UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET TRAVNIK

ODSJEK/SMJER: Farmacija

UPOTREBA FITOTERAPIJE U LIJEČENJU

URINARNIH OBOLJENJA
ZAVRŠNI RAD

MENTOR: KANDIDAT:
Doc.dr. Nedžad Prazina Ömer Yalçın

Travnik, mart 2019. Godine

SADRŽAJ

SAŽETAK .................................................................................................................................. 4

SUMMARY ............................................................................................................................... 5

1. UVOD ................................................................................................................................. 6

1.1. Ciljevi istraživanja ....................................................................................................... 7

1.2. Metode i materijali....................................................................................................... 7

2. URINARNE INFEKCIJE U FITOTERAPIJI .................................................................... 9

2.1. Definicija ..................................................................................................................... 9

2.2. Epidemiologija i etiologija .......................................................................................... 9

2.3. Patogeneza ................................................................................................................. 10

2.4. Simptomi i znakovi .................................................................................................... 10

2.5. Fizikalni pregled ........................................................................................................ 11

3. KOJI JE UZROČNIK UROINFEKCIJA? ........................................................................ 11

3.1. Liječenje .................................................................................................................... 13

3.2. Biljke saveznice u borbi protiv urinoinfekcije .......................................................... 14

4. LIJEČENJE URINARNE INKONTINENCIJE KOD ŽENA .......................................... 15

4.1. Unos tekućine ............................................................................................................ 16

4.2. Liječenje drugih zdravstvenih stanja ......................................................................... 16

4.3. Liječenje urgentne inkontinencije i prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura ...... 16

4.4. Lijekovi ...................................................................................................................... 17

4.5. Liječenje stresne inkontinencije ................................................................................ 18

4.6. Ostale mjere ............................................................................................................... 19

5. HERBARIO NUOVO CASTORA DURANTEA – IZVOR PODATAKA O

FITOTERAPIJI U XVI. STOLJEĆU ....................................................................................... 19

5.1. Biljke s urološkim indikacijama ................................................................................ 21

5.2. Navedene biljke u aktualnoj fitoterapiji .................................................................... 25

2
6. LIJEČENJE I SPREČAVANJE URINARNIH INFEKCIJA ........................................... 31

6.1. Dijagnostika i simptomi............................................................................................. 38

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 39

LITERATURA ......................................................................................................................... 40

3
SAŽETAK

Gotovo svaka žena je jedanput u životu dobila infekciju urinarnog sustava odnosno
cistitis. Te infekcije prepoznajemo po bolnom, otežanom mokrenju i peckanju. Liječenje
cistitisa antiboticima ponekad je neuspješno zbog razvoja otpornosti bakterija na njih. No
priroda ima mnogo bolje rješenje. Najjači prirodni antibiotici i antiseptici preporučuju se
upravo kod akutnih i kroničnih oboljenja bez bojazni od neželjenih nuspojava. Provjerite koji
proizvodi sadrže provjerene sastojke u borbi protiv urinarnih infekcija?...Infekcije mokraćnog
sustava češće pogađaju žene. Uzrokuju ih bakterije koje se razmnožavaju na organima
mokraćnog sustava počevši od mokraćne cijevi pa do ostalih organa. U težim slučajevima
zbog čestih ponavljanja može doći do infekcije bubrega. Bakterija Escherichia coli je najčešći
uzročnik urinarnih infekcija a koja se prirodno nalazi u probavnom sustavu. Urinarne
infekcije se prepoznaju po simptomima peckanja, boli u donjem dijelu trbuha i problemima s
mokrenjem. Kod kroničnog ponavljajućeg cistitisa liječenje antibioticima nije dovoljno a
infekcije se vrlo često vraćaju. No iz prirode stižu najučinkovitiji lijekovi, prirodni antiseptici
i antibiotici koje se uspješno bore protiv urinarnih infekcija. To su američka brusnica, d-
manoza, medvjetka, ulje origana...

Ključne riječi: fitoterapija, urinarna infekcija, liječenje urinarnih infekcija.

4
SUMMARY

Almost every woman received a urinary system infection, or cystitis, once in her life.
These infections are recognized by painful, difficulty urinating and burning. Treatment of
cystitis with antibiotics is sometimes unsuccessful due to the development of resistance to
bacteria on them. But nature has a much better solution. The strongest natural antibiotics and
antiseptics are recommended precisely in acute and chronic diseases without fear of side
effects. Check which products contain proven ingredients in the fight against urinary
infections? ... Urinary tract infections more often affect women. They are caused by bacteria
that propagate on the organs of the urinary system, starting from the urinary tube to other
organs. In severe cases, frequent repetition may result in kidney infection. Escherichia coli is
the most common cause of urinary infections, and is naturally found in the digestive system.
Urinary infections are recognized by the symptoms of burning, lower abdominal pain, and
urinary problems. In chronic recurrent cystitis, treatment with antibiotics is not enough, and
infections are very often returned. But the most effective drugs, natural antiseptics and
antibiotics that successfully fight against urinary infections come from nature. These are
American cranberry, d-mannose, butterfly, oregano ...

Key words: phytotherapy, urinary infection, treatment of urinary infections.

5
 1. UVOD

Mokraćni sustav uključuje organe koji stvaraju i sakupljaju urin te ga izbacuju iz tijela,
održavajući tako ravnotežu vode i soli u organizmu. Jednostavno rečeno, on služi za
eliminaciju nepotrebnih produkata metabolizma, a sastoji se od gornjeg dijela (bubrezi i
mokraćovod) i donjeg (mjehur i mokraćna cijev). Krv se u bubrezima filtrira te od otpadnih
produkata, vode i soli nastaje urin koji prolazi kroz mokraćovode (ureter) i skuplja se u
mokraćnom mjehuru. U mjehuru je pohranjen urin koji se zatim eliminira iz organizma putem
mokraćne cijevi (uretra). Tijekom 24 sata izluči se oko 1,5 l, a normalan urin je sterilan (nema
bakterija, virusa niti gljivica), svjetlo žute je boje i nema neugodan miris. Mokraćni sustav
može biti zahvaćen različitim bolestima kao što su: bubrežni kamenci (nefrolitijaza), nefroza
bubrega, karcinom..., no najčešće su to infekcije. Urinarna infekcija je upalna bolest bilo
kojeg dijela urinarnog trakta, a uzročnici mogu biti gljivice, paraziti, virusi, iako su to
najčešće bakterije. Bakterijske infekcije mokraćnih puteva veoma su česte, po učestalosti
odmah iza infekcija gornjih dišnih puteva.

Najčešći put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora
mokraćne cijevi. Bakterije dospijevaju u urinani trakt kroz mokraćnu cijev i počinju se
množiti. Infekcija se širi uzlazno prema mjehuru i uzrokuje najčešću uroinfekciju - cistitis.
Ako se ne liječi, u mokraćovodima može uzrokovati upalu – uretritis, a u težim slučajevima i
u bubrezima (pijelonefritis). Žene su sklonije infekcijama donjeg mokraćnog sustava nego
muškarci, i to zbog anatomske razlike, jer imaju kratku mokraćnu cijev koja se nalazi u blizini
završnog dijela debelog crijeva, pa bakterije lakše ulaze u nju. Statistike pokazuju da više od
30% žena ima barem jednu uroinfekciju tijekom života.

Neka stanja organizma ili bolesti mogu biti čimbenici koji pogoduju nastanku
infekcije, primjerice anatomske ili funkcionalne promjene te dijagnostički ili terapijski zahvati
na urotraktu, kamenci, tumori, dijabetes... Urinarne infekcije česte su i u trudnoći, najčešće
između 4. i 24. tjedna. Važno ih je liječiti, jer se neotkrivena i neliječena bakterijska upala
mjehura kod trudnica može razviti u upalu bubrega koja povećava rizik prijevremenog
poroda, perinatalnu smrtnost te rizik za kasniju kroničnu bolest bubrega.

6
 1.1.Ciljevi istraživanja

Ovaj rad je istraživanje o narodnoj medicini u Bosni i Hercegovini, u obliku u kojem

se ona prakticira od prvih pisanih tragova do danas. Cilj je istraživanja bio prikupiti podatke o
različitim shvaćanjima bolesti, te različitim praksama liječenja i vjerovanjima povezanim s
njime u seoskim i gradskim sredinama u Bosni i Hercegovini. Moj zadatak je i da objasnim na
koji se način mogu zamijeniti industrijski lijekovi onim iz prirode, gdje se ljekovite biljke
mogu naći, koji se dijelovi koriste i kako. Pored ostalog, opisat ću neke biljke koje su najviše
korištene u mom kraju, a i šire.

Cilj mi je da objasnim koliki su značaj imale ljekovite biljke našim precima, koji se
nisu mogli osloniti na farmaceutske proizvode. Osobitu pažnju u ovom radu posvetila sam
praktičarima narodne medicine, kao i njihovoj ulozi u zajednici u kojoj žive i djeluju. Željela
sam ispitati koje su usluge praktičara narodne medicine i zašto se primjenjuju. U radu se
pokušavaju utvrditi njihove funkcije i promjene tih funkcija tijekom vremena. S obzirom da je
danas kontekst narodne medicine bitno izmijenjen te da je ponuda alternativnih načina
liječenja puno veća nego prije sto godina, nastojala sam istražiti one tradicije koje su postojale
u našim krajevima u prošlosti, a postoje i danas, kako u gradu tako i na selu. Podaci
prikupljeni terenskim istraživanjem uspoređeni su i upotpunjeni starijom građom s istog
područja.

1.2.Metode i materijali

Podatci o najnovijim istraživanjima koja su provedena u svrhu određivanja kemijskog

sastava i bioloških učinaka biljnih vrsta koje su naveli ispitanici dobiveni su pretraživanjem
baza znanstvenih časopisa World of Science i PubMed. Posebna pažnja posvetila se
ispitivanju farmakoloških učinaka pojedinih biljnih vrsta, njihovih pripravaka ili sastavnica
koje su izolirane iz njih. U ta ispitivanja spadaju in vitro i in vivo ispitivanja, kao i klinička
ispitivanja iako ona za pripravke biljnog podrijetla nisu provedena u velikoj mjeri. Uz članke
iz znanstvenih časopisa korištene su i stručne knjige, primjerice Farmakognozija –
fitofarmacija.

7
 U izradi ovog zavrđnog rada sudjelovalo je šest ženskih i dvije muške osobe, starijih
od 55 godina koji koriste biljke u liječenju na temelju tradicije.

Tokom razgovora s ispitanicima prikupljeni su sljedeći podatci:

 lokalni nazivi biljaka,

 biljni dijelovi koji se koriste,
 vrijeme i način sakupljanja biljnog materijala,
 načini izrade pripravaka,
 indikacije za koje se koriste pojedine biljne vrste,
 način primjene.

8
 2. URINARNE INFEKCIJE U FITOTERAPIJI

2.1.Definicija

Pod infekcijama urinarnog sistema podrazumijevamo zapaljenje mokraćne bešike i

donjeg dijela urinarnog sistema. Normalni urin je sterilan. Do infekcije dolazi ascedentnim
(uzlaznim) putem kada se mikroorganizmi, obično bakterije iz digestivnog trakta, zadržavaju i
počnu multiplicirati na otvoru mokraćnog kanala.

