PUČKO OTVORENO UČILIŠTE PROFOKUS

FITOAROMATERAPIJA
RIJEKA

ĐENI FRANKOVIĆ

SMOLE I BALZAMI U FITOAROMATERAPIJI

Završni rad

Rijeka, 2017.
Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................................................................... 3
OPĆENITO O SMOLAMA I BALZAMIMA............................................................................................... 3
SMOLE ............................................................................................................................................. 3
BALZAMI .......................................................................................................................................... 3
2. UPORABA SMOLA I BALZAMA U FITOAROMATERAPIJI ................................................................... 4
BALSAMUM PERUVIANUM – PERU BALZAM ...................................................................................... 5
BALSAMUM TOLUTANUM – TOLU –BALZAM...................................................................................... 7
BENZOE (RESINA BENZOES) – BENZOJEVA SMOLA ............................................................................. 8
OLIBANUM – TAMJAN ....................................................................................................................... 10
MYRRHA (GUMMIRESINA MYRRHA) – MIRA .................................................................................... 13
ELEMI ................................................................................................................................................. 16
KOPAIBA ............................................................................................................................................ 17
GALBANUM – GUMMI RESINA .......................................................................................................... 19
SMOLE CRNOGORICA ........................................................................................................................ 20
OSTALE BILJNE VRSTE KOJE U SVOM SASTAVU SADRŽE SMOLE ....................................................... 25
OSTALE SMOLE .................................................................................................................................. 28
3. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 30
4. IZVORI ................................................................................................................................................ 31

2
 1. UVOD
OPĆENITO O SMOLAMA I BALZAMIMA

Smole i balzami su vrlo kompleksne prirodne tvari koje imaju dugu tradiciju primjene
u liječenju. Koristili su se kao antiseptici, protuupalna sredstva, antireumatici, diuretici i
purgativi, u liječenju dišnih bolesti, za zacijeljivanje rana te kod kožnih i spolnih bolesti. Zbog
svog terapijskog djelovanja i danas su česta tema znanstvenih istraživanja.

SMOLE

Prirodne smole (Slike 1. i 2.) su amorfni proizvodi koji većinom nastaju u stabljici i
kori, rijeđe u lišću nekih drvenastih biljaka i izlučuju se u balzamu, spontano ili kad se biljka
ozlijedi. Kada iz balzama ispare hlapljiva ulja u kojima su otopljene, smole zaostaju kao
većinom krte i prozirne mase. Smole su u posve čistom stanju bez okusa i mirisa, boja im je
redovito žuta do smeđa, rijeđe crvena ili zelenkasta, gustoće 0.9 – 1.3 g/cm³, tališta između
40 - 360°C. Nisu topive u vodi, u alkoholu su neke lako topljive (benzojeva smola), druge
samo djelomično, u drugim su organskim otapalima potpuno topive. Smole su po kemijskom
sastavu složene smjese organskih spojeva, npr. smolnih kiselina, smolnih alkohola, estera,
ugljikovodika itd.. Smole ne gnjile, pa su se već u starom Egiptu i Kartagi upotrebljavale za
balzamiranje trupala.

Slika 1. Kapljica smole Slika 2. Sakupljanje smole

BALZAMI

Balzami su tvari koje izlučuju neke drvenaste biljke spontano ili kad su ozlijeđene;
sastoje se uglavnom od smolastih tvari otopljenih u hlapljivim uljima te od terpentina,
aromatskih kiselina (benzojeve, cimetne) i njihovih estera. Dobivaju se zarezivanjem,
tiskanjem ili iskuhavanjem kore ili drva. Redovito su gusti, polutekući i ugodna mirisa; na
zraku se skrute i postaju slični smoli. Topljivi su u alkoholu i eteru, nisu topljivi u vodi.
Upotrebljavaju se u tehnici, medicini, farmaciji i parfimeriji.

3
2. UPORABA SMOLA I BALZAMA U
FITOAROMATERAPIJI
Na riječ smola, vjerojatno većina nas najprije pomisli na smolu crnogorica, onu
ljepljivu masu koja je ponekad tvrda, gumenasta, ponekad skoro tekuća, lijepih boja i
posebnog mirisa. Svatko tko ju je jednom probao pod prstima ili još gore na odjeći,
zna da je neće oprati vodom i da mora posegnuti za nekim jačim otapalom da bi je se
riješio. U narodu se za svaku takvu tvar koja biljka izlučuje kaže smola (rezina), ali u
fitoaromaterapiji moramo jasnije objasniti te biljne produkte, ponajprije zbog
njihovog kemijskog sastava, načina na koji se dobivaju, odnosno načina na koji ih
biljka izlučuje. Osim smola crnogorica od kojih neke vrste rastu samoniklo u našim
krajevima i tamjana koji nam je poznat kao kandilo u vjerski obredima, postoje i
druge biljne vrste, koje ne rastu kod nas, a koje sadrže smole i slične produkte.

Produkte koje biljke izlučuju nazivamo oleorezinama, koje se sastoje od hlapive

komponente esencijalnog ulja i nehlapive komponente smole. Dijelimo ih na:

1. Oleorezine u užem smislu sastavljene su od hlapivih komponenti i nehlapivih

smola. Primjeri su oleorezine elemije, tršlje te terpentini iz borova.
2. Gomorezine i gomooleorezine koje u svom sastavu imaju polimerne gume.
Primjeri su tamjanovci, mira i galbanum.
3. Balzami su oleorezine bogate benzojevom i cimetnom kiselinom te njihovim
esterima. Primjeri balzama su peru i tolu balzam, benzoin i tamanu (kalofil)
balzam.
4. Smole (rezine) su nehlapivi ostaci koji ostaju nakon vodeno parne destilacije
oleorezina i danas imaju ograničenu upotrebu.

U prirodi postoji veliki broj oleorezina, smola i balzama koji nalaze svoju
primjenu u fitoaromaterapiji. U Europskoj farmakopeji službeno je navedno sedam
smola i balzama: BALZAMUM PERUVIANUM, BALZAMUM TOLUTANUM, BENZOE
TONKINENSIS, BENZOE SUMATRANS, COLOPHONIUM, MYRRHA I OLIBANUM. Postoje
naravno i druge vrste koje treba spomenuti zbog njihovog ljekovitog djelovanja. U
svom završnom radu nisam se mogla ograničiti samo na vrste biljaka koje izlučuju
smole bilo fiziološki ili mehanički, jer bi onda trebala izostaviti neke vrste koje smolu
sadrže u svojoj lisnoj masi, a iz kojih dobivamo vrlo vrijedna eterična ulja. Tu mislim
na veliki broj crnogorica, tršlju, bušin, a ne smijemo zaboraviti ni pčelinji propolis.

Kriterij po kojem sam odabrala vrste smola i balzama i njihov redoslijed obrade
u radu je važnost i učestalost njihove primjene u fitoaromaterapiji. Prvo sam obradila
smole i balzame, kao takve, produkte ili nusprodukte koje biljke izlučuju putem svojih
tkiva za izlučivanje. Najčešće nastaju shizolizigeno, proces u kojem jedan dio stanice

4
najprije akumulira sekret, zatim stanice liziraju (raspadanje stanične membrane), a
onda okolne stanice nastalu šupljinu dodatno ispunjavaju sekretom (tamjanovci,
mira). Shizigeno nastajanje ili lokalno razdvajanje staničnih stijenki, proces je u kojem
stanice u svoju blizinu luče produkte, najprije nastaju šupljine koje okolne stanice
ispunjavaju sadržajem; žlijezde četinjača iz obitelji Pinaceae (bijeli bor, jele).

