Professional Documents
Culture Documents
Democratic lider je osoba koja u proces donošenja odluka uključuje i stavove članova
organizacije. Zalaže se za njihovo aktivno učešće i vrednovanje konsenzusa.
Korporativna kultura je značajan faktor u etičkom odlučivanju. Ako kultura nekog preduzeća
potiče ili nagrađuje neetičko ponašanje, njezini zaposleni mogu djelovati neetično. Neuspjeh
organizacije da prati ili upravlja kulturom može potaknuti upitno ponašanje. Etička pitanja
mogu nastati uslijed sukoba između kulturnih vrijednosti koje percipiraju uprava i oni koji su
zaposleni. Postoji potreba za snažnim korporativnim programima etike koji uključuje: pisani
kodeks ponašanja, zaposlenika za nadgledanje programa, pažnju prilikom delegacije ovlasti,
formalni etički trening, reviziju, praćenje, provođenje i reviziju programskih standarda.
Etička kultura na nivou industrije povezana je s granom industrije, a ta kultura poslovnog
ponašanja i etike slična je u cijelom svijetu (npr. brodogradnja, naftna industrija,
međunarodna trgovina i elektronika).
Opisana je kao uočljiva zajednička vrijednost, pretpostavke i običaji koji utječu na način na
koji organizacije u određenoj djelatnosti obavljaju svoje poslovanje. Na primjer, akademske
institucije širom svijeta dijele određene kulturne aspekte poput slobode obrazovanja, bez
obzira kojoj nacionalnoj kulturi pripadaju.
Etička revizija korporativne kulture široko pokušava izmjeriti koliko su otvorene veze između
etičkih vrijednosti koje su smještene na vrhu i stvarne prakse smještene na dnu. Jedan od
uobičajenih načina mjerenjea jeste pomoću anketa koje se upućuju svim članovima
organizacije. Na pitanja se može odgovoriti sa da/ne ili pomoću numeričke skale sa ocjenama
od 0 do 5 gdje je ocjena 5 dobra a 0 loša. Dobijeni rezultati se upoređuju sa prethodnim
uzorcima iz istog radnog mjesta ili sa rezultatima iz drugih radnih mjesta . Cilj je dobiti
osjećaj i shvatiti koji je položaj ljudi u smislu stavljanja ideala u praksu kompanije.
Korporativna kultura vidljiva je na mnogim pitanjima, jedno od njih je i dress code, kao i
higijena.
Dress code
Slučaj Apple: zaposlenici kažu da dolaze veoma ležerno odjeveni na posao, u običnim hlačama,
odjeći u kojoj su prespavali, čak se bosonogi šeću po kancelarijama.Ležerno odijevanje je,
upravo, jedan od važnih aspekata Appleove korporativne kulture.Naprotiv, uvijek postoje
osobe koje, iako su tulumarili cijelu noć, ustaju sat vremena prije odlaska na posao jer ne žele
da ih vide na ulici neistuširane, nenašminkane i loše odjevene i sl.Upravo to čini Apple još
privlačnijom kompanijom jer će se uklopiti obje vrste ljudi, dakle Appleov etički stav ide u
korist individualizma i jako dobro funkcioniše.No, iako se na prvu čini nebitnim to što Apple
dozvoljava uposlenim da na posao dolaze u pidžamama, to za sobom povlači široku raspravu
kako će se takve osobe postaviti prema radu, u odnosu sa kupcima, kolegama na poslu...Ovo
pokazuje kako se vrijednosti koje organizacija odluči poštovati prožimaju kroz cijelu
organizaciju, tj. reflektuju se na sve aspekte.
Higijena
Organizacija može mnogo teže kontrolisati higijenu nego sam način oblačenja uposlenih.Neka
pravila vezana za higijenu i nisu toliko pitanja etike koliko su pitanja sigurnosti.Npr. kuhari
moraju uvijek imati čiste ruke jer su u dodiru s hranom.Ipak postoji set pravila koji se odnose
na higijenu na poslu. Ipak postoje etičke dileme koje se najčešće javljaju zbog želje
organizacije da održi jedinstvenu i prezentativnu radnu snagu, kao način povećanja
privlačnosti potrošača. Sigurno je da bi se poslovanje kod McDonald's-a samnjilo ako bi
zaposlenicima bilo dopušteno pojaviti se na posao kao da su beskućnici, neistuširani, u
pidžamama. S druge strane, međutim, zaposlenici imaju život izvan radnog vremena, a zahtjevi
na radnom mjestu koji se često tiču frizure i brade se očito prelijevaju i na one osobne sate
van posla. Zaključak: Neke kompanije imaju interes za kontrolisanje načina na koji zaposlenici
izgledaju. Stepen kontrole ovisi o etičkom stajalištu koje definira unutarnje vrijednosti i kulturu
kompanije.
-Etički neutralan leadership ili tzv. „tihi leadership“ podrazumijeva lidera koji ne
postavlja jasna etička pravila. U ovakvom slučaju, zaposlenici nisu sigurni kakav je stav
lidera o etici i etičkom ponašanju, ako ga uopće i imaju. Šalje se malo ili gotovo nikakav
primjer o etičnom ponašanju. Najčešće zaposlenici tu „tišinu“ razumiju u kontekstu da
nije bitno na koji način doći do željenog cilja, bitno je samo da se cilj dostigne, te se
ponašaju u skladu s tim.
-sistem selekcije
-politike/pravila
-orijentacije/treninzi
-upravljanje preformansama
-struktura autoriteta
********PROVJERITI
Specifična kultura može se primjeniti u oraganizaciji kroz skup objavljenih pravila za zaposlene
koji će ih slijediti na primjeru lidera i zaposlenih koji već rade unutar organizacije. Uvođenje
kulture kroz utvrđena pravila obično znači objavljivanje organizacionog koda koji reguliše
ponašanja, očekivanja i stavove.
Kodeks oblačenja
2. Zaposlenici ne smiju na radu nositi farmerke, bermude, suknje i haljine kraće od šanel
dužine, majice na bretele i bez leđa, duboki dekolte, tene i drugu neprimjerenu odjeću i obuću.
Kodeks dotjerivanja
Lična higijena je manje kontrolisana od strane organizacije nego odeća, jer je intimnija od
odeće i često je teže definisati i kontrolisat. Lako je zahtevati kravatu; teško je shvatiti tačno
šta je "dobro održavana kosa". Neki kodeksi dotjerivanja i uglednosti nisu pitanja etike koliko
bezbjednosti ili higijene.
Iako se problemi u oblasti zdravlja i higijene obično mogu rešiti opštim apelima, teže etičke
dileme nastaju oko želje organizacije da održi jedinstvenu radnu snagu kao način povećanja
privlačnosti potrošača. Sigurno je reći da bi se poslovanje odbilo kod McDonalds-a ako bi
zaposlenima bilo dozvoljeno da se pojave neuredni, neobrijani u pidžamama. Sa druge strane,
međutim, zaposleni imaju život pored poslovnih obaveza, a zahtevi za radno mesto koji se tiču
šišanja i brade očigledno se prevrću na te lične sate.
Pored toga kompanija može imati sljedeće kodekse: kodeks izbjegavanja sukoba interesa,
zatim kodeks odnosa prema drugima, kodeks profesionalne tajne, kodeks odgovornosti i sl.
Zaključak. Neki poslovi imaju interes da kontrolišu način na koji zaposleni izgledaju. Stepen do
kog će se kontrolisati zavisi od etičkog stava koji definira njihove interne vrijednosti i kulturu.
Osnovne vrijednosti organizacije su predstavljanje kodeksom oblačenja i dotjerivanja.
Implikacije ovih posebnih kodeksa i vrijednosti ispod njih široko variraju u organizaciji.
3. Pristup zadovoljavanja eksternih stejkholdera – koji ima cilj da preduzeća poboljšaju svoj
javni imidž i odnose sa spoljnim interesnim grupama
4. Pristup zaštite višeg menadžmenta - koji je djelimično uveden da zaštiti vlasnike i više
menadžere od krivice za etičke propuste ili od pravnih problema
12. Model programa poslovne etike može biti implementiran u četiri nelinearna
koraka. Objasnite svaki korak.
Model programa poslovne etike može biti implementiran u četiri nelinearna koraka :
Upoznavanje i komunciranje ljudi putem drustvenih stranica kao sto su FB ili Twiter je
postalo saasvim normalno. Nije odmah jasno da je Internet uveo onava eticka pitanja
kada je rijec o dejtingu i skeksu. Trazenje sekspartnera putem ninterneta je postalo
saasvim normalno i cesto. Postoji dobra i losa strana ovoga, dobro je to sto ljudi iz
manjih gradova i ruralnih područija imaju istu dostupnost pronalasku sekspartnera kao
i oni u velikim gradovima. Negativna strana je ovog što osoba koja se krije iza profila
ne mora biti uvjek ono za sto ona/on tvrdi da je. Problemi koji se javljaju u vezi sa
negativnom stranom su što ti ljudi mogu naštetiti nekom ili nekoga ubiti, postoji jako
puno psihopata i pedofila. Ovo se može spriječiti tako što ćemo s tom osobom pričati
putem mobitela ili nase dejtove organizovati na javnim mjestima kao sto su restorani ili
barovi. Također pristupom u internet bazu ova vrsta zlostavljača se moze ukloniti sa
interneta samo sto je problem kako ih spoznati.
Problemi Piraterije - ljudi mogu napraviti digitalne kopije i one mogu biti dostupmne
svima na internetu. Etičko pitanje koje se postavlja da li je to samo povećavanje
prijataljstava prilikom razmjene kopija ili je to ilegalno krsenje prava.
Prvi Rawlsov princip pravde : Greatest Equal Liberty - Društvo mora biti uređeno kako
bi svi članovi imali najveću jednakost slobode za sve, uključujući pravičnu jednakost
mogućnosti. Osim osnovnih sloboda uspostavlja mogucnosti i za jednake prilike.
****PROVJERI
Rawls (1999) društveni ugovor i prvi princip pravde, Greatest Equal Liberty:
„Društvo mora biti uređeno kako bi svi članovi imali najveću jednakost slobode za sve,
uključujući pravičnu jednakost mogućnosti.“
Prema Rawls-u, imovinska prava imaju svoje mjesto u društvu iz dva razloga: prvo, zato što se
društvena imovina pogoršava, osim ako imenovani agent ne preuzme odgovornost za njihovo
održavanje; i drugo, jer je pravo na ličnu svojinu osnovno ljudsko pravo. Lična imovina je
neophodna materijalna osnova za potpuni razvoj osobe kao pojedinca u pravednom društvu,
ali i za samopoštovanje.
Važan element potreban za ovu temu je etička uloga korporacija. Korporacija je pravno lice
sposobno da deluje u nekim aspektima kao individualno, uglavnom u pogledu imovinskih
prava, pravne odgovornosti i političkog prava. Teorijski korporacije su stvorene da služe javnoj
koristi. U slučajevima gde je jedini cilj korporacije efikasno funkcionisanje samo te korporaciea,
principi pravde zahtevaju od nas da razmotrimo uticaj korporacije na prava pojedinaca izvan
korporacija.
Vlasnici autorskih prava imaju pravo na raspolažu svojom intelektualnom svojinom na bilo koji
način koji žele. "Apsolutno" pravo vlasništva jednostavno nije podržano principima pravde.
U prošlosti, sud je zadržao odluku da nekomercijalna kućna upotreba snimke materijala koji
su se emitovali preko zračnih talasa, bili su fer korištenje autorskih prava i nisu predstavljali
kršenje autorskih prava. Štaviše, proizvođači videorekordera nisu mogli biti odgovorni kao
prekršioci, čak i kada se razmatra kućna upotreba videorekordera.
Međutim, u pusljednjih 20 godina, imamo muzičke i filmske kompanije koje „uništavaju rad“ ,
krivično gone i proganjaju pojedince zbog stvaranja kopija za svoje sopstvene potrebe.
Od avgusta 2004. takve industrije su tužile nešto manje od 4.000 osoba za preuzimanje
autorskih prava vezanih za muziku. Ljudi koji su tuženi su prisiljeni da plate iznose kazni u
hiljadama, jer zakonski troškovi i advokati koštaju mnogo. Ponašanje muzičkih i filmskih
kompanija čini se očigledno legalnim, ali neetičkim. Oni koji prave i preprodaju kopije muzike
i filmova su ispravno nazvani „pirati. Ali problem je u tome što ogromne kompanije na
pogrešan način, uznemiravajući svoje kupce, žele da povećaju profit. Digitalno kopiranje
značajno pomaže širenje intelektualne svojine. Dalje, nekomercijalno posedovanje digitalnih
kopija od strane pojedinaca, onemogućava muzičkim i filmskim kompanijama da povećaju
svoje prihode (na način i u mjeri u kojoj bi to te kompanije htjele). Ali možda bi bilo bolje za
njih da potroše svoje resurse na istraživanje drugih načina profitabilnosti, a uključujući
relativno besplatno digitalno kopiranje, nego na pokušaju da to iskoriste, pa da „žive“ od kazni
koje naplaćuju. Način na koji su kompanije sebi osiguravale profit, itekako sadrže mjere koje
jasno krše princip pravednosti jednake slobode.
Pa šta bi trebalo da bude individualni etički odgovor? Zakoni i politike koje omogućavaju
muzičkim i filmskim kompanijama da krivično gone i uznemiruju fizičke osobe radi izrade
kopija za svoje lične upotrebe je nepravedna. To ne znači da je uredu da napravite digitalne
kopije. Umjesto toga, trebalo bi napraviti pokušaje promjene zakona i politika.
Trenutno pitanje etičke politike Interneta je ovo: treba li biti plaćan porez na promet
(npr. u SAD) prikupljen na web-baziranim transakcijama?
Porez na promet se u SAD-u prikuplja od strane svake države, i svaka država određuje
svoj procenat, kao i to šta je oporezivo, a šta ne. Porez se ubira transakcijama od strane
preduzeća, uz fizičko prisustvo u datoj zemlji. U dvije presude Vrhovnog Suda u SAD-
u odlučeno je da bi bilo preopterećenje za kompanije sa poštanskim poručivanjem da
se pridržavaju 7.600 državnih i lokalnih poreskih propisa, te samim tim i sa
neustavnom restrikcijom na međudržavnu trgovinu. Stoga je Vrhovni Sud odlučio:
Korporacije su odgovorne za neka zagađenja (otpad), jer svaki proizvodni proces rezultira i
otpadom.
One su pravni subjekti, motivisane maksimiziranjem profita i kao takve nemaju “ugrađenu”
etiku, razvijenu poput čovjeka. Ljudi koji vode korporacije moraju donositi odluke koje
uključuju etiku, jer to ne znači da nemaju etičke obaveze prema javnosti ili okolišu.
Otpad i onečišćenje
Dnevni zadaci industrije, kao što je nabava sirovina, proizvodnja i marketing, te odlaganje
otpada su uzrok velikog onečišćenja. To nije zato što je bilo koja industrija ili tvrtka usvojila
zagađenje kao korporativnu politiku. To je jednostavno činjenica da industrija troši energiju i
resurse da bi proizvela proizvode, čijom prodajom želi postati profitabilna. Kada se prerađuju
sirovine, neki otpad je obično neizbježan. Često je teško kontrolirati sve nusproizvode
proizvodnog procesa. Neki od otpadnih materijala mogu jednostavno beskorisni. Što je
jeftinije proizvoditi artikl, to je veća moguća dobit. Etika je jasno uključena kada korporacija
štedi na kvaliteti proizvodnje ili odlaganju otpada kako bi se povećala dobit, bez obzira na
dobrobit javnosti ili okoliša. Troškovi otpada su eksternalizirani kada je nezakonito odložen. U
tom slučaju plaća javnost ili okoliš.
Profitabilnost i snaga
Dobit znači preživljavanje / širenje / utjecaj. Maksimiziranje zarade dolazi prije javnog interesa.
To znači: povećati iskorištavanje prirodnih resursa. Minimalna zabrinutost zbog zagađenja;
eksternaliziraju troškove (javnost plaća umjesto proizvođača). Kada zakon favorizira
društvene i ekološke probleme, korporacije imaju tendenciju da koriste zakonske
nedorečenosti, politički pritisak i pravne radnje kako bi odgodili izvršenje. Postoji li
korporativna etika zaštite okoliša? Postoje poticaji za etičke prakse, npr. smanjiti otpad kako
bi se povećao profit.
Što se tice ovog pitanja, svako moze napisat bilo sta mu na um padne, npr kako biti
savjestan građanin, ne bacat smece itd ( nema konkretnog odgovora u literaturi)
Prijetnje za opskrbu hranom, energijom, vodom i prirodom sigurno zahtijevaju djelovanje na
nacionalnoj i međunarodnoj razini. U svakom od ovih slučajeva utjecaj etički odgovornog
pojedinca je jako bitan. Pojedinac koji se zalaže za zaštitu okoliša može svojim načinom života
doprinijeti zaštiti planete. Izbor hrane je jedan od načina. Konzumiranje hrane koja se
proizvodi lokalno, biljnog je porijekla, i uzgaja se s minimalnim količinama hemijskih gnojiva i
pesticida smanjuje utjecaj proizvodnje hrane na okoliš. Bolest srca i neke druge bolesti
povezane su sa konzumiranjem hrane bogate životinjskim mastima. Kupnja izdržljivih
potrošačkih proizvoda i ponovno korištenje ili popravak proizvoda smanjuje količinu sirovina
koje trebaju da se iskopaju iz zemlje kako bi zadovoljili vaše potrebe. Štednja energije kod kuće
i na cesti može smanjiti količinu fosilnih goriva. Živjeti u gradu umjesto u predgrađima,
lobiranje za zaštitu divljih područja, glasovanje za službenike koji ozbiljno shvaćaju pitanja
zaštite okoliša su takođe načini kojima mi kao pojedinci možemo doprinijeti zaštiti životne
sredine. "Nikad nemojte sumnjati da mala skupina pažljivih, posvećenih pojedinaca mogu
promijeniti svijet."
21. Opišite triple bottom line koncept. Da li je triple bottom line koncept primjenjiv
u korporativnom svijetu? Objasnite.
Triple bottom line – Trostruka donja linija je još jedan koncept eko poslovanja. On se smatra
jednim od etičkih kriterijuma uspješnog poslovanja. Tradicionalnim mjerilom za uspješno
poslovanje se oduvjek smatrao profit. Koncept donja linije se posebno odnosio na finansijski
aspekt. Trostruka donja linija, kao koncept koji je sve više u primjeni, podrazumijeva
mjerenje korporativnog uspjeha na tri polja: finansijski, socijalni i ekološki (koji se ponekad
naziva jos i ljudi, planeta i profit). Drugim riječima, rukovodioci nisu fokusirani samo na
novac, već i na uticaj njihovih poslovnih akcija na ljude i planetu. Predlagači koncepta
trostruke donje linije tvrde da je jedini način za opstanak današnjih kompanija u svijetu koji se
konstantno mijenja upravo taj koji podrazumijeva postavljanje ovih vrijednosti za ključne
principe pri njihovim operacijama. Neka preduzeća su svojevoljno prihvatila koncept
trostruke donje linije kao dio njihovog osnivačkog Statuta ili podzakonskih akata, dok se neka
zalazu da drzavni zakoni kreiraju „održivu korporaciju“ koja bi osigurala preduzećima sa
konceptom trostruke donje linije benefite kao što su poreske olakšice
22. Šta je održivi razvoj? Koji su tri stuba/imperativa održivog razvoja? Objasnite.