2.2.Epidemiologija i etiologija

Gledajući odraslu populaciju, infekcije urinarnog sistema češće su kod žena. Svaka
peta žena u toku svog života ima problema sa infekcijama urinarnog sistema. Oko 40% žena
koje su jednom imale infekciju urinarnog trakta, imaće recidivirajuću infekciju. Najčešće se
infekcije javljaju kod mladih žena, i kasnije, u starijem dobu. Muškarci obolijevaju znatno
rjeđe, incidenca raste sa godinama starosti.1

Mnogi mikroorganizmi mogu uzrokovati infekciju:

 Obično su uzročnici Gram negativni (G-) bacili:

 Escherichia coli – najčešći uzročnik, oko 80%,
 Proteus mirabilis,
 Klebsiella.
 Drugi, manje česti organizmi, Gram pozitivni (G+) organizmi
 Staphylococcus saprophyticus (koagulaza negativna) – 10-15% infekcija kod
mladih žena,
 Enterococcus – često kod pacijenata sa urolitijazom ili nakon intervencije,
 Ostali – mogu se naslutiti postojanjem negativne kulture To su: Chlamidia
trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Ureaplasma urealyticum, Herpes Simplex
Virus, Candida species, Trichomonas vaginalis, Tuberkuloza, Candida albicans.

1
Durante C. Herbario nvovo. Ristampa anastatica dell’edizione veneziana del 1717. Pavone Canavese: Priuli &
Verlucca, 2000. Durante C. Herbario nvovo. Venetia: Gian Giacomo Hertz, 1684.

9
 2.3.Patogeneza

Vagina i distalni dijelovi uretre normalno su kolonizovani saprofitnim sojevima

bakterija koje tu imaju zaštitnu ulogu, ali ne i enteričnim Gram negativnim (G-) bakterijama
koje su najčešći uzročnici infekcije. U određenim okolnostima (upotreba antibiotika,
imunosupresija, upotreba lokalnih kontraceptiva), dolazi do njihove kolonizacije u
perianalnom i periuretralnom predjelu.

Glavni smjer infekcije je uzlazni, prema mokraćnoj cijevi i mokraćnoj bešici. U

normalnim uslovima, ukoliko se radi o malom broju patogenih mikroorganizama, oni budu
brzo odstranjeni, dilucijom i direktnim ntibakterijskim dejstvom urina i vezikalne mukoze. Da
bi došlo do infekcije, mora biti prisutan signifikantan broj bakterija. Nakon što se dovoljno
veliki broj ovih bakterija razmnoži u mokraćnoj bešici, imaju tendenciju daljeg kretanja kroz
uretere prema bubrezima, gdje mogu da uzrokuju pijelonefritis.

2.4.Simptomi i znakovi

Simptomi infekcije urinarnog sistema ne javljaju se kod svih oboljelih, ali kod većine
se manifestuju barem neki od njih:

 Učestala potreba za mokrenjem, noćno mokrenje (nikturija),

 Otežano zadržavanje i nemogućnost odlaganja mokrenja (urgentne mikcije),
 Bolan osjećaj pečenja u predjelu mokraćne bešike ili uretre pri mokrenju,
 Uprkos potrebi i osjećaju ‘’urgentnosti’’, mokrenje je minimalno,
 Osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćne bešike,
 Kod muškaraca čekanje na početak mokrenja i slab mlaz urina,
 Moguć osjećaj slabosti, malaksalosti, iscrpljenosti, kao i osjećaj bola čak i kada se ne
urinira,
 Neprijatni pritisak iznad pubične kosti, kod muškaraca se javlja bol u perineumu i
napetost u rektumu,
 Urin može imati mliječni ili mutan izgled, čak i crvenkast ukoliko postoji prisustvo
krvi,
 Intenzivan miris urina,
 Groznica može biti znak da je infekcija zahvatila prostatu ili bubrege,

10
  Ostali simptomi infekcije bubrega uključuju slabo opšte stanje, bol u leđima ili u
predjelu ispod rebara, mučninu ili povraćanje.

2.5.Fizikalni pregled

U slučaju cistitisa moguće je prisustvo suprapubične osjetljivosti. Osjetljivost u

predjelu prepona i perineuma, kao i postojanje groznice, može ukazivati i na pijelonefritis.
Povišen krvni pritisak ukazuje na glomerulonefritis. Prisustvo vaginitisa ne isključuje cistitis
– obe bolesti su česte i mogu koegzistirati.2

3. KOJI JE UZROČNIK UROINFEKCIJA?

Najčešći uzročnik uroinfekcija (70 - 90%) je bakterija Escherichia coli, koji je

normalni stanovnik debelog crijeva. Upravo zato su im djeca u pelenama osobito sklona.
Zbog građe mokraćnog sustava, upale su češće kod ženske djece jer je njihova mokraćna cijev
kraća, pa se bakterije lakše prenose s vanjskog dijela spolovila preko mokraćne cijevi na
mokraćni sustav, a vrlo je važno pravovremeno liječiti upale jer se bakterije preko
mokraćovoda penju do bubrega. Simptomi uroinfekcija:

 nezadovoljno dijete koje slabo napreduje

 učestalo i/ili bolno mokrenje, peckanje prilikom mokrenja
 neugodan miris mokraće
 nemogućnost mokrenja (spazam mišića)
 povišena temperatura bez ostalih simptoma.

Urinarne infekcije česti su problem, češće su kod žena nego kod muškaraca. Najčešće
uzročnici urinarnih infekcija je Escherichia coli, ali i bakterije iz roda Proteus, Streptococcus,
Enterococcus… Postoji niz učinkovitih antibiotika, ali se postavlja pitanje održavanja sterilne
urinokulture i prevencije, posebno kod žena kod kojih su česti recidivi.

2
Durante C. Herbario nvovo. Ristampa anastatica dell’edizione veneziana del 1717. Pavone Canavese: Priuli &
Verlucca, 2000. Durante C. Herbario nvovo. Venetia: Gian Giacomo Hertz, 1684.

11
 To je područje među najvažnijima u fitoterapiji i postoji niz učinkovitih biljaka kako
za prevenciju tako za pomoć u liječenju. Dijelimo ih na biljke koje jednostavno potiču diurezu
i one koje uistinu djeluju na samog uzročnika. Najčešće korištene diuretske biljke jesu list
koprive, preslica, list breze, zlatnica, list peršina…

Od uroantiseptika tu je medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi), možda najčešće korištena

biljka kod cistitisa. Djeluje na većinu uroinfekata i ne pokazuje rezistenciju. Nažalost,
redovno se subdozira i daje u dozi koja je (jedva) dostatna za održanje. Klinički je utvrđena
učinkovita doza, a ona iznosi 400 do 800 mg aktivnih sastojaka na dan, tj. arbutina i
metilarbutina, podijeljenih u dvije ili tri doze. Ako se uzima u čaju, dnevna doza jest oko 12
grama suhih listova medvjetke. Njezinom djelovanju pomaže zaluživanje, npr. sodom
bikarbonom, jer arbutin nije aktivan u kiselom mediju.

Medvjetka nije bezopasna biljka. Smije se koristiti maksimalno dva tjedna, ne smije se
davati djeci, trudnicama niti osobama koje imaju oštećenu bubrežnu ili jetrenu funkciju. S
obzirom na to da se uvin čaj od različitih proizvođača može kupiti u svakoj trgovini,
savjetujem oprez. Preporuka je da se ne koristi uz terapiju antibioticima, već nakon. Radi se
uistinu o učinkovitoj biljci, ali kad se daje u punoj dozi, zna često izazvati želučane probleme
i povraćanje zbog visokog udjela tanina.

Antibakterijsko djelovanje postiže i niz eteričnih ulja, no najveća teškoća je kako ih

oblikovati za prikladnu primjenu jer mogu oštetiti sluznice usta i jednjaka. U kapsulama se
koristite eterična ulja divljeg origana, klinčićevca i kore cimetovca. Ona se mogu
upotrebljavati zajedno s antibioticima i pokazuju sinergijski učinak. Eterična ulja u obliku
supozitorija i kapsula pokazuju učinak i kod prostatitisa. Nabrojena eterična ulja
upotrebljavaju se per os(nikako dermalno) i do mjesec dana.

Izvana možemo mazati druga eterična ulja na donji dio abdomena. Često se pogrešno
tumače napisi na internetu pa se mažu čista eterična ulja. Takva primjena gotovo uvijek
dovodi barem do iritacije kože, ako ne i do većih oštećenja. Izvana se najviše preporučuje
korištenje 10 do 20 %-tnog eteričnog ulja čajevca, pomiješanog u nekom baznom ulju.

Kad smo jednom uz pomoć antibiotika, uroantiseptika, medvjetke i/ili eteričnih ulja
postigli urednu urinokulturu, ostaje nam pitanje održavanja stanja i sprječavanja recidiva. Tu
dolaze biljke s diuretskim djelovanjem i preporuka ih je koristiti barem mjesec dana, ali opet
u pravoj dozi. Kod većine ta prava doza jest 4 jušne žlice na litru vode za piti kroz dan.

12
 Za E. coli postoje dvije izvrsne biljke za prevenciju recidiva, a to je list borovnice i
brusnica. Kad govorimo u brusnici, djelovanje na E. Coli pokazuju i list i plod. List brusnice
je uroantiseptik, dok je plod brusnice antiadheziv. Ne dolaze u obzir čajevi, niti sokovi ako se
ne radi o svježe istisnutom plodu. Dnevna doza je 300 ml svježe napravljenog soka ili
proizvodi koji sadrže 36 mg procijanidina, određeno DMAC metodom.

Na sličan način kao i oligomerni procijanidini iz ploda brusnice, D-manoza također

sprječava adheziju E. coli na epitel urinarnog trakta. Kod liječenja uroinfekcija bitno je
koristiti i probiotik per os (Lactogyn), ali i paziti na imunitet. Tu su svakako najučinkovitiji
alfa i beta glukani (Alfabiotik) i standardizirani pripravci echinacee, koje nažalost uopće nije
lako na našem tržištu izdvojiti od onih neučinkovitih.

Ako se radi o djeci i trudnicama, nažalost smo ograničeni. Medvjetku i većinu

eteričnih ulja ne smijemo koristiti. U tom slučaju, antibioticima možemo pripomoći
brusnicom, dizanjem imuniteta glukanima te kod djece mazanjem donjeg dijela trbuha i leđa
10 %-tnim čajevcem.3

3.1.Liječenje

Ako nalaz urinokulture pokaže da bakterija ima više od 10 na petu, liječnik propisuje
antibiotik. Ponekad ga može propisati i ako je bakterija manje, ali je dijete slabo, ima bolove,
visoku temperaturu i slično. Ako bakterija nema previše, dijete dobro jede, nema bolove i
temperaturu, idealnom se pokazala fitoterapija (liječenje ljekovitim biljem), no naravno, ne
posežite za njom bez dogovora s liječnikom.

Fitoterapija se može i preporučuje koristiti i kao dopunska terapija kod liječenja

antibiotikom. Fitoterapiju provodi fitoterapeut - stručna osoba sa znanjem i iskustvom iz
područja medicine, farmacije i fitoterapije (terapija se priprema individualno, na temelju uzete
anamneze, ovisno o dobi i stanju pacijenta).