Kao što sam u uvodu navela smole i balzami imaju svoju tradicijsku primjenu
kroz povijest, bilo u liječenju, u vjerskim obredima, u balzamiranju mumija...
Spominju se u zapisima o njihovoj upotrebi i dobivanju u doba prije Krista, bili su
važna trgovačka roba radi koje su se vodili ratovi. U literaturi postoje stvarno
interesantni sadržaji koji nam predočuju koliko su ih ljudi nekada koristili i koliko su
im bili važni. Danas je njihova uloga u liječenju zasigurno pala, ponajprije u službenoj
medicini, ali se i dalje koriste u pripravcima za liječenje bilo kao tinkture, u sirupima,
mastima ili balzamima.

U svom radu neću se puno zadržavati na povijesti, kemijskom sastavu i

određivanju, već na njihovoj primjeni u fitoaromaterapiji. Možemo slobodno reći da
je njihova primjena puno veća u aromaterapiji, odnosno najvažnija je upotreba
eteričnih ulja dobivenih destilacijom vodenom parom oleorezina, balzama i smola.
Njihovo korištenje u liječenju i način upotrebe prikazati ću kod svake vrste koju sam
obradila, a to su:

BALSAMUM PERUVIANUM – PERU BALZAM

(Slike 3. i 4.)

Vrsta: Myroxylon balsamum (L.) Harms var.pereirae (Royle) Harms

Porodica: Fabaceae – mahunarke

Slika 3. Peruanski balzam Slika 4. Stablo peruanskog balzamovca

5
Općenito o biljci:

Stablo je visoko 20-30 metara koje raste u brdskim šumama Srednje Amerike,
na uskom obalnom području republike San Salvador. Sadi se i u Hondurasu,
Gvatemali, a preneseno je na Floridu i Šri Lanku. Naziv Myroxylon potječe od grč.
riječi myron što znači melem i xylon što znači drvo. Naziv peru balzam dali su španjolci
koji su ga uvozili iz Lime, Perua.

Način dobivanja i svojstva balzama:

Kod peru balzama interesantan je način dobivanja balzama. U neozlijeđenom

stablu ima malo balzama tako da se stabla moraju mehanički tretirati kako bi se
dobile veće količine balzama. U studenom i prosincu tupim predmetima udara se po
kori drveta površine 30x15 cm, nakon ozljede odlupi se kora, pa to potiče biljku na
povećanu sekreciju balzama. Nakon pet dana počinje zarezivanje u koru, a balzam
koji istječe hvata se u krpe. Da bi se biljku potaknulo na što veću sekreciju, nastale
rane pale se bakljama 4-5 min. Nakon osam dana nastupi jako izlučivanje balzama koji
se i dalje hvata u krpe. Ponavljaju se još dublja zarezivanja u koru te paljenje površine,
dok se na kraju cijeli dio kore ne skine, samelje i iskuha vodom. Izdvoji se vrlo gust
balzam koji se dalje pročišćava da bi se dobio oficinalan produkt kakav zahtijevaju
farmakopeje.

Balzam je bistra tamnosmeđa tekućina, karakterističnog i ugodnog mirisa koji

podsjeća na vaniliju i benzoe.

Kemijski sastav:

Sadrži do 75% cinameina (tekuća smjesa koja se sastoji od 25 – 40% benzil-

benzoata i 10-25% benzil-cinamata). Smola sadrži ester perurezinotanola s cimetnom
kiselinom, 3-5-% nerolidola, male količine vanilina, do 10% slobodne cimetne kiseline,
malo benzojeve kiseline i malo kumarina.

Djelovanje i uporaba:

„Balzam za rane“. Djeluje kod lakših ozljeda kože i za regeneraciju kožnog

tkiva kod eritema, opeklina, crvenila kože, infekcija kože i hemeroida. Djeluje
antibakterijski. Vrlo je dobar dodatak losionima i sredstvima za njegu tijela te
kremama. Iritativan je za probavni sustav ako se koristi oralno. Koristi se kao
antiparazitik, protiv svraba, u liječenju saboreje (pospješuje rast kose). Ne smije se
koristiti kao njega za djecu i ne smije se koristiti kroz duži vremenski period.

U aromaterapiji pomaže kod problema sa spavanjem, nervoze, stresa i

unutarnje neravnoteže. Dodaje se u kreme za njegu i terapiju bolesti kože u
količinama od 10-20%. Ne preporuča se nanošenje čistog peru balzama.

6
 Eterično ulje peru balzama, ugodnog mirisa na vaniliju koristi se u izradi
prirodne kozmetike u koncentraciji do 20%. Koristi se za njegu suhe kože, u izradi
ljekovitih balzama za suhu i ispucalu kožu ruku i nogu, u sredstvima za njegu lica s
aknama, kao sastojak za izradu dezodoransa, te sastojak uljnih mješavina kod liječenja
dekubitusa.

Apsolut se u izradi parfema uglavnom koristi kao bazna nota vanilije i kao
fiksativ. Miris na vaniliju, slatkast, karamelast, topao i senzualan sastojak je
orijentalnih, cvjetno-drvenastih parfema.

BALSAMUM TOLUTANUM – TOLU –BALZAM

(Slika 5.)

Vrsta: Myroxylon balsamum (L.) Harms var genuinum Baillon

Porodica: Fabaceae – mahunarke

Slika 5. Tolu balzam

Općenito o biljci:

Visoko stablo do 25m, malo se razlikuje od vrste iz koje se dobiva Peru balzam,
samoniklo raste u tropskim krajevima Južne Amerike. Naziv je dobio po provinciji Tolu
u Kolumbiji.

Način dobivanja i svojstva balzama:

Kora stabla zareže se u obliku slova V i ispod se učvrste posudice za skupljanje

balzama. Stablo se može zarezati i na dvadesetak mjesta, a samo skupljanje balzama
traje mjesecima.

7
 Svježi balzam je žute boje i polučvrsta je masa, koja poslije postaje čvrsta,
smolasta, crvenkastosmeđa te se može usitniti u prašak žute boje. Miris je vrlo
ugodan i aromatičan, na vaniliju i benzoj.

Kemijski sastav:

Sadrži 7-8% cinameina, 75-80% smole, koja je smjesa estera tolu-rezinotanola

s benzojevom i cimetnom kiselinom. Ima i malo vanilina i nerolidola. 1,5-3% eteričnog
ulja sastoji se od monoterpena i seskviterpena.

Djelovanje i uporaba:

Tolu balzam je antiseptik i ekspektorans. Za razliku od peru balzama, tolu

balzam se uzima oralno, koristi se u obliku sirupa za iskašljavanje. Dobar je kod svih
oblika dišnih infekcija. Vrlo je aromatičnog okusa pa se može davati i kao djelatna tvar
i kao korigens okusa u fitoterapijskim pripravcima za liječenje dišnih infekcija. Oralno
se koristi u sirupima u koncentracijama do 20%.

