PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT (9)

Škola: Nastavnik:
Razred: V Datum: _______________
Nastavni predmet: Islamska vjeronauka
Nastavna tema: Ahlak
Nastavna jedinica: Islamsko vladanje
Tip nastavnog sata: Obrada novog gradiva
Oblici nastavnog rada: Frontalni i individualni
Nastavne metode: Metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora
Nastavna sredstva: Udžbenik vjeronauke, grafoskop, grafo – folija, kreda, tabla,
učenički pribor
Ciljevi nastavnog sata
Duhovni: Razvijanje svijesti o savršenstvu Allahove vjere, sve što je propisano u islamu
korisno je za čovjeka. odlikovanje dječje duše neporočnošću i sjajem, da mu iz srca
izbija vjera i iskrenost te da se sam uzdiže u čistoti i produhovljenosti. Islam ima
svoj metod vezivanja muslimana za raznovrsne duhovne obaveze kako bi uvjek
pazio na svoju neporočnost, sjaj, čistotu i iskrenost.
Odgojni: Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: "Odgajajte djecu na tri svojstva: ljubav prema vašem
Vjerovjesniku, ljubav prema njegovoj porodici i ljubav prema učenju Kur'na, jer će
nosioci Kura'na biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim vjerovjesnicima i
ajboljim robovima na Dan kada drugoga hlada neće biti."
Obrazovni: Usvajanje, teoretsko raščlanjivanje i sistematizacija islamskih utemeljenih
obaveza prema djeci koji su dužni upotpuniti svi roditelji muslimani.
Funkcionalni: Razvijanje sposobnosti zapažanja, doživljavanja, uočavanja, razumijevanja,
zaključivanja i slično.

STRUKTURA ČASA

UVODNI DIO
Es – selamu alejkum!
Ponavljanje prethodne nastavne jedinice, kroz pitanja i odgovore.
Pregled domaće zadaće i najava nove nastavne jedinice.
Pozivati na dobro, a sprečavati zlo je Božija zapovijed. Allah dž. š. to naređuje ovim riječima:
«Neka među vama bude jedna skupina ( ljudi ) koja će pozivati na dobro i naređivati ono što
je lijepo, a zabranjivati ono što je ružno! To su oni koji će biti spašeni...» (Alu 'Imran, 104).

Jednom prilikom Muhammed a.s. je rekao: «Allah dž. š. je naredio meleku da sruši jedan grad
na njegove sta,novnike. Tada je rekao melek: - Ima među njima jedan Tvoj vjernik koji nije
pogriješio ni koliko se okom može trepnuti. Na to Allah dž.š. reče: Sruši ga i na njega i na
njih, jer se on nikada nije naljutio na njihov postupak...»
Iz ovih Allahovih i Pejgamberovih riječi vidimo da nas je Bog dž. š. izričito zadužio da
upućujemo na dobro, a sprečavamo zlo.