3
Durante C. Herbario nvovo. Ristampa anastatica dell’edizione veneziana del 1717. Pavone Canavese: Priuli &
Verlucca, 2000. Durante C. Herbario nvovo. Venetia: Gian Giacomo Hertz, 1684.

13
 3.2.Biljke saveznice u borbi protiv urinoinfekcije

Bazga (Sambucus nigra) je diuretik - potiče izlučivanje mokraće, a uz to ima

antivirusno, antibakterijsko i antibiotično djelovanje, te podiže imunitet.

Brusnica (Vaccinium Vitis idaea) sadrži arbutin - antibiotik i diuretik, a taj

najljekovitiji sastojak nalazi se u listu. Liječi i infekcije kandidom (gljivice) koje su vrlo česta
nuspojava uzimanja antibiotika. Liječi upale u urinarnom traktu izazvane bakterijama, a
naročito E. Coli, te ostale infekcije mokraćnih puteva i upale bubrežne nakapnice. List
brusnice ima sličnu učinkovitost kao i popularni list medvjetke (Uva ursi), a osobito se
preporučuje kod osoba osjetljivog želuca.

Kopriva (Urtica dioica) potiče mokrenje, jača imunitet, pomaže protiv svih vrsta
alergija, djeluje kao željezni tonik (enzim sekretin utječe na povećanje broja crvenih krvnih
tjelešaca te pomaže u liječenju anemije). Pomaže kod bubrežnih oboljenja, upala mokraćnih
kanala i mjehura (cistitisa, krvi u mokraći, pijeska i kamenaca u bubrezima - sprečava
stvaranje i otapa kamence, kod bolesti prostate).

Preslica (Equisetum arvense) je nezaobilazna biljka u liječenju bolesti urinarnog

trakta, ali i pluća, bolesti kože, rana, upala, infekcija. Sadrži kremičku kiselinu, kalcij,
magnezij, željezo - nadopuna minerala u organizmu, hrana za nokte, kosti, kožu, kosu,
mišićno tkivo. Poboljšava imunitet, sadrži željezo - protiv anemije, diuretik. Pomaže osobito
kod noćnog ili nekontroliranog mokrenja djece. Ne preporučuje se njeno uzimanje kao
monodroge, niti u većim količinama.

Crni sljez (Malvae sylvestris) spada u mucilaginozne biljke - sadrži sluz, izvrsno
pomaže u svim tegobama sa sluznicama pa tako i bolesti urinarnog sustava. Sadrži antocijan
koji djeluje protuupalno i antibakterijski. Djeluje i kao diuretik.

Kamilica (Matricaria chamomilla) ima antiinflamatorno, tj. antiupalno djelovanje kod

svih unutarnjih i vanjskih upalnih procesa. Pojačava izlučivanje mokraće, smiruje bolove pri
mokrenju, protiv raznih bakterija u mokraći. Djeluje protiv gljivičnih infekcija, liječi želudac i
crijeva, smanjuje grčeve i nadutost, smiruje i djeluje protiv nesanice (naročito dječje), jača
imunitet, liječi prehlade.

14
 Odlične biljke protiv uroinfekcija su i zlatnica, breza, šipak, hibiskus, borovica, no nije
svaka biljka za svakoga, pa je njihov odabir najbolje prepustiti iskusnom fitoterapeutu, koji će
na temelju uzete anamneze, a ovisno o stanju i dobi, odabrati najbolje i najprikladnije.

Iako sam kod opisa biljaka naglasak stavljala na ljekovito djelovanje vezano uz
uroinfekcije, namjerno sam navodila i druga (a to nisu sva!), kako bih naglasila višestruko
korisno djelovanje biljaka. To im uvelike daje prednost u liječenju i/ili nadopuni liječenja u
odnosu na antibiotike.Kod upotrebe antibiotika, infekcije se vrlo često vraćaju, uzrokovane
istim ili različitim uzročnicima, zbog oslabljenog imuniteta, narušene prirodne ravnoteže
sluznice ili rezistencije bakterija na pojedine antibiotike.

Ljekovito bilje djeluje antiseptički, antibiotski i protuupalno, jača imunitet, vraća i

održava prirodnu ravnotežu sluznice, pomaže u borbi protiv anemije, smanjuje bolove i
spazam mišića, a diuretičkim djelovanjem mehanički tjera bakterije van.

Kako bi spriječili i liječili urinarne infekcije, dobro je piti puno tekućine. Tekućina
razblažuje koncentraciju bakterija u mokraći i potiče često mokrenje, a time i izbacivanje
bakterija iz organizma. Samim time čaj obavlja dvostruki posao istovremenog ispiranja i
onesposobljavanja bakterija. 4

Kod terapije ljekovitim biljem bitno je biti uporan i popiti svaki dan preporučenu dozu
čaja, kapi, sirupa ili što već ide u terapiji. Fitoterapijom ponekad sporije, ali bez štetnih
nuspojava dolazimo do cilja. Pored fitoterapije (ali i terapije antibiotikom) bitne su i neke
higijenske mjere (higijena spolovila, tuširanje umjesto kupanja, peglanje donjeg rublja, što
ranije odvikavanje od pelena ako je riječ o malom djetetu).

4. LIJEČENJE URINARNE INKONTINENCIJE KOD ŽENA

Tijekom pregleda najvažnije je razlučiti koliki problem ženi predstavlja njena

inkontinencija i o kakvom tipu inkontinencije se radi. Takvim se pristupom određuje pravilan
plan i način liječenja.

4
Durante C. Herbario nvovo. Ristampa anastatica dell’edizione veneziana del 1717. Pavone Canavese: Priuli &
Verlucca, 2000. Durante C. Herbario nvovo. Venetia: Gian Giacomo Hertz, 1684.

15
 4.1.Unos tekućine

Ako uzimate puno tekućine možete primijetiti da će smanjenje njenog unosa smanjiti
količinu i učestalost bježanja mokraće. Unos 1-2 litre tekućine dnevno (u piću i hrani)
dovoljno je za većinu ljudi. Više tekućine treba unositi ako provodite povećanu tjelesnu
aktivnost uz pojačano znojenje ili ako je vruće. Ako uzimate premalo tekućine vaša mokraća
postaje gušća i tamnija nego inače. Preporučuje se uzimati manje količine tekućine u stalnim
intervalima tijekom dana, što je bolje nego popiti veću količinu odjednom. Ako učestalo
mokrite tijekom noći trebali biste prestati piti 3-4 sata prije odlaska na noćno spavanje i
izbjegavati uzimanje alkohola i pića s kofeinom.5

4.2.Liječenje drugih zdravstvenih stanja

Određene bolesti i njihovo liječenje mogu pogoršati problem bježanja urina.

Liječenjem tih stanja ili promjenom terapije može se smanjiti ili otkloniti bježanje mokraće:

 izbjegavanje uzimanja lijekova koji pospješuju izlučivanje mokraće (diuretici) u

vrijeme kad nećete moći do WC-a na nekoliko sati
 šećerna bolest i povišene vrijednosti šećera u krvi uzrokuju povećano izlučivanje
mokraće u bubrezima. Regulacija razine šećera u krvi može smanjiti stvaranje urina.
 prekomjerna tjelesna težina i debljina su dokazani uzroci bježanja mokraće. Uključite
u svoje liječenje inkontinencije i redukciju tjelesne težine uz nadzor liječnika.
 različite bolesti sustava za kretanje mogu otežati odlaske na WC na vrijeme

4.3.Liječenje urgentne inkontinencije i prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura

Tvari koje iritiraju mjehur. Unos određene hrane i pića može se povezati s učestalim
odlascima mokriti. Kofein, alkohol, ljuta hrana, kisela hrana i umjetna sladila mogu povećati,
a njihovo uklanjanje iz prehrane smanjiti simptome urgencije.

5
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th century
and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

16
 Trening mjehura. Ovaj trening sastoji se od dvije komponente: mokrenje u određenim
vremenskim razmacima tijekom dana i pokušaji voljne kontrole naglog nagona na mokrenje.

Ako idete mokriti svakih 30-45 minuta, npr., pokušajte odgađati nagon za mokrenje na
svakih 45 minuta na početku imali ili nemali nagon na mokrenje. Tijekom vremena potrebno
je produljiti intervale između mokrenja i tako pokušati naviknuti voljno svoj mjehur na novi
ritam. Mnoge žene mogu započeti i sa intervalima 1-2 sata.

Kad osjetite jaki nagon na mokrenje pokušajte ga suprimirati stojeći mirno ili sjedeći
uz istovremeno provođenje vježbi za mišiće dna zdjelice i razmišljajući o nagonu kao o valu
koji prolazi i nestaje. Cilj ovog treninga je produljiti razdoblja između mokrenja. Normalno je
ići mokriti svakih 3-4 sata tijekom dana, a za starije žene da se bude najviše jednom tijekom
noći zbog mokrenja

4.4.Lijekovi

Kod nekih su žena simptomi urgencije jako izraženi tako da je potrebna upotreba
lijekova da bi se pomoglo pacijentici. Postoji više vrsta lijekova koji su danas dostupni u
liječenju urgencije i urgentne inkontinencije kao npr. solifenacin, oksibutinin, tolteridon,
fesoteridon, trospij, darifenacin i mirabegron.

Lijekovi utječu na glavni mišić koji je odgovoran za pražnjenje mjehura tako što ga
smiruju. Time se postiže smanjenje učestalosti mokrenja i jakog nagona na mokrenje, te
povećava količina mokraće koja može biti pohranjena u mjehuru u fazi punjenja mjehura.

Važno je naglasiti da se terapija lijekovima mora provoditi uz nastavak treninga

mjehura. Lijekovi se mogu uzimati privremeno do smanjenja simptoma urgencije ili trajno
ovisno o individualnom problemu kod svake pacijentice. Moguće nuspojave navedenih
lijekova su suhoće usta, zatvor stolice i napadi vrućine. Mirabegron može utjecati na arterijski
tlak pa je potrebno redovito kontrolirati tlak tijekom uzimanja ovog lijeka.

Botulinum toksin A je proizvod bakterija koji uzrokuje privremenu paralizu mišića.

Ima istraživanja u kojima se on koristio za smirivanje mišića mokraćnog mjehura u cilju
smanjenja simptoma urgencije kod žena koje nisu imale dobar učinak drugih lijekova. Zbog
načina primjene, injekcija u mjehur, nije preporučljiv u širokoj upotrebi, a isto tako i zbog
mogućih nuspojava, koje su ipak prolazne.

17
 Vanjska magnetska inervacija – stimulacija mjehura i mišića dna zdjelice sjedenjem u
magnetskom polju. Električna stimulacija – stimulacija mjehura posebnim elektrodama,
ambulantno ili kirurškim pristupom, može se koristiti iznimno u posebnim slučajevima
ukoliko su manje invazivne metode (trening mjehura, lijekovi, vanjska magnetska inervacija)
ostale bez učinka.

Ambulantno se izvodi ubadanjem elektrode u donji dio leđa gdje se nalaze živci koji
utječu na rad mjehura. Kirurškom tehnikom se ugrađuju posebni aparati slični pacemakeru
koji stimuliraju također živce odgovorne za normalnu funkciju mokraćnog mjehura.

4.5.Liječenje stresne inkontinencije

Postojanje niza kirurških metoda je zapravo pokazatelj da nijedna metoda nije

savršena i svaka od njih nosi svoje rizike. Vježbe mišića dna zdjelice, tzv.