Njegova glavna upotreba je u parfimeristici, gdje je cijenjen zbog svog toplog ,

nježnog, pomalo začinjenog mirisa.

BENZOE (RESINA BENZOES) – BENZOJEVA SMOLA

(Slike 6. i 7.)

Vrste: Styrax tonkinensis (Pierre) Craib ex Hartwich – storaks

Styrax benzoin Dryander – storaks

Porodica: Styracaceae – storaćevke

Slika 6. Žućkastobijeli komadi Slika 7. Crvenkastosmeđi komadi

8
Općenito o biljci:

Drvenaste biljke, rasprostranjene u tropskim i suptropskim krajevima.

Način dobivanja i svojstva balzama:

U Styrax stablo staro 6-10 godina, na Tajlandu, zarezuje se toliko dugo dok ne
odumre. Urežu se trokutaste rane, vertikalno, 40cm udaljene jedna od druge. Počinje
se zarezivanjem od dna stabla, pa u serijama prema vrhu. U kori drva nalaze se
shizolizigeni sekrecijski prostori. Prvo istjecanje smole se odbacuje, jer je jako
ljepljiva. Nakon tri mjeseca nastavlja se zarezivati, jer se tek tada dobiva produkt
potrebne kakvoće.

To su žučkastobijeli do crvenkastosmeđi komadi ili čvrsta , plosnata ili

zaobljena zrna različite veličine. Miris je vrlo karakterističan i ugodan; pojačava se
zagrijavanjem. Okus je blago aromatičan, najprije slatkast, a poslije ljut.

Na tržištu su važnije dvije vrste benzojeve smole:

1. Benzoe siamensis – Siam-benzoe

2. Benzoe sumatrae – Sumatra-benzoe

Kemijski sastav:

Siam-benzoe sadrži 10-20% slobodne benzojeve kiseline, 6% alfa-siarezinolne

kiseline te oko 0,3 vanilina. Glavna sastavnica benzojeve smole je 60-80% koniferilnog
benzoata.

Sumatra-benzoe sadrži 10% slobodne cimetne kiseline i do 6% benzojeve

kiseline te njihove estere. Sadrži triterpensku kiselinu, u ovoj smoli nazvanu
sumarezinolna kiselina.

Djelovanje i uporaba:

Benzojeva smola djeluje dezinficirajuće, protuupalno i antioksidativno.

Tinktura se upotrebljava kao 2%-tna otopina za ispiranje usta ili nerazrijeđena za
mazanje bolesnih desni. Koristi se i oralno kao ekspektorans. Tinktura je i aromatik i
antiseptik u raznim kozmetičkim preparatima. Kod spravljanja tinkture za korištenje u
kozmetičkim pripravcima, potapa se 10% benzojeve smole u 90%-tnom etanolu, a
koristi se u malim količinama do 0,5% i to na kraju pripreme. Pogodna je u
emulzijama za tretiranje suhe, osjetljive ili nadražene kože.

9
 Eterično ulje koristi se za regeneraciju kože, tretiranje opeklina, zacjeljivanje
rana, kod osipa, dermatitisa, ekcema i psorijze.

Apsolut potiče regeneraciju kože, a pripravcima daje ugodan miris vanilije.

Zbog svog mirisa koristi se i u izradi parfema. U pripravke se dodaje u količini 1-2,5%.
Osim za probleme sa kožom koristi se i kod respiratornih tegoba: astme, bronhitisa,
laringitisa te olakšava iskašljavanje. Djeluje i kod artritisa, gihta, reumatizma,
problema sa cirkulacijom, kod probavnih smetnji, smiruje nadutost, te pomaže pri
uklanjanju infekcija mokračnog sustava.

OLIBANUM – TAMJAN

(Slike 8-10)

Vrsta: Boswellia sacra Roxb. – tamjanik

Porodica: Burseraceae

Slika 8. Kapi smole tamjana Slika 9. Tamjan

Slika 10. Stablo tamjanovca

Općenito o biljci:

10
 Vrste roda Boswellia su drvenaste biljke, tropskog ili suptropskog porijekla.
Boswallia carteri raste kao nisko i jako razgranato stablo ili grm u brdskom području
Jemena i na obalama Somalije.

Boswellia sacra Roxb. (sin. B. glabra) potječe iz južne Arabije, a Boswellia

papyrifera Hochst. iz Nubije i Somalije.

Način dobivanja i svojstva balzama:

Tamjan se dobiva zarezivanjem u koru stabla i grana. Smola (kao mliječni sok)
skrutnjava se djelomično u obliku suza, a djelomično pada na tlo, koje se pokriva
pleterom od palminih grana. Prvi produkt je svijetao, proziran i najkvalitetnija je
sirovina, a drugi sadrži i komadiće zemlje pa je lošije kvalitete.

Kemijski sastav:

Tamjan se sastoji od 3-8% eteričnog ulja, 60-70% smole, 27-35% gume.

Eterično ulje tamjana sadrži uz α-pinen, α-felandren, sabinen, β-farnezen i male
količine terpenskog alkohola vebenola te odgovarajućeg ketona verbenona. Ovisno o
biljnoj vrsti različit je i kemijski sastav eteričnog ulja.

Djelovanje i uporaba:

O opisu djelovanja i korištenja tamjanovca koristiti ću jedan članak dr.sc.

Stribora Markovića u kojem povezuje kemizam, upotrebu i djelovanje tamjana na
njegov svojstven način: „Gotovo svi tamjanovci sadrže zanimljive kemijske spojeve
koje nazivamo pentacikličke triterpenske kiseline. Ako vam je to komplicirano, onda
još treba reći da su to derivati bosvelične kiseline. Dva najčešća spoja su 11-keto-β-
bosvelična kiselina i acetil-11-keto-β-bosvelična kiselina. Oni se smatraju i
odgovornima za djelovanje.

Mehanizam djelovanja tamjanovca vrlo je zanimljiv. Većina klasičnih nesteroidnih

protuupalnih lijekova, poput ibuprofena ili slavne acetil-salicilne kiseline, djeluje na
poseban sustav enzima koji nazivamo ciklooksigeneza. Na taj način smanjuju upalu i
bol, što je jedan od glavnih razloga zbog kojeg ljudi posežu za tom klasom lijekova.
Ekstrakt indijskog tamjanovca djeluje na vrlo sličan sustav, a to je sustav
lipooksigenaza, i to tako što smanjuje lokalne upalne čimbenike – leukotriene. Neko
vrijeme mislili smo kako je u tome cjelokupna tajna djelovanja tamjanovca. I,
naravno, bili smo u krivu. Naime, ispitivanjima mehanizma djelovanja shvatili smo
kako ekstrakt tamjanovca djeluje na molekule koje omogučuju nakupljanje upalnih
stanica u tkivu i nazivamo ih ICAM-1 i VCAM-1. Kad smanjimo broj tih molekula ,
smanjuje se i prodor upalnih stanica, što je korisno kod, primjerice, asteoartritisa i
drugih upalnih bolesti. Uz to, ekstrakt tamjanovca djeluje i na enzime koji rastu u

11
upalnim i degenerativnim bolestima i nazivaju se matriks metaloproteinaze. U
normalnim okolnostima, ti enzimi zadueni su za polagan proces razgradnje i
pregradnje tkiva, koji je u savršenoj ravnoteži sa sustavom koji ponovno izgrađuje
zdravo tkivo. Nažalost, u različitim bolestima jača aktivnost tih enzima, što dovodi do
razgradnje. Sprječavanje pretjerane aktivnosti matriks metaloproteinaza još je jedan
od mehanizama djelovanja tamjanovca. Taj složeni mehanizam nije novost: mnoge
ljekovite biljke djeluju na niz čimbenika u organizmu i polako ih otkrivamo. Za
nekoliko godina vjerojatno ćemo znati i više detalja o biljci koja možda s razlogom
nosi epitet svetosti.

