
Polazeći od tereta, određujemo obodnu brzinu na bubnju:
vbub  vQ  ik  0,83 m/s. (3.2.4)
4
Konačno, računamo promjer bubnja:
Dbub vbub
vbub  bub  ;  Dbub  2   0,155 m. (3.2.5)
2 bub
d) Moment na vratilu motora

Prvo računamo moment na osi bubnja, koji je jednak umnošku obodne sile i radijusa bubnja uvećanom za
stupanj djelovanja bubnja:
D 1 Q g D 1
M bub  Fbub    2
   693,9 Nm. (3.2.6)
2  bub ik  kol,r 0 2  bub
Slijedi potreban moment na elektromotoru:

M bub
M EM   54,5 Nm. (3.2.7)
ired  red
Napomena: u ovom zadatku promatran je isključivo statički slučaj. Momenti potrebni za ubrzavanje masa
prilikom pokretanja mehanizma nisu uzeti u obzir, iako u najvećem broju slučajeva oni ipak nisu zanemarivi.
5
3.3. ZADATAK
Mehanizam za dizanje koji se sastoji od bubnja (1),
reduktora (2), elektromotora (3), skretne užnice i
koloturnika s osloncima A i B ima nazivnu nosivost od
Q = 3 t. Na osloncu B koloturnika nalaze se dvije
užnice. Poznato je:
 brzina dizanja vd = 7 m/min;
 brzina vrtnje elektromotora nEM = 1440 min-1;
 promjer bubnja Dbub = 200 mm;
 iskoristivost bubnja je 0,96;
 iskoristivost užnica je 0,98;
 iskoristivost reduktora je 0,90.
Potrebno je odrediti:
e) prijenosni omjer koloturnika,
f) ukupni stupanj djelovanja mehanizma za
dizanje u radnom i kočnom stanju,
g) prijenosni odnos reduktora,
h) moment na vratilu motora pri dizanju
nazivnog tereta ustaljenom brzinom.
a) Prijenosni odnos koloturnika

Sa sheme vidimo da je u pitanju obični koloturnik. Na osloncu B nalaze se dvije užnice, što znači da teret
visi na ukupno 4 užeta. Slijedi prijenosni odnos koloturnika ik = 4. Alternativno, moguće je nacrtati razvijeni
crtež koloturnika i utvrditi prijenosni odnos pomoću plana brzina.
b) Ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje u radnom i kočnom stanju

U promatranom sustavu gubici se javljaju na koloturniku, skretnim užnicama, bubnju i reduktoru. Ukupno
imamo dvije skretne užnice. Za radno stanje dobivamo:
1 1   0u
uk,r  red bub 02 kol,r  red bub 02   0,8056; (3.3.1)
u 1 
a za kočno:
2
 1   1   1  1 
uk,k  2  2     2     2    0,7925. (3.3.2)
 red   bub   0   kol,r 
c) Promjer bubnja
Poznate su nam brzine na ulazu (brzina vrtnje elektromotora) i izlazu (brzina podizanja tereta Q). Uz brzine,
poznati su i prijenosni odnosi koloturnika i reduktora. Kao jedina nepoznanica preostaje promjer bubnja.
Prvo određujemo brzinu vrtnje bubnja:
EM 2  π  nEM
bub    10,77 s-1 . (3.3.3)
ired ired
Polazeći od tereta, određujemo obodnu brzinu na bubnju:
vbub  vQ  ik  0,83 m/s. (3.3.4)
6
Konačno, računamo promjer bubnja:
Dbub vbub
vbub  bub  ;  Dbub  2   0,155 m. (3.3.5)
2 bub
d) Moment na vratilu motora

Prvo računamo moment na osi bubnja, koji je jednak umnošku obodne sile i radijusa bubnja uvećanom za
stupanj djelovanja bubnja:
D 1 Q D 1
M bub  Fbub    2
   693,9 Nm. (3.3.6)
2  bub ik  k,r  0 2  bub
Slijedi potreban moment na elektromotoru:

M bub
M EM   54,5 Nm. (3.3.7)
ired  red
Napomena: U ovom zadatku promatran je isključivo statički slučaj. Momenti potrebni za ubrzavanje masa
7
3.4. ZADATAK
Mehanizam za dizanje treba dizati najveći teret od Q = 2 t
b
D
brzinom v2 = 8 m/min pri čemu je nazivna brzina motora
nEM = 1000 min-1. Poznato je:
 promjer bubnja iznosi Db = 150 mm,
 iskoristivost bubnja je ηb = 0,96,
 iskoristivost užnice η0 = 0,98,
 iskoristivost reduktora ηred = 0,88.
Potrebno je:
a) izračunati obodnu brzinu vb na bubnju,
b) odrediti potrebni prijenosni odnos reduktora,
c) odrediti ukupni stupanj djelovanja mehanizma
dizanja u radnom i kočnom stanju,
d) izračunati moment na ulaznom vratilu reduktora
pri dizanju najvećeg tereta ustaljenom brzinom.
Slika 3.4-1: Shema mehanizma
a) Obodna brzina na bubnju

Obodnu brzinu na bubnju vb izračunavamo kao umnožak prijenosnog odnosa koloturnika ik i brzine dizanja
tereta v2:
vb  v2  ik  8  4  32 m/min  0,53 m/s. (3.4.1)
gdje je prijenosni omjer običnog faktorskog koloturnika (prema shemi):
ik  u  4. (3.4.2)
b) Prijenosni odnos reduktora

Potrebni prijenosni omjer reduktora slijedi iz brzine vrtnje motora nEM = 1000 min-1, brzine podizanja tereta
vb = 8 m/min i promjera bubnja Db = 0,15 m:
EM nEM nEM 1000
ired      14,73. (3.4.3)
b nb vb ( Db  π) 32 (0,15  π)
c) Ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje u radnom i kočnom stanju

Gubici se javljaju na reduktoru, bubnju, skretnim užnicama (dvije skretne užnice) i koloturniku. Za radno
stanje slijedi:
1 1  0u
uk,r   red  b 02  kol,r   red  b  02   0,787; (3.4.4)
u 1 
a za kočno:
2
 1   1  1  1 
uk,k  2     2     2     2    0,77. (3.4.5)
 red   b   0   kol,r 
8
d) Moment na ulaznom vratilu reduktora
Računamo moment na osi bubnja, koji je jednak umnošku obodne sile i radijusa bubnja uvećanom za stupanj
djelovanja bubnja:
Db 1 Qg D 1
M b  Fb    2
 b   411,3 Nm. (3.4.6)
2 b ik kol,r 0 2 b
Slijedi moment na ulaznom vratilu reduktora:

Mb
M red-ulaz  M EM   31,73 Nm. (3.4.7)
ired red
Napomena: U ovom zadatku promatran je isključivo statički slučaj. Momenti potrebni za ubrzavanje masa
9
3.5. ZADATAK
Koloturnik za dizanje tereta prema slici, ima pojedinačni stupanj
djelovanja svake užnice η0 = 0,98 (valjni ležajevi).
2 η0
Izračunati:
a) ukupni prijenosni odnos koloturnika iuk; η0 1
b) odnos F/Q pri jednolikom dizanju i spuštanju tereta; 3
c) rezultirajuću silu na osovini užnice A, FA = f(Q).
Q
η0
v2
4
A
v1 F
Slika 3.5-1: Složeni faktorski koloturnik
a) Ukupni prijenosni odnos koloturnika

Ukupni prijenosni odnos koloturnika jednak je omjeru brzine pogonskog kraja užeta i brzine tereta:
v1
iuk  (3.5.1)
v2
Primjećujemo da sustav užnica 3 i 4 čini obični faktorski koloturnik (Slika 3.5-2, b), što skraćuje postupak
izračuna. U ovom slučaju, zadatak je rješen pomoću plana brzina:
v4  2  v2 ;
v5 v6  v4 ;
v4 (3.5.2)
2 v6 v8  3v6  3  2v2  6 v2 ;
v2
v3=0 v4 v1  v8  6 v2 .
v6
1 3
v6 Slijedi prijenosni odnos koloturnika:
v7
u=i=3 v1
v9 3 iuk   6. (3.5.3)
v2
4 v8
4 v8
A
v1
a) b)
Slika 3.5-2: Plan brzina
b) Odnos F/Q pri jednolikom dizanju

Teorijska veličina pogonske sile F slijedi iz jednakosti snaga na pogonskoj i radnoj strani (bez gubitaka):
v2 Q Q
Fte v1  Q v2 ;  Fte  Q   . (3.5.4)
v1 iuk 6
10
Sile u koloturniku određujemo koristeći plan sila (Slika 3.5-3). Izračun krećemo od tereta Q (koji je poznat)
te idemo prema potrebnoj sili za podizanje F.
U prvom koraku silu F1 izražavamo kao fukciju F2 i gubitaka:
F1  F2  0 , (3.5.5)
nakon čega pišemo jednadžbu ravnoteže sila koje djeluju na
užnicu 1 u vertikalnom smjeru:
Q
Q  F1  F2 ;  F2  . (3.5.6)
1  0
Postupak ponavljamo za užnicu 2:
F3  F2 ,  F2  F3  0 ; (3.5.7)
iz čega slijedi:
Q
F3  . (3.5.8)
1  0  0
Odnos između sila F3 i F4 određujemo koristeći izraze za
obični faktorski koloturnik s prijenosnim odnosnom ifk = 3.
Slika 3.5-3: Plan sila Računamo stupanj djelovanja u radnom stanju:
i
1 1  0 fk
fk,r  (3.5.9)
ifk 1   0
Sada postoje svi uvjeti za izračun sile F4:
F3 Q ifk 1   0 
F4    . (3.5.10)
fk,r 1  0  0 1   i fk
0
Konačno, za skretnu užnicu vrijedi:
F4 Q ufk 1   0  Q 3 1  0,98 
F      0,178845 Q (3.5.11)
0 1  0   2
0 1   u fk 0
1  0,98  0.98 1  0,983
2
Stupanj djelovanja cijelog mehanizma slijedi iz:

Q Q 1
F  0,178845 Q   ;  r   0,93191. (3.5.12)
iuk  r 6 r 6  0,178845
c) Odnos F/Q pri jednolikom spuštanju tereta

U ovom slučaju se pri spuštanju tereta kod koloturnika može koristiti skraćeni izraz (za više detalja pogledati
Zadatak 3.7):
1
k  2   0,92693. (3.5.13)
r
Naposljetku, pogonska sila pri spuštanju tereta iznosi:
Q
Fk   k  0,15449Q. (3.5.14)
iuk
d) Rezultirajuća sila na osovini užnice a u radnom stanju

Opterećenje osovine slijedi iz jednakosti ravnoteže:
11
 Fx  0; FA, x  F ,
(3.5.15)
 Fy  0; FA, y  F4 .
Budući da se teret podiže te da je sila F pogonska, slijedi:
A F4 F  F4 ;  F4  F 0 . (3.5.16)
Konačno, izračunavamo rezultantnu silu koja djeluje na osovinu skretne užnice:
F FA,x
FA,y FA  FA,2 x  FA,2 y  0, 25041Q (3.5.17)
gdje je:
FA, x  F  0,178845  Q;
(3.5.18)
FA, y  F4  F 0  0,178845  Q  0,98  0,17527  Q.
12
3.6. ZADATAK
Na voznim kolicima građevinskog granika zavješen je
teret s koloturnikom (Slika 3.6-1). Ležajevi užnica su
valjni. Potrebno je odrediti:
a) kolika je iskoristivost tog koloturnika pri
dizanju tereta?
b) koliki su dodatni otpori vožnje (F1 – F8) uslijed
otpora gibanju užeta kroz koloturnik?
Slika 3.6-1: Kolica građevinskog granika
a) Iskoristivost koloturnika pri dizanju tereta

Iskoristivost sustava jednaka je omjeru teorijske i stvarne potezne sile. Za sustav u radnom stanju izraz glasi:
F1,te
r  . (3.6.1)
F1
Teorijsku silu računamo dijeljenjem tereta i prijenosnog omjera koloturnika, zanemarujući pritom gubitke:
Q
F1,te  . (3.6.2)
ikol
Sa Slika 3.6-1 vidljivo je da teret visi na 4 užeta. Zadani v
koloturnik zapravo je obični faktorski koloturnik s F1 1
F8
povećanim brojem užnica. Broj užnica je povećan zbog
konstrukcijskih razloga, primjerice zbog stabilnosti tereta. 6
F4 F2
Prijenosni odnos iznosi:
ikol  u  4. (3.6.3)
Posljedično, teorijska sila u užetu jednaka je:
Q
F1,te  . (3.6.4) F7 F3 F2 F5
4
5 3 2 4
Zbog povećanog broja užnica, za izračun iskoristivosti nije
moguće koristiti općeniti izraz. Stoga kao i u prethodnim u=4
zadacima crtamo plan sila (Slika 3.6-2). Sile u užadi iznose:
F2  F1 0 ,
F3  F2 0  F1 02 , F6
(3.6.5)
3
F4  F3 0  F1  , 0 Q
4
F5  F4 0  F1  , 0 Slika 3.6-2: Plan sila kolica građevinskog
13
granika
F6  F5 0  F1 05 ,
F7  F6 0  F1 06 ,
F8  F7 0  F1 07 .
Uvrštavanjem izraza (3.6.5) u jednadžbu ravnoteže sila sklopa kuke u vertikalnom smjeru, nakon sređivanja
dobivamo:
Q
Fv  0; Q  F2  F3  F5  F7  F1  (3.6.6)
0 1   0  03  05 
Konačno, traženi odnos teorijske i stvarne sile, tj. iskoristivost sustava iznosi:
Q
F1,te ikol 0 1  0  03  05 
r     0,937. (3.6.7)
F1 Q ikol
0 1  0  03  05 
b) Dodatni otpori vožnji