Kegelove vježbe uključuju jačanje mišića koji su odgovorni za kontrolu bježanja

mokraće:

 sastoje se u stezanju mišića kao da želite stisnuti prst koji je postavljen u rodnicu
 mišiće treba zadržati stisnutima 8-10 s i tada ih opustiti, opuštanje mišića tijekom
vježbe je jednako važno kao i stezanje. Treba izvesti takvih 8-12 stezanja i opuštanja
tri puta svakodnevno, ali ne rjeđe od 3-4 puta tjedno. Ovakve vježbe treba provoditi
kontinuirano barem 15-20 tjedana. Naravno, najbolji učinak vježbi je ako se provode
kontinuirano tijekom života
 mogu se izvoditi ležeći, stojeći i sjedeći i prilikom aktivnosti koje mogu uzrokovati
bježanje mokraće (tjelesna aktivnost, dizanje tereta, kašljanje, kihanje)
 koriste se i u terapiji urgencije i urgentne inkontinencije i kod pacijentica koje koriste
lijekove za smirivanje mokraćnog mjehura.

Vaginalni pesari su savitljive naprave od gume ili silikona koje se postavljaju u

rodnicu i mogu smanjiti bježanje mokraće zbog stresne inkontinencije. Mogu se koristiti uz
redovitu kontrolu kod žena koje ih dobro podnose ili nisu sklone operaciji. Toaleta rodnice i
pesara treba se učiniti svakih 3-6 mjeseci kod vašeg liječnika ili to žena može učiniti sama.

18
 Kirurško liječenje je liječenje različitim operacijskim zahvatima i ima u slučaju stresne
inkontinencije dobar i dovoljno trajan učinak. Postojanje niza kirurških metoda je zapravo
pokazatelj da nijedna metoda nije savršena i svaka od njih nosi svoje rizike, komplikacije,
dobrobiti i mogućnost da bude neuspješna. Kirurške metode se ne primjenjuju kod žena koje
planiraju još rađati.6

4.6.Ostale mjere

Predlošci i pelene za inkontinenciju nisu metode liječenja inkontinencije, ali mogu biti
potrebni u nekim slučajevima. Dostupni su u različitim veličinama i mogućnostima apsorpcije
ovisno o jačini inkontinencije. Cilj je omogućiti normalnu suhoću i njegu kože u području
vanjskih spolnih organa i spriječiti neugodan miris zbog bježanja urina. Kod ležećih
inkontinentnih bolesnica postoje naprave za zaštitu kreveta i namještaja.

Kateteri se koriste u slučaju nemogućnosti pražnjenja mjehura. Redovito korištenje

katetera povećava rizik infekcije mokraćnog sustava. Mogu se koristiti kao trajni kateteri ili se
može primjenjivati povremena (intermitentna) kateterizacija u kućnim uvjetima.

5. HERBARIO NUOVO CASTORA DURANTEA – IZVOR PODATAKA O

FITOTERAPIJI U XVI. STOLJEĆU

Castore Durante rođen je 1529. u mjestu Gualdo Tadino kraj Perugije. Nakon
završetka studija medicine u Perugiji, odlazi u Viterbo gdje nastav- lja s medicinskim
usavršavanjem te izučava botaniku kako bi nova sazna- nja primijenio u praktičnoj medicini.

Put ga dalje vodi u Rim gdje postaje profesorom botanike na znamenitom Sveučilištu
La Sapienza, nemalo zatim i osobnim liječnikom pape Grguria XIII., a zatim i Siksta V.
Potkraj života povlači se u Viterbo i tu ostaje do smrti 1590. godine. Među suvre- menicima,
ali i poslije, u znanstvenim krugovima ostat će zapamćen kao vrstan liječnik i botaničar te
predavač i autor brojnih radova, od kojih je uz spomenuti Herbario nvovo iz 1584. hvale
vrijedno i djelo Tesoro della sanit`a iz 1586.

6
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th century
and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

19
 Duranteovo djelo Herbario nvovo, koje je poslužilo za ovo istraživanje, plod je
njegova dvadesetogodišnjeg rada u kojem je na najsretniji način spojio dvije svoje ljubavi –
medicinu i botaniku. Za autorova života Herbar je doživio dva izdanja – 1584. u Mlecima i
1585. u Rimu, da bi zatim s manjim dopunama bio objavljen još pet puta, s time da je
posljednje izdanje iz 1717., objavljeno 2000. godine i kao pretisak.

No, kako su prva dva izdanja teže dostupna, autori su se za ovu prigodu, kao i
nekoliko puta prije, poslužili neznatno izmijenjenim drugim izdanjem tiskanim u Mlecima
1684. pod nazivom Herbario nvovo, čiji se jedan primjerak čuva u knjižnici Franjevačkog
samostana na Trsatu.

Izdanje iz 1684. knjiga je s ukupno 517 stranica, formata 20 x 30 cm. Na koricama

nakon naslova iz podnaslova, za u to doba uobičajenog, saznajemo da je autor liječnik i rimski
građanin, a da Herbar sadrži crteže živih biljaka koje rastu diljem Europe te u Indiji – Istočnoj
i Zapadnoj. Dalje se ističe da slike prate tekst u obliku stihova na latinskom i da Herbar sadrži
svojstva jednostavnih lijekova. Za svaku biljka navode se imena na više jezika, vrste i oblici,
stanište, vrijeme, kakvoća i “čudesne snage”.

Za pripremu pripravaka savjetuju se način uporabe i težinski omjeri... otkrivaju se i

“rijetke tajne” te pojedinačni lijekovi za najteže bolesti. Kao novost u podnaslovu se
najavljuju i najnoviji dojmovi o biljci čaja, kave, arapskom ribizu i čokoladi.

U predgovoru Durante navodi izvore koje je koristio te spominje tride- setak autora,
među kojima su i antologijska imena kao što su Dioskorid, Plinije, Galen, Oribazije, Mattioli,
Paracelzo… Slijede zahvale osobama i ustanovama koje su pomogle i odobrile izdavanje
djela.

Budući da je Herbar pisan prije Linéove nomenklature, za glavna imena najčešće su

rabljeni nazivi u latinsko-tali- janskim izvedenicama, nakon čega obično slijedi grčko,
španjolsko, nje- mačko, francusko i arapsko ime. Ispod svakog crteža je kratak tekst o
namjeni biljke, a zatim na talijanskom jeziku slijedi opis podvrsta, oblika, staništa, kakvoće te
ljekovitosti pri unutarnjoj odnosno vanjskoj primjeni.

U općenitim uputama o izradi ljekovitih pripravaka, uočava se da se droge uglavnom

koriste kao vodeni ili vinski infuzi ili dekokti. Receptura je vrlo jednostavna pa se najčešće
preporučuje samo jedna biljka, rijetko dvije. Iznimka je recept opisan uz gladiš (Ononis
spinosa) koji sadrži jeda- naest sastojaka.

20
 Kao težinski odnosno volumenski standardi koriste se stare mjere. Od težinskih se
koristi “dramma” (trunak), “cuchiaro” (od tal. cucchiaio = žlica), “oncia” (unča = 31,103 g),
“lib.” (librica = 327 g) te “manipolo” (tal. manipolo = rukohvat), a od volumenski “libra” i
“oboli”. Na kraju slijede dva kazala: Index Herbarum (sedam stranica) s popisom svih
opisanih biljaka i indikacijama za njihovu primjenu te Tabula delle Infermita (20 stranica) s
popisom bolesti i simptoma odnosno biljaka koje se uz njih primjenjuju.

5.1.Biljke s urološkim indikacijama

Provjerom opisa 475 biljaka, u 48 slučajeva ustanovljene su indikacije koje upućuju na

urološke bolesti. Prikazat ćemo ih abecednim redom prema prvom imenu te u onodobnom
latinskom i talijanskom imenu koji se navodi. Budući da su indikacije još uvijek krajnje
jednostavne, tj. u duhu simptomatskih dijagnoza, navest ćemo ih u cjelini, bez upuštanja u
dublje analize.

AGRETTO, lat. Nasturtiun, tal. Nasturtio Agretto – Izaziva mokrenje i čisti bubrege i mjehur.

AMMI, lat. Ammi, tal. Ammi, Ameos – Sjemenke su lijek za bubrege i mje- hur i potiču
mokrenje antičko doba bilo je zabranjeno jesti ga jer je smatran hranom mrtvih, štetnom za
vid, da uzrokuje padavicu zbog čega ga dojilje nisu smjele uzimati, kao i zbog toga što suši
mlijeko.

ANGURIA, lat. Anguria, tal. Cocomero, Anguria – Sjemenke su lijek za bubrege i mjehur.

ANISO, lat. Anisum, tal. Aniso – Sjeme potiče mokrenje.

ANONIDE lat Annonis., tal. Anonis, Bonaga – Veliku moć ima voda kori- jena koja popijena
potiče mokrenje i razbija kamence, a pomaže i zatvoru bubrega. Voda iz korijena, popijena,
ne samo da razbija i tjera bubrežne kamence, već otvara vrat mjehura kada je pun guste
tekućine. Za kamence i ulkus mjehura može se napraviti prašak koji se daje jedna dramma s
bijelim vinom. Uzme se koštica mušmule jedna dramma, gume četiri dramme, sjemena
sladića i kamenike po pola drame, sjeme koprive, prosa, kupusa, šparoge, aniša po 1 sc. (?),
sjeme malve jedna dramma, kandiranog šećera 1 unce i napravi naj- finiji prašak, te uzme tri
sata prije jela. Pripravak se mora uzimati nekoliko dana.

APIO HORTENSE, lat. Apium hortensae, tal. Petrosemo, Petroselo – Sirov i kuhan potiče
mokrenje, no djelotvornije je njegovo sjeme. U antičko doba bilo je zabranjeno jesti ga jer je

21
smatran hranom mrtvih, štetnom za vid, da uzrokuje padavicu zbog čega ga dojilje nisu
smjele uzimati, kao i zbog toga što suši mlijeko.

ARTEMISIA, lat. Artemisia mater herbarum, tal. Artemisia – Uzet natašte lomi kamence,
čisti pluća, bubrege i mokraćni mjehur.

AVELLANE, lat. Corylus, Nux auellana, Pontica seu preuestiua, tal. Nocciole, Auellane – Još
uvijek se istražuje otklanja li stalno uzimanje lješnjaka na početku ručka bol bubrega.

AVIGA, lat. Camepytus, Aiusa, tal Camepitio, Iua. – Pomaže kod retencije mokraće, za
bubrežne mane.

BARBA DI BECCO PRIMA, lat. Barbula birci, tal. Sassefrica, Barbara di.

Becco – Pomaže slabosti bubrega i mokraćnog mjehura.

BETULA, lat Betula., tal. Betula – Ako se sok, koji se u proljeće dobije bušenjem debla pije
duže vrijeme, ima čudesnu moć razbijanja kame- naca, kako bubrežnih, tako i onih u mjehuru.

CAMOMILLA, lat. Chamaemelum, tal. Camomila – Njen uvarak, bilo da je kuhan u vinu ili
pripremljen s vodom, tjera mokraćne i bubrežne kamence, ublažava bolove mjehura i
bubrega.

CARPESIO, lat. Carpesium, tal. Carpesio – Potiče mokrenje.

CONSOLIDA MAGGIORE, lat. Simphitum maius, tal. Consolida Maggiore

– Ublažava bubrežne bolove.

CRITHAMO, lat Chritmum., tal. Crithmo finechio marino – Liječi urinarne poteškoće.

CROCCO, lat. Crocus, tal. Croco, Zafferano – Korijen popijen s pekmezom potiče na
mokrenje.

EQVISETO, lat. Equisetum, tal. Cauda equina, Coda di cavallo – Ima veliku moć
zaustavljanja krvarenja. Čitava biljka kuhana u vinu i popijena izaziva mokrenje.

FAGGIO, lat. Fagus, tal. Faggio, Fagus – Jedenjem bukvica ublažava se bol bubrega, tjeraju
van kamence i mokraćni pijesak.

22
FICHI, lat. Fichus, tal. Fichi, Ficus carica – Zreli svježi plodovi pomažu onima koji pate od
mokraćnog pijeska čisteći putove. Suhi ishranjuju tijelo i dobri su za grlo, bubrege i mjehur.

FRAGARIA, lat. Fragaria, tal. Fragolaria, Fragole, Fragaria vesca – Dekokt korijena biljke
potiče mokrenje i pomaže bubrege i mjehur.

FRASSINELLA, lat Poligonatum., tal Poligonato, Frasinela, Ginochietto –

Voda iz korijena tjera kamence iz bubrega i potiče mokrenje.

GIUGGIOLE, lat. Zizipha, tal. Giuggiole – Dekokt ploda je koristan za bubrege i mjehur.

GIVNCO ODORATO, lat. Iuncus odoratus, tal. Squinanto – Potiče mokrenje.

MALVA, lat. Malva, tal. Malva – Razbija i tjera van kamence bubrega i mjehura.

MANDORLE, lat. Amigdala, tal. Mandorle – Njegovo ulje tjera urin i raz- bija kamence
bubrega i mjehura. Plod liječi bolove bubrega.

MEO, lat. Meum, tal. Meo, Imperatrice – Korijen liječi urinarne poteškoće. MVSA, lat. Musa,
tal. Musa – Plod smiruje upalu mjehura.

OLIO, la,t Oleum. tal. Olio – Dobro zagrijano ulje s isto toliko malvazije, dano u obliku
klistira, prilično ublažava količne bolove slabina i bubrega.

PALMA, lat Palma., tal. Palma – Pijenjem elate (dio cvijeta) pomaže kod bolesti mjehura i
bubrega.

PARALISI, lat. Herba paralisis, tal. Herba paralisi, Fior di pirimauera –

Korijen tjera bubrežne kamence i kamence mjehura.

PARIETARIA, lat. Helxine, tal. Parietaria – Iscijeđen sok čudesno potiče mokrenje, a dekokt
biljke otvara zatvor bubrega, potiče mokrenje i ublažava bolove bubrega.

PARONICHIA, lat. Paronichia, Ruta muraria, tal. Paronichia – Potiče mokrenje, razbija i tjera
van mokraćni pijesak.

PEPONI, lat Pepon, tal. Melone, Pepone – Usplođe potiče mokrenje zbog čega pomaže kod
upale, urinarnih problema, bolesti bubrega i mokraćnog mjehura.

23
PERSICHE, lat. Persica, tal. Pesche – Ulje od jezgre uzeto u težini četiri unce čudesno
pomaže pri bolovima bubrega prouzročenih kamenci- ma. Pripravak od koštica, cvijeta bazge
i malvazije čudesno liječi kamence. Voda iscijeđena iz lišća u svibnju, popijena težine dvije
unce tjera mokraću, čisti bubrege i mjehur. Popijena smola drveta otopljena u vinu tjera van
kamence mokraćnog mjehura.

PIANTAGINE, lat. Plantago, tal. Piantaginre – Sok istješnjen iz lišća pomaže onima koji
pljuju i mokre krv.

PIGNOLI, lat. Pineus Nucleus, tal. Pinocchi – Liječe ulkus bubrega i mje- hura.

PISTACCHI, lat. Pistacia, tal. Pistacea – Razrjeđuje loše sokove i zbog toga godi plućima,
jetri i bubrezima.

PORO, lat. Porrum, tal. Poro – Sok istješten iz korijena u lipnju potiče mokrenje, čisti
bubrege i mjehur od pijeska, ali šteti ulceriranom mjehuru i bubrezima.

REGOLIZIA, lat. Dulcis radix, tal. Regolizia – Pijenjem soka iz korijena pomiješanog s
vinom prolaze poteškoće mjehura i bolovi bubrega.

RHABARBARO, lat. Rhabarbarum, tal. Rheobarbaro – Dekokt jako pomaže bubrezima.

RVBIA MAGGIORE, lat. Rubia satiua et domestica, tal. Rubia Maggiore, Robbia – Dekokt
pulveriziranog korijena potiče mokrenje i otvara zatvor bubrega.

SERPOLLO, lat. Serpillum, tal. Serpillo – Vinski dekokt popijen topao potiče mokrenje i tjera
guste sokove iz bubrega.

TEREBINTO, lat. Terebinthus, tal. Terebinto – Suhi plodni štapići potiču na mokrenje. Smola
potiče mokrenje i tjera pijesak i u tome zauzima prvo mjesto ispred svih ostalih. Najjači
učinak postiže se dodatkom praška ive i kadulje. Koristi kod bolova i drugih tegoba bubrega i
mjehura čisteći ih od gnoja i pijeska.

VERBENACA, lat. Verbenaca, tal. Verminacola, Berbena, Berbenaca – Vinski dekokt

pomaže kod svih unutrašnjih bolesti, otvara zatvore bubrega.

VERONICA, lat. Veronica, tal. Veronica – Pomaže kod zatvora bubrega i mjehura.

VESSICARIA PRIMA, lat. Solanum Halicacabum, tal Solatro Halicacabo

24
– Sjeme i plod potiču mokrenje. Sok iscijeđen iz njih potiče mokrenje i tjera snažno kamence
iz bubrega i mjehura. Ublažava urinarne upale soka sjemena i ploda s mlijekom makovog
sjemena, ili melona, ili bundeve ili s dekoktom malve ili vodom kuhanog ječma. To je jedan
od najboljih lijekova. Pomaže i onima koji mokre krv.

VITE BIANCA, lat. Vitis alba, tal. Vite Bianca – Izdanci potiču mokrenje.7

ZVCCARO, lat. Saccarum, tal. Zuccaro – Od velike je pomoći grudima, mjehuru i bubrezima.

5.2.Navedene biljke u aktualnoj fitoterapiji

Nakon što su u prethodnom pasusu sistematizirane biljke s urološkim indikacijama

prema Castoru Duranteu, u idućem će biti determinirane prema aktualnom latinskom i
hrvatskom imenu te naznačen njihov status u suvremenoj fitoterapiji, poglavito u dijelu koji
se odnosi na liječenje bolesti mokraćnog sustava. Verifikacija je provedena na temelju
podataka u djelima suvremenih autora: Schafnera, Willfort, Pahlowa, Tucakova i Glavine.

AGRETTO, lat. Nasturtium officinale, hrv. dragušac – Svjež sok iz lišća potiče izlučivanje
pijeska i kamenaca.

AMMI, lat. Ammi visnaga, hrv. kela – Druge indikacije.

ANGURIA lat. Citrulus vulgaris Ammi visnaga, hrv. lubenica – Nije u popisu ljekovitog
bilja.

ANISO, lat. Pimpinella anisum, hrv. aniš – Pospješuje mokrenje.

ANONIDE, lat. Ononis spinosa, hrv. gladiš – Korijen ulazi u sastav diuretičkih čajeva. Čaj od
korijena i cvijeta ublažuje katar mokraćnog mjehura.

APIO HORTENSE, lat. Petroselinum sativum, hrv. peršin – Korijen i plod se koriste kao
diuretici. Pitanje otrovnosti još ni danas nije rasvijetlje- no.

ARTEMISIA, lat. Artemisia absintium, hrv. pelin – U malim količinama može se koristiti za
liječenje katara mjehura i nakapnice te kod upal- nih nadražaja bubrega. Nestručna primjena
može dovesti do pojačanog nefritisa i anurije.

7
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th century
and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

25
AVELLANE, lat. Nux coryli, hrv. lijeska – Nije u popisu ljekovitog bilja. AVIGA, lat. Iva
xanthifolia, hrv. iva – Nije u popisu ljekovitog bilja.

BARBA DI BECCO PRIMA, lat. Tragopogon porrifolius, hrv. gorka kozja brada – Nije u
popisu ljekovitog bilja.

BETULA, lat. Betula, hrv. breza – Brezin list je jedna od najboljih droga za liječenje
mokraćnog sustava. Zbog diuretičkih i antiseptičkih svojstava koristi se kod upale bubrega i
mokraćnog mjehura. Dužom uporabom rastvaraju se bubrežni kamenci i izlučuju se kao
pijesak.

CAMOMILLA, lat. Matricaria chamomilla, hrv. kamilica – Pomaže kod bolova iz bubrega i
mokraćnog mjehura.

CARPESIO, lat. Valeriana celtica, hrv. špajk – Druge indikacije. CONSOLIDA

MAGGIORE, lat. Symphytum officinale, hrv. gavez –

Pospješuje mokrenje i otplavljuje sluz iz urotrakta.

CRITHAMO, lat. Crithmium maritimum, hrv. matar – Nije u popisu ljeko- vitog bilja.

CROCCO, lat. Crocus sativus, hrv. šafran – Druge indikacije.

EQVISETO, lat. Equisetum arvense, hrv. preslica – Spada u saponinske droge, a koristi se
kao diuretik te pri upalama mokraćnih putova, kroničnoj upali bubrega s hipertenzijom.
Rastvara pijesak i kamence. Uklanja bolove pri mokrenju i krv iz mokraće.

FAGGIO, lat. Fagus, hrv. bukva – Nije u popisu ljekovitog bilja. U bukvi- cama ima fagina –
otrovnog za čovjeka i životinje.

FICHI, lat. Ficus carica, hrv. smokva – Suhe smokve pomažu izlučivanje mokraćnih
kamenaca i pijeska.

FRAGARIA, lat. Fragaria vesca, hrv. jagoda – List ima diuretično djelova- nje, a koristi se
kod kamenaca.

FRASSINELLA, lat. Dictalmnus alba, hrv. jasenak – Korijen pospješuje mokrenje i znojenje.
Biljka još nije dovoljno istražena.

GIUGGIOLE, lat. Zizyphus vulgaris, hrv. čičmak – Nije u popisu ljekovitog bilja.

26
GIVNCO ODORATO, lat Juncus odoratus, hrv. ? – Nije u popisu ljekovi- tog bilja.

MALVA, lat. Malva silvestris, hrv. crni sljez – Ublažuje bolno mokrenje i bolno zadržavanje
mokraće.

MANDORLE, lat. Amygdalus communis var. album, hrv. gorki badem – Sjemenke sadrže
heterozid amigdalozid koji uvjetuje ljekovitost i otrovnost. Njegovom hidrolizom nastaje
cijanovodična kiselina koja u većoj količini uzrokuje i smrt. Aqua Amigdalae ima sedativno i
narkotično djelovanje, pa se stoga propisuje s morfinom.

MEO, lat. Meum mutelinum, hrv. ? – Nije u popisu ljekovitog bilja.

MVSA, lat. Musa, hrv. tropska biljka iz porodice Musaceae – Nije u popisu ljekovitog bilja.

OLIO, lat. Olea europea, hrv. maslina – Zbog sedativnih i laksativnih svoj- stava ulje se daje
kao blago sredstvo protiv bubrežnih kolika.

PALMA, lat Palma., hrv. palma – Nije u popisu ljekovitog bilja.

PARALISI, lat. Primula veris, hrv. jagorčika – Korijen blago stimulira mokrenje.

PARIETARIA, lat. Parietaria officinalis, hrv. prilip – Sadrži kalijev nitrat što objašnjava
upotrebu u pučkoj medicini za lakše mokrenje i istje- rivanje kamenaca iz mokraćnog
mjehura.

PARONICHIA, lat. Adiantum capillus Veneris, hrv. viline vlasi – Kao na- rodni lijek i dalje
se koristi u liječenju mokraćnih putova.

PEPONI, lat. Cucumis melo, hrv. dinja – Druge indikacije.

PERSICHE, lat. Prunus persica, hrv. breskva – Nije u popisu ljekovitog bilja.

PIANTAGINE, lat. Plantago major, hrv. trputac – List smanjuje učestalo mokrenje.

PIGNOLI, lat. Pinus, hrv. sjemenke pinije – Druge indikacije.

PISTACCHI, lat. Pistacia vera, hrv. prava tršlja – Nije u popisu ljekovitog bilja.

PORO, lat. Allium porrum, hrv. poriluk – Prema nekima može se koristiti u dijeti kod
nefritisa.

27
REGOLIZIA, lat. Glycyrhisia glabra, hrv. sladić – Olakšava mokrenje. RHABARBARO, lat.
Rarbara, hrv. raved – Druge indikacije.

RVBIA MAGGIORE, lat. Rubia tinctorum, hrv. broć – I dalje se koristi kao pučki lijek i
dodatak u liječenju nefritisa, pijelitisa, katara mjehura i bubrežnih kamenaca.

SERPOLLO, lat. Thymus serpyllum, hrv. majčina dušica – Druge indikaci- je.

TEREBINTO, lat Pistacia terebinthus, hrv. smrdljika – Nije u popisu ljeko- vitog bilja.

VERBENACA, lat. Verbena officinalis, hrv. verbena divlja – Koristi se i dalje u pučkoj
medicini kod hematurije i bubrežnih kamenaca.

VERONICA, lat. Veronica officinalis, hrv. čestoslavica – Potiče bubrege na rad.

VESSICARIA PRIMA, lat. Physalis alkekengi, hrv. mjehurica – Snažan diuretik. Koristan
dodatak u terapiji bolesti mokraćnih putova i uro- litijaze.

VITE BIANCA, lat. Clematis flammula, hrv. ljuta škrbutina – Nije u popisu ljekovitog bilja.

ZVCCARO, lat. Saccharum officinalis, hrv. šećerna trska – Nije u popisu ljekovitog bilja.8

Premda bi danas Duranteovim opisima i zanatski kvalitetnim drvorezi- ma objektivni

kritičar mogao uputiti i ozbiljnije zamjerke zbog nerijetkih netočnosti u interpretaciji, pa i
proizvoljnih imaginacija, konačna ocjena ostaje da je njegov Novi herbar s kraja XVI. stoljeća
neprijeporno vrijedno djelo koje zbog mnogih odlika i danas zavređuje punu pozornost.

Tako, primjerice, današnji botaničar može u prvi čas ostati zatečen brojnošću i
šarolikošću fitonima. A koliki je to bio problem onodobne medicine, potvrđuje nemalo pred
Duranteom Leonard Fuchs (1501.– 1566.) u djelu o Likoriciji (Süeßholz – slatki korijen), u
kojem preciznim opisom biljke i njezinih svojstava promiče principe nove sistematizacije i
nomenklature u botanici i fitoterapiji. I premda ga izrijekom ne spo- minje, pomnijom
procjenom Duranteovih opisa uočava se da su oba znanstvenika vrlo slično razmišljala.
Farmaceute će tehnologija izrade pripravaka podsjetiti na razdoblje u kojem je njihovim
prethodnicima bio tek nagoviješten mogući iskorak iz zanata prema nekoj novoj ravnopravnoj
medicinskoj struci. A tu su i mo- derni (poglavito kompjutorizirani) slikari i grafičari koji bi
od starih meštara neosporno imali što naučiti...

8
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th century
and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

28
 Za današnjeg oficijelnog medicinara Duranteov Herbar je višestruko intrigantan.
Durante je, naime, suvremenik i aktivni sudionik u burnim i nerijetko kontroverznim
medicinskim previranjima, zahvaljujući kojima je u renesansi konačno stasala moderna
medicina.

Stoga je, resperktirajući mjesto na kojem je djelovao i funkciju koju je obnašao,

umjesno zapitati se koja mu je od aktualnih opcija u medicinskoj znanosti bila bliža – ona
koju su zastupali ingeniozni Paracelsus, revolucionarni anatom Andreas Vesalius i njegovi
sljedbenici, Girolamo Fracostaro koji vizionarski najav- ljuje odgovore na pitanja o nastanku,
širenju i mogućem sprječavanju zaraznih bolesti…. ili tradicionalisti koji još uvijek više
vjeruju Galenovu mrtvom slovu na papiru nego novim racionalnim spoznajama koje sva-
kodnevno obogaćuju medicinsku misao i praksu.

S druge pak strane, kraj XVI. stoljeća, tj. vrijeme kada je pisan i bio prvi put objavljen
Duranteov Herbar, doba je u kojem se, bar u naprednim medicinskim sredinama, naslućuju i
nagovještaji skorašnjega “elegantnog stoljeća” u kojem su otkriće mikroskopa, utemeljenje
racionalne fiziologije te jatrofizika i jatrokemija, među inim, označili “prvu biološku
revoluciju”.

No, toga je u Duranteovu djelu malo. Durante, jednostavno, kao vrstan liječnik sa
solidnim teoretskim znanjem i praktičnim iskustvom, svoju osnovnu pro- fesiju oplemenjuje
neosporno respektabilnim poznavanjem botanike te ga stoga možemo prihvatiti kao
svojevrsnog “jatrobotaničara”.

Stoga će, slijedom rečenoga, u prvom planu interesa ovog razmatranja biti elementi
praktične medicine, tj. indikacije za primjenu pojedinih droga, navedene u obliku tada
aktualnih opisno simptomatskih dijagnoze. A, te će, usput budi rečeno, još idućih 150-ak
godina dominirati kao odraz tradicionalnoga medicinskog sustava temeljenog primarno na
praktičnom iskustvu, a manje na objektivnoj znanstvenoj podlozi.

U prvome dijelu prikaza navedeno je 48 biljaka koje su se prema Castoru Duranteu, tj.
u XVI. pa i poslije u XVII. stoljeću primjenjivale u liječenju uroloških bolesti. Nakon što je
navedeni popis analiziran s motrišta aktualne medicine, došli smo do saznanja da su se u
suvremenoj fitoterapiji zadržale 33 biljke, s time da se u liječenju bolesti mokraćnog sustava i
dalje koriste 24 biljke, a devet se koristi uz druge dijagnoze.

29
 Od preostalih 15 biljaka, 13 više nije u popisu ljekovitog bilja, a za dvije biljke
(Givnco odorato, lat Juncus odoratus i Meo, lat. Meum mutelinum) nismo uspjeli pronaći
hrvatski naziv. Od biljaka koje se i dalje koriste, osam ima diuretski učinak, za četiri se smatra
da pospješuju izlučivanje pijeska i kamenaca, analgetski i spazmolitički djeluju pripravci pet
biljaka, uz dizurične smetnje mogu se koristiti dvije biljke. Ostale više-manje iskazuju blage
učinke, pa ih se praktički više nigdje ne koristi, osim nekoliko njih koje se rabe još samo
ponegdje u pučkoj fitoterapiji.

Neki od opisanih pripravaka, unatoč racionalnim indikacijama, zbog neprimjerene

pripreme zasigurno nisu bili učinkoviti. Primjer su kamilica i majčina dušica koje se koriste
kao dekokt, što će reći da se kuhanjem određene biološki aktivne tvari razgrađuju čime
izostaje njihov blago- tvorni učinak. Od biljaka što ih uz urološke indikacije navodi Durante,
izdvojit ćemo nekoliko koje zaslužuje dodatnu pažnju jer zorno upućuju na dvije temeljne i
oprečne etnomedicinske osobine: empirijsku racionalnost i moguće pogubnu spekulativnost.

Prva tri primjera su breza (Betula), mjehurica (Physalis alkekengi) i pre- slica
(Equisetum arvense). Brezin se list zbog diuretičkih i antiseptičkih svojstava uspješno koristi
pri upali bubrega i mokraćnog mjehura, a dužom uporabom pospješuje rastapanje kamenaca.
Alkaloidi iz mjehurica su jak diuretik, a koristan su dodatak i u terapiji bolesti mokraćnih
putova i uro- litijaze.

Zahvaljujući saponinskim drogama koje djeluju diuretički, antiseptički i analgetski

preslica ima racionalne indikacije ne samo uz najrazličitije upale mokraćnih putova i mjehura
s hematurijom, već i kod kroničnih nefritisa s hipertenzijom. S druge strane za gorki badem
(Amygdalus communis var. amara) Durante navodi kako... njegovo ulje tjera urin i razbija
kamence bubrega i mjehura, a plod liječi bolove bubrega… što će reći da je riječ o
preporučljivoj biljci.

No, današnja saznanja govore da sjemenke gorkoga badema sadrže heterozid

amigdalozid koji može djelovati ljekovito, ali i otrovno, jer nje- govom hidrolizom nastaje
cijanovodična kiselina koja u većoj količini uzrokuje i smrt. Stoga Aqua Amigdalae ima
sedativno i narkotično djelovanje, pa se uz krajnji oprez može propisivati s morfinom. Još
drastičniji primjer je bukva (Fagus) za čije plodove Durante navodi da ... ublažavaju bol
bubrega i tjeraju van kamence i mokraćni pijesak.

30
 S druge strane bukva danas ne samo da nije na popisu ljekovitog bilja, već je poznato
da u njezinim plodovima bukvicama ima fagina – otrovnog za čovjeka i životinje.

Zanimljivo je da su neke droge koje su, prema Duranteu, zauzimale značajno mjesto u
onodobnoj fitoterapiji, kao npr.: breskva (Prunus persi- ca), smrdljika (Pistacia), škrbuta
(Olematis flamula) i šećerna trska (Saccharum), u suvremenoj fitoterapiji gotovo beznačajne.
S druge pak strane mnoge, danas važne, droge Durante opisuje s krivim indikacijama, a
najbolji primjer su diuretici: medvjetka (Folia uvae ursi) i ljupčac (Levisticum officinale),
zatim kukuruzova svila (Stigmata Maydis), pasja ruža (Cynostbati fructus), oputina (Polygoni
herba), čičak (Radix Barbanae) itd.

6. LIJEČENJE I SPREČAVANJE URINARNIH INFEKCIJA

Uvijek treba uzeti sve antibiotike, odnosno dozu koju je propisao liječnik. Simptomi se
mogu smiriti već nakon dan do dva otkako ste ih počeli piti, ali mikroorganizmi su još uvijek
prisutni u mokraći i umnožit će se ako se potpuno ne iskorijene.Budući da su najčešći
uzročnici akutnih cistitisa bakterije, u terapiji se najčešće koriste antibiotici i uroantiseptici.
Ako je ikako moguće, izbor terapije treba ovisiti o nalazu antibiograma, a njeno trajanje je
obično od 1 do 7 dana. Svakako u dogovoru s liječnikom, koji u slučaju dugotrajnih i
ponavljanih cistitisa može preporučiti i višetjednu pa i višemjesečnu antimikrobnu terapiju.9

Uvijek treba uzeti sve antibiotike, odnosno dozu koju je propisao liječnik. Simptomi
se mogu smiriti već nakon dan do dva otkako ste ih počeli piti, ali mikroorganizmi su još
uvijek prisutni u mokraći i umnožit će se ako se potpuno ne iskorijene. Zato antibiotsku
terapiju treba provesti do kraja. Ipak, kao i kod svih bolesti, najbolje je izbjeći pojavu cistitisa,
a u tome nam može pomoći nekoliko jednostavnih savjeta:

Pijte puno vode, barem 8 čaša na dan (otprilike 1.5 - 2 litre), imajući na umu da unos
tekućine u svakom slučaju ovisi i o fizičkoj aktivnosti i vanjskoj temperaturi. Povećani unos
tekućine potiče često mokrenje kojime se iz mjehura ispiru bakterije.

9
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th century
and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

31
 Ne ignorirajte potrebu za mokrenjem, mokrite čim osjetite potrebu i potpuno ispraznite
mjehur. Usvojite naviku da mokrite svaka 2 do 4 sata, jer mokrenje ispire bakterije iz
mokraćne cijevi (uretre), sprječavajući ih da dođu do mokraćnog mjehura.

Osobe ženskog spola trebaju pranje spolovila obavljati od naprijed prema unazad, a na
isti način se trebaju brisati nakon nužde. Time se sprječava prijenos infekcije iz završnog
dijela probavnog sustava u mokraćni sustav.

Operite genitalnu regiju i mokrite prije i poslije spolnog odnosa. Mokrenje prije i
odmah nakon spolnog odnosa može pomoći u uklanjanju bakterija koje su mogle biti unesene
tijekom odnosa, a za poticanje mokrenja preporuča se popiti dvije čaše vode prije i nakon
spolnog odnosa.

Za pranje genitalija koristite vodu i sapun s kiselom pH-vrijednosti. Izbjegavajte

korištenje ženskih higijenskih proizvoda poput intimnih sprejeva, kupki i pudera i parfimirani
toalet papir. Bolje se tuširajte nego kupajte u kadi. Ako se kupate u kadi ne sjedite u vodi duže
od 30 minuta. Ne koristite pjenušave i uljne kupke i jake sapune koji mogu nadražiti uretru i
genitalije i učiniti ih plodnim tlom za razvoj bakterija. Donje rublje je najbolje prati blagim
deterdžentima.

Izbjegavajte uske hlače i gaćice. Uske hlače, na primjer, nadražuju mokraćnu cijev i
onemogućuju prozračivanje genitalnog područja. Preporučuje se nositi pamučno, a ne
sintetsko donje rublje. Vlažnost genitalnog područja pogodna je za razmnožavanje bakterija.
Pamučno donje rublje omogućuje bolju prozračnost tog dijela tijela.

Izbjegavajte rafiniranu hranu, zaslađene voćne sokove, šećer, kavu i alkohol u

prehrani. Svakako treba izbjegavati opstipaciju. Ženama u postmenopauzi s čestim upalama
urinarnog trakta može pomoći redovita upotreba estradiol vaginalne kreme.

Neki preporučuju uzimanje vitamina C. Redovito konzumiranje vitamina C može

povećati kiselost urina i učiniti ga nepovoljnijom sredinom za bakterije, ali još uvijek nema
dokaza da on sprječava infekcije urinarnog trakta. U novije vrijeme vrlo je popularno
korištenje preparata od brusnice (list i plod). Čini se da sok od brusnice i borovnice sprječava
prianjanje bakterija uz zid mokraćnog mjehura. Zato se preporučuje dnevno popiti 2 do 3 čaše
tih sokova. Da bi djelovali, treba 8 tjedana svakodnevno piti te sokove.

32
 Od ljekovitog bilja za liječenje uroinfekata, najdužu i najčešću primjenu ima
medvjetka (Uva ursi), bilo samostalno, bilo kao dio mješavine raznih uroloških čajeva. Listovi
medvjetke sadrže fenolne šećerne spojeve, koji iskazuju antibakterijski učinak u mokraći.
Biljka je službeno odobrena kao biljni lijek za urinarne infekcije. Preporuča se dnevna doza
lista medvjetke od 10 - 12 grama. Tijekom korištenja Uvinog čaja, preporuča se izbjegavanje
uzimanja tvari koje zakiseljuju mokraću, slatkih namirnica.

Što se pak brusnice tiče, listovi brusnice sadrže tvari slične onima u medvjetki, pa
njihov čaj jest djelotvoran kod mokraćnih infekcija. No važno je da se ne uzimaju istodobno
preparati plodova brusnice (sokovi, kapsule, tablete) i preparati medvjetke jer će brusnica
poništiti učinak medvjetke.

Vitamin C kemijski i biokemijski reagira s aktivnim spojevima medvjetke i sprječava

njihovo djelovanje. Stoga, ako se uzima vitamin C, ne smije se prelaziti razina od 500 mg na
dan, i po mogućnosti uzimati preparate koji usporeno otpuštaju vitamin C. Medvjetka, za
razliku od biljaka s diuretskim djelovanjem, koje potpomažu radu bubrega poput lista koprive,
nije namijenjena uzimanju duljem od 7 do 14 dana (osim iznimno).

Apsolutno izbjegavajte opasne savjete koji propisuju uzimanje medvjetke više od

mjesec dana! Medvjetka ili djeluje u navedenom roku ili nema učinka. Uvin čaj se smije
uzimati zajedno s antibioticima, ali ga je ipak bolje uzimati ili kao samostalnu terapiju ili
nakon završene terapije antibioticima.

U pravilu se infekcije urološkog trakta trebaju početi liječiti odmah po pojavi

simptoma, jer u slučaju neliječenja relativno brzo mogu prerasti u komplicirane infekcije koje
zahtijevaju bolničko liječenje. Određene skupine bolesnika važno je savjetovati da se odmah
jave liječniku: trudnice, mala djeca, dijebetičari i bolesnici koji boluju od teških bolesti.
Ovisno o težini simptoma i stanju pacijenta, liječnik će odmah propisati antibiotsku terapiju,
ili će prvo zatražiti laboratorijske pretrage urina i antibiogram.

Sve simptomatske infekcije urinarnog trakta treba u pravilu liječiti primjenom

najmanje toksičnog antimikrobnog lijeka u dovoljno dugom razdoblju radi eradikacije
infekcije. Antimikrobni spektar primijenjenog lijeka mora pokrivati raspon očekivanih
uzročnika i što je moguće manje poremetiti crijevnu floru.

33
 Cistitis je najčešća pojava nekompliciranog uroinfekta, oboljenje koje se uobičajeno
naziva običnom upalom mjehura. Obično nije potrebno učiniti urinokulturu već se odmah
započinje empirijska antimikrobna terapija na temelju prisutnosti kliničkih simptoma i
dokazane prisutnosti leukocita u urinu. Pri određivanju antimikrobne terapije važno je
poštivati lokalnu situaciju.

Praćenjem rezistencije bakterija na antibiotike i potrošnje antibiotika na lokalnoj razini

uočene su razlike po regijama u RH. Inicijativom Interdisciplinarne sekcije za kontrolu
rezistencije na antibiotike (ISKRA) donesene su i smjernice za antimikrobno liječenje i
prevenciju infekcija mokraćnog sustava.

Najčešći uzročnik je Escherichia coli (85%), a prvi izbor u liječenju je nitrofurantoin

terapija, i to 2x100 mg tijekom 7 dana. Alternativno liječnik može propisati 7-dnevnu terapiju
amoksicilinom + klavulanska kiselina ili cefuroksimom, ili 3-dnevnu terapiju norfloksacinom.
Uz liječenje se preporučuje mirovanje i povećani unos tekućine.

Pijelonefritis je ozbiljna upala bubrega, redovito praćena visokom temperaturom,

bolovima u lumbalnoj regiji, zimicom i tresavicom, a ponekad i povraćanjem. Nerijetko se
razvija zbog uzlaznog širenja bakterija mokraćnim traktom. Liječi se obično ciprofloksacinom
ili cefuroksimom, a kod izraženih simptoma potrebno je bolničko liječenje parenteralnom
terapijom.

Uretritis je upala mokraćne cijevi kojom mokraća izlazi iz mjehura izvan tijela. Mogu
ju uzrokovati bakterije, virusi i gljivice, a ta spolno prenosiva infekcija česta je kod mlađih
ljudi oba spola. Uzročnici su Chlamydia trachomatis, Mycoplasma h., Trichomonas vaginalis,
Ureaplasma, N. Gonorrhoeae. Liječenje se provodi 7 dana doksiciklinom ili jednokratno
azitromicinom, a važno je liječiti oba partnera i nakon liječenja napraviti kontrolu, jer te
infekcije mogu za posljedicu imati neplodnost.

Infekcije mokraćnih putova mogu biti i ponavljajuće. Tzv. rekurentne infekcije su one
koje se javljaju 2 ili više puta u 6 mjeseci, odnosno 3 ili više puta u jednoj godini. Češće se
javljaju reinfekcije, tj. recidiv izazvan drugim uzročnikom. Rjeđe se može dogoditi relaps, tj.
infekcija uzrokovana istim uzročnikom kao i prije provedene terapije, a javlja se unutar 2
tjedna nakon završene terapije inicijalnog uroinfekta. Liječenje je tada duže, uz kontrolu
urinokulture i mogućom promjenom terapije.

34
 Infekcije u mokraćnom sustavu ponekad se mogu očitovati naglim i izraženim
simptomima, a praćene su jakom boli u lumbalnom predjelu. Takav pacijent treba hitnu
medicinsku pomoć, a uzimanjem analgetika mogu se privremeno prikriti simptomi, što može
biti opasno.

Te se upale ubrajaju u najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi. Njihova učestalost

ovisi o dobi i spolu djeteta. Djevojčice obolijevaju češće, no zbog češćih prirođenih anomalija
urotrakta u novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci Najvažniji
preduvjet za postavljanje dijagnoze, a time i početak terapije je pravilno uzimanje uzorka
mokraće.

Koriste se sterilne vrećice koje se lijepe na prethodno oprano spolovilo. Vrećicu treba
držati zalijepljenu najviše 1 sat, a ako se dijete ne pomokri, vrećica se skida i postupak
ponavlja s novom. Uzorak urina treba što prije dostaviti u laboratorij, najbolje unutar jednog
sata. Važno je poštivanje uputa, jer se zbog visokog stupnja onečišćenosti uzoraka djeca
nepotrebno podvrgavaju liječenju antibioticima.

Izbor antibiotika za terapiju uroinfekcija kod djece ovisi o dobi, kliničkoj slici i težini
infekcije te poznavanju najčešćih uzročnika u određenoj dobi i lokalnoj otpornosti bakterija.
Važno je i mirovanje, uzimanje većih količina tekućine i snižavanje temperature. Ranim
početkom liječenja moći će se kod velikog broja djece spriječiti trajna oštećenja bubrega.10

Malo je žena koje bar jednom u životu nisu preboljele neku upalu u mokraćnom
sustavu. Najčešće se pojavljuju kod žena tijekom reproduktivnih godina, i to kao upala
mokraćnog mjehura - cistitis.

Jedan od glavnih razloga čestih cistitisa žena je kratka mokraćna cijev kojom bakterije,
ukoliko ih ima o okolini (rodnici ili završnom dijelu debelog crijeva) lagano dospijevaju do
mjehura. Simptomi mogu varirati od lagano iritirajućih do jako bolnih.

S obzirom na rastuću rezistenciju bakterija na antimikrobne lijekove, važna je

profilaksa drugim sredstvima, primjerice estrogenskim vaginalnim kremama kod žena u
postmenopauzi, sokom od brusnice te vaginalnom ili oralnom primjenom laktobacila.

10
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th
century and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

35
 Kod zdravih žena ti su mikroorganizmi prisutni u rodnici i održavaju visoku kiselost
(nizak pH) što je za ostale bakterije nepovoljno, a povećanjem pH vrijednosti povećava se
opasnost od infekcije. Dobro je koristiti i preparate za intimnu njegu, koji svojom kiselošću
čine prvu branu u sprječavanju infekcija uro-genitalnog trakta.

Osim antibiotika za liječenje infekcija mokraćnog sustava, u terapiji uroloških tegoba

koriste se i lijekovi iz ATK skupine G04B - ostali urologici. To su urinarni spazmolitici,
muskarinski antagonisti koji djeluju na glatke mišiće, reduciraju kontrakcije i povećavaju
kapacitet mokraćnog mjehura.

Lijekovi iz te skupine mogu imati izražene nuspojave, pa se trebaju oprezno uzimati, a

ako uporabom do 6 mjeseci nema učinka, terapiju ne treba nastavljati. Od uroantiseptika
upotrebljavaju se još nitrofurantoin u akutnim infekcijama i preventivno kod kateterizacije i
kirurških zahvata, te profilaktički u recidivirajućim infekcijama. Klotrimoksazol/ trimetoprim
rijetko se koristi, jer u Hrvatskoj (različito po regijama) pokazuje visoku rezistenciju.

Ozbiljne infekcije liječe se redovito posebno odabranom antimikrobnom terapijom po

preporuci liječnika. Promjena životnog stila, zdrava prehrana, izbjegavanje alkohola i kofeina,
redovita higijena te uzimanje dovoljne količine tekućine kao i uzimanje prirodnih preparata
može biti potpora liječenju. U fitoterapiji najviše se upotrebljavaju biljke medvjetka i
brusnica.

Medvjetka, Arctostaphylos uva-ursi je biljka planinskih predjela u čijem su sastavu

hidrokinonski derivati arbutin i metilarbutin koji se u lužnatom mediju razgrađuju u
hidrokinon i metilhidrokinon i tek u takvom obliku djeluju kao uroantiseptici. U kiselom
mediju uopće ne djeluju, pa se preporuča zalužiti urin, npr. s pola žličice sode-bikarbone, a u
prehrani izbjegavati uzimanje slatke i jako kisele hrane koja bi mogla zakiseliti urin.

Treba izbjegavati veće doze vitamina C kao i kisele voćne sokove. Iz istog razloga ne
kombinira se istovremeno uzimanje soka od brusnice i uvinog čaja, što je česta greška koju
čine neupućeni bolesnici. Korisnike treba upozoriti i na to da se uvin čaj koristi najviše 7-10
dana, da je potreban oprez kod pacijenata koji imaju dispepsiju ili bubrežne bolesti (može
uzrokovati neugodne želučane smetnje zbog velike količine trijeslovina). Kontraindiciran je
kod djece i trudnica.

36
 List europske brusnice (Vaccinii vitis ideae folium) koristi se kao i list medvjetke, a
zbog manje količine trijeslovina primjereniji je za uporabu kod osoba s dispepsijom i kod
djece. Sok i ekstrakti ploda američke brusnice (Vaccinium macrocarpon) djelotvorna su
pomoć u očuvanju zdravlja mokraćnog sustava i mogu se koristiti kroz dulje vrijeme u
profilaktičke svrhe, posebno kod rekurentnih uroinfekcija žena, uzrokovanih E. coli.

Novija istraživanja pokazala su da proantocijanidini, spojevi sadržani u plodovima te

biljke sprječavaju prianjanje bakterija na stijenke urinarnog trakta, posebno bakterije E. coli.
Zajedno s vitaminom C zakiseljuje urin i stvara nepovoljan medij za rast bakterija. Zbog
kiselog sadržaja potreban je oprez kod pacijenata koji pate od dispepsije (preporučaju se
proizvodi brusnice u kapsulama, umjesto soka).

Preparati i čaj od koprive također mogu pomoći, jer potiču na izmjenu tvari i imaju
blagi diuretički učinak. Aromaterapija (kod nas još uvijek prilično nepoznato) primjenjuje se
u novije vrijeme u prirodnom pristupu liječenju uroinfekcija, i to peroralnim uzimanjem
visokokvalitetnih eteričnih ulja npr. čajevca ili mravinca (Origanum v.) čije je eterično ulje
inkorporirano u oleokapsule kako bi se spriječilo njegovo agresivno djelovanje na sluznicu
probavnog trakta.

Osim poduke o ispravnoj uporabi lijekova propisanih od liječnika, uloga ljekarnika je i

savjetovati o mjerama koje je potrebno poduzeti kod sumnje na uroinfekt. Ako se radi o lakšoj
tegobi, može se preporučiti neki biljni lijek (upozoriti na neprimjerene kombinacije i
kontraindikacije), a kod alarmantnih simptoma - temperatura, bol prilikom mokrenja, bol u
donjem dijelu leđa, krv u mokraći, te ako se radi o djetetu ili trudnici – pacijenta treba odmah
uputiti liječniku. 11

Svakako je dobar savjet piti puno tekućine (1,5-2 l na dan), mokriti čim se osjeti
potreba i potpuno isprazniti mjehur. Bolje je tuširanje nego kupke u kadi, izbjegavanje uske
odjeće i ne-pamučnog donjeg rublja, zaslađenih voćnih sokova, kave i alkohola.

11
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th
century and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

37
 6.1.Dijagnostika i simptomi

Dijagnoza urinarnih infekcija relativno se jednostavno postavlja na temelju tipičnih

simptoma koje pacijent opisuje te laboratorijskih testova na upalne čimbenike (leukociti,
CRP), analizom urina i urinokulture. Važno je upozoriti pacijenta na pravilno uzimanje
uzorka - najbolje je uzeti prvi jutarnji urin (nakon pranja običnom vodom, bez sapuna),
izmokriti prvi mlaz, a srednji mlaz uhvatiti u sterilnu čašicu.

Prvi simptomi javljaju se u vidu učestalog, bolnog i otežanog mokrenja uz osjećaj

peckanja ili žarenja. Obično se izlučuju male količine urina i postoji osjećaj neispražnjenog
mjehura. Također se javlja potreba za mokrenjem noću, a urin je zamućen, promijenjene boje
i neugodnog mirisa. Ponekad se javi i krv u urinu, bol u donjem dijelu leđa i u donjem dijelu
trbuha, a moguća je i povišena temperatura.

Prisutnost bakterija u urinu nije uvijek znak bolesti. Radi se o tzv. asimptomatskoj
bakteriuriji, a liječenje nije potrebno, osim kod trudnica i bolesnika koji se pripremaju za
urološku operaciju.12

12
Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney diseases in the 17th
century and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta 1989;25(suppl 7):1411-2.

38
ZAKLJUČAK

Razvojem kemije i farmakologije, dvadeseto stoljeće donosi važnu nadogradnju

znanja iz fitoterapije i klasifikaciju biljaka, ne samo prema kemijskom sastavu već i prema
djelovanju. To se pogotovo odnosi na biljke koje djeluju na urogenitalni sustav.

Bolesti urogenitalnog sustava oduvijek su pratile ljudsku rasu. Nikada nećemo znati
kojom hrabrošću i metodom pokušaja i pogreške su naši preci otkrili jednu po jednu ljekovitu
biljku koja im je pomagala kod tih tegoba. To se znanje prenosilo s koljena na koljeno prije
pisane povijesti.

Cistitisi su uglavnom bezazlene i lako rješive bolesti, ali ne treba ih olako shvaćati, jer
neadekvatnim liječenjem mogu dovesti do brojnih komplikacija, a nerijetko su i samo
upozorenje na postojanje neke druge teže bolesti. Kod zanemarenih slučajeva liječenje je
često dugotrajno, naporno i skupo pa je bolje uz pomoć navedenih preporuka pokušati izbjeći
pojavu te česte i neugodne bolesti.

Glavni problem - kao što je to vrlo često u fitoterapiji - je standardizacija. Naime,

postoji više metoda određivanja karakterističnih spojeva, tip A i tip B PAC. Kako se smatra
da je originalni sok korišten u prvoj studiji sadržavao točno (ili najmanje) 36 mg ukupnih
PAC-ova, tako je bilo za očekivati da je potrebno da i drugi sadrže istu razinu. No, pojavio se
problem metodologije određivanja. Naime, postoji više metoda određivanja oligomernih
procijanidina koje iznimno snažno variraju u konačnom rezultatu.

39
LITERATURA

[1] Pesenti T. Durante Castore. Dizionario Biografico degli Italiani, vol. 42. Roma: Istituto
della Enciclopedia Italiana, 1993., str. 105-7.

[2] Durante C. Herbario nvovo. Ristampa anastatica dell’edizione veneziana del 1717.
Pavone Canavese: Priuli & Verlucca, 2000. Durante C. Herbario nvovo. Venetia: Gian
Giacomo Hertz, 1684.

[3] Mrak B. Fitoterapija bubrežnih bolesti u djelu “Herbario nvovo” Castora Durantea iz
1684. i njegova aktualnost danas. Diplomski rad. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
1988.

[4] Škrobonja A, Frković A, Mrak B, Aleksandra Frković. Phytotherapy of of the kidney

diseases in the 17th century and its meaning today. Iugoslav Physiol phar- macol Acta
1989;25(suppl 7):1411-2.

[5] Mrak B, Škrobonja A. Herbario nvovo Castora Durantea – fitoterapijski priručnik iz

1684. U: Škrobonja A. ur. Zbornik sažetaka Međunarodnog sim- pozija iz povijesti medicine
Thalassotherapia ‘90, Crikvenica, 23. do 25. V. 1990., str. 34.

[6] Durante C. Herbario nvovo. Venetia: Gian Giacomo Hertz, 1684.

[7] Schafner W, Felfinger BH, Ernst B. Ljekovito bilje – Kompendij. Rijeka: Leo commerc,
1999.

[8] Willfort R. Ljekovito bilje i njegova upotreba. Zagreb: IKP Mladost, 1978.

[9] Pahlow M. Velika knjiga ljekovitog bilja: Ljubljana-Zagreb: Cankarjeva založba, 1989.

[10] Tucakov J. Lečenje biljem. Beograd: IRO Rad, 1984.

[11] Glavina V. Stariji lijekovi za kamence u mokraćnim putovima. Acta hist med vet
pharm 1985;25:67-71

40