Vrlo često nismo svjesni koliko se tamjanovac opsežno istraživao u kliničkim

studijima. Prema ESCOP-u, tamjanovac se koristi za liječenje: bolnog osteoartritisa (u
dozi od 250 do 1200mg dnevno, podijeljeno u tri doze) i upalnih bolesti crijeva (u dozi
od 900 do 3600mg dnevno, podijeljeno u tri doze). Ekstrakt koji se koristi mora biti
etanolni (4,2-5,9 : 1) i obično sadrži više od 65% derivata bosvelične kiseline.
Tamjanovac se ispitivao i na druge bolesti, poput astme, no najzanimljiviji je kod
osteoartritisa (artroze), pa je postao i svojevrsni sinonim fitoterapije u ovoj bolesti.
Vrlo često ekstrakt tamjanovca nalazi se u fiksnim kombinacijama s glukozaminom,
kondroitinom i drugim molekulama, koje su također korisne kod osteoartritisa“.

Eterično ulje tamjana koristi se za ublažavnje živčane napetosti i depresije,

revitalizira iscrpljrno tijelo i um, uravnotežuje emocije. Umiruje hiperaktivnost,
nestrpljivost, nemir i razdražljivost.

Katkad se koristi i za olakšavanje dišnih tegoba ali zbog visoke cijene tu su ga

zamijenila druga ulja sličnog kemizma.Vlaži, njeguje, tonizira i obnavlja zrelu, suhu i
osjetljivu kožu, umiruje i omekšava grubu i ispucalu. Ubrzava zacjeljivanje ožiljaka,
rana, čireva i plikova. Ublažava upalna stanja, bakterijske i gljivične infekcije kože.

Dominique Baudoux prepisuje recepte sa eteričnim uljem tamjana kod teške

imunodeficijencije.

Koristi se u izradi parfema kao fiksativ mirisa cvjetnih nota.

12
MYRRHA (GUMMIRESINA MYRRHA) – MIRA

(Slika 11.)

Vrsta: Commiphora molmol Engler – dragomasnik, mirotoč

Porodica: Burseraceae

Slika 11. Mira

Općenito o biljci:

Vrste Commiphora su trnoviti grmovi ili niska stabla rasprostranjena na

Arapskom poluotoku i u istočnoj Africi. Nepravilni trodijelni listovi su nasuprotni,
cvjetovi su maleni a trnovi veliki. Vrsta Commiphora molmol Englar (sin. Commiphora
myrrha (Ness) var. molmol) daje produkt koji na farmaceutskom tržištu dolazi pod
nazivom afrička ili somalijska mira.

Način dobivanja i svojstva balzama:

Balzam nastaje u shizolizigenim kanalima kore koji curi iz stabla prirodno ili
češće iz zarezanih mjesta, a na zraku se skrutne.

Ima karakterističan miris, ugodan i aromatičan. Okus je aromatičan i nagorak,

pomalo ljut.

Kemijski sastav:

Sastoji se od vrlo složene smjese strukturno različitih spojeva, svrstane u tri

grupe:

Eteričnog ulja – žuto do žutozeleno i gusto. Postotak eteričnog uljau literaturi jako
varira: 6-7%, 2-10%, 2,5-8%, te 1,5-17%. U ulju prevladavaju seskviterpeni;

13
furanoseskviterpeni i seskviterpenski ugljikovodici. Od monoterpena u ulju ima α-
pinena, dipentana, kadinena, herabolena, limonena, cinamaldehida i
kuminalaldehida.

Smole – 25-40%, a sastoji se od diterpenskih kiselina: α-komiforske, β-komiforske i γ-

komiforske kiseline i njihovih estera, komiforinske kiseline, α-heramobirola,
heraborezana i komiferina, te od triterpenskih kiselina.

1. Gume – 30-60%. Glavna frakcija daje nakon hidrolize arabinozu, galaktozu, ksilozu
te 4-0-metilglukuronsku kiselinu.

Mira sadrži i steroide kampesterol, kolesterol i β-sitosterol.

Djelovanje i uporaba:

Drevne su civilizacije poznavale miru još prije rođenja Krista. Stari egipćani
cijenili su miru više od zlata (balzamiranje), a kod grka je bila sinonim za parfem.
Kućanice su spaljivale komadiće mire kako bi rastjerale buhe. Stari židovi koristili su
miru kao sredstvo za pročišćavanje tijela i duha.

U ayurvedskoj medicini vjeruje se da mira pomlađuje tijelo i duh, obrće proces

starenja i spriječava propadanje organizma. Danas se koristi liječenje reproduktivnih
organa i za jačanje krvi.

Tinktura mire – sadrži mješavinu gorkih, adstringentnih tvari, reskog okusa.

Poboljšava cirkulaciju, ublažava hladnoću i slabost, pa je odličan tonik kod umora i
iscrpljenosti. Vrijedna za reprodktivne organe, poboljšava krvotok u maternici,
regulira menstrualni ciklus i olakšava grčeve. Razrijeđena tinktura mire koristi se za
grkljanje kod grlobolje, upale krajnika, kod infekcija poput afta ili trihomonijaze ili kao
vodica za ispiranje usta kod upale desni.

Eterično ulje dobiva se vodeno parnom destilacijom oleorezina. Sadrži

futanoeuderm-alfa-1,3-dien, kurceren, linderten. Jakog je antibakterijskog,
antivirusnog i protuupalnog djelovanja, smanjuje pretjerani rad štitnjače.

Njegova antiseptična i protuupalna svojstva koriste se u njezi ispucale i

umorne kože, za tretiranje čireva, psorijaza, svrbeži i suhog ekcema. Vrijedan je
sastojak za preparata za tretiranje rana , hemeroida i dekubitusa. Fungicidno svojstvo
se pokazuje dobrim za tretiranje gljivičnih oboljenja, kandidijaza (oralnih i vaginalnih)
i ostalih dermatomikoza (lišajeva).

Preporučuje se ga koristiti u mješavinama za tretiranje artritisa, različitih

upala, menstruacijskih tegoba, infekcija urinarnog trakta i tegoba sa prostatom.

14
 Potiče rad probavnog sustava. Smanjuje nadutost, ublažava proljev i potiče
apetit.

Indiciran u liječenju hipertireoze (oralno i dermalno).

Kontraindikacije: ne koristiti u slučajevima hipotireoze.

Miris ulja mire djeluje umirujuće na psihu i često se koristi za poticanje

meditativnog stanja.