Tijekom vožnje vitla duž dohvatnika (bez podizanja tereta) užad se provlači kroz sve užnice, s tim da ista
dužina užeta ulazi i izlazi iz koloturnika zbog čega nema promjene u visini tereta. Pored uobičajenih
gubitaka vožnje (koji su u ovom zadatku zbog jednostavnosti nisu razmatrani), potrebno je svladati i gubitke
koji se javljaju na svakoj užnici, a koji sumirani određuju izlaznu silu F8. Budući da pri vožnji vitla uže
prolazi kroz 7 užnica, za smjer vožnje udesno je F1 > F8, tako da je:
F8
F1  . (3.6.8)
07
Dodatni otpor vožnji računamo kao razliku između sila F1 i F8:
Fv  F1  F8  F1  F1 07  F1  1   07  . (3.6.9)
Uvrštavanjem izraza (3.6.6) u (3.6.9) dobivamo dodatne otpore vožnji izražene kao funkciju tereta:
Q  1  07 
Fv   0,0352  Q. (3.6.10)
0  02  04  06
14
3.7. ZADATAK
Za koloturnik prema slici poznat je stupanj djelovanja
užnice η0 = 0,98 (valjni ležajevi). Potrebno je odrediti:
a) prijenosni odnos koloturnika ik = v1 / v2;
b) stupanj djelovanja mehanizma i silu F pri
jednolikom dizanju tereta;
c) stupanj djelovanja mehanizma i silu F pri
jednolikom spuštanju tereta.
a) Prijenosni odnos koloturnika ik = v1 / v2

Prijenosni odnos koloturnika jest odnos brzine pogonskog kraja užeta i brzine tereta. Odnos brzina v1 i v2
slijedi iz kinematičke analize gibanja užnica. Kod užnice 2, jedan kraj užeta je pričvršćen na nepomični
oslonac zbog čega je brzina užnice kao krutog tijela na toj strani jednaka nuli (v3 = 0). Budući da vrhovi
brzina različitih točaka krutog tijela leže na pravcu, za užnicu 2 slijedi:
v3  v4
v2  , (3.7.1)
v4 2
v2 gdje je točka u kojoj se v3 nalazi pol brzine, odnosno:
v3 v3  0;  v4  2  v2 . (3.7.2)
2
Slika 3.7-2: Užnica 2 Napomena: Gibanje užnice 2 sastoji se od translacije središta S brzinom v2 i rotacije
užnice kutnom brzinom ω = v2 / R, tako da je:
v3  v2   R  0; v4  v2   R  2 v2 (3.7.3)
Užnica 1 uležištena je na nepomičnom osloncu zbog čega sama užnica nema

translacijskog gibanja, već služi kao skretna užnica. Posljedično, ulazni krak užeta
(koji dolazi sa užnice 2) ima istu brzinu kao i izlazni krak.
v4  v6
v5  , (3.7.4)
2
uz:
Slika 3.7-3: Užnica 1
v5  0;  v6  v4  2  v2 . (3.7.5)
v2 Užnica 3 kinematički je najsloženiji dio ovog koloturnika. Njezino središte je

3 pričvršćeno na izlazni krak užeta s užnice broj 1 zbog čega se ona spušta s brzinom
tog užeta, tj. s v6 = -v4 = -2v2. Na ulazni krak užeta na užnici 3 (desna strana)
zavješena je užnica 2 pa je brzina ulaznog kraka jednaka brzini v2. Izlazni krak je
v6
pogonski, čija je brzina označena s v1. Iz plana brzina za užnicu 3 slijedi:
v1
v1  v2
 v6  2 v2 , (3.7.6)
Slika 3.7-4: Užnica 3 2
15
uz:
v1  v2  4  v2 ;  v1  5 v2 . (3.7.7)
Konačno, moguće je izračunati prijenosni odnos koloturnika:
v1
ikol   5. (3.7.8)
v2
Planovi brzina mogu se nacrtati na istoj skici (Slika 3.7-5), čime se dobije na preglednosti i smanjuje se
mogućnost pogreške:
Užnica 2:
v4  2  v2 . (3.7.9)
Užnica 3:
v1  v2
 v4  2 v2 . (3.7.10)
2
Konačno:
v1  v2  4 v2 ;  v1  5 v2 . (3.7.11)
Prijenosni odnos koloturnika:
v1
ikol   5. (3.7.12)
v2
Slika 3.7-5: Plan
brzina koloturnika
b) Stupanj djelovanja mehanizma i silu F pri jednolikom dizanju tereta

Veličina teorijske pogonske sile slijedi iz jednakosti snaga na pogonskoj i radnoj strani, bez gubitaka:
v2 Q Q
Fte v1  Q v2  Fte  Q   (3.7.13)
v1 ikol 5
Stupanj djelovanja koloturnika može se izračunati analizom gubitaka i uvjetima ravnoteže u pojedinim
elementima prijenosnog mehanizma. Analizu možemo početi užnicom 3, ili kao kod određivanja prijenosnog
odnosa, užnicom 2. Za užnicu 3 postavi se uvjet ravnoteže vertikalnih sila, a sa stupnjem djelovanja se
uspostavlja odnos sila u užetu s jedne i druge strane užnice. Pri dizanju tereta, pogonska sila F svladava i
otpore vrtnji užnice, izražene preko stupnja djelovanja, tako da je F > F3, odnosno F = F2 / η0. Općenito
vrijedi: otpori gibanju pri dizanju tereta djeluju suprotno vrtnji užnice, tako da je sila u užetu veća na onoj
strani koja se podudara sa smjerom vrtnje užnice, vidjeti skice.
Za užnicu 3 pišemo:
F2 F  F3  F2 ; (3.7.14)
3 F  F3 ;  F3  F  0 . (3.7.15)
F F3
Slika 3.7-6: Užnica 3 Konačno, uvrštavanjem (3.7.15) u (3.7.14) dobivamo:
F2  F 1   0  (3.7.16)
Za užnicu 1 vrijedi:
F5  F2  F4 ; (3.7.17)
F2  F4 ;  F4  F2  0 ; (3.7.18)
16
F5  F2  1   0  . (3.7.19)
Uvrštavanjem (3.7.16) u (3.7.18):

F4  F  1  0   0 . (3.7.20)
Uvrštavanjem (3.7.16) u (3.7.19):
2
F5  F  1   0  . (3.7.21)
Užnica 2 opterećena je s 4 sile, prema skici:

F6 F3 F4
F4  F3  F6  Q; (3.7.22)
2 F4  F6 ;  F6  F4  0 . (3.7.23)
Q
Konačno, uvrštavanjem (3.7.20) u (3.7.23) dobivamo:
F6  F  1  0  02 . (3.7.24)
Uvrštavanjem (3.7.15), (3.7.20) i (3.7.24) u (3.7.22), nakon sređivanja slijedi:
Q
F . (3.7.25)
0  2  20  02 
Pogonska sila pri dizanju tereta (radno stanje mehanizma) s gubicima treba biti:
Fte Q
F  . (3.7.26)
r ikol  r
Konačno, izjednačavanjem (3.7.25) i (3.7.26) izračunavamo stupanj djelovanja u radnom stanju:
0  2  20  02 
r   0,9644. (3.7.27)
ikol
Pogonska sila F prema (3.7.26) tada iznosi:
Q
F  0, 2074  Q. (3.7.28)
ikol  r
c) Stupanj djelovanja mehanizma i silu F pri jednolikom spuštanju tereta

Princip računanja stupnja iskoristivosti pri spuštanju tereta (kočno stanje) je isti kao pri dizanju, ali treba
paziti na smjer gibanja užnica i užeta kao i na odnose među silama u užetu. Umjesto stupnja iskoristivosti η0
treba uvrstiti stupanj djelovanja užnice u kočnom stanju: η0,k:
1
0,k  2   0,9796. (3.7.29)
0
Kao i u b) dijelu zadatka, za užnicu 3 vrijedi:

F  F3  F2 ; (3.7.30)
No umjesto (3.7.15), sada je:
Slika 3.7-9: Užnica 3 F3  F ;  F3  F  0,k . (3.7.31)
17
Konačno:
F2  F  1  1  0,k  . (3.7.32)
Za užnicu 1 vrijedi:
F5  F2  F4 ; (3.7.33)
F4  F2 ;  F4  F2  0,k ; (3.7.34)
F5  F2  1  1  0,k  . (3.7.35)
Uvrštavanjem (3.7.32) u (3.7.34) dobivamo:

F4  F  1  1  0,k   0,k , (3.7.36)
dok daljnjim uvrštavanjem (3.7.32) u (3.7.35) dobivamo:

2
F5  F  1  1  0,k  (3.7.37)
Užnica 2 opterećena je s 4 sile, prema skici:

F6 F3 F4 F4  F3  F6  Q; (3.7.38)
2 F6  F4 ;  F6  F4  0,k . (3.7.39)
Q Konačno, uvrštavanjem (3.7.36) u (3.7.39) dobivamo:
F6  F 1  1  0,k  0,k
2
. (3.7.40)
Uvrštavanjem (3.7.31), (3.7.36) i (3.7.40) u (3.7.38), nakon sređivanja slijedi:

3
0,k
Fk  Q 2
. (3.7.41)
1  2 0,k  20,k
Budući da u kočnom stanju kočna sila treba biti:

Q
Fk  Fte  k  k , (3.7.42)
ikol
izjednačenjem (3.7.41) i (3.7.42) slijedi stupanj djelovanja u kočnom stanju:
ikol 03
k   0,96345. (3.7.43)
1  2 0  2 02
Kočna sila pri jednolikom spuštanju tereta je prema (3.7.42):

Q
Fk  k  0,19269  Q. (3.7.44)
ikol
Stupanj djelovanja, kao što je vidljivo iz (2.15) i (2.29) ovisi o veličini pojedinačnih gubitaka, u ovom
slučaju je to stupanj djelovanja užnica η0. Kad su takvi pojedinačni gubici u mehanizmu ≥ 0,9, stupanj
djelovanja u kočnom stanju može se s dovoljnom točnošću računati pomoću izraza:
18
1
k  2  . (3.7.45)
r
U razmatranom slučaju, rezultat i tada bio:
k  0,96308, (3.7.46)
dok je točno izračunata vrijednost 0,96418.
Slika 3.7-12 pokazuje sve analizirane sile koloturnika na jednoj skici, čime se dobije
bolji pregled djelovanja sila.
Slika 3.7-12: Plan sila

koloturnika
19
3.8. ZADATAK
Za podizna vrata mase m = 3 t, zavješena prema skici i uravnotežena utegom jednake mase, pogon se
ostvaruje pomoću lanca fiksiranog na suprotnim stranama protuutega, prema skici. Poznato je:
 brzina vrtnje elektromotora nEM = 1440 min-1;
 brzina dizanja 8 m/min.
 brzina vrtnje motora 1450 min-1,
 promjer lančanika 200 mm,
 značajke užeta: FL=600 d2, N; d uvrstiti u mm,
 faktor sigurnosti za uže S ≥ 12,
 iskoristivost: užnica η0 = 0,98,
 specifični gubici vođenja su 2% težine vrata odnosno utega.
Potrebno je:
a) skicirati užetni sustav zavješenja vratnice bez skretnih užnica;
b) izračunati potrebni prijenosni odnos reduktora;
c) izračunati opterećenje užadi pri dizanju i spuštanju vrata te potrebnu pogonsku silu na obodu
lančanika;
d) dimenzionirati uže.
Slika 3.8-1: Mehanizam podiznih vrata
a) Sustav zavješenja vrata

Zamislimo da se uteg u ravnini slike zakrene za 180
u smjeru kazaljke na satu i dovede u položaj iznad
vrata, pri čemu se odstrane sve skretne užnice.
Rezultat je sustav zavješenja, Slika 3.8-2. Vidi se, da
je zavješenjem postignuto izravnanje sila u užetu te
da pri dizanju i spuštanju vrata užnice A, B i C
miruju. Otpori gibanju postoje samo na skretnim
užnicama.
Slika 3.8-2: Sustav zavješenja vratnice na uteg
20
Potrebni prijenosni omjer reduktora slijedi iz poznate brzine vrtnje motora nEM = 1450 min-1, brzine
podizanja lanca vlan = 8 m/min i promjera lančanika Dlan = 0,2 m:
EM nEM nEM
ired     114. (3.8.1)
lan nlan vlan ( Dlan  π)
c) Opterećenje užadi i pogonska sila na lančaniku

Težina utega i vrata je:
G  Gvr  Gut  m  g  29, 43 kN, (3.8.2)
dok su otpori vođenja vrata i utega:
Fv  f  G  0,02  G. (3.8.3)
Pri dizanju vrata, možemo postaviti jednadžbe uvjeta ravnoteže u vertikalnom smjeru:
F5  F6  F7  F8  G  Fv  1,02  G. (3.8.4)
Zbog mirovanja užnica B i C slijedi:
F5  F6  F7  F8  1,02  G /4  0,255  G. (3.8.5)
Svako uže na putu do utega prelazi preko dvije skretne užnice, tako da je:
F1  F2  F3  F4  0, 255  G /02  0, 2655  G. (3.8.6)
Nadalje, iz uvjeta ravnoteže utega slijedi:
F  G  Fv  F1  F2  F3  F4  1,062  G , (3.8.7)
odakle je računamo gubitke:
F  1,062  G  (G  Fv )  0,082  G. (3.8.8)
Slika 3.8-3: Sile u mehanizmu podiznih vrata
21
Prema tome, potrebna pogonska sila na obodu lančanika (ili razlika sile u lancu s donje i gornje strane utega)
pri dizanju vrata je:
F  0,082 G  2, 415 kN (3.8.9)
Pri spuštanju vrata, uvjet ravnoteže:
F5  F6  F7  F8  G  Fv  0,98 G , (3.8.10)
tako da je:
F5  F6  F7  F8  0,245  G. (3.8.11)
U tom slučaju sile u užadi iznad utega su:
2
F1  F2  F3  F4  0, 245  G 0k  0, 235  G. (3.8.12)
Iz uvjeta ravnoteže utega slijedi:
G  Fv  F  F1  F2  F3  F4  0,94  G , (3.8.13)
odakle je
F  (G  Fv )  0,94  G  1,02  G  0,94  G  0,08  G. (3.8.14)
Na osnovu izračunatog možemo zaključiti da je za dimenzioniranje motora mjerodavna pogonska sila pri
dizanju vrata (ΔFdiz > ΔFsp), odnosno:
F  0,082  G  2,415 kN. (3.8.15)
d) Promjer užeta
Najveće opterećenje je u užadi iznad utega, prilikom podizanja vrata:
Fmax  0, 2655  G  07,814 kN. (3.8.16)
Za odabrano uže lomna sila iznosi:
FL  600 d 2 ,  N ; d u mm, (3.8.17)
pa treba biti:
FL 600 d 2 S  Fmax
Fmax    d  12,5mm. (3.8.18)
S S 600
Usvaja se uže promjera d = 13 mm. Povećanje mase po metru dužine je stoga jednako je 0,2037, tj. 20.37 %.
22
3.9. ZADATAK
Za podizna vrata mase m = 5 t, zavješena prema skici i uravnotežena utegom jednake mase, potrebno je
odrediti:
a) opterećenje užadi i pogonsku silu na obodu lančanika potrebnu za dizanje i spuštanje vrata;
b) prijenosni odnos reduktora;
c) promjer užeta.
Pogon se ostvaruje pomoću lanca fiksiranog na uteg s gornje i donje strane (Slika 3.9-1). Zadano je:
 brzina dizanja 5 m/min;
 brzina vrtnje motora 1450 min-1;
 promjer lančanika 182,2 mm;
 lomna sila užeta: FL = 600 d2, N; d u mm;
 faktor sigurnosti za uže S ≥ 12;
 iskoristivost užnica η0 =0,98;
 specifični gubici vođenja su 2% težine vrata odnosno utega.
Slika 3.9-1: Mehanizam podiznih vrata
a) Opterećenje užadi i pogonska sila na obodu lančanika

Brzina lanca jednaka je brzini utega. Vrata i uteg vise na užadi udvojenog faktorskog koloturnika (ukupno 6;
prijenosni odnos ikol = u/2 = 6/2 = 3) tako da su izlazna užad jednog i drugog koloturnika spojena. Kada se
uteg spušta brzinom v, užad 3 i 4 se spuštaju brzinom 3v, užad 7 i 12 se dižu brzinom 3v, a vrata brzinom v.
Razlika sile u lancu s donje i gornje strane utega treba pokriti gubitke vođenja utega i vrata te gubitke
akumulirane u užnicama.
23
Slika 3.9-2: Sile u mehanizmu podiznih vrata
Težina utega i vrata je:

G  Gvr  Gut  m  g  49 kN, (3.9.1)
dok su otpori vođenja vrata i utega:
Fv  f  G  0,02 G. (3.9.2)
Prilikom podizanja vrata, sile u užadi 7 do 12 računamo kao:
12
G  Fv  F7  F8  F9  F10  F11  F12   Fi . (3.9.3)
i7
Usljed gubitaka na užnicama, odnosi sila u užetima su:

F8  F11  F7 0 ; F9  F10  F7 03 ; F12  F7 . (3.9.4)
Uvrštavanjem prethodnog izraza u (3.9.3), uz ikol = u/2 i nakon sređivanja dobivamo:
G  Fv 1 G  Fv ikol
F7  F12  3
 , (3.9.5)
2 1   0  0 u 1   0  03
odakle slijedi da je zbog povećanog broja užnica stupanj djelovanja koloturnika na vratima jednak:
1  0  03
kol,v   0,9737. (3.9.6)
3
Sila na dijelu užeta 3 i 4 je (uže prelazi preko 3 skretne užnice):
F7 G  Fv 1,02G
F3  F4  3
   9,1 kN, (3.9.7)
 0 u kol,v 0 ukol,v 03
3
tako da je stupanj djelovanja do užadi 3 i 4:

1  0  03 3
r,34  kol,v 03  0  0,9165. (3.9.8)
3
24
Kako bi se uteg gibao prema dolje, iz uvjeta ravnoteže vertikalnih sila treba biti:
6
F  G  Fv  F1  F2  F3  F4  F5  F6   i 1 Fi (3.9.9)
gdje je ΔF = Flan,1 – Flan,2 potrebna razlika sila u lančaniku za svladavanje otpora gibanju. Zbog gubitaka na
užnicama, pri gibanju utega prema dolje, odnosi sila u užadi su:
F3
F2 0,k  F3 ;  F2  ;
0,k
F3
F1 0,k  F2 ;  F1  2
;
0,k
(3.9.10)
F4
F5 0,k  F4 ;  F5  ;
0,k
F4
F6 0,k  F5 ;  F6  2
.
0,k
Kako je F3 = F4, uvrštavanjem u (3.9.9) i nakon sređivanja slijedi:
6
 Fi 2
0,k G  F  Fv
2
0,k
F3  i 1
 . (3.9.11)
2 2
2 1  0,k  0,k 2 1  0,k  0,k
Pritom je:
1
0,k  2  . (3.9.12)
0
Teorijska sila u užetu 3 i 4 iznosi:
G  F  Fv G  F  Fv
F3,te  F4,te   . (3.9.13)
u 2 ikol
Slijedi uvrštenjem u (3.9.11):
2
ikol  0,k
F3  F3,te 2
; ikol  3. (3.9.14)
1   0,k  0,k
Jednadžba (3.9.14) se može pisati i kao:

F3  F3,te k,3 , (3.9.15)
gdje je ηk,3 stupanj djelovanja pri spuštanju tereta (u kočnom stanju) faktorskog koloturnika s prijenosnim
odnosom ikol = 3, to jest:
2
30,k
k,3  2
. (3.9.16)
1  0,k   0,k
Za η0 = 0,98 slijedi:
1
0,k  2   0,9796;  k,3  0,97945. (3.9.17)
0
Računanje sile F3 prema (3.9.15) moglo se i odmah definirati, budući da se uteg spušta (kočno stanje).
Potrebna pogonska sila na lančaniku u slučaju dizanja vrata izračuna se izjednačenjem (3.9.7) i (3.9.15),
odakle je nakon sređivanja:
G  Fv
Fdiz    G  Fv   0,156 G  7,667 kN. (3.9.18)
r,34 k,3
Potrebno je još provjeriti potrebnu pogonsku silu pri spuštanju vrata. Sila F3 (=F4) je kod dizanja utega:
25
G  Fv  F 1 1  03
F3  ;  kol,u  , (3.9.19)
u  kol,u 3 1  0
gdje je ηkol,u stupanj djelovanja koloturnika iznad utega prilikom dizanja utega. Sile F3 i F4 pridržavaju vrata
pri spuštanju (kočno stanje) tako da vrijedi:
G  Fv G  Fv  1 
F3  k,34   2    0,147 G  7, 21 kN. (3.9.20)
u u  r,34 
Izjednačenjem (3.9.19) i (3.9.20) slijedi:

Fsp  G  Fv   G  Fv  kol,u k,34 (3.9.21)
Zaključak: za dimenzioniranje motora mjerodavna je pogonska sila pri dizanju vrata:
Fdiz  0,156 G  7, 667 kN. (3.9.22)

Potrebni prijenosni odnos reduktora slijedi iz poznate brzine vrtnje motora nEM = 1450 min-1, brzine
podizanja lanca vlan = 5 m/min i promjera lančanika Dlan = 0,1822 m:
EM nEM nEM
ired     166. (3.9.23)
lan nlan vlan ( Dlan  π)
c) Promjer užeta
Najveće opterećenje je u užetu 1 i 6, odnosno prilikom dizanja vrata. Prema (3.9.10) slijedi:
F3
Fmax  F1  F6   9,474 kN. (3.9.24)
02
Za odabrano uže lomna sila iznosi:
FL  600 d 2 N; (d u mm), (3.9.25)
pa treba biti:
FL 600 d 2 S Fmax
Fmax   ;  d  13,76 mm. (3.9.26)
S S 600
Usvaja se promjer užeta d = 14 mm.
26
3.10. ZADATAK
Nestandardni koloturnik je zadan prema Slika 3.10-1.
Potrebno je odrediti njegov prijenosni odnos.
Slika 3.10-1: Nestandardni koloturnik
Rješenje
Prijenosni odnos koloturnika određujemo kinematičkom analizom. Kako bismo mogli odrediti početnu točku
analize, potrebno je pobliže promotriti koloturnik. Sa slike vidimo da su užnice 1, 2 i 4 vezane za nosač,
odnosno nepomične su, dok su užnice 3 i 5 pomične. Kod nepomičnih užnica pol brzine je u središtu.
Započnemo li analizu od užnice 5, iz plana brzina slijedi:
v3  3  vQ . (3.10.1)
Analizom užnice 4 dolazimo do izraza:
v1  3  v3 . (3.10.2)
Naposljetku, uvrštavanjem izraza u opću formulu za
izračun prijenosnog odnosa dobivamo:
v1 3  v3 3  3  vQ
ik     9. (3.10.3)
vQ vQ vQ
Slika 3.10-2: Plan brzina
27
3.11. ZADATAK
Westonov diferencijalni koloturnik ima broj zubi lančanika
e
nj
15/14. Poznat je i stupanj djelovanja donjeg lančanika koji
za
η1 r2
di
iznosi 0 = 0,97 te za oba gornja lančanika 1 = 0,95.
Potrebno je izračunati:
a) prijenosni odnos; vF
b) stupanj djelovanja koloturnika u radnom i kočnom B
stanju (uvjet samokočnosti koloturnika);
c) koliki se teret može dizati s tim koloturnikom uz F 1 2
silu na lancu od F = 300 N? Koja je sila potrebna
za spuštanje tog tereta? Fsp v2
vQ
v1 η0
A
Q
Slika 3.11-1: Westonov koloturnik
a) Prijenosni odnos
Prijenosni odnos koloturnika slijedi iz kinematičke analize, odnosno iz odnosa brzina na donjem i gornjem
lančaniku. Poznato je:
v1  v2 r1 r
vQ  ; v2  vF ; v1   v2   1 vF , (3.11.1)
2 r2 r2
odakle slijedi:
(r1 / r2 ) vF  vF vF  r 
vQ   1  1 , (3.11.2)
2 2  r2 
pa je prijenosni odnos
vF 2 2 r2
ikol    . (3.11.3)
vQ 1  r1 / r2 r2  r1
Budući da je kod lančanika z2/z1 = r2/r1, izraz (3.11.3) možemo napisati i kao:
vF 2 2 z2
ikol    (3.11.4)
vQ 1  z1 / z2 z2  z1
Za z2 – z1 = 1 prijenosni odnos je:

ikol  2 z2  30. (3.11.5)
b) Stupanj djelovanja koloturnika u radnom i kočnom stanju (uvjet samokočnosti)

Potrebni pogonski moment na lančaniku, bez gubitaka, i teorijska sila dizanja iznose:
Q Q r2  r1 Q
M te  Fte r2   r2  r1  ; Fte   . (3.11.6)
2 2 r2 ikol
Za donji (3.11.7) i gornji (3.11.8) lančanik prilikom dizanja (radno stanje) vrijedi (Slika 3.11-1):
F1  F2 ; F1  F2  Q; (3.11.7)
28
F r2  F1 r1  F2 r2 1 , (3.11.8)
gdje 1 obuhvaća gubitke oba gornja lančanika.
Potrebna pogonska sila za radno stanje (dizanje) nakon sređivanja iznosi:
0  1 r 
FQ   1 , (3.11.9)
1  0  0 1 r2 
tako da je stupanj djelovanja u radnom stanju:

Fte 1  0 1  r1 / r2
r   1 . (3.11.10)
F 2 1  o1 (r1 / r2 )
Kako je za lančanik r1/r2 = z1/z2, stupanj djelovanja izražen s brojem zubi je:
1  o 1  z1 / z2
r  1  0, 446. (3.11.11)
2 1  01 ( z1 / z2 )
Za spuštanje (kočno stanje) vrijedi:
F2  F10,k ; F1  F2  Q;  F2  Q 1  1 /  0,k  , (3.11.12)
pa je potrebni moment na lančaniku u kočnom stanju:

 r  Q r2  r1 
M k  F2 r2 1k  F1 r1  F2  r2 1,k  1   0,k 1,k  . (3.11.13)
  1  0,k r
 0,k   2 
Iz posljednjeg izraza je vidljivo da rezultat za Mk može biti i negativan kada je η0,kη1,k < r1/r2. Pozitivni Mk
znači da pri jednolikom spuštanju tereta treba teret pridržavati silom Fk na polumjeru r2 (Fk r2 = Mk), kao što
je prikazano na Slika 3.11-2. Ako je Mk < 0, mehanizam je samokočan, a teret se može prisilno spuštati
jedino uz djelovanje sile Fsp na polumjeru r1, pri čemu je Fsp r1 = |Mk|. Faktor iskoristivosti u kočnom stanju
treba stoga izraziti kao odnos potrebnog momenta u kočnom stanju Mk i teorijskog momenta Mte:
Mk 2  0,k1,k  r1 / r2 2 0,k1,k  z1 / z2
k    , (3.11.14)
M te 1  0,k 1  r1 / r2 1   0,k 1  z1 / z2
gdje je:
0,k  2  1 0  0 ; 1,k  2  1 1  1 . (3.11.15)
Time se utvrđuje predznak i veličina ηk, a time i podatak da li pri spuštanju treba teret pridržavati silom Fk na
polumjeru r2 ili ga treba prisilno spuštati djelovanjem sile Fsp na polumjeru r1. U ovom primjeru je:
2   z /z
k   0,k 1,k 1 2  0, 2326. (3.11.16)
1  0,k 1  z1 / z2
Dovoljno točno ηk se može izračunati i iz:

1
k  2   0,243. (3.11.17)
r
Budući da je ηk < 0, mehanizam je samokočan. Samokočnost mehanizma se može utvrditi i na sljedeći način;
prema (3.11.14), za ηk < 0 treba vrijediti:
r1 z1 z2
=   0,k 1,k; ili  0,k  1,k  1. (3.11.18)
r2 z2 z1
U ovom primjeru vrijedi:
29
z2
 0,k  1,k  0,9835 < 1, (3.11.19)
z1
što znači da je mehanizam samokočan.
Mk r2
Fk
B Msp
Fsp
1 2
Q/2 Q/2
A η0
Q
Slika 3.11-2. Sile pri spuštanju
c) Teret koji je moguće podići s F = 300 N, te sila za spuštanje tog tereta

Iz jednadžbe snage, uz izračunati stupanj djelovanja, slijedi teret kojeg se može dizati:
Q vQ vF
F vF  ;  QF r  F ikol r  4012,3 N . (3.11.20)
r vQ
Sila potrebna za spuštanje tog tereta slijedi iz potrebnog momenta za spuštanje:

Q
M sp  Fsp r1   M k  Qte k    r2  r1 k . (3.11.21)
2
Konačno, računamo silu za spuštanje:
Q  r2  r1  Qr 
Fsp   k    2  1 k )  33,33 N. (3.11.22)
2 r1 2  r1 
30
3.12. ZADATAK
Za koloturnik (Slika 3.12-1), zadano je:
 omjeri radijusa r1/r = 2/3; r4/r1 = 0,8;
 stupnjevi djelovanja η0 = 0,97; η1 = 0,96.
Potrebno je:
a) izračunati prijenosni odnos vF/vQ;
b) izvesti izraz za stupanj djelovanja u radnom i kočnom stanju;
c) izračunati njegovu veličinu te odnos F/Q pri dizanju i spuštanju tereta. Koji je uvjet samokočnosti
toga mehanizma?
η1
r1 r4 r
η1 spremište
S4 S1 lanca
S1 S44
vF
v4 v1
Fr
4 1 4 2 3 1
η0
vQ
η0
Q Q
Slika 3.12-1: Složeni diferencijalno – faktorski koloturnik
a) Prijenosni odnos vF/vQ

Opis koloturnika: Pogon koloturnika se ostvaruje pomoću izdvojenog lanca na lančaniku polumjera r. Teret
je zavješen na faktorskom lančanom koloturniku, tako da kuka visi na 4 lanca, čiji su izlazni krajevi 1 i 4
prebačeni preko lančanika polumjera r1 odnosno r4 i složeni u spremištu S1 odnosno S4. Pri dizanju tereta
lanac 1 se diže s brzinom v1 dok se drugi kraj lanca 4 spušta s brzinom v4. Prijenosni omjer koloturnika je
odnos brzine pogonskog člana vF i brzine radnog člana (tereta) vQ, ikol = vF/vQ.
Polaganje lanca: Lanac za dizanje ide iz spremišta S1 preko lančanika polumjera r1 i spušta se (oznaka 1) do
lančanika u pomičnom bloku, diže se zatim (oznaka 2) do lančanika u nepomičnom bloku, spušta se (oznaka
3) do drugog lančanika u pomičnom bloku, diže se (4) na lančanik polumjera r4 na pogonskoj osovini i preko
njega spušta u spremnik S4.
Kinematička analiza:
Brzina vrtnje svih lančanika na pogonskoj osovini je ista, pa vrijedi:
vF v1 v4 r1 r4
    v1  vF ; v4   vF . (3.12.1)
r r1 r4 r r
Za faktorske koloturnike općenito vrijedi (vidjeti Herold Z, Šćap D, Hoić M (2020). Prenosila i dizala,
poglavlje: Koloturnici) da je brzina dizanja tereta jednaka zbroju brzina krajeva užadi (ili lanaca)
podijeljenom s brojem užadi na kojima visi teret. U promatranom primjeru, krajevi imaju brzine v1 i vs, pa je
brzina dizanja:
31
v1  v4
vQ  , (3.12.2)
u
gdje je u = 4, broj lanaca (ili užeta) iznad kuke. Uvrštenjem (3.12.1) u (3.12.2) slijedi prijenosni odnos
mehanizma:
vF vF 4r r / r1
 r1  r4   4 vQ ;  ikol   4 . (3.12.3)
r vQ  r1  r4  1  r4 / r1 
Budući da je zadano r1/r = 2/3; r4/r1 = 0,8, slijedi:
vF r / r1
ikol  4  30. (3.12.4)
vQ 1  r4 / r1 
b) Iskoristivost u radnom stanju i kočnom stanju

Stupanj djelovanja u radnom stanju jest omjer teorijske i stvarne potezne sile:
Fte
r  . (3.12.5)
Fr
Kao što se vidjelo iz prethodnih primjera, teorijska sila slijedi iz:
vQ Q Q
Fte vF  Q vQ ;  Fte  Q   , (3.12.6)
vF ikol 30
a odgovarajući moment na pogonskom lančaniku je Mte = Fte r. Iskoristivost u radnom stanju slijedi iz
ravnoteže sila donjeg bloka (Error! Reference source not found.):
1  0 1  0
F1  F2  F3  F4  F4 (1  0  02  03 )  Q;  F4  Q 4
Q , (3.12.7)
1  0 1  0u
i ravnoteže momenata gornjeg bloka (Error! Reference source not found.):
Fr r  F4 r4  F1 r1 / 1 . (3.12.8)
η0
F4 F1
F2 F3
η0
Slika 3.12-2: Sile na faktorskom koloturniku Slika 3.12-3: Sile na lančanicima
Nakon sređivanja, potrebni moment na pogonskoj osovini iznosi:

1  0 1 u 1 r4 
M r  Fr r  Q r1   0 , (3.12.9)
1   0u  1 r1 
a iskoristivost u radnom stanju:
32
M te 1  r4 / r1
r   fk 1 (3.12.10)
Mr 1  1 0u 1 (r4 / r1 )
gdje je:
1 1  0u
fk  ; u  4. (3.12.11)
u 1  0
Analognim postupkom izračuna se iskoristivost u kočnom stanju:
u 1
1  0,k 1,k0,k  r4 / r1
k  u u
, (3.12.12)
1  0,k 1  r4 / r1
gdje je
1 1
0,k  2   0 ; 1,k  2   1 . (3.12.13)
0 1
c) Izračun vrijednosti stupnjeva djelovanja, odnos F/Q te uvjet samokočnosti

Uvjet samokočnosti: treba biti:
u 1 u 1 r1
k  0;  r4 / r1  1,k 0,k ; ili usk  1,k  0,k  1. (3.12.14)
r4
Slijede rezultati:
ikol  30; r  0,6137; k  0,3778. (3.12.15)
Uvjet samokočnosti:
usk  1,09  1, (3.12.16)
što znači da mehanizam nije samokočan.
Pogonska i kočna sila iznose:

Q Q
Fr   0,0543 Q; Fk  k  0,0126 Q. (3.12.17)
ikol  r ikol
33

03 Koloturnici

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

03 Koloturnici

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Poglavlje 3 Koloturnici

a) Obični faktorski koloturnik

Napomena: Obratiti pažnju na skretne užnice ukoliko postoje.

b) Udvojeni faktorski koloturnik

c) Inverzni faktorski koloturnik

Slika 3.1-1: Skica mehanizma

Ukupni stupanj djelovanja mehanizma pri spuštanju tereta

b) Prijenosni odnos reduktora ired

c) Potrebni moment na izlaznom vratilu reduktora pri dizanju najvećeg tereta

d) Izračunati ostvarenu sigurnost užeta

Slika 3.2-1: Koloturnik

a) Prijenosni odnos koloturnika

b) Ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje u radnom i kočnom stanju

d) Moment na vratilu motora

Slijedi potreban moment na elektromotoru:

Slika 3.3-1: Koloturnik

a) Prijenosni odnos koloturnika

b) Ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje u radnom i kočnom stanju

d) Moment na vratilu motora

Slijedi potreban moment na elektromotoru:

Slika 3.4-1: Shema mehanizma

a) Obodna brzina na bubnju

b) Prijenosni odnos reduktora

c) Ukupni stupanj djelovanja mehanizma za dizanje u radnom i kočnom stanju

Slijedi moment na ulaznom vratilu reduktora:

Slika 3.5-1: Složeni faktorski koloturnik

a) Ukupni prijenosni odnos koloturnika

Slika 3.5-2: Plan brzina

b) Odnos F/Q pri jednolikom dizanju

Sada postoje svi uvjeti za izračun sile F4:

Konačno, za skretnu užnicu vrijedi:

Stupanj djelovanja cijelog mehanizma slijedi iz:

c) Odnos F/Q pri jednolikom spuštanju tereta

d) Rezultirajuća sila na osovini užnice a u radnom stanju

Budući da se teret podiže te da je sila F pogonska, slijedi:

Slika 3.6-1: Kolica građevinskog granika

a) Iskoristivost koloturnika pri dizanju tereta

b) Dodatni otpori vožnji

Slika 3.7-1: Koloturnik

a) Prijenosni odnos koloturnika ik = v1 / v2

Užnica 1 uležištena je na nepomičnom osloncu zbog čega sama užnica nema

v2 Užnica 3 kinematički je najsloženiji dio ovog koloturnika. Njezino središte je

b) Stupanj djelovanja mehanizma i silu F pri jednolikom dizanju tereta

Uvrštavanjem (3.7.16) u (3.7.18):

Užnica 2 opterećena je s 4 sile, prema skici:

c) Stupanj djelovanja mehanizma i silu F pri jednolikom spuštanju tereta

Kao i u b) dijelu zadatka, za užnicu 3 vrijedi:

Uvrštavanjem (3.7.32) u (3.7.34) dobivamo:

dok daljnjim uvrštavanjem (3.7.32) u (3.7.35) dobivamo:

Užnica 2 opterećena je s 4 sile, prema skici:

Uvrštavanjem (3.7.31), (3.7.36) i (3.7.40) u (3.7.38), nakon sređivanja slijedi:

Budući da u kočnom stanju kočna sila treba biti:

Kočna sila pri jednolikom spuštanju tereta je prema (3.7.42):

Slika 3.7-12: Plan sila

Slika 3.8-1: Mehanizam podiznih vrata

a) Sustav zavješenja vrata

Slika 3.8-2: Sustav zavješenja vratnice na uteg

c) Opterećenje užadi i pogonska sila na lančaniku

Slika 3.8-3: Sile u mehanizmu podiznih vrata

Slika 3.9-1: Mehanizam podiznih vrata

a) Opterećenje užadi i pogonska sila na obodu lančanika

Slika 3.9-2: Sile u mehanizmu podiznih vrata

Težina utega i vrata je: