MODELI, TIPOVI I VRSTE ORGANIZACIJSKE KULTURE

MODELI ORGANIZACIJSKE KULTURE

„Moorhead i Griffin navode tri primjera modela organizacijske kulture, a to su:

 Parsonov „AGIL“model - Model je usmjeren na razvitak okosnice okvira za

objašnjenje i razumijevanje sadržaja, kao i vrijednosti u kulturnom sistemu.
 Ouchi – jev model - Za razliku od „AGIL“ modela, Ouchi – jev model je dobio ime po
svom autoru. William Ouchi intervjuirao je predstavnike preko dvadesetak velikih
kompanija na području SAD-a i Japana, što mu je u konačnici omogućilo da dođe do
spoznaja na temelju kojih je postavio svoju teoriju „Z“. Prethodno navedena teorija
predstavlja „model između tipičnog američkog i tipičnog japanskog preduzeća“.
Teorija „Z“ podrazumijeva karakteristike prethodno navedenih organizacija što se vidi
kroz zaposlenje na duže vremensko razdoblje
 Peters – Watermanov pristup – Ovaj pristup, u odnosu na ostale, razlikuje se po tome
što su istraživači odabrali uzorak preduzeća te za praksu rukovođenja istražili i opisali
uspješna preduzeća.

TIPOVI ORGANIZACIJSKE KULTURE

U današnje vrijeme, postoji mnogo pristupa u odnosu na tipove organizacijske kulture, a u
nastavku, na slici su prikazane najvažnije tipologije organizacijske kulture.
Scholzova tipologija organizacijske kulture polazi od tri dimenzije na kojima je moguće
definirati cjelokupni niz različitih kultura. Prva dimenzija odnosi se na sklonost organizacije
prema stabilnosti ili prema promjenama, dok druga dimenzija podrazumijeva unutrašnje
stanje organizacije, odnosno način odlučivanja i rješavanja problema. Treća dimenzija vezana
je uz odnose organizacije s okolinom, kao i uz način rješavanja pojedinih odnosa unutar
organizacijske strukture.
Handy je preuzeo i razradio Harrisonove ideje, te je povezao određene tipove organizacijske
strukture sa odgovarajućim Harrisonovim tipovima organizacijske kulture.
Mergerisonova tipologija temelji se na organizacijskom stilu ponašanja kao indikatoru
kulture, te se skladno tome mogu razlikovati tri organizacijska profila (birokratski, inovativni
i socijalni).
Deal i Kennedyjeva tipologija organizacijske kulture određuje se prema dvjema osnovnim
značajkama, a to su vrijeme potrebno za dobivanje dokaza o uspjehu zadataka i visina rizika
nekog posla
Edwards i Kleinerova tipologija organizacijske kulture temelji se na dva kriterija koja
podrazumijevaju brigu za ljude i brigu za učinak.
VRSTE ORGANIZACIJSKE KULTURE
Vrste organizacijske kulture su:
 Dominantna kultura i subkultura - Kultura koja dijeli poglede većine članova
organizacije. Unutar većih poslovnih organizacija postoje i subkulture, odnosno
kulturne karakteristike raznih pojedinaca, a skladno tome, svako preduzeće treba imati
prepoznatljivu dominantnu kulturu.
 Jaka i slaba kultura - Jaku kulturu karakterizira stalna upotreba njenih specifičnih
simbola, dok slaba kultura predstavlja suprotnost jakoj kulturi.
 Jasna i nejasna kultura - Jasna kultura se može definirati kao kultura koja je po
određenim simbolima prepoznatljiva članovima organizacije i ljudima izvan nje. U
odnosu na jasne, nejasne kulture nije lako prepoznati, te za njih mnogi zaposlenici ne
mogu odgovoriti šta su.
 Postojana i prilagodljiva kultura - Postojana kultura je kultura koja posluje u
stabilnoj okolini, dok preduzeća koja djeluju u promjenjivoj okolini imaju
promjenjivu, odnosno prilagodljivu kulturu.
 Participativna i neparticipativna - O participativnoj kulturi se govori ako su
zaposlenici u preduzeću u značajnoj mjeri uključeni u proces odlučivanja. U situaciji
kada u preduzeću odluke donosi samo menadžment bez konsultacija sa saradnicima,
radi se o neparticipativnoj kulturi.
Također imamo i Hijerarhijsku (fokusirana na jasnim strukturama moći i hijerarhije),
Adhokratsku (naglašava inovacije, fleksibilnost i kreativnost), etnocentričnu (stavlja naglasak
na važnost etičnosti, pravde i brige za zaposlenike), timski orijentisanu i hermeneutičku
kulturu (osnovana na dijeljenju znanja i razumijevanju različitih perspektiva).