D. Baudoux prepisuje korištenje eteričnog ulja mire za niz problema:

 Za opekline (kao gel)

 Sloma živaca, anksioznosti, fobije, teške depresije (kao uljnu mješavinu za
utrljavanje)
 Prevenciju strija (uljnu mješavinu)
 Kontaktnog dermatitisa (uljnu mješavinu)
 Psorijaze kod djece i odraslih
 Gingivitisa i parodontitisa (gel)
 Hipertireoze kod odraslih
Recept: EU mire 2ml
EU mažurane 2ml
EU kima 2ml

Upotreba: 2 kapi mješavine ukapati na ¼ kocke šećera, na žličici maslinovog ulja 3x na

dan prije jela.

15
ELEMI

(Slika 12.)

Vrsta: Canarium Luzonicum

Porodica: Burseraceae

Slika 12. Elemi

Općenito o biljci:

To je tropsko drvo, autohtono sa Filipina ali može ga se pronaći u Južnoj i

Srednjoj Americi, Ausraliji, Brazilu i Indiji. Visoko je do 30 metara, a zarezivanjem kore
dobiva se oleorezina. Plodovi drva nazivaju se manila ili pili oraščići i sadrže hranjivi
protein i gustu biljnu masnoću.

Način dobivanja smole:

Bjelkasta oleosmola izlučuje se iz debla i prikuplja kad se osuši. Najviše smole

drvo izlučuje tijekom kišne sezone.

Djelovanje i uporaba:

Poznato je njeno korištenje već tisućama godina, egipćani su je koristili za

balzamiranje. U Srednjem vijeku već je poznat po svojim ljekovitim svojstvima gdje se

16
koristio kao balzam. Smola se koristi kalo biljni lijek za liječenje bronhitisa, katara,
jakog kašlja, u njezi zrele kože,tretiranje ožiljaka i rana.

Etrično ulje dobiva se vodeno parnom destilacijom oleorezina. Glavni sastojci

ulja su limonen, elemicin, alkohol elemol, seskviterpen elemen, monoterpen
felendren. Djeluje protiv bakterija, virusa i gljivica. Ima protuupalni učinak, potiče
zacijeljivanje rana. Dosta se koristi u kozmetičkoj i parfemskoj industriji. Stimulira
zacjeljivanje kože pa je neizostavno ulje u njezi masne, sklone aknama, kožnih upala i
tretmana ožiljaka. Zbog protuupalnih svojstava primjenjuje se kod bakterijskih
infekcija probavnog sustava. Ulje je aromatičnog i oštrog citrusnog mirisa.

KOPAIBA

(Slika 13.)

Vrste: Copaifera officinalis

Copifera langsdorffi

Copaifera reticulata

Porodica: Fabaceae

Slika 13. Kopaiba smola

Općenito o biljci:

Vrste Copaifera imaju jako razgranata stabla, narastu 15-30 metara visine.
Proizvode mnogo malih bijelih cvijetova i male voćne mahune sa 2-4 sjemenke.
Postoji 35 vrsta Copaifera, pretežno u tropskoj Južnoj Americi. Vrste koje se koriste u
liječenju: c.langsdorffi pretežno nalazimo u Brazilu, c.reticulata je autohtona u
Amazoniji, a c.officinalis javlja se na širokom području diljem Južne Amerike. Jedno
stablo može dati do 40 litara oleoresina godišnje, što ga čini održivim resursom
prašume koji se može sakupljati bez uništavanja stabla ili šume u kojoj raste.

17
Kemijski sastav:

Smola sadrži oko 15% hlapivog ulja. Preostali sastojci su smole i kiseline.
Glavne biološki aktivne tvari su seskviterpeni (može ih sadržavati više od 50%),
diterpeni i terpenske kiseline. Kopaiba smola je najveći poznati prirodni izvor
seskviterpena kariofilena, biljne tvari koja je dokazana snažnim protuupalnim
učincima.

Djelovanje i uporaba:

Prirodna smola sadrži diterpen kauren, koji se ne nalazi u destilatu, pa je

pogodnija kod zacjeljivanja i regeneracije kože od destiliranog ulja kopaibe. Βeta-
kariofilen, molekula koja komunicira sa kanabinoidnim receptorima u koži. To potiče
stanice kože da proizvode beta-endorfin, jedan od hormona sreće.

Zbog svog protuupalnog djelovanja nalazi svoju primjenu kod svih kožnih
iritacija i upala, ali i upalnih tegoba probavnog sustava (Chronova bolest, iritabilini
kolon).

Zbog analgetičkog djelovanja nađe se i u recepturama za za tretman artritisa,

glavobolja, fibromijalgija, išijasa i dr.

Zbog izraženog protuupalnog djelovanja i slatkastog, balzamičnog mirisa,

koristan je sastojak formulacija za njegu svih tipova kože.

U emotivnom smislu koristi se za ublažavanje straha, briga i tjeskobe.

Eterično ulje ima snažno protuupalno djelovanje. Koristi se kod infekcija

mokračnog trakta; uretritis, cistitis. Kod bronhopulmonalnih infekcija, bolova u
mišićima; modrica, istegnuća, manjih iščašenja, kod bolova u zglobovima; artritisa,
reumatizma.

Koristi se u pripravcima za liječenje rosacee i seboreičnog dermatitisa.

18
GALBANUM – GUMMI RESINA

(Slika 14.)

Vrste: Ferula galbaniflua (Ferula gummosa)

Porodica: Apiaceae

Slika 14. Ferula galbaniflua

Općenito o biljci:

Višegodišnja biljka visine oko 1 metar. Obilno raste na obroncima planinskog

lanca sjevernog Irana.

Način dobivanja smole:

Biljka smolu spontano izlučuje, ali se uglavnom dobiva tako da biljka odsječe
neposredno iznad korijena. Galbanum se obično pojavljuje u obliku bjelkastih,
žučkastih ili crvenkastih suza, veličine graška. Uglavnom prozirna masa pomiješana sa
komadićima biljke ili sjemena. Na nižim temperaturama ima konzistenciju čvrstog
voska, a na višim postaje ljepljiva i zastezljiva masa.

Miris je neobičan i neugodan, okus gorak i jedak.

Tradicionalno se koristi kao stimulans, ekspektorans i antispazmolitik. Kod

liječenja kroničnih bolesti bronhijalne sluznice, amenoreje i kroničnog reumatizma.
Izvana se koristi kod oteklina, rana, gnojnih rana.

Kemijski sastav:

Monoterpeni: beta-pinene, alpha-pinene, delta- 3-carene.

19
Djelovanje i upotreba:

Eterično ulje ima svoju najveću primjenu parfemskoj industriji.

Dobiva se vodeno parnom destilacijom oleorezina. Sadrži do 85%

monoterpena (od toga do 50%α-pinena) i cijeli niz drugih spojeva.

Zbog svog protuupalnog i antibakterijskog djelovanja indiciran je u liječenju

kod upalnih bolesti kože; stafilokokni apscesi, stimulira rad mokračnog sustava,
potiče i regulira menstruaciju. Koristi se kod astemije i umora.

SMOLE CRNOGORICA

U narodnoj medicini malo je biljaka od kojih je poznato toliko pripravaka kao

od biljaka s igličastim listovima. Koriste se u pripravcima za reumatske bolesti,
sirupima, mastima, pripravcima za utrljavanje, kupeljima i čajevima. Izdanci sadrže
eterično ulje, gorke tvari, trijeslovine i smole.

Od svih se vrsta crnogorice dobiva smola terpentin, a iz nje se izoliraju

eterična ulja. Ulja su jakog djelovanja i jako iritativna za kožu pa stoga moramo biti
oprezni sa primjenom.