GLAVNI DIO
Napisati naslov –AHLAK-
Riječ ahlak predstavlja množinu arapske riječi hulukun i označava urođenu sklonost,
ćud, način ljudskog ophođenja sa svijetom, duševna i moralna svojstva koja određuju i
formiraju način ljudskog vladanja. Iako se u središtu značenja pojma moral nalazi činjenje, a
u središtu značenja pojma ahlak duševna i moralna svojstva, može se reći da se pojam ahlaka
u svom značenju poklapa s pojmom morala. I ahlak i moral odnose se na čovjekovo činjenje
djela iz slobode. Ahlak predstavlja sadržaj one duševne i duhovne ljepote i dobrote koja se u
Kur'anu opisuje kao "sklad najljepši" (lekad haleknel-insane fi ahseni takwim), a koja se
postiže činjenjem dobra u predanosti Bogu, na putu čovjekova samosavlađivanja, voljnim,
emotivnim i intelektualnim naporom i unutarnjom borbom, "najvećom borbom" sa samim
sobom, u težnji ka Savršenstvu, Vječnosti, Jedinstvu, Dobroti, Ljepoti, Pravičnosti i drugim
svojstvima Božijim. Tirmizi u svojoj zbirci hadisa bilježi hadis u kojemu Allahov poslanik
Muhammed, alejhisselam, kaže: «Ekmelu-l-mu'minine imanen ahsenuhum hulukan", što
znači: "Najsavršeniji u vjeri su oni vjernici koji imaju najbolji ahlak". U drugom hadisu, koji
u svome Musnedu bilježi Et-Tajalisi, Muhammed, alejhisselam, o ahlaku govori kao o svrsi
svoje poslaničke misije: "Buistu li utemmime husne-l-ahlak", što znači:
"Poslan sam da upotpunim ljepotu ahlaka".
U Muslimovoj zbirci nalazimo hadisku predaju u kojoj se kaže: "Fe inne huluka nebijjillahi,
sallallahu 'alejhi we sellem, kane-l-Kur'an", što znači: "Poslanikov ahlak bio je Kur'an".
Lijepa ljudska ćud, plemenite osobine, dobrota, poštenje, hrabrost, ponos, strpljivost, stid,
pravednost i krijepost određuju se pojmom dobrog ahlaka (ahlak-i-hamide), a loša ljudska
ćud, negativne osobine kao što su licemjerstvo, mržnja, zavidnost, laž i sklonost ka porocima
odreduje se pojmom lošeg ahlaka (ahlak-i-zemime).
Edeb je arapska riječ (pl. adab) koja je svojim značenjem u određenoj mjeri bliska
pojmu ahlaka. Smatra se da riječ edeb potječe od starog arapskog singulara de'b što je značilo
običaj, navika, u čemu su se podrazumjevali stari običaji. Kako su se naslijeđeni oblici
ponašanja pozitivno cijenili, nastala je oznaka za ispravno ponašanje i ophođenje.
Ilmu-l-ahlak je islamska etika, dakle, islamska nauka o moralu.
U klasičnoj islamskoj literaturi za ilmu-l-ahlak se kaže da je to nauka o vrlinama i sredstvima
kako da ih se njeguje, čuva i unapređuje, o porocima i sredstvima kako da se od njih sačuva.
Uistinu je Uzvišeni Allah s pravdom i mudrošću stvorio nebesa i Zemlju i zato traži od ljudi
da svoj život baziraju na istini i da postupaju samo po istini.
A islam - radi izuzetne važnosti koju pridaje istini - progoni lašce i žestoko ih osuđuje.
`Aiša, majka vjernika, kaže: “Nikakav gest nije Božijem Poslaniku odvratan kao laž.
Ebu Hurejre bilježi da je Božiji Poslanik rekao: ”Ko kaže djetetu: "Dođi, evo ti!" a ne da mu
ništa, to mu se ubraja u laž.'' (Ahmed)
Nepravedno svjedočenje je najgora vrsta laži. Musliman ne treba da se usteže da prilikom
svjedočenja kaže istinu, pa makar to bilo na štetu najbližeg i najdražeg čovjeka. Ne treba da
ga ometa ni rodbinska ni staleška veza. Ne smije ga pokolebati ni želja niti strah.
“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu
roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne
slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje
izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa’, 135)
Malik prenosi od Ibn Mes'uda: "Čovjeku koji laže i postupa po laži bit će ucrtana crna tačka
na srcu sve dok mu, na kraju, cijelo srce ne pocrni. Tada će biti upisan kod Allaha kao lažac".
Allah dž.š. kaže:“Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i
oni su pravi lažljivci.” (En-Nahl, 105)
Stid je jedna pohvalna osobina koja nagoni čovjeka da ostavi sve što je loše od govora, djela,
ponašanja ili uskraćivanja nečijeg prava. Od hadisa koji govore i zagovaraju stid svakako je i
hadis: " Od riječi koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih Božijih poslanika je i ova:
"Kad se ne stidiš, radi šta hoćeš." (Ahmed, Buharija, Ebu Davud i dr.) U objašnjenju ovog
kratkog hadisa, koji i pored svoje kratkoće sadrži brojne pouke, učenjaci su rekli dvije stvari:
Ukoliko se ne bojiš sramote za ono što činiš, radi ono na što te nagoni tvoja pokvarena duša, a
pred Allahom, dž.š., ćeš polagati težak račun za ta djela.
Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Stid i iman su uvijek jedno
pored drugog, pa ako jednog nestane, nestaće i drugog." (Hakim) Od Ebu Hurejre r.a. se
prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, i
najuzvišeniji je: "La ilahe illellah," a najmanji je uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio
imana." (mutefekun alejhi).
Od ljepote islama nekog čovjeka je da se ne zanima onim što ga se ne tiče.
ZAVRŠNI DIO
Ponavljanje nastavne jedinice.
Prepisivanje najvažnijih teza sa grafofolije

DOMAĆA ZADAĆA
Odgovoriti na pitanja strana 14.

FOLIJA

AHLAK – ISLAMSKO VLADANJE

Riječ AHLAK predstavlja množinu arapske riječi HULUK i označava:

ćud, narav, priroda, karakter, običaj, navika.
Može se reći da se pojam ahlaka u svom značenju poklapa s pojmom morala.
I ahlak i moral odnose se na čovjekovo činjenje djela iz slobode.
Muhammed, alejhisselam, kaže:
"Najsavršeniji u vjeri su oni vjernici koji imaju najbolji ahlak".
Edeb je arapska riječ koja je svojim značenjem u određenoj mjeri bliska pojmu
ahlaka. Smatra se da riječ edeb potječe od starog arapskog singulara de'b što je
značilo običaj, navika, u čemu su se podrazumjevali stari običaji.
Ilmu-l-ahlak je islamska etika, dakle, islamska nauka o moralu.