Smole kod crnogorica nastaju primarno, spontano u drvu ili kori stabla, a
zarezivanjem, odnosno oštečivanjem stabla dolazi do jačeg izlučivanja smole. Stvaraju
se u shizogenim ili lizigenim kanalima ili spremnicima. Mnoge vrste crnogorica sadrže
oleorezine, a eterična ulja dobivaju se destilacijom oleorezina ali i drugih dijelova
biljke (listova, grančica, kore ploda), a sastav im je relativno sličan. Iz ove skupine
biljaka dobivamo vrijedna eterična ulja u liječenju dišnog sustava, ali prvenstveno u
liječenju reumatskih bolesti.

Eterična ulja biljnih vrsta iz porodice Pinaceae

BIJELI BOR Pinus sylvestris L.

Eterično ulje može se dobiti destilacijom grančica s listovima, ali i destilacijom

oleorezina, a sastav im je relativno sličan.

U eteričnom ulju dobiveno vodeno parnom destilacijom iglica bora dominiraju

monoterpeni (preko 70%), uglavnom pineni, limonen, mirceni. Sadrži manje količine
seskviterpena, alkohola borneola i do 10% estera bornil acetata.

Ulje djeluje na funkcije hipofize, potiče i uravnotežuje lučenje kortizola.

20
Indikacirano kod:

 astme, alergije (dermalno)

 reumatoidnog artritisa, artroza (dermalno)
 hipotenzije (dermalno)
 autoimunih bolesti općenito (dermalno)
 kao pomoć kod infektivnih bolesti (dermalno)

Ulje je sigurno, ali zbog visokog sadržaja terpena potrebno je pripaziti da ulje
ne bude staro i oksidirano, jer takvo jako nadražuje kožu.

PRIMORSKI BOR Pinus pinaster Ait., Pinaceae

Ulje dobiveno vodeno parnom destilacijom oleorezina sadrži do 95%

monoterpena; α-pinen, β-pinen, limonen imali dio seskviterpena; β-kaliofilen.

Indicirano kod:

 respiratornih infekcija (bronhitis, katar)

 bolova u mišićima i zglobovima (reumatizam, giht, išijas)
 mokračnih i bubrežnih infekcija (cistitis, uretritis)
 kod slabosti i umora

Ulje isključivo za dermalnu primjenu, koristi se u količini do maksimalno 20%,

obavezno razrijeđenog u biljnom ulju.

BOROVICA Juniperus communis L., Cupressaceae

Eterična ulja borovice mogu se dobiti iz grančica i pseudoploda. Vrsta ima više
varijeteta, pa ovisno o podvrsti i organu iz kojeg se destilira ulje, sastav može varirati
u količini monoterpena (pinena), estera (bornil acetata i terpenil acetata) te alkohola
(terpineol-4).

Indicirano kod:

 upala zglobova, reumatoidnog artritisa (dermalno)

 mijalgija (dermalno)
 nakupljanja limfe (dermalno)

Ulja koja sadrže varijabilni udio alkohola (10-20% terpineola-4) stimuliraju rad
egzokrinog dijela gušterače, korisna su kod kamenaca u žučnom mjehuru i kao blagi
diuretik. Obično se koristi oralno, ali s velikim oprezom. Ulje se ne smije koristiti

21
oralno kod smanjene funkcije bubrega i upalnih bolesti bubrega, te kod upale
gušterače.

Hidrolat borovice koristi se u losionima za čišćenje masne kože, u pripravcima protiv

celulita, u šamponima za masnu kosu, u kupkama za stopala, u maskama za lice.
Može se koristiti i oralno: za detoksikaciju organizma, stimulira rad bubrega i
spriječava zadržavanje vode u organizmu. Upotreba kod reumatizma i artritisa;
pomaže izbacivati toksine iz bubrega, spriječava nakupljanje mokračne kiseline.

Kod borovice osim eteričnog ulja i hidrolata, u fitoterapiji koristi se i osušeni

pseudoplodovi. Droga je jak diuretik, a stimulira i rad probavnog sustava. Indicirana je
kod manjih bubrežnih tegoba, kao diuretik u kurama detoksikacije, kao aperitiv kod
manjka apetita.

Primjena: infuz se priprema od 2 grama droge na 200 ml. vode, pije se do 3

puta na dan, ali ne više od 10 dana.

Kao i eterično ulje kontraindicirano je kod kod upale bubrega i bubrežne

nakapnice, jer djeluje iritirajuće na epitel bubrega. Ukoliko se koristi duže vrijeme
može izazvati oštečenja praćena pojavom proteina i krvi u mokraći.

CEDROVI: ATLASKI CEDAR – Cedrus atlantica Pinaceae; HIMALAJSKI CEDAR – Cedar

deodara Pinaceae; VIRĐINIJSKI CEDAR – Cedrus virginiana Cupressaceae.

Oleorezine, drvo, kora, listovi i plodovi (češeri) tradicionalno su se koristili u

liječenju dišnih i urinarnih bolesti te kod reumatoidnog artritisa.

Sva ulja cedrova dobivaju se destilacijom drveta vodenom parom. Ulje

atlaskog cedra sadrži seskviterpene i seskviterpenol atlantol, te seskviterpenske
ketone. U ulju himalajskog cedra dominantni su seskviterpenoli himahalol i
alihimahalol, te ketoni atlantoini. Ulje virđinijskog cedra seskviterpene cedrene i
tujopsen, te seskviterpenole cedrol i vidrol.

Atlaski i himalajski cedar izvrsni su limfotonici, lipolitici i djeluju na arterijsku

cirkulaciju. Koriste se dermalno kod:

 otečenih nogu, oteklina, slabog toka limfe u organizmu

 proširenih vena
 celulita
 ateroskleroze (dermalno i oralno)

Virđinijski cedar ne posjeduje jako limfotonično djelovanje, ali je zato vrlo

dobar za vensku cirkulaciju (venotonik). Koristi se dermalno u liječenju:

22
  proširenih vena
 hemeroida

Kontraindicirana primjena u trudnoći. Dermalna primjena je sigurna, ali oralna se ne

sugerira zbog moguće neurotoksičnosti. Velike doze ulja mogu djelovati na
metabolizam lijekova kao što su varfarin, dikumarol, te neki sulfonamidi.

Hidrolat atlaskog cedra jako dobar u njezi kose i vlasišta, pogotovo kod gubitka kose,
peruti, kod psorijaze. Koristi se u njezi masne kože i kože sklone aknama, u
pripravcima protiv celulita i pripravcima kod slabe cirkulacije.

ČEMPRES – Cupressus sempervirens L., Cupressaceae

Tradicionalno oleorezina i drvo koristilo se kao i tamjan u mnogim ritualima

antičkog doba, a u fitoterapiji kod menstrualnih tegoba, proljeva i dišnih tegoba.

Eterično ulje čempresa dobiva se vodeno parnom destilacijom iz drva,

grančica i listova. Ulje drveta je iznimno rijetko na tržištu. Ulje grančica i listova sadrži
uglavnom monoterpene (45-50% α-pinena i 25-50% δ-3-karena), seskviterpenola
cedrola, te malo diterpenola i diterpenskih kiselina.

Ulje se najčešče koristi kao limfotonik i venotonik. Djeluje na adenom prostate

i kod upale prostate, ima slabo antibakterijsko djelovanje, ali dobro djeluje na
bakterije roda Mycobacterium.

Glavne indikacije:

 verokoziteti vena (dermalno, oralno)

 edemi nogu (dermalno)
 hemoroidi (lokalno, supozitoriji)
 tuberkuloza pluća (inhalacije, dermalno, oralno)
 adenom prostate i upale prostate (supozitoriji)

Kontraindicirano kod mastoza. Oprez kod oralne upotrebe.

Hidrolat čempresa koristi se kod masne, nečiste kože. Regulira proizvodnju sebuma i
zateže pore. Upotreba u izradi blagih šampona za krhku kosu i kod svrbeži vlasišta.
Koristi se u pripravcima protiv celulita, u izradi gelova za bolju cirkulaciju (kod teških
nogu).

PLAVI ČEMPRES – Callitris intratropica, Cupressaceae

Ulje je dobiva vodeno parnom destilacijom drveta, a stabla iz kojeg se dobiva

moraju biti starija od trideset godina. U sastavu dominiraju seskviterpenki alkoholi

23
(gvajol) i seskviterpeni (gvajen, elemen) te azuleni kao što je gvajazulen. Ulje je
plavkaste boje, drvenastog mirisa. Jakog protuupalnog djelovanja, pa se koristi u
liječenju kožnih infekcija i upala, a korisno je i kod dišnih i urogenitalnih upala.
Uglavnom se koristi dermalno, u kozmetici se koristi za njegu svih tipova kože.

CRNA SMREKA – Picea mariana (Mill.) B.S.P. Pinaceae

Eterično ulje dobiva se vodeno parnom destilacijom iglica. Sadrži dosta

monoterpena, alkohola borneola, te estera.

Stimulira rad nadbubrežne žlijezde, a ima i protugljivični učinak.

Glavne indikacije kod:

 astme, alergija (dermalno)

 reumatoidnog artritisa, artroza (dermalno)
 hipotenzije (dermalno)
 autoimunih bolesti općenito (dermalno)
 enteritisa izazvanih gljivicama (oralno)
 hipertireoze (oralno i dermalno)

Ulje sigurno za upotrebu, ali treba paziti kod starih oksidiranih ulja.

Ostala eterična ulja iz porodice borova i njihova primjena:

BIJELA JELA Abies alba Mill. – koristi se kod kroničnog bronhitisa, ne smije se koristiti
duže vrijeme zbog moguće neurotoksičnosti i nikako se ne smije koristiti oralno.

SIBIRSKA JELA Abies sibirica Ledeb - također se koristi kod bronhitisa.

KANADSKA JELA Abies balsamea L. – koristi se kod bronhitisa, bolova u mišićima i

zglobovima, kod rumatizma, kod fizičkog umora.

Primjer: kod reumatizma i osteoartritisa (D. Baudoux)

Eu zimzelena: 1ml

Eu ajowana: 1ml

Eu limunskog eukaliptusa 2ml

Eu lavandin super 2ml

Eu kanadske jele 1ml

24
 Upotreba: 4-6 kapi mješavine ulje lokalno utrljati, tri puta na dan do značajnog
poboljšanja.

Na tržištu se mogu naći brojna ulja crnogorica koja se koriste uglavnom u

liječenju dišnih infekcija: DUGOLISNI BOR - P. Palustris Mill., ELIOTOV BOR – P. eliotti
Engel., CRNI BOR – P.nigra J.F. Arnold, ALEPSKI BOR - P. halepensis Mill., ŽUTI BOR –
P. ponderosa

OSTALE BILJNE VRSTE KOJE U SVOM SASTAVU SADRŽE SMOLE

KALOFIL (TAMANU) Calophyllum inophylum L., Clusiaceae

Biljka samoniklo raste u Polineziji i jugoistočnoj Aziji, a danas se uzgaja na

Madagaskaru i Havajima. Kalofil je lijepo stablo, sjajnih listova, mirisnih bijelih
cvijetova koji podsječaju na cvijetove naranče. Plod i sjemenke zajedno se prešaju i
nastaje gusta pasta koja se u lokalnoj medicini koristi za tretiranje svih upalnih tegoba
kože i opeklina. Iz nje se dobiva uglavnom mutno, jako zamućeno ulje s vidljivim
talogom, žuto-zeleno do tamno zeleno sive boje. U talogu se nalazi smolasti materijal
koji se rafiniranjem može ukloniti. Koncentracija smolastih supstanci varira od 10-
30%. Ulje je karakterističnog mirisa gorkih arašida i jako gorkog okusa. Glavni sastojci
su oleinska (do 35%) i linolna kiselina (do 45%).

Ovo je ulje nezamjenjivo u tretmanu svih upalnih bolesti kože: ekcema,

psorijaze, seboreje, rosacee. Djeluje antivirusno: u kombinaciji sa eteričnim uljem
ravensare lijek je za infekcije kože i protiv herpes virusa. Dobar je dodatak tretmanu
infekcija humanim papilona virusima. Ne nadražuje sluzokožu, pa se može
primjenjivati na spolnim organima i analnom otvoru. Zbog sadržaja kumarina stavlja
se u ulja i kreme protiv proširenih vena i ispucalih kapilara. Ulje je viskozno i relativno
se polagano upija. Koristi se kao anti-age ulje jer stimulira sintezu kolagena. Neke
vrste kalofila kao što su C. lanigerum i C. Teysmanii proizvode grupu flavonoida koji se
zovu neoflavonoidi, a djeluju protiv HIV-a.

25
 Relativno skupo ulje, ali njegova djelotvornost opravdava cijenu.

Primjer upotrebe: uljna mješavina za tretiranje rosacee (D. Baudoux):

Eu bušina: 1ml

Eu egipatskog geranija: 2ml

Eu mrkve: 1ml

Eu smilja: 1ml

Vitamin E: 0,5ml

Bu tamanu: 10ml

Bu pšeničnih klica: do 100ml

TRŠLJA – Pistacia lentiscus L., Anarcadiaceae

Tršlja je malena, mediteranska, grmolika biljka veličine do 3 metra, ovalnih

sjajnih listića. Zarezivanjem biljke dobiva se oleorezina koja poput grančica i listova
esencijalnog ulja. Oleorezina je bila lijek protiv proljeva, žvakala se za osvježenje daha
(mastika). Djelovanje tršlje kod neugodnog daha se temelji na specifičnom djelovanju

26
protiv bakterija koje puno metaboliziraju sumporne spojeve, upravo one koji najčešće
izazivaju loš zadah.

Vodenom destilacijom listova dobiva se esencijalno ulje koje sadrži

dominantno monoterpene (pinene, felandrene, mircene), monoterpenole kao 4-
terpineol i kadinole. Ovo ulje je jedno od najboljih venotonika, nezamjenjivo je u
liječenju svih oblika problema sa venama. Smanjuje oteknuća prostate. Koristi se kod
proširenih vena, bolnih i umornih nogu, zastoja limfe (otečene noge), kod sinusitisa i
hemoroida, a adjuventno se koristi i kod prostatitisa, jer smanjuje tegobe nastale
upalnim povećanjem prostate.

BUŠIN – Cistus ladanifer L., Cistaceae(Slika 15.)

Slika 15. Bušin

Grm koji naraste 1 – 2,5 metra visine, uskih kopljastih iglica, iznad tamno a
ispod svjetlo zelene boje. Cvijetovi bijeli, mirisni. Izvorno raste na zapadnom dijelu
Mediterana, na Korzici, Španjolskoj i Portugalu, a ono što u Dalmaciji zovu bušin nije
vrsta C. Ladenifer, već druge vrste iz tog roda. Poznat je i po nazivu labdanum, što
označava oleogomorezinu iz lista, koja se tradicionalno koristila kod menstrualnih,
probavnih i dišnih tegoba.

Esencijalno ulje dobiva se destilacijom listova i grančica , a teško ga je destilirati jer je

biljka prilično smolasta i ljepljiva. Bogato je monoterpenima (oko 50% α-pinena),
diterpenolima (labdanoli i labdandioli), te sadrži nešto ketona i kiselina. Ima
antivirusno i protuupalno djelovanje. Pomaže zaustavljanju krvarenja, djeluje
smirujuće i potiče rad parasimpatikusa. Dragocjeno je u kozmetici jer pojačava
vlaženje kože. Indiciran je kod:

 virusnih infekcija, pogotovo dječjih virusnih bolesti (dermalno)

 autoimunih bolesti, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa (dermalno,
oralno)
 lokalnih krvarenja, manjih rana na koži (dermalno)

27
  upale živaca (dermalno)

Eterično ulje bušina je sinonim za anti-age, no bušin je koristan i kod suhe kože, uz
biljna ulja daje joj vlažnost i tonus. Pomaže kod akni, smanjuje crvenilo kože pa se
koristi kod rozacee. Odlično se slaže sa djelovanjem sjemena mrkve. Koristi se i u
parfimeristici. Relativno je visoke cijene, ali se koristi u malim koncentracijama (0,1-
1%) jer je vrlo intenzivnog mirisa i djelovanja.

Hidrolat bušina kao i etrično ulje bušina koristi se kao sastojak tonika i krema protiv
bora, „anti-age“ hidrolat. Ima ugodan miris meda i cvijeća, blag za kožu, ima i
antivirusno djelovanje, smiruje crvenilo, pa se koristi kod rosacee. Koristi se u
oblozima za podočnjake, pa čak i oralnim putem kod virusnih i autoimunih bolesti.
Lijepo se slaže sa hidrolatima stolisnika, ruže, cimetovca i nerolija. Ulazi u sastav
losiona poslije brijanja.

ZMAJEVA KRV – Croton lechleri

Ekstrakt je smola koja se dobiva zarezivanjem biljke, a sama je biljka stvara

kako bi se zaštitila od ozljeđivanja. Koristi se u kozmetičkim preparatima za obnovu
kože, zajedno sa maceratima koji regeneriraju kožu. Glicerolni eksrakt se dodaje u
koncentraciji od 2-4% u vodenu fazu i smije se grijati, a može ga se dodati i na kraju u
još toplu emulziju. Emulzije oboji roza-crvenom bojom.

OSTALE SMOLE

PČELINJI PROPOLIS – prirodna ljekovita tvar, koju ne izlučuje biljka ali izvorno nastaje
iz biljke. Naime, pčele skuplaju smolastu izlučevinu s lisnih pupoljaka topola, jablana
idrugih stabla, te ih enzimski obrađuju i koriste u obrani od mikroorganizama.

Identificirano je 150 sastojaka propolisa, a glavne ljekovite tvari su smola,

balzam, eterično ulje, flavonoidi, mineralne tvari i cvjetni prašak. Zahvaljujući tako
složenom sastavu, propolis je našao primjenu u liječenju mnogih bolesti. Ima niz
bioloških svojstava: antibakterijsko, antivirusno, antifungalno te protuupalno
djelovanje. Postoje brojne studije o njegovom antimikrobnom djelovanju na gram-
pozitivne i gram-negativne mikrobe. Proučavano je i njegovo djelovanje na bacile
tuberkuloze. Znanstvenim studijima dokazano je da ima jako imunostimulativno
djelovanje.

Ekstrakt propolisa u prirodnoj kozmetici koristi se u izradi pasta za zube,

sapuna, umirujućim gelovima kod uboda insekata, u maskama za lice kod
problematične kože, losionima poslije brijanja. Koristi se u koncentraciji 0,5-1%.

Uloga smola u izradi parfema

28
 Sirovi materijali koji spadaju pod okrilje smola i balzama ubrajaju se među
drevne komponente parfema, često kao temelj orientalne porodice mirisa.

Meki, balzamični mirisi uključuju vaniliju, benzoin, Peru balzam, Tolu balzam.
Posjeduju nježan ton, dok u isto vrijeme lagano omotavaju i imaju izražen karakter.
Oni popravljaju cvijeće tako da traje duže, a zahvaljujući svojim svojstvima, kada se
koriste u većim količinama, proizvode polu-orijentalce ili „florientals“ (u kombinaciji
sa bogatim cvjetnim esencijama).

Smolasti sastojci uključuju tamjan, miru, katran breze, elemi. Ovi materijali su
dublji, te ostavljaju dugotrajan trag koji dodaje originalnosti i jaču projekciju cijelog
sastava. Budući da oni sami potjeću iz kore drveća u obliku kristaliziranih smolastih
„suza“, vrlo dobro se kombiniraju sa drvenim mirisima.

29
3. ZAKLJUČAK
Već sam na početku rada spomenula da je najveća primjena smola i balzama u
aromaterapiji, odnosno korištenje njihovih esencijalnih ulja. Po kemijskom sastavu
vidimo da su to večinom esencijalna ulja koji spadaju u grupu ugljikovodika (sadrže
uglavnom monoterpene i nešto seskviterpena), ali i iz grupe fenola; Tolu i Peru
balzam, benzoin, elemi, smole cedrova (sadrže fenolne kiseline i fenolne estere).
Ugljikovodici općenito, ali i vrste fenolnih ulja ovdje spomenutih nemaju jako
antimikrobno djelovanje, ali u sinergiji sa drugim uljima daju jako dobre rezulatate u
liječenju. Njihovom primjenom u njezi kože, liječenju upalnih bolesti kože, lokalnih
krvarenja i manjih rana na koži, edema, hemoroida, varikoziteta vena, kod astme i
bronhitisa, tuberkuloze pluća, infekcije prubavnog sustava, hipertireoze, adenoma i
upale prostate, kao pomoćna terapija tumora, kod autoimunih bolesti, reumatoidnog
artritisa i drugih bolesti koje sam gore navela kod svake vrste zasebno, možemo
zaključiti da je upotreba smola i balzama u fitoaromaterapiji velika.

30
4. IZVORI
 Hrvatska enciklopedija, Hrvatski leksifografski zavod
 Kuštrak D., 2005., Farmakognozija-fitofarmacija, Golden marketing – Tehnička
škola
 Marković S., 2005., Fitoaromaterapija, Centar cedrus
 Poštić S., 2009., A kao aromaterapija, Etera
 Baudoux D., 2003., Dermatologija – praktične knjige francuske aromaterapije,
Amyris
 http://www.plantagea.hr/
 Grlić LJ., 1986., Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec
 http://www.plantea.com.hr
 http://www.rain-tree.com
 https://www.punmiris